UNIVERZITET U TRAVNIKU

FARMACEUTSKO-ZDRAVSTVENI FAKULTET
SMJER: STOMATOLOGIJA

ŠOK; RANE; KRVARENJE

Seminarski rad

Studenti: Mentor:
Harun Balićevac 1127/15 Dr. Amina Asotić
Pina Čović 1311/16
Delila Garanović 1558/17
Ismar Hrnjić 1307/15

Travnik, april, 2021. godina

 1. ŠOK

❑ Šok je klinički sindrom koji nastaje uslijed zatajenja cirkulacije, a što za

posljedicu ima smanjenu dostavu kisika i hranjivih tvari tkivima.
❑ Ako potraje može uzrokovati višestruko zatajenje organa i smrt.
❑ Šok može biti uzrokovan različitim teškim bolestima i ozljedama, a
neovisno o njegovom primarnom uzroku, u osnovi svakog šoka nalazi se
isti problem – nemogućnost održavanja aerobnog metabolizma uslijed
nedovoljne opskrbe stanica kisikom, s posljedičnim prijelazom na
energetski nedostatan anaerobni metabolizam koji uzrokuje smrt stanica te
zatajivanje organa
 1.1. PODJELA ŠOKA
❑ S etiološkog stanovišta šok
možemo podjeliti na:
❑ kardiogeni,
❑ hipovolemijsko-hemoragički,
❑ hipovolemijsko-nehemoragički,
❑ opstukcijski,
❑ traumatski,
❑ septički,
❑ toksični,
❑ anafilaktički,
❑ S kliničko-kompenzacijskog
stanovišta šok dijelimo na:
❑ rani ili kompenzirani šok,
❑ razvijeni ili dekompenzirani šok
❑ Ireverzibilni šok.
2. TEMELJNE VARIJABLE PATOFIZIOLOŠKO-KLINIČKE
PODJELE ŠOKA

Tlakovi punjenja komora, odnosno centralni venski tlak (CVP) i plućni

kapilarni tlak (PCWP) (predstavljaju predhodno opterećenje komora;
“preload”)
Ukupni minutni izbačaj (CO ili CI) krvi iz srca (u funkciji je kontrakcijske
snage miokarda [SV] i frekvencije srčanih otkucaja)
Sistemski otpor (SVR) toku krvi u velikom cirkulacijskom sistem u
(predstavlja naknadno opterećenje lijeve komore; “afterload”)
2.1. Patogeneza šoka / kompenzirani šok

❑ Kod hipoperfuzije i hipoksije tkiva organizam pokreće tzv. "fight or flight

response", kao odgovor na poremećaj unutarnje ravnoteže.
❑ On se sastoji u aktivaciji kompenzacijskih mehanizama koji su pod
neuroendokrinom kontrolom, a najvažniji učinci ostvaruju se putem
katekolamina.
❑ Vazokonstrikcijom, povišenjem srčanih otkucaja i srčanog minutnog volumena
podići će se krvni tlak, a ubrzanjem frekvencije disanja nastoji se smanjiti
učinak metaboličke acidoze.
❑ Kompenzacija se pokreće i preko aktivacije RAAS-a koji uzrokuje
vazokonstrikciju i pojačava učinak simpatikusa te povećava reapsorpciju vode
i soli čime se nastoji povećati intravaskularni volumen.
2.1. Patogeneza šoka / kompenzirani šok

❑ U nekim oblicima šoka sposobnost kompenzacije organizma inicijalno nije

jednako učinkovita.
❑ U distributivnom šoku, koji je obilježen smanjenom vaskularnom
rezistencijom, tj. gubitkom vaskularnog tonusa, jedan od dva dostupna
kompenzacijska mehanizma je neučinkovit te je u ovome slučaju sistemski
arterijski tlak održavan prvenstveno kompenzatornom tahikardijom.
❑ Nadalje, sposobnost organizma da kompenzira hemodinamski poremećaj i
odgovor na šok, ovisan je o dobi, odnosno zrelosti organskih sistema te isto
tako mogućim pratećim naslijeđenim ili stečenim bolestima.
❑ Kompenzirana faza šoka je potencijalno reverzibilna, uz pravovremeno
prepoznavanje i liječenje.
2.2. Patogeneza šoka / dekompenzirani šok

