INTERNACIONALNI UNIVERZITET U NOVOM PAZARU

Departman: pedagoško – psihološke nauke

Smer: Vaspitač dece predškolskog uzrasta

Nastavni predmet: Savremena shvatanja ciljeva vaspitanja I obrazovanja

SAMOSTALAN ISTRAŽIVAČKI RAD
Tema: Uticaj dečijih igara na razvoj govora kod dece
predškolskog uzrasta

Mentor: Student:
Prof.dr Emina Kopas Vukašinović Jusović Lejla

Novi Pazar, 2022.

 1.TEORIJSKI PRISTUP PROBLEMU
1.1.Ključni pojmovi

Govor, jezik, igra

1.2. Ciljevi i funkcije predškolskog vaspitanja i obrazovanja usmereni na razvoj

predškolske dece

Politike rane brige o deci i predškolskog uzrasta postale su važan fokus vladine strategije za
poboljšanje dobrobiti dece kroz efekat koji briga o deci ima i na omogućavanje roditeljima da
rade. Kognitivna prednost daje pozitivan efekat predškolskog uzrasta na kognitivni razvoj za
školske pripreme pokreću decu na pozitivan školski razvoj i posvećenost koji omogućavaju
poboljšane razvojne ishode u adolescenciji. Kao centralno obrazloženje predškolskih programa,
hipoteza o kognitivnim prednostima ima doslednu istraživačku podršku. „Među razvijenim
sposobnostima koje se neguju iz ove perspektive su jezičke i pismene veštine, znanje
kvantitativnih pojmova, usmena komunikacija, spremnost za školu i opšte kognitivne veštine.
Naravno, motivacija za postignućima, stavovi i interesovanja takođe doprinose kognitivnom i
školskom razvoju“(Posohokova, 1990: 58)

Prelaskom na formalno obrazovanje, deca moraju naučiti da kontrolišu svoje ponašanje u novom
i složenom socijalnom okruženju. Prelazak iz kuće u kojoj su njihovi glavni agenti socijalizacije
roditelji, u sredinu u kojoj moraju da nauče da žive zajedno sa svojim vršnjacima i nastavnicima,
intenzivirajući socijalne interakcije. „Novo okruženje socijalne učionice pruža deci dragocena
iskustva koja omogućavaju praktično i emocionalno učenje i socijalne veštine, razumevanje
socijalnih normi i razvijanje prijateljstva sa vršnjacima predškolskog uzrasta u razvoju deteta ne
može se preceniti.“ (Stevanović, 2003: 145) Tokom ovog vremena odvijaju se mnoge dinamične
razvojne promene u sferi fizičkog, socijalnog, emocionalnog, moralnog, kognitivnog i
komunikativnog razvoja. Svi oni pomažu detetu da bolje razume svet, sebe i druge ljude i
stvaraju priliku da svoje potrebe i želje zadovolji na društveno prihvatljiv način. Ovaj susret želja
deteta sa zahtevima sveta, pronalaženje načina za rešavanje ove dve, često suprotne tendencije,
jedan je od najvažnijih zadataka predškolskog uzrasta. Takođe je izazov za negovatelje da prate
dete na takav način da nauče osetljivost na sopstvene potrebe, spremnost za postavljanje ciljeva i
hrabrost u njihovom postizanju.

Dakle, važno je kako planiramo ovu fazu dečijeg života. Naš cilj treba da bude optimizacija ovog
perioda u razvoju deteta kako bismo mu pružili što stimulativnije i bezbednije okruženje. Dakle,
ne treba tretirati vrtić kao mesto i način da dete pohranimo na nekoliko sati koje provodimo na
poslu. Kao što se može videti iz brojnih naučnih studija, ova odluka je mnogo ozbiljnija nego što
mnogi roditelji shvataju. Kompenzatorskom funkcijom predškolsko vaspitanje i obrazovanje
ublažava razlike među decom nastale u socijalno i kulturno-ekonomski uskraćenim sredinama.
(Miljević, 2005)

1.3. Poremećaj razvoja govora kod dece

Pošto je govor važno sredstvo za komunikacije, svaki njegov poremećaj u djetinjstvu dovodi i do
poremećaja socijalnih odnosa. Ova okolnost čini govor višestruko značajnim. U doba kada malo
dijete uči da govori, najlakše mogu da se pojave poremećaji govora. „Zbog teškoće na koju
nailazi malo dijete u vezi sa kontrolom svog govornog mehanizma, mogu se pojaviti razne vrste
poremjećaja sa istom tolikom verovatnoćom kao i pravilan govor, ako se ne potrude oni koji su
odgovorni za staranje o djetetu. Ozbiljnost govornih poremjećaja ne ograničava se samo na
činjenicu što se oni produžavaju iz godine u godinu, već i time što postaju sve teži za
ispravljanje.“ (Kamenovi, 1990: 65)

