Dr Adil Kurtić, van.prof.

MENADŽMENT

Ekonomski fakultet Univerziteta u Tuzli

Uža naučna oblast Menadžment
 MENADŽMENT
 Predmetni nastavnik:
 Dr Adil Kurtić, van. prof.
Broj sati: sedmično 4+2
 90 (60 predavanja i 30
vježbi)
 Semestar: IV D.S.; II VPŠ
 ECTS 7
 Saradnik: Sabina Đonlagić,
asistent
 Literatura
1. Weihrich, Heinz & Koontz, Harold :
MENEDŽMENT, (deseto izdanje), Mate,
Zagreb,1998.
2. Certo,S.;Certo, T.:Moderni menadžment,11.izd.,Mate
Zagreb, 2008.
3. Robbins, S. & Coulter,M.: Menadžment, osmo izdanje,
(prevod), data status, Beograd, 2005.
4. Hadžiahmetović, Z.i dr. Menadžment-putokaz
za menadžere, FMT, Travnik, 2006.
5. Griffin, R.W.: MANAGEMENT, Houghton Mifflin
Company, Boston-New York, 2005.
6. Kurtić, Adil: MENADŽMENT: Savremeni koncept
upravljanja poslovnim sistemima, u pripremi, OFF SET
Tuzla, 2009.
 Sadržaj predmeta
 Definisanje menadžmenta,
 Zadaci i uloge menadžmenta
 Nivoi i područja djelovanja menadžmenta i potrebna
menadžerska znanja
 Evolucija teorije o menadžmentu i različiti pristupi
menadžmentu
 Menadžment i okruženje
 Etika i društvena odgovornost u menadžmentu
 Osobine menadžera
 Planiranje kao funkcija menadžmenta
 Ciljevi i odluke
 Strateški menadžment –metode i tehnike
 Organiziranje kao funkcija menadžmenta
 Menadžment ljudskih resursa
 Vođenje kao menadžerska funkcija (vođstvo,
motivacija, komunikacija)
 Kontroliranje kao funkcija menadžmenta
ETIMOLOŠKO I POJMOVNO RAZLIKOVANJE

 Etimološki, riječ menadžment potiče od

latinske riječi (manus = ruka ili
ruko(m)vođenje)
 (prvobitno) se odnosio na proces vezan za
kroćenje konja - vještina kojom se čovjek
služio, kako bi pripitomio konja i prilagodio
njegove sposobnosti određenoj namjeni.
 Pojam menadžment upućuje na potrebna
znanja i vještine kako bi se uspješno
upravljalo.
 Menadžment i menadžerski posao
 Danas se u literaturi spominje veći broj
termina i pojmova koji imaju
 sinonimno, ali i homonimno značenje sa
menadžmentom,
među najznačajnijim su:
 organiziranje,
 administriranje,
 upravljanje
 vođenje, rukovođenje,
 kontroliranje,
 odlučivanje,
 naređivanje i drugo.
Najčešća tri značenja koja se sinonimno
koriste za pojam menadžment su:
 organiziranje,
 administriranje i
 vođenje,
 MENADŽMENT I ORGANIZACIJA

Povijesno gledano menadžment i organizacija su,

dva relativno često i naizmjenično upotrebljavana pojma
koja su označavala iste procese,
tj.
 menadžment kao upravljanje i organiziranje,
 organiziranje kao upravljanje i organiziranje.
Gotovo je nemoguće razdvojiti teoriju organizacije
od teorije menadžmenta i obratno, zato što najčešće
- Model menadžerskih struktura predstavlja i modele
organizacijskih struktura “menadžment i organizacija idu
ruku pod ruku”.
Za razlikovanje ovih pojmova potrebno je:
 teorijski i metodološki, posmatrati oba pojma u užem
i širem značenju.
 MENADŽMENT I ORGANIZACIJA
Menadžment shvaćen u užem značenju, se može inkorporirati u
organizaciju.
 (organizacija -preduzeće, banka, škola, bolnica, univerzitet i dr.,),
shvata se kao skup pojedinaca i grupa koji teže ostvarivanju
zajedničkih ciljeva, te se organizacija javlja kao okvir i šira je
od menadžmenta, kao načina upravljanja unutar
organizacije).

U širem značenju menadžment shvatamo

 kao cjelokupno upravljanje u svim sferama društva i svim
njegovim segmentima, pa time i preduzećima, institucijama i
sl. (organizacijama - profitnim ili neprofitnim),
 tada se i sama organizacija i njena struktura, javlja kao
jedna od funkcija menadžmenta u smislu procesa
strukturiranja, te kao takva i mnogo uža i samo dio
menadžmenta.

Time organizacija i organiziranje postaju jedna od funkcija

menadžmenta kojom se menadžeri bave da bi uspješno
ostvarili postavljene ciljeve.
 MENADŽMENT I ADMINISTRACIJA
Pojmove menadžment i administraciju je teže
razlikovati zato što se koriste kao sinonimi u dva
temeljna značenja:
 administracija kao upravljanje (administriranje
potječe od engleskog glagola ''administre'' i znači
upravljati) i
 administracija kao obavezni dio svake države,
preduzeća, i drugih institucija i organizacija,
unutar kojih se nalazi i menadžment kao njen dio.
 Razlikovanje između pojmova administracija i
menadžment bi se odnosilo na to da je
 menadžment vezan za poslovne, tj. profitne
organizacije,
 a administracija za neprofitne organizacije, kao što
su državna uprava i druge institucije.
 MENADŽMENT I VOĐENJE

