DVIJE STRANE Glagoli – riječi koje kazuju radnju, stanje ili zbivanje

U naslovu smo istakli osnovnu informaciju o glagolima: da su riječi koje kazuju radnju,
stanje ili zbivanje. Radnju označavaju glagoli: pisati, raditi, učiti, govoriti, igrati, plesati,
zidati, pješačiti, ići, peći, leći; stanje označavaju: stariti, cvjetati, klijati, rasti, venuti, žutjeti,
kopnjeti, radovati se, tugovati, spavati, sjedjeti, ležati; zbivanje označavaju: grmjeti, svanuti,
naoblačiti se, smrkavati se, razdaniti se.

Zadatak 1. Odaberi po dva glagola iz svake grupe i napravi po jednu rečenicu s njima. Da li
primjeri potvrđuju da odabrani glagoli označavaju radnju, stanje, zbivanje? Objasni.

Ako obratiš pažnju na pobrojane glagole u prvom pasusu uočićeš da su navedeni u istom
obliku. Taj glagolski oblik naziva se infinitiv. Prvjenstveno služi za imenovanje radnje, stanja
ili zbivanja, mada ima i druge uloge. Zato se i naziva osnovni glagolski oblik. Prepoznaćeš ga
po završecima -ti ili -ći. Ako analiziraš navedene glagole zapazićeš da ne označavaju ni lice
ni broj.

Kakvu ulogu glagoli imaju u rečenici možeš uočiti iz teksta koji slijedi:

Komunikacija je postojala otkad i čovjekov organizovan društveni život, odnosno otkad se

javila potreba za sporazumijevanjem. Kominukacija nikad nije potpuno prestajala, mogle su
se pojaviti okolnosti, događaji, situacije koje su je usporavale, privremeno prekidale,
ugrožavale. Iako je prva pomisao na komunikaciju govor ili pisanje, ona obuhvata mnogo
širi spektar od toga. Ona postoji u svim sferama života i rada ljudi.

Glagoli su nesamostalne promjenljive riječi, mijenjaju se po licima, vremenima i načinima. U

rečenici ostvaruju svoja značenja i javljaju se u različitim oblicima u zavisnosti od službe
koju imaju. Promjena glagola naziva se konjugacija, a imenica, pridjeva, zamjenica i brojeva
deklinacija. Na primjeru koji slijedi posmatraj kako se glagol pisati mijenja po licima i
vremenima. Tabele smanjiti samo da se mogu čitati

Tabela 1. Promjena glagola pisati po vremenima.

Prezent glagola pisati Perfekat glagola pisati

jednina množina jednina množina
1. l. pišem 1. l. pišemo 1. l. sam pisao 1. l. smo pisali
2. l. pišeš 2. l. pišete 2. l. si pisao 2. l. ste pisali
3. l. piše 3. l. pišu 3. l. je pisao 3. l. su pisali

Imperfekat glagola pisati Pluskvamperfekat glagola pisati

jednina množina jednina množina
1. l. pisah 1. l. pisasmo 1. l. sam bio pisao 1. l. smo bili pisali
2. l. pisaše 2. l. pisaste 2. l. si bio pisao 2. l. ste bili pisali
3. l. pisaše 3. l. pisahu 3. l. je bio pisao 3. l. su bili pisali

Futur I glagola pisati Futur II glagola pisati

jednina množina jednina množina

1
1. l. ću pisati 1. l. ćemo 1. l. budem pisao 1. l. budemo pisali
pisati
2. l. ćeš pisati 2. l. ćete pisati 2. l. budeš pisao 2. l. budete pisali
3. l. će pisati 3. l. će pisati 3. l. bude pisao 3. l. budu pisali

Tabela 2. Promjena glagola pisati po načinima.

Imperativ glagola pisati Optativ glagola pisati

jednina množina jednina množina
1. l. – 1. l. pišimo m. r. pisao m. r. pisali
2. l. piši 2. l. pišite ž. r. pisala ž. r. pisale
3. l. neka piše 3. l. neka pišu s. r. pisalo s. r. pisala

Potencijal glagola pisati Potencijal imperfekta glagola pisati

jednina množina jednina množina
1. l. bih pisao 1. l. bismo 1. l. hoćah pisati 1. l. hoćasmo pisati
pisali
2. l. bi pisao 2. l. biste pisali 2. l. hoćaše pisati 2. l. hoćaste pisati
3. l. bi pisao 3. l. bi pisali 3. l. hoćaše pisati 3. l. hoćahu pisati

Dodatak Glagolskim načinom ili modusom iskazuje se način na koji se vrši glagolska radnja
ili se iskazuje stav govornog lica prema još uvijek neizvršenoj glagolskoj radnji. To su
imperativ – zapovijedni način, optativ – željni način, potencijal – mogući način, potencijal
imperfekta – mogući način. Imperativom se iskazuje zapovijest, zabrana, molba, želja. Ne
upotrebljava se u prvom licu jednine. Za treće lice jednine i množine koristi se imperativna
konstrukcija: neka + 3. lice prezenta.

Morfološke kategorije glagola nabrojane su i opisane u tabelama. U Tabeli 3 su kategorije

koje su zajedničke glagolima i drugim vrstama riječi, a u Tabeli 4 (nalazi se na strani XX) su
kategorije koje su svojstvene samo glagolima.

Tabela 3. Morfološke kategorije koje su zajedničke glagolima i drugim riječima.

Morfološka Opis morfološke kategorije

kategorija
Glagoli spadaju u kategoriju riječi, kao i imenice, pridjevi, brojevi,
Kategorija riječi zamjenice, prijedlozi, prilozi, veznici, uzvici, rječce. Na primjer,
pisati, crtati, govoriti, ići, reći, pobjeći, ispeći
Glagoli imaju oblike jednine (govorim, govoriš, govori) i množine
Kategorija broja (govorimo, govorite, govore).
Glagoli razlikuju muški (govorio // govorili), ženski (govorila //
Kategorija roda govorile) i srednji rod (govorilo // govorila).
Glagolsko lice u crnogorskom jeziku označeno je u samom glagolu,
Kategorija lica te stoga upotreba ličnih zamjenica nije obavezna, ali može. Oblici
govorim, govoriš, govori upućuju na prvo, drugo i treće lice jednine,

2
 a govorimo, govorite, govore na prvo, drugo i treće lice množine.

Upustvo. Tabele možeš koristiti samo ako ti je potrebno da riješiš problem ili nedoumicu s
kojom se sretneš prilikom rješavanja zadataka ili razumijevanja sadržaja.

Dodatak. Osim infinitiva kojeg smo opisali na početku priče o glagolima u nelične glagolske
oblike spadaju još glagolski pridjev radni (koristi se za građenje nekih složenih glagolskih
vremena – radio, radila, radilo, radili, radile, radila); glagolski pridjev trpni (koristi za
građenje nekih pasivnih oblika – rađen, rađena, rađeno, rađeni, rađene, rađena); glagolski
prilog sadašnji (oblik kojim se iskazuje radnja koja je istovremena s radnjom predikata,
prepoznaje se po nastavku -ći – radeći, pjevajući, čitajući, govoreći); glagolski prilog prošli
(oblik kojim se iskazuje radnja koja je neposredno prethodila radnji označenoj predikatom,
prepoznaje se po nastavku –vši i –v – napisavši, nacrtavši, saopštivši, mogavši ili mogav).

3
DVIJE STRANE Glagolska vremena – sadašnje vrijeme

Vrijeme vršenja radnje u crnogorskom jeziku izražava se glagolom i određuje se u odnosu na

momenat govorenja. Tako postoje sadašnje, prošlo i buduće vrijeme. Vremena obilježavaju
glagolski oblici.

Dodatak. Glagolski oblici imaju različite završetke što zavisi od toga kome se pripisuje
radnja, stanje ili zbivanje (govorno lice, lice s kojim se govori, neko treće lice), kao i to da li
se radnja, stanje ili zbivanje dešavaju u prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti. Glagolske oblike
ne treba poistovjećivati s glagolskim vremenima. Na primjer, iako prezent označava radnju
koja se dešava u vremenu govorenja, on može označavati i radnju koja se dešava van
vremena govorenja. Isto važi i za perfekat, futur I, aorist.

Sadašnje vrijeme najčešće se označava prezentom. Prezent označava radnju koja se dešava
u vremenu govorenja, ali može označavati i radnju koja se desila u prošlosti ili će se desiti u
budućnosti. Gradi se od svršenih i nesvršenih glagola. Prezent možeš prepoznati po
nastavcima -m, -š, -ø, -mo, -te, -u/-e. U sljedećim rečenicama označeni su oblici prezenta.

Kroz riječi i jezik čovjek bilježi i čuva sopstvena iskustva i prenosi ih drugima. Tu vrstu
razgovora nazivamo komunikacija. Razmjenom informacija čovjek ostvaruje komunikaciju i
stvara jedan svoj svijet koji nazivamo kultura.

Majko, večeras izlazim u grad s Edinom i Amelom.

Objašnjenje: prezentima bilježi, čuva, prenosi, nazivamo, ostvaruje i stvara vrijeme radnje
dešava se u momentu govorenja, ali prezentom izlazim označena je radnja koja će se desiti u
budućnosti. Isto tako mogli smo prezentom označiti i radnju koja se desila u prošlosti. Na
primjer, Prolazim ja juče pored škole i sretnem Mariju.

