AKADEMIJA NAUKA I UMJETNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE

DJELA
KNJIGA XLVII

CENTAR ZA BALKANOLOŠKA ISPITIVANJA

Knjiga 2.

IVO BOJANOVSKI

DOLAB ELIN SISTEM CESTA U

RIMSKOJ PROVINCIJI DALMACIJI
(DOLABELLAE SYSTEMA VIARUM
IN PROVINCIA ROMANA DALMATIA)

Uredn ik,
ALOJZ BENAC
redovni Akademije nauka i umjetnosti
Bosne i Hercegovine

SARAJEVO
197-i.
ACADEMIE DES SCIENCES ET DES ARTS DE BOSNIE-HERZEGOVINE

MONOGRAPHIES
XLVII

CENTRE D'ETUDES BALKANIQUES

Livre 2.

IVO BOJANOVSKI

SYSTEME ROUTIER DE DOLABELLA

DANS LA PROVINCE ROMAINE
DE DALMATIE
(DOLABELLAE SYSTEMA VIARUM
IN PROVINCIA ROMANA DALMATIA)

Redacteur,
ALOJZ BENAC
membre da l' Academie des sciences et des arts
de Bo.sni.e - Herzego.vjne

SARAJ·E.VO
1974
 SADRZAJ
Strana
KRATICE 7
PREDGOVOR ll
UVOD 15
Aktivnost P. Kornelija Dolabele u svjetlu solinskih natpisa 16
Ostali izvori 19
O vjerodostojnosti Tabule . 23
O metodološkom postupku . 24
Neki hodološki problemi · 26
Vojni karakter cesta 29
O nekim karakteristikama rimskih cesta kod nas 30
Epigrafski dodatak . 39

l - CESTA »A COLONIA SALONITANA AD FINES PROVINCIAE

ILLYRICI« 41
Uvodno razmatranje U
Historijat istraživanja 48
Trasa rimske ceste od Salone do Servitiuma . 51
A. I t i n e r ar i u m A n t o n i n i . 51
l. Dionica Salonae XXI Aequum . 52
2. Dionica Aequum XVII Pelva . 59
a) Trasa ceste i lokalizacija Pelve . :)g
b) Problem municipaliteta Pelve "l4
3. Dionica Pelva XVIII Salviae 38
4. Dionica Salviae XXIV Sarnade . 14
5. Dionica Sarnade XVIII L eusaba 78
a) O pravcu ceste . 78
b) Trasa ceste i lokalizacije Leusabe 85
trasa Itinerara i Tabule . 90
6. Dionica Leusaba XIII Aemate (!tin. Ant.); L eusaba X Lamatis
(Tab. Peut.) 90
7. Dionica Aemate XIX Ad Ladios (!tin. Ant.); L am atis XII Castra
(Tab. Peut.) 93
8. Dionica Castra XIII Ad Fines (Tab. Peut.) . 97
9. Dionica Ad Ladios XXIV Servitii (Itin. Ant.); Ad Fines XVI
Servitia (Tab. Peut.) . 98
Problem posavske ceste . 99
B. O g r a n a k T a b u l a e P e u t i n g e r i a n a e 103
l. O pravcu ceste 103
2. Dionica Leusaba XII Baloie 105
a) Trasa ceste 1o;;
b) Ubikacija putne stanice Baloie (Ravenn. Baloia) lOB
 Strana
3. Dionica Baloie V Indenea . 111
4. Dionica Indenea VII Saritte (Sarute ) 112
5. Dionica Saritte (Sarute) XIII Ionnar:a . 114
a) Trasa ceste 114
b) Lokalizacija putne stanice Ionnaria . 118
6. Dionica Ionnaria - Bariduo . 119
7. Dionica Bariduo XIV In Alperio . 122
8. Dionica In Alperio VIII Aequo (oko 12 km ) 123
e. e e s t a s o 1 i n s k o g n a t p i s a (CIL III 3198• = 1015 tl) 125
Tabelarni pregled miljokaza 128
I I - VIA GABINIANA AB SALONIS ANDETRIUM. 130
III- CESTA »AD HEDUM CASTELLUM DAESITIATIUM« 133
A) PROBLEM UBIKACIJE MUNICIPIJA BIST ... U SVJETLU EPI-
GRAFSKIH SVJEDOCANSTAVA. 134
B) CESTA SALONA-ARGENTARIA 146
l. Historijat problema . 146
2. Trasa ceste Salona - Stanecli (Argentaria) 151
a) Dionica Salona XVI Tilurio (Trilj na Cetini) 151
b) Dionica Tilurium XXII Ad Libros . 152
e) Dionica Ad Libros IX In monte Bulsinio . 156
d) Dionica In monte Bulsinio VI Bistue Vetus 160
B ist ue V et us 163
e) Dionica Bistue Vetus XXV Ad Matricem 165
M og (osnovni) pr a v e i . 166
Trasa ceste 168
f) Dionica Ad Matricem XX Bistue Nova . 170
g) Dionica Bistue Nova XXIV Stanecli 174
h) Dionica Stanecli ... Argentaria 179
Gdje je bio Hedum castellum Daesitiatiun 182
Problem Argentarij e . 186
Historijat ceste 188
Tabelarni pregled miljokaza i natpisa 190
IV - CESTA »AD BATHINUM FLUMEN<< . 192
l. Rijeka Bathinus kao paleografski i epigrafski problem 192
2. Rijeka Bathinus kao i topografski problem 195
3. Potencijalna trasa ceste . 199
V - CESTA »AD IMUM MONTEM DITIONUM ULCIRUM<< . 203
l. Cesta kao problem . 203
2. Trasa ceste >>ad imum montem Ditionum Ulcirum<< . 206
3. Klaudijeva cesta preko Graba u unutrašnjost zemlje . 212
Tabelarni pregled miljokaza 220
VI - PRIKLJUCNI PUTOVI (viae vicinales) 221
VII- KRATKI EKSKURS O UBIKACIJI DELMINIJA 233
ZAKLJUCAK 245
ZUSAMENNFASSUNG 251
INDEKSI 257
KARTE I TABLE
DOLABELIN SISTEM CESTA

MANIBUS MATRIS
 KRATICE

V AHD, M. O novim miljokazima i rimskim cestama

1926-27 u Dalmacij,i, VAHD, 19216---27, 139-155 = Star:inar,
Beograd, 1·92'6--27, 31-44
A cta A·rheološkli radoVJi J Tasp rave JAZU, Zagreb
A DRIATICA Adriatica praehistorica et antiqua, Miscellanea Gre-
gorio Novak dicata, Zagreb, 1970.
AEM Archaeologisch -Epigraphische Mitteilungen Wien
AJ Arch aeologia Iugoslavica, Beograd
BD, 1881 . J. La via romana da Sirmio a Salona, BD,
1881, p . 5, 20, 52, 66, 100, 132, 148; BD, 1882, 136
AUiHdy, BevOLke- Geza Alfoldy, Bevolkeru ng und Gesellschaft der romi-
rung sehen Provinz Dalmatien, m it einem Beitrag von An-
dras Mo.csy, Budap est, 1965
ALfoLdy, Klio G. AlfOldy, Eine Strassenbauinschrift aus Salona, Klio -
B . 46, 1965, 321-327
AF Arheološki pregled, Beograd
BaUif, Stmssen PhiHp Ballif, Romische Strassen in Bosnien und der
Hercegovina. I , nebst einen Anhang ilber die Inschrif-
ten von C. Patsch, Wien, 1893.
BD Bulletina di Archeologia e Storia Dalmata, Spalato
B etz, Untersuchun- A. Betz, Unters uchungen zur !MiHtiirgeschichte der ro -
gen mischen Provinz Dalmatien, Baden bei W ien, 1938.
BLau, Reisen Dr Otto Blau. Reisen in Bosnien un d der Hertzegowi-
na, topograf,i sche und pflanzengeogr aphische Auf-
zeichungen. mit eine Karte und Zusiitzen von H, Ktie-
pert, Ber lin, 1877.
Cenni F. Cenni sulla str a da romana da Salona alla co-
lonia · Claudia Aequum (Citluk pressa Sinj) e sue di-
ramazioni, B D, 1903, 113-130
CILIII Corpus Inscriptionum Latinarum III, Ber olini
Cons, DaLmatie H. Cons; La province romaine de Dalmatie, Paris 1882.
Cuntz, Itineraria O. Cun tz, Itineraria Romana, Vol. I Itinerarla Anto-
. nini Augusti et Burdigalense, Leipzig, 1929.
Daremberg-Saglio Daremberg-Saglio, Dictionnaire des antiquites greques
et r omains, P aris
Distanz-Nachweis Distanz-Nachweis alle Haupt - und Bezirks-Strassen,
wichtigen Fahr - und Reitwege in Bosnien u n d der
Hercegovina nach dem Stahde vom Jahre 190·3, Sara-
jevo, 1904.
Domaszewski, Die A. Domaszewsk;i, Beneficiarierposten und die romi-
B eneficia rierposten sehen Strassennetze, Westdeutsche Zeitschrift fiir Ge-
schichte und Kunst, Trier, 1902, XXI, sv. U , 15·8 !i d. =
= Le stazioni dei beneficiariLi e le reti stradali roma-
ne nell' Illyricum, BD, 1904, Suppl. l.
Evans, AR Artur Evans, Antiquarian Researches in Illyricum, I,
Westminster, 1883-1885.
GID BiH Godišnjak Istorijskog društva Bosne Hercegovine,
Sarajevo
Topograf- Stj epan Topografska pitanja na teritoriju
ska pitanja stare cetinske županije s ekskurz,ima o ubikaciji Se-
tovije i Tiluriuma, Split, 1937.
GZM Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Sarajevo
Hoernes, Alterthii- · Moriz Hoernes, Alterthumer der Hercegovina, Sitzungs-
m er berichte der phil-hist. Classe der kais. Akademie der
Wissenschaften, Wien, 1880, B. XCVII, I Heft 491-612;
Wien 1882, B, XCIX, II Heft, 799-946
Jagenteufel A. Jagenteufel, Die Statthalter der romischen Provi nz
Dalmatia von Augustus bis Diokletian, Wien, 1958.
J ahreshefte (ili Jahreshefte des Osterreichischen Archii·o logischen In-
JOAI) stituts, Wien
Kiepert, FOA H . Kiepert, Formae orbis antiqui XVII, Berlin, 1893-
-1914.
Pano- I. Panonija rimska, Rad JAZU, knj.
nija XXIII, Zagreb, 18•73, 8-6-157
Mayer, Die Sprache A. Mayer, Die Sprache der alten Illyrier, I, Wien, 1957.
Miller, IR Konrad Miller, Itinerar.ia 'R omana. Romische Reisewe-
ge an der Hand der 'T abula Peutingeviana, Stuttgart,
1916.
Mocsy, Pannonia Andras Mocsy, Pannonia, RE, Supplement, Band IX,
Stuttgart, 1962, 5.15-'--776
N. st. Naše starine, Godišnjak Zavoda za zaštitu spomenika
kulture BiH, Sarajevo
Novak, Topografija Grga Novak, Topografija i etnografija rimske provin-
cije Dalmacije, Zagreb, 1918.
Naselja Esad nase1ja .i komunikacije u Bosni
i Hercegovini, Sarajevo, 1960.
O hod. pit. Esad O hodološkim pitanjima u
.istorije (s osvrtom na našu zemlju),
GID BiH IX, Sarajevo, 1958, 139-175
Problemi Esad Problemi istraž.ivanja ilirskih i rimskih
cesta u provinciji Dalmaciji, Radovi Filozofskog fakul-
teta u Sarajevu, knj. III, Sarajevo, 1965, 243-260
Patsch, Strassen C. Patsch, Anhang - iD.ie epigraphischen Denkmiiler
der romischen Strassen in B. und der H. (Ph. Ballif,
Strassen, Wien, 1893)
Patsch, Narona C. Patsch, Zur Geschichte und Topographie von Na-
rona, Wien, 1907.
Pavan, Ricerche Massimiliano Pavan, Ricerche sulla provincia romana
di Dalmazia, Instituto veneto di scienze, lettere ed
arti, Venezia, 1958.

