Metodologija o intepretaciji samog slikarstva

Tajna vecera

Formalna analiza - kompozicija,prvi i drugi plan, kako je prikazana geom perspektiva, nacin
svjetlosti.panovski jedinstvo mnostvo, staticno kretanje, pikturalno linearno (odnos boje i linije)boja
uvij doziva dru boju. Da li psotoje lnije u prirodi-ne.linijom ragranicavamo jesnu formu od druge. Boja
uvijek doziva drugu boju. Linearno postavlja cvrstu definiciju stvari, pikturalno govorio tome kako se
boje medjusobno prozimaju. Zuta implicitno doziva ljubicastu, crvena zelenu.

Fotografija iako je uhvaceni kalup svjetlosti, ne kazemo da gledamo svjetlost, nego predmete koje su
obuhvacene wvjetlosti

Na slici, mi imamo rpozirne i neprozirne elemente. 

Kada stojimo pred slikom stojimo pred dvodimenzionalnoscu, uvijek svjesni neprozirnih elemenata.
Kads gledamo film gledamo kroz platno, projekciju. 

Na fotografiji prolazimo direktno, uhvaceni trenutak u onom moemntu gdje Nina bila u jednom
trenutku, predmet stvar uhvacena u trenutku.

Formalna, sadrzajna analiza., psiholoska. U tom kontekstu, socioloska analiza.

Panovski, kada bi vidio posljednju veceru. Kako mi mozemo razumjeti tu sliku a da ne znamo da je to
posljednja vecera koja aludira na hristovj posljednju veceru, sta se sve nalazi tu. U semanticki. Stvari,a
doslo bi do nekuh obrta. Uvijek prikazivan sa druge strane stola, kod leonarda orikazan s one strane
stola, svi u jednom redu. Pravi poredjenje izmedju posljednje vecere kdo leonarda i kod dominica d.
Uvijek ima medjuprosostor medju apostolima, ako ima medjuprostor, hrisos je rekao neko ce
me sutra izdati, leonardo rjesio to tako sto je grupisao (kako bi svi culi sto je hrist rekao), kroz
vizualna sredstva dobivamo utisak da je doslo dk rasprave. 

Kod dominica, 12ti i dalje jede svoj obork, nije cuo,

Naracija, kretanje znacenja u vremenu. Otjelovljenje neke orice koja se desava u vremenu. Kako da
predstavi staticna slika koja je u vremenu

Semanticka analiza, kojom se bavi Panovski, on kaze covjek ide ulicom,podize sesir, prvo sta
zapazamp jeste kretanje oblika, boje linije, (formalno)

Drugi elemenat da od podizanje sesira prepoznajemo pozdravljanje (boje i linije mijenjaju

znacenje,trca sustinska istrazivanje stvari, da znamo genezu pzdravljanja, poziva se na viteski nacin
pozdravljanja. On navodi niz primjera,starac i vrijeme. U sliakrstvu vrijeme predstavljeno mahom kao
starac koji nosi kosu, najcesce, zato sto vrijm reze, kida. Kako je na pocetku bilo oredstavljeni vrijeme,
u grkoj kao Kajos, djecak ima rep, krila na gleznjevima, vrijeme tu znaci orilika mogucnost, trenutak,
sadasnjost, ne znaci starac vrijeme. Ajo, osnovno njegovo znacenje jeste regeneracija, obnavljanje,
jos jedan prijpmjer vremena na slikama. On kaze da je grcka kronos=hronos, doslo do poklapanja,
grcka oznaka za vrijme se poklapa sa vremenom rimskm saturna boga koji je jednako povezan. Bog
saturn bog zetve, melankolik, nastoji da kastrira, ima drugo znacenje samog vremena, starac i vrijeme
ima svoju genezu, ali je doslo do transformacije, simboli nisu nepokretni, od kaiosa djecaka do toga
da bog hoce biti melankolik, starac ima ideju starosti. 