Tabela 5. Morfološke kategorije koje su svojstvene samo glagolima.

Morfološka Opis morfološke kategorije

kategorija
Glagolski vid je razlikovanje ograničenosti ili neograničenosti trajanja
Glagolski vid glagolom označene radnje, stanja ili zbivanja.
Glagoli prema vidu mogu biti:
svršeni ili perfektivni – označavaju radnju, stanje ili zbivanje čije je
trajanje ograničeno na jedan trenutak (napisati, naučiti, odgovoriti, uraditi,
otpjevati, otići, ispeći);
nesvršeni ili imperfektivni – označavaju radnju, stanje ili zbivanje čije
trajanje nije ograničeno (pisati, učiti, govoriti, raditi, pjevati, ići, peći);
dvovidski – svojim oblikom označavaju i svršene i nesvršene radnje, o
kojoj radnji je riječ određujemo iz rečeničnoga konteksta (doručkovati,
jesti, ručati, telefonirati, večerati, viđeti, fotografisati, čuti).
Glagolski rod označava odnos između subjekta i objekta glagolske radnje.
Glagolski rod Tako se glagoli dijele na aktivne, medijalne i pasivne.
Aktivni glagoli stoje uz subjekat koji svojevoljno i svjesno vrši radnju
(pisati, učiti, govoriti, raditi, pjevati, otići, ispeći).

4
 Medijalni glagoli stoje uz subjekat u kome se radnja vrši mimo njegove
volje (stariti, cvjetati, trunuti, venuti, bolovati, žutjeti).
Pasivni glagoli stoje uz subjekat koji trpi radnju (srušen, spaljen, ispečen).
U glagolski rod spada i podjela glagola prema predmetu vršenja radnje na
prelazne, neprelazne i povratne.
Prelazni glagoli uz sebe zahtijevaju objekat (napisati, naučiti, govoriti,
uraditi, zidati, obuvati, oblačiti).
Neprelazni glagoli uz sebe ne zahtijevaju objekat (spavati, sjesti, cvjetati,
venuti, grmjeti, skakati).
Povratni glagoli uvijek se upotrebljavaju s rječcom se (umivati se, popeti
se, spremiti se, grliti se, ljubiti se, pozdraviti se, smijati se). Ona je s nekim
glagolima kraći oblik povratne zamjenice sebe, a nekad je rječca.
Glagolsko vrijeme označava momenat u koji govornik smješta radnju u
Glagolsko odnosu na vrijeme govorenja. Razlikujemo tri vremena: sadašnje
vrijeme (obuhvata momenat govorenja), prošlo (do momenta govorenja) i buduće
(poslije momenta govorenja). Glagolska vremena su: prezent, perfekat,
imperfekat, aorist, pluskvamperfekat, futir I i futur II.
Glagolski način ili modus označava izražavanje stava govornika prema još
Glagolski uvijek neizvršenoj radnji ili način kako se vrši glagolska radnja. Glagolski
način načini su: imperativ (zapovijedni način), optativ (željni način), imperativ
potencijal (mogući način) i potencijal imperfekta (mogući način).
Glagolski oblici označavaju glagolska vremena i glagolske načine.
Glagolski Glagolski oblici se međusobno razlikuju po nastavcima. Lični su oni kod
oblici kojih se može odrediti lice koje vrši glagolsku radnju, a nelični oni kod
kojih se lice ne može odrediti.
Lični glagolski oblici su: prezent, perfekat, imperfekat, aorist,
pluskvamperfekat, futur I, futur II, imperativ, potencijal i optativ.
Nelični glagolski oblici su: infinitiv, glagolski pridjev radni, glagolski
prilog trpni, glagolski prilog sadašnji, glagolski prilog prošli.

Glagolsko Kad se glagolska radnja pripisuje onome ko aktivno učestvuje u njoj,

stanje glagolski oblici kojima se izražava takva radnja nalaze se u radnom stanju
(aktiv). Radnje se najčešće izražavaju u aktivu. Sazidali su kuću.
Kad se ne ističe vršilac radnje, već rezultat radnje onda se koristi trpno
stanje (pasiv). Kuća je sazidana.

Dodatak. Prelazni glagoli označavaju da se radnja vrši na nekom objektu (lice, biće, predmet,
pojava). Taj objekat može da stoji u genitivu, dativu, akuzativu, instrumentalu ili lokativu. Na
primjer, ako stoji u akuzativu bez prijedloga to je pravi objekat ili dionom genitivu. U ostalim
slučajevima riječ je o nepravom objektu. Navešćemo nekoliko konstrukcija od glagola i
objekta: gledati film, jahati konja, jesti grožđe, razgovarati o drugu, misliti na odlazak.

Dodatak. Osim podjele na lične i nelične glagolski oblici mogu biti: prosti (prezent,
imperfekat, aorist, imperativ, optativ, infinitiv, glagolski pridjev radni, glagolski prilog trpni,
glagolski prilog sadašnji, glagolski prilog prošli) i složeni (perfekat, pluskvamperfekat, futur
I, futur II, potencijal, potencijal imperfekta). Prosti se grade od jednog glagola, a složeni
pored glavnog glagola imaju i pomoćni glagol.

5
DVIJE STRANE Glagolska vremena – prošlo i buduće vrijeme

Prošlo vrijeme u crnogorskom jeziku označavaju aorist, imperfekat, perfekat i

pluskvamperfekat.

Aorist je glagolski oblik kojim se iskazuje prošla svršena radnja, koja neposredno prethodi
vremenu govorenja. Gradi se od svršenih glagola. Prepoznaćeš ga po nastavcima: -h, - ø, - ø,
-smo, -ste, -še.

MAJKA: Rekoh, tako neće moći!

Objašnjenje: aoristom rekoh označava se završena radnja koja vremenski prethodi momentu
govorenja, što se vidi iz navedenog primjera.

Imperfekat je glagolski oblik kojim se iskazuje prošla nesvršena radnja, koja se vršila
uporedo s nekom drugom radnjom. Gradi se od nesvršenih glagola. Prepoznaćeš ga po
nastavcima: -h, -še, -še, -smo, -ste, -hu.

Vi razgovaraste, dok ja spavah. // Majka plakaše, dok šćeri odlazahu.

Objašnjenje: uočavaš da su imperfektima razgovaraste, spavah, plakaše, odlazahu označene

radnje koje pripadaju prošlosti, da dužina njihova trajanja nije precizirana i da su se dešavale
uporedo jedna s drugom.

Perfekat je glagolski oblik kojim se iskazuje prošla radnja – svršena ili nesvršena. Gradi se
od svršenih i nesvršenih glagola. Posmatraj oblike perfekta u tekstu koji slijedi i zapazićeš da
se gradi od prezenta nesvršenog oblika pomoćnog glagola biti i glagolskog pridjeva radnog
glagola koji označava radnju.

Upustvo. Pogledaj u Tabeli 6 promjenu pomoćnog glagola biti.

Poslije toga pisma nastalo je pismo koje se sastojalo od slika koje su označavale – predmet,
radnju, osobinu, količinu. To se pismo zvalo ideografsko ili pojmovno. Poboljšalo je
značajno kvalitet komunikacije, ali nije je potpuno pojednostavilo, jer je imalo veliki broj
znakova.

Objašnjenje: perfektima nastalo je, se sastojalo, su označavale, se zvalo, poboljšalo je, nije je
pojednostavilo, je imalo vrijeme radnje, u odnosu na momenat govorenja, pripada prošlosti.

Tabela 6. Promjena pomoćnog glagola biti u crnogorskom jeziku.

Prezent nesvršenog oblika glagola biti Prezent svršenog oblika glagola biti
jednina množina jednina množina
1. l. jesam (sam) 1. l. jesmo (smo) 1. l. budem 1. l. budemo
2. l. jesi (si) 2. l. jeste (ste) 2. l. budeš 2. l. budete
3. l. jeste (je) 3. l. jesu (su) 3. l. bude 3. l. budu

Imperfekat glagola biti Aorist glagola biti

6
jednina množina jednina množina
1. l. bȉjāh/bjȅh 1. l. bȉjāsmo/bjȅsmo 1. l. bȉh (bih) 1. l. bȉsmo/bismo
2. l. bȉjāše/bjȅše 2. l. bȉjāste/bjȅste 2. l. bȉ/bi 2. l. bȉste/biste
3. l. bȉjāše/bjȅše 3. l. bȉjāhu/bjȅhu 3. l. bȉ/bi 3. l. bȉ/bȉše // bi/biše

Glagolski pridjev radni glagola biti

jednina množina
m. r. bio m. r. bili
ž. r. bila ž. r. bile
s. r. bilo s. r. bila

Pluskvamperfekat je glagolski oblik kojim se iskazuje radnja koja je prethodila nekoj drugoj
prošloj radnji. Gradi se od svršenih i nesvršenih glagola. Posmatraj označene oblike
pluskvamperfekta u primjerima koji slijede i uočićeš da ga čine tri elementa:

- glagolski pridjev radni glagola koji označava radnju (otišli, nastala)

- glagolski pridjev radni pomoćnog glagola biti (bili, bila)
- prezenta nesvršenog glagola biti (su, su).

Kad je došao, oni su već bili otišli. // Kad je nastajala latinica, bila su nastala druga pisma.

