U 

ovoj lekciji smo objasnili red riječi u rečenicama sa jednim glagolom. U rečenicama sa dva glagola
se ne mijenja mnogo toga, osim što ćemo sada drugi glagol imati na kraju rečenice. Koji glagol ide
prvi? Koji se mijenja kroz lica? U kojoj formi stoji glavni glagol? Šta je uopšte glavni glagol? Sve to će
biti objašnjeno u ovoj lekciji.

U njemačkom jeziku se glagoli između ostalog mogu podijeliti u “pomoćne glagole” i “glavne glagole”.
Glavni glagoli su u suštini skoro svi glagoli, a pomoćnih je tek nekoliko. Primjeri za glavne glagole bi
bili voziti, jesti, spavati, živjeti, trčati, hodati, sjediti, igrati itd., dakle sve što može da stoji samostalno,
dok s druge strane imamo pomoćne glagole, od kojih nas za sada samo zanimaju modalni glagoli, kao
i pomoćni glagoli u perfektu haben i sein.

Modalni glagoli

  können müssen dürfen wollen

ich kann muss darf will

du kannst musst darfst willst

er/sie/es kann muss darf will

wir können müssen dürfen wollen

Ihr könnt müsst dürft wollt

sie/Sie können müssen dürfen wollen

Prevodi: moći/znati morati smjeti htjeti

Forme modalnih glagola se moraju znati u svim licima. Ovi glagoli su jako važni i koriste se konstantno
u svakodnevnom govoru. Kao što se može vidjeti iz prevoda ovi glagoli se i u našem jeziku koriste
veoma često.

U rečenicama u kojim imamo više od jednog glagola važi pravilo kao u rečenicama s jednim glagolom
da nemamo uvijek isti red riječi, ali da imamo nekoliko “fiksnih pozicija” kojih bismo se trebali
pridržavati kako bismo smanjili broj grešaka u rečenicama. Red riječi je sličan onom iz rečenica sa
jednim glagolom, samo što sada imamo i drugi glagol, koji stoji na kraju rečenice u infinitivu. Infinitiv
je osnovni glagolski oblik i u njemačkom jeziku obično završava na -en kao npr. schlafen, lesen,
schreiben, essen, fahren, lernen, laufen, gehen itd.

NEKOLIKO PRIMJERA

   

Ich kann kommen. (Ja) Mogu doći.

   

Mario möchte spielen. Mario želi igrati.

   

Ihr dürft schlafen. (Vi) Smijete spavati.

U ovim primjerima se vide modalni glagoli können, möchten i dürfen na drugom mjestu i

promjenjeni kroz lica, dok je glavni glagol zadnja riječ u rečenici. Naravno, u ovim rečenicama imamo
samo po tri riječi, ali su ove tri pozicije za nas fiksne:
 1. subjekat

2. pomoćni glagol

3. zadnji: glavni glagol u infinitivu

Sve ostalo poput priloških odredbi i objekata bi bilo između modalnog glagola i glavnog glagola. I
dalje važi pravilo da vrijeme uvijek stoji ispred mjesta, a objekat poslije priloških odredbi. Više o
priloškim odredbama saznajte u ovoj lekciji.

NEKOLIKO PRIMJERA

   

Mario möchte spielen. Mario želi igrati.

   

Mario möchte Fußball spielen. Mario želi fudbal igrati.

   

Mario möchte morgen Fußball spielen. Mario želi sutra fudbal igrati.

   

Mario möchte morgen im Park Fußball spielen. Mario želi sutra u parku fudbal igrati.

U prvoj rečenici nemamo ni priloške odredbe ni objekat. U drugoj rečenici smo dodali objekat Fußball
između modalnog i glavnog glagola, a u trećoj i četvrtoj vrijeme, odnosno vrijeme i mjesto. U trećoj i
četvrtoj rečecini možemo vidjeti kako objekat “Fußball” stoji iza vremena “morgen” i mjesta “im
Park”, ali ispred glavnog glagola “spielen”. Dakle subjekat prvi, modalni glagol drugi (i promjenjen),
priloške odredbe, objekat i zadnja riječ u rečenici uvijek mora da bude glavni glagol u infinitivu. 

Perfekt

Što se perfekta, ali i drugih glagolskih vremena sa dva glagola tiče red riječi je isti. Ovaj put nećemo
objašnjavati perfekt kao glagolsko vrijeme, ali ćemo pokazati na par primjera da je red riječi isti kao
kod modalnih glagola. U perfektu su pomoćni glagoli haben ili sein, oni stoje na drugom mjestu
(promjenjeni), a glavni glagol stoji na kraju u tzv. particip perfekt obliku.

NEKOLIKO PRIMJERA

Ich habe gegessen. Ja sam jeo/jela.

Ich habe Obst gegessen. Ja sam voće jeo/jela.

Ich habe gestern Obst gegessen. Ja sam juče voće jeo/jela.

Ich habe gestern zu Hause Obst gegessen. Ja sam juče kod kuće voće jeo/jela.

Ich habe gegessen. Ja sam jeo/jela.

Ovdje smo kao i u zadnjoj tabeli s modalnim glagolima počeli sa prostim primjerom u kojem nemamo
ni prilošku odredbu ni objekat, već samo subjekat, pomoćni glagol i glavni glagol. U drugoj rečenici
smo dodali riječ “Obst”, koji stoji između pomoćnog i glavnog glagola. U trećem i četvrtom smo
dodali priloške odredbe za vrijeme i mjesto, pri čemu je vrijeme ispred mjesta, a objekat Obst poslije
njih, a glavni glagol je zadnja riječ u rečenicama sa više glagola u prostim rečenicama u prezentu.