Professional Documents
Culture Documents
Profesor : Student:
Doc.dr Azra Ahmić Ilhana Garanović
SADRŽAJ
1
UVOD
2
1.RUKOVOĐENJE
1
(House i sur., 1999, str. 184)
3
resurse: materijal, opremu, energiju i novac. Pored ovog rukovodioci se bore i sa
konkurancijom i tu se pokazuje njihova sposobnost
I sposobni rukovodioci mogu da, u borbi s konkurencijom, obezbede rast, razvoj i
dugoročnu stabilnost organizacije
1.2 Osnove rukovođenja
4
2. RUKOVOĐENJE KAO PROCES
5
zajednice i
(e) razvijanje odnosa s ljudima i među njima zbog izvršavanja strategija i planova.
3
Kitana, A. (2016). Overview of the managerial thoughts and theories from the history: Classicalmanagement
theory to modern management theory.Indian Journal of ManagementScience, 73
6
3. USPJEŠNOST RUKOVOĐENJA
7
4. KARAKTERISTIKE RUKOVOĐE
Da bi neka ličnost postala vo|a mora raspolagati svojstvima. Bez vođenih nema ni vođe.
Značiosnovni je uslov da ličnost bude vođa jeste da ima skupinu ljudi koju vodi i da ga mora
prihvate kao vođu.
Osobine vođe prema Bartol-u i Martin-u su “posebni unutrašnji kvaliteti ili
karakteristike individue, takve kao što su fizička karakteristika, karakteristike ličnosti,
vještine I sposobnosti, te socijalni elementi”.5
Mnogi kao fundamantalne osobine navode :
- inicijativnost, energija, borbenost,
- odlučnost,
- upornost,
4
Ivaniš M. Nakladnik. Rijeka : Naklada Kvarner, 2015. Materijalni opis. 358 str.
5
Kathryn M. Bartol, David C. Martin. American Institute for Chartered Property Casualty Underwriters,
Incorporated, 68str.
8
- komunikativnost,
- inteligencija,
- motivisanost,
- znanje,
- samopouzdanje,
- fleksibilnost,
- moralnost.
Svakako da se ovoj listi mogu pridodati Iibrojne druge osobine, zavisno od
uslova djelovanja, ali ovde se već naziru elementi povezanosti sa kontigentnim
konceptom vođstva.
4.2 Ponašanje vođe
Među najviše citirane rezultate ovih istraživanja spada poduhvat Kurt Lewin-a
koji je identifikovao tri stila u ponašanju vođe i to:
1. Autokratsko koje karakteri{e dono{enje svih odluka bez konsultacija, od
podređenih se očekuje izvršenje zadataka striktno prema datim uputstvima, bez
poznavanja ciljeva u narednoj etapi, prema potrebi propraćeno sa kažnjavanjem.
2. Demokratsko ponašanje podrazumeva konsultacije sa članovima grupe,
po svim pitanjima odlučivanja, samostalno odrđivanje metoda izvođenja poslova,
upoznavanje sa ciljevima I uz svestrano korišenje povratne sprege.
3. “Laisser-faire”-(liberalno) je prepuštanje potpune slobode članovima
grupe, obezbeđujući im sve što je potrebno, ograničavanje na davanje odgovora od
strane vođe, bez povratne sprege, što se svodi gotovo na nerad
Liberalno rukovođenje može dati dobre rezultate kod dobro uhodanih grupa
stručnjaka, individualaca, I kreativaca koji imaju razvijenu samokontrolu I
samousmeravanje I kojima je potrebna sloboda da izraze svoje potencijale. To recimo
mogu biti stručnjaci koji se bave eksperimentalnim istraživanjima, razvojem I drugo.
Aktuelna situacija takođe diktira koji stil će dati najbolje rezultate. Ako odluku
9
treba brzo doneti I preduzeti hitnu ili nedvosmislenu aktivnost, autokratski stil je pravi
izbor. Odluke grupe, organizacije kojom se rukovodi također
odrđ|uju koji stil daje najbolje efekte. Ako je grupa neintegrisana, nedisciplinovana I
nedovoljno organizovana, autokratski stil je efikasniji, dok stabilnoj grupi odgovara u
većem stepenu demokratski stil.
Grupama sa visokokvalifikovanim, stručnim kadrom najviše pak, odgovara
liberalni stil rukovođenja. Drugim riječima, rukovodilac treba dobro da upozna sva tri
stila rukovđenja, ali ne da bi izabrao najbolji, i fiksirao svoje ponašanje, već da bi
mogao fleksibilno da primenjuje, sva tri stila, zavisno od situacije. Rukovodilac mora
da bude dobar dijagnostičar, da dobro poznaje i svoje ljude i posao koji obavljaju i da
na osnovu toga prilagodi svoj način rukovođenja.6
6
Lewin K. Leadership Styles and Theory 1939.
10
5. ZAKLJUČAK
Rukovođenje je jedan od najvažnijih dijelova svake organizacije. Nijedna organizacija ne
može postići svoje ciljeve bez odgovarajućeg upravljanja. Dakle, rukovođenje se smatra
središtem svake organizacije. Organizacije se moraju suočiti s mnogim izazovima u
modernom dobu, a da bi se odgovorilo na izazove poput konkurencije, učinkovite i
ekonomične uporabe izvora, znanje o menadžmentu i teorijama upravljanja osnovni je
zahtjev.
S obzirom na važnost i samu središnju ulogu vodstva u uspjehu ili neuspjehu organizacija,
pa čak i društava, postavlja se pitanje što to čini rukovoditelja dobrim.
11
12