“Ezopove basne” je zbirka priča koja može biti u stihovima ili u prozi.

Likovi mogu biti

životinje i najčešće je tako, ali mogu biti još i stvari ili biljke. Iako likovi nisu ljudi, oni imaju
ljudske osobine i karakteristike, ponašaju se i govore poput ljudi.

Cijela basna bi se mogla okarakterizirati kao usporedba. Likovi u basnama predstavljaju

ljude i svaki od njih nosi neku svoju pouku. Svaka životinja iz priče može se poistovjetiti s
čovjekom.

Basna se sastoji od pripovijedanja koji čini početni dio te pouke koja čini njezin završetak.
Ona se čita tako da se sve dogodovštine životinja primijene na ljude, a iz toga se onda
izvuče pouka.

U “Ezopovim basnama” pripovijedanje je kratko, nema opisa i dijaloga. Događaji se odvijaju

brzo, jedan za drugim, koriste se kratke rečenice, a autor iznosi samo ono što je bitno za
radnju.

Kratak sadržaj

Orao i lisica

Orao i lisica sklopili su dogovor i odlučili živjeti zajedno. Njihovo prijateljstvo sastojalo se od
toga da će živjeti jedno pored drugog u slozi. Tako se orao smjestio na jedno stablo i tamo
je odlučio napraviti gnijezdo, a lisica je za mjesto odabrala grmlje odmah u blizini stabla.

Lisica je malo nakon toga okotila mlade i otišla u lov. Ostavila je male lisice same, a tada je
naišao gladan orao. Ugrabio je lisice i odnio ih svojim malim orlićima koji su ih pojeli.

Lisica je poslije toga bila jako tužna zbog svojih mladih, a i nije mu se mogla nikako osvetiti.

Poslije toga, orao je oteo pastirima komad mesa kada su pekli jarca. Odnio je meso u
gnijezdo kako bi se mali orlići mogli najesti. No, nije bio oprezan pa je s komadom mesa
donio i žeravicu.

Žeravica je zapalila gnijezdo i mali orlići su iz njega popadali van. U taj čas naišla je lisica i
pojela ih je. Tako se lisica ipak uspjela osvetiti orlu i to sasvim slučajno.

Prvi dio basne u kojem sudjeluju likovi, orao i lisica, pripovjedački je, dok se drugi dio,
odnosno, pouka, sastoji samo od jedne rečenice. Pouka nam govori da će svakoga tko
pogazi prijateljstvo snaći kazna, nezavisno od osobe koja je povrijeđena. Tom poukom,
autor nam daje do znanja da se ova priča može primijeniti i u ljudskim životima.
Mjesto radnje – neodređeno, no pošto se radi o šumskim životinjama, mjestom radnje
možemo smatrati šumu.

Vrijeme radnje – neodređeno (moglo se dogoditi bilo kada)

Analiza likova

Lisica – lakovjerna, povjerovala je orlu i mislila je da njih dvoje mogu biti prijatelji. Ipak on ju
je na kraju iznevjerio, što je bilo i očekivano jer lisica i orao ne mogu biti prijatelji po prirodi.
Bila je tužna kada joj je orao oteo mlada, ali najviše zato što je mislila da mu se neće moći
osvetiti. Na kraju možemo zaključiti da je lisica osvetoljubiva jer je jedva dočekala kada će
se moći osvetiti orlu i pojesti njegove male orliće.

Orao – brižan roditelj jer je otpočetka razmišljao o svojim mladima. Zato je i sagradio
gnijezdo na sigurnom mjestu kako se nitko ne bi mogao popeti do njih. No, nije bio vrijedan
prijatelj. Nije držao do prijateljstva, gledao je samo kako će se on okoristiti i nije razmišljao
o tome kako će iznevjeriti prijatelja. Bio je pohlepan i ta njegova pohlepa nije imala kraja. Na
kraju kada je uzeo zadnji komad mesa i s njim i žeravicu, možemo zaključiti da je bio i
neoprezan.

Zmija i orao

Jednoga dana sukobili su se orao i zmija. Zmija je držala orla i on se nije mogao pomaknuti.
Tada je naišao seljak i uspio osloboditi orla. No, zmija mu se tada odlučila osvetiti. Kada
seljak nije gledao, ispustila je svoj otrov u piće koje je on trebao popiti. Ali tada je naišao
orao iz ruku seljaka istrgnuo čašu.

Radnja je vrlo kratka bez opisa i dijaloga. Autor nam je otkrio samo najvažnije događaje.
Tako je cijela radnja, u koju uključujemo borbu između zmije orla i zmije, seljakovo
spašavanje orla i spašavanje seljaka, ispričana u pet rečenica.

U ovoj basni imamo tri lika i svaki je na jedan način povezan i ima ulogu na druga dva lika.

Uloga zmije je da je ona napadač jer prvo napadne orla, a zatim seljaka. Orao je zmijina
žrtva, ne može se sam braniti, ali tada ga spašava seljak. Iako orao nije tražio seljakovu
pomoć, on ga je spasio kada je ugledao da se muči. Seljak je pomogao životinji u nevolji i to
je radio bez ikakvih očekivanja, bilo nagrade ili zahvalnosti, već iz razloga što je to ispravno.

Seljak je kasnije bio žrtva zmije, a orao mu je sada htio zahvaliti i to tako da je njemu spasio
život i tako mu se odužio.
Poput svih basni i ova ima na kraju pouku i to u jednoj rečenici. Pouka ove basne je da
svako dobročiniteljstvo na kraju budu nagrađeno zahvalnošću.

Mjesto radnje – neodređeno, ali ipak, pošto se u basni spominje seljak, možemo zaključiti
da je mjesto radnje selo, a u njegovoj blizini žive orao i zmija.

