1

Prof dr Radoje Šćepanović

PMF Podgorica

NESTANDARDNE METODE RJEŠAVANJA JEDNAČINA

-pripreme za takmičenja iz matematike za srednjoškolce-

Skoro da ne postoji pojam u nastavi matematike koji se više koristi od pojama jednačine. Već u
prvom razredu osnovne škole, na jedan prećutan način, rješavaju se jednačine. Tamo se umjesto
promjenjljive koriste razni kvadrati, kružići ili neke druge geometrijske slike. Nešto kasnije, za
promjenljivu koriste se slovne oznake x, a itd. U starijim razredima osnovne škole se uvodi pojam
aritmetičkog izraza koji sadrži jedno ili više slova. Ovdje se pojam jednačine uvodi na nešto
strožiji način: jednakost dva izraza. Ovaj induktivni način formiranja pojma jednačine se
nastavlja uvođenjem pojma funkcije (Dirihleova definicija) i sl, sve do operatorskih jednačina.
Ovdje ćemo pisati o jednačina u skupu realnih brojeva.

Šta je rješenje jednačine f(x)=0 (1)? Broj  za koji je f()=0 tačna jednakost nazivamo
rješenje jednačine (1). Obično se ovo rješenje zapisuje u obliku x=. Strogo govoreći ovo nije u
redu, jer je x= jednačina čije je rješenja broj . Kako na istoku i zapadu, tako i na našim
prostorima odomaćio se ovaj način zapisivanja rješenja. Opravdanje se nalazi u jednoj od
definicija šta znači riješiti zadatak: Riješiti zadatak znači svesti njegovo rješavanje na ranije
riješene (poznate ) zadatke. Tako na primjer, kvadratna jednačine x27x+10=0 se svodi na
rješavanje jednačina x=2 ili x=5 (čija su rješenja brojevi 2 i 5).

Šta znači riješiti jednačinu? Znači odrediti njen skup rješenja. Ovdje je uključen i slučaj
kada je skup rješenja prazan skup, tj. kada data jednačina nema rješenja. Dalje, dvije jednačine
nazivamo ekvivalentnim ako su njihovi skupovi rješenja jednaki. Saglasno prethodnom: svake
dvije jednačine koje nemaju rješenja su ekvivalentne.

Sve metode za rješavanje jednačina mogu se podijeliti u dvije grupe. Prvu nazivimo
standardnim, gdje je unaprijed poznat algoritam (niz postupaka) kako se dolazi do rješenja. Tako
je, na primjer, poznat algoritam za rješavanje linearne jednačine ax+b=0, kvadratne jednačine
ax2+bx+c=0, sistema linearnih jednačina, logaritamske jednačine log ax=b itd. Drugu grupu
metoda nazivimo nestandardnim, a to su slučajevi kada unaprijed nije poznat algoritam za
rješavanje date jednačine. To znači da za svaku takvu jednačinu, ili usku klasu takvih jednačina,
treba odrediti odgovarajući algoritam za rješavanje. Postoje opšte preporuke, nazivaju se još i
evristike, za rješavanje nestandardnih zadataka, pa u tom smislu i za rješavanje jednačina.
Najčešće su to sljedeće četiri evristike: razbijanje zadatka na podzadatke, preformulacija zadatka
u drugi zadatak, modeliranje zadatka, uvođenje pomoćnih parametara. Ovdje nećemo strogo
slijediti za ovim evristikama.

Postoji više metoda za rješavanje jednačina. Navodimo samo neke od njih. U svim
slučajevima razmatramo samo rješenja u skupu realnih brojeva.
2

1) Korišćenje ODJ

Nalaženje oblasti definisanosti jednačine (ODJ), ili kako se još kaže oblast dopustivih vrijednosti
jednačine, može pomoći da se ustanoviti da data jednačina nema rješenja, a nekada i da se nađu
njena rješenja.

Primjer 1. Riješiti jednačinu 1  x  4 x  1  1 .

1  x  0
ODJ jednačine su rješenja sistema jednačina  , tj. samo x=1. Zamjenom x=1 u polaznu
x  1  0
jednačinu uvjeravamo se da to nije rješenje. Data jednačina nema rješenja.

Primjer 2. Riješiti jednačinu sin x  4  sin x  tgx .

ODJ čini rješenje sistema nejednačina: sinx0, sinx0, cosx0, tj. x=k, kZ. Zamjenom ovih
vrijednosti u polaznu jednačinu uvjeravamo se da su x=k, kZ njena rješenja.

2) Ispitivanje jednačine na intervalima realne ose

Ponekad se rješenje može naći ispitujući jednačinu na različitim intervalima brojevne ose.

Primjer 3. Riješiti jednačinu 2 x 9  x 5  x  2  0 .

Zapišimo ovu jednačinu u obliku    

2 x9  1  x x 4  1  0 , odnosno u obliku

 x  1  2 x8  2 x 7  2 x 6  2 x5  x 4  x3  x 2  x  2   0 . Jedno rješenje date jednačine je x1=1.

Dokažimo da drugih (realnih) rješenja data jednačina nema, tj. da jednačina

2 x8  2 x 7  2 x 6  2 x 5  x 4  x 3  x 2  x  2  0 (1)

nema (realnih) rješenja. U tu svrhu brojevnu osu podijelimo na tri intervala: (,1, (1,0,
(0,+). Za svako x(0,+) lijeva strana jednačine (1) je pozitivna, zato na tom intervalu nema
rješenja. Kako je 2 x8  2 x 7  2 x 6  2 x5  x 4  x3  x 2  x  2 
2 x8  2 x 6  x  1  2 x 4  x  1  x 2  x  1   x  1  1  x 4 , to je za svako x(1,0 ovaj polinom
pozitivan, što znači da jednačina (1) nema rješenja na intervalu (1,0. Ostaje da dokažemo da
jednačina (1) nema rješenja ni na intervalu (,1. Kako je
2 x8  2 x 7  2 x 6  2 x5  x 4  x3  x 2  x  2  2 x  x  1  2 x  x  1  x  x  1  x  x  1  2
7 5 3

, to je za svako x (,1 lijeva strana jednačine (1) pozitivna, pa jednačina (1) na njemu
nema rješenja.
 3

3) Množenje jednačine funkcijom

U nekim slučajevima korisno je pomnožiti jednačinu nekom funkcijom koja ima smisla u ODJ.
Pri rješavanju jednačine na ovaj način treba težiti dobijanju ekvivalentnih jednačina, u suprotnom
na kraju provjeriti da li su dobijena rješenja ujedno i rješenja polazne jednačine.

Primjer 4. Riješiti jednačinu x8  x 6  x 4  x 2  1  0 .

Množenjem obeju strana ove jednačine polinomom x2+1 dobijamo jednačinu x10+1=0 koja
(očigledno) nema realnih rješenja. Data jednačina nema realnih rješenja.

4) Metoda funkcionalne smjene

Ovaj metod se dosta koristi u nastavi matematike u osnovnoj i srednjoj školi. Suština metoda se
sastoji u uvođenju nove promjenljive y=f(x), poslije čega jednačina poprima prostiji
(prepoznatljiv) oblik. Osnovni problem je u izboru smjene koja dovodi do prostije jednačine.
Slijedi nekoliko primjera sa najčešće korišćenim smjenama.

 
Primjer 5. Riješiti jednačinu x  x  3 x  3 x  3  3x .
2 2 2

I način: Uočimo da x=0 nije rješenje. Za x0 datu jednačina je ekvivalentna jednačini
 x 2  x  3   x 2  3x  3   3  3 
    3 , odnosno jednačini  x   1  x   3   3 . Poslije uvođenja
 x  x   x  x 
3 3
smjene x   y dobijamo kvadratnu jednačinu y2+y=0 čija su rješenja 0 i 4. Slijedi, x   0
x x
3
ili x   4 . Prva jednačina nema realnih rješenja, a druga ima rješenj 1 i 3.
x

II način: Datu jednačinu zapišimo u obliku  x 2


 2x  3  x   x 2
 
 2 x  3  x  3 x 2 , odnosno

 
2
u obliku x 2  2 x  3  4 x 2 . Odavde slijedi da je x 2  2 x  3  2 x ili x 2  2 x  3  2 x . Prva
jednačina nema realnih rješenja, a rješenja druge su brojevi 1 i 3.

Primjer 6. Riješiti jednačinu x 2  x  2  x 2  x  7  2 x 2  2 x  21 .