Objašnjenje: vidimo da oblici pluskvamperfekta su bili otišli i bila su nastala označavaju

radnje koje su se desile u prošlosti prije druge prošle radnje.

Tabela 7. Odrični oblik glagola jesam u crnogorskom jeziku.

Prezent odričnog oblika glagola jesam

jednina množina
1. l. nijesam 1. l. nijesmo
2. l. nijesi 2. l. nijeste
3. l. nijeste 3. l. nijesu

Buduće vrijeme u crnogorskom jeziku iskazuju se oblicima futura prvog i futura drugog.

Futur prvi je glagolski oblik kojim se iskazuje radnja koja slijedi nakon vremena govorenja.
Gradi se od infinitiva osnovnog glagola i prezenta pomoćnog glagola htjeti. Pomoćni glagol
može doći i ispred i iza infinitiva. Ako pomoćni glagol stoji ispred infinitiva onda je riječ o
složenom futuru I (nećete ostati), a ako pomoćni glagol dođe iza infinitiva onda se spajaju i
nastaje prosti futur I (ostaćete).

MARIJA: Ostaćemo do kraja. Biće dobra muzika, nastupa novi di-džej.

MAJKA: To je dugo. Nećete ostati do kraja.

MARIJA: Ja sam srednjoškolka i imam pravo na to. I ostali tako rade.

MAJKA: Rekoh, tako neće moći! Vratite se do 12 sati! Ili slijedi kazna!

7
Objašnjenje: oblicima futura I ostaćemo, biće, nećete ostati, neće moći vrijeme radnje, u
odnosu na momenat govorenja, pripada budućnosti.

Upustvo. Pogledaj u Tabeli 8 promjenu pomoćnog glagola htjeti.

Futur drugi je glagolski oblik kojim se iskazuje radnja koja prethodi drugoj budućoj radnji.
Zato se naziva i predbuduće vrijeme. Gradi se od svršenog prezenta pomoćnog glagola biti i
glagolskog pridjeva radnog svršenih i nesvršenih glagola.

Upustvo. Pogledaj u Tabeli 6 promjenu pomoćnog glagola biti.

On će položiti ispit kad bude naučio. // Oni će otputovati kad budu došli hladni dani.

Objašnjenje: futurima II bude naučio i budu došli vrijeme radnje pripada budućnosti, ali se
dešava prije druge buduće radnje iskazane futurom I (će položiti, će otputovati).

Tabela 8. Promjena pomoćnog glagola htjeti/šćeti u crnogorskom jeziku.

Prezent nesvršenog oblika glagola Prezent svršenog oblika glagola htjeti/šćeti

htjeti
jednina množina jednina množina
1. l. hoću (ću) 1. l. hoćemo 1. l. htjednem/šćedne 1. l. htjednemo/šćednem
(ćemo) m o
2. l. hoćeš 2. l. hoćete 2. l. htjedneš/šćedneš 2. l. htjednete/šćednete
(ćeš) (ćete)
3. l. hoće (će) 3. l. hoće (će) 3. l. htjedne/šćedne 3. l. htjednu/šćednu

Imperfekat glagola htjeti/šćeti Aorist glagola htjeti/šćeti

jednina množina jednina množina
1. l. hoćah/šća 1. l. hoćasmo/š 1. l. htjedoh/šćedoh 1. l. htjedosmo/šćedosm
h ćasmo o
2. l. hoćaše/šć 2. l. hoćaste/šć 2. l. htjede/šćede 2. l. htjedoste/šćedoste
aše aste
3. l. hoćaše/šć 3. l. hoćahu/šć 3. l. htjede/šćede 3. l. htjedoše/šćedoše
aše ahu

Glagolski pridjev radni glagola htjeti/šćeti

jednina množina
m. r. htio/šćeo m. r. htjeli/šćeli
ž. r. htjela/šćela ž. r. htjele/šćele
s. r. htjelo/šćelo s. r. htjela/šćela

8
JEDNA STRANA Kako pravilno pisati glagole

Poznavanjem nekoliko pravila ispravno ćeš pisati glagole.

Pravilo Primjeri
Rječca ne piše se odvojeno od glagola. Njihov spektar je veliki, ali je jedno sigurno
komunikaciju ne može ništa prekinuti ako svaki
pojedinac razumije njenu vrijednost i važnost.
Učesnici komunikacije trebaju znati: kad mogu
prekinuti izlaganje sagovornika i sagovornice, kad
ne treba očekivati da sagovornik prilagodi svoje
izlaganje drugome, da se ne smiju podsmijavati i
rugati sagovorniku.
Rječca ne piše se sastavljeno:
a) u odričnom obliku prezenta od a) neću, nećeš, neće // nećemo, nećete, neće
nenaglašenih oblika pomoćnog b) nijesam, nijesi, nije // nijesmo, nijeste,
glagola htjeti nijesu
b) u odričnom obliku glagola c) nemam, nemaš, nema // nemamo, nemate,
jesam nemaju
c) u odričnom obliku glagola d) nemoj, nemojmo, nemojte
imati, tj. uz njegov kraći oblik e) da ne bi izgubio značenje.
d) uz oblik imperativa
e) u glagolu nedostajati
Rastavljeno se pišu, u složenim perfekat (nastalo je, se sastojalo, su označavale, se
glagolskim oblicima, glavni i pomoćni zvalo, poboljšalo je); pluskvamperfekat (su bili
glagol. otišli, bila su nastala), futur I (nećete ostati, neće
moći); futur II (bude naučio, budu došli).
Sastavljeno se pišu oblici prostog futura
I. napisaću, pročitaću, govoriću, šetaću
Rastavljeno se piše rječca se uz umivati se, spremiti se, grliti se, ljubiti se, smijati
povratne glagole. se
Sastavljeno se piše prefiks s glagolom podići, prošetati, iskočiti, nasmijati, zaplakati
prilikom tvorbe.
Sastavljeno se pišu množinski oblici 1.l. mn. bismo 2. l. mn. biste 3. l. mn. biše
glagola biti u aoristu.
Polusastavljeno, s crticom pišu se hoćeš-nećeš, htio-ne htio, mogao-ne mogao
glagolski izrazi.
Uporedo se upotrebljavaju jotirani i lećete – letjeti, dolećeti – doletjeti, slećeti – sletjeti,
nejotirani oblici glagola. viđeti – vidjeti, śesti – sjesti, preśeći – presjeći,
pośeći – posjeći, śeđeti – sjedjeti, izlećeti –
izletjeti, šteđeti – štedjeti, žućeti – žutjeti, ćerati –
tjerati, doćerati – dotjerati

Upustvo. Obnovi znanja usvojena u prvom razredu prilikom izučavanja glasovnih promjena a
tiču se pravilnog pisanja glagola. Podsjetićemo da se prilikom tvorbe glagola vrše: jednačenje
konsonanata po zvučnosti (iz + trčati → istrčati, pod + šišati → potšišati); jednačenje
konsonanata po mjestu tvorbe (iz + čupati → iščupati, ras + ćerati → rašćerati); gubljenje

9
suglasnika (ras + sipati → rasipati); jotacija u prvom licu prezenta glagola disati → disjem
→ dišem, skakati → skakjem → skačem, kapati → kapjem → kapljem.

dodatak Uz puni oblik glagola imati rječca ne piše se odvojeno (ne imam, ne imaš, ne ima, ne
imamo, ne imate, ne imaju).

DVIJE STRANE Zamjenice – promjenljive riječi

Svako lice, predmet, pojava ili osobina o kojem govorimo označeno je imenicom, pridjevom
ili brojem. U različitim govornim situacijama umjesto imenica, pridjeva ili brojeva
upotrebljavamo zamjenice. Na primjer:

U govornoj situaciji često ćemo umjesto imenice upotrijebiti zamjenice ja ti ili mi vi da

označimo lice koje je govornik ili lice kome je govor namijenjen (Ja i ti uvijek smo bili
drugovi. Ili Mi i vi nikad nijesmo bili drugovi.). Možemo upotrijebiti i zamjenice on ona ono
oni one ona i uputiti na lice ili lica koja nijesu učesnici u razgovoru (On i ona su davno
otišli.). Zamjenice moj tvoj njegov upotrebićemo da označimo pripadnost pojma uz čije ime
stoje (Moj otac i njegov prijatelj rade u domu za stara lica.), odnosno zamjenice ovakav
takav upotrebićemo da uputimo na osobinu koja se nalazi izvan predmeta uz čije ime
zamjenica stoji (Marko je takav dječak.).

Uputstvo. O ostalim slučajevima upotrebe zamjenica i njihovim različitim oblicima saznaćeš

više kroz sadržaje koji slijede.

Osnovno krug: Zamjenice – riječi koje zamjenjuju imena bića, predmeta, svojstava i pojava

Sporedni krug 1: Imeničke zamjenice

Iz kruga 1 izlaze još 4 kruga:

lične

povratna zamjenica sebe

upitne zamjenice ko i što

neodređene zamjenice nastale od ko i što (neko nešto niko ništa)

Sporedni krug 2: Pridjevske zamjenice

Iz kruga 2 izlaze još 5 krugova:

prisvojne

pokazne

odnosne

upitne koji kakav čiji

neodređene

10
Dodatak. Iako smo u ovoj podjeli pokazne zamjenice svrstali u pridjevske one mogu biti i
imeničke.

Zamjenice, osim to zamjenjuju imenice, pridjeve ili brojeve upćuju na lice, predmet, pojavu
ili svojstvo označeno imenicom ili pridjevom. Imaju rod, broj i padež. Konkretno značenje
zamjenice dobijaju u rečenici.

