+

Doc.dr.sc. Snjezana Vasiljevic

1
+ 2

STATUS OSNIVAČKIH UGOVORA

 Danas je jasno da se pravni poredak Zajednice razlikuje, kako

od pravnog poretka međunarodnog prava, tako i od pravnih
poredaka država članica.
 Međutim, Osnivački ugovori nastali su kao klasični ugovori
međunarodnoga prava, te su se na taj način i interpretirali.
 To znači da je među državama članicama vladalo shvaćanje da
su za primjenu i interpretaciju Osnivačkih ugovora nadležni
nacionalni sudovi.
 Pri tome svaka država članica, prema svojim ustavnim
odredbama, uređuje status međunarodnih ugovora u
nacionanom pravnom poretku.
+ 3

LAW & ORDER

+ odnos međunarodnog prava i nacionalnog prava
4

objašnjava se konceptima pravnoga monizma ili

pravnoga dualizma.
+ U stvarnosti niti jedan pravni 5

poredak nije u potpunosti monistički,

odnosno dualistički.
 Za razumijevanje razlike između ova dva modela bitno je da
monistički sustavi ne inzistiraju na formalnoj transformaciji
norme međunarodnog prava u nacionalnu pravnu normu.
 Suprotno tome, dualistički sustavi inzistiraju na takvoj
transformaciji.

 Primjerice da bi norma međunarodnog prava mogla imati

primjenu u Engleskoj i Walesu, mora biti pretvorena u akt
Parlamenta. U oba slučaja primjenu norme međunarodnog
prava u nacionalnom pravnom poretku kontrolira nacionalna
pravna norma koja je obično ustavnog karaktera. O primjeni
takve pravne norme odlučuju nacionalni sudovi. Isto tako, o
nacionalnom pravu ovisi i položaj međunarodnog prava u
nacionalnoj pravnoj hijerarhiji.
+ 6

Ustav RH / obveza
nacionalnih sudova
 Odredba Cl. 145(2) Ustava RH je cirkularna. Ona
upucuje na obavezu nacionalnih sudova da
primjenjuju pravo na nacin sukladan pravu Europske
unije.

 Obveza proizlazi iz opceg nacela međunarodnog prava

pacta sunt servanda.

 Stoga se Cl. 145(2) Ustava RH moze shvatiti kao

norma koja implicitno propisuje izravni ucinak i
nadređenost prava EU hrvatskom pravu.

 Članak 145(3) propisuje da hrvatski sudovi imaju

štititi subjektivna prava koja se temelje na
pravnoj stečevini EU.
+ 7

Ustav RH/obveza
administrativnih tijela
 Odredba Cl. 145(4) temeljem koje drzavna tijela,
tijela jedinica lokalne i podrucne (regionalne)
samouprave te pravne osobe s javnim ovlastima
izravno primjenjuju pravo Europske unije
propisuje tzv. administrativni izravni ucinak.

 izravni ucinak normi prava EU obvezuje ne samo

sudove, vec i upravna tijela. Ovu odredbu valja
interpretirati funkcionalno, te se mora uzeti da
pojam "drzavnog tijela" obuhvaca ne samo ona koja
su navedena u ovoj ustavnoj odredbi, vec sva
tijela koja su u širem smislu pod nadzorom drzave
ili imaju javne ovlasti, ukljucujuci i tijela
lokalne vlasti.
+ 8

KAKVI SU PRAVNI SUSTAVI U

STVARNOSTI?
+ 9

Van Gend en Loos

+ 10

Kako ES vidi EP?

+ 11

KRITERIJI ZA IZRAVAN UCINAK

+ Iz odluke je također moguće razabrati shvaćanje 12

Europskog suda o ulozi različitih grana

nadležnosti:
+ 13

Van Gend & Loos

+ 14

Predmet 26/62, Van Gend en

Loos, [1963] ECR 1
 Poduzeće Van Gend en Loos uvezlo je određenu količinu urea
formaldehida (UFD) iz Njemačke u Nizozemsku.
 Pri uvozu je naplaćena carina u iznosu od 8% vrijednosti robe.
Odluka se temeljila na nizozemskoj carinskoj tarifi koja je stupila
na snagu 1960. (nakon stupanja na snagu Ugovora o EEZ).
 Kao posljedica primjene nove carinske tarife, carina je povećana s
3% na 8%. Do povećanja je došlo, ne zbog povećanja carinskih
stopa, već zbog prebacivanja UFD iz jednog carinskog razreda u
drugi.
 Na taj način nije povećana carinska stopa na uvoz UFD, već je
UFD prebačen u drugi carinski razred u kojemu se primjenjuje viša
carinska stopa.
 Van Gend en Loos pokrenuo postupak pred nizozemskim
carinskim sudom (Tariefcommissie) tražeći poništenje odluke
carinske uprave pri čemu se pozivao na tadašnji čl. 12. Ugovora o
EEZ.
+ 15