8
(PW) RE Pauly-Wissowa, Realencyclopedie der classischen Alter-
tumswissenschaft, Stuttgart
Dolabella D. P. Cornelius Dolab ella, legatus
pro praetore provinciae Dalmatiae. p r oconsul provin-
ciae Africae Proconsularis, Akte des IV. intern. Kon-
gresses fUr griechische und lateinische Epigraphik,
Wien, 1964, 333-345
Schnetz, IR J. Schuetz, Itineraria Romana, volumen alterum, Ra-
vennatis Anonymi Cosmographia et Guidonis Geogra-
phica, Lipsiae, MCMXL, 1-142
S pom. Spomenik SKA, Beograd
Varvaria M. Municipium Varval'iae Diadora, Glasilo Ar-
heološkog muzej a u Zadru, sv. 2, Zadar, 1962, 179- 197
Tomaschek, Topo- Wilchelm Tomaschek, Die vor- slavische Topographie
graphie der Bosna, Herzegowina, Crna-gora und der angren-
zenden Gebiete, Mitteilungen der kais. und kon. Geo-
graphischen Gesellschaft in Wien, XXIII Band, Wien,
1880, 497-528 i 545-567
VAMZ Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, 3. seDija
VAHD Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, Split
VHAD Vjesnik Hrvatskog A r heološkog Društva, Zagreb
Veith, Feldzuge Georg Veith, Die Feldziige des C. Iu1ius Caesar
Octavianus in Ilyrien, Schriften der Balkankommis-
sion, Antiquarische Abteilung, VII, Wien, 1914.
Wilkes, Dalmatia J. J. Wilkes, Dalmatia, London, 1969.

WM Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und der

Herzegowina, Wien
Delmati Marin Ilirsko pleme Delmati, Godišnjak
I i II Centra za balkanološka ispitivanja, knj . 2 i 3, Sara-
j evo 1966-67
ZA Ziva antika (Antiquite vivante), Skopje

9
 PREDGOVOR
Karakter saznanj.a o pojedinim problemima arhe-
olo-gije kod nas (i njihov opseg) takav je da tmži ne samo dopune nego i
izvjesnu reviziju dosadašnjih a i metode istraživanja.
odmah valja da to ipak ne da su ostvment i
preduvjeti za temeljitu revralorizaciju svih znanstvenih na
tome Takav je i sa rimskih cesta i njiho-
·v om topogM fijom.
Lak o je još Filip Ballif prije 75 godina istaioao da je dublje pozna-
vanje rimskih kJomunilaacija rua osnovu do1Jad pozruatih
nica, prilike se u tome pogledu ni do clan.as nisu bitno izmij enile, 'P(! je i
E. jedan od posljedn jih rimskih cesta kod nas, m omo
d a još uvijek nisu dJata rješenja za mnoga uažnla pitan ja. U
doduše, izdani su bro jni natpisi, ko ji su direktno ili indi-
rektno vezani za rimske ceste i njihovu topografiju, su na t e··
renu i neke ceste, ali još uvijek nemamo sistemiatskog i cjelovitog pre-
glerLa rimskih komunikacija. J,asno je da - uz - v.aija ura-
diti zaista jo.§ mnogo, Iroko bi se što ispunile praznine u studiju tog
civilizacije na našem tin. Potrebno je, naime, komplek-·
sna zahvatiti sve koje su u vezi sa hodološkim prou&rvanjem.
u prvom redu kompa1·h·ati izvore i provjeriti ispiti)janjem arheoLoških
ost.a-taka na terenu, pa tek on d:a donositi i to za svaki konkret-
ni posebno. B ilo bi p·ogrešno generuhzironje, biLo da se radi
o ocjeni izvom i li njihovoj biLo o lokaciji naselja ,i o toku
rimskih cesta, ili o nekom drugom problemu u
ceste. Stog(;.. svaki pojedin·i nt1jprije vralj:a rješavati na aamom te-
-renu, sagledan k ompleksn,o, komp:ariranjem izv,01'a, hod.oLoških i arheo-
Loških elemenata i svih ostalih faktora za konkretni sluooj.
Ako sz• pojedini odsjeci rimskih k'omunikiacija (duži ili i biLi
tttvi·cteni, b'ili valjano uklopljeni u sistem cesta. Za to je
jep primjer S o Larski put, u stvart jedan recentni put, uli na rimsko j
osnovi. S olm·ski put dio je velike magistralne cest e S alonae--Ser-
vit ium (Tab . Peuf), k oju do sad nije nijedJan U
drugom pak odsjeci pojedinih pripisivani su ili uk-
u sasvim' d1·uge p1·avce. Takav ·je npr. sa dijelom ceste
koji. ne pripada magistra[noj cesti .S1alonc.e-"--Ser-
vitiv..m, nego jednoj cesti k ojta je d olinu Sane pove-
zivala sa komunikacijom Salonae-Servitium.
Udesetak posljednjih godin'a abišua i am. široko u
Salone u · wastojanju da na terenu 'ispita m najV!aŽnijih
komunikacija, ko]e su 's1a.lonu, kao gl;avni grad provincije i vaZan eko-

ll
nomski, i kuLturni centar, povezivaLe sa njenim bLižim i da-
ljim SLijedio sam ostlalog tnagove rimskih cestia od Kli-
sa d.o Banje Luke i S!(lve. tr,asu ceste, pre!2ao sam, vjer.oJ.atno prvi
od arheologa, masiv e Staretine i GaLije planine, kuda je preko sedLa
trnje (kota 1320 m) prelaziLa veLika itinerarska cesta SaLonae-Servitium
(Itin. Ant.). U potrazi za materijaLnim ostacima cesta i agLomeraci-
ja, prokrstario sam i sva kraška poLja jugozapadne Bosne: Livanjska, Du-
v an jsko, i Kupreško poLje, Janja i Grahova ,
ko i poLje, Zmijanje i doLine Sane i Vrbasa, Bosne i Drine, od
izvora do
H.odoLoška istraživ,a nja teška su i vrLo naporna, jer ceste treba sli-
jediti pješke, bez obzir:a na teren i njegove reLjefne lva1•akteristike. To je
posao koji ne donosi pozitivne rezuLtate, aLi bez fik siranja ce-
stu na terenu, tj. bez m ik rotopognafskog njihovog pravoa,
ne može se raspravljati o cestama. Bilo bi to proizvoLjno i kabi-
netska »ispitivanje« kao što su to radiLi Hoernes, MilLer i drugi, koje na
koncu ne bi doveLo do sigurnih rezuLtatia. Stog:a se do kojih sam
došao u ovome radu temeLje na terenskim ispitivra njima iz au-
topsije . Tamo gdje tnagovi starih cesta nisu biLo da su uništeni
en>zij-om iLi pokriveni kiasnijim komunikacijama, sLužio sam se kartogra-
skim i Literarnim izvorima i sLob-odnim opredjeLjiv:anjem na osnovu kon-
figumcije tererva.

U svom radu sam od osnovne pretpostavke da su i rimske

komunikacije, klao i današnje, proLaziLe prirodnim i komunikc-
tivnim prnvcima, koji su osigurnvaLi najudobnije i razmjerno
veze pojedinih kr-a jeva, pri tome teško prohodne i
vrletne predjeLe, kiao i nesigurne doLine i kanjone rijeloa.

S obzirom da se i uslovi nisu mijenjali go-

tovo do n'aših dlan,a, rimski su putovi skoro kroz dva miLenija služiLi broj-
nim generacijama. 11a ima za naša istraživanja pozitivnih i ne-
gativnih posLjedica: pozitivnih jer se rimskia cestla mogLa pnatiti u
vidu neke srednjovjekovne iLi recentnije komunikiacije, a negativnih što
su na pojedinim odsjecima usLijed dugotrajne upotrebe ceste bile pre-
provljene iLi uništene.
Upravo se navršiLo stotinu godina kako je BJ.au objavio prve po-
datke o rimskim cestama u Bosni i Hercegovini (1866. i 1867). Neklako u
isto vrijeme paLa je i 75-a godišnjica objavLjivanja poz7Vatog BaHifovog
djeLa o rimskim cestama u BiH, koje je sve do rvaših dlarl1a ostialo funda-
mentaLno djelo u svom domenu . Sva kasnija ispitivanja, sn izuZ'etkom
Sergejevskog i rijetko su nešto docLaLa onoj slici rimskih komu-
nikacij.a kakvu je BalLif dao u sv>Om djelu. Ove obljetnice bile su i nepo-
sredni povod za ovu raspravu, u kojoj nnstojim riješiti. dva vrlo važna
pitanja:

l . Odrediti in natura trase cesta koje su u vrijeme nam-

jesnika P. Kornelija Dolabele, i to po tragovima ovih starih
komunikacija (miljokazi, aggeri, planumi, usjeci, kaldrma,
njaci, nasipi, razni objekti, naselja, itd.);

12
 2. Identificirati ceste iz izvora sa onima in situ, što dosad u širem
smislu nije nijedan To da se bolje upozna i
topogmfija rimske Dalm.acije, poznata uglavnom sa itinerara
Primarni zadatak ovog rada je, dakle, odrediti odnos cesta na
terenu i onih koje navode solinski natpisi iz 16/17. i 19/20. g. i ostali izvori,
k.ako je to formulimo još Dom.aszewski u svom rodu o beneficijarskim
postajama i rimskoj cestovnoj mreži: »Grazie alle eccelenti indagini di
Ballif i corso delle strade uscenti da Salona e ora cosi accertato, che sa-
rebbe autoriz:mto il tentativo di stabilire il rtapporto tra le fabbriche indi-
nelLe iscrizioni e le strade consiutlate« (Suppl. Bull. dalm. 1904).
Ovaj posao danas je utoliko lakši, nego u Ballifovo doba, što su u
posljednje vrijeme radovima Betza, Alfoldyja i dr.
dopunjeni i revidimni matpisi iz Salone, naš gLavni izvor, .a to je stvoriLo
povoljnije uslove za rješavanje nekih problema iz ovog arhe-
ološko-hodološkog Osim toga su na terenu otkriveni i bolje
brojni arheološki i epigrafski naLazi koji se odnose ma ovu mate-
riju. Tako se naša slika antike u provinciji Dalmaciji donekle kompleti-
rala, a to pruža i realnije izglede da se postignu i bolji rezultati u pro-
tt6avanju cesta nego što je to bilo Ballifu, Patschu i njihovim suv-
remenicima.
Svjestan sam, ipak, da ni ovaj pokušaj biti potpun. Ostalo je
toga još dostJa za što nedostJaje osnovna dokumentacija.