❑ S vremenom, sposobnost organizma da ispravi hemodinamski poremećaj se

smanjuje, a mikrovaskularna perfuzija postaje marginalna.
❑ U kompenziranoj fazi još uvijek je održana arteriovenska razlika u tlakovima,
odnosno krvni tlak je normalan.
❑ Dekompenziranu fazu šoka karakteriše:
❏ sve veće smanjenje razlike arteriovenskih tlakova,
❏ protok krvi se smanjuje
❏ krv se predugo zadržava u arteriolo-kapilarnom bazenu.
❑ Zbog anaerobnog metabolizma, u loše prokrvljenim područjima raste
koncentracija laktata, ugljičnog dioksida, vodikovih iona i drugih produkata.
2.2. Patogeneza šoka / dekompenzirani šok

❑ Zbog povećane kapilarne propusnosti, dolazi do transudacije krvi u

međustanični prostor.
❑ Razvija se sekundarna hipovolemija
❑ Sekundarna hipovolemija dovodi do smanjenja venskog priljeva, što
posljedično uzrokuje pad CO-a i krvnog tlaka.
❑ To rezultira daljnjim pogoršanjem hipoenergoze periferije, ali i smanjenja
koronarnog protoka te hipoksije i smanjenja kontraktilnosti miokarda.
❑ U dekompenziranoj fazi dolazi do stvaranja začaranog kruga preko pozitivnih
povratnih sprega koje djeluju na razini srca, arterija i vena, moždanih krvnih
žila, endokrinih žlijezda, mirkocirkulacije te metabolizma stanice.
2.2. Patogeneza šoka / dekompenzirani šok
❑ Regulacijski mehanizmi koji su u kompenziranome stadiju uspijevali smanjiti
hipoksiju stanica postepeno zakazuju.
❑ Produkti anaerobnog metabolizma djeluju toksično te time direktno oštećuju
regulacijske mehanizme (endokrine stanice, živčane stanice, miocite,
kardiomiocite a svi navedeni faktori odgovorni su za razvoj sve teže hipoksije
i hipotenzije.

2.3. Patogeneza šoka / ireverzibilni šok

❑ Ireverzibilni šok obilježen je velikim oštećenjima organa koja dovode do smrti
unatoč poduzetim terapijskim mjerama i uspješnom povratu cirkulacije
2.4. Kardiogeni šok

❑ Kardiogeni šok je najčešće posljedica infarkta miokarda, dekompenziranih

srčanih grešaka, različitih kardiomiopatija te značajnih poremećaja srčanog
ritma, dakle onih procesa ili bolesti koje dovode do redukcije kontrakcijske
snage miokarda, odnosno smanjenja udarnog (i minutnog) volumena srca.
❑ Kao posljedica reducirane kontraktilnosti i smanjenog udarnog volumena,
dolazi do “zadržavanja” krvi ispred srčanih komora i porasta tlakova punjenja
komora.
❑ Uslijed smanjenog udarnog volumena aktiviraju se kompenzacijski mehanizmi
koji dovode do ubrzanja srčane akcije s jedne i porasta sistemskog
vaskularnog otpora s ciljem centralne redistribucije krvotoka s druge strane.
2.4. Kardiogeni šok – hemodinamski profil

Povišen centralni venski

pritisak i kapilarni
pritisak (CVP/PCWP)

Snižen minutni srčani

izbačaj (CO/CI)

Povišena sistemska
vaskularna rezistencija
2.5. Hipovolemijski šok

❑ Hipovolemijski šok najčešće je posljedica traume ili masivnih krvarenja druge

etiologije, većih opekotina te obilnih gubitaka tekućine iz gastrointestinalnog
trakta.
❑ Dakle, nastaje zbog gubitka intravaskularnog volumena s posljedičnim padom
tlakova punjenja srčanih komora.

❑ Pad pritiska → smanjen priliv krvi u srce → smanjen srčani izbačaj →

aktivacija kompenzatornih mehanizama
2.5. Hipovolemijski šok – hemodinamski profil

Snižen centralni venski

pritisak i plućni kapilarni
pritisak (CVP/PCWP)

Povišen minutni srčani

izbačaj (CO/CI)

Snižena sistemska
vaskularna rezistencija
(SVR)
2.6. Distribucijski šok

❑ Distribucijski šok najčešće je posljedica sepse, anafilaktičnih ili neurogenih

(“spinalni šok”) reakcija ili je posljedica toksičnog djelovanja nekih lijekova
(anestetici, simpatikolitici, vazodilatatori, itd.).
❑ Osnovni patofiziološki moment u distibucijskom šoku je gubitak tonusa
perifernog otpora, dakle pad sistemske vaskularne rezistencije.