Uvedimo novu promjenljivu x2  x  2  y . Tada data jednačina ima oblik

y y  5  2 y  17 , gdje je y0. Poslije kvadriranja obeju strana zadnje jednačine

dobijamo jednačinu y  2 y 2  5 y  y  5  2 y  17 , odnosno jednačinu y 2  5 y  6 . Odavde

slijedi da je y 2  5 y  36  0 , tj. y=9 ili y=4. Kako je y0, to je dovoljno riješiti samo jednačinu
x 2  x  2  4 . Rješenja su x1=1 ili x2=2.
4

x  x  5   6  4 x3  5  4 x 2  x  5  .
2
Primjer 7. Riješiti jednačinu 4

Uočimo da je ODJ: x0 i da je x1=0 rješenje. Neka je x>0. Poslije dijeljenja obeju strana date
2
 x 5 x5
jednačine sa x3 dobijamo jednačinu  x   5  4 x  6  0 . Sada je jasno koju smjenu
4 4
 
x5
treba uvesti: 4  y . Dobijamo kvadratnu jednačinu y 2  5 y  6  0 čija su rješenja y=2 ili
x
1 1
y=3. U prvom slučaju dobija se rješenje x2  , a u drugom x3  .
3 16
2 2
 x   x 
Primjer 8. Riješiti jednačinu     2.
 x2  x  2

Za transformaciju lijeve strane date jednačine iskoristićemo identitet a 2  b 2   a  b   2ab .

2

2
 2 x2   2 x2  2x2
Dobijamo jednačinu oblika  2   2 2   2  0 , koja se smjenom 2  y svodi
 x 4  x 4 x 4
na kvadratnu jednačinu y 2  2 y  2  0 čija su rješenja y=1 ili y=2. U prvom slučaju dobijaju se

2 3
rješenja x1,2   , a u drugom nema realnih rješenja.
3

x4  1 41

Primjer 9. Riješiti jednačinu

x x 1 2
 15 .

Kako je x0, to posle dijeljenja obeju strana date jednačine sa x2 dobijamo jednačinu

1
x2 
x 2  41 1 2 1 2
. Neka je x   y . Tada je x  2  y  2 . Sada se data jednačina svodi na
1 15 x x
x
x
10 3
kvadratnu jednačinu 15 y 2  41 y  30  0 , čija su rješenja y1  i y2   . Kako, saglasno
3 5
1
Košijevoj nejednakosti, iz y  x  slijedi da je y  2 , to je dovoljno razmotriti samo
x
1 10 1
jednačinu x   , tj. jednačinu 3 x 2  10 x  3  0 , čija su rješenja x1=3 i x2  .
x 3 3
3 x 1 2 x
Primjer 10. Riješiti jednačinu 2 2 x 1  2 2 x 1  1 .
 5

3x  1 3 5 2x 5 1
Uvedimo novu promjenljivu 2x+1=y. Tada je   i   . Uvedimo još
2x  1 2 2 y 2x  1 2 y 2
5 3 1
jednu promjenljivu:  z . Tada polazna jednačina ima oblik 2  z z . Neka je 2z=u.
2y 2  2 2 1

2 2 u
Tada dobijamo jednačinu   1 , odnosno kvadratnu jednačinu u 2  2u  4  0 , gdje je
u 2
1
u>0. Pozitivni korijen je u1  2 . Dalje je z1  log 2 2  , y1=5 i x1=2. Slijedi, rješenje date
2
jednačine je x1=2.

Primjer 11. Riješiti jednačinu log 3 x  2 x  1  1  log 2 x 1  2x 4


 x3 .

ODJ=x: x>0 i x1. Transformišimo lijevu i desnu stranu date jednačine na sljedeći način:
3
log 3 x  2 x  1  3  log x  2 x  1 
log 2 x 1 x
, 1  log 2 x 1  2x 4

 x3 

1  log 2 x 1
 2 x  1  log 2 x 1
x 3  3  6  log 2 x 1 x . Na ovaj način polazna jednačina ima oblik

3
 3  6  log 2 x 1 x koja se smjenom log 2 x 1 x  y svodi na kvadratnu jednačinu
log 2 x 1 x
1
2 y 2  y  1  0 čija su rješenja y1=1 i y2  . Rješavajući jednačine log 2 x 1 x  1 i
2
1 1
log 2 x 1 x  i birajući samo pozitivna rješenja dobijamo da je x1  i x2  1  2 .
2 2

5) Metoda trigonometrijske smjene

U nestandardne metode rješavanja algebarskih jednačina spadaju i metode zasnovane na

trigonometrijskim smjenama. Korišćenje ovih metoda je poželjno u slučajevima kada sama
jednačina ukazuje na trigonometrijsku smjenu.

Primjer 12. Riješiti jednačinu x  1  x 2  2 2 x 2  1 .  

Uočimo da je ODJ=1,1. Ovo znači da se može uvesti smjena x=cost, 0t. U ovom slučaju
2
 
data jednačina ima oblik cos t  sin t  2 2 cos t  1 . Kako je 0t, to je sin t  sin t , pa

ostaje da riješimo jednačinu cos t  sin t  2 2 cos 2 t  1 ,   odnosno jednačinu

cos t  sin t  2 cos 2t , tj. jednačinu cos t  sin t  2  cos t  sin t   cos t  sin t  . Zadnja

jednačina je ekvivalentna jednačini  cos t  sin t   2 cos t  2 sin t  1  0 , a ova jednačinama 

cos t  sin t  0 ili 2 cos t  2 sin t  1  0 . Iz prve jednačine slijedi da je tgt  1 , tj.
6

 3
t   k , gdje kZ. Kako je 0t, to je t1  jedino rješenje. Iz druge jednačina slijedi
4 4
  1  k  
da je sin  t     , tj. t    1   k , gdje kZ. Kako je 0t, to je t2  jedino
 4 2 4 6 12
2 6 2
rješenje. Sada se vratimo smjeni x=cost. Rješenja date jednačine su x1   i x2  .
2 4

 x  1  y 2  1
Primjer 13. Riješiti sistem jednačina  .
 y  1  x 2  3

Kako je 1x1 i 1y1, to se mogu uvesti smjene x=cosu i y=cosv, gdje je 0u i 0v.
Slijedi, 1  x 2  sin u i 1  y 2  sin v . Poslije ovih smjena dati sistem jednačina ima oblik

 cos u  sin v  1
cos 2 u   1  sin v 
2
 . Iz ovog sistema jednačina slijedi da je i
cos v  sin u  3

 
   1  sin v  2   
2 2
sin 2 u  3  cos v , odnosno 3  cos v  1 , tj. sin  v    1 . Slijedi,
 3
  3  1
v  2 k , kZ. Kako je 0v, to je v1  i y1  . Za v1  imamo da je sin v1  ,
6 6 2 6 2
1 1 1 1 3
odnosno sin u1  1  sin v1  1   , tj. x1  . Slijedi, x1  , y1  je rješenje datog
2 2 2 2 2
sistema jednačina.

6) Metoda zasnovana na korišćenju brojevnih nejednakosti

U rješavanju nestandardnih zadataka koriste se mnoge brojevne nejednakosti, kao na primjer:

2ab ab a 2  b2
 Ako je a>0 i b>0, tada je  ab   .
ab 2 2

Nejednakosti prelazi u jednakosti akko je a=b.

1
 Ako je a>0, tada je a   2 . Nejednakost prelazi u jednakost za a=1. Zadnja nejednakost
a
1
ima svoj analog u slučaju a<0: a   2 . Nejednakost prelazi u jednakost za a=1.
a

 (Bernulijeva nejednakost): Ako je x>1, tada za svaki prirodni broj n važi da je

 7

 1  x  n  1  nx .
Jednakost se dostiže za x=0 ili n=1.

Uporedo sa navedenom nejednakošću često se koriste i njena uopštenja:

a) ako je p<0 ili p>1, tada je  1  x   1  px ,

p

b) ako je 0<p<1, tada je  1  x   1  px , gdje je x>1.

p

Nejednakosti pod a) i b) prelaze u jednakost akko je x=0.

1 1
 Za proizvoljne pozitivne brojeve a i b važi nejednakost     a  b   4 . Stvarno,
a b
1 1
primjenjujući nejednakost između aritmetičke i harmonijske sredine na brojeve i
a b
a  b 2ab 2 4
  ab 1 1
dobijamo da je 2 a  b 1 1 . Slijedi, 1 1 .Dalje je     a  b  
  a b
a b a b

1 1 4
 a  b  1 1  4 , što je i trebalo dokazati. Jednakost se dostiže akko je a=b.
  
a b

Primjer 14. Riješiti jednačinu 4

x  2  4 4 x  2.