13
 UVOD
Osnovne pravce cestovne mreže u unutrašnjosti Ilirika izgradili su
Rimljani uskoro nakon što je ugušen veliki delmatsko-panonski ustan:1k
(Bellum B.atonianum, od 6. do 9. g. n. e.)'. Svakako je neštr> cesta bilo sa-
i prije toga, posebno u Augustova doba, i to u onim oblastima
Ilirika koje su okupirane ranije, na primjer u okolici Narone, Salone j
Iadera, možda u Lici i oko Burnuma, dok za one u Istri i Panoniji imamo
potvrde i u izvorima. Tako je u Augustova doba Italija preko Alpi
bila povezana cestom Aquileia-Emona sa Panonijom i Norikom : sub !ulio
Octaviano Caesare Augusto per Al pes Iulias iter factum .est2 , a time je ot-
prilike i sustavne izgradnje rimskih komunikacija u na··
šim zemljama. Po Tacita za te poslove korištene su legije
14. g. n . e, dakle u samom Tiberij-eve vladavine: Interea ma-
nipuli, ante coeptam seditionem Nauportum missi ob itinera et pontes
et alias uws (ann. I, 20). Time j e ujedno i karakter ovih prvih
rimskih na našem tlu. tada je po svoj prilici,
i nastavak ceste Emona-Neviodunum-Siscia, a vjerojatno i dionica At-·
mns--Celeia-Poetovio (Petru, Adriatica, 665).
Sva je prilika da j e još za Augustova života i izgradnj a
ceste Narona-Nevesinjsko polje-Borci-Konjic-Sarajevsko polje. To
se može po miljokazu u dolini Trešanice kod Konjica (Han Vi-
tek), sa natpisom Divo Av,gusto, koji je ujedno i najstarije epigrafsko
o gradnji rimskih cesta u DalmacijP.
k oliko danas znamo, osnove glavne cestovne mreže
u unutrašnjosti naše p r ovincije, posebno u koja danas zauzi-
maju Bosna i Hercegovina, postavljene su prvih godina Tiber·i jeve vlade,
u vrijeme agilnog cars kog namjesnika Publija Kornelija Dolabele (14. -
-20. g. n . e.) 4 , Pripreme za izgradnju vjerojatno su za Augustova
života, aLi je sama izgradnja uskoro poslije Augustove smrti
(14. g.).

1 E. P a š a l Quaestestiones de bello Dalmatico- pannonicoque (a. 6-9

n . ae), GID BiH, 1957, 245-300, gdje se citira i ostala literatura. Cf. CIL V
3346: (b ello) Batoniano praefuit Iapv,diai et Liburniai ... Uspor. K. P a t s ch,
WM VI, 171 i VII 37. Za povijest rimskih osvajanja Ilirika još uvij ek je naj-
bolje djelo G. Z i p p e l, Die ri:imische Herschaft in Illyrien bis auf Augustus,
Leipzig, 1877. Usp. i H. Co n s, Dalmatie, Paris 1892," kao i M. Fl u s s, RE
Suppl. 5. pregled v. M. Z a n i n o v Delmati I, p. 27-33 bilj. I.
2 . Ruf i u s Fes t u s, Breviarium rerum gestarum po puli romani, e. 7,
a odnosi se na cestu Aquileia- Nauportus- Emona- Noricum.
3 P h. B a ll i f - e. P a t s e h, Strassen, 64 = CIL III Wl64.
4 Tu mu je dužnost pqvjerio August, uspor. D. Dolabella,
338-345; isti, . Novi Dolabelin, terminicijski:' llJi.l;pis iz okolice Jablanca, VAMZ
Zagreb, 1968, sv. III, 70. . .
- Nadležnost nad centralnim uredfJ!l} za iZgradnju .cesJa (cura via rum)
je prepustio senat Augustu još 20. g. PJI> n> e . (G-a!ss Dio, 54, 8; Sue.t, Aug. 37 i.
Frontin, De aquis, 101). '">
i

15
 Dobar dio tih ·komunikacija bio je za vladavme Au-
gustova nasljednika Tiberija (14-37. g. n. e.), koji je kao zapovjednik
rimskih legija u toku Batonova ustanka dobro upoznao Ilirik5 • Upravo
izgradnja snažnih vojnih uporišta povezanih dobrim cestama trebala je
da u prvo vrijeme konsolid·i ra rimsku vlast u oblastima. U
tu svrhu na strateški važnim mjestima su brojni vojni logori.
ceste trebalo je, u prv.om redu, da povežu strateške
kao što su: Hedum castellum Daesitiatium, Andetrium, Tilurium, Burnum
i druge, na kojima su Rimljani u držali vojne formacije.
Osim toga, ove ceste bile su potrebne i zbog zaštite sjevernih granica car-
stva, koje su August i Tiberije pomakli na Dunav {>> ••• protulique fines
Illyrir;i ad ripam fluminis Danuvii«jS. Toj svrsi služila je cesta ad fines pro-
vinciae Illyrici, duga 167 rimskih milja, a kao prva u Dolabe-
lino doba, koja je povezala Salonu (Col. Martia Iulia Salona) sa Pano-
ninijom.
S vremenom su ove ceste postale prvorazredni ekonomski i kul-
turni faktor, ne samo za promet Italije i n a-
ših krajeva nego i pravci plodonosnog prodiranja rimskih kulturnih ut-
jecaja. »Po kracima ogromne zvjezdaste mreže - kaže Cesare Vasoli -
koja, po Augustovoj žel}i, za idealno središte zlatni miljokaz (u
Rimu), prošli su vojnici i trgovci, roba, ali i ideje. Prošla je rimska kul-
tura, a zatim i na kraju barbari, koji su jednu fazu
svj e tske his torij e« 7 •

AKTIVNOST P. KORNELIJA DOLABELE

U SVJETLU SOLINSKIH NATPISA
Organizato.r i realizator o;v og velikog .i upravo gran-
dioznog pothvata bio Je P. Kornelije Dolabela vir simpli.-
citatis generosissimae (Vell. Pat, II, 125), agilni carski namjesnik (legatus
Augusti pro pnaetpre), koji se u kratk-om razdolju od 14. do 20. g. n. e.
istakao i kao vrsni administrator u našoj provinciW. U nepunih sedam
godina je, koliko nam je poznato samo sa solinskih natpisa, više
od 550 milja (millia passus) cesta, dijelom po vrlo teškom i pla-
ninskom terenu. Time su bile po.stavljene osnove, kasnije vrlo guste, ce-
stovne m reže, koja se kroz punih 500 godina, i razdoblje

5 Tiberije je dao izgraditi J podunavsku cestu u Gornjoj Mezij1i (CIL IU

1698).
6 To se dogodilo 12. i 9. g. pr. n. e, a zemlja je smirena
6. do 9. g. n. e. O tome sam August kaže, Mon. Ancyr. (T h. M o m m s e n,
Res gestae di vl Augusti, 8·6 ): »Pan?Wniorum gentes, quas ante me principem
populi romani exercitus numquam adit, devictas per Ti. Neronen qui tum
erat privignus et legatus meus, imperio populi romani subieci protulique fines
Illyrici ad ripam fluminis Danuvii«. Cf. Suet, Tib. 16. E. P a ·š a l n. dj.,
278.
7 Rim - panorama jedhe civilizacije, Beograd, 1937, 245. O ·stra-
teškoj ekonomskoj i važnosti rimskih cesta, uspor. E. P a š a l
Period rimske vladavine do .kraja !H v'ijeka naše ere, KIBiJH, 2.2,3 -2i24. M.
A br a md VAHD Hl2<6-27, 139.
8 D. Re n d - Mi o Dolabella, 338-345; i s t i. VAMZ, 63-71,
bjlj. 3; i s t i, Druzov. boravak u. Dalmaciji u svjetlu novog viškog natpisa, V ARD
1952, 41 i d ; i s t i, Cohors VI Voluntariorum, VAHD ·1959, 156-158, Cf. A.
M ar i n o v Epigrafski spomenici · o Timskom· namjesniku Dolabeli u Cav-
tatu, Anal:i HI JAZU, Dubrovnik, 1957----1959, 12'1 i d. V. ti ClL HI 1741. usp. i
J a g e n t e uf e l, 11-17, gdje se nalazi i ostala literatura: ' · ··

ll
kratke ostrogotske prevlasti u prvoj polovini VI (tzv. gotska rene-
sansa)9, i dalj e i održavati, a koj a i nakon propasti car-
stva kao dragocjena baština ove pl·odono,s ne civilizac-ije služiti brojnim
gen eracijama, pa i do dana današnjega. Kao što smo istakli,
ceste su u gradile legije, u prvom redu za vojne i upravne po-
trebe, ah je na njihovoj izgradnj·i svakako, ia.k·o za to nemamo izravnih
dokaza, obilato korištena i radna snaga pokorenog stanovništva. Pr·ema
tome, o.ne su i djelo ljudi.
O bogatoj i raznolikoj djelatnosti Dolabele (P. Cornelius DoLabella)
u Dalmaciji g ovor-i niz natpis a, od kojih su n eki u najnovije
vrijeme, a na osnovu koJih je D. rekonstruirao cursus
honorurn ov·og zaslužnog i istaknutog z apovjednika i n amj esnika u našoj
provinciji, koj i se k asnije istakao i v ojnim usp jesima u pro-
konzularnoj AfricP 0 • Za naš problem najvažniji su tzv. solinski natpisi
na 4 koj i su svojevremeno bili u toranj splitske kate-
drale11 (Epigrafski dodatak na kraju uvoda).
od Mommsena (CIL III 3201 +
3198b), solinski su natpisi
više puta obj avljivani, revidirani i rekonstruirani1'2 • Iz njih saznajemo da
je u Dolabelino vr;i jeme u Ilir iku (koji se n egdje u to doba nazivati
Dalmatia, Dio 53, 12, 8; Vell. II, 114, 4) pet novih cesta : od toga
su dvije navedene u natpisu .CIL III 3198 a - 10156 a +
3200, koji je da-
tiran Tiberijevom tribunicia potestas XIIX (16/ 17. g.):
l. . . . ad fines provinc1Jae Illyrici . . . cuius viai rnillia passus sunt
CLXVII . . .13
2. . . . viarn Gabiniawam ab Salonis Andetrium . ..14
Drugi natpis - CIL III 3201 10159= 3198 b + =
10156 b - na-
vodi još tri ceste :
3 . ... ,a S.alonis ad Hedum castellum Daesitiatium per millia pa-
ssuum CL VI .. .15

9 Ostrogotska vlast u Dalmaciji bila je epizoda prosperiteta, A. E v a n s,

AR, Iiii, 9. Cf. CaJssi•odorUJs, Var.i arum, !libri ILI, ep. 2:5 i 2•6. - Ostrogots'ki kralj
Teodorik obnovio je i zamrli rimski cursus publicus; cf. F. K o s, Gradivo
za zgodciving S>l•ovencev v srednjem veku I, 19.0•3, št. 4 ti/z 5'07. g. i št. ll iz
523-525. g. (>>de cursu«). U spor. F. S J š Pregled p. 51 i 52. >>Još u doba
cara Justinijana jur.i la je njima državna pošta (cursus publicus; oda:kle
i naš drum)«, S i š n. dj. 52.
10 D o l a b e l a, 338-346, Cfr. H. D e s s a u, Prosopographia imperJi
Romani saec. I, II, III, pars II,Berolini 1897, No 96 i 98.
11 Sudbinu i op.i•s 1s•oHnskih natp.iJsa v. M. A b r a m VAHD
(pretiskano iz Starinara 1926/ 27. p. 139-155). Cf. C. M i ller, Itineraria Ro-
mana, Stuttgart, 1916, p. LXXIV-LXXV. U spor. H. K a h l er, Die Porta
sarea in Salona, VAHD 1940, 33-34, bilj. 26 i 27. Cfr. i G. Alfoldy, Klio,
p . 323.
112 C. M ii ll e r, Claudii Ptolome.i goeograph!ia, Paris, 311; . CIL III
10159 (Hirschfeld, i M. Abra m n. mj ; B. S ar i a, Klio
23,192:9, 91; isti, Klio 215, 19·3,3, 279; A. Budrovich, A•n tidoron, vol. II
(= VAHD 1954-1957, p. 91); D. Re n d io Dolabella, Akte,
343; A l fold y, G e z a, Klio 46. 1965, 323-327 =
Acta archaeologica, Bu-
dapest 1964, facs. 3-4, p. 24·7 -266 = S'itula 8, Ljublja na, 1965, p. 9·5----<112.
13 M. Abra m n . dj. 151. Cf. Re n d Dolabella, 342, bilj. 16.
14 M . A b r a m i :irodem.
15 G. A l fold y, Eine Strassenbauinschrift aus Salona, Klio, n. mj. Lek-
cij u Hedum (ili Hedos) predložio je prije G. AlfO'ldyja A. Budrov.ich, n . dj. 91
i d. A. B e t z, Untersuchungen, 28, bilj. 77, a s njim i D. Re n d Dolabella,
243, ispravljaju tribunicia potestas XXI, umjesto XXII kod