Podjela zamjenica po značenju data je u tabeli koja slijedi, a podjela po funkciji ili ulozi data
je u šemi na početku.

Zamjenice po značenju

Lične Oblici jednine: ja, ti, on, ona, ono

Oblici množine: mi, vi, oni, one, ona

Povratna zamjenica sebe (se)

Prisvojne (posesivne)
Oblici jednine: moj, moja, moje, tvoj, tvoja, tvoje, njegov,
njegova, njegovo, njen (njezin), njena (njezina), njeno
(njezino), naš, naša, naše, vaš, vaša, vaše, njihov, njihova,
njihovo
Oblici množine: moji, moje, moja, tvoji, tvoje, tvoja,
njegovi, njegove, njegova, njeni (njezini), njena (njezina),
naši, naše, naša, vaši, vaše, vaša, njihovi, njihove, njihova

Povratno-prisvojna zamjenica svoj

Pokazne (demostrativne) zamjenice Oblici jednine: ovaj, ova, ovo, taj, ta, to, onaj, ona, ono
Oblici množine: ovi, ove, ova, ti, te, ta, oni, one, ona

Upitne zamjenice Oblici jednine: ko? što? čiji? čija? čije? koji? koja? koje?
kakav? kakva? kakvo? koliki? kolika? koliko?
Oblici množine: čiji? čije? čija? koji? koje? koja? kakvi?
kakve? kakva? koliki? kolike? kolika?

Odnosne zamjenice Oblici jednine: ko što čiji čija čije koji koja koje kakav
kakva kakvo koliki kolika koliko
Oblici množine: čiji čije čija koji koje koja kakvi kakve
kakva koliki kolike kolika

Neodređene zamjenice Oblici jednine: ko, što, čiji, čija, čije, koji, koja, koje, kakav,
kakva, kakvo
Oblici množine: čiji, čije, čija, koji, koje, koja, kakvi, kakve,
kakva

Imeničke zamjenjuju imenice i nezavisne su od drugih riječi u rečenici. Pridjevske

zamjenjuju pridjeve i brojeve i upotrebljavaju se uz (samostalne) riječi koje određuju,
uglavnom uz imenice. Imaju odlike pridjeva, što znači da imaju sva tri roda i oba broja. Rod i
broj preuzimaju od imenice uz koju stoje.

11
DVIJE STRANE Lične zamjenice označavaju lice koje govori ili lice koje je učesnik u
razgovoru ili lice o kojem se govori. One zamjenjuju imenice i zato su samostalne riječi u
rečenici. Imaju različite oblike za prvo, drugo i treće lice jednine i množine.

Lične zamjenice prvog i drugog lica jednine i množine imaju po jedan oblik za sva tri roda.
Razlog tome jeste što prvo i drugo lice označavaju osobe koje učestvuju u razgovoru i time
znaju ko je kojeg pola, pa nije potrebno označavati razliku u rodu. A i iz same govorne
situacije koja se prezentuje lako se uočava pol govornika i sagovornika.

Dodatak. Lične zamjenice imaju supletivnu promjenu, a to znači da se njihova osnova u

nominativu razlikuje od osnove u drugim padežnim oblicima. Takođe, imaju dužu i kraću
promjenu. Kraća promjena naziva se enklitička promjena. Upotreba enklitičkih ili
nenaglašenih oblika zamjenica znatno je češća.

Lična zamjenica trećeg lica ima različite oblike za sva tri roda. Treće lice nije učesnik u
razgovoru, već označava osobu o kojoj govori prvo ili prvo i drugo lice i zato se mora
naglasiti kojeg je roda to lice.

Deklinacija ličnih zamjenica ja ti on ona ono // mi vi oni one ona

jednina
Nominativ ja ti on ona ono
Genitiv mene (me) tebe (te) njega (ga) nje (je) njega (ga)
Dativ meni (mi) tebi (ti) njemu (mu) njoj (joj) njemu (mu)
Akuzativ mene (me) tebe (te) njega (ga/nj) nju (je, ju) njega (ga)
Vokativ – ti – – –
Instrumental mnom/mnome tobom njim/njime njom/njome njim/njime
Lokativ meni tebi njemu njoj njemu

množina
Nominativ mi vi oni one ona
Genitiv nas vas njih (ih) njih (ih) njih (ih)
Dativ nama (nam) vama (vam) njima (im) njima (im) njima (im)
Akuzativ nas vas njih (ih) njih (ih) njih (ih)
Vokativ – vi – – –
Instrumental nama vama njima njima njima
Lokativ nama vama njima njima njima

U primjerima koji slijede upotrijebljene su zamjenice. Odaberi neke od njih i analiziraj

njihovo ponašanje u rečenici. Uz nastavnikovu/nastavničinu pomoć pokušaj da ih zamijeniš
drugim riječima. Što zapažaš?

On svojom kreativnošću i sposobnošću prepoznaje poslovne šanse tamo gdje ih drugi ne

vide. // Ona proizvode ne prodaje direktno preko interneta ... // Oni svoja znanja i vještine
ispoljavaju kroz otkrivanje i realizaciju preduzetničkih ideja. // Takvih primjera ima dosta, ali
ima i onih koji nijesu uspjeli da stvore veliki posao ... // Preduzetnik razvija svoj biznis u

12
porodici jer u njih ima najviše povjerenja ... // Taj momenat nastanka i pojave ideje niko od
nas ne može predvidjeti. // Pronalasci mu nijesu donijeli materijalnu korist. // Ideja mora
imati moć da im nudi nov i drugačiji proizvod ili stari proizvod na novi način. // Tada
preduzeće pripada jednom vlasniku, koji prati biznis, kontroliše ga i odgovara za njegov
uspjeh ili neuspjeh.

Uputstvo. Enklitički oblici zamjenica dati su u zagradi pored dužih oblika.

Dodatak. Naglašeni ili duži oblici ličnih zamjenica u genitivu, dativu i akuzativu
upotrebljavaju se u ovim slučajevima:

- kad se ističe lice (Hvala tebi što si došla.)

- kad se nalazi na početku rečenice (Mene, želiš pozvati na rođendan?)
- kad se upotrebljavaju iza veznika a i ni (Tim postupkom koristiš i sebi i nama, a ne
njima.)
- kad se upotrebljava s prijedlozima u genitivu i dativu (Ne bježi od mene, već se okreni
prema meni.)

Povratna zamjenica sebe označava sva tri lica (prvo, drugo, treće), ima isti oblik za sva tri
lica, sva tri roda i oba broja.

Deklinacije povratne zamjenice sebe (se)

Nominativ –
Genitiv sebe
Dativ sebi
Akuzativ sebe (se)
Vokativ –
Instrumental sobom
Lokativ sebi

Analizraj upotrebu zamjenice sebe u ovim primjerima. Što zaključuješ?

Preduzetnik sam sebi osmišljava posao i ne čeka da mu drugi nađe posao. // Preduzetnik je
zadovoljan poslom koji radi jer je siguran u sebe, ima osjećaj samostalnosti i nezavisnosti u
poslu. // Preduzetnik kroz određene aktivnosti, proizvodnju ili usluge stvara materijalna i
nematerijalna sredstava za sebe i svoju porodicu.

Dodatak. Povratna zamjenica sebe naziva se i lična zamjenica za svako lice jer se njome
označava odnos lica koje govori prema subjektu. Nikad se ne upotrebljava u funkciji
subjekta. Ima oblike samo u zavisnim padežima, a nenaglašeni oblik se ima samo u
akuzativu.

Dodatak. Kraći oblik (enklitički) se, zamjenice sebe upotrebljava se uz povratne glagole. Na
primjer, umivati se, spremati se, popeti se, ljubiti se, pozdraviti se.

Kraći oblik zamjenice se ne upotrebljava se uz povratne glagole u primjerima: smijati se,

čuditi se, rugati se. U ovim slučajevima to nije kraći oblik zamjenice sebe već rječca se.

13
Pokazne zamjenice jesu zamjenice koje pokazuju ili upućuju na lica, predmete, pojave i
osobine.

Odaberi primjere upotrebe pokaznih zamjenica i komentariši. Što zapažaš?

Taj momenat nastanka i pojave ideje niko od nas ne može predvidjeti. // To je najsigurnije
preduzetnikovo okruženje. // U početku to su bili mali pogoni, da bi vremenom iz njih nastale
velike proizvodne hale ili preduzeća. // Ako odgovori na ova pitanja i ostane pri ideji onda je
na pravom putu. // Takvih primjera ima dosta, ali ima i onih koji nijesu uspjeli da stvore
veliki posao ili, pak, da opstanu u poslu. // Pravi preduzetnik ne smije dozvoliti da prihvati
ideju zbog toga što mu se sviđa kao ideja i što unaprijed voli posao na koji se odnosi.

Dodatak. Zamjenice ovaj (ova, ovo), taj (ta, to) i onaj (ona, ono) upotrebljavaju se na osnovu
pravila. Ako se lice ili predmet nalaze blizu govornog lica upotrebljava se pokazna zamjenica
ovaj, ova, ovo. Ako se lice ili predmet nalaze blizu onoga s kime se govori upotrebljava se
pokazna zamjenica taj, ta, to. Ako se lice ili predmet nalaze daleko od govornog lica ili nijesu
u blizini upotrebljava se pokazna zamjenica onaj, ona, ono.