Osnovna razlika između menadžmenta i vođenja:

 menadžment se odnosi na “upravljanje stvarima pomoću
ljudi”,
 vođenje stavlja akcenat na “ljude” u smislu savladavanja
prepreka, gdje su motivacija i komunikacija temeljni
“resursi” .
 Menadžment je širi i kompleksniji pojam od vođenja.
 Menadžment se usmjerava na rješavanje kompleksnih
problema organizacije,
 vođenje se odnosi na savladavanje, kako otpora
promjenama, tako i prepreka koje nastaju na putu realiziranja
postavljenih ciljeva.
 Za menadžment se može tvrditi da je to “umijeće
obavljanja stvari pomoću ljudi”,
 a za vođenje se sinonimno uzima pojam kormilarenja,
koje brod vodi između “Scila” i “Haribda”.
 MENADŽMENT I VOĐENJE

 U teoriji menadžmenta uzimaju se u obzir tri temeljne razlike

između menadžmenta i liderstva (vodstva):
1. menadžeri nastoje povećati postojeću efikasnost poslovanja kroz
dilemu da li rade stvari na pravi način, a lideri su usmjereni
na dugoročne ciljeve s pitanjem da li rade prave stvari ;
2. menadžeri su usmjereni na upravljanje svim resursima, a
lideri samo na ljude;
3. menadžeri nastoje održati poslovni sistem u stanju konzistentnosti i
reda, jer žele ostvariti kvalitet, profit, efektivnost i efikasnost, lideri
nastoje promijeniti poslovni sistem i kroz “reinžinjering” nametnuti
nova pravila okruženju.

Premda razlikuje menadžment i liderstvo, moderna teorija

menadžmenta ističe njihovu međusobnu uvjetovanost.
 To je posebno karakteristično za menadžere gdje je nužno i
neophodno da budu i lideri,
 pogotovo kod top-menadžmenta zbog toga što njima
pripada vizualizacija, misija i strategija kao temeljne osnove
za uspješno upravljanje i vođenje.
 Definicija menadžmenta (Management Defined)

 Neizvjesnosti, rizik i krize dovode do razvoja,

savremenih izazova i vrhunskog menadžmenta)
 Riječ menadžment prvi je upotrijebio Frederick W.
Taylor utemeljitelj menadžmenta kao naučne discipline
u drugoj polovini 19. stoljeća.
 Ova riječ je neprevodiva na bosanski jezik. To je
anglicizam kao i drugi anglicizmi, /kompjuter, dizajn,
korporacija i sl./
 Postoji veći broj definicija menadžmenta, a ovdje
će se navesti nekoliko, više da ukažemo na
njihovu međusobnu bliskost nego na razliku.
 DEFINICIJE MENADŽMENTA
M.Parker Follett, Menadžment je umijeće obavljanja stvari pomoću
ljudi.
Fayol, Menadžment znači predviđati, planirati,
organizirati upravljati, koordinirati i kontrolirati.

AMA, Menadžment predstavlja obavljanje posla preko

drugih ljudi.
Montana/Charnow Rad sa ili preko drugih ljudi radi dostizanja ciljeva
organizacija i njihovih članova.

Herlliegel/Slocum Menadžment je vještina postiznja nečega

učinjenog putem drugih osoba.
Velimir Srića proces obavljanja posla preko drugih radi
ostvarivanja organizacijskih ciljeva u dinamičnom
okruženju i uz efikasno korištenje ograničenih
resursa.
 DEFINICIJE MENADŽMENTA
Ricky W. Griffin Niz aktivnosti (uključujući planiranje, donošenje
odluka, organizovanje, vođenje i kontrolu) uz
korištenje organizacijskih resursa (ljudskih,
finansijskih, fizičkih i informacijskih sa ciljem
efektivnog i efikasnog postizanja
organizacijskih ciljeva

Andrew J. Proces efektivnog i efikasnog korištenja

DuBrin organizacijskih resursa radi dostizanja
organizacijskih ciljeva putem planiranja,
organizovanja, kadrovanja, vođenja i kontrole.