2 17
 4 .... viam ad Bathinum flumen quod dividit Breucos Oseriatibus
a Salonis munit per millia passuum CLVIIP 6 •
5.... ad imum montem Ditionum Ulcirum per millia ptassuum a
Salonis LXXVIID .. .17 (v. Tab. I i II.)
Iz natpisa CIL III 3198a = 10156a + 3200 saznajemo da su cestu
broj 1 sagradili legi!Onis VII et XI, što je ujedno i prva v.ijest o
boravku ovih legija u Dalmaciji, a cestu broj 2 (koja je mnogo i
za koju se ne daje mi:lijacija) vojnici VII legije. Obje legije su garnizo-
nirale u Salone, VII u Gardunu, a XI u Burnumu. Ova cesta je
nazvana Gabiniana - kao na Cezarovog generala Aula Gabi-
nija, koji je u ovom kraju u zimu 48/ 47. g. pr. n. e. doživ·i o težak poraz od
Delmata18 • Za tr i ostale ·ceste (CIL III '3201 = 101'5'9 +
3198 b = 10156 b)
natpjs ne navodi tko ih je grad1o. su za cara Tiberija,
a u vrijeme namjesnika Dolabele (P. DoLabelLa legato pro Iz-
gradnja ovih cesta datirana je Ti'berijevom tribuniciJa potestJas XXI (·19/ 20.
g), a ne XXII- kako je
natpisi važan su izvor ne samo za mreže pr-
vih r.imskih komunikacija u unutrašnjosti provincije Dalmacije nego i za
poznavanje topografije ove pokrajine. Natpisi daju i nekoliko vrlo važ-
topografskih podataka (Andetrium, Hedum castellum Daesitiatium,
Bat[h]inus flumen, mons Ditionum Ulcirus, Breuci?, Oseriates?), što pru-
ža da se proširi naše oskudno poznavanje topografije
ovih krajeva u antici.
Po fragmentarnim natpisima iz Cavtata (Epidau-
rus)e1 i Zadra (Col. Iulia Iader)82, koji su datirani po Dolabeli, saz-
najemo da je zaslužni namjesnik i ove gradove zadU'žio nebm radov.ima
koje su izvele trupe, ali se ne zna o kakvim se gradnjama radi. Nisu
li, bar i ti rado.vi mogli biti izgradnja putova? Zar i spome-
nuti gradovi nisu mo.gli u znak zahvalnosti, po uzoru na Salonu, postaviH
Dola'beli natpise {kao npr. onaj iz Oboda kraj Cavtata, CIL III 1741), što
.ih je povezao sa zemlje ili bar ·inaugurirao izgradnju tak-
vih komunikacija? To napose važi za gradnje koje je izvela coh VI vol.
u Cavtatu ili negdje u okolici. Bilo bi pomalo i da je Dolabela sa
udaljenim krajevima provincije i carstva povezao samo Salonu, pa se
sa dosta r azloga mora pretpostaviti da su u to doba bile ili

16 G. A l f d Y, libidem. A. B u d r o v i e h, n. mj. ima lekciju quod

dividit Breucos a Ditionibus, dok u 7. r. BAIT ill BNI1H, tj. Bathinus flu-
men (V.ell, II, 114). S obzirom na lokalizaciju D.icilona u dko G•r ahova,
mislim da je restitucija ispravnija.
171M. n . mj.
18 iPW RE XLI[, 430, s. v. A. Gabinius, br. ll. Cf. F . B u Stri d on,
70, bilj. 4
19 D. Rend Dol abella, 343 pretpostavlja da se 'i prvi natpis (CJ,L
JI[ 3,1'98a = 10.15•6 + 31200) zavvšavao formul'Om P. Dolabella legato pro prae-
tore kao i drugi natpliis. Posljednji je naime reda'k, ilzgleda, pooinjao sa jed-
nim P. - O legijama XI i VII i njihovom boravku u Dalmaciji, v. M. Abra-
ml VAHiD 1940, 2131.
·oo iD. Re n d i Dolabel1a, 434, bJllj . 18 i 2.0.
2 1 A. M ar i n o v n. dj. p. 121, T. XV2 :... P (ublio) Dolab ella
l eg(ato) pro pr(aetor e) J Coh(ors) vi Vol(untariorum) v trib(uno) L(ucio) Pur-
tisio Atinate j . .. lio C(aio) Saenio (duum)viris l . . .
122 CIL III 2.90H: Ti(b eriu s) Caesar divi A ug( usti) f {ilius) i Augustus, im-
p(erator), pontif(ex) max(imus), 1 trib(unicia) potest(ate) XX, co(n)s(ul) III l
Leg(io) V II leg(io) XI l P(ublio) Comelio Dolabella J •l'eg(ato) pro pr(aetore).

1.8
 i neke ceste u drugim dijelovima provincije, prvenstveno u za-
primorskih gradova {Epidaurus, Iader, Narona), kao i spoj tih
gradova sa Salonom. Takva bi djelatnost bila -i u duhu Tiberijeve politike
(osnivanje kolonije Emone i gradnja cesta u Panoniji i Meziji), koji je u
tome pogledu nastavio aktivnu politiku Cezara i Augusta, koji su u Ili-
riku osnovali prve kolonije, gradili ceste i podizali logore. su
mišljenja bili Mommsen {CIL III, p. 407: Hoc apparet quo tempore Do-
labella . . . vias quas diximus quinque et fortasse alias praeterea ape-
1·uit, . .. ) i Patsch (Strassen, p. 63), a u novije vrijeme i Sergejevski, koji
pretpostavlja da je i cesta od Epidauruma do Anderbe ili ili
u Dolabelino vrijeme (GZM 1962, p. 95). ova razmat-
ranja dovode nas do pitanja ·koja možda ostati i neriješena ako nas
ne obdari novim epigrafskim potvrdama. Ipak, to nas ne smije pri-
da se izvjesne stvari naslute i intuitivno, iako su ostale skrivene u
tami historije23 •
Osnovna cestovna mreža bila je - kako vidjeti -
u razmjerno kratk•om vremenu za cara Tiberija. Izgradnja je nastav-
ljena i pod njegovim nasljednicima, za vladavine cara Klaudija
(41-54 g.). Osim koje su povezivale Salonu sa unutrašnjo-
zemlje, a koje su pod Dolabelinom administracijom, iz-
su ubrzo i komunikacije uzduž jadranske obale. Ovim je puto-
vima Salona bila povezana sa Akvilejom na sjeveru, a Naronom, Skod-
rom i Dirahijem na jugu. Nastavljena je ·i izgradnja cesta u unutrašnjosti
zemlje, kao napr. cesta Epidaurus-Ad Zizio, cesta Grahova-dolina Sa-
ne, obje za Klaudija, ali je njihova izgradnja mogla i ranije. Tako
se dosta brzim tempom, o biti govora naprijed, vršila sistema-
tizacija cestovne mreže, najprije za potrebe državne uprave i vojske, a
kasnije i za potrebe stanovništva i

OST ALI IZVORI

Od pisanih izvora za topografiju r·i mske provincije Dal-

macije, napose rimskih komunikacija najvažniji su Ptolomejeva Geogra-
fija i tzv. i t i n er ar i a, tj. kartografski i popisi državnih
putnih stanica i poštanskih linija. se smatra da Ptolomejeva Geo-
grafija, iako je napisana polovinom II st. n. e, odražava stanje starije od

23 mi.šljenje je i G. N o v a k, Povijest Dubrovn'ika I, Pri-

log Analima Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku, sv. X-XI Dubrov-
nlik, 196:6, 26--27. »Dolabel:la je imao S!misa•o za ceste onako
1800 godina poslije toga u i>stom ovom kraj/U .imati Dandolo, generalni
p.rovidur Dalmaa1je, za vrijeme francuskog vladanja u ovoj pokrajini. Ovaj
s!D'Lsao za cestovnu vezu, :koj'i je Dolabella po/kazao upravo u jedinom gran-
dioznom zahvatu iz Salone, nas da nešto kažemo za njegovo
dje[ovanje u istom pravcu ilz drwgog primo11skog grada, tj. iz EpiildaU'ruma .
.Nko bi to biLo onda su imaii vrlo mn01go razloga da mu
u podignu ovako sjajan natpis<<. To je tim vjerojatnije što je natpis o
kojem govorimo (CIL III, 1741) na Obodu neda1eko od rimske ceste
Epidarius - Asamo, i to u Dolabeli kao legatu propretoru božanskog
Augusta. U spor. i G. N o v a k Questiones Epidauritanae, Rad, knj. 339, Zag-
reb, 1965, 105. - D. Re n d Dola bella 340, ovaj natpis povezuje uz odlazak
Dolabelle iz Gomjeg Hi11ika u sjeverni !ilirik 16. g, iH uz njegov odlazak iz
IliDiika 20. g.

19
 onog koje nas ovdje zanima, pa stoga njene podatke treba koristiti vrlo
obazrivo'24 •
Itin•erarium Antonini25 i Tabula iz nešto ka-
snijeg doba, ali su nastali kompilacijom nekih ranijih itinerara. Dok se
za Itinerarium Antonirri smatra da je nastao III st., u Karaka-
lino doba, sa nekim kasnijim interpolacijama (npr. Diocletianopolis, Ma-
ximianopolis, Gorsium sive Herculia, itd.), Tabula ili Kastorova karta
nešto je Misli se da je nastala u II polovini IV st. U skladu s
t im datiranjem je i prikaz Portusa na Tabuli: umjesto Ostije
prikazan je Portus (Portus Augusti, K. Miller, IR, 299), a to je odraz pro-
m jena ko j e su se zbile u Konstantinova doba, <kada je Ostija izgradnjom
n ove luke Po.rtus izgubila na a Po rtus dob io municipalni sta-
t u s (civitas ConstantinianaY21 (v. Tab. III).
Tabula Peutingeriana, koja korijen iz Augustova Orbis pic-
t u s-a, pokušaj je da se cestovna mreža rimskog carstva prikaže na gra-
Slaba strana Tabule je upravo ta njena deformirana karto-
grafska p r ojekcija123 • Naime, da bi se la·kše koristila (T abula je bila na-
mijenjena upotrebi), imala je oblik izdužene mape (svitak, vo-
l umen), a to je nužno dovelo i do deformacij e geografskih oblika kopna
i mora: p r ostor sjever-jug dat je vrlo zbijeno, a prostor istok-zapad
jako je izdužen. Posljedica toga je nesklad u oblicima i u distan-
cama, i proizvoljnost pravaca pojedinih cesta. iako šematizi-
r ani oblik Tabule, zbog iskrivljene forme, ne daje sasvim pouzdanih
elemenata za pravaca pojedinih cesta, Tabula ipak nekim
svojim elementima (milijacijom, vinjetama koje stanice i na-
selja - mutationes, mansiones, civitates i aastena, a donekle i kontura-
ma kopna i mora, . pravcima rijeka i planina) pruža izvjesne indikacije
da se pojedini pravci - s manje ili više uspjeha - odrede bar u gene-
ralnom smjeru. Kod Itinerara lišeni smo te jer on daje samo
tekstualni popis .putnih stanica sa naznakom udaljenosti izraženom u