Isto pravilo važi i za pojave i osobine.

Uputstvo. Obrazac deklinacije ličnih zamjenica, povratne zamjenice sebe i pokaznih

zamjenica dat je i u tabeli na kraju Udžbenika, koju ćeš koristiti prilikom provjere znanja o
zamjenicama.

14
DVIJE STRANE Prisvojne zamjenice jesu zamjenice koje označavaju pripadnost prvom,
drugom, trećem licu, odnosno svakom licu. Kad prvo lice jednine kazuje da mu nešto pripada
reći će: moj, moja ili moje zavisno kojeg je roda; drugo lice reći će: tvoj, tvoja, tvoje. Prvo
lice množine reći će: naš, naša ili naše; drugo lice reći će: vaš, vaša ili vaše. Osoba koja
govori za treće lice jednine reći će: za muški rod (njegov, njegova, njegovo), za ženski rod
(njen/njezin, njena/njezina, njeno/njezino), za srednji rod (njegov, njegova, njegovo). Osoba
koja govori za treće lice množine, bilo kojeg roda, reći će: njihov, njihova, njihovo.

Na odabranim primjerima analiziraj upotrebu prisvojnih zamjenica. Što zapažaš?

Njegov uticaj na život XX vijeka bio je ogroman. // Njegova parna mašina našla je primjenu
u konstrukciji fabričkih parnih mašina ... // U njegovom poslovanju nije ništa novo
pronađeno ... // Njen osnivač je Bil Gejts. // Za ostvarenje preduzetničke ideje važan je
trenutak kad se pokreće i njena održivost u dužem periodu. // Njome upravljaju i kontrolišu
njezino poslovanje nasljednici i potomci Levija Štrausa. // Njihov softver je serija
operativnih sistema MikrosoftWindovs.

U kategoriju prisvojnih zamjenica spada i povratno-prisvojna zamjenica svoj. Naziva se

povratno-prisvojna jer označava i povratnost i prisvojnost. Pošto označava prvo, drugo i treće
lice naziva se povratno-prisvojna zamjenica za svako lice. Ta se zamjenica upotrebljava kad
ono što se označava imenicom pripada subjektu.

Uputstvo. Obrazac deklinacije povratno-prisvojne zamjenice svoj pronađi i prouči iz tabele s

kraja Udžbenika.

Provjeri da li u svakom primjeru upotrebe zamjenice svoj važi objašnjenje da se ta zamjenica

upotrebljava da se njome označi da nešto pripada subjektu. Što zapažaš?

Preduzetnik razvija svoj biznis u porodici jer u njih ima najviše povjerenja ... // Svako ima
svoj zadatak i svoju odgovornost za povjereni posao. // Oni svoja znanja i vještine
ispoljavaju kroz otkrivanje i realizaciju preduzetničkih ideja. // Svojim poslovnim
aktivnostima preduzetnik obezbjeđuje posao sebi i članovima svoje porodice. // Za svoje
pronalaske dobio je puno priznanja i nagrada. // Mnogi poznati i manje poznati preduzetnici
počeli su biznis na svom imanju, dvorištu ili garaži. // Porodični posao ima i svojih
nedostataka koji su manje izraženi u odnosu na prednosti.

Upitne zamjenice jesu zamjenice koje se upotrebljavaju u upitnim rečenicama. To su: ko?
što? čiji? (čija? čije?) koji? (koja? koje?) kakav? (kakva? kakvo?) koliki? (kolika? koliko?).

Koliko je spreman da odvoji vremena za svoj biznis? // Koliko je vremena spreman da čeka
da biznis počne donositi dobit?

Napravi po jednu upitnu rečenicu sa zamjenicama: što? čiji? koji? kakav? koliki?.

Dodatak. Upitne zamjenice ko i što, neodređene neko i nešto, niko i ništa ne razlikuju rod i
nemaju oblike množine. Nijma se pita za nepoznata lica ili upućuje na neodređeno lice ili
lica. Zamjenica ko se odnosi na lice, a zamjenica što na stvar.

15
Odnosne zamjenice jesu zamjenice koje se upotrebljavaju u odnosnim rečenicama – ko, što,
čiji (čija, čije), koji (koja, koje), kakav (kakva, kakvo), koliki (kolika, koliko).

U primjerima koji slijede najčešće je upotrijebljena zamjenica koji u sva tri roda i oba broja.
Kako tumačiš takvu pojavu?

Preduzetnik je zadovoljan poslom koji radi jer je siguran u sebe, ima osjećaj samostalnosti i
nezavisnosti u poslu. // To su odgovorni poslovni ljudi koji odgovornost pokazuju kroz odnos
prema zapošljenima, kupcima svojih proizvoda ili korisnicima usluga, zajednici u kojoj žive i
društvu kojem pripadaju. // Partnerski biznis jeste biznis u kome dvije ili više osoba dijele
vlasništvo nad poslovima i sredstvima firme. // Microsoft je kompanija koja razvija,
proizvodi, licencira, podržava i prodaje računarski softver, korisničku elektroniku,
personalne računare i servise. // To je lanac hipermarketa, prodavnica i robnih kuća koje
prodaju razne robe. // Zajedno s Metjuom Boltonom osnovao je preduzeće koje mu je
donijelo značajno bogatstvo. // Pravi preduzetnik ne smije dozvoliti da prihvati ideju zbog
toga što mu se sviđa kao ideja i što unaprijed voli posao na koji se odnosi.

Dodatak. Zamjenice muškog roda u akuzativu jednine imaju različit oblik u zavisnosti da li je
riječ o biću ili predmetu, stvari ili pojavi. Ako se zamjenica odnosi na biće onda je oblik
akuzativa jednak obliku genitiva. Ako se zamjenica odnosi na predmet, stvar ili pojavu onda
je oblik akuzativa jednak obliku nominativa.

Neodređene zamjenice jesu zamjenice koje upućuju na neodređene pojmove, bilo da je riječ
o jednom ili više pojmova. Te zamjenice mogu biti proste, izvedene i složene. Oblici
izvedenih neodređenih zamjenica nastaju izvođenjem od prostih neodređenih zamjenica i
prefiksa. Oblici složenih neodređenih zamjenica nastaju slaganjem prostih neodređenih
zamjenica i rječci.

Kroz primjere koji slijede prati upotrebu neodređenih zamjenica. Da li bi u nekim

slučajevima mogla izostati njihova upotreba? Objasni.

Svaki preduzetnički posao prate rizici, odricanja, naporan rad, neizvjesnost. // Ni drugi
pokušaji da stekne neki imetak od svojih pronalazaka nijesu uspjeli pa je umro u nemaštini. //
U porodičnom poslu angažovani su svi članovi porodice. // Svako ima svoj zadatak i svoju
odgovornost za povjereni posao. // U njegovom poslovanju nije ništa novo pronađeno, već je
sve što je postojalo osmišljeno na nov način. // Taj momenat nastanka i pojave ideje niko od
nas ne može predvidjeti. // Primijetićemo da mnogi preduzetničku ideju povezuju s novim
proizvodom, novom uslugom, novim načinom rješenja nekoga problema od koga zavisi više
ljudi.

Uputstvo. Obrazac deklinacije prisvojnih, upitnih, odnosnih i neodređenih zamjenica dat je u

tabeli na kraju Udžbenika. Tabelu ćeš koristiti prilikom izrade zadataka.

Dodatak Izvedene neodređene zamjenice nastaju od prostih neodređenih zamjenica ko, što,
čiji, čija, čije, koji, koja, koje, kakav, kakva, kakvo i prefiksa ne-, ni-, i-, vas-, sva-, sve-, koje-,
đe-. Taj proces naziva se izvođenje, a zamjenice izvedene zamjenice. To su: neko, nešto,

16
nečiji, neki, nekakav, iko, išta, ičiji, ikoji, ikakav, niko, ništa, ničiji, nikoji, nikakav, svako,
svašta, svačiji, svaki, svakakav, đeko, đešto, đekakav, đekoji.

Složene neodređene zamjenice nastaju od prostih neodređenih zamjenica ko, što, čiji, čija,
čije, koji, koja, koje, kakav, kakva, kakvo i rječci ma, bilo, god. Taj proces naziva se slaganje.
To su: kogod, štogod, čijigod, kakavgod, kojigod, ko god, što god, čiji god, kakav god, koji
god, ma ko, ma šta, ma čiji, ma kakav, ma koji, bilo ko, bilo što, bilo čiji, bilo kakav, bilo koji.