Simboli

Svastika u nepalu simbol ziovta, komunizam=zivot

Socijalizam, ima konotacije za ubijeanje a ne za srecu

Spomenik bana jelacica, simbol hrvatske. Krleza kaze da je taj simbol napravila austrijska vlast da bi
ponizila hrvatsku vlast kada se pocela okretati burzoazijskoj vladti. Kasnije kada se ujedinila hr sa srb,
dobija simol hrvatske

Simbol ur azlicitimm kontekstima razlicita znacnjea.

Otkinuta glava muskarca, zena drzi mac, da li je to salome ili judita,

Salome, zenska hirovita narav otkinula musku glavu, monsturozna dinamika osvete, kapricija, cina
kidanja koji nema svoju svrhu

Druga intepretacija, zena otkinula glavu tiraninu da bi soasila narod, drugacije zanacneje
intepretiramo, drugacija orica drugacije znacneje dobiva.

Kada poznajemo odredjene simbole unutar odrejdenih fiura, te figure mijenajuu svoje znacneje

Bicevanje hrista, slika, hrist treba predstsvljen u centru, dominantan, medjutim on je predtsavljen
malen, imamo drugsciju imitizaciju sa malenim figurom. Mijenaj svoju funkciju po tome. Imamo
ljudsku identifikaciju s njim, empatiju.

Formalna analiza kod welflina,p

Kod panovskog starac i vrijeme

I neke tekstove od arhajma, arhajm se bavi gelstalt psihologijom, na koji se nacin mi identificiramo sa
odredjenim oblicima koje gledamo

Lieonelo venturi, knjiga, objasnjavacemo primjere, da razmislajmo o svim ovim problemima, koji se
pojavljuju u likovnoj prezentaciji

Semanticka, formalna, psiholoska, socioloska, politicka imaginacija (odnos moci, kako religija,
umejtnost gubi odnos sa magijskom religioznom identifikacijom)

Formalna analiza

Jotto
15.st prelaz izemdju kasne gotike ka renesansi, u renesansi se otkriva perspektiva, dubina prostora,
kako se postize dubina, dvije paralelne linije koje se susrecu negdje u prostoru. Bruneleski dolazi s
tom idejom kod arhitekture. Zasto perspekiva nastaje u resansi. Ako je oktirla dubinu, prema kome je
otkrila dubinu, bogu ili nama-Nama. Dubina postoji ako ima neka referencijalna tacka, u odnosu na
nesto. Blizina i daljepina nastaje na osnovu referencijalne tacke. Nesto sto nam je blizu je veliko,
nesto sto nam je daleko je manje. U gometriskoj oerpektivi, ako je piramida udaljena opod nas 50km
ona je ejdna tacka. Kod egipcanins ne moze glava roba vigi vca kd piramide. Geometirjska pespekriva
nam prikazuje svijet onakav kakav mi vidimo. Legiitimno postaje zato stos e desava renesansa. Zasto
prije nije bilo geom perspektiva kao nesto relevantno. U gotici se slika bog i sveci. Sveci nemaj tri
dimenzije, oni su otjelovljenje ideje, unutrasnje svjetlosti, odakle god ga mi gledamo imamo osjecaj
da nas gleda. Krila su vise simbolicki, transcedencija, mahom su slike ikone, prozori onostranog i vrata
kpiz onostranog ka obostranom. Kad imamo u gotici ne moz efunkcionisat geomenptrusjla
perspektiva, jer u tpnjoj cepovjek daje mjeru sivm stvsrima, dok u gtotici se prikazuje onako kako je
bog odredio da stvari po hijerarhiji stvari stoje na zemlji. Piramida puno vaznija od roba. U renesansi
receno, kako stvari izgledaju realisticno, u renesansi jedan novi kriteriji samog zivota. 

U gotici nema naucno izracunavnje sa,og prostora. Figure koje su prikazane u gotici, kod jotta, nema
svoju plasticnost kretanja.

Burelenturi, nema tjelesnsot-ne stoji na zemlju. Njegov pokret ruke vise simbolicko znacenje.