C. M u 11 er, ClauldH Ptolomei Geographi·a, Parirs, 1884, p. 311. Cf. L.

J el Najstariji kartografski spomenik o rimskoj pokrajini Dalmaciji, GZM
1898, p. 21217 i 5.: n i d.
'25 C. M i ller, Itinerarium provinciarum Antonini Augusti u Itin. Rom, p
LIV-LXVII. - U spor. novije Cu n t z o v o izdanje Itin. Ant. (1929), 1-75. O
postanku Itin. Ant. v. K u b i t s e h e k, .RE IX p. 2336 i A. Gr e n i er Manuel
d'archeologie n (1934), p. 135.
'26 C. M i ller, Weltkarte des Kastorius, gennant Die Peutingerische
Tafel, in den Farben des Originals herausgegeben, Ravensburg 1888
(Ilirik je prikazan na segmentima VI i VII); i s t i, Die Tabula Peut&ngeri-
ana: Weltkaorte des Cwstorius, u Intinerania Romana, Stuttgart, HJrH3,. p. XIII-
LIII i šp. 3-960, •s a rim.deksom starih (Index A) i novih (Index B) ge-
ografs'kirh imena, p. .. Ceste u I'Liri'ku, Panoniji Noriku se
na šp. 412-49[.
... sub ultimis imperatoribus - Beatus Rhen. i to ne prije 350. g.
n. e. i ne kasnije od Teodozija Velikog, M i ller, o. e. p. XXXII. - Za Ostiju
i Portus v. G. Cal z a G. rB e e a t t i, Ostia, p. 12: rSi puo ritenere che la
fine di Ostia sia stata affrettata da Constantina il quale le avrebbe tolti i di-
ritti municipali dandoli a Porto, che si chiamo Civitas Constantiana ed ebbe
un vescovo proprio dall'ano 314. E dal 314. il Porto, che si era chiamato por-
tus Ostiae o portus Augusti, rsi chiama portus Romae; e dunque ormaiJ il
Porto, non e pili Ostia collegata con Roma e infatti la tavala Peutingeriana
ci da una efficace rappresentazione grafica delle mutate condizioni tra Ostia e
Porto.
rts ·L. J e l GZM 1898, p. 237.

20
 rimskim miljama. Njegova je prednost u tome što se osam pri-
mjeraka koji se mogu konfrontirati i tako podaci donekle
provjeriti, dok je Tabula samo u jednom Po Ku-
bitscheku je Antoninov Itinerar redigiran osamdesetih godina III st. (RE,
2337-3·3).
Ni na jednom itineraru nis u sve ceste, pa ni ·one magi -
stralnog karaktera. Tako npr. na Tabuli - da se zadržimo samo na na-
šem nema velike ceste Narona-Nevesinjsko polje'--Konjic-
-Sarajevsko polje-Romanija-Podrinj e, a ni cesta dolinama Une, Sane
i Bosne i nekih d.rugih. Na Antoninovom Itineraru opet nema ceste S a-
lona-Argentaria, ni drugih: date su samo magistrale: ,a Sirmio Salonas
(263 i 269) i a Salonis Dyrrachium (338, 339) i cesta ab Aquileia per Istriam
Salonas, od stanice Pola tmiectus sinus Libumici Iader usque stadia
CCCCL (270-272, ed. O . Cuntz, 40). U takvim
preostaju jedino topografska istraživanja na terenu. prigovor
da u Tabuli nisu navedeni tako važni centr i kao što su Delminij,
(koji locira u Duvno) i Aquae S . .. (Ilidža kraj Sarajeva) - u
mu on vidi lakune - relativnog je karaktera, jer Delminium i Aquae
S ... kao ni Doclea, nisu morali ležati upravo na onim cestama koje su
ucrtane na Tabuli. Svakako, kartografski prikaz, kakva je Tabula ima
svojih n edostataka, o kojima još biti govora kod opisa pojedinih cesta.
Te su koruptele, n astale kopiranjem Tabule, ali one ipak nisu
takve prirode da bi dovele u pitanje vjerodostojnost T abule kao izvora,
odnosno podataka koje pruža.
Od kasnij ih itinerara za naša istraživanja u obzir dolaze još jedino
Anonyrni Ravenrvatis Cosmogr.aphia, iz VII ili s VIII st. i Gvido-
nova Ge10grajija iz XI st. - obje sastavljerLe n a osnovu starijih izvora 31 •
Iako se r adi o kompilaciji, i bez oznake miija, Ravenatova Kosmografij a
koristan je izvor j er donosi i neke poda tke .koje Itinerar i Tabula ne-
maju, a uz to ima i više imena putnih stanica u našim krajevima, iako

20 Itinerari se moraju koristiti vrlo oprezno. Evo šta o tome kaže D.

S e ·r g e j ·e v •s k i, Kulturna 11stor.i ja BiH, Sarajevo, 19:J5, p . 7:3: »Cini!lo se,
prema tome, da je, se tim spomenicima (tj. itinerarima) lako loka-
liZJLrati po Bosni ,j poštaiJJske lin1ije i pravce cesta. Taiko su mislili pr vi istra-
(;kao npr. Tomašek), a poneki d u potSljednje vrijem e (K. Miller) . Ali,
svi njihoVJi po'kušaji .i pretpostavke .iZJgledali s u :Hjepi 1i važili samo <do p rvog
arheološkog nalaza - mislim na kakav natpl;s •s a imenom r imskog grada. Re-
dovno su ti nalaZJi obarali Hjepe pretpostavke oni'h koi.i su gradili :svoje teo-
rije, se na itinerarijima« Cf. K a t a n Diss. 31-32.
30 E . P a .š a l O hodološkim 'Pitanj:ima u ,i:stori.ie,
Godišnjak ID BiH, IX, Sarajevo, 1958, p . 146. U AJ, III, p. 66 P a š a l kaže :
»In der Tab. Peut. ,s ind :i m Raume Ad L ibros - Bi,stue Vetus einige Stationen
angela'ssen« . .Nav odno su a1spušten a 33 km.
31 M. P i n d e r et G. P a rt e y, Ravenna tis Anonymi Cosmogra phia et
Gui:don::s Geographica, Beroli,n i, 1H60. Novo izdanje J. S e h n e t z, IRavennatis
Anonymi Co·s mographia et Gu.idon:1s Geographica, IHneraria R omana, vol. II,
Lip-s1iae, 1940 . - Po S e h ·n e t z u 'P· V, Ravenatov auto graf tj e nastao prim is
deceniis octavi saecuLi. Uisp. i s t i, Untersuchungen zum Geographcn von R a-
venna, Mi.inchen, 1919, passi·m . - U ,starijoj se J,iltera turi :smatra lo da
1

je Ravenat svo.je djelo lwmpi:lirao u VII st. n. e., M . ,p i n d eT et G. P ar-

t h e y, u u v odru, 1i K. M i ll e .r , Mappae V:I, p . 7 i i2Jl. :se Ra-
venatovo djelo nastoji što više približiti VI st, u sp. M . S u Liburnia Tar-
saticensis, Adria tica, p. 705. i J . S a š e L Alpes Iuliana, Arh. Vestnik, XXI-
XXII (1970- 71), 42 i bilj . 50.

21
 u iskrivljenoj formi. Sa gledišta upravo to ima ve-
liko jer saznajemo imena gradova ili mjesta u vrlo poznoj kas-
.i li ranoj medievalnoj formi, npr. Bisva {Bistue?), Serbitium
(Servitium), Zidion (Ad Zizio), itd.00 Guido je djelo kompilirane 1119.
g. daje samo izvode iz Ravenatove IV i V knjige (v. Tab. IV).
Podaci itinerara se mogu kontrolirati epigrafskim izvorima,
prvenstveno onima sa mil}okaza, ali i sv1m ostalim natpisima,
municipalnim, koji su u vezi sa lociranjem nekog naselja, a time posred-
no .i trase nekog puta, kao gravitacione linije za broj
aglomeracija. Ranije su kod hodoloških istraživanja posebnu
pažnju ukazivali beneficijarskim natpisima (Hirschfeld, Domaszewski,
Beneficijari, kao predstavnici centralne vlasti u muni:cipiju,
u pravilu su svoj ured imali u centru municipija3\ a kao javne si-
gurnosti vršili su i nadzor nad putova i cursus publicus-a.
Prema tome su beneficijarski natpisi i za hodološka ·i spitivanja
ukoliko su pojedini municipiji i kolonije (Aequum, Salvium, Castra, Rae-
tinium, Diluntum, Municipium Malvesiatium i Domavia) ležali na nekoj
cesti ili u njenoj neposrednoj blizini, kao npr. Novae
Veliku pažnju valja ukazati i narodnom predanju i kazivanju o
pojedinim putovima, što raniji nisu uvijek koristili u dovoljnoj
mjeri. Cesto narodni naziv za neki stari put, npr. Put Crne 'kraljice, Put
Marije Terezije, Stari drum ili Stara kaldrma, katkada i Rimski ili Gr-
.i Kaurski put itd., ili neka legenda vezana za takav put, mogu da
ukažu na starinsko porijeklo neke
Ipak, za hodološka ispitivanja najvrijedniji su materijalni ostaci
samih cesta i naselja '(miljokazi, nasipi, usjeci, kal-
drma, tragovi mostova i naselja, nalazi novaca :itd.). Osim toga, potrebno
je voditi i o konfiguraciji terena i o izvjesnoj logici trase u odnosu
na topog,r afiju ranijih i kasnijih naselja. Gdje god se to može,
navedene podatke t reba provjeriti ·k atastarskim podacima i podacima iz
starih povelja i karti.
Rimske ceste se poklapaju sa ranijim predrimskim, ali
i sa kasnijim srednjovjekovnim i turskim putovima. Na kamenitom i
p laninskom t er enu Dinarida nije ni bilo za bitnije pro-
m jene trase, a ni potrebe vremena - posebno u srednjem vijeku - nisu

'32 ·Kod Ravenata .na više ;m jesta dolaze po dvije varijante imena neke ci-
vitas, tj. :ime nekog mjesta dbjašnjeno je drug,tm toponi:mom f.o.rmulom »id
est«, npr. Epitaurum id est Ragusium, ili Pardua id est Stamnes. Epidaurus.
koji je uništen prije stotinu i više godina (RE, s. v.) Ravenat objašnjava ime-
nom novoosnovano;g grada. Cf. I . Crueium, Situla lo (19'68) , 38 i 68.
H i r s e hf e l d u CIL III; P a t s e h, Zbirke rimskih i starina
u bo.s.-here. zem. muzeju, GZJM 11914, p. l 7'4; D o m a s z e w 's k i Die Benefi-
ciarierposten und. die rom. Strassennetze, BD 1904, Suppl. p. 1-16 ; P a š a l
O hod. pit., p. 150, bilj. 28 :i p. ,154.
34 A. M o e s y, Pannonia , RE, Suppl. IX (1962) p. 602.
35 LK. P a t :s e h, GZM 1914, p. 174; B a ll 1 i f-P a t s e h, Stras sen, 57-59.
·3 5• je pojava u galskim i germanskim zemljama, npr. ». . . Turrim
Brunichildis appelantes, quod ea Regina, ut caeteras vias pu·b!icas romano-
rum ita hane quoque ad quam turris reficiendam curav·erit . . .«, usp. J . M er-
t e n s, La chaussee Romaine de Reims a Treves, Arehaelogia Belgiea, 35
Bruxelles, 1957, p. 17, bilj. 25. Citat je uzet od Wilt h e i m a, Luxemburgum
Romanum, p. 94 (iz 17. v.).

