Professional Documents
Culture Documents
Edukacija Seminarski
Edukacija Seminarski
Edukacija i prostor
PROSTOR – SADRŽAJ – FORMA, komparativna analiza dva primera iz
savremene svetske arhitektonske prakse /1999 – 2016/
Vaspitači u svom radu koriste različite vaspitno-obrazovne metode, kako bi na najbolji način
uticali na razvoj ličnosti mališana.
Vaspitno-obrazovne metode, koje predstavljaju način za podsticanje razvoja dečjih ličnosti,
teorijski su određene. One pomažu vaspitaču u radu, a najčešće se koriste: demonstrativna,
verbalna, ilustrativna, eksperimentalna, otkrivačka i metoda igre.
Uzrast je najvažnija "zvezda vodilja" u proceni metode. Deca dolaze iz različitih životnih
sredina, sa različitim predznanjem i životnim iskustvom, pa je zato nemoguće primenjivati
potpuno iste vaspitno-obrazovne metode na različitu decu. Na primer, za decu do četiri godine -
najbolja je demonstrativna metoda, jer taj uzrast traži smenjivanje i dinamiku. Sve mora da
bude osmišljeno, kako bi sadržaj bio zanimljiv i prijemčiv, da ne bi bilo "praznog hoda". Sa
decom od četiri do šest godina je drugačije. Ona već imaju formirane pojmove i mogu da
pretpostave kako nešto izgleda. Kod njih je pažnja duža, pa je ponekad i verbalna metoda za
njih dovoljna. Ona bogati njihov rečnik, razvija sluh i produbljuje pažnju.
Kao jedan od bitnijih preduslova za dobro funkcionisanje samih vrtića jeste sama
organizacija i koncepcija prostora. Prvenstveno vrtić mora biti u fukciji - u ovom slučaju dece, ali
isto tako mora biti u funkciji osoblja koje ga koristi. Vrtić treba da bude projektovan tako da ne
ugoržava bezbenost dece i upravo zbog toga se mora pristupiti projektovanju sa mnogo više
pažnje. Pored drugih pomenutih karakteristika bitno je da vrtić sadrži neku od osobina koja ga
odvaja od ostalih, da on kao celina postane nešto novo, da prostor kao takav kod dece podstiče
radoznalost, kreativnost i igru.
VRTIĆ - Guntramsdorf
ARHITEKTA - Goya
LOKACIJA - Guntramdorf, Austrija
GODINA IZGRADNjE - 2010.
Dizajn vrtića je koncipiran na taj način da stvara osećaj otvorenog prostora i povezanosti
sa svojim okruženjem. Kako bi se zadovoljile različite potrebe dece, objekat je realizovan kao
niz strukura, svaka vizuelno povezana sa drvećem. Sve učionice su organizovane oko hodnika
koji vodi do velikog otvorenog prostora koji omogućava panoramski pogled, od poda do
plafona, na okolno kestenje. Cela komunikacija je koncipirana tako da održava kontiuitet sa
spoljašnjom sredinom. Svaka učionica ima veliki krovni prozor kroz koji se pruža pogled na
okolno drveće sa galerija koje pružaju intimiju atmosferu.
Dvorište je uređeno kao dečije igralište natkriveno gustim kestenjem dok je vrtić
obložen fasadnim drvenim daskama. Drveće je maksimalno iskorišćeno u svom prirodnom
obliku, kako bi deca što više vremena mogla da provedu u direknom kontaktu sa prirodom i
pruža stalnu vizuelnu i fizičku vezu sa okruženjem što je jedna od glavnih prednosti ovog vrtića .
Sklop čini tri prostorne jedniče organizovane oko centralne komunikacije, koja je
povezana sa ulaznim holom koji je nastao kao proširenje komunikacija i koji pruža vizuelnu
komunikaciju sa okolnim kestenjem koje dominira lokacijom. Kao poseban prostor je formirana
fiskulturna sala koja se moze spojiti sa holom i tako oformi veliki otvoren i zajednički prostor.
Svaku jedinicu čini jedna učionica, toalet, jedna tehnička prostorija i galerija koja je povezana sa
učionicom. Galerija je formirana kako bi se ostvarila vizuelna komunikacija sa okolnim
kestenjem ali u nivou krošnje. Manja spratna visina i umanjena količina svetlosti koja se probija
kroz gustu krošnju stvaraju intimiju atmosferu za igranje. Kod vrtića Guntramsdorf je primenjen
Montessori metod koji zahteva jednu učionicu za jednu grupu dece sa svim pomoćnim
prostorijama.
Svaka jednica ima velike panoramske prozore u nivou prizemlja koji predstavljaju
vizuelnu komunikacija sa okolnim drvećem i uvode dovoljnu količinu svetlosti. Dvorišta su
organizovana kao igrališta u senci kestena.
Vrtić se nalazi na periferiji zelenih livada. Prvi utisak o lokaciji je stvorio ideju da sam
objekat proizilazi iz okoline koja ga okružuje. Veliki listovi trave na fasadi čine ovaj objekat
jedinstvenim, i na taj način on postaje dominant ovog prostora, i orijentacioni marker.
Međutim, njihova uloga nije samo dekorativna, već predstavljaju i nastavak pejzaža – drveća
omorike vidljivog sa kraja livade, kao i susednih krošnja. Objekat nije nastavak pejzaža samo po
svom volumenu, već i po strukturi vidljivoj iznutra.
KONCEPT
Dobar dizajn ima važnu ulogu kod dece ranih godina, ali posebno kod dece predškolskog
uzrasta. Postoje gradjevine kod kojih je dizajn fokusiran na striktnu podelu prostorija prema
upotrebi. Raspored prostorija je u suštini skup kvazi funkcionalnih zona koje su odredjene već
zadatom kvadraturom,koja zavisi od broja dece. Arhitektura u ova dva slučaja nije
dvodimenzionalna i ograničena, nije definisana zonama ,ili teritorijama, koje su strogo
nametnute deci. Takođe, u oba slučaja arhitektura proširuje i otvara opseg učenja. Fokus je baš
na potrebama dece, na podsticanju kreativnosti i istraživanja.
Opredelila za ova dva vrtića jer sam htela da napravim komparaciju između dva primera
koja se nalaze u istom okruženju, državi, društvu, kulturi.
Jedna od zajedničkih karakteristika ovih vrtića je u tome što pružaju stalnu vizuelnu i
fizičku vezu sa okruženjem, i tako omogućavaju deci stalni kontakt s prirodom koja ih okružuje.
Još jedna od zajedničkih karakteristika za oba vrtića je da postoji visok nivo bezbednosti dece.
Oba vrtića su projektovana u skladu sa Montessori vaspitnom metodom.
Osim materijalizacije i poruke koje šalju postoje i druge razlike između ova dva objekta.
Vrtić KindergartenSighartstein u svom sklopu ima i jaslice tako da je namenjen i deci manjeg
uzrasta za razliku od vrtića Guntramsdorf. U enterijeru i eksterijeru vrtića
KindergartenSighartstein dominira zelena boja koja odaje utisak objedinjenosti spoljašnjosti i
unutrašnjosti, dok se u drugom vrtiću jasno vide granice između enterijera i eksterijera.
LITERATURA