Hasan Muratović skup funkcija usmjerenih na učinkovitu i

djelotvornu upotrebu resursa da bi se ostvarili
ciljevi organizacije.
 DEFINICIJE MENADŽMENTA
Stoner/Freeman Menadžment je proces planiranja, organiziranja,
/Gilbert vođenja i kontroliranja posla članova
organizacije i korišćenja svih raspoloživih
sredstava organizacije da se postignu
naznačeni ciljevi.
Bennett, Menadžment je trajan proces usmjeren na
ostvarivanje ciljeva preduzeća na najefikasniji
mogući način. Zaokupljen je dakle pitanjima
*angažmana materijala, ljudskih i finansijskih
resursa; *strukturom organizacija, *njihovim
razvojem, *postavljanjem ciljeva, *te izborom
kriterija za prosudbu uspješnosti organizacije.
Koontz/ Menadžment je proces kojim se služi više osoba da
Weihrich, bi koordinirale aktivnosti drugih radi postizanja što
boljih rezultata.Menadžment je proces
koordiniranja čimbenika poslovanja radi postizanja
određenih ciljeva. Menadžment je proces
oblikovanja i održavanja okoline u kojoj pojedinci,
radeći zajedno u grupama, efikasno ostvaruju
izabrane ciljeve.
 DEFINICIJE MENADŽMENTA
Kreiter, proces rada s drugima i putem drugih na
ostvarivanju organizacijskih ciljeva u
promjenljivoj okolini uz, efektivnu i efikasnu
upotrebu ograničenih resursa.
Bartol/Martin, djelatnost koja se sastoji u pripremanju,
organiziranju i kontroli rada drugih ljudi uz
teorijsku i praktičnu spremu neophodnu za
obavljanje te djelatnosti i to skupinom ljudi koji u
nekoj određenoj organizaciji vrše tu ulogu.
Kekez, proces rada s drugima kroz funkcije planiranja
organiziranja, vođenja i kontroliranja- radi
ostvarivanja ciljeva na najefikasniji mogući način –
upotrebom ograničenih resursa.
 DEFINICIJE MENADŽMENTA
Certo/Peter, proces u kome jedna skupina usmjerava djelovanje
drugih u pravcu dostizanja skupnih ciljeva;
koordinacija svih raspoloživih resursa putem
procesa planiranja, organiziranja, vođenja i
kontrole za dostizanje postavljenih ciljeva;
oblikovanje učinkovitog okruženja za rad ljudi u
formalnim organizacijskim skupinama
(zajednicama);
neposredna aktivnost pojedinaca i skupine s ciljem
koordinacije aktivnosti drugih koje ne može
obaviti samo jedna osoba.
Možina, planiranje, organiziranje, vođenje i kontroliranje
rada u organizaciji, odnosno svih zadataka i
aktivnosti koje zaposleni obavljaju.
The Standards Menadžment je proces maksimalnog iskorištenja i
Occupational upotrebe raspoloživih resursa.
Branch,
 DEFINICIJE MENADŽMENTA
Wren/Voich, Jr., proces koordinacije, obezbjeđenja, raspoređivanja
i korišćenja kadrovskih i drugih potencijala
organizacije radi dostizanja njenih ciljeva.
skup pet povezanih funkcija (planiranje,
organiziranje, kadrovska politika, vođenje i
kontrola) čiji je cilj da se na efikasan način
obezbijede, rasporede i iskoriste ljudski napori
i fizički resursi kako bi se postigao neki cilj.
Higgins, Menadžment je stvaralačko rješavanje problema,
koji se pojavljuju na području planiranja,
organiziranja, vođenja i kontroliranja raspoloživih
resursa pri dostizanju ciljeva, misije i razvoja
preduzeća.
Hinterhuber, Menadžment je proces dostizanja organizacijskih
ciljeva uz pomoć ostalih članova u nestabilnom
radnom okruženju. Centralno pitanje navedenog
procesa je učinkovita i uspješna upotreba
ograničenih resursa.
 DEFINICIJE MENADŽMENTA
Hammer, proces postavljanja i postizanja ciljeva kroz
upotrebu i koordinaciju ljudskim, tehničkim i
finansijskim resursima, a u skladu sa
okolinom.
Kovač, . proces planiranja, organiziranja, vođenja i kontrole
ljudi i svih drugih raspoloživih resursa radi
dostizanja postavljenih ciljeva.
Kajzer, proces koji se sastoji iz faza, odnosno procesa [a]
oblikovanja informacija; [b] procesa odlučivanja i
[c] procesa izvođenja upravljačkih akcija.

Drucker, Pod menadžmentom podrazumijevamo pružanje

znanja u cilju otkrivanja kako postojeće
znanje može najbolje da se primijeni da
bi se proizveli rezultati.
 DEFINICIJE MENADŽMENTA
 Iz navedenog se vidi da je menadžment kompleksan
proces, putem koga menadžeri, kao participijenti toga
procesa, usklađuju i koordiniraju ljudske sa
ostalim resursima.
 najpotpunija je ona definicija koja u sebi sadrži
pojmove:
1. procese i funkcije
2. rad sa drugima,
3. ciljeve,
4. ogranične resurse,
5. nestabilno (turbulentno) okruženje
6. efektivnost i efikasnost
7. stalno razvijanje i upotrebu znanja.
 Efektivnost i efikasnost
Neki od navedenih pojmova jasni su sami po sebi, dok neki
zahtijevaju posebnu elaboraciju, kao što su efektivnost i
efikasnost koji se spominju u većini stanovišta, odnosno
definicija menadžmenta.
 Efektivnost (Effectiveness) znači raditi pravu stvar,
okrenuta je prema tržistu, a vezana je za kupce, odnosno
proizvod;
 Efikasnost (efficiency) znači raditi (stvari) na pravi način,
okrenuta je prema internoj ekonomiji, produktivnosti i
ekonomičnosti, a vezana je za troškove i korištenje sredstava
 Rezultat integrisanja efektivnosti i efikasnosti je profitabilnost,
odnosno profit.
 Efektivnost i efikasnost se integrišu kroz strategiju (aktivnošću
menadžmenta).
 Uspješan menadžment mora voditi računa i o
efektivnosti i o efikasnosti jer se nedostatak jednoga
ne može nadoknaditi iz viška drugog i obrnuto
 DEFINICIJE MENADŽMENTA

 Može se zaključiti da je menadžment proces dostizanja

ciljeva uz pomoć resursa.
 Navedeni autori veoma različito definiraju dostizanje
ciljeva, tako da kod pojedinih autora nalazimo:
1. Uz pomoć drugih (Kreitner, Certo);
2. Putem planiranja, organiziranja, vođenja i kontrole
(to su u suštini funkcije menadžmenta) (Stoner,
Freeman, Sisk, Lipovec, većina njemačkih autora);
3. Usmjeravanje (Massie, Douglas);
4. Koordinacija (Mintzberg, Donnely, Gibson, Ivancevich);
5. Oblikovanje okruženja (Koontz, O’Donnell);
6. Izvođenje upravljačkih aktivnosti (Kajzer).
7. pružanjem znanja u cilju otkrivanja kako postojeće
znanje može najbolje da se primijeni da bi se
proizveli rezultati (Drucker).
 Ko su i šta rade menadžeri

 Menadžer je „neko ko radi sa i preko drugih ljudi

koordinirajući njihov rad i aktivnosti kako bi
postigao organizacione ciljeve.“
 To je rukovodilac, koji je školovan i/ili kroz praksu
osposobljen za vršenje funkcije menadžmenta, a koji
istu obavlja u vidu stalne profesije.
 Menadžer je specijalista za vođenje preduzeća; on
koordinira napore ka ostvraenju cilja, on je
profesionalac koji se bavi planiranjem,
koordiniranjem, kontrolom i vođenjem preduzeća
 P. Drucker ističe da menadžer obavlja dvije specifične
funkcije, koje nema ni jedno drugo lice u
preduzeću, i to:
1. iz raspoloživih resursa stvara "stvarnu cjelinu",
"proizvodno jedinstvo" (on je, i istodobno, i
kompozitor i dirigent) i
2. pri svakoj odluci, koja "uračunava - respektuje sadašnje
momente", “

