kon o komunalnom gospodarstvu stvorene su nepotrebne pravne praznine

u pravnoj regulaciji komunalnoga gospodarstva. Ovo se jasno dade

uočiti na primjeru Zakona o cestama iz 2011.88 godine, koji je
člankom 141. ukinuo defi niciju održavanja javnih cesta iz Zakona o
komunalnom gospodarstvu, istodobno ostavljajući tu djelatnost na
popisu komunalnih djelatnosti. Nije jasno zašto je Zakonom o cestama
to učinjeno, kad njime nije dana nova defi nicija djelatnosti
održavanja nerazvrstanih cesta, te se ona jedino može posredno
izvesti dovođenjem u korelaciju odredbe u kojoj je defi niran pojam
nerazvrstanih cesta i odgovarajućih odredaba koje uređuju održavanje
javnih cesta. Slijedom toga, iako je djelatnost održavanja
nerazvrstanih cesta i dalje ostala komunalnom djelatnošću, Zakon o
komunalnom gospodarstvu više nije sadržavao njezinu defi niciju,
niti je na bilo koji način upućivao na primjenu Zakona o cestama kao
posebnog zakona u kojem se takva defi nicija nalazi, odnosno iz
čijih se odredbi ona može izvesti. Ponavljanje iste odredbe jednoga
zakona u drugome u načelu nije potrebno niti je preporučljivo.
Međutim, djelatnost održavanja nerazvrstanih cesta jedina je
komunalna djelatnost koja nije defi nirana u Zakonu o komunalnom
gospodarstvu kao temeljnom zakonu koji uređuje područje komunalnoga
gospodarstva. Stoga bi bilo 127/13. i 74/14. i Zakon o javnoj
nabavi, Narodne novine, br. 90/11., 83/13., 143/13. i 13/14. 85 Vidi
Vuković, Vuković, op. cit., str. 136. 86 Vukovići smatraju kako
korištenje stupnjevitoga upućivanja nije štetno, dok Milotić i
Peranić preporučuju da kada god je to moguće upućivanje treba svesti
na najmanju moguću mjeru. Usporedi Vuković, Vuković, op. cit., str.
136. i Milotić, Peranić, op. cit., str. 110. 87 O ovome vidi Milotić,
Peranić, op. cit., str. 98.-111. 88 Zakon o cestama, Narodne novine,
br. 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13. i 92/14. D. ĐERĐA, T.
ANTIĆ, Izrada pravnih propisa u Hrvatskoj - studija slučaja Zb.
Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 38, br. 1, 93-130 (2017) 119
opravdano i korisno tu djelatnost u njemu izričito i spomenuti, a
sukladno odredbama Zakona o cestama. Do propusta u regulativi
komunalnoga gospodarstva, a koja bi primarno trebala biti provedena
Zakonom o komunalnom gospodarstvu, došlo je i zbog neusklađenosti u
normiranju različitim zakonima, što također predstavlja nomotehički
problem. Tako je, primjerice, komunalna djelatnost prijevoza putnika
u javnom prometu, osim Zakonom o komunalnom gospodarstvu uređena i
posebnim zakonom koji određuje uvjete i način obavljanja djelatnosti
prijevoza putnika i tereta u unutarnjem cestovnom prometu. No, iako
pravni odnosi u djelatnosti lokalnoga javnog prijevoza imaju svoje
bitne osobitosti u odnosu na ostale djelatnosti javnog prijevoza
putnika, zakoni koji su uređivali ovo područje nisu posebno
uređivali tu komunalnu djelatnost. Njihove odredbe uglavnom su se
odnosile na državni i međugradski prijevoz, dok se lokalni prijevoz
spominjao samo uzgred.89 Zbog propuštanja detaljnijega uređivanja
komunalne djelatnosti lokalnoga javnog prijevoza u praksi je ostalo
nejasno koji su dokumenti odnosno odobrenja, uz registraciju
djelatnosti, potrebni za njezino zakonito obavljanje. Naime,
sukladno članku 14. i članku 34. stavak 1. Zakona o prijevozu u
cestovnom prometu, za ostale vrste unutarnjega javnog cestovnog
prijevoza putnika u pravilu je potrebno ishoditi licenciju i
dozvolu. Međutim, tek uspoređivanjem i tumačenjem odredbi Zakona o
prijevozu u cestovnom prometu koje općenito uređuju unutarnji te
posebice međužupanijski i županijski javni prijevoz, može se
zaključiti da je za obavljanje komunalne djelatnosti lokalnoga
javnog prijevoza također potrebna licencija, ali nije potrebna
dozvola. K tome, Zakon o prijevozu u cestovnom prometu sadrži i
jednu praktičnu netočnost, a koja se odnosi na prijevoz putnika u
javnom prometu kao komunalnu djelatnost. Naime, člankom 33. stavak
2. Zakona izričito je propisano da se javni linijski prijevoz
putnika, a u koji spada i lokalni linijski prijevoz putnika, može
obavljati samo autobusima. Međutim, općepoznato je da se u praksi
taj prijevoz obavlja i tramvajima kojima su tračnice u velikoj mjeri
položene na cesti na kojoj se odvija i cestovni promet, a može se
obavljati i trolejbusima koji se također kreću cestom.90 Ti propusti
odnose se na predmet ne samo Zakona o prijevozu u cestovnom prometu,
već i Zakona o komunalnom gospodarstvu. Iz toga se može zaključiti da