Otjelovtvorenje misije vis enego otjelotovrenje ljudskosti

Osjeca se texina, tekstre nisu odvojene, niko toliko ne dominira, planina je i dalje manja nego sto
stvarno jeste, kod jotta stvari kao da su postavljene u pozornici. Planina ima osjecaj tezine i samu
strukturu, kroz reljefnost-svjetlosti tamne povrsine, ono sto je svjetlije djeluje blixe, ono sto je
tamnije djeluje nam dalje. Bocno sunce, bocnw svjetlost, bez valera kjaro skuro ne bismo mogli
prepoznat plasticnost samih oredmeta, da trodimenzionalne ljude obasjava sunce, svece obasjava
unutrasnja svjetlost. Reljefnost se zajendo uklapa sa planinom.

Drugacija vizija svete price, nema toliko raskosi, zlata, bogatstva, ideju moci. Kako je predtsvaljen
pokret izmedju ovaca, velika kolicina preklapanja, pokret jeste predtsavljen u potencijalu.
Kompozicija dijagonalna, od lijeve strn dole ka gore na desno. U knjjizi-reljefnost, moze biti
zamijenjen komplemetarni kontrast, ljubicasto moze zamijeniti sjenu

Simonije martinije. Blagovijest. Ovdje nema planine, neodredjeninprisotr. Arhitektura prostora

predtsavljen lukovima koji ulaze u sliku ali spolja, svaki lik prati luk. Za simonija martinija, je najveci
kolorista koji ispituje jacinu boje snagu boje i ljepotu samog kolorita. Kao da stavite dragulj na
odredjenu povrisnu i gledate kako njegova boja zraci.ovdje imamo taj elegantni pikret ciste
inteznzivne boje. Za razliku od jotta kojeg zanimaju linije da bi izrazio plasticnost lika, nego
eleganzicja izrazavanja smaog lika, jer je povezan sa aristokrstskom klasom, jotoo povezan sa puckom
klasom. Viteksa kulture heroja ratnika, umjesto sunca imamozlatnu boju. Ljiljan jeste simbol
djevicanstva i nevinosti. Slika pretrpana simbolima, priroda ima samo svoje duhovno znacenje. Gesta
dolazi iz dvorskw kulre, nacin obracanja, eodvoravanja, toga ne,a kod jotta, nema sadrzaja, nema
viteske kulture, obicni ljudi, seljaci, tezacki rad obavljaju. Ovdje nema naznake perspektive, sve je
prozeto poetskom ljepotom i senzualnoscu. Nemamo sojecaj da stoje cvrsto na zemlji, kod jotta
stoje. 

Kakav je jrst na slikama koje poznajemo,

Simbol krsta-cojveka,kak se sobija oblik krsta, kroz krug, krug je oblik savrsenstva. Horizntalna i
vertiklana linija, ravnoteza. Horiznotalna djeluje smirujuce, statijuce, vertikalno djeluje kao da se
uspinje, dinamicna, probojna. Munara vertikala, uspinjanje ka samom Bogu. Osjecaj kada imamo
nesto u horizontali nemamo osjecaj kao da nesto pada. 

Ovdje wj on prvo bog pa onda covjek. Kontrast svjetlosti i sjenke. Da li je tolko da bi se oznacila
plasticnosti

Marco valdo

Ovdje kjaro skuro nije uspostavljeno da bi se naglasila plasticnost samog lika, apsolutno je plosna.

Kod jotta zatamnjenjem dobijamo plasticnost samog lika

Tamne i svjetle povrsine govore o dinamici stratanja koje se nalaze na njgovom licu, njegova patnja
nije toliko tjelesno, uprsvozatosto je polosna,nego ima duhovni karakter.

Ideja krista iz nebeske perspektive, ideju samog strdanja, do pojave renesanse hrist je imao bozanska
svojstva.

sa jotoo, hrisots postaje vise covjek. Pocinje se otkrivati covjek. Perpsektiva. Kada bi se baivli
formalnom analizom bavili bi se linijama koje se susrecu. Ta formalna analiza

Velflin nije uzeo u obzir socujalne uvijete, ali

Berling hierr.. Simetrija apsolutno postovana, sto je na lijevoj to j i na desnoj, ravnoteza. Da li je zivot
nesto sto ima svoju vlastitu ravnotezu, ili je zivot mahom nesto sto ima nepredvidjemo kretanje
umnostvu pravaca, 

Semanticka pespektiva kada se redaju stvari po velicini, on je bitniji, veci. Njegov sivot ima oblik same
kuce, sama kuca ima oblik bozanskog reda i put i upucuje sve u ravnotezu.  Gdje krov. Je vertikala,
jednako s desne i kujeve strane. Vertikalu podscrtava konopac koji pada. Odnos biblije i lijeve ruke.
Ruka otjelovorenje bozije objave.