 Isti autor, pod pojmom "menadžer", podrazumijeva

"određeno lice koje usmjerava rad drugih" i koje
"ispunjava zadatak" time što "podstiče druge da
izvrše svoj zadatak".
 Kraće kazano, „menadžeri su ljudi koji su odgovorni
za rad drugih ljudi, odnosno ljudi koji imaju
formalnu moć u odnosu na grupu ljudi koju
koordiniraju.“
 menadžeri obavljaju glavne zadatke kroz sljedeće tri grupe aktivnosti:[

1. Aktivnosti povezane sa zadacima, koje uključuju napore na izvršenju

ključnih upravljačkih dužnosti u organizaciji.

2. Aktivnosti povezane sa ljudima, odnose se na napore koje menadžeri

ulažu u bavljenje ljudima u organizaciji, što obuhvata pružanje pomoći i
ohrabrenja drugima , odavanje priznanja za postignuće i doprinos,
razvijanje vještine i povjerenja ostalih članova organizacije, savjetovanje
prilikom donošenja odluke, opunomoćavanje drugih za rješavanje problema.

3. Aktivnosti povezane s promjenama koje obuhvataju napore menadžera

na mijenjanju svih ključnih elemenata i dijelova orgnizacije, što uključuje:
praćenje, analizu, procjenu i prognozu okruženja, redefinisanje vizije, misije
i strateških ciljeva, izradu strateških alternativa i predlaganje novih
strategija, redizajniranje organizacijske strukture, stvaranje podržavajuće
organizacijske kulture, upravljanje konfliktima, poticanje inovacija i
kreativnog razmišljanja, reduciranje odnosno uklanjanje otpora
promjenama, te preuzimanje rizika u promicanju potrebne promjene.

Aktivnosti menadžera u P.S.

-Kadr.pop
 Svojstva menadžerskog posla
 rad s ljudima
 odgovornost za izvršavanje
zadataka i izvršavanje
ciljeva organizacije
 stvaranje prioriteta
 usklađivanje konfliktnih
ciljeva
 proizvode rezultate koji su
veći od njihovih
individualnih
mogućnosti
 dinamičnost i neizvjesnost
 diskontinuitet i mnoštvo
paralelnih problema
 neočekivani problemi
 nosioci autoriteta
 donose teške odluke
 posao verbalne prirode
 zahtjevan, složen i
odgovoran posao
 istovremeno moraju
razmišljati i analitički i
konceptualno
 političari i diplomate
 medijatori su
 smatraju se simbolima
 loš menadžer poguban je
za cijelu organizaciju
 Suprostavljeni modeli poslovanja

Ekonomski Socioekonomski model:

model: naglasak na
naglasak na
proizvodnji kvaliteti života
eksploatacija resursa očuvanju resursa i sklad s prirodom
tržišno utemeljenje u nekim područjima društvena
kontrola tržišnih odluka
ekonomski povrat uravnoteženi ekonomski i društveni
resursa povrat resursa
individualni interesi zajednički interesi: ljudi rade u
međuovisnom sustavu koji
zahtjeva koordinaciju

mala uloga države

aktivna uloga države
 Interesno-utjecajne grupe iz okoline

Državna, entit. i Obrazovne

lokalne vlade institucije

Zaposleni

Konkurenti Dobavljači

Političke Preduzeće Zakonodavne

stranke institucije

Sindikati Potrošači
Dioničari

Javne
Financijske
interesne
institucije
grupe
 Naučni pristup menadžmentu

 Često puta se postavlja pitanje

1. da li je menadžment nauka, praksa, umjetnost
ili vještina ili je sve to istodobno?
2. kakav je odnos meandžmenta prema
upravljanju, vođenju, organizovanju, preduzeću
i poslovnom društvu?
 U odgovoru na ova pitanja, potrebno je sve ove
pojmove definisati i dati najvažnije
karakteristike, pa na osnovu definicija vidjeti
njihove međusobne razlike i povezanost.
 Naučni pristup menadžmentu

 Nauka je
Teroija
organizirano
znanje.
 Osnovno obilježje
Načelo Načelo Načelo
nauke je služenje
naučnim
metodama.
Naučna metoda,
 nauka se zasniva na traženje činjenica i
jasnin dokazanim kauzalnih odnosa
teorijama,
načelima i Pojam Pojam
pojmovima, a
koristi se i određenim
tehnikama. (Slika)
Pojedinosti Pojedinosti Pojedinosti
 Naučni pristup menadžmentu
Teroija
 Teorija- sistematsko
grupisanje ovisnih
pojmova i načela koji Načelo Načelo Načelo
daju okvir značajnom
području nauke i
povezuju ga u cjelinu.
Naučna metoda,
 Teorija je okvir traženje činjenica i
organiziranog znanja i kauzalnih odnosa
plana za akciju.
 Načela su osnovne istine
Pojam Pojam
koje objašnjavaju odnose
između dva ili više
skupova varijabli.
Pojedinosti Pojedinosti Pojedinosti
 Naučni pristup menadžmentu
 Naučna metoda polazi od
pojedinosti i pojmova pa
preko načela razvija Teroija
teorije.
 Utvrđivanje činjenica naučnom
metodom vrši se putem
promatranja, ali i primjenom Načelo Načelo Načelo
određenih teorija, pa između
nauke i teorije postoji
interaktivan odnos.
 Utvrđivanjem i analiziranjem Naučna metoda,
činjenica traže se kauzalni traženje činjenica i
odnosi između određenih kauzalnih odnosa
pojmova i pojava.
 Kada se utvrdi da su hipoteze
tačne i da tumače stvarnost, Pojam Pojam
one se mogu smatrati
načelima, a to znači da se
mogu predvidjeti određena
događanja u sličim Pojedinosti Pojedinosti Pojedinosti
okolnostima.
 Različita stajališta o menadžmentu

