Professional Documents
Culture Documents
Skripta Iz Etike Za 2. Kolokv.
Skripta Iz Etike Za 2. Kolokv.
11. Koji su etički dopustivi načini prikupljanja podataka o nekoj kompaniji?Koji su etički
nedopustivi načini?Zašto su nedopustivi?
16.Kakva je razlika između pljačke banke uz pomoć vatrenog oružja i uz pomoć komjutera.Da
li je ova razlika bitna sa stanovišta morala?Objasnite!
Za razliku od pljačke banke uz pomoć vatrenog oružja,kod pljačke banke koju izvodi
komjuterski operater nema susreta licem u lice.Nema otvorenog nasilja.Nema pretnji,upotrebe
vatrenog oružja,nema fizičkog povređivanja i pretnje da će to biti urađeno.U komjuterskom
kriminalu postoji fizička distanca-metri i kilometri dele komjuterskog operatera od onoga čime
manipuliše,postoji i psihička distanca,jer operater se ne suočava sa ljudskim bićem koje možda
drhti od straha.Komjuterski zločini su intelektualni zločini ,a ne zločini koji uključuju upotrebu
sile.Oni zahtevaju intelektualan rad.
Mada je ovo gledište mnogih počinilaca i mnogih poslodavaca,ono ima moralnu
težinu.Činovnički zločin je svedno zločin iako nije nasilan.Činjenica da banke i druge firme
uprkos gubicima ne žele da gone počinioce ukazuje na to da možda ni one same nisu bez
krivice.Usvojile su tehnologiju koju ne mogu u potpunosti da kontrolišu i mjere zaštite koje ne
ispunjavaju očekivanja u pogledu onoga što firme žele da javnost veruje ili da zna.One se mogu
kriviti po oba osnova.
20.Ako zaposleni piše program u slobodno vreme i koristi ga an poslu,kome taj program
pripada?A obrnuto?
Znanje koje zaposleni ima o programu ne pripada kompaniji,iako je program napisan radeći za
kompaniju, kompanija nije od zaposlenog tražila da ga napiše,niti ga je za to platila,a zaposleni
program nije pisao u toku radnog vremena.Osim toga program nije bio nikakva poslovna tajna
kompanije.Da je bio poslovna tajna onda zaposleni nebi mogao legitimno da ga reprodukuje za
konkurentsku kompaniju.Dakle prilikom napuštanja kompanije zaposleni ima pravo da taj
program nosi sa sobom.
Ako se program piše u radno vreme-onda se on smatra delom posla samog zaposlenog.U tom
slučaju program pripada kompaniji i zaposleni ga ne može tek tako nositi sa sobom prilikom
napuštanja radnog mesta.Program se ne sme uzeti direktno niti se identičan program sme
reprodukovat za konkurenciju.Ovde presudnu ulogu igraju razlika između podataka i ideja koje
predstavljaju ti podaci.
Pravo na pravednu platu koja se ponekad naziva i platom od koje se može pristojno zivjeti, jeste
pravo izvedeno iz prava na život, prava na zaposlenje i prava na poštovanje. Pravedna plata je
svaka plata koju određuje tržište. Tržište spaja kupca i prodavca kada je u pitanju rad kao i kada
je u pitanju bilo šta drugo.
32. Zašto sa stanovišta morala nije dovoljno da samo tržište određuje pravednu platu?
Sistem koji dozvoljava „sve što tržište dopusti“ nije prihvatljiv sa moralnog stanovišta. Tržišni
pristup radu- i platama kao cijeni rada- nije dovoljan. Neograničen slobodnotržišni pristup
istorijski i potencijalno vodi nizu nepravdi, ali teorija o pravednoj plati može tržište da uključi
kao jedan od presudnih faktora. Takva teorija mora postaviti ograničenja tržištu kroz društvene
institucije prihvatljive racionalnim učesnicima u sistemu od kojih je svaki naoružan prikladnim
znanjem.
33. Šta to znači jednaka plata za podjednaki rad? Kako se ona može odbraniti kao etički
opravdana?
Jednaka plata za podjednak rad znači da isti rad treba da bude jednako plaćen, bez obzira da li taj
rad obavlja muška glava porodice, neoženjen muškarac ili žena-udata ili neudata. Potrebe su
irelevantne, osim na najnižem stepeniku gdje se to riješava zakonima o minimalnoj plati. Princip
jednakog plaćanja za podjednak rad uspješno se koristi u razotkrivanju i iskorijenjivanju
diskriminacije u okviru određene firme na određenoj lokaciji. Ako muškarac i žena u istoj firmi
na istoj lokaciji obavljaju slične poslove, imaju isto obrazovanje, radni staž i kompetenciju, a
plaćeni su različito, tu se svakako radi o diskriminaciji i zanemaravanju ovog principa.
34. Kako se može opravdati veća plata starijih radnika za podjednaki rad?
Pa ovo se može opravdati dužinom radnog staža, sistemu seniorstva koji je pridodat principu
jednakog plaćanja jednakog rada. Jer iako mlađa osoba dobija manje u početku, ona može
očekivati da će joj vremenom plata biti odgovarajuće povećana, kao što je bio slučaj i a starijim
radnikom. Na kraju, oni će imati približno iste, ako ne baš jednake plate za podjednak rad.
