Jaroslav Šidak u tretiranju problematike Crkve bosanskoj

Prema radu Jaroslava Šidaka, može se primijetiti da se još od najranijih zanimanja i istraživanja Crkve
bosanske, tretiranje problematike same Crkve odvijala i razdvajala na dvoje: katolički Zapad i
pravoslavni Istok.

Božidar Petranović u svom „nacrtu“ Crkve bosanske ocrtava mjesto Crkve bosanske i u društvenom i
u državnom životu Bosne. On ju je smatrao pravoslavno, ali nije isključivao ni mogućnost utjecaja
dualističkih hereza. Osim njega, Crkvu bosansku pravoslavlju pripisuju i Vaso Gušac (koji smatra da se
Crkva bosanska u 13. stoljeću odvojila od Rima, a i Istok i Zapad je nakon toga nazivaju heretičkom
crkvom) i Sima Tomić. Franjo Rački odbacuje poistovjećivanje Crkve bosanske sa pravoslavljem i
naziva njeno učenje „umjereni dualizam“. Poučavanjem jedinog spisa napisanog od strane krstjanina
zaključio je i da se Crkva bosanska s vremenom približila pravovjerju i udaljila od svog prvobitnog
učenja. Ćiro Truhelka, 1911. otkriva oporuku Radina, jedan od najvažnijih dokumenata Crkve
Bosanske, i zaključuje da ona nije bila „ni u kakvoj svezi sa bugarskim bogumilstvom“.
Radovi Kniewalda i Solovjeva na prvi pogled su riješili problematiku Crkve bosanske, detaljnim
analizama latinskih spisa i otkrivanjem novih podataka. Dominik Mantić tezu Račkoga nadopunjuje
svojim proizvoljnim razmišljanjima, a osnovama njegovih teza Sima Ćirković pristupa sa znanstvene
strane. Autor smatra da osnovni problem učenja Crkve bosanske još uvijek nije razriješen. Međutim,
djelo Johna V. A. Finea pobija vezu krstjana s interesima plemstva i državnom vlašću. Njegov rad sa
raspravama o Crkvi bosanskoj urodio je rezultatima u proučavanju stećaka i rukopisa, te se naziru
rješenja određenih spornih pitanja kao što su: nastanak Crkve bosanske, redovnički znajčaj krstjana i
njihovo uređenje i sl. Krstjani i njihovi samostani su uživali i različite povlastice kao i pravo azila, a u
samostanima su se bavili i drugim poslovima.