❑ Sistemska vazodilatacija → gubitak cirkulirajućeg volumena →smanjenje

tlakova punjenja srčanih komora (prvenstveno desne) →pad udarnog
volumena srca
2.6. Distribucijski šok – hemodinamski profil

Snižen centralni venski

pritisak i plućni kapilarni
pritisak (CVP/PCWP)

Snižen minutni srčani

izbačaj (CO/CI)

Povišena sistemska
vaskularna rezistencija
(SVR)
2.7. Opstrukcijski šok

❑ Opstrukcijski šok zaseban je (pod-)oblik šoka najčešće uzrokovan tenzijskim

pneumotoraksom, tamponadom srca ili masivnim hemato(likvido)toraksom.
❑ Posebna podvrsta ovog šoka s etiološkog, ali i patofiziološkog aspekta je šok
uzrokovan masivnom plućnom embolijom.
❑ Osnovni uzrok opstrukcijskog šoka je smanjenje prethodnog opterećenja srca
(“preload”) ili točnije, redukcija punjenjanja i volumena komora na kraju
dijastole.
2.7. Opstrukcijski šok – hemodinamski profil

Povišen centralni venski pritisak uz

normalan ili snižen plućni kapilarni pritisak
(CVP/PCWP)

Snižen minutni srčani izbačaj (CO/CI)

Povišena sistemska vaskularna rezistencija

(SVR)
3. KLINIČKI ZNACI BOLESNIKA U ŠOKU
3.1. Kompenzatorna faza

❑ Vazokonstrikcija kože, mišića i splanhničke regije

❑ - razdražljivost
❑ - blijedilo kože
❑ - hladni ekstremiteti
❑ - ubrzan i mek puls
❑ - tahikardija
❑ - krvni pritisak normalan
3. KLINIČKI ZNACI BOLESNIKA U ŠOKU
3.2. Rana dekompenzacija

❑ Smanjena perfuzija jetre, bubrega i intestinalnog trakta

❑ - somnolencija
❑ - tahipnea
❑ - oligurija
❑ - metabolička acidoza
❑ - nizak krvni pritisak
3. KLINIČKI ZNACI BOLESNIKA U ŠOKU
3.3. Prijeteći kardiorespiratorni
zastoj
❑ Smanjena perfuzija srca i mozga
- deozrijentacija
- periodično disanje
- veoma slab puls
- teška hipotenzija
- nepravilan rad srca
- koma
4. TERAPIJA
4.1. Terapija kardiogenog šoka

❑ Terapiju kardiogenog šoka čine:

- opšte mjere (korekcije acidoze)
- antikoagulantna sredstva (heparin)
- metabolička potpora ishemičnog miokarda
- cirkulatorna potpora
- koronarna reperfuzija i revaskularizacija
4. TERAPIJA
4.2. Terapija distributivnog šoka

❑ U inicijalno liječenje spada reanimacija, monitoring tkivne perfuzije,

intravenska nadoknada tečnosti i kontrola izvora sepse.
❑ U nju spada identifikacija septičnog fokusa i eradikacija infekcije
(antibiotska terapija).
❑ Za optimalnu imunu funkciju, je za već navedene faktore od posebnog
značaja i prehrana pacijenata.
❑ Uloga kortikosteroida u liječenju septičnog stanja je kontraverzna.
5. RANE

❑ Rana je prekid anatomske i funkcionalne cjelovitosti tkiva ili organa.

