Na svoj bi imendan 6. prosinca, prema jednoj legendi, sv.

Nikola svraćao do
obližnjeg sela i uveseljavao dječicu koja nisu odrastala u izobilju. Iako im roditeljske
ljubavi, prijatelja i hrane nije nedostajalo, oskudijevali su s igračkama i obućom.
Čizmice koje su inače brižno čuvali, dječica bi u večer prije Nikolinog imendana
posebno ulaštila i stavila na prozor, a u njima bi ih ujutro dočekala drvena igračka
koju je napravio Nikola. Kad je ostario i onemoćao, brižne majke nastavile su tu
tradiciju, stavljajući u čizmice što su našle u kući, jabuke, orahe ili bombone.

Prema drugoj legendi, koja ima dva završetka, u blizini Nikoline roditeljske kuće živio
je nekad bogat čovjek koji je izgubivši carsku službu izgubio i sav imetak. Imao je tri
kćeri za udaju, a kako nije imao za miraz, nesretnik je odlučio zaraditi na njihovoj
ljepoti i mladosti.