Cl 12. Ugovora o EEZ

Navedeni članak propisivao je slijedeće:

"Države članice će se suzdržati od
međusobnog uvođenja novih carina na
uvoz (…) i od povećanja onih koje se već
primjenjuju u njihovoj međusobnoj
trgovini."
+ 16

PP ČL. 234.-Interpretacija cl. 12.

Ugovora o EEZ
+ 17

Prvo pitanje

 Prvo pitanje koje upućuje Carinski sud jest ima li članak 12

Ugovora izravnu primjenu u nacionalnom pravu u smislu da
građani država članica mogu temeljem tog članka postavljati zahtjev
na prava koja nacionalni sud mora štititi.
 Da bi se utvrdilo mogu li odredbe nekog međunarodnog ugovora
imati tako široke učinke, nužno je razmotriti duh, opću schemu i tekst
tih odredaba.
 Cilj je Ugovora o EEZ da se uspostavi zajedničko tržište čije je
funkcioniranje od izravnog interesa za stranke u Zajednici.
 To implicira da je ovaj Ugovor više od ugovora koji stvara tek
uzajamne obaveze između država koje su mu stranke.
 To proizlazi iz preambule Ugovora koja se poziva ne samo na vlade, već i na narode. To
je također još preciznije potvrđeno osnivanjem institucija kojima su dodjeljena suverena
prava, što utječe ne samo na države članice, već i na njihove građane.
+ 18

CILJ Čl. 234. UEZ

 Pored toga, zadaća koju Europskom sudu

dodjeljuje članak 234, čiji je cilj da se
osigura jedinstvena interpretacija
Ugovora od strane nacionalnih sudova i
sudišta, potvrđuje da su države prihvatile
da pravo Zajednice ima autoritet na
kojega se njihovi građani mogu pozivati
pred tim sudovima i sudištima.
+ 19

ODLUKA SUDA

Odluka suda
“Zajednica predstavlja novi pravni
poredak …čiji subjekti nisu samo države
članice nego i njihovi državljani. Neovisno
o zakonodavstvima država članica, pravo
Zajednice ne samo da pojedincima nameće
obveze nego je i njegov cilj dati
pojedincima i prava.”
+ 20

RAZLIKA IZMEĐU POZITIVNIH I

NEGATIVNIH OBVEZA DRŽAVE
 Tekst članka 12 sadrži jasnu i bezuvjetnu zabranu koja nije
pozitivna već negativna obaveza (“DC ce se suzdrzati od
medjusobnog uvodjenja novih carina...”).
 Sama narav ove zabrane čini je idealno prilagođenom da bi
mogla proizvoditi izravne učinke u pravnim odnosima
između država članica i njihovih subjekata.
Primjena članka 12 ne iziskuje nikakvu
zakonodavnu intervenciju država
članica (bezuvjetnost).
 Činjenica da su adresati obaveze ovoga članka države
članice koje su time podvrgnute negativnoj obavezi, ne
implicira da njihovi građani ne mogu imati korist od takve
obaveze.
+ 21

IZRAVAN UČINAK ČL. 12.

 MOGU LI SE POJEDINCI IZRAVNO

POZVATI NA ODREDBE UGOVORA?

 Iz rečenoga proizlazi da, prema duhu, općoj

schemi i tekstu ugovora, Članak 12 valja
interpretirati na način da on proizvodi izravne
učinke i stvara subjektivna prava koja
nacionalni sudovi moraju štititi.
+ 22

Drugo pitanje – nadležnost suda

 Temeljem primjedaba belgijske i nizozemske

vlade, tekst ovog pitanja iziskuje ocjenu Suda
o carinskoj klasifikaciji ureaformaldehida
uvezenog u nizozemsku.

 Stoga Sud nema nadležnost razmatrati

prethodno pitanje koje mu je uputio Carinski
sud. DAKLE NE ODLUČUJE O
CARINAMA!
+ 23

O meritumu predmeta

 Iz teksta i opće scheme članka 12 Ugovora proizlazi da se,

kako bi se utvrdilo jesu li carine ili pristojbe s istovrsnim
učinkom bile povećane suprotno zabrani sadržanoj u
rečenom članku, mora voditi računa o carinama i
pristojbama koje su se stvarno primjenjivale na dan stupanja
na snagu Ugovora.

 nezakonito povećanje može proizići iz promjene carina

koje dovode do klasifikacije proizvoda u razred koji je
jače ocarinjen, te iz stvarnog povećanja carinske stope.