❑ Tenzilna snaga rane je kapacitet opterećenja po jedinici površine i
jednaka je u rana istih veličina.
❑ Snaga razdvajanja rubova rane je sila potrebna za razdvajanje rubova
rane.
❑ Ovisi o karakteristikama rane i debljini kože.
❑ Rane se mogu podijeliti s obzirom na uzrok nastanka i vrijeme cijeljenja
rane.
5.1. Rane prema uzorku nastanka
❑ Traumatske rane ili ozljede mogu biti zatvorene (nije prekinuta cjelovitost
kože) i otvorene.
❑ Zatvorene rane su kontuzije i rupture.
❑ Traumatske otvorene ozljede se dijele prema sredstvu koje je uzrok ranjavanja.
❑ Rane s niskim prijenosom energije zahtijevaju poštednu primarnu obradu i
primarno se zatvaraju: oguljotine, rezne rane, sjekotine i većina
lacerokontuznih rana.
❑ Rane s visokim prijenosom energije su konkvasacije, velike lacerokontuzne
rane, avulzije ili traumatske amputacije zadobivene u prometnim nesrećama, te
strijelne i ekplozivne rane.
5.1. Rane prema uzorku nastanka – otvorene rane
❑ Excoriationes
❑ Vulnus scissum
❑ Vulnus secatum
❑ Vulnus punctum seu ictum
❑ Vulnus laceratum
❑ Vulnus lacerocontusum
❑ Vulnus conquassatum
❑ Vulnus sclopetarium (tangencijalna, ustrijelna, prostrijelna)
❑ Vulnus explosivum
❑ Avulsio
❑ Defectus
❑ Vulnus morsum (hominis, canis, fellis, viperae, ixodus rhicini, suis, equi...)
❑ Combustio (electrica, non electrica, ex irradiationem)
❑ Congellatio
5.1. Rane prema uzorku nastanka – hirurške rane
❑ Hirurške rane su ravne, glatkih vitalnih i dobro vaskulariziranih rubova, bez
slijepih šupljina i nekrotičnog tkiva.
5.2. Rane prema vremenu cijeljenja
❑ Akutna rana prolazi kroz pravilni slijed faza cijeljenja.
❑ Vrijeme cijeljenja akutne rane ovisi o uzroku rane, njezinoj lokalizaciji i
izgledu te općem stanju bolesnika.
❑ Hronične rane su one čije faze cijeljenja nisu pravilne ili ne završavaju
ponovnom uspostavom anatomske i funkcionalne cjelovitosti u određenom
vremenskom razdoblju.
❑ Obično se smatra hroničnom ranom ona koja ne cijeli i nakon 3 mjeseca.
❑ Primjeri su dekubitalni ulkusi, varikozni i ishemični ulkusi te dijabetički ulkusi
na donjim udovima.
5.3. Faze cijeljenja
❑ PRIMARNO CIJELJENJE
❏ Hirurške rane, traumatske rane nakon primarne obrade
❏ ravni glatki rubovi rane potpuno anatomski priljubljeni
❏ rane zacjeljuju za 6 – 10 dana
❏ 1. površinska krusta
❏ 2.svježe epiteliziran i crven ožiljak
❏ 3.ožiljak se smanjuje i blijedi
❑ SEKUNDARNO CIJELJENJE
❏ rane s nedostatkom tkiva, inficirane rane
❏ produžena upalna faza
❏ proliferacijska faza dovodi do nastanka obilnog granulacijskog tkiva
❏ širok, nepravilan ožiljak.
5.4. Postupak s ranom
❑ HIRURŠKE RANE ❏ sekundarni šav
❏ tip I i II
❏ primarno zatvaranje ❑ TRAUMATSKE RANE
❏ tip III 1. prva pomoć
❏ može primarno zatvaranje, 2. pregled rane i antitetanus
ali velik rizik od infekcije; profilaksa
❏ primarno odgođeni šav 3. primarna obrada
❏ tip IV 4. zatvaranje rane
❏ primarno odgođeni šav 5. Poslijeoperacijsko liječenje
5. KRVARENJE

Svaki izlazak krvi van krvnih žila

Prema mjestu krvarenja razlikujemo:
❑ VANJSKO KRVARENJE
❏ krv istječe iz prekinute krvne žile van kroz povrijeđenu
kožu ili vidljivu sluznicu;
* ARTERIJSKO
* VENSKO
* KAPILARNO

UNUTARNJE KRVARENJE - krv se skuplja unutar

jedne od tjelesnih šupljina – prsnu šupljinu, trbušnu
šupljinu, zdjelicu, bedro
VANJSKO KRVARENJE

