28.03.

Poustavljenje pravnog poretka I

1. NADTUMAČENJA USTAVA
a) Odluke i Rješenja Ustavnog suda RH br. U-I-659/1994 i dr. od 15. ožujka 2000. (NN
31/2000) 
t.11. i t.11.1 -> ustavni suci su išli korak dalje te su u čl.5 Ustava osim samog zahtjeva za
postupanje u skladu sa zakonom također obuhvatili i sadržaj vladavine prava. Nadalje,
t.11.1. nadovezuje vladavinu prava sa zakonima te upozorava na njihovu općenitost i
jednakost za sve. Na kraju ustavni suci pozivaju i na primjerena legitimna očekivanja
stranaka u svakom slučaju u kojem se zakon na njih neposredno primjenjuje. Sumirajući ,
ustavni suci su čl.5 Ustava dodatno protumačili vladavinu prava te joj pridodali i sadržaj
te povezanost sa zakonom i zakonskim posljedicama
b) Rješenja USRH br. U-I-5612/2011 i dr. od 23. siječnja 2013. (NN 13/2013) 
t.12. -> stranke imaju određena očekivanja na temelju upravnog akta koji je donesen na
temelju nekog zakona. Međutim drugi zakon je poremetio djelovanje stranke te joj to
dovodi troškove
t.22. i t.22.1 -> konstantnim odgađanjem zakona država je povrijedila vladinu prava.
Kategorija legitimnog očekivanja ( stranke su imale legitimno očekivanje da će se nakon
obuke za javnog ovršitelja baviti tom profesijom, ali je država konstantnim odgađanjem
povrijedila legitimno očekivanje te time i vladavinu prava ). Pravni poredak mora biti
stabilan te nije dozvoljeno da se norme toliko lagano mijenjaju.
2.  PRILAGOĐAVAJUĆE TUMAČENJE ZAKONA
Odluke Ustavnog suda RH br. U-III-4149/2014 od 24. srpnja 2015. (NN 89/2015)
t.117. -> ovdje se radi o prilagođavajućem tumačenju zakona prvotno zbog toga što se
zahtijeva usklađenost s temeljnim vrijednostima na kojima počiva nacionalni Ustav.
Vladavina prava zabranjuje retroaktivno djelovanje za djela za koja je nastupila zastara
kaznenoga progona, a čl.31.st.4 ukida zastaru za kaznena djelo ratnog profiterstva te za
djela iz procesa privatizacija i pretvorbe. Dolazi do sukoba te se sukob rješava
prilagođavajućim tumačenjem zakona.