U religiji razlika izmedju bozanske dobrote i ljudskog suosjecanja. Sa renenesansom pobjecuje ljudsko
suosjecanje vise nego ' kijeta pijeta'.

Sa mozacom se pojavljuje apsolutna anatomija tijela. Pojavljuje se akt, inspirisani grckom, pokret,

Ticijanova slika, sakralna ljubav naga venera, a profana obucena. U renesansi golotinja sasvim novo
xnacenje. To je sramno, neprimjereno.. U to doba znaci iskreno kao od majke rodjeni, jasno iskreno
se saopstava. Sta su spoznali prvi put ovdje, spoznaju stid i sram, kriju intimne dijelove tijela,
momenat kada spoznaju vlastitu patnju, gabrijel arhandjeo simbolicki prikazan. Stid i sramali mi
vidimo ljepotu njihovih tijela, gracioznost, hrabrost, grcku hrabrost, jesu sa patnjom ali imaju snaznu
dinamiku. Njegova desna noga puno izduzenija da bi se dao naglasak samom kretanju. Vizuelno ih
spaja,a znamo d abi to bio sudar narednih nekoliko koraka. Anatomija tijela, apsolutno izrazena
monumentalnost,pokret, dinamika samog pokreta, kretanje, otkriva se nesto novo. Sjenke koje
padaju

Pierro della

Formalni kontekst, kako je napravljeno perspektiva razvijena, piramidalna kompozicija,  za razliku od

baroka gdje je dijagonalna. Piramidalna, cvrstina kompaktnost. Sarkofag, njegov grob, izlazi iz svog
groba. Cuvari. Svo drvece upucuje na njega, psusta se iduci do njega. U bicovanju, druga slika pierra
della franceska, Sve snage ide u centar. Na drugaciji nacin postavljena ideja prikazivanja samog
centra. Kod dimakovaldahristos bio bog, kod jotta obicnog covjeka. Hristos mesija, spasavaj.drzi
zastavu krstaskih ratova, lici na vojskovodju, oprosta nema, on treba da se digne iz groba ne da ide ka
bogu nego kako drzi nogu, cuvari podredjeni, kao da ih je porazio. Vojskovodja koji nas gleda direktno
frontalno. Jesu krizarski ratovi su se stisali. On je apsolutno. Ko je u horizontali-kovceg, sarkofag iz
koojeg je izasao. Likovi koji se pojavljuju su uklopljeni unutar horizontale sekofaga. Bez sarkofaga oni
ne bi bili u horizontali. Drugi lik s lijeva, zbog sijeneke znamo da se glava nije naslonila na sarkofag.
Zanimljivo sto j on prikazao sve ukoceno fiksirano geometrijski cvrsto. A daje militantnu snagu i
jacinu. Gdje se krece vertikala hristova?po uskrsnucu trebalo bi ka gore, ka bogu. Sta sve hrisots
xnaci  sta uskrsnuce znaci, a sta u ovom slucaju znaci.ljudi koristili slike jer je oucanstvo bilo
nepismeno, na taj ancin se educiralo pucanstvo. Leonardo pogrijesio mokro na mokro slikao, ljusti se,
pitanje vremena kace se oljustit. Mi jotta danas en vidimo. Horizontalu i vertikalu. Kada imamo
piramidu, cvrstinu, kompaktnost, imamo osjecaj cvrstine jer horizontala stoji cvrsto na zemlji. Oveje
imate kompaktnost i nemate. Izgledaju kao da ih je porazio na bojnim polju. Oni leze on stoji, on vas
gleda, oni vas en gledaju, jeste piramidalno postwvljeno, ali ta piramida ne govori o kompaktnosti,

Bicovanje hrista, francesco, umanjen, nije u peprspektivi

Kulturoloski kontekst

Sadrzajno

Renesansi umjetnik, pollajolo ktmica 

Hercules stoji cvrsto na zemlji

Za razliku od pierra, ovdje imamo apsolutno pokret, da li stoje likovni na zemlji  energicno, hercules
stoji savijenih koljena , sto naznacuje da se treba ispraviti-to je energicno, da nisu savijena bilo bi
drugscije.