- vidljivo je, krv šiklja ili bez

prestanka izbija iz rane na površinu
tijela

- ako se ne zaustavi, može doći do

iskrvarenja, šoka i smrti

- jako krvarenje zahtijeva trenutno

zaustavljanje krvarenja na samom
mjestu događaja
POSTUPAK PRVE
POMOĆI KOD
VANJSKOG
KRVARENJA

- postavite unesrećenog u ležeći položaj

- uklonite odjeću koja pokriva krvareću ranu

- ZAUSTAVI KRVARENJE IZRAVNIM PRITISKOM NA RANU a kad je

god moguće primijeni KOMPRESIVNI ZAVOJ

- jako krvarenje na udovima može se zaustaviti pritiskom na žilu

kucavicu ( digitalna kompresija ) ali pritom morate poznavati mjesto
pritiska
a) IZRAVAN PRITISAK NA RANU

IZRAVNO RUKOM U RUKAVICI

IZRAVNO RUKOM I STERILNOM

GAZOM
b) PRITISAK PRTA NA GLAVNU ŽILU KUCAVICU
- krvarenje se može zaustaviti i pritiskom
na glavnu žilu kucavicu (arteriju) koja
dovodi krv u dio tijela koji je ozlijeđen
odnosno krvari

- na tijelu postoje određene točke na

kojima je glavna arterija blizu
površine a ispod nje je čvrsta podloga
– kost

- zahtijeva točno poznavanje mjesta

pritiska
ZAUSTAVLJANJE KRVARENJA NA
GLAVI – NIKAD OBOSTRANIM
PRITISKOM NA VRATNE ARTERIJE

ZAUSTAVLJANJE KRVARENJA NA
PODLAKTICI

ZAUSTAVLJANJE KRVARENJA NA
NOZI
c) KOMPRESIVNI ZAVOJ
- neprikladno je, nepotrebno ali i štetno
dugotrajno pritiskati ranu ili glavnu
žilu kucavicu ... Spasiocu su potrebne
slobodne ruke za daljnje pružanje prve
pomoći ... KOMPRESIVNI ZAVOJ
stavljen na samu ranu može uspješno
zamijeniti pritisak ruke, on ne remeti
krvotok u tkivu ispod ozljede

- postavlja se tako da puls ISPOD

ozljede bude pipljiv
 Na ranu stavite sterilnu gazu

Na sterilnu gazu stavite smotuljak

tkanine, namotani zavoj, obli kamen,
komadić drveta ... (“kompresivni
predmet”)

Čvrsto omotajte zavoj oko

“kompresivnog predmeta” i na taj
način preko njega izvršite pritisak na
prekinutu krvnu žilu u rani

Čvor napravite točno iznad rane kako

biste pojačali pritisak na nju
* ako krvarenje ne prestaje, NE SKIDAJTE
VEĆ POSTAVLJENI ZAVOJ nego PRKO
NJEGA POSTAVITE JOŠ JEDAN

* kad ste zaustavili krvarenje pozovite HMP

* osobu postavite u
AUTOTRANSFUZIJSKI POLOŽAJ –
ležeći položaj s podignutim nogama za cca
20 – 30 cm a po potrebi i podignutim
rukama

* zaštitite osobu od hladnoće ili vrućine

* ne davati vodu i hranu...žeđ ublažiti

vlaženjem usnica unesrećenog
UNUTARNJE
KRVARENJE

- uglavnom nije vidljivo...nema vanjskih znakova

- treba na njega posumnjati kad je mehanizam ozljede takav da su
moguće ozljede unutarnjih organa

- ZNAKOVI:
* blijeda, hladna, vlažna koža
* osjećaj slabosti, vrtoglavice, jake pospanosti, žeđi, hladnoće,
mučnine i straha od smrti
* iskrenje pred očima, šum u ušima
* disanje – normalno/ površno i ubrzano
* puls – ubrzan i jedva zamijetan
POSTUPAK PRVE POMOĆI KOD UNUTARNJEG
KRVARENJA:

- pozovite HMP
- bodrite osobu
- ovisno o mjestu krvarenja, postavite osobu u odgovarajući položaj
- zaštitite ju od hladnoće/topline
- ublažujte žeđ vlaženjem usnica unesrećene osobe
- pratite znakove životnih funkcija

... PRIMIJENITE POSTUPKE PRVE POMOĆI!

Hvala Vam na pažnji !

Travnik, 2021.