22
zahtijevale izgradnju novih komunikacija36 • Stoga je prilikom terenskih
ispitivanja posebno važno voditi i o ovim putovima, jer su sred-
njovjekovni putovi u svojoj osnovi prethistorijskog i
porijekla, što je podvukao i s tog aspekta,
za starinu nekog puta vrlo su indicij i srednjovjekovne nekro-
pole, .koje su locirane uz stare putove 38 •

O VJERODOSTOJNOSTI T ABU LE

Od navedenih pisanih izvora za naša ispitivanja, i .p ored svih ne-

dostataka, korist ima Tabula. Bilo je pokušaja da se Tabula pro-
glasi, manje ili više, i nepouzdanom'39 • Na neopravdanost ovakve
kritike ukazao je Evans, ia•ko se izvjesne koruptele i lakune, koje su
nastale kopiranjem Tabule, ne mogu osporiti. Evans je na primjeru ko-
munikacije Salonae-Narona pokazao da se distance Tabule u potpunosti
poklapaju s onima na Itineraru i sa stvarnim udaljenostima na terenu40 •
Ne smijemo nadalje izgubiti iz vida da su u izvjesnim
itinerari j e d i n i pisani izvori za hodološka istraži vanj a, pa ako i njih
proglas1mo i nepouzdanim {kao npr. Mommsen, CIL HI, str. 290,
Patsch, Narona, str. 64, Naselja, str. 48 i d.), u stvari se lišavamo
jedinog oslonca. Stoga je potrebno najprije na terenu provjeriti da li su
i kohko ispravne pojedine odrednice Tabule {i Itinerara), pa tek onda do-
nositi To da je potrebno najprije na terenu ispravno fik-
sirati arheološke ·ostatke neke ceste, pa tek nakon toga provjeriti da li
se tim putem dobijeni podaci slažu sa distancama Tabule. Ako se podaci
Tabule (ili Itinerara) ne poklapaju sa našim istraživanjima, to je naj-
znak da nismo na pravoj trasi, pa stoga a priori ne smijemo odba-
citi podatke Tabule.
Tako npr. E. na jednom mjestu o vjerodostojnosti
Tabule, kaže: »Identifikaciji In monte Bulsinio - Prevala ne odgovaraju
distance po Tabuli Peutingeriani, ali to ništa ne jer su u pitanju
distance koje se uvijek moraju primati sa velikom rezervom« 41 • Takav
bio •b i opravdan, i mi bismo ga bez rezerve prihvatili, da je pi-
sac najprije na terenu t a n o odredi·o arheološke ·ostatke
cije o kojoj je Da je to sigurno bi došao do da
su upravo u ovom - kako vidjeti - podaci Tabule (a i
Mayerov ispravni. u istu pogrešku upao je i Mayer
kad je da su podaci Tabule za distancu Tilurio - Ad Libros po-
grešni:24. Da su Mayer i ispitali materijalne ostatke ceste na toj

M Instruktivno je ono što o tome kaže C. M i ller, I R. p. VIII: >>ln der

Ebene, in FlachHindern, grossen Flusstalern bilden sich von selbst jene oft
zwei - bis dreihundert Fuss breiten Wege, welche man heute noch in kul-
turlosen Landern findet, wo dJe Karawanen •immer wieder neue Wege neben
den alten 'bilden, :sobald diese, besonders zur Regenze]t, grundlos gewo.rden
sind«.
37 K. P a t 1s e h, GZJM •19.02, 4115, •Sa ·kartom prethistor.ij•9lcth putova. Cf.
P a t s e h, GZM 1896, 415-422 i Contribution a la numizmatique de Byllis
et d'Appollonie, Congres intern. de numism., Paris, 1900, p. 1-11.
<Ja K. P a ts e h, Narona, šp. ,!)1-<00 i GZJM .1902, 4!15.
39· E. P a š a l n. dj. p. 146 i Naselja, p. 48 i d.
40 A. E v a n s, AJR II, 7r8 i 79.
41- Naselja, p. 49 i 50. U daljem tekstu još je u izrazu. Cf. i E.
P ašal AJ, III, p. 66 i ovdje bilj. 39.
412 DopniiilO:Si poznava.n ju rimskih cesta u Dalmaciji, V.AHiD 1940, 131.

23
relaciji, ne bi posumnjali (bar u ovom u ispravnost i vjerodo-
stojnost Tabule. Stoga uvijek mora biti svjestan da »njegova ...
trasa« ne mora biti upravo ona koja je tradirana u izvoru. Cesta je mo-
gla na tom ili nekom drugom sekt·oru, i u nekom drugom, manje-više
pravcu od onog za koji je utvrdio da je »pravi«.

O METODOLOŠKOM POSTUPKU
o vj-erodostojnosti itinerara, dotakao sam se i metodskog
aspekta problematike hodoloških ispitivanja. Istraživanje ko-
munikacija je vrlo težak i složen posao ne t·oliko zbog napora
koji iziskuje ·Ovakav terenski rad nego u prvom redu zato· što je
i njegovoj slobodnoj ·ocjeni prepušteno da odredi je li neka
stara putina u izrovanom ter·e nu, koja je uz to, i kasnije korištena,
rimska ili nije. Za to je potrebno ne samo velik-o iskustvo nego i krajnja
opreznost, pa svaki mora biti rezultat kompleksnog sagleda-
vanja svih relevantnih elemenata: arheoloških ostata•ka ceste ili s njom
vezanih objekata, konfiguracije terena, ·osnovnog pravca komunikacije i
njegovog odnosa prema usputnim naseljima - sve to, gdje god je mo-
provjereno pisanim i epigrafskim, kartog.r afskim i drugim podacima.
Samo u onim kada su pravilno odredili
trasu ceste na terenu (Ballif, Patsch, .Sergejevski .i u nekim
nisu upali u metodološke pogr.eš•k e. Na žalost odmah valja
da su se ispitivanja rimskih cesta na našem vršila
kabinetski, samo na osnovu izvo.ra i po kartama, ne
o materijalnim tragovima na terenu, a ·i bez dovoljnog poznavanja terena,
pa su stoga i rezultati još uvijek nesigurni i proizv·oljni43 • Nesigurne su
ne samo lokacije pojedinih putnih stanica ·i naselja sa itinerara nego i
pravci komunikacija. Stare greške i zablude uporno se prenose i
u nova
je Hoernes, jedan od prvih naših cesta, istakao sla-
bost metode, koja ne polazi od dobrog poznavanja terena . naime,
u recenziji Tomaschekova djela »Die vorslavische Topographie der Bosna
Hercegovina, Crna Gora und der angrenzenden Gebiete<< da je Tomaschek
ovo pitanje pokušao riješiti samo na osnovu pisanih izvora, ne
ceste in natura, Hoernes naglašava da takav pothvat boluje od neizbježnih
posljedica svakog pokušaja 44 •
Ali ni Hoernes nije bio nimalo sretnije ruke, što se dobrim dije-
lom- za ovo rano doba naše antike - mora u dobroj mjeri
pripisati i neistraženosti zemlje45 • Ni kasniji pokušaji, pos ebno stranih

43 E. P a š a l O hod. pit., p. '1:40: je dobro poznato da iz-

vjesni pravci rimslkih cesta kroz Bi1H, kako •s u J'h dbillježili i uniljeli u :karte
neki ranij1i (W. T.omaschek. K. Miller) , predstavljaju pro:izvoljno
»trasiranje<< na osnov,i kombinacija ... <<.
44 Alterhiimer der Hercegovina, II, S. 130-150: u odjeljku IV: Rom. Stras-
sen und Orte im heutigen Bosnien, pododjeljak II: Die grosse Strasse von
Salona na.ch Angentaria, p. 1·3·6'--\143. H o e •r n e s ostalog kaže : >>A:llein
dieser kiihne Versuch krankt, wie mir scheint, an den unausbleiblichen Fal-
gen jedes solchen Unternehmens: der Unzuverli:i:ssiglkeit se]ner Hilfsmittel und
der UnvollsHindigkeit einer nur auf gedruckten Quellen beruhenden Landes-
kenntni•ss<< (p. 1·3 0).
45 Današnje po:mavanje pmšlosti naše zemlje treba zahvaliti radu
'I'ruhetke, Patscha, Sergejevskog, i brojnoj plejadi arheolo-
ga, koja obuhvata tr:1 generacije

24
 kao što su npr. Domaszewski46 i Miller47 , da odrede mrežu rim-
s•kih cesta u unutrašnjosti Ilirika, nisu uspjeli zbog istih razloga. Iako su
im bili poznati bogati rezultati Patschevih istraživanja historije rim-
ske provincije Dalmacije48 , a imali su za uzor i B allifa, manje više proiz-
voljnim kombinacijama raznih podataka iz izvora i literature, bez do-
brog po:znavanja gorovitog terena, ponekad ceste i preko nepro-
hodnih masiva, upali su u iste pogreške ka·o i Tomaschek i Hoernes prije
njih.
Na taj u toku vremena su se akumulirali brojni topografski
i hodološki problemi 'koje do kraja nije rij ešio ni Ballif ni nje-
gova djela .
Pri rješavanju h od·oloških problema valja, dakle, od ceste
fiksirane in natura na terenu, a tek nakon toga dolazi pokušaj d a se ce-
sta identificira - na osnovu pisanih i epigrafskih izvora - sa nekom
trasom i uklopi u jedinstveni sistem komunikacija. Ta•k va
metoda rada vrlo j e teška, traži vremena, na:pora i dosta sred -
stava, a s obzir-o m na prostranstvo terena i njegovu slabu komunikativ-
nost, i timski rad. Osim napornog po
i dalmat•inskog krša i bosanskih planina, potrebna j e i velika
i •komunikativnost p rilikom anketiranja ljudi na terenu, jer u traganju
za trasama starih cesta dragocjenu pružaju up-
ravo mještani, stariji seljaci, koj•i dobro poznaju širu okolicu
svoga mjesta i koji po predanju, koje se prenosi s kolj ena na koljeno,
poznaju stare putove.
u hodološkim istraživanj1ma pružaju i nazivi ko-
jima mještani nazivaju stare putove. Ti nazivi su vezani i uz razne
legende o zakopanom blagu, kao što je ona o Sekulanu49 , o kralju Beli50 ,
o Crnoj kraljici5 t, i dr. Ove koje su samo u manjoj mjeri koristili
raniji korisni su indiciji, jer u nedostatku materijalnih tra-
gova same ceste mogu da budu važan (a ponekad i prvi) indikator za
nekog pravcas2 •
Ispitivanj e rimskih komunikacija otežano je ·osobito na mekom te-
renu, na kojem su ceste zatrpane ili uništene ·o d erozije. To važi