35. Da li je pošteno povećati platu generalnog direktora koji poećava vrijednost akcijskog
kapitala kompanije otpuštanjem velikog broja zaposlenih kako bi se uštedio novac?
Objasnite!
Nije pošteno. Iako takvo reduciranje radne snage iziskuje smanjenje izdataka za plate, nije u redu
da samo otpušteni podnesu sav teret. Ako je svrha otpuštanja bila da se ostvare uštede
smanjenjem izdataka za plate, onda generalni diektor ne bi trebao da dobije veću platu, jer je taj
novac mogao da se upotrijebi za zadržavanje na poslu većeg broja radnika.
Nijedna strana nema koristi kad radnici ne rade, stoga nijedna strana nema veću koris od štrajka
nego što bi imala od riješavanja spora pregovorima. Riješavanje spora pregovorima je zato u
interesu svih strana pod uslovom da oni urode plodom. Pregovori su plodni samo ako obe strane
pegovaraju s dozom povjerenja i postavljaju razumne zahtjeve i prave ustupke.
38. Zašto je netačno reći da radnici imaju samo ona prava koja ugovore kao uslov za
zaposlenje? Koja druga prava imaju?
Pored prava koja ugovore kao uslov zapošljavanja, radnici imaju pravo na slobodu izražavanja u
slobodno vrijeme, imaju pravo da se bave političkim i društvenim radom kojim žele, imaju pravo
na ravnopravan tretman, pravo na poštovanje, pravo na slobodu od seksualnog uznemiravanja,
pravo na privatnost
40. Koja se dva moralna principa primjenjuju kod svakog slučaja otpuštanja? Objasnite
principe i kako ih primjeniti.
Prvi princip glasi da što je duže neko zaposlen u firmi, veća je obaveza firme da ga ne otpusti
izuzev s opravdsnim razlogom. Oni koji imaju mnogo godina službe i koji su davali prihvatljive
rezultate na radnom mjestu, zaslužuju više obzira nego novajlije i treba im pomoći, ohrabriti ih i
dati im šansu da se poprave, trebalo bi ih premjestiti na neko manje zahtevno radno mjesto
ukoliko je to moguće. To je minimalna zahvalnost za lojalnost radniku.
Drugi princip glasi da poštovanje ličnosti podrazumjeva više od pukog obavještenja o razlozima
otpuštanja. Razlozi mogu biti lažni, neopravdani, nepotpuni. Poštovanje ličnosti zahtjeva da se
neko može otpustiti samo s legitimnm razlogom otpuštanja i da radnicima koji osporavaju
legitimnost navedenog razloga omogući propisan proces kakav nudi pravo.
Moralno pravo ne zavisi od pozitivnog zakona ali moralno pravo takođe može da bude
građansko pravo. Nije svako moralno pravo pretočeno u zakon niti je država izvor moralnih
prava. Ljudi imaju takva prava jednostavno na temelju toga što su moralni agensi i što su
vrijedni poštovanja. Pravo na život, na slobodu i na traženje sreće spadaju među takva
moralna prava.
43. U kojoj mjeri radnici zadržavaju pravo na slobodu govora na poslu, odnosno van
posla? Objasnite i ilustrujte.
Postoji mnogo sporenja oko toga da li je radnicima dopušteno da ostvaruju svoja građanska
prava bilo na radnom mjestu ili van njega ako poslodavac smatra da ostvarivanje tih prava na
neki način šteti dobrobiti firme. Postavlja se pitanje da li radnici imaju pravo da kritikuju
kompaniju koja ih zapošljava, njeno rukovodstvo ili neke druge odluke tog rukovodstva bilo
na radnom mjestu bilo van njega. Mnogi rukovodioci se žale da radnici koji kritikuju
kompaniju na radnom mjestu seju netrepeljivost, nemir i nezadovoljstvo među radnicima. To
pogađa kompaniju i utiče na produktivnost. Zbog toga je, tvrde oni, ispravno otpustiti takve
ljude. Pravo na slobodu izražavanja u slobodno vrijeme je pravo radnika koje, sa moralnog
stanovišta, poslodavac ne može da im uskrati. Radnik može u svoje slobodno vrijeme da
govori šta hoće, to uključuje i kritiku poslodavca ali ne i širenje laži o njemu. Nije do kraja
jasno da li zaposleni imaju puno pravo na slobodu izražavanja na radnom mjestu. Oni nemaju
pravo da seju nezadovoljstvo i nemir, ali imaju pravo na organizovanje, formiranje sindikata,
i sl. Pravo na slobodu govora na radnom mjestu se ne može radnicima legitimno oduzeti, ali
se ostvarivanjem tog prava na smije ometati izvršenje redovnih radnih obaveza i remetiti
redovan rad firme.
54. Koja etička pitanja se pokreću u vezi sa međunarodnim dugom zemalja u razvoju?
55. Pod kojim uslovima nema etičkog opravdanja za potpunu bankarsku tajnu?