Voda zubori, voda se krece, tufnice svjetlosti. Umjetnik predstavlja kretanje povrsine kroz tackice,
kako mi mozemo sozivjeti dubinu, barenson- kojim culima, oko uopste nema trece dimenzije, dva oka
eobijamo blagi osjecaj trodimenzionalnosti jer us pod odredjenim uglom. Dubinu prostora znamo
zato sto nase culo dodira nam je govorilo o tome kako stvari izgledaju u prostoru. Sta nam renesansi
umjetnik predstavlja, mi kada gledamo ovu sliku, u nama se aktiviraju taktilna cula, dosir, zato sto
osjecamo texinu zemlje na kojoj stoji, vizuelnu materijalizaciju naseg dodira. Pallojolo slika rat, strijela
nije ispalejna.on u vecini slucajeva slikao rat jer ga je zanimalo tijelo, kada je nase tijelo
najzanimljivije, kada ga neko napada, to jeste, zivotinjski napad na covjeka, ali ovdje zanima ne toliko
osjecaj sukoba, nego pokreta, iako su dvije figure u supritnosti, te dvije figure vizualno uticu p jedna
na drugu. Kako saznajemo tu geometrijsku dubinu prostora. Da smo se rodili i da smo smao gledali
stvari, da li bi mogli ista saznati. U ovom osjecanju, mi projeciramo osjecanje kretanja, dinamike.
Zasto egipatska umjetnost predstavlja svoje likove dvodimenzionalno. Imali vertikalnu i semnaticku
perspektivu. Geometrijska perspektiva neprihvatajuca. Po hijerarhijskom sistemu vrijednosti nije
tacna. Glavaprofil, amfas pa opet profil, zato sto je profil najveca povrsina naseg lica, grudi najveca
povrsina amfas, noge najveca povrsina bocno. Zasto busmani crtaju zivotinje kao razapetu kožu, zato
sto nam omogucava da na jednoj povrsini vidimo sve dijelove tijela koje ne vidimo, jednu pticu crtaju
sa njenim unutrasnjim organima, nor nikad ne crtaju jedno krilo ptice ako se drugo ne vidi zbog
perspektive.

Zbog cega egipat kanonizirano predstavlja zbog toga sto ljude predstavlja po pdredjenim kanonima,
en mozes faraona nasliakti iz razlicitih perspektiva, ako je on big on ima konstantni izgled.postoji
nepromjenljivi ugao gledanja, ako je on bog on je neporomjelpnljiv, on je savrsen i ne mijenja se,
nesto sto ej savrseno se ne mijenja. Piramida je jako zanimljiva, kakva je razlika kada gledate
piramidu, i kocku. Kada ste pred piramidom, sa koje god strane, zadrzava piramidalni izgled, svoju
konstatnost. Koliko su razmisljali o geometrijskim oblicima. Kada stojite ispred kocke, kada stanete na
ugao vidi se kocka ali i piramida, uglovi se mijenjaju. 

Sa pojavom demokracije ima pte ideju pokreta u skulpturi. Faraonu se nikad nisu okretala ledja, ni
kada se odlazi odnjega, ide se unazad. 

Za renesansnu perspekivu. Ona je oktirla kako covjek gleda na svijet.

Botticelli

Jedan drugaicji nacin posmatranja. Sta dolaiz do uklapajja u renesansi. Dolazi do poklapanja
paganskog venera i kriscanskog. Flora, gracije, uhvatio se u linearni ritam same linije koja pjesnicki se
ispoljava. 