4
x2  4 4 x x2  4 x x24 x
I način: ODJ je 2  x  4 . Dalje je 1    4 1.
2 2 2
Jednakost se dostiže za x  2  4  x , tj. za x  3 . Rješenje je x1=3.

II način: Koristićemo izvode i ekstemne vrijednosti funkcije. Data jednačina je definisana na

odsječku 2,4. Razmotrimo neprekidnu funkciju f  x   4 x  2  4 4  x na odsječku 2,4.
1 3
1 3
Funkcije f na intervalu (2,4) ima izvod f '  x  
 x  2  4   4  x  4 koji je jednak nuli za
 

4 4
x=3. Kako je funkcija f neprekidna na odsječku 2,4, to ona dostiže najveću i najmanju
vrijednost među brojevima f(3), f(2) i f(4). Kako je f(3)=2, f(2)=f(4)= 4 2  2 , to je najveća
vrijednost funkcije f: f(3)=2. Slijedi, rješenje date jednačine je x1=3.

Primjer 15. Riješiti jednačinu 1  x  1  x  4 1  x 2  4 1  x 2  4 .

8

Saglasno Bernulijevoj nejednakosti lijevu stranu jednačine možemo zapisati u obliku 4=

1 1 1 1
x x x2 x2
2 2 
 1  x   1  x  1  
x2 4
 1  x2 42
 1
1 
2
 1 
4
 1 
4
 4 . Kako je jednakost

moguća samo za x=0, to je 0 jedino rješenje date jednačine.

4
Primjer 16. Riješiti jednačinu x2  2 x  4   
 4  log 34 x 4  x 2  1 .
x  2x  4
2

 x2  2 x  4 2 
Datu jednačinu zapišimo u obliku 2 

 
  4  log 34 x 4  x 2  1 . 
 2 x  2 x  4 
2

Uočimo da lijeva strana jednačine nije manja od 4, a da je jednaka 4 za x=0. U isto vrijeme desna
strana je za x=0 jednaka 4, a za svako x0 je manja od 4. Slijedi, x1=0 je jedino rješenje date
jednačine.

Primjer 17. Riješiti jednačinu

 1 1  2
 8  8
 sin x cos 2 x 
8 8

 sin x  cos 2 x  4 cos
2

4
 x2 .

1 1
ODJ=x: sin8x>0 i cos22x>0. Primjenom nejednakosti     a  b   4 dobijamo da za svako
a b
xODJ lijeva strana nije manja od 4. Sa druge strane, desna strana date jednačine je manja ili
jednaka 4. Slijedi, data jednačina je ekvivalentna sistemu jednačina

 1 1 
 8  8 
 sin x  cos 2 x  4
8 8

 sin x cos 2 x   
 čija su rješenja x1   i x2  .
 2 2 2
 cos 2
 x 2
 1
4

7) Metoda zasnovana na korišćenju monotonosti funkcije

U rješavanju jednačine f(x)=g(x) nekada se može koristiti monotonost funkcija y=f(x) i y=g(x).
Ako je funkcija y=f(x) neprekidna i rastuća (opadajuća) na odsječku a,b, a funkcija y=g(x)
neprekidna i opadajauća (rastuća) na a,b, tada jednačina f(x)=g(x) na odsječku a,b može imati
najviše jedno rješenje. To rješenje se obično nalazi pogađanjem, tj. uočavanjem broja koji je
rješenje. Dalje, ako je funkcija y=f(x) rastuća (opadajuća) na odsječku a,b i jednačina f(x)=c
ima rješenje na tome odsječku, tada je to rješenje jedinstveno.

Primjer 18. Riješiti jednačinu: a) 2x+3x+4x=3, b) 3x+4x=5x .

a) Pogađamo da je rješenje date jednačine x1=0. Dokažimo da drugih rješenja nema. Kako je
funkcija y=2x+3x+4x rastuća na skupu R, to jednačina 2x+3x+4x=3 može imati najviše jedno
rješenje. b) Uočimo da je x1=2 rješenje date jednačine. Data jednačina nema drugih rješenja.
 9

x x
3  4
Stvarno, data jednačina je ekvivalentna jednačini       1 (1). Kako je funkcija
5  5
x x
3  4
y       opadajuća, to jednačina (1) može imati najviše jedno rješenje.
5 5

Primjer 19. Riješiti jednačinu: a) 8 x  1  8 x  1  8 2 , b) 4 18  x  4 x  2  2 .

a) Uočimo da je 1 rješenje date jednačine. Dokažimo da nema drugih rješenja. Za dokaz ćemo
koristiti osobine monotonih funkcija. ODJ=x: x1.U ovoj oblasti funkcije y  8 x  1 i
y  8 x  1 su neprekidne i rastuće, pa je i njihov zbir y  8 x  1  8 x  1 neprekidna i rastuća
funkcija. Ovo znači da je ona veća od desne strane (tj. od 8
2 ) za svako x>1.

b) 2. Uputstvo. Funkcija y  4 18  x  4 x  2 je neprekidna i opadajuća na odsječku 2,18.

Primjer 20. Riješiti jednačinu 3x  7  5  4 x  1  x  5 .

 7 5
ODJ    ,  . Datu jednačinu zapišimo u obliku 3x  7  x  5  1  5  4 x . Neka je
 3 4
f  x   3x  7  5  4 x i g  x   1  x  5 . Kako je funkcija f rastuća na odsječku ODJ, a
funkcija g opadajuća na tom odsječku, to data jednačina može imati najviše jedno rješenje.
Rješenje je x1=1.

Primjer 21. Riješiti jednačinu 3  52 x 1  7  24 x 1  19 .

Datu jednačinu zapišimo u obliku 15  52 x  14  24 x  19 , odnosno u obliku 15  52 x  14  42 x  19

2x 2x
5 1
. Poslije dijeljenja ove jednačine sa 4 2x dobijamo jednačinu 15     14  19    . Kako je
 4  4
lijeva strana jednačine neprekidna i rastuća funkcija, a desna neprekidna i opadajuća funkcija, to
data jednačina može imati najviše jedno rješenje. Rješenje je x1=3.

Primjer 22. Riješiti jednačinu log 2  7  x   x  1 .

ODJ=x: x<7. Razmotrimo funkcije f  x   log 2  7  x  i g  x   x  1 . Funkcija f je

neprekidna za x>7 i monotono opadajuća, a funkcija g na istom skupu neprekidna i rastuća. Ovo
znači da data jednačina može imati najviše jedno rješenje. Rješenje je x1=3.

 
Primjer 23. Riješiti jednačinu log 2 1  x  log3 x .
10

 3
y
Uvedimo novu promjenljivu y=log3x. Tada je x=3y i 1  x  1  . Slijedi, data jednačina

 3
y
ima oblik 1   2 y . Očigledno, y1=2 je rješenje ove jednačine. Dokažimo da drugih

y y
 1   2 
 3
y
rješenja nema. Podijelimo datu jednačinu sa . Dbijamo jednačinu   1   .
 3  3
y
1 2
Kako je 1, a  1 , to je funkcija y   1   1 neprekidna i opadajuća, a funkcija
3 3  3
y
 2 
y   neprekidna i rastuća. Data jednačina može imati najviše jedno rješenje.
 3

Primjer 24. Riješiti jednačinu xlog2 3  x 2 .

ODJ=x: x>0. Kako je x>0, to je x=2y, gdje je y proizvoljni broj. U ovom slučaju data jednačina
ima oblik 3y+1=4y , čije je rješenje y1=1. Dokažimo da drugih rješenja nema. Zapišimo datu
y y
1 4
jednačinu u obliku 1       i uočimo da se na lijevoj strani znaka jednakosti nalazi
3 3
neprekidna i opadajuća funkcija , a na desnoj neprekidna i rastuća, što znači da data jednačina
može imati najviše jedno rješenje. To rješenje je x1=2.

8) Vektorski metod. Skalarni proizvod

Vektori i operacije sa vektorima su moćno sredstvo u rješavanju jednačina i nejednačina.


Podsjetimo se: vektor a u trodimenzionalnom prostoru zadaje se koordinatama a1, a2, a3. Moduo
  2 2 2
(dužina) vektora a se izračunava po formuli a  a1  a2  a3 . Zbirom (razlikom) vektora
  
a  a1 , a2 , a3  i b  b1 , b2 , b3  nazivamo vektor c  c1 , c2 , c3  čije se koordinate izračunavaju po
formulama: c1  a1  b1 , c2  a2  b2 , c3  a3  b3 ( c1  a1  b1 , c2  a2  b2 , c3  a3  b3 ). Dva
nenulta vektora nazivamo kolinearnim ako pripadaju jednoj pravoj ili dvjema paralelnim
pravama. Važi i obratno: ako dva vektora pripadaju jednoj pravoj, ili dvijema paralelnim
pravama, tada su oni kolinearni. Po definiciji se uzima da su svaka dva nulta vektora kolinearna.
     a1 a2 a3
Dalje, vektori a i b su kolinearni ako i samo ako je a  b  0 , tj. ako je   . Vektori
b1 b2 b3
   
a i b su uzajamno normalni ako i samo ako je a  b  0 , tj. ako je a1b1  a2 b2  a3 b3  0 .
     