 mišljenje da je menadžment umjetnost

odnosno urođena sposobnost
 menadžment je nauka- organizirana
struktura znanja, metoda i tehnika koje se
mogu stiecati;
 menadžment je vještina koja se stieče
praksom;
 Naučni pristup menadžmentu

 menadžment je pored nauke i: teorija i

praksa, vještina pa i umjetnost.
 Menadžment kao praksa ogleda se u
tome što se o menadžmentu sve može
znati, ali da se ipak u praksi ne bude
dobar i efikasan menadžer.
 Razlog za to je što menadžerska znanja
treba sticati kroz iskustvo. Posao i
uspjeh određuju različitu uspješnost
jednog menadžera u odnosu na drugog.
 Naučni pristup menadžmentu

 S toga se u velikim i malim kompanijama organizuju

povremeni treninzi za sve nivoe menadžmenta a
vrši se i razmjena iskustava u obuci između više
kompanija, tako da radnici jedne kompanije idu
na obuku u drugu i obratno.
 Fakulteti, također, obrazuju uspješne menadžere, a
jedan od najuspješnijih menadžera Marisa
Bellisario je sebe nazvala menadžerom iz
udžbenika. (DAMA RAČUNALO; Dama u jeansu)
 Menadžment kao umjetnost ogleda se u tome što se
menadžeri u rješavanju problema i donošenju
odluka, vrlo često, oslanjaju i na intuiciju,
iskustvo, instikt i percepciju-lični doživljaj.
 MENADŽERSKE ULOGE
 Uloga menadžera u poslovnoj organizaciji svodi se uglavnom na:
1. donošenje odluka,
2. upravljanje resursima,
3. obavljanje funkcije voditelja,
4. koordiniranje aktivnosti,
5. rješavanje međuljudskih odnosa i
6. kontaktiranje s okruženjem.
 Sastavljanjem ovih uloga u jednu cjelinu može se iskazati da je
sveukupna uloga menadžera da upravlja u sistemu u
kome djeluje.
 Koliko će menadžeri uspješno upravljati u nekom poslovnom
sistemu ovisi
1. o situaciji u kojoj se taj sistem nalazi,
2. o stanju u sistemu i
3. utjecajima iz okruženja.
 Svi menadžeri vrše medjuljudske, informativne uloge i one
koje se tiču donošenja odluka.
 Mintzbergovih 10 uloga

Formalni autoritet
i status

Međuljudske uloge Informacijske uloge Uloge odlučivanja

1. Figura - 4.Osoba za nadzor 7. Poduzetnik
reprezentant 5. Prenositelj 8. Korektor
informacija 9. Alokator resursa
2. Vođa
6. Glasnogovornik 10. Pregovarač
3. Povezivač
 Menadžerske uloge
Preciznije te uloge izgledaju ovako:
 u prvu grupu spadaju međuljudske uloge, a unutar nje imamo:
1. nominalnog vođu (zadužen za ceremonije i društvene dužnosti),
2. ulogu vođe, tj. onoga koji ima sljedbenike i uklanja prepreke na
putu, te
3. uloga integratora (naročito vanjsko integriranje kompanije sa
drugim i sa okruženjem) ;
 informacijska uloga ima tri uloge:
1. uloga primatelja informacija,
2. uloga u širenju informacija i
3. uloga glasnogovornika;
 uloga odlučivanja podrazumijeva četiri uloge:
1. ulogu preduzetničkog odlučivanja,
2. ulogu rješavanja problema,
3. ulogu o alociranju resursa, te
4. pregovaračku ulogu.
Andrew J. DuBrin, navodi sedamnaest menadžerskih uloga i
to :

1. strateški planer, 10. pregovarač,

2. operativni planer, 11. motivator,
3. organizator, 12. izgrađivač tima
4. povezivač, 13. trener tima
5. koordinator 14. rješavač tehničkih
osoblja, problema
6. alokator resursa, 15. poduzetnika
7. izdavalac 16. kontrolor
zadataka,
8. vođa, 17. otklanjivač zastoja.
9. glasnogovornik,
 Adižesov model uloga menadžmenta
 Orginalan pristup ulogama menadžera dao je Isak Adižes,
čuveni autoritet u oblasti teorije i prakse menadžmenta.
 Polazeći od nepobitne istine da nema savršenog pojedinca,
Adižes smatra da se menadžment ne može efikasno ispoljiti
kao djelo pojedinca, već da se treba formirati
komplementarni tim koji je sastavljen od više pojedinaca sa
različitim ulogama.
 komplementarni tim preuzima ulogu savršenog pojedinca
koji se može efikasno uhvatiti u koštac sa kompleksnim
problemima.
 Sa aspekta menadžerskih aktivnosti, ključne su četiri uloge, koje
pomenuti autor, označava simbolima:
 (1) proizvođača (P),
 (2) administratora (upravitelja) (A),
 (3) poduzetnika (E) i
 (4) integratora (I).
 Posmatrano na dugi rok, za efektivno i efikasno poslovanje
neophodno je na pravi način izvršavati sve ove uloge.