Leonardo, piramidalna kompozicija,  po cemu je ralzika piramidalna kompozicia ovdje i kod pierra 

Leonardo, tehnika sffumato. Maglicadta svjetlost. Zacetnik atmosferske perspektive. Zamjenjuje blizu
jedanko jasno, daleko jednako nejjasno. Piramidalna sturktura, nemamo knflimt, kod pierra imamo ,
kao da noga stoji na cuvarima, ovdje sasvim drugacije, nemamo utisak da je to konflikt ixmedju njih,
nego blagost, povexanost, sve se desava u odredjenom skladu, vrlo zanimljiva njezina ruka. I njezina
ruka i glava. Daje osjecaj ravnoteze. Ljepota monalize iz nejjasne granice na usnama, blaga nejasnoca,
ne ostra nejasnoca. Ovdje imamo piramidukoja je usla u prostor. Kod pierrra je cvrsta iz dvije stvari
zato sto on cvrsto stoji stabilno, podigao nogu, a ovdje imamo majcinski blazni zagrljaj gdje imamo
blagu ravnotezu s desne i lijeve strane. 

Velflin, kod raffeala dokazao kada svari gledmao u ogledalu ono sto je lijevo je desno sti je desno je
ljjevo. Kaze da sh stvari na desnoj stvari teze.

Raffaelo, koji je ovo prostor,donekle neodredjeni prostor, vi vidite jedan prizor apsolutno
nerealistican, vidimo snagu odnos kupidona barbare pape i madonee. Kako znamo da je njezina noga
blago podignuta, urpavo preko tonskog rjesenja, akcenta svjetlosti, upravo taj koristi efekt da znamo
da se iza plasta nalazi noga. Kod čimabuea,ne vidimo, ovdje apsolutno vidimo. Ona drxi dijete, ali ona
ne trci,ne koraca puno. Ako se on njoj obraca ne bi imalo smisla da koraca negdje

Zavjese, barbada i papa naznacuju piramidalnu kompoziciju. Plast s jedne strane, dijete s druge
strane, plast se podixe uslijed vjetra, kao da ona probija vazduh, svecanost i elegancija njezinog
kretanja, gracioznost. Kaze se za raffaela da je postovao ideal ljepote. Kao da se snazno krece,
pokrece je vjetar, nj na kojoj drugoj figuri se ne primjecuje taj vjetar. Zavjesa dolaxi do barbare,
spiralno ulazi i povezuje se plast sa dijetetom. Osjecaj kretanja. Ono sto je sa nase desne strane
dijeluje na, teze.  U logici ikone, oni sto je desno je ono sto je liku desno. Lik koji se nalazi tu. Ovdje je
sada desno sto je nama desno. Zelena boja, crvena boja na komadima odjece. Povezuje. Nevidljivi
pogled, nevidljiva linija, barbara gleda kupidone dole, iz njenog pogleda mi ucrtacamo linije koje
nema. Ko u sta gleda gdje idu nevidljive linije i kako grrade kompoziciju slike? Madonna gleda u nas,
papa gleda u nju, ali njegova ruka ide prema nama, barbara gleda u kupidone, kuoudoni gldaju
negdje neodredjeno, ona ima cvrstinu pogleda i polozaj lakta, malo joj fali da drzi mač, cvrstina lakta.
U pozadini male glave, neodredjeni svijet mrtvih, andjela, fiksirano ne mozemo reci sta je. Tu imamo
binu, pozornicu, gubi se znacaj. Gleda se teatar ne bozansku objavu. Hristos najcesce prikazan kao
beba ili na krstu. 

Atenska skola, platon pokazuje gore, aristotel dole,  dva filozofa, sokrat i aristotel, oni su u sredini a
tacka jesu tamo gdje su oni , likovnpi naprijed jasniji, likovi nazad nejasniji, nemamo krova. Da li nasu
paznju privlaci kompozicija koja se nalazi izvan stubova. Odaklenajasnije vidimo neki prizor. Ovo je
jedna od najjasnijih uglova gledanja orizora. U impresionizmu, kod degasa, imamo samo glezanj
balerine, nemamo drugi dio tijela. Ovdje imamo jasno precizno nacrtan, kompozicijski odredjeno, sad
postavljeni u jednistvenim prostoru, nemamo dogadjaja nekog koji povezuje, svijet ideja.

Giorgione.