Za proizvoljne vektore a i b važi nejednakosti a  b  a  b , tj.
 11

 a1  b1  2   a2  b2  2   a3  b3  2  a12  a22  a32  b12  b22  b32 .

Ovo je poznata nejednakost trougla.

Od posebnog interesa su slučajevi u kojima u nejednakosti trougla važi znak jednakosti.

     
Jednakost a  b  a  b važi akko su vektori a i b kolinearni i istih smjerova, tj. ako je

a1 a2 a3      
   0 . Jednakost a  b  a  b važi akko su vektori a i b kolinearni i suprotnih
b1 b2 b3
a1 a2 a3
smjerova, tj. ako je   0.
b1 b2 b3
 
  ab
Kosinus ugla  između vektora a i b izračunava se po formuli cos     . Iz ove
ab
         
jednakosti slijedi da je a  b  a  b ( a  b   a  b ) akko su vektori a i b kolinearni i istih
(suprotnih) smjerova

Primjer 25. Riješiti jednačinu 15  12 cos x  7  4 3 sin x  4 .

   
 
Uvedimo u razmatranje vektore a 3 sin x, 2 3  3 cos x i b 2  3 sin x, 3 cos x . Tada je

 
      
a  15  12 cos x i b  7  4 3 sin x . Neka je c  a  b . Tada je c 2, 2 3 i c  4 . Dalje,
     
uočimo da je a  b  a  b , tj. vektori a i b su kolinearni i istih smjerova. Slijedi,

3 sin x 2 3  3 cos x 3 1
 0, tj. 3 sin x  cos x  2 , odnosno sin x  cos x  1 .
2  3 sin x 3 cos x 2 2
  
Zadnja jednačina je ekvivalentna jednačini sin  x    1 čija su rješenja x1   6n  1 , gdje
 6 3
3 sin x
nZ. Kako je 3 sin x  2 , to iz nejednačine  0 dobijamo da je sinx>0 i sinx1>0.
2  3 sin x

Rješenja date jednačine su x1   6n  1 , gdje nZ.
3

Primjer 26. Riješiti jednačinu 3 x  1  2 x  ( x 2  9)( x  5) .

12

    
ODJ=1,+). Neka je a  (3, x) i b  ( x  1, 2) . Tada je a  b  3 x  1  2 x , a  x  9 i
2


b  x  5 . Dalje je 3 x  1  2 x  x 2  9  x  5 , za svako x  1 . Jednakost se dostiže ako

  3 x
su vektori a i b kolinearni i istih smjerova, tj. ako je  , tj. x=3. Rješenje je x1=3.
x 1 2

Još o graničnim slučajevima nejednakosti trougla. Ako su tačke A, B i C takve da je

AB+BC=AC, tada se tačka B nalazi između tačaka A i B. Ova osobina može koristiti u rješavanju
jednačina.

Primjer 27. Riješiti sistem jednačina

 ( x  1) 2  ( y  2) 2  ( x  4) 2  ( y  6) 2  5
 .
 6 x  7 y  68  0

Razmotrimo tačke A(1,2), B(4,6) i C(x,y). Kako je AB=5 i AC+CB=AB, to se tačka C nalazi na
duži AB. Slijedi, tačka C(x,y) pripada pravoj (AB): 4x3y+2=0. Dakle, dati sistem jednačina je
6 x  7 y  68  0

ekvivalentan sistemu  4 x  3 y  2  0 čije je rješenje  4, 6  .
 1 x  4


Primjer 28. Riješiti sistem jednačina

 ( x  1)2  ( y  1)2  ( x  3) 2  ( y  4)2  5

 .
 2x2  2 y  3  0

 3x  4 y  7  0
Dati sistem jednačina je ekvivalentan sistemu jednačina  2 , čija su rješenja:
2 x  2 y  3  0
 5  1 25 
1,  ,  ,  .
 2  4 16 

Primjer 29. Riješiti jednačinu x x  1  3  x  2 x 2  1 .

 
 
ODJ=1,3. Uvedimo u razmatranje dva vektora: a  x,1 , b x  1, 3  x . Tada je
       
a  x 2  1 i b   x  1   3  x   2 i a  b  x x  1  3  x . Kako je a  b  a  b , to su

  x 1
vektori a i b kolinearni i istih smjerova, tj.  . Uočimo da rješenje x ne može
x 1 3 x
biti negativno. Poslije kvadriranja zadnje jednačine dobijamo jednačinu x33x2+x+1=0 čija su
rješenja x1=1 i x2  1  2 . Broj x3  1  2 nije rješenje date jednačine.
 13

9) Kombinovane metode

Pri rješavanju složenih nestandardnih zadataka koriste se najrazličitije nestandardne metode, od

kojih se mnoge ne mogu podvesti pod neku klasifikaciju.

Primjer 30. Riješiti jednačinu x 2  2 x sin( xy )  1  0 .

Datu jednačinu zapišimo u obliku ( x  sin xy ) 2  (1  sin 2 xy )  0 . Odavde slijedi da je data
 sin 2 xy  1  x2  1
jednačina ekvivalentna sistemu jednačina  , odnosno sistemu jednačina 
sin xy   x sin xy   x
     
čija su rješenja  1,   2k  i 1,   2k  , kZ.
 2   2 

Primjer 31. Riješiti jednačine: a) x3  3 x 2  4  0 , b) 5  x  ( x 2  5) 2 .

a) Datu jednačinu zapišimo u obliku 22  x 2  2  x3  x 2  0 i riješimo je kao kvadratnu
x2  x  x  2
jednačinu sa nepoznatom 2. Slijedi, 2  , odnosno x 2  x  2  0 ili x  2  0 .
2
1 5
Rješenja su x1=1 i x2,3=2. b) x1  1 , x2  2 , x3 / 4  .
2

3
Primjer 32. Riješiti jednačinu x   
2  1 x2  2  0 .

Razmotrimo jednačinu sa parametrom x3   a  1 x 2  a 2  0 (1) iz koje se za a  2 dobija

data jednačina. Jednačinu (1) napišimo u obliku kvadratne jednačine a 2  ax 2  x 3  x 2  0 čija
x2  x  x  2
su rješenja a1,2  , odnosno a1  x 2  x i a2  x . Kako je a  2 , to dobijamo
2

dvije jednačine sa nepoznatom x: x 2  x  2  0 ili x  2  0 .Rjšenja su x1,2  1  1  4 2 i

2
x3  2 .

Primjer 33. Riješiti jednačinu 3x 2  5 x  7  3 x 2  7 x  2  3 .

a b
Transformišimo datu jednačinu koristeći identitet a b , gdje je a  b 0.
a b
2x  5
Dobijamo jednačinu 3, odnosno jednačinu
3x  5 x  7  3 x 2  7 x  2
2

2x  5
3x 2  5 x  7  3x 2  7 x  2  . Sabiranjem zadnje i date jednačine dobijamo jednačinu
3
14

x7
3x 2  5 x  7  . Kako je lijeva strana jednačine nenegativna, to je x7. Poslije
3
kvadriranja obeju strana zadnje jednačine dobijamo kvadratnu jednačinu 26 x 2  59 x  14  0 čija
7
su rješenja x1=2 i x2  . Zamjenom u polaznu jednačinu uvjeravamo se da su x1 i x2 njena
26
rješenja.

Primjer 34. Riješiti jednačinu 3

x  3 x3  x  1  3 x  1  3 x3  x .

Kubiranjem obeju strana date jednačine dobijamo njoj ekvivalentnu jednačinu

 3
x  3 x3  x  1  3

x 4  x 2  x  3 x 4  x3  x 2  x  0 . Razmotrimo dva slučaja:

x   3 x 3  x  1 . Tada je x   x 3  x  1 , x =1, x1=1.

3
1) 3

x 4  x 2  x   3 x 4  x 3  x 2  x . Tada je x 2x=0, x2=0, x3,4   2 .