46 Die Beneficiarierposten, BD, p. 1-16.

47 Itin. Ant., ·šp. 467-468 i 471-474.
48 Arc'haologi:sch-epigraf.ische Untersuchungen zur Geschichte der romi-

sehen Provinz Dalmatien, WlVI IV 243; V, 177; VI, 154; VII 339; VIII, 61; IX, 171;
XI, 104 i XII, 68 i d .
49 K . P a t s e h, Narona, šp. 28.
A. E v a n s, AR II, p . 57.
" 1 I. B o j a n o v s k .i, Pelva i Salv.iae, AdPiatica praehistorica et anti-
qua, Miscellanea G. N o v a k dica ta, Zagreb, 1970, 503- 522.
52 d alji pravac 1<1mske ceste •iz Pndrašnice prema sjeveru, .obišao
sam cijelo Zmijanje, i•s.pitao s ve važnije komunikacije u tom preg-
ledao svu literaturu, izvore i stare karte, ali nastavak ove ceste prema Banjoj
Luo1 otkrio sam istom kada su mi mještani .iz Kule (u Rogalja iznad
da .sa Rogalja (danas rask11ižje putova -
(Split) - prema Trijebovu (Tribovo) vodi jedan stari put tzv.
mor ski put, ikoji .stanovni·š tvo naZJDva ·i Crne kralj:ice«, odnosno »Put
Marij e Terezije«. Ovaj podata>k me je doveo na pravu trasu rimske ceste Sa-
lanae - Servitium, koju je Ballif (Strassen, 21) napustio pod uticaj em O. Blau
(lVIonatsberichte der Berliner Akademie der Wissenschaften, 1867. p. 742), iako
je ckod Trijebova (Strassen, 2,1) otkrio

25
za u predjelima koja se spuštaju prema Posavini, gdje je na
mekanom geološkom terenu gotovo nest alo tragova rimskih cesta. Tu su
onda glavni izvor nalazi miljokaza i tragovi naselja.
Uz to dobar oslonac pruža ju i trase srednjovjekovnih i tur-
skih putova koje se u svom genera lnom smj eru poklapaju sa nekom
od tradiranih rimskih komunikacija, a uz to prolaze pored prethisto-
rijskih gradina i srednjovjekovnih gradova koji su na važnijim saobra-
nastavili ulogu ranijih O koju pri tome
pružaju stara groblja, napose srednjovjekovna, prethistorijski turnuli i
stari novci, bilo je govora kod brojnih autora54 •
Dodamo li tome i potrebu dobrog poznavanja izvora i bogate li-
terature koja se na•kupila u stotinu posljednjih godina, tek onda se može
ocijeniti ko1iko je to kompleksan posao. Gledano s tog aspekta, ni ova
moja istraživanja ne rezultat saznanja ·O datom problemu,
nego su samo - da se figurativno izrazim - pregršt iz veli-
kog i raznobojnog, ali v,r lo fragmentiranog mozaika. Nadajmo se da
se sl•i ka avog mozaika s vremenom popunjavati sve više. To je ·o lakšano
i što se iz godine u godinu otkrivaju novi objekti koji bacaju
sve svjetlo i na pr·oblem komunikacija u Ilil'iku.

NEKI HODOLOSKI PROBLEMI

Studij rimskih cesta, osim fiksiranja materijalnih tragova na te-

renu, ·obuhv·ata i druge brojne holodoške probleme. U stvari, up,ravo pro-
blemi •k ao što su pitanja :predrimskih {ilirskih) komunikacija i njihovog
odnosa prema rimskim cesta ma, zatim pitanj e pravolinij.skog toka rim-
skih i njihovog odnosa prema indigenim naseljima, pa
konstrukcije rimskih i predrimskih putova, a u vezi s t ime i
pojava spurila i njihov postanak mogu da pruže dra-
gocjene podatke z a ispitivanje rimskih cesta. U tom sklopu pitanja is-
taknuto mjesto zauzima i tzv. sistematizacija rimske cestovne mreže,
t j. izgr adnja proces koji treba pratiti u dužem tO'ku v r eme-
na, a koji implicira korištenje i adaptaciju i ranijih ilirskih putova. Sve to
su pitanja od prvorazrednog •i za pravilan pristup studiju rim-
skih komunikacija t e za n j ihovo· sigurnije
U okviru ovog uvodnog izlaganja želio bih s·amo ta brojna
pitanja, njihovu razradu za svaki kon'kretni prilikom
opisa cesta. O tim problemima opširnije su raspravljali Ballif, Patsch i Pa-
šalie5.
Ono što n a ovom m jestu jedino želim jeste da se nijedan od
navedenih problema n e može i n e smije generalizirati, jer u •krajnjoj li-
nij i sve je zavisilo od konkret n e situa,cij e i potreba, a u p rvom redu od

00 U prilog tome govore i tradicionalni karavanski putov,i, tzv. turman-

ski (turmarskio) putovi, zvani i b a tl ar ·i koji su kao konjske i pje-
staze održaLi do danas a koje narod ·i sad koristi.
54 K. P a t s e h GZM 1900, 303; GZM 1902, 394; GZM 1904, 361; isti Nar ona,
šp. 31 i 52 (novci i turnuli), 59 i 60. Cf. E. P a š a l Naselja, 19, 38. i 57. i M.
Zaninov Delmati II, 24.
55 Ph. B a ll if, Strassen, 6- 11 ; i s t i. Das Strassenwesen in B. u. H.
Wien, 1903, p . 8; K. P a t s e h; Narona, šp. 32 i d ; i s t i, GZM 1914, 170; E.
Pašal Naselj a, 103; i s t i, O hod. pit., 157 ; i s t i, Problemi, 245 i d:
i s t i, Kulturna istoDija B:iH, Sarajevo, 1966, 317 ,i d.

26
 konfiguracije terena, što je i za Rimljane bila ultima natio.
Prema tome, bez obzira na to jesu li 11imske ceste imale pr a v o l i n i j-
s k i t o k, ili su u manje više izlomljenoj liniji povezivale pojedina indigena
naselja (u prvo vrijeme, kad je ·osnovna mreža rimskih cesta
0 gradovima se u pravom smislu još ne muže govoriti), one su se,
morale plastici terena, negdje manje negdje više,
pri tome o svom 'k rajnjem, vrlo udaljenom cilju.
Bez obzira na to jesu li one slijedile trasu predrimskih putova ili
su išle novim smjerom, rimske ceste su uvijek težile da što lakšim, a u
isti mah i što pravcem savladaju prostor. Stoga odnos cesta i
naselja, s obzirom da su prve ceste bile strategijskog i magistralnog ka-
raktera, ne govori u prilog teorije Sergejevskog i o njihovom
manje-više •i zlomljenom toku, s ciljem povezivanja pojedinih naseljaae. U
tom pogledu bliže je stvarnosti Patschevo mišljenje: »Komercijalnim i
znameni.tijim mjestima nije se osobita pažnja i spajali su ih
jednostavno sa postranim cestama<< 57 • Sigurno je da ceste nisu »bježale<<
od naselja, ali im - bar u prvo vrijeme - nije ni bila osnovna funk-
cija da u nekoj cik-cak liniji povezuju raštrkana ilirska oppida. Za tu
su svrhu služili mnogobrojni putovi. Tako npr. trasa velike
ceste Salonae-Servitium jasno pokazuje da je ovoj komunikaciji bila
osnovna funkcija savladavanje prostora i povezivanje Panonije sa ma-
ritimnom Dalmacijom (odnosno Italijom), i to što ali i što lakšim
pravcem, pri tome - gdje god se to moglo - puste i pla-
ninske, a samim tim i nenaseljene krajeve. Isto bi se moglo· i za ce-
stu Salonae-Argentaria, 'koja je u ovo v11ijeme povezala Salonu sa cen-
tralnom Bosnom, tj. castellum Daesitiatium, i to putem, kra-
od savremene ceste.
Ukoliko su rimske ceste odstupale od smjera predrimskih, uz njih su
se kasnije formirala nova naselja gradskog tipa, a to da je upravo
cesta bila gravitaciona sila formiranja naselja, napose onih rimskog ur-
banog karaktera .. N a pred rimskim osnovama razvili su se i nelki
urbani centri, kao što su oni u (Salviae?), u Duvnu (Bistue ve-
tus?), u Bugojnu (Bistue nova?), u Mošunju (Stanecli?), u Sipovu (Baloie?)
i dr. Prije Rimljana nije bilo takvih gradskih naselja ili ih je bilu vrlo
m alo (kod Delmata) ali o njihovom urbanom karakteru - u rimskom
smislu - ne može ni biti govora, iako ih Ptolomei i Strabon ponekad
!naziva ju gradovima, poleis, dakle pluralnim oblikom što je
ekvivalent za CiVitates: KUTO!KtU>; 01 eaXev UŠlOAOyou,; Bl>; cbv t! VU>;
KUt Jt'OA8t::; L:a?-.wva Tt KUt nplUJ.lWVU KUL Ntvlav Kal l;tv<tnov, TO Til VBO V KUt TO
.:ta 'tcccH\ v ((; h .i.rrpfJ"!Bv t 2:;e8w;ro; (Strab. VII, 5, 5, 315). Za takva »naselja«,
podizana na dominantnim u obliku
bolje bi odgovarali nazivi llppida (Cic. Ad. fam. V, 10, 3), od-
n osno castella, ili katoikia K<XTOtKtcc (Strab. VII, 5, 5) 158• Za razliku
od oppida, katoikia su po svoj prilici nizinska otvorena naselja,

D. S erg e j e v s k i, Rimska cesta na Nevesinjskom polju, GZM 1948,

43; E. P a š a I l O hod. pit. 135; isti, Problemi, 246 i Naselja 104-106.
57 GZM 1914, 171; isti, Bosna •i Hercegovina u rimsko doba, p. 17.
68 Konzul Vatinije, p'še Ciceronu 45. g. pr. n. e. ostalog: "'· . vi-
ginti oppida sunt Dalmatiae antiqua, quae. ipsi sibi asciverunt, amplius se:ra-
ginta «. (Cicero. ad famil. V, 10, 3). Ne smijemo izgubiti iz vida ni
d a je još krajem IV st. n. e sv. Jeronim za Dalmaciju· rekao da je rustici-
v ernacula. Cf. F. P a p a z o g l u, organizacija Ilira u vreme
njihove samostalnqsti, Simpozijum o Ilirima, II (1967), 21-22.

27
smještena ispod gradina (oppida), ali u nizini. O odnosu ilirskih
nih) naselja i kasnijih rimskih, koja se podižu u polju, na otvore-
nom prostoru, raspravljao je M. i dao više primjera za njihov
kontinuitet, kada u novim prilikama prerastaju u urbane ili kvaziurbane
aglomeracije, pa na njegove rezultate 5 ". Na kraju moram na-
glasiti, da su ponekad (možda i bile naseljene i same gradine (oppi-
da), kao što je npr. sa Riderom, Sinotionom, Gradinom u
i brojnim drugima. U svakom gradina sa nizinskim naseljem
jednu cjelinu, kako je to pokazao i B. (VAHD, 1953, 111).
je dokumentarno obradio i odnos ilirskih (predrimskih)
gradina prema rimskim cestama, te došao do ispravnog da ;.t
osnovi rimske putne mreže >>leži predrimska mreža«"". Pro-
naime, odnos rimskih cesta prema delmatskim gradinama u sred-
njoj Dalmaciji i na kraškim poljima jugozapadne Bosne Li-
vanjsko i Duvanjsko polje), dakle na širem Delmata,
je nizom primjera ilustrirao pojavu što »U svim ovim ceste
idu uz rubove polja, a g·o re, poviše njih, nalazi se vijenac gradina« 61 • Me-
iz ove ne može se i generalni da su
rimski putovi u p r a v i l u vodili od gradine do grad•ine, nego samo t o
da su ove trase bile još u predrimsko doba i da su ih Riml jani,
gdjegod je to bilo zadržali, odnosno da su tamo gdje Rimljani
u nisu izgradili svoje putove korišteni stari epihoriski putovi.
Samo se u tom smislu može tvrdiH da su i osnovni pravci rims•k ih cesta
nastali na staroj mreži delmatskih, panonskih (i drugih ilirskih plemena)
putova i staza kojima se kretao i prastari promet obala-unu-
trašnjost, s tim što su ih Rimljani na glavnim pravcima podigli na viši
nivo62 • Sva je istina, se, u tome da su i predrimsk•i i r1mski
putovi išli najpovoljnijim trasama, uz. •koje su se u pred rimsko doba
razvila grad>inska naselja (oppida).
Osnovni, dakle, momenat koji je rukovodio Rimljane prilikom iz-
gradnje cesta u našoj pokrajini bio je da se izvjesni punktoV'i i
u unutrašnjosti povežu što ali ujedno i najpovoljnijim, komum-
kacijama sa Salonom •kao centrom provincije. mora se konsta-
tirati da tu nekog pravila nema, jer je trasu ceste na prvom
mjestu diktirala konfiguracija planinskog terena. Ni rimski graditelji
nisu mogli planinsku barijeru Dinarida, koja dijeli primorske od
panonskih oblasti pa su svoje ceste morali usmjeriti na jedine prelazne
kao što je bio i u Alpama, kao što su prijevoji preko Prologa,
Velikih k upreških vrata, i dr. Da rimski graditelji nisu uvijek vo-
dili o povezivanju naselja, pa ni onih važnijih, dokaz su npr. ka-