Dodatak Primjećuješ da se zamjenice ko, što, čiji, čija, čije, koji, koja, koje, kakav, kakva,
kakvo javljaju kao upitne, odnosne i neodređene zamjenice. O kojim je od njih tri riječ
možemo odrediti samo na osnovu njihove upotrebe u rečenici.

ovo je dodatak koji ide na kraj udžbenika

Dodatak Udžbeniku: Obrasci deklinacije zamjenica

Obrazac deklinacije ličnih zamjenica

Deklinacija ličnih zamjenica ja ti on ona ono // mi vi oni one ona

jednina
Nominativ ja ti on ona ono
Genitiv mene (me) tebe (te) njega (ga) nje (je) njega (ga)
Dativ meni (mi) tebi (ti) njemu (mu) njoj (joj) njemu (mu)
Akuzativ mene (me) tebe (te) njega (ga/nj) nju (je, ju) njega (ga)
Vokativ – ti – – –
Instrumental mnom/mnome tobom njim/njime njom/njome njim/njime
Lokativ meni tebi njemu njoj njemu

množina
Nominativ mi vi oni one ona
Genitiv nas vas njih (ih) njih (ih) njih (ih)
Dativ nama (nam) vama (vam) njima (im) njima (im) njima (im)
Akuzativ nas vas njih (ih) njih (ih) njih (ih)
Vokativ – vi – – –
Instrumental nama vama njima njima njima
Lokativ nama vama njima njima njima

17
U zagradi su kraći ili nenaglašeni oblici zamjenica koji se javljaju u određenim padežima.

Obrazac deklinacije povratne zamjenice sebe (se)

Nominativ –
Genitiv sebe
Dativ sebi
Akuzativ sebe (se)
Vokativ –
Instrumental sobom
Lokativ sebi

Obrazac deklinacije prisvojnih zamjenica

Deklinacija prisvojnih zamjenica muškog roda moj tvoj njegov // moji tvoji njegovi

jednina
Nominativ moj tvoj njegov
Genitiv mojeg/mojega, mog/moga tvojeg/tvojega, njegova,
tvog/tvoga njegovog/njegovoga
Dativ mojem/mojemu, mom/mome tvojem/tvojemu, njegovom/njegovome,
tvom/tvome njegovu
Akuzativ mojeg/mojega, mog/moga, moj tvojeg/tvojega, njegovog/njegovoga,
tvog/tvoga, tvoj njegova, njegov
Vokativ moj tvoj njegov
Instrumental mojim tvojim njegovim
Lokativ mojem/mojemu, mom/ mome tvojem/tvojemu, njegovom/njegovome,
tvom/tvome njegovu

množina
Nominativ moji tvoji njegovi
Genitiv mojih tvojih njegovih
Dativ mojim/mojima tvojim/tvojima njegovim/njegovima
Akuzativ moje tvoje njegove
Vokativ moji tvoji njegovi
Instrumental mojim/mojima tvojim/tvojimma njegovim/njegovima
Lokativ mojim/mojima tvojim/tvojima njegovim/njegovima

Deklinacija prisvojnih zamjenica ženskog roda moja tvoja njegova // moje tvoje njegove

jednina
Nominativ moja tvoja njegova
Genitiv moje tvoje njegove
Dativ mojoj tvojoj njegovoj
Akuzativ moju tvoju njegovu
Vokativ moja tvoja njegova
Instrumental mojom tvojom njegovom
Lokativ mojoj tvojoj njegovoj

množina

18
Nominativ moje tvoje njegove
Genitiv mojih tvojih njegovih
Dativ mojim/mojima tvojim/tvojima njegovim/njegovima
Akuzativ moje tvoje njegove
Vokativ moje tvoje njegove
Instrumental mojim/mojima tvojim/tvojima njegovim/njegovima
Lokativ mojim/mojima tvojim/tvojima njegovim/njegovima

Deklinacija prisvojnih zamjenica srednjeg roda moje tvoje njegovo // moja tvoja njegova

jednina
Nominativ moje tvoje njegovo
Genitiv mojeg/mojega, mog/moga tvojeg/tvojega, njegovog/njegovoga,
tvog/tvoga njegova
Dativ mojem/mojemu tvojem/tvojemu njegovom/njegovome
Akuzativ moje tvoje njegovo
Vokativ moje tvoje njegovo
Instrumental mojim tvojim njegovim
Lokativ mojem/mojemu tvojem/tvojemu njegovom

množina
Nominativ moja tvoja njegova
Genitiv mojih tvojih njegovih
Dativ mojim/mojima tvojim/tvojima njegovim/njegovima
Akuzativ moju tvoja njegova
Vokativ moja tvoja njegova
Instrumental mojim/mojima tvojim/tvojima njegovim/njegovima
Lokativ mojim/mojima tvojim/tvojima njegovim/njegovima

Deklinacija prisvojnih zamjenica njen/njezin njena/njezina njeno/njezino // njeni/njezini njene/njezine

njena/njezina

jednina
Nominativ njen/njezin njena/njezina njeno/njezino
Genitiv njen, njezin njene, njezine njenog/njenoga,
njezinog/njezinoga,
njenja, njezina
Dativ njenjom/njenome, njenjoj, njezinoj njenjom/njenome,
njezinom/njezinome, njezinom/njezinome,
njezinu njezinu
Akuzativ njen, njezin njenu, njezinu njeno, njezino
Vokativ njen, njezin njena, njezina njeno, njezino
Instrumental njenim, njezinim njenom, njezinom njenim, njezinim
Lokativ njenom/njenome, njenoj, njezinoj njenom/njenome,
njezinom/njezinome, njezinom/njezinome
njezinu

množina
Nominativ njeni/njezini njene/njezine njena/njezina

19
Genitiv njenih, njezinih njenih, njezinih njenih, njezinih
Dativ Njenjim/njenima, njenim/njenima, njenim, njezinim
njezinim/njezinima njezinim/njezinima
Akuzativ njene, njezine njene, njezine njena, njezina
Vokativ njeni, njezini njene, njezine njena, njezina
Instrumental njenim, njezinim njenim/njenima, njenim/njenima,
njezinim/njezinima njezinim/njezinima
Lokativ njenim/njenima, njenim/njenima, njenom/njenome,
njezinim/njezinima njezinim/njezinima njezinom/njezinome

Deklinacija prisvojnih zamjenica naš vaš njihov // naši vaši njihovi

jednina
Nominativ naš vaš njihov
Genitiv našeg/našega vašeg/vašega njihovog/njihovoga,
njihova
Dativ našem/našemu vašem/vašemu njihovim/njihovima
Akuzativ našeg/našega, naš vašeg/vašega, vaš njihovog/njihovoga,
njihova
Vokativ naš vaš njihov
Instrumental našim vašim njihovim/njihovima
Lokativ našem/našemu vašem/vašemu njihovom/njihovome

množina
Nominativ naši vaši njihovi
Genitiv naših vaših njihovih
Dativ našim/našima vašim/vašima njihovim/njihovima
Akuzativ naše vaše njihove
Vokativ naši vaši njihovi
Instrumental našim/našima vašim/vašima njihovim/njihovima
Lokativ našim/našima vašim/vašima njihovim/njihovima

Deklinacija prisvojnih zamjenica naša vaša njihova // naše vaše njihove

jednina
Nominativ naša vaša njihova
Genitiv naše vaše njihove
Dativ našoj vašoj njihovoj
Akuzativ našu vašu njihovu
Vokativ naša vaša njihova
Instrumental našom vašom njihovom
Lokativ našoj vašoj njihovoj

množina
Nominativ naše vaše njihove
Genitiv naših vaših njihovih
Dativ našim/našima vašim/vašima njihovim/njihovima
Akuzativ naše vaše njihove
Vokativ naše vaše njihove

20
Instrumental našim/našima vašim/vašima njihovim/njihovima
Lokativ našim/našima vašim/vašima njihovim/njihovima

Deklinacija prisvojnih zamjenica srednjeg roda naše vaše njihovo // naša vaša njihova

jednina
Nominativ naše vaše njihovo
Genitiv našeg/našega vašeg/vašega njihovog/njihovoga,
njihova
Dativ našem/našmu vašem/vašemu njihovom/njihovome
Akuzativ naše vaše njihovo
Vokativ naše vaše njihovo
Instrumental našim vašim njihovim
Lokativ našem/našemu vašem njihovom/njihovome

množina
Nominativ naša vaša njihova
Genitiv naših vaših njihovih
Dativ našim/našima vašim/vašima njihovim/njihovima
Akuzativ naša vaša njihova
Vokativ naša vaša njihova
Instrumental našim/našima vašim/vašima njihovim/njihovima
Lokativ našim/našima vašim/vašima njihovim/njihovima

Deklinacija povratno-prisvojne zamjenice svoj svoja svoje // svoji svoje svoja

jednina
Nominativ svoj svoja svoje
Genitiv svojeg/svojega, svog/svoga svoje svojeg/svojega,
svog/svoga
Dativ svojem/svojemu, svom/svome svojoj svojem/svojemu,
svom/svome
Akuzativ svojeg/svojega, svog/svoga svoju svoje
Vokativ svoj svoja svoje
Instrumental svojim svojom svojim
Lokativ svojem/svojemu svojoj svojem/svojemu

množina
Nominativ svoji svoje svoja
Genitiv svojih svojih svoje
Dativ svojim/svojima svojim/svojima svojoj
Akuzativ svoje svoje svoju
Vokativ svoji svoje svoja
Instrumental svojim/svojima svojim/svojima svojom
Lokativ svojim/svojima svojim/svojima svojoj

Obrazac deklinacije pokaznih zamjenica

Deklinacija pokaznih zamjenica muškog roda ovaj taj onaj // ovi ti oni

21
jednina
Nominativ ovaj taj onaj
Genitiv ovog/ovoga tog/toga onog/onoga
Dativ ovom/ovome tom/tome onom/onome
Akuzativ ovog/ovoga, ovaj tog/toga, taj onog/onoga, onaj
Vokativ – – –
Instrumental ovim tim onim
Lokativ ovom/ovome tom/tome onom/onome

množina
Nominativ ovi ti oni
Genitiv ovih tih onih
Dativ ovim/ovima tim/tima onim/onima
Akuzativ ove te one
Vokativ – – –
Instrumental ovim/ovima tim/tima onim/onima
Lokativ ovim/ovima tim/tima onim/onima