3
2) 3

Primjer 35. Riješiti jednačinu x  3  x  3 .

 x  y  3
Uvedimo smjenu 3  x  y . Tada iz date jednačine dobijamo sistem jednačina  .
3  x  y
Odavde slijedi da je 0  x  3  3 i y3. Sabiranjem datih jednačina dobijamo jednačinu

x y x  y  0 , odnosno jednačinu  x y  
x  y  1  0 . Kako je x  0 i y3,

to je x y  0 . Slijedi, y  x  1 , odnosno y  x  2 x  1 , 3  x  x  2 x  1 ,
x  x  2  0 . Dobili smo kvdratnu jednačinu po promjenljivoj x čije je rješenje x1=1.
Napomena: a) Data jednačina se može riješiti uvođenjem parametra x  a  x  a poslije
čega treba riješiti jednačinu po promjenljivoj a. Za a=3 dobijamo polaznu jednačinu. b)
Razmotriti funkciju f  x   x  3  x i uočiti da je ona monotono rastuća i da data jednačina
ne može imati više od jednog rješenja. Pogađanjem nalazimo jedinstveno rješenje x1=1.

Primjer 36. Riješiti jednačinu 4 10  x 2  x  4 7  x 2  x  3 .

Uvedimo smjene 10  x 2  x  u i 7  x 2  x  v . Tada iz date jednačine slijedi sistem jednačina

 u  v  3
 
2
, gdje je u0 i v0. Kako je u 4  v 4   u  v   2uv
2
 4 4  2u 2 v 2 , to je uv=2 ili
u  v  17
 15

u  v  3 u  v  3
uv=16. Na ovaj način dobijamo dva sistema jednačina:  ili  . Prvi sistem
 uv  2  uv  6
jednačina ima rješenja u1=1, v1=2, u2=2, v2=1, a drugi nema realnih rješenja. Slijedi,
2 2
4
10  x 2  x  1 ili 4
10  x 2  x  2 , tj. x +x+9=0 ili x +x6=0. Prva jednačina nema realnih
rješenja, a rješenja druge su x1=3 i x2=2.

2 x 2  x  4 3x 2  x  3
Primjer 37. Riješiti jednačinu  .
x2  3 2 x2  2

a c
Transformišimo datu jednačinu koristeći sljedeće svojstvo proporcije: Ako je  , tada je
b d
a c 2 x 2  x  4 3x 2  x  3
 :  2 . Kako je x2+x+1>0 za svako xR, to je
ab cd 2
x  x 1 x  x 1
2 2 2
2x +x+4=3x +x+3, tj. x =1. Rješenja su x1=1 i x2=1.

10) Korišćenje ograničenosti funkcija

Jedna od vrlo efikasnih metoda za rješavanje jednačina i nejednačina zasnovan je na korišćenju

ograničenosti funkcija.

U konkretnim slučajevima mogu se koristiti sljedeća tvrđenja:

 f  x   0
 Ako je f(x)0 i g(x)0, tada je f  x   g  x   0   .
 g  x   0

Primjer 38. Riješiti jednačinu x 4  5  4 x  4 x 2  2 x  2  2 x  1  0 .

  2 
2 2
Datu jednačinu zapišimo u ekvivalentnom obliku x 2  2  2 x x
 1  0 . Zadnja jednačina

 x2  2  2x  0
je ekvivalentna sistemu jednačina  x . Druga jednačina ovog sistema ima
 2 1 0
jedinstveno rješenje x1=0 koje zadovoljava i prvu jednačinu. Data jednačina ima jedinstveno
rješenje x1=0.

Primjer 39. Riješiti jednačinu 

x 2  6 x  9  log 21 x 2  4 x  4  0 .
2
16

 
ODV=x: x2. Jednačina je ekvivalentna jednačini x  6 x  9  log 1 x  4 x  4  0 , a ova
2 2

 x2  6x  9  0

sistemu jednačina log x 2  4 x  4  0 čije je rješenje x1=3.
 12  

 f  x   a
 Ako je f(x)a i g(x)a, tada je f  x   g  x    .
 g  x   a

Primjer 40. Riješiti jednačinu x  2  x  x  2  4  x 2 .

Crtanjem grafika funkcije y  x  2  x  x  2 uvjeravamo se da ona dostiže minimum u tački
x=0. Taj minimum je jednak 4. Sa druge strane funkcija y  4  x 2 dostiže maksimum, jednak 4,
za x=0. Slijedi, 4  x  2  x  x  2  4  x 2  4 , tj. data jednačina je ekvivalentna sistemu
 x  2  x  x  2  4
jednačina  čije je rješenje x1=0.
 4  x2  4

1 x 1
Primjer 41. Riješiti jednačinu 2  x2  1  .
1  x2

1
Kako je 21 x  2 i x  1   2 , to je data jednačina ekvivalentna sistemu jednačina
2

1  x2

 2
1 x
2

 2 1 koji ima rješenje x1=0.
x  1  2
 1 x 2

Primjer 42. Riješiti jednačinu x2  4  x2  1  3  5x2 .

Lako se uočava da je x 2  4  x 2  1  2  1  3 i 3  5 x 2  3 . Slijedi, dobijamo sistem

 x 2  4  x 2  1  3
jednačina  . Druga jednačina ima rješenje x1=0. Zamjenom u prvu
 3  5x2  3
jednačinu uvjeravamo se da je to i rješenje prve jednačine. Slijedi, data jednačina ima rješenje
x1=0.

Primjer 43. Riješiti jednačinu x  2  4  x  x 2  6 x  11 .

 17

ODJ=2,4. Neka je f  x  x  2  4  x i g  x   x 2  6 x  11 . Tada je f 2  x 

 
2
 2  2  x 2  6 x  8  2  2 1   x  3   2  2  4 , tj. f(x)2. Sa druge
2
x2  4x

strane je g  x   x 2  6 x  11   x  3  2  2 . Iz prethodnog slijedi da je f(x)=g(x)=2, tj.

2

 x  2  4  x  2
 2 . Rješenje je x1=3.
 x  6 x  11  2

Primjer 44. Riješiti jednačinu 4

8x2  2  2 x2  x  1  3 .

Kako je 4
8x2  2  0 i 2 x2  x  1  4 x2  4 x  4   2 x  1 2  3  3 , to je data jednačina

 4 8 x 2  2  0
1
ekvivalentna sistemu jednačina  . Rješenje je x1  .
2 x 2  x  1  3 2


Primjer 45. Riješiti jednačinu 2 1  sin  x  1  2 
2
2 2xx
.

Datu jednačinu zapišimo u obliku 1  sin 2  x  1  22 x  x , odnosno 1  sin 2  x  1  2  x 1 .

2 2
1

2 x 1  1 , to je sin  x  1  0 , odnosno sin  x  1  0 . Rješenje je x1=1.

2 2
Kako je

8  sin 2 x
Primjer 46. Riješiti jednačinu 4  x 2  .
2  x4

8  sin 2 x
Kako je 4  x 2  4 i  4 , to je data jednačina ekvivalentna sistemu jednačina
2  x4

 4  x2  4

 8  sin 2 x , čije je rješenje x=0.
 4
 2 x 4

Primjer 47. Riješiti jednačinu cos7 x  sin 5 x  1 .

Znajući da je sin 2 x  cos 2 x  1 , to je data jednačina ekvivalentna jednačini


cos7 x  sin 5 x  sin 2 x  cos 2 x , a ova jednačini cos x cos x  1  sin x 1  sin x . Kako je
2 5 2 3
  
 
cos5 x  1  0 i 1  sin 3 x  0 , to je cos x cos x  1  0 i sin x 1  sin x  0 . Slijedi, data
2 5 2 3
 
18

cos 2 x cos5 x  1  0
  
jednačina je ekvivalentna sistemu jednačina  2 , a ovaj sistemima jednačina
 sin x 1  sin x  0
3
 
cos x  0 sin x  0 
 ili  . Rješenje je x=2m ili x   2 k , m,kZ. b) Slično prethodnom
 sin x  1 cos x  1 2

 sin 2 x 1  sin 2010 x  0

  
slučaju dobijamo da je data jednačina ekvivalentna sistemu jednačina  2 ,
cos x 1  cos
2010
x 0  
 sin x  1  sin x  0 
odnosno sistemu  ili  čija su rješenja x    2 k , odnosno x=m,
 cos x  0  cos x  1 2
m,kZ.

 x  y  1  1
Primjer 48. Riješiti sistem jednačina  .
 x  1  y  1

ODJ=(x,y):x0, y0.Kako je y0, to je y+11. Iz prve jednačine sistema slijedi da je x 0 i

y  1  1 , tj. x1=0 i y1=0 (rješenje prve jednačine). Zamjenom u drugu jednačinu uvjeravamo se
da je to i njeno rješenje.