 Od male je važnosti na koji je način povećanje carine

nastupilo, kada je, nakon što je Ugovor stupio na snagu, isti
proizvod u istoj državi članici bio opterećen višim iznosom
carine.
+ 24

NADLEŽNOST NACIONALNOG
SUDA
 Primjena članka 12, u skladu s gore navedenom
interpretacijom, ulazi u nadležnost nacionalnog suda, koji
mora ispitati je li proizvod koji se carini, u ovom slučaju
ureaformaldehid, koji potječe iz SR Njemačke, ocarinjen
temeljem carinskih mjera koje je uvela Nizozemska, a koje
propisuju višu carinu od one koja se primjenjivala 1.
siječnja 1958. godine.

 Sud EU nije nadležan provjeravati valjanost

sukobljenih shvaćanja koja su mu podnesena o
tom pitanju, te o njima moraju odlučiti
nacionalni sudovi.
+ 25

Predmet 6/64 Costa v. ENEL

U ovome predmetu Europski sud definirao je

načelo nadređenosti prava Zajednice u odnosu na
nacionalno pravo.

 Također,
nakon predmeta Van Gend en Loos,
dodatno su definirane odrednice „novog pravnog
poretka“.
+ 26

Činjenice:

 Mirovni sudac iz Milana (Giudice Conciliatore)

zastao je s postupkom i uputio Europskom sudu
temeljem članka 177 EEZ [sada 234 UEZ] pitanja
vezana uz interpretaciju odredaba UEZ o
državnim monopolima komercijalne naravi.
+ 27

Cinjenice

 Spor je nastao kada je Flaminio Costa odbio

platiti jedan bagatelni račun za potrošnju
električne energije obrazlažući to tvrdnjom da je
nacionalizacija talijanskih poduzeća za
proizvodnju i distribuciju električne energije bila
suprotna odredbama Ugovora o EEZ kojima se
zabranjuju državni monopoli komercijalnog
karaktera.
+ 28

Osnova

 Temeljem rješenja od 16. siječnja 1964. koje je ispravno

dostavljeno sudu, Mirovni sudac iz Milana, uzimajući u
obzir Čl. 177 [sada 234] Ugovora od 25. ožujka 1957. o
osnivanju EEZ, koji je inkorporiran u talijansko pravo
Zakonom br. 1203 od 14 listopada 1957., i uzimajući u
obzir tvrdnju da su Zakon br. 1643 od 6. prosinca 1962 i
Predsjednički dekreti doneseni za njegovu provedbu
suprotni člancima 102, 93, 53 i 37 spomenutog ugovora,
zastao je s postupkom i odluči da se sudski spis dostavi
Europskom sudu.
+ 29

PRIMJENA ČL 234

O prigovoru da je namjera koja

stoji iza pitanja da se uz pomoć Čl.
234 dobije odluka o sukladnosti
nacionalnog prava s ugovorom
+ 30

PRIMJENA ČL 234

 nacionalni sudovi protiv čijih odluka ne postoji

pravno sredstvo, moraju se obratiti Europskom sudu,
tako da može donijeti odluku o prethodnom pitanju
interpretacije Ugovora, uvijek kada mu se takvo
pitanje postavi.
 Taodredba ne daje Sudu nadležnost niti da
primjenjuje Ugovor na konkretni slučaj, niti da
odlučuje o valjanosti odredbi nacionalnog prava u
odnosu na Ugovor, kao što bi to mogao učiniti
temeljem Čl. 169 [sada čl. 228 UEZ].
+ 31

O ČEMU ODLUČUJE ES?

 Međutim, Sud je ovlašten iz neprikladno

formuliranog pitanja nacionalnog suda izdvojiti
ona pitanja koja se tiču interpretacije Ugovora.
 Posljedično,sud mora donijeti odluku ne o
pravovaljanosti talijanskog zakona u odnosu na
Ugovor, već samo o interpretaciji gore
spomenutih članaka u kontekstu pravnih pitanja
koje je naveo Mirovni sudac.
+ 32

O prigovoru da interpretacija nije

potrebna
 Prigovara se da je milanski sud zatražio
interpretaciju Ugovora koja nije potrebna za
rješenje spora o kojemu odlučuje.
S obzirom da je Čl. 234 utemeljen na jasnoj
podjeli funkcija između nacionalnih sudova i
Europskog suda, on ne može ovlastiti Europski
sud niti da utvrđuje činjenice spora, niti da
kritizira osnovu i svrhu zahtjeva za interpretaciju.
+ 33