 Uloga Proizvođača (P) sastoji se u zahtjevu da menadžer
postigne proizvodne rezultate bolje od konkurencije.
„Proizvođači (P) su neophodni da učine poslovanje kratkoročno
efektivnim
 Uloga Administratora (A), odnosno upravitelja, zahtijeva da
menadžeri, pored neophodne energije i visokog nivoa
funkcionalnog znanja, moraju imati odgovarajuća znanja o
upravljanju ljudima, odnosno grupama ljudi.
 Uloga Poduzetnika (E) zahtijeva od menadžera viši stepen
slobode odlučivanja u okviru procesa strateškog menadžmenta.
„(E) udahnjuje život organizaciji i njegov nestanak dovodi do
smrti organizacije. Smrt se bliži kada E nestaje
 Uloga Integratora (I) zahtijeva od menadžera organiziranje i
podsticanje procesa: u kojima rizik pojedinca postaje rizik grupe,
ciljevi pojedinca se podređuju ciljevima grupe i općenito
posmatrano individualno prerasta u grupno.
 Uspješan menadžment zahtijeva kvalitetno obavljanje svih ovih
uloga. Nedostatak ili zanemarivanje bilo koje od njih vodi lošem
menadžmentu.
 Nivoi menadžmenta
 Menadžment se javlja na različitim nivoima
organizovanja organizacijske piramide
1. najviši nivo ili top menadžment,
2. srednji nivo ili middle menadžment i
3. menadžment prvog nivoa ili first level menadžment,
 kao i u različitim djelatnostima(poljima-područjima):
1. marketingu,
2. finansijama,
3. ljudskim resursima,
4. administraciji,
5. operativi,
6. državnoj upravi,
7. proizvodnji, proizvodnim uslugama,
8. zdravstvu, sportu,
9. kao i raznim vladinim i nevladinim organizacijama,
pa i politici.
 Različiti nivoi i područja primjene menadžmenta

Top
menadžment

Srednji nivo menadžmenta

Operativni nivo menadžmenta

Marketing Finansije Operativa HRM Administracija Ostalo

 TOP
CEO MENADŽERI

Šef poslovne jedinice

Direktor Upravnik
Ljudi na ovom MIDDLE
nivou imaju MENADŽERI
Direktor odjela
horizontalnu
odgovornost Šef proizvodnje Šef usluge

Rukovodioci FIRST-LINE
Proizvodnja, prodaja, šef MIS, HRM, MENADŽERI
odjela I i R šef računovodstva

Zaposleni koji nisu na rukovodećim pozicijama

Linijski poslovi Poslovi osoblja

 Top management

 Najviše vođstvo preduzeća (top management) čini struktura

(pojedinac ili skupina menadžera) sa odlučujućim utjecajem i
odgovornošću za poslovanje preduzeća.
 Top menadžeri su odgovorni za opće usmjeravanje
aktivnosti u organizaciji.
 Tipični nazivi za njih su: predsjednik, pomoćnik
predsjednika, generalni direktor, izvršni direktor, direktor
odsjeka, odnosno područne organizacije itd.
 Top menadžeri
1. opredjeljuju viziju, misiju, politiku, ciljeve i strategiju za
cijelu organizaciju,
2. zatim ciljeve delegiraju po hijerarhiji nadole, i na taj način
dosežu svakog zaposlenog.
3. obično zastupaju organizaciju u javnosti u poslovnim i
upravljačkim zahvatima.
 Top management
 Većinu vremena upotrebljava za razgovore
s drugim višim menadžerima u
organizaciji ili van nje kako bi prikupili
informacije, odnosno da ih usklađuju s
drugima ako je potrebno takođe u obliku
pogađanja , kompromisa i sl.
 Zadaci najvišeg vođstva preduzeća su,
dakle:
1. postavljanje osnovnog razvojnog
usmjerenja preduzeća i
2. stalna provjera pravilnosti izabranog
pravca,
3. te priprema uvjeta za njihovo
sprovođenje.
 Srednje vođstvo (middle management)
 menadžeri poslovnih jedinica ili menadžeri
pojedinih poslovnih funkcija.
 Njihova ovlašćenja i odgovornosti u velikoj mjeri su
opredijeljena odgovornostima za poslovanje
jedinica koje vode.
 Od stepena decentralizacije u preduzeću zavisi koje
mogućnosti imaju za samostalno odlučivanje.
 U osnovi se njihove obaveze odnose na sprovođenje
maksimalne pretvorbe strateških usmjerenja u
svakidašnje (operativno) poslovanje preduzeća.
 Srednji menadžment je zadužen
1. za sprovođenje postavljenog temeljnog
usmjerenja u okviru svog područja rada
(poslovne jedinice ili funkcijskog područja)
2. da oblikuje ciljeve,
3. te da odgovara za njihovo dostizanje.
 Srednje vođstvo (middle management)
 Malo preduzeće uspješno djeluje samo s jednim nivoom
menadžmenta.
 Sa porastom preduzeća nastaju pitanja
koordiniranja raznih radnih aktivnosti između
zaposlenih i između odjeljenja.
 Potrebno je određivati koje proizvode ili usluge obavljati
u pojedinim dijelovima preduzeća i kako ih najefikasnije
usaglasiti sa potrebama potrošača. To su aktivnosti
srednjih menadžera.
 Oni dobivaju široka ovlašćenja s obzirom na
politiku i strategiju posla od višeg
menadžementa, i zatim ih oblikuju u ciljeve i
planove za niže menadžere kako bi ih oni
izvršavali.
 Srednji menadžeri imaju obično nazive vođa ili direktora
sektora, područja (proizvodnja marketing, finasije i sl.) i
odgovorni su za usklađivanje rad nižih menadžera i
administrativnih radnika.
 Prva linija menadžmenta- operativni menadžment
 Prva linija menadžmenta- operativni menadžment
(supervisory-first-lower mangement).
 Čine ga vođe (menadžeri) odjeljenja, poslovođe,
nadzornici i sl. Njihov rad je, prvenstveno, neposredno
operativno vođenje izvođenja naloga.
 Pored menadžerskih zadataka, prva linija
menadžmenta je i sama neposredni izvođač
operativnih poslova.
 Ovaj nivo menadžmenta je u pretežnoj mjeri opterećen s
neposrednim sudjelovanjem pri operativnoj izvedbi
postavljenih zadataka.
 Tako je niži menadžer neposredno odgovoran za
proizvodnju proizvoda i usluga.
 Prva linija menadžmenta- operativni menadžment