Primjer 49. Riješiti jednačinu 2 1  sin  x  1  2 
2
2 2xx
.

Datu jednačinu zapišimo u obliku 1  sin 2  x  1  2  x 1 . Kako je

2

2 x 1  1 , to je
2

sin 2  x  1  0 , odnosno sin  x  1  0 . Rješenje je x=1.

Za rješavanje jednačina mogu korisno poslužiti i sljedeća tvrđenja:

 Ako je f(x)a (f(x)<a) i g(x)<a (g(x)a), tada je jednačina f(x)=g(x) nema rješenja.

Primjer 50. Dokazati da jednačina x 2012  3x 2  11x  1  0 nema realnih rješenja.

Data jednačina je ekvivalentna jednačini . Kako je x20120 i

x 2012  3x 2  11x  1

za svako xR, to jednačina nema rješenja. Slijedi,

3 x 2  11x  1  0 x 2012  3x 2  11x  1
polazna jednačina nema rješenja.
2
Primjer 51. Riješiti jednačinu 2 x 1
 1  x8 .
2 8
Kako je 2 x 1
 1 , a 1  x  1 , to data jednačina nema rješenja.
 19

 f  x   a
 Ako je f(x)a i g(x)b (a>0, b>0), tada je f  x  g  x   ab   , pri čemu su
 g  x   b
funkcije f i g istog znaka.

f  x a  f  x   a
 Ako je f(x)a i g(x)b (a>0, b>0), tada je   , pri čemu su funkcije
g  x b  g  x   b
f i g istog znaka.

12. Korišćenje svojstava sinusa i kosinusa

Primjeri takvih jednačina su sljedeći:

sin  x  sin  x  1 , sin  x  cos  x  1 ,

A  sin  x   B  cos  x     A  B  , A  sin  x   B  sin  x     A  B  , (1)

m n m n

gdje su , , A i B dati realni brojevi, a m i n dati prirodni brojevi. Za rješavanje ovakvih

jednačina koristi se sljedeće svojstvo sinusa: ako za neko x0 važi stroga nejednakost sinx0<1, tada
to x0 ne može biti rješenje ni jedne od jednačina (1). Analogno ovome, za rješavanje jednačina
oblika

cos  x  cos  x  1 i A  cos  x   B  cos  x     A  B 

m n
(2)

koristi se svojstvo kosinusa: ako za neko x0 važi stroga nejednakost cosx0<1, tada to x0 ne može
biti rješenje ni jedne od jednačina (2).

Primjer 52. Riješiti jednačinu sin x  cos 4 x  1 .

Ako je x0 rješenje date jednačine, tada je sinx0=1, ili je sinx0=1. Stvarno, ako bi sinx0>1, tada bi
imali da je cos4x0>1, što nije moguće. Ako je sinx0=1, tada je cos4x0=1; ako je sinx0=1, tada je
 sin x0  1
cos4x0=1. Slijedi, svako rješenje date jednačine je rješenje sistema  ili sistema
cos 4 x0  1
 sin x0  1 
 . Prvi sistem ima rješenja x   2 k , kZ, dok drugi sistem nema rješenja.
 cos 4 x0  1 2

Primjer 53. Riješiti jednačinu 3cos 4 2 x  2 sin 5 x  5 .

20

Ako je x0 rješenje date jednačine, tada je cos2x0=1, jer bi u protivnom slučaju važila nejednakost
sinx0>1, što nije moguće. Ako je cos2x0=1, tada je sinx0=1. Svako rješenje date jednačine je i
 sin x0  1 
rješenje sistema jednačina  . Rješenje je x    2 k , kZ.
 cos 2 x0  1 2

Primjer 54. Riješiti jednačinu cos3 3 x  cos11 7 x  2 . Ako je x0 rješenje date jednačine, tada
je cos3x0=1, jer bi u protivnom slučaju važila nejednakost cos7x0<1, što nije moguće. Tada je
cos 3x0  1
cos7x0=1. Svako rješenje date jednačine je i rješenje sistema jednačina  . Rješenje
 cos 7 x  1
je x    2 k , kZ.

13) Sistemi simetričnih jednačina

Simetrični sistem jednačina ima oblik

f  g a f g a
 
 f hb (1) ili  f  h  b , (2)
g hc g hc
 

gdje su f, g i h neki algebarski izrazi koji sadrže najmanje jednu od promjenljivih x, y ili z, a a, b i
c neki brojevi.

Sistem jednačina (1) se rješava na sljedeći način: Sabiranjem jednačina sistema dobijamo
1
jednačinu f  g  h   a  b  c  (3). Zatim se od jednačine (3) oduzimaju, redom, jednačine
2
sistema (1) i tako dobija sistem jednačina:

1 1 1
f   a  b  c  , g   a  b  c  , h   a  b  c  .
2 2 2

Za rješavanje sistema jednačina (2) potrebno je pomnožiti lijeve i desne strane jednačina,
dobija se jednačina f 2 g 2 h 2  abc , odnosno fgh   abc (4). Ovdje je potrebno da bude
ispunjen uslov abc0. Preostaje da se jednačina (4) podijeli sa jednačinama sistema (2), dobijamo
dva sistema jednačina sa nepoznatim f , g , h :

 ab  ab
f  f 
 c  c
 ac  ac
g  ili g   .
 b  b
 bc  bc
h  h  
 a  a
 21

Navedeni metod može se uopštiti na proizvoljni simetrični sistem jednačina sa

proizvoljnim brojem nepoznatih.

 x y  x z 3

Primjer 55. Riješiti sistem jednačina  x  y  y  z  4 .

 x  z  y  z  3

Poslije sabiranja jednačina datog sistema dobijamo jednačinu x y  xz  y z 6.

Ako od dobijene jednačine oduzmemo redom jednačine datog sistema dobijamo sistem jednačina

 x  y 1

 x  z  2 . Slijedi, x+y=1, x+z=4 i y+z=9. Dalje je x+y+z=7, odnosno x1=2, y1=3, z1=6.

 y  z  3

 xy
  36
z
 xz
Primjer 56. Riješiti sistem jednačina  9 .
 y
 yz
 4
 x

Poslije množenja lijevih i desnih strana jednačina sistema dobijamo jednačinu xyz=1296. Slijedi,
x2=324, y2=144, z2=36, odnosno x=18, y=12, z=6. Rješenja su sve uređene trojke (x,y,z) za
koje je xyz>0.

 x  y  z  12
2 2 2
Primjer 57. Riješiti sistem jednačina  .
 xy  xz  yz  12

Oduzimanjem prve jednačine od druge dobijamo jednačinu x 2  y 2  z 2  xy  xz  yz  0 ,

odnosno 2 x 2  2 y 2  2 z 2  2 xy  2 xz  2 yz  0 , tj.  x  y 2   x  y 2   y  z 2  0 . Slijedi,

x=y=z. U ovom slučaju je 3x2=12, odnosno x=2. Rješenja su x1=2, y1=2, z1=2 i x2=2, y2=2,
z2=2.

 x 2  xy  y 2  37
 2 2
Primjer 58. Riješiti sistem jednačina  x  xz  z  28 .
 2 2
 y  yz  z  19
22

Uočimo da je: xy, xz, yz. Na primjer, ako bi bilo x=y, tada bi druga jednačina protivrječila

 x3  y 3  37  x  y 
 3
trećoj jednačini. Dati sistem je ekvivalentan sistemu  z  x  28  z  x  . Ako saberemo
3

 3
 y  z  19  y  z 
3

jednačine sistema dobijamo jednačinu x2y+z=0, odnosno x+z=2y. Zadnju jednačinu možemo
posmatrati kao činjenicu da promjenljive x, y i z grade aritmetički niz. Neka je d diferencija tog
niza (d0). Neka je x=yd i z=y+d. Zamjenom u prvu i treću jednačinu datog sistema jednačina
3 y 2  3 yd  d 2  37
dobijamo sistem jednačina  2 2
. Ako od prve jednačine sistema oduzmemo
 3 y  3 yd  d  19

 yd  3 2 9
drugu jednačinu dobijamo da je yd=3 i  2 2 . Slijedi, 3 y  2  28 ,
3 y  3 yd  d  19 y

1 3
3 y 4  28 y 2  9  0 , y 2  9 ili y 2  . Kako je d   , to je y1=3, d1=1, y2=3, d2=1,
3 y

3 3
y3  , d3  3 3 , y4   , d 4  3 3 . Znajući da je x=yd i z=y+d, dobijamo da su
3 3
10 3 3
rješenja datog sistema jednačina: x1=4, y1=3, z1=2; x2=4, y2=3, z2=2; x3  , y3  ,
3 3
8 3 10 3 3 8 3
z3   ; x3   , y3   , z3  .
3 3 3 3

14. Korišćenje kompozicije funkcija

Razmatramo jednačine oblika f(g(x))=f(h(x)) (1), gdje su f, g i h neke funkcije.