Vrijeme radnje – neodređeno

Analiza likova

Zmija – lukava je, zna se izboriti za sebe, kako se zna braniti, tako zna i napasti. Bila je
osvetoljubiva jer se željela osvetiti seljaku koji je iz njezinog zagrljaja spasio zmiju.

Orao – iako je orao snažna ptica koja se hrani i zmijama, u ovoj basni uloge su zamijenjene.
Orao je žrtva zmije koja je prikazana kao napadač. Bio je zahvalan seljaku i odužio mu se
kada je vidio da će ga zmija ubiti svojim otrovom.

Seljak – dobar je i želi pomoći orlu tako da je on u početku priče spasitelj. No, na kraju
basne orao i seljak mijenjaju uloge pa je seljak žrtva zmije, a spašava ga orao, vraćajući mu
tako uslugu.

Lav i magarac

Jednoga dana lav i magarac su odlučili zajedno poći u lov. Stigli su do jedne špilje gdje su
bile divokoze. Lav je ostao na ulazu i odlučio promatrati divokoze, dok je magarac ušao u
špilju.

Magarac se tada počeo čudno glasati i preplašio je sve divokoze. Lav je tada rekao da bi se
vjerojatno i on preplašio da nije znao da se tako glasa magarac.

Lav se hvalio kako je neustrašiv, a pouka ove basne bila bi da se pred slabijima ne moramo
hvaliti da smo jaki jer u nekim životnim situacijama ne možemo biti jači nego što jesmo.

Vuk i pas

Lav je vidio psa na lancu koji je bio dobro uhranjen. Saznao je da je lovac privezao psa na
lanac, a pas je imao dovoljno hrane i nikada nije bio gladan. Lav je tada poželio da se njemu
nikada to ne dogodi jer koliko god bila teška glad, smatrao je da je ropstvo jednako teško ili
još i gore.

Pouka basne je da trebamo cijeniti slobodu jer ropstvo s punim želucem nije ugodno.
Magarac i cvrčci

U ovoj basni radnja se vrti oko magarca koji je želio postići više od svojih mogućnosti.
Naime, on je čuo kako cvrčci mogu lijepo pjevati, a razlog tomu je taj što se oni hrane
rosom. Tako je i on pokušao isto te se hranio samo rosom. Malo nakon toga je uginuo.

Pouka ove basne je da u životu ne smijemo težiti izvan svojih mogućnosti jer nikada
nećemo biti sretni.

Lastavica i vrana

Lastavica i vrana su se svađale oko toga koja je ljepša. Lastavica je na kraju zaključila kako
vranina ljepota najviše dolazi do izražaja u proljeće, a njezina čak izdrži i mrazove.

Ova basna uči nas tome da je dugovječnost puno korisnije od ljepote koja kratko traje.

Lisica i grožđe

Gladna lisica je ugledala grožđe kako visi s loze i poželjela ga je pojesti. No, nikako ga nije
mogla dohvatiti pa je odlučila krenuti dalje. Zaključila je da je grožđe ionako previše zeleno i
da sigurno nije jestivo.

Pouka ove basne je da nam naša slabost ne smije biti izgovor u obavljanju poslova i da ono
što smo jednom započeli, moramo i završiti.

Dva prijatelja i medvjed

Dva prijatelja su imala dogovor da će njegovati pravo prijateljstvo i da će uvijek biti tu jedan
za drugoga pa i ako se radilo o nevolji.

I tako ih je snašla nevolja kada ih je napao medvjed. Jedan od njih se ponašao bezobzirno i
sebično te je pobjegao na drvo kako bi se spasio, ali nije ga uopće zanimao njegov prijatelj
kojeg je ostavio da se sam snalazi.

Prijatelj koji je ostao bez zaklona, pravio se da je mrtav kako bi medvjed otišao dalje. Kada
se medvjed udaljio ovaj drugi je sišao s drveta, a prijatelj mu je rekao da je od medvjeda
dobio opomenu.

Pouka priče je da uvijek treba biti na oprezu jer nikada ne znamo kada će nas netko
iznevjeriti.
Svojeglava žaba

Dvije žabe su živjele na različitim područjima, jedna je živjela u močvari, a druga u manjoj
bari. Žaba koja je imala bolje uvjete za život i živjela je u močvari, zvala je drugu žabu da
dođe živjeti k njoj.

No, druga žaba je nije poslušala pa su je malo nakon toga pregazila kola.

Pouka ove priče je da treba poslušati dobar prijateljski savjet.

Bilješka o autoru

Ezop je bio starogrčki pisac koji je pisao basne. Do danas nitko nije siguran da je stvarno
postojao, no smatra se da je živio u 6. stoljeću prije Krista.

Pretpostavlja se kako je Ezop najviše svoje basne pričao, nije ih zapisivao. Ipak, ništa iz
njegovog života ne može se tvrditi sa sigurnošću jer nema mnogo informacija.

Zapisane su mnoge legende o njegovom životu pa jedna od njih kaže kako je Ezop u biti bio
rob. Pošto je bio jako bistar i znao je lijepo pripovijedati smatra se da mu je gospodar
podario slobodu.

Basne su mu često napisane kroz humor i alegorije, a uvijek su se doticale ljudi i njihovih
odnosa. Glavni likovi su mu bili životinje, ali pouka na kraju basne se uvijek odnosila na
ljude. Svaka basna ima svoju pouku na kraju priče.

Još od davnina stari narodi su diljem svijeta prevodili i izdavali Ezopove basne. Smatra se
da je napisao čak 426 basni u obliku proze.

Vjeruje se da je smišljao svoje basne kroz životna iskustva i priče koje su ga okruživale.
Ezop je bio uzor mnogim piscima koji su kasnije pisali basne prema njemu.