Deklinacija pokaznih zamjenica ženskog roda: ova ta ona // ove te one

jednina
Nominativ ova ta ona
Genitiv ove te one
Dativ ovoj toj onoj
Akuzativ ovu tu onu
Vokativ – – –
Instrumental ovom tom onom
Lokativ ovoj toj onoj

množina
Nominativ ove te one
Genitiv ovih tih onih
Dativ ovim/ovima tim/tima onim/onima
Akuzativ ove te one
Vokativ – – –
Instrumental ovim/ovima tim/tima onim/onima
Lokativ ovim/ovima tim/tima onim/onima

Deklinacija pokaznih zamjenica srednjeg roda: ovo to ono // ova ta ona

jednina
Nominativ ovo to ono
Genitiv ovog/ovoga tog/toga onog/onoga
Dativ ovom/ovome tom/tome onom/onome
Akuzativ ovo to ono
Vokativ – – –
Instrumental ovim tim onim
Lokativ ovom/ovome tom/tome onom/onome

22
množina
Nominativ ova ta ona
Genitiv ovih tih onih
Dativ ovim/ovima tim/tima onim/onima
Akuzativ ova ta ona
Vokativ – – –
Instrumental ovim/ovima tim/tima onim/onima
Lokativ ovim/ovima tim/tima onim/onima

Deklinacija pokaznih zamjenica muškog roda: ovakav takav onakav ovoliki // ovakvi takvi onakvi
ovoliki

jednina
Nominativ ovakav takav onakav ovoliki
Genitiv ovakva takva onakva ovolika
Dativ ovakvu takvu onakvu ovoliku
Akuzativ ovakav, ovakva takav, takva onakva, onakav ovoliki, ovolika
Vokativ – – – –
Instrumental ovakvim takvim onakvim ovolikim
Lokativ ovakvu takvu onakvu ovoliku

množina
Nominativ ovakvi takvi onakvi ovoliki
Genitiv ovakvih takvih onakvih ovolikih
Dativ ovakvim/ovakvima takvim/takvima onakvim/onakvim ovolikim/ovolikima
a
Akuzativ ovakve takve onakve ovolike
Vokativ – – –
Instrumental ovakvim/vakvima takvim/takvima onakvim/onakvim ovolikim/ovolikima
a
Lokativ ovakvim/ovakvima takvim/takvima onakvim/onakvim ovolikim/ovolikima
a

Deklinacija pokaznih zamjenica ženskog roda: ovakva takva onakva ovolika // ovakve takve onakve
ovolike

jednina
Nominativ ovakva takva onakva ovolika
Genitiv ovakve takve onakve ovolike
Dativ ovakvoj takvoj onakvoj ovolikoj
Akuzativ ovakvu takvu onakvu ovoliku
Vokativ – – – –
Instrumental ovakvom takvom onakvom ovolikom
Lokativ ovakvoj takvoj onakvoj ovolikoj

množina
Nominativ ovakve takve onakve ovolike
Genitiv ovakvih takvih onakvih ovolikih
Dativ ovakvim/ovakvima takvim/takvima onakvim/onakvim ovolikim/ovolikima

23
 a
Akuzativ ovakve takve onakve ovolike
Vokativ – – –
Instrumental ovakvim/ovakvima takvim/takvima onakvim/onakvim ovolikim/ovolikima
a
Lokativ ovakvim/ovakvima takvim/takvima onakvim/onakvim ovolikim/ovolikima
a

Deklinacija pokaznih zamjenica srednjeg roda: ovakvo takvo onakvo ovoliko // ovakva takva onakva
ovolika

jednina
Nominativ ovakvo takvo onakvo ovoliko
Genitiv ovakva takva onakva ovolika
Dativ ovakvu takvu onakvu ovoliku
Akuzativ ovakvo takvo onakvo ovoliko
Vokativ – – – –
Instrumental ovakvim takvim onakvim ovolikim
Lokativ ovakvu takvu onakvu ovoliku

množina
Nominativ ovakva takva onakva ovolika
Genitiv ovakvih takvih onakvih ovolikih
Dativ ovakvim/ovakvima takvim/takvima onakvim/onakvim ovolikim/ovolikima
a
Akuzativ ovakva takva onakva ovolika
Vokativ – – –
Instrumental ovakvim/ovakvima takvim/takvima onakvim/onakvim ovolikim/ovolikima
a
Lokativ ovakvim/ovakvima takvim/takvima onakvim/onakvim ovolikim/ovolikima
a

Deklinacija pokaznih zamjenica toliki tolika toliko // toliki tolike tolika

jednina
Nominativ toliki tolika toliko
Genitiv tolika tolike tolika
Dativ toliku tolikoj toliku
Akuzativ tolik, tolika toliku toliko
Vokativ – – –
Instrumental tolikim tolikom tolikim
Lokativ toliku tolikoj toliku

množina
Nominativ toliki tolike tolika
Genitiv tolikih tolikih tolikih
Dativ tolikim/tolikima tolikim/tolikima tolikim/tolikima
Akuzativ tolike tolike tolika
Vokativ – – –

24
Instrumental tolikim/tolikima tolikim/tolikima tolikim/tolikima
Lokativ tolikim/tolikima tolikim/tolikima tolikim/tolikima

Obrazac deklinacije upitnih zamjenica

Deklinacija upitnih zamjenica: ko što

Nominativ ko što
Genitiv kog/koga čega
Dativ kom/kome čemu/čem
Akuzativ kog/koga što
Vokativ – –
Instrumental kim/kime čime/čim
Lokativ kom/kome čemu/čem

Deklinacija upitnih zamjenica: čiji čija čije // čiji čije čija

jednina
Nominativ čiji čija čije
Genitiv čijeg/čijega čije čijeg/čijega
Dativ čijem/čijemu čijoj čijem/čijemu
Akuzativ čijeg/čijega, čiji čiju čije
Vokativ – – –
Instrumental čijem/čijemu čijom čijim
Lokativ čijim čijoj čijem/čijemu

množina
Nominativ čiji čije čija
Genitiv čijih čijih čijih
Dativ čijim/čijima čijim/čijima čijim/čijima
Akuzativ čije čije čija
Vokativ – – –
Instrumental čijim/čijima čijim/čijima čijim/čijima
Lokativ čijim/čijima čijim/čijima čijim/čijima

Deklinacija upitnih zamjenica: koji koja koje // koji koje koja

jednina
Nominativ koji koja koje
Genitiv kojeg/kojega koje kojeg/kojega
Dativ kojem/kojemu kojoj kojem/kojemu
Akuzativ kojeg/kojega, koji koju koje
Vokativ – – –
Instrumental kojim/kojemu kojom kojim
Lokativ kojim kojoj kojem/kojemu

množina
Nominativ koji koje koja
Genitiv kojih kojih kojih

25
Dativ kojim/kojima kojim/kojima kojim/kojima
Akuzativ koje koje koja
Vokativ – – –
Instrumental kojim/kojima kojim/kojima kojim/kojima
Lokativ kojim/kojima kojim/kojima kojim/kojima

Deklinacija upitnih zamjenica: kakav kakva kakvo // kakvi kakve kakva

jednina
Nominativ kakav kakva kakvo
Genitiv kakva kakve kakva
Dativ kakvu kakvoj kakvu
Akuzativ kakva, kakav kakvu kakvo
Vokativ – – –
Instrumental kakvim kakvom kakvim
Lokativ kakvu kakvoj kakvu

množina
Nominativ kakvi kakve kakva
Genitiv kakvim/kakvima kakvih kakvih
Dativ kakvim/kakvima kakvim/kakvima kakvim/kakvima
Akuzativ kakve kakve kakva
Vokativ – – –
Instrumental kakvim/kakvima kakvim/kakvima kakvim/kakvima
Lokativ kakvim/kakvima kakvim/kakvima kakvim/kakvima

Deklinacija upitnih zamjenica: kakvi kakva kakvo // kakvi kakve kakva

jednina
Nominativ kakvi kakva kakvo
Genitiv kakvog/kakvoga kakve kakvog/kakvoga
Dativ kakvom/kakvome kakvoj kakvom/kakvome
Akuzativ kakvog/kakvoga, kakvi kakvu kakvo
Vokativ – – –
Instrumental kakvim kakvom kakvim
Lokativ kakvom/kakvome kakvoj kakvom/kakvome

množina
Nominativ kakvi kakve kakva
Genitiv kakvih kakvih kakvih
Dativ kakvim/kakvima kakvim/kakvima kakvim/kakvima
Akuzativ kakve kakve kakva
Vokativ – – –
Instrumental kakvim/kakvima kakvim/kakvima kakvim/kakvima
Lokativ kakvim/kakvima kakvim/kakvima kakvim/kakvima