Teorema 1. Ako je funkcija f rastuća (opadajuća), tada su jednačine (1) i g(x)=h(x)

ekvivalentne.


Primjer 59. Riješiti jednačinu  2 x  1  1 

 2 x  1
2


 
 7   x 1  x 2  7  0 .

 
Neka je f  x   x 1  x  7 . Sada se data jednačina može zapisati u obliku f(2x+1)+f(x)=0, ili
2

f(2x+1)=f(x). Kako je funkcija f neparna, to je f(x)=f(x). Slijedi, polaznu jednačinu možemo

 23

zapisati u obliku f(g(x))=f(h(x)), gdje je g(x)=2x+1 i h(x)=x. Kako je funkcija f rastuća na

1
čitavoj brojnoj pravoj Ox, to je g(x)=h(x), tj. 2x+1=x. Rješenje je x1   .
3

x 1
Primjer 60. Riješiti jednačinu sin  sin 2  0 . Uvedimo oznake f(x)=sinx,
x 1 2
x  x 1
x 1
g  x  i h  x  2 . Sada datu jednačinu možemo zapisati u obliku f(g(x))
x 1 2
x  x 1
+f(h(x))=0, ili u obliku f(g(x))=f(h(x)). Osim toga funkcija f je rastuća na skupu vrijednosti
funkcija g i h, pa je polazna jednačina ekvivalentna jednačini g(x)=h(x), tj. jednačini
x 1
 2 , odnosno jednačini x3+2x2+2x+1=0 čije je rješenje x1=1.
x 1
2
x  x 1
2 2
 3 x 1
Primjer 61. Riješiti jednačinu 2 x  33 x  x 1
 4 x  9 x . Datu jednačinu zapišimo u obliku

2x
2
 3 x 1
3
   22 x  32 x . Neka je f  x   2 x  3 x , g  x   x 2  3x  1 i h(x)=2x. Sada
 x 2  3 x 1

polaznu jednačinu možemo zapisati u obliku f(g(x))=f(h(x)). Kako je f '  x   2 ln 2  3 ln 3  0

x x

na čitavoj brojevnoj pravoj Ox, to je funkcija f rastuća. Slijedi, data jednačina je ekvivalentna
5  21
jednačini g(x)=h(x), tj. jednačini x 2  3 x  1  2 x koja ima rješenja x1,2  .
2

Teorema 2. Ako je funkcija f, definisana na odsječku a,a, parna i rastuća (opadajuća)

na odsječku 0,a, tada je na odsječku a,a jednačina (2) ekvivalentna jednačinama g(x)=h(x)
ili g(x)=h(x) (uz uslov da g,h:a,aa,a).

Primjer 62. Riješiti jednačinu x  2 x  2 x  1  1  4 x  4 x .

4 2 2 2

 
Datu jednačinu zapišimo u obliku x 2  1  2 x 2  1   2 x   2 2 x . Neka je f  x   x  2 x .
2 2 2

Sada jednačinu možemo zapisati u obliku f(g(x))=f(h(x)), gdje je g(x)=x21 i h(x)=2x. Kako je
funkcija f parna, to je data jednačina ekvivalentna jednačinama g(x)=h(x) ili g(x)=h(x), odnosno
jednačinama x21=2x ili x21=2x. Rješenja su: x1  1  2 , x2  1  2 , x3  1  2 ,
x4  1  2 .

15. Funkcionalne jednačine

Mnogi zadaci na teme rešavanja jednačina i sistema jednačina se svode na razmatranje

funkcionalne jednačine oblika
24

  
f f .....  f  x    x
       (1)
n puta

U formulisanju sledećih tvrđenja potreban je pojam neprekidnosti funkcije na skupu (odsječku,

intervalu...). Kako se ovaj pojam (strogo) matematički definiše u završnim razredima srednje
škole, to ćemo ga ovde uvesti na intuitivan način. Intuitivno neprekidnu funkciju shvatamo kao
funkciju čiji je grafik neprekidna kriva (koja nema prekida, tj. grafik se može nacrtati ne podižući
vrh olovke sa papira). Ovde se razmatraju funkcije koje su neprekidne u svojim oblastima
definisanosti. Tako, na primer, funkcija je definisana i neprekidna na intervalima i . Funkcija
je definisana i neprekidna na poluintervalu, dok je funkcija definisana i neprekidna na intervalu.
U nastavku teksta se pretpostavlja da je funkcija f, na ukazanom skupu, neprekidna, i to posebno
nećemo naglašavati.

Teorema 1. Rešenja jednačine f(x)=x su i rješenja jednačine (1).

Kada su jednačine (1) i f(x)=x ekvivalentne?

Teorema 2. Ako je funkcija f rastuća u svojoj oblasti definisanosti, tada su jednačine (1) i
f(x)=x ekvivalentne.

Teorema 3. Ako je funkcija f opadajuća u svojoj oblasti definisanosti i n neparno, tada

su jednačine (1) i f(x)=x ekvivalentne.

Primjer 63. Riješiti jednačinu x9  6 x 6  12 x 3  6  3 2  x . Datu jednačinu zapišimo u

   2  3 2  x , odnosno u obliku x  3 2  3 2  3 2  x . Neka je f  x   3 2  x .
3
obliku 2  x 3
Datu jednačinu možemo zapisati u obliku f  x   x .Uočimo da je funkcija f opadajuća na skupu
3

R i da je n=3. Slijedi, data jednačina je ekvivalentna jednačini f(x)=x, tj. jednačini 3

2  x  x čije
je rješenje 1.

Primjer 64. Riješiti jednačinu x  2  2  2  ... 2  x

      .
2015 korijena

Iz date jednačine slijedi da je x2. Uvedimo u razmatranje funkciju f  x   2  x . Sada datu

 
f f .....  f  x    x
jednačinu možemo zapisati u obliku (1):       

. Uočimo da je funkcija f rastuća
2015 puta

u svojoj oblasti definisanosti. Slijedi, data jednačina je ekvivalentna jednačini 2  x  x koja

ima rješenje 4.

2 x2 2 y2 2z2
Primjer 65. Riješiti sistem jednačina:  y ,  z ,  x.
1  x2 1  y2 1  z2
Dati sistem jednačina može imati samo nenegativna rješenja.
2 x2
I način: Neka je f  x   . Sistem jednačina možemo zapisati u obliku: y=f(x), z=f(y), x=f(z),
1  x2
ili u obliku y=f(x), z=f2(x), x=f3(x). Riješimo jednačinu x=f3(x). Uočimo da je f parna funkcija.
 25

Dokažimo da je funkcija f rastuća na intervalu 0,+). Stvarno, neka su x1 i x2 proizvoljni brojevi

1 1
iz intervala 0,+) takvi da je x1<x2. Tada je x12  x22 , 1  x12  1  x22 ,  ,
1  x2 1  x12
2

2 2 2 2
 2
 2 ,
2 2
2 , tj. f  x1   f  x2  , što je i trebalo dokazati. Saglasno
1  x2 1  x1 1  x2 1  x12
teoremi 2 jednačine x=f(x) i x=f3(x) su ekvivalentne na intervalu 0,+). Kako su x1=0 i x2=1
rješenja jednačine x=f(x), to su x1=0 i x2=1 rješenja jednačine x=f3(x). Za x1=0 dobijamo da je
y1  0 i z1  0 , a za x2=1 imamo da je y2  1 , z2  1 . Dakle, uređene trojke (0,0,0) i (1,1,1) su
rješenja datog sistema jednačina.
II način: Lako se zapaža da je jedno rješenje sistema kada su sve tri promjenljive istovremeno
jednake nuli. Dopustimo sada da su sve one različite od nule. Tada se dati sistem jednačina može
2 2
2  1 2 2  1 2
zapisati u obliku (recipročne vrijednosti jednačina):  1    ,  1    ,
y  x x z  y y
2 2 2 2
2  1 2  1  1  1
  1    . Sabirajući ove jednačine dobijamo da je  1     1     1    0 ,
x  z z  x  y  z
odakle slijedi da je x  y  z  1 .