O prigovoru da sud ima obvezu

primjeniti nacionalno pravo
 Talijanskavlada ističe da je zahtjev Mirovnog
suca apsolutno nedopušten stoga što nacionalni
sud koji ima obavezu primjeniti nacionalno pravo
ne smije koristiti pravno sredstvo iz Čl. 234.
 Zarazliku od običnih međunarodnih ugovora,
Ugovor o EEZ je stvorio vlastiti pravni sustav
koji, stupanjem Ugovora na snagu, postao
sastavni dio pravnih sustava država članica te koji
su njihovi sudovi obvezni primjenjivati.
+ 34

OGRANIČENJA SUVERENIH
PRAVA DRŽAVA ČLANICA
 StvarajućiZajednicu na neodređeno vremensko
razdoblje, s vlastitim institucijama, vlastitom
osobnošću, vlastitim pravnim nadležnostima te
nadležnošću zastupanja na međunarodnoj razini te,
posebno, stvarnim ovlastima koje proizlaze iz
ograničavanja suverenosti ili prijenosa ovlasti s
država na Zajednicu, države članice su ograničile
svoja suverena prava, iako unutar ograničenog broja
područja, te su tako stvorile pravni sustav koji
obvezuje kako njihove državljane, tako i njih same.
+ 35

JEDINSTVENO TUMAČENJE
PRAVA
 Izvršna snaga prava Europske zajednice ne može
se razlikovati od jedne države do druge zbog
pridržavanja naknadnih domaćih zakona,a da to
ne ugrozi ostvarenje ciljeva Ugovora koji su
navedeni u čl.5(2) i dovede do diskriminacije
koja je zabranjena čl.7.
+ 36

PRIMAT PRAVA ZAJEDNICE

 Prvenstvo prava Zajednice potvrđeno je čl.189

kojim je uredba "obvezujuća" te "izravno
primjenjiva u svim državama članicama".
 Ovaodredba koja ne podliježe nikakvom
ograničenju,bila bi posve besmislena kada bi neka
država mogla jednostrano poništiti njene učinke
pomoću zakonske mjere koja bi mogla imati jaču
pravnu snagu od prava Zajednice.
+ 37

NAČELO IZRAVNOG UČINKA

PRIMARNOG PRAVA
 pravokoje proizlazi iz Ugovora, neovisnog izvora
prava,ne bi moglo, zbog svoje posebne i
originalne prirode, biti zamijenjeno domaćim
zakonskim odredbama bez obzira na to kako su
one formulirane,a da pri tome ne izgubi svoj
karakter prava Zajednice te da se pri tome ne
dovede u pitanje sam pravni temelj Zajednice.
+ 38

PRIMJENA ČL 234. I TRAJNO

OGRANIČENJE SUVERENIH PRAVA

 Prijenosprava i obveza koji proizlaze iz Ugovora, sa

pravnih sustava država članica na pravni sustav
Zajednice,povlači za sobom trajno ograničenje
njihovih suverenih nad čimene može prevladati
naknadni jednostrani akt koji nije u skladu s pojmom
Zajednice.
 Shodno tome se čl.234 mora primjeniti bez obzira na
bilo koji domaći zakon svaki put kada se pojave
pitanja koja se odnose na tumačenje Ugovora.
+ 39

Costa v Enel - zakljucno

 uvođenjenačela nadređenosti prava EZ u odnosu

na nacionalno pravo- pitanje:
 talijanski
zakon nije u skladu sa članicima
ugovora, koja pravna norma ima pravo prednosti?
→ ugovor ima prednost pred bilo čim u
nacionalnom pravu- uveden koncept nadređenosti
europskog prava nacionalnom pravu- pravni
poredak zajednice razvio se u samostalni pravni
poredak
+ 40

SAŽETAK
+ 41

TELEOLOŠKA INTERPRETACIJA

 - teleološka interpretacija – integracija odredbi koje

proizlaze iz Zajednice u zakone država članica te,
općenitije, odredbe i duh Ugovora, logično skraćuju
državama članicama mogućnost da daju prednost
jednostranoj i naknadnoj mjeri pred pravnim
sustavom koji su prihvatile na temelju reciprociteta.
 Takva mjera stoga ne može biti tu protuslovna tom
pravnom sustavu- važni članci: 102., 93., 53. i 37.
Ugovora o EZZ