Uzroci poremećaja

Postoji više uzroka poremećaja govora. Oni su nekad fizičke prirode, ali najčešće socojalno -
emocionalne. „Fizički uzroci su obično defekti na organima koji učestvuju u govoru. To su zečja
usna, nepravilno raspoređeni zubi, razdeljeno nepce i slično. Sem ovih mogu biti po sredi i
defekti sluha, zbog kojih dijete ne čuje u potpunosti ni tuđ ni svoj govor, kao i nervna oboljenja
koja ometaju motornu kontrolu organa za govor. Poremećaji govora su katkad posledica
pogrešnog učenja, katkad ih izazivaju socijalno - emocionalne smetnje i psihoneuroze.“ (Pijaže,
1987: 25)
1.4.Uloga igračaka u razvoju društvenosti, inteligentnosti i komunikacije i stvaralaštva

Igračke doprinose socijalizaciji djece. One omogućavaju razvoj socijalnih osobina kroz
identifikaciju imitaciju, proširivanje dječjeg socijalnog iskustva, čime se formiraju osnovna
znanja o ljudima, kao i društvenim odnosima... To mogu biti takmičarske igre, kao i sve druge.

Igračke koje doprinose razvoju društvenosti,između ostalog su: lutke, plišane mece i druge
igračke za milovanje, glatke i čupave, telefon, kompleti nameštaja, pribor za kuvanje i jelo,
oprema za pojedine poslove i profesije-ljekar,milicioner,trgovac... Kompleti igračkica od kojih
se sastavlja farma,garaža... Kućica za lutke sa priborom, automobilčići, kolica, vozići, brodići,
bageri, dizalice, pokretani na razne načine...Karte, igre tipa- Ne ljuti se čovječe-, igre brojevima i
slovima.(Kamenov, 1990)

Igre ovim igračkama se karakterišu time što su smišljene, podrazumevaju planiranje i korišćenje
šema i modela, uključujući takve postupke, kao što je rezonovanje, uviđanje i izumijevanje. Što
se najbolje može ilustrovati rješavanjem igrovnih problema. Igračke, zahvaljujući kojima se
razvija inteligencija i djeca uče, su sklapalice, konstruktori za ređanje i građenje, didaktičke
igračke, jednostavni mehanizmi koji se sastavljaju, kompleti za eksperimentisanje, igre sa
pitanjima i odgovorima, igre koje zahtijevaju zapažanje, pamćenje i razmišljanje, otkrivanje
zakonitosti. Društvene igre strategije: domine, parne slike, igračke tipa Crni Petar, loto, šah,
dame, mice, lavirinti i slično.

Najobimnije aktivnosti su igre mašte ili igre uloga u kojima djeca vrše simboličke imitacije,
oponašajući gestovima, podražavajući situacije, identifikujući se sa raznim ličnostima i
predstavljajući uloge u zbivanjima čiji je siže uzet iz svakodnevnog života. Miljenici djece
postaju lutka ili plišani meca. Dijete ima potrebu da izrazi svoja iskustva i osjećanja u raznim
oblicima, kao što su trodimenzionalno predstavljanje (pravljenje modela od raznih materijala),
kao i dvodimenzionalno predstavljanje ( uobličavanje šara, slikanje i crtanje)...

Igračke kojima se to postiže, su različiti struktuirani ili nestruktuirani materijali:

pijesak,glina,plastelin...Zatim različiti mozaici, kolaži, perle za nizanje, graditeljski pribor,
rekviziti potrebni za prerušavanje i pozorišni rekviziti...
1.5. Kako igra podstiče govorni i motorički razvoj dece predškolskog uzrasta

Kroz igru, djeca razvijaju svoje psihičke, intelektualne, emocionalne, društvene i moralne
sposobnosti, stvaraju i održavaju prijateljstva. Nova teorija sugeriše da je igra i jedan od
najvažnijih faktora neophodnih za uspešno funkcionisanje ljudskog društva. Igra je društvena
aktivnost koja kod ljudi suzbija nagone ka pohlepi i aroganciji i razvija brigu o tuđim
osjećanjima i dobrobiti. „Društvo koje zaboravi kako da se igra, jeste društvo koje čine sebični
pojedinci“ –(Posohkova, 1990: 58), osvrćući se na trenutnu ekonomsku krizu. Igra je, iznad
svega, izraz slobode. Ona je sve samo ne obaveza, moranje. Onaj ko se igra, ne samo da to čini
slobodne volje - već, poput ostalih igrača, prihvata da se povinuje određenim pravilima, koja
nastaju kao rezultat dogovora.

Zbog toga je igra jedna od najdemokratičnijih aktivnosti. Djeca ne mogu da usvoje

demokratske vrijednosti kroz aktivnosti koje vode odrasli, već isključivo ukoliko ih iskuse sama,
kroz igranje sa drugom djecom, smatra Grej. To je situacija u kojoj su sva djeca jednaka,
ravnopravno odlučuju i, što je veoma važno, moraju da poštuju prava drugih ukoliko žele da i
sama učestvuju. Kroz igru, djeca stvarnost prevode u maštu i na taj način u jednom bezbednom
okruženju uče da se suočavaju sa stvarnim iskušenjima, za njih je igra i iskustvo i trening. Zato i
način na koji se djeca igraju odražava osobine društva u kome žive - ona u svoju igru ubacuju
one situacije kakve će ih očekivati u stvarnom životu. Po tome se ljudska vrsta nimalo ne
razlikuje od životinja - lavići i drugi mladunci grabljivica se igraju praćenja i jurenja, biljojedi
poput zebri i antilopa se igraju bježanja i izbegavanja, majmuni skakanja i pentranja.