Primjer 66. Riješiti sistem jednačina: x  y  1 , y  z  1 , z  x  1 . Dati sistem

jednačina zapišimo u obliku: x  y  1 , y  z  1 , z  x  1 . Uočimo da su rješenja, ako
postoje, veća ili jednaka 1. Uvedimo u razmatranje funkciju f  x   x  1 definisanu za x1.
Sada sistem jednačina možemo zapisati u obliku x=f(y), y=f(z) i z=f(x). Slijedi, f3(z)=z, odnosno
3 5 3 5
z  z  1 , čije je rješenje z1  . Lako se dokazuje da je x1  y1  , pa je rješenje
2 2
3 5 3 5 3 5 
datog sistema jednačina uređena trojka  , , .
 2 2 2 

16. Korišćenje teorema o nepokretnoj tački

Kod rješavanja jednačina postavljaju se dva bitna pitanja, prvo: da li data jednačina ima rješenje, i
drugo: ako ima rješenja kakao ga naći. Odgovor na prvo pitanje daju tzv. teoreme o egzistenciji
rješenja. Ovdje ćemo navesti dva takva tvrđenja, a odnose se na egzistenciju nepokretnih tačaka
funkcije f, tj. rješenja jednačine f(x)=x.

Teorema o kontraktivnom preslikavanju

Za preslikavanje f:AA kažemo da je kontraktivno (ili da je kontrakcija, sažimajuće) ako

 q   0,1   x , x
1 2  A : f  x2   f  x1   q x2  x1 .
26

Teorema 1 (princip kontraktivnog preslikavanja na pravoj). Svako kontraktivno

preslikavanje f: a,ba,b ima jedinstvenu nepokretnu tačku, tj. jednačina f(x)=x ima
jedinstveno rješenje (u intervalu a,b).

Teorema 1 važi i u slučaju kada se interval a,b zamijeni, na primjer, odsječkom,

polupravom ili čitavom pravom R. Štaviše, ona važi i u ravni i prostoru.

Uvedimo oznaku za ortogonalnu projekciju tačke P na pravu ili površ . Oznaka je ortP.

Primjer 67. U ravni su date prave p1, p2, ..., pn. Neka je P1p1, P2  ort p2 P1 , ...,
Pn  ort pn Pn 1 , Pn 1  ort p1 Pn (vidi sliku). Dokazati da postoji tačka P1p1 takva da je Pn+1P1.

pn

P3 p2

Pn p3

P2

Pn+1 P1 p1

U slučaju da su sve prave pi, i=1,2,...,n među sobom paralelne, tada za svaku tačku P1p1 važi da
je Pn+1P1. Pretpostavimo da među pravama p1, p2, ..., pn postoje bar dvije koje nijesu paralelne.
Neka su to, na primjer, prave pi i pi+1. Prava pi (i=1,2,...,n) u Dekartovom pravouglom sistemu
Oxy ima jednačinu aix+biy+ci=0. Ovaj koordinatni sistem izaberimo tako da se prava p1 poklapa
sa osom Ox. Birajući tačku P1p1 mi zapravo biramo apscisu x tačke P1 na osi Ox. Kada se nađe
tačka Pn+1, njenu apscisu označimo sa f(x). Na ovaj način je definisano jednoznačno preslikavanje
f:RR (apscisi xR tačke P1 pridružena je apscisa f(x)R tačke Pn+1). Za svako j=1,2,...,n imamo:

 q   0,1   P , P  p  : P
j j j
'
j j 1 Pj' 1  q j Pj Pj' ,

'
gdje je sa Pj Pj' označena dužina duži Pj Pj . Kako prave pi i pi+1 nijesu paralelne, to je 0qj<1. Iz
prethodnog slijedi,

 q   0,1   P , P  p  : P
1 1
'
1 P '
n 1 n 1  qP1 P1' ,

gdje je q  q1  q2    qn . Zadnju nejednakost možemo zapisati u obliku

 q   0,1   x, x '  R  : f  x '  f  x   q x ' x .

 27

' '
(Ovdje je x (x) apscisa tačke P1 ( P1 ), a f(x) (f(x)) apscisa tačke Pn+1 ( Pn 1 ). Slijedi, preslikavanje
f:RR je kontraktivno, pa saglasno teoremi 2, imamo

 ! x 
  
 R : f x  x ,

tj.

 ! P1  p1  : Pn1  P1
(x* je apscisa tačke P1).

Napomena 1. Bez teškoća se prethodni primjer može uopštiti na slučaj pravih u prostoru:
Date su prave p1, p2, ..., pn u prostoru tako da među njima postoje bar dvije koje nijesu paralelne.
Neka je P1p1, P2  ort p2 P1 , ..., Pn  ort pn Pn 1 , Pn 1  ort p1 Pn . Tada postoji jedinstvena tačka
P1p1 takva da je Pn+1P1. Posljedica. Ako je n=2 i ako se prave p1 i p2 mimoilaze, tada tačke P1 i
P2, za koje je P3P1, određuju zajedničku normalu (mimoilaznih) pravih p1 i p2. Najkraće
rastojanje između pravih p1 i p2 realizuje se po duži P1P2.

Primjer 68. U prostoru su date ravni 1, 2, ..., n, od kojih bar dvije nijesu paralelne.
Neka je P1 tačka ravni 1, P2  ort2 P1 , ..., Pn  ort, Pn 1 , Pn 1  ort1 Pn . Tada postoji
jedinstvena tačka P11 takva da je Pn+1P1.

Primjer 69. Dat je oštrougli trougao ABC. Na stranici AB B

zadata je tačka P1. Neka je P2  ort BC P1 , P3  ort AC P2 i P4  ort AB P3 .
P4
Dokazati da  ! P1  AB  : P4  P1 (vidi sliku). P3 P1
C

P2
A

Primjer 70. Data je trostrana piramida ABCD čiji su svi

uglovi diedara oštri. Neka P1ABC, P2  ort BCD P1 , P3  ort ACD P2 , P4  ort ABD P3 i P5  ort ABC P4
Dokazati da  ! P1  ABC  : P5  P1 (slika 4).

Primjer 71.Neka su A i B dvije mape, pravougaonih oblika, jedne te iste oblasti urađene
u različtim razmjerama. Neka je mapa A položena na mapu B tako da je, na jeziku skupova
rečeno, AB. Dokazati da se vrhom olovke može pokazati samo jedno isto mjesto istovremeno na
objema mapama.
28

Brauerova teorema

Ovu teoremu navodimo u specijalnom slučaju.

Teorema 2 (Brauer, teorema dokazana 1911. godine). Ako je funkcija fC[a,b] i ako f:
[a,b]®[a,b], tada postoji x0Î[a,b] takvo da f(x0)=x0 (ovdje je sa C[a,b] označen skup neprekidnih
funkcija na odsječku [a,b]).

Ako je funkcija f strogo rastuća (opadajuća) na odsječku [a,b], tada je x0 jedinstveno

rješenje jednačine f(x)=x na odsječku [a,b].

Primjer 72. U podnožju planine nalaze se monaške ćelije. U nedjelju izjutra, tačno u 7
časova, monah se počeo peti uz planinu i na njen vrh je stigao u 7 časova uveče. Prenoćio je na
vrhu planine, a zatim je u 7 časova izjutra počeo da se istim putem vraća u ćeliju u koju je stigao
u 7 časova uveče. Dokazati da na tom putu postoji mjesto u kojem je monah bio u isto vrijeme
(na časovniku) kada se peo i kada se spuštao sa planine.
Označimo sa 7,19 vremenski interval potreban da se monah popne, odnosno spusti sa planine.
Dalje, označimo sa x vrijeme (na časovniku) kada je monah prošao određeno mjesto na putu ka
vrhu planine, a sa f(x) vrijeme (na časovniku) kada se monah našao na tom istom mjestu pri
spuštanju sa planine. Očigledno, f je neprekidno preslikavanje na odsječku 7,19 i
f:7,197,19. Saglasno teoremi 3 postoji takvo x za koje je f(x)=x. Ovo znači da postoji mjesto
na putu monaha kada je njegov časovnik pokazivao isto vrijeme pri penjanju i pri spuštanju sa
planine.
Primjer 73. Dokazati da jednačina: a) x  cos x3 , b) cos(sinx)x=0 ima rješenje.

a) Neka je f ( x)  cos x3 . Preslikavanje f je neprekidno na skupu realnih brojeva R i pri tome

           
f :   ,    1,1 . Kako je  1,1    ,  , to je f :   ,     ,  . Slijedi, postoji
 2 2  2 2  2 2  2 2
  
tačka c    ,  takva da je f(c)=c, odnosno c  cos c3 , tj. c je rješenje date jednačine. b) Na
 2 2
sličan način se razmatra i ovaj slučaj.