Deklinacija upitnih zamjenica: kolik kolika koliko // koliki kolike kolika

26
jednina
Nominativ kolik kolika koliko
Genitiv kolika kolike kolika
Dativ koliku kolikoj koliku
Akuzativ kolika, kolik koliku koliko
Vokativ – – –
Instrumental kolikim kolikom kolikim
Lokativ koliku kolikoj koliku

množina
Nominativ koliki kolike kolika
Genitiv kolikih kolikih kolikih
Dativ kolikim/kolikima kolikim/kolikima kolikim/kolikima
Akuzativ kolike kolike kolika
Vokativ – – –
Instrumental kolikim/kolikima kolikim/kolikima kolikim/kolikima
Lokativ kolikim/kolikima kolikim/kolikima kolikim/kolikima

Deklinacija upitnih zamjenica: koliki kolika koliko // koliki kolike kolika

jednina
Nominativ koliki kolika koliko
Genitiv kolikog/kolikoga kolike kolikog/kolikoga
Dativ kolikom/kolikome kolikoj kolikom/kolikome
Akuzativ kolikog/kolikoga, koliki koliku koliko
Vokativ – – –
Instrumental kolikim kolikom kolikim
Lokativ kolikom/kolikome kolikoj kolikom/kolikome

množina
Nominativ koliki kolike kolika
Genitiv kolikih kolikih kolikih
Dativ kolikim/kolikima kolikim/kolikima kolikim/kolikima
Akuzativ kolike kolike kolika
Vokativ – – –
Instrumental kolikim/kolikima kolikim/kolikima kolikim/kolikima
Lokativ kolikim/kolikima kolikim/kolikima kolikim/kolikima

Obrazac deklinacije odnosnih zamjenica

Napomena: Obrazac deklinacije odnosnih zamjenica ko što čiji koji kakav koliki isti je kao obrazac
deklinacije upitnih zamjenica ko što čiji koji kakav koliki.

Obrazac deklinacije neodređenih zamjenica

Napomena: Neodređene zamjenice ko što čiji (čija čije čiji čije čija) koji (koja koje koji koje koja)
kakav (kakva kakvo kakvi kakve kakva) dekliniraju se kao upitne zamjenice.

27
Izvedene i složene neodređene zamjenice dekliniraju se tako što se deklinira dio zamjenice sastavljen
od proste zamjenice. Njihovi prefiksi ili rječce ostaju neizmijenjeni.

Deklinacija neodređenih zamjenica neko nešto niko ništa iko išta

Nominativ neko nešto niko ništa iko išta

Genitiv nekog/nekoga nečeg/nečega nikog/nikoga ničeg/ničega ikog/ikoga ičeg/ičega
Dativ nekom/neko nekom/neko nikom/niko ničem/niče ikom/ikom ičem/ičem
me me me mu e u
Akuzativ nekog/nekoga nešto nikog/nikoga ništa ikog/ikoga išta
Vokativ – – – – – –
Instrument nekim nečim/nečime ni sa kim ničim ni sa kim ni sa čim
al
Lokativ nekom/neko nečem/nečem ni o ni o ni o ni o
me u kom/kome čem/čemu kom/kome čem/čemu

Deklinacija neodređenih zamjenica kogod štogod ma ko ma što bilo ko bilo što

Nominativ kogod štogod ma ko ma što bilo ko bilo što

Genitiv kogagod čegagod ma ma bilo bilo
kog/koga čeg/čega kog/koga čeg/čega
Dativ komegod čemugod ma ma bilo bilo
kom/kome čem/čemu kom/kome čem/čemu
Akuzativ kogagod štogod ma ma što bilo bilo što
kog/koga kog/koga
Vokativ – – – – – –
Instrumenta sa kimgod čimgod ma s ma bilo s bilo
l kim/kime čim/čime kim/kime čim/čime
Lokativ o čemugod ma o ma o bilo o bilo o
komgod/komego kom/kome čem/čemu kom/kome čem/čemu
d

Deklinacija neodređenih zamjenica: svaki svaka svako // svaki svake svaka

jednina
Nominativ svaki svaka svako
Genitiv svakog/svakoga svake svakog/svakoga
Dativ svakom/svakome svakoj svakom/svakome
Akuzativ svakog/svakoga, svaki svaku svako
Vokativ – – –
Instrumental svakim svakom svakim
Lokativ svakom/svakome svakoj svakom/svakome

množina
Nominativ svaki svake svaka
Genitiv svakih svakih svakih
Dativ svakim/svakima svakim/svakima svakim/svakima
Akuzativ svake svake svaka
Vokativ – – –
Instrumental svakim/svakima svakim/svakima svakim/svakima
Lokativ svakim/svakima svakim/svakima svakim/svakima

28
JEDNA STRANA Kako pravilno upotrebljavati zamjenice

Poznavanjem nekoliko pravila ispravno ćeš pisati zamjenice.

On svojom kreativnošću i sposobnošću prepoznaje poslovne šanse tamo gdje ih drugi ne

vide. Takvih primjera ima dosta, ali ima i onih koji nijesu uspjeli da stvore veliki posao ...
Preduzetnik je zadovoljan poslom koji radi jer je siguran u sebe, ima osjećaj samostalnosti i
nezavisnosti u poslu. To su odgovorni poslovni ljudi koji odgovornost pokazuju kroz odnos
prema zapošljenima, kupcima svojih proizvoda ili korisnicima usluga, zajednici u kojoj žive i
društvu kojem pripadaju.

Mnogi preduzetničku ideju povezuju s novim proizvodom, novom uslugom, novim načinom
rješenja nekoga problema od koga zavisi više ljudi. Taj momenat nastanka i pojave ideje
niko od nas ne može predvidjeti. Pravi preduzetnik ne smije dozvoliti da prihvati ideju zbog
toga što mu se sviđa kao ideja i što unaprijed voli posao na koji se odnosi. Svaki
preduzetnički posao prate rizici, odricanja, naporan rad, neizvjesnost. U porodičnom poslu
angažovani su svi članovi porodice. Svako ima svoj zadatak i svoju odgovornost za povjereni
posao.

Tabela 2. Pravila i primjeri upotrebe zamjenica.

Pravilo
Zamjenice se pišu odvojeno od drugih
riječi (imenice, pridjevi, brojevi, druge
zamjenice, glagoli, prilozi prijedlozi,
rječce, uzvici, veznici), kako duži tako i
kraći njihovi oblici.
Satavljeno se pišu odrične zamjenice u
svim slučajevima.
Rastavljeno se pišu kad se u rečenici
nađu u prijedloškim konstrukcijama u
kojima čuvaju svoje značenje.
Sastavljeno se pišu neodređene
zamjenice nastale izvođenjem ili
slaganjem.
Rastavljeno se pišu zamjenice ko, što,
čiji, kakav s rječcama gođ/god, ma, bilo
u situacijama u kojima zamjenice ko,
što, čiji, kakav uz rječcu dobiju
značenje opšte zamjenice.
Pri učtivome obraćanju iz poštovanja
jednoj osobi upotrebljavaju se
zamjenice vi i vaš, koje se u tom
Primjeri
Upustvo. Analiziraj načine pisanja zamjenica u
tekstu ispred tabele.
Uočićeš da navedeni primjeri potvrđuju da kad god
zamjenica čuva svoju samostalnost piše se
odvojeno od drugih riječi.
niko, ništa, ničiji, nikakav, iko, išta, ikakav, ičiji
ni od koga, ni sa kim, ni od čega, ni o kome, i od
čega, ni o čemu, ni na čiji, ni na što, ni za koga
izvedene – neko, nešto, nečiji, neki, nekakav, iko,
išta, ičiji, ikoji, ikakav, niko, ništa, ničiji, nikoji,
nikakav, svako, svašta, svačiji, svaki, svakakav,
đeko, đešto, đekakav, đekoji
složene – kogod, štogod, čijigod, kakavgod,
kojigod
ko god, što god, čiji god, kakav god, koji god, ma
ko, ma šta, ma čiji, ma kakav, ma koji, bilo ko, bilo
što, bilo čiji, bilo kakav, bilo koji
Poštovani, primio sam Vaše pismo
Gospodine gradonačelniče, molim Vas da mi

29
slučaju uvijek pišu velikim početnim odgovorite ...
slovom.
Kad je riječ o službenoj komunikaciji s
nekom ustanovom ili ako je učtivo Poštovana gospodo, čast nam je razgovarati s
obraćanje (iz poštovanja) usmjereno vama.
prema većem broju lica, tada se
zamjenice vi i vaš pišu malim početnim
slovom.
U obraćanju pojedincu može se iz
poštovanja pisati ti i tvoj velikim Primio sam Tvoje pismo.
početnim slovom. Drago mi je što ću upoznati Tvoju zemlju.
Ostali slučajevi zamjenica pišu se
malim slovom, osim ukoliko se javljaju
na početku rečenice.
Uporedo mogu se koristiti različiti Upustvo. Pogledaj tabele s promjenom zamjenica
oblici zamjenica koji se javljaju u svim na kraju Udžbenika i uočićeš opisanu pojavu.
ili pojedinim zavisnim padežima
(genitiv, dativ, akuzativ, instrumental,
lokativ). Ta je pojava odlika prisvojnih,
pokaznih, upitnih, odnosnih,
neodređenih zamjenica.
Uporedo se upotrebljavaju jotirani i štogođ, kogođ, kojigođ, čijigođ, kakavgođ //
nejotirani oblici zamjenica. štogod, kogod, kojigod, čijigod, kakavgod
što gođ, ko gođ, koji gođ, čiji gođ, kakav gođ //
što god, ko god, koji god, čiji god, kakav god

30