Didaktičke igre pre svega podstiču razvoj intelektualnih potencijala djece, mada se odražavaju i
na socijalni razvoj. Mogu biti igre s utvrđenim pravilima, koje pružaju mogućnost dogovaranja i
usaglašavanja pijre početka ili u toku igre, a mogu podrazumevati i prilagođavanje utvrđenih
pravila dječijim potrebama i mogućnostima ili njihovo kreiranje. Dječije iskustvo i kreativnost
doprinose variranju igara. Igra tako postaje učenje na ozbiljan, zabavan i interesantan način
 2.METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA

2.1.Predmet i problem

Predmet istraživanja je: povezivanje igre i razvoj govora kod djece predškolskog uzrasta. Igra je
od velikog značaja u razvoju dječije motorike. Kroz igru djeca usvajaju nove pojmove, razvijaju
svoje sposobnosti govora, pokreta, kreativnosti, izražavanja, razumijevanja, itd.

Problem istraživanja: Vođeni ovim uverenjima ovim istraživanjem bi pokušali da dokažemo

koliko je zapravo igra bitna u razvoju djece u dječijim vrtićima. U okviru ove teme istražili smo
koliko se posvećuje pažnja igricama u vrtiću i u kolikoj mjeri su povezani sa razvojem govora.
Takođe, ovim istraživanjem kakav je odnos odgajatelja i djece, koliko su igre razvoja govora
učinkovita ko djece predškolskog uzrasta.

2.2.Cilj

Utvrditi i razmotriti aspekte fizičkog, intelektualnog, moralnog i socijalnog razvoja djece

predškolske dobi kroz ulogu i značaj igre i slobodnog vremena. Ispitati stavove roditelja i
prosvjetnih radnika u predškolskim ustanovamao značaju slobodnog vremena i ulogi igre u
razvoju djece predškolske dobi.

2.3.Zadaci

1. Ispitati i utvrditi koliko je zastupljena igra u predškolskim ustanovama, kao i

efiksasnost igre u razvoju govora.

2. Ispitati koje su igre najzastupljenije u vrtićima i koje igrice nailaze na najbolji rezultat
kod djece.
 3. Pomoću ankete na koju su odgovarali vaspitači Predškolske ustanove pokušaćemo
ustanoviti njihovo mišljenje o značaju i učinkovitosti igara i pospešivanju govora ko
djece, kao i njihovoj zainteresovanosti i posvećenosti u obavljanju istih.

2.4.Opšte hipoteze

H1. Očekujemo da djeca u vrtićima pozitivno reaguju na igrice koje im pomažu u razvijanju
govornih sposobnosti.

H2. Očekujemo da vaspitači posvećuju dosta pažnje razvoju govora kod djece, i da koriste razne
igrice kao metod rada, i da svaki slobodan trenutak upotrebljavaju za razvijanje jezičkih,
intelektualnih i motoričke sposobnosti kod djece.

H3. Očekujemo da su djeca predškolskog uzrasta sposobna da učestvuju u zajedničkoj igri i da

poštuju pravila igre.

2.5. Metode i postupak istraživanja

Metode ovog istraživanja su rađene prema predmetu, zadacima i cilju istraživanja, pa su

shodno tome korištene i sledeće metode:

1. Deskriptivno – analitička metoda –

Bit ove metode čini prikazivanje pedagških pojava i pročavanja stanja koja su dominantna u
toj pojavi. Ovom metodom se ide ka cilju unapređivanju pedagoške prakse i njena uspešnost u
radu.

- Survay metoda –

Ovom metodom najčešće ispitujemo mišljenje užeg i šireg javnog mnjenja. Putem ove metode
prikupljaju se podaci i materijal koji se kasnije analizira i razrađuje. Metoda teorijske analize –

Metoda analize je postupak naučnog istraţivanja i objašnjenja stvarnosti putem raščlanjivanja

složenih misaonih tvorevina (pojmova, sudova i zaključaka) na njihove jednostavnije sastavne
dijelove i elemente i izučavanje svakog dijela (i elementa) za sebe i u odnosu na druge dijelove,
odnosno cjeline.

LITERATURA

1. Posohkova, I. (1999.) Razvoj govora i prevencija govornih poremećaja u djece. Zagreb:

Ostvarenje
2. Kamenov, E.,: (1990) Predškolska pedagogija, Zavod za udžbenike, Beograd.
3. Milijević, S. (2005),Brojalice u funkciji razvoja govora i govornog izražavanja. Naša
škola, časopis za teoriju i praksu vaspitanja i obrazovanja.
4. Pijaže, Ž. i B. Inhelder, (1987)Intelektualni razvoj deteta, Zavod za udžbenike i
nastavna sredstva, Beograd.
5. Stevanović, M. (2003)Predškolska pedagogija. Rijeka. Andromeda.