 To je vođa prodaje, nadzornik radnog procesa, vođa

odjeljenja i sl.
 Zaposleni direktno izvještavaju tog menadžera o svom
radu.
 Taj nivo menadžmenta je veza između
proizvodnje odnosno obavljanja zadataka i
preostalog dijela preduzeća.
 Menadžeri ovog nivoa rade srazmjerno malo s višim
nivoima menadžmenta ili s ljudima iz drugih
preduzeće, a najviše vremena troše za
usklađivanje rada svojih radnika.
 Njihov posao je dosta raznolik, sa puno raznih poslova i
promtnog rješavanja problema.
Nivoi menadžmenta
Nivoi menadžmenta
 Nivoi menadžmenta

 Na osnovu prikazane sadržajne podjele

zadataka menadžmenta, s obzirom na
hijerarhijsku ravan, zaključujemo da se
1. najviše vođstvo bavi razvojnim
zadacima, odnosno strateškim ciljevima i
strateškim planovima;
2. srednje vođstvo zadacima pretvorbe
usmjerenja u praksu, odnosno taktičkim
ciljevima i taktičkim planovima i
3. najniže vođstvo operativnim zadacima,
dakle, operativnim ciljevima i zadacima.
Nivoi menadžmenta
 Nivoi menadžmenta

 Na političkom nivou potrebno je opredijeliti i

definirati globalni smisao postojanja
preduzeća (svrhu, misiju, temeljne ciljeve
njegove aktivnosti).
 Radi se o odgovoru na pitanja: zašto (zbog
čega) raditi, i u čiju korist raditi ?
 Treba, dakle, odrediti okvir potreba koje bi
preduzeće, na podlozi mogućnosti i
potencijala, pokušalo zadovoljiti u okruženju i
unutar sebe samoga.
 Težište je zatim na osiguravanju opstanka i
razvojne sposobnosti preduzeća.
 Nivoi menadžmenta

 Na strateškom nivou odgovara se na pitanja: šta raditi, i

koliko (iz) raditi ?
 Strateški nivo menadžmenta je dakle usmjeren na
izgradnju, zadržavanje i iskorišćavanje
konkurentskog položaja preduzeća koji je
konkretiziran u strateškim programima.
 Težište te ravni menadžmenta je poslovna
uspješnost, odnosno efektivnost: raditi prave stvari.
 Kao što proizlazi iz gornjeg opisa, istinski se radi o različitim
nivoima menadžera koji sa različitih upravljačkih nivoa
upravljaju preduzećem.
 Zbog toga je i sadržina potreba, mogućnosti, potencijala,
sredstava, ciljeva itd. na svakom obuhvaćenom nivou
različita.
 To naravno ne znači da su ti nivoi međusobno nezavisni.
Naprotiv, između njih postoje veze hijerarhijskog
slijeda, nadređenosti, podređenosti i sl.
 Nivoi menadžmenta

 Na taktičkom nivou menadžmenta radi se na izboru i

određivanju modela izvedbe, odnosno definiranja procesa
implementiranja strategije.
 To se postiže odgovorima na pitanja: kako raditi, ko će (šta)
raditi i s čim će raditi ?
 Na taj način je taktički nivo menadžmenta usmjeren na
traženje i izbor optimalne upotrebe postojećih potencijala s
težištem na poslovnu učinkovitost, odnosno efikasnosti:
“raditi stvari na pravi način”.
 Težište operativnog nivoa menadžmenta je neposredno
usmjeravanje temeljnog procesa, tj. procesa u kome
nastaju učinci (proizvodi i/ili usluge).
 Upravljačke aktivnosti se ovdje neposredno uklapaju sa
događajima u temeljnom procesu i iz njihovog
sinergijskog djejstva nastaje sistem poslovnih
rezultata.
 Struktura potrebnih znanja
 Za izvođenje pojedinih vrsta zadataka menadžmenta
potrebna su različita znanja, vještine i spretnosti.
 Konceptualna znanja koja obuhvaćaju sposobnosti
generiranja pojedinih pojava i razumijevanje istih.
Omogućavaju razumijevanje pojedinih problema s
aspekta cjeline i povezivanje pojedinih pojava s
trendovima u okruženju;
 Vođstvena znanja koja obuhvaćaju sva potrebna
znanja s aspekta tehnika i metoda vođenja, te
temeljna znanja iz oblasti međuljudskih odnosa,
komuniciranja, rad sa grupama i radnim timovima itd. i
 Tehnička znanja su specifična znanja s pojedinih
funkcionalnih područja i obuhvaćaju poznavanje
metoda i tehnika rada na tom stručnom području.
 Vještinu oblikovanja, odnosno sposobnost
menadžera da oblikuju rješenja.
 Struktura potrebnih znanja
 Treba naglasiti da bez izuzetka važi pravilo:
“što je nivo menadžmenta na većoj razini, to je veća i potreba za
konceptualnim znanjima i manja potreba za tehničkim znanjima i
vještinama, i obrnuto”.
 Konceptualna znanja

 obuhvaćaju sposobnosti generiranja pojedinih

pojava i razumijevanje istih.
 Omogućavaju razumijevanje pojedinih problema
s aspekta cjeline i povezivanje pojedinih pojava s
trendovima u okruženju.
 Konceptualne vještine uključuju sposobnost
viđenja organizacije kao cjeline, odnosno
sposobnost integriranja i usmjeravanja svih
organizacijskih interesa i aktivnosti prema
ciljevima.
 Sagledavanje cijele slike, te prepoznavanje
važnih elemenata i njihovih međuzavisnosti u
odnosu na krajnje rezultate olakšava
menadžerima dolazak do ideja, inovacija i sl.
 Vještina oblikovanja
 podrazumijeva sposobnost rješavanja problema,
na način koji će koristiti poslovnom sistemu.
 Menadžeri moraju uraditi više od viđenja
problema. Moraju imati vještinu tvorca dobre
zamisli i dati praktično rješenje problema.
 Razumije se, da menadžeri koji samo vide
problem i postanu njegovi posmatrači neće
ostvariti uspjeh.
 Oni moraju biti tvorci dobre zamisli i predlagači
realnih rješenja.
 Moraju, dakle, imati, kako kažu Weihrich i
Koontz,“onu dragocjenu vještinu da zasnuju
rješenje koje je moguće provesti u okviru danih
realnosti
 Lista menadžerskih vještina koje povećavaju vjerovatnoću
uspješnog upravljanja

 VještinaObuhvata – uključuje
Jasna podjela uloga Davanje zadataka i objašnjavanje ko je
za šta odgovoran, objašnjavanje ciljeva zadataka i
očekivanih rezultata
Praćenje operativnih aktivnosti Provjera napretka i kvaliteta
obavljenog posla, te procjena pojedinca i organizacijske
jedinice;
Kratkoročno planiranje Određivanje kako iskoristiti ljude i
druge resurse za efikasno izvršavanje zadataka, te
određivanje načina na koji se može efikasno vremenski
organizirati i koordinirati aktivnost organizacijskih
jedinica, grupa-timova i pojedinaca;
 Savjetovanje Razgovor s ljudima prije donošenja odluka
koje na njih utiču, posticanju participacije u procesu
donošenja odluka, te korištenje zamisli i predlaganje
novih;
 Davanje podrške Uviđavno ponašanje, pokazivanje
empatije i davanje podrške kada je neko uzrujan ili
tjeskoban, te posticanje i davanje podrške pri obavljanju
teške i stresne zadaće;
 Uvažavanje Uvažavanje efikasnosti, značajnih
postignuća, posebnih doprinosa i poboljšanja rezultata,
te davanje nagrada, pohvala i priznanja;
 Razvoj Obuka i davanje savjeta , davanje prilika za
razvoj vještina i pomaganje ljudima da nauče kako ih
poboljšati;
 Ovlašćivanje Dozvoljavanju znatnog pruzimanja
odgovornosti i diskrecijskog prava u radnim aktivnostima,
te iskazivanje povjerenja ljudima da će riješiti probleme i
donijeti odluke bez prethodnog odobrenja;
 Predstavljanje promjene Davanje uvjerljivog opisa željenih
rezultata koje jedinica može postići; poletno i uvjerljivo
opisivanje predloženih promjena;
 Preuzimanje rizika za promjenu Preuzimanje ličnog rizika i
podnošenje žrtvi u svrhu poticanja željene promjene u
organizaciji
 Poticanje inovativnog načina razmišljanja Poticanje ljudi da
preispitaju svoja uvjerenja o poslu koji obavljaju i
razmotre načina na koji bi ga mogli obaviti bolje;
 Vanjsko praćanje Analiziranje informacija o događajima,
trendovima i promjenama u vanjskom okruženju u svrhu
otkrivanja prijetnji organizacijskoj jedinici i prilika koje bi
mogla iskoristiti
 Tako, poznati hrvatski autor, Vinko Belak, navodi pet
sljedećih grupa menadžerskih vještina:
 1. Vještine upravljanja samim sobom (personal skills),
 2. Vještine rada s drugima (interpersonal skills),
 3. Vještine komunikacije (communication skills),
 4. Vještine upravljanja sukobima (conflict management
skills) i
 5. Vještine upravljanja promjenama (change
management skills).
 Po istom autoru vještine upravljanja samim sobom,
obuhvataju:
 1. Opće vještine
 2. Upravljanje vremenom (Time Management)
 3. Upravljanje stresom (Stress Management).
 U opće menadžerske vještine ubraja:
 1. Konceptualne vještine - Sposobnost spoznaje
djelovanja preduzeća kao cjeline.Vještina postizanja
ciljne sukladnosti dijelova i cjeline. Sposobnost
postavljanja misije, vizije i strategije te njihova
provedba.
 2. Vještine rada s ljudima - Sposobnost menadžera da
angažira i motivira ljude na izvedbu njihovih zadataka,
da koordinira rad ljudi, komunicira s ljudima i rješava
konflikte.
 3. Tehničke vještine – Tehničke vještine menadžera
sastoje se od specifičnih znanja potrebnih za obavljanje
konkretnih zadataka u poslovnom procesu. To se odnosi
na znanja neophodna u obavljanju funkcija kao što su
proizvodnja, usluge, nabava, prodaja itd.
 4. Vještine oblikovanja (vještine donošenja
 odluka) - Pronalaženje najboljih načina za rješavanje
poslovnih problema. To su vještine definiranja problema i
selekcioniranja najboljih smjerova djelovanja.
 (time management)

 Značaj upravljanja vremenom u menadžerskom

poslu proizilazi iz činjenice da je jedan od
najoskudnijih resursa vrijeme.
 Ponuda vremena je neelastična.
 koliko god bila velika potražnja za vremenom,
vrijeme se neće povećati. Zbog toga je vještina
korištenja vremena značajna menadžerska
vještina.
 Upravljanje vremenom se može naučiti ali
postiže se planiranjem vremena i
samodisciplinom.
 Nije vrijeme ono čime menadžer stvarno upravlja
nego upravlja sam sobom kako bi bolje iskoristio
vrijeme.
 (Stress Management)

 Upravljanje stresom –
 Stres je reakcija ljudi na prekomjerni
pritisak ili zahtjeve koji ih emotivno
opterećuju.
 To je redovita pojava u menadžerskom
poslu, koja izaziva brojne neželjene
posljedice sve do gubitka života.
 Zbog toga menadžeri trebaju naučiti kako
se nositi sa stresom i kako ga svladavati.