50 Ilirsko pleme Delmati II, Godišnjak Centra za balk anološka ispit•i,va -

nja, knj. 3, Sarajevo, 1967, p. 5-24. Cf. M. Z a n i n o vd Delminirum, VA'HD

1961-62, 54; i s t i, Burnum, castellum -- munic'pium, Diadora, sv. 4 (1968),
119 i d . - Da >>polis« nije ur b s nego ci vitas , vidi s e jasno iz P.s eudo-Sky-
laksa : »poleis« (u pluralu !) , ekvivalent za civitas, cf. M. S u NekoLiko pi-
tan ja u vez.i s m unicipaH t etom Zadra, Zbornik Zadra, Zagreb, 1964,
118. Usp. D. Re n d Mio ev Problemi r omanizacije ILira s osobi-
tim obzirom na .kultove i onoma.stiku, Centar za balkanološka .ispitivanj a, knj.
2 (1967), 142.
60 Delmati II. 24.

61 Delmati II, 25.

sz Ibidem, p. 26.
snij i, municipalni centri kao što su Doclea i Delminij, koji su za magi-
stralni pravac bili vezani lokalnim, putovima. Stoga se - po-
n a vljam- s velikom rezervom mora primiti Serge j evskog d a su
Rimljani >> vodili ceste samo u opštem p r avcu prema cilju, dok
j e usput, na terenu, cesta vodila od grada do grada, od upor išta do upo-

VOJ N I KARAKTER CEST A

su n eke ceste dovodili u vezu sa bogatom rudarskom

Rim lj ana u našim kraj evim a (Ev ans, Patsch, T ako
je npr. cesta Salon a- A rgen taria tret irana kao paT excellence rudarska
cesta. - k ao što se vidjeti iz dalj n jeg izlaganja - ova je
ce::;ta sa v ia ad Hedum castellum Daesitiatium , št o b ez sumn je
i n jezinu p r imar nu, i t o strategij sku fu nkciju . To dok azu je i
n j ezin, r ekli bismo, gotovo »pr avolinijski« tok, u smislu pravca
kao rezulta nte raznih faktora, u prvom redu konfiguracije ter ena.
kada je o Dol abelinim cest ama, n e može b iti n i govor a o n jih ovom
r u d arsk om ili ekon omskom ka r akt er u . S d ruge strane, nema
sumnj e da su Rimljan i n pr . cest u Salona- A rgent aria svjesno proveli od-
pravcem, u pravo stoga št o je n a tom pravcu - pri-
r odnim u slovima - n a jbujnije ]Julsir ao život, a to je opet poslj edica
n jenice što je ta cesta prolazila kroz n a jprohodnije, a t ime i n a jnaseljc-
nije kr aj eve ov e izrazito pl anin sk e zem lje, planinska pod-
Stoga, o pravolinijskom toku rimskih cesta na ovakvom gorovi-
tom zemljištu može biti govor a samo n a relacijama i d onekle u
generalnom smislu, jer su se Dinaridi morali zaobilaziti, kao što se zao-
bilaze i danas. Što je cesta vodila kroz bogate rudarske revire, više je
posljedica korištenja njezinog predrimskog kursa, kojeg su se zbog kon-
figuracije terena, bar u osnovi, držali i Rimljani. U kasnije doba više
do izražaja ekonomski momenat cesta, na što ukazuje i produženje
ceste ad H ed um castellum Daesitiatium do srebronosne Argentarije, grad-
nja nove ceste dolinom Sane, sistem rudarskih ces.t a u reviru Vra-
nice i dr.
O vojnom karakteru Dolabelinih cesta govore i brojne stražarnice
razmještene uzduž trasa .pojedinih cesta, o biti govora i kod opisa
poj edinih komunikacija.
Gusti raspored stražarnica (speculae, burgi, castella) uz ceste svje-
i o velikoj nesigurnosti od razbojnika (l a t r o n e s i g r a s s a t o-
r e s), koja je još dugo nakon okupacije vladala na drumovima. Na nad-
grobnim spomenicima su i podaci o nasilnoj smrti pojedinaca: ab-
ducto a latronib[us] (CIL III 2544, Salona), occisus finibus Varvarinorum
(CIL III 6418, Mratovo u Promini), interfect[us] a latronibus (CIL III
8009, Slatina, i 8242, Orahovac), deceptus a latronibus (CIL III
8830, Salona), mano umana snblatus (CIL III 8910, Salona), occisa viato-
ribus (CIL III 9054, Salona), a latronibus interfectus (Spom. 98, 186, Rav-
na), Viminatium (sc. pergens) Dasmini a latronibus atrocissima(m) mor-
tem [per]pessus est (Spom. 77, 52, itd. Stoga se i u najmirnijim

63 G ZM 1948, p. 43.
64 Zanimljivo je mišljenje o tome Dr V i n k a M i k o l j i, Najstarije ru-
da r stvo Hrvatske, Spremnost, br. 131 od 20. 8. 1944. g.

29
vremenima putovalo jedino po danu, a su se obavezno provodile u
putnim stanicama (mansiones) ili (tabernae), gdje je putnicima
stajalo na raspolaganju sa gostionicom, a u prvima su mogli
koristiti i usluge veterinara i kolara i Na postajama
su bila i odjeljenja prometne policije (stationarii), nešto p oput naše sao-
milicije, koji su ne samo nadzirali poštivanje prometnih propisa
nego i bdjeli nad prometa.
Osobito teško bilo je na cestama Panonije, pa je Komod dao po-
dignuti izvjestan broj burgova uz obalu Dunava za zaštitu od razbojnika
koji su upadali iz barbarikuma: ... ripam omnem burgis a solo extruc-
tis ... ad clandestinos latrunculorum transitus positis (CIL III 3385, 10342,
10343, Matrica, Intercisa). Ali ništa bolja situacija nije bila ni u Dalma-
ciji, gdje je Marko Aurelije brojne razbojnike dao u vojsku (la-
trones etiam Dalmatiae atque Dardaniae milites fecit, SHA, Vita Marci,
XXI, 7).
Dolabeline ceste koje su bile za potrebe (viae
militares) s vremenom su postale javne (viae publicae) te došle pod kom-
pentenciju pojedinih samoupravnih ili plemenskih civitata (dok
ove posljednje Karakalinom konstitucijom nisu bile sa pr-
vima), koje su se - pod nadzorom centralne uprave (curatores
viarum) - brinule o njihovoj gradnji i održavanju. nadležnost nad
centralnim· uredom za izgradnju cesta (cura viarum) senat je .prepustio
Augustu još 20. g. pr. n . e. (Cass. Dio, 54, 8; Suet. Aug. 37 i Frontin. De
aquis, 101). Svakako se i aktivnost Dolabele na gradnji cesta, kao i nje-
govih nasljednika, odvijala pod nadzorom ove centralne ustanove za grad-
nju prometnica.

O NEKIM TEHNICKIM KARAKTERISTIKAMA

RIMSKIH CEST A KOD N AS

Razvitak rimske cestovne mreže kod nas valja promatrati u raz-

voju od najmanje pa i više ako se uzme u obzir i kratkotraj-
na tzv. ostrogotska i Justinijanska renesansa. i pred-
rimske putove, te izgradnjom i vicinalnih pravaca, uskoro su
bili povezani svi magistralni pravci - lepezasto postavljeni u odnosu na
Salonu _:_ mrežom putova. Na taj se vršila popuna ce-
stovne mreže, tzv. sistematizacija. O toku ovog procesa, na žalost, nemamo
sigurnih podataka, ni pisanih ni materijalnih. Izgradnja pu-
tova po svoj prilici je uslijedila odmah iza dovršenja glavnih pravaca,
ali su pojedini odsjeci i u kasnija vremena. Neizvjesno je i kako
su izgledali ovi putovi: dio bio je, vjerojatno, osposobljen za kolski
dok su neki putovi - zavisno od terena i važnosti pravca -
ostali po svoj prilici onakvi kakve su ih Rimljani zatekli.
Iako ovaj rad ima više topografski karakter, tj. da odredi pravce
najvažnijih Dolabelinih komunikacija i lokalizacije naselja koja su se
uz njih razvila, ipak se ne može ni strana problema, iz
prostog razloga što se rimska cesta svojom strukturom bitno razlikuje od
svih ranijih i kasnijih pa je izvedba važno mj e-
rilo i za prepoznavanje rimskih cesta na terenu. Iako je dakle ovaj rad
okrenut u prvom r edu topografiji rimskih cesta i njihovoj društveno-po-
ulozi i utjecaju, ipak je potrebno ukratko osvijetliti i neke teh-
elemente njihove izgradnje.

30
 Sasvim je sigurno da su se rimske ceste konstrukcijom razliko-
vale od indigenih putova - za koje je danas teško kako su izgledali.
O toj razlici obavještava nas i sam solinski natpis formulom »munit«,
kao i izraz ad viam munitam sa jednog natpisa iz Salone (CIL III 2072).
šta je u stvari v .i a munita? Izraz v i a m m u n ir e je termin
za izradu potpornih zidova, donjeg stroja (statumen), usjeka
i nasipa i za ostale radove na cesti 65 • Prema tome, v i a m u-
n i t a je umjetno cesta sa podlogom, osposobljena za
kolski promet. Takve su bile sve ceste koje je dao sagraditi namjesnik
Dolabela, namijenjenjene u prvom redu VOJnim potrebama. Nji-
hova širina iznosi 3,5 do 4 m 12 i 14 stopa), a to se pot-
puno slaže s onim što je o ovoj vrsti rimskih cesta poznato iz izvora i lite-
rature66.
Rimski traseri izbjegavali su usjeke i nasipe,
trasu ceste plastici terena. Pri tome su znali vješto izabrati najpovolj-
nije pravce, se, po svoj prilici, iskustvom stanovništva,
odnosno njihovim putovima. Teško je, naime, zamisliti da bi Rimljani
u tako kratkom vremenu odabrali najpovoljnije prijevoje (Prolog, Ca-
Lrnja, Crvljivica, Velika kupreška vrata i dr.) i odredili trase sa ravno-
mjerno usponom, odnosno padom, kao što su one od Ka-
menskog do Privale, od Šujice do Šipova, od Podrašnice do od
Drvara do Oštrelja i dr. Kako na tvrdom, kraškom tlu, nisu bili potrebni
obimniji zemljani radovi, trebalo je samo poravnati planum, te izgraditi
donji i gornji stroj ceste. Bili su to uglavnom makadamski putovi (viae
glareatae), a samo - na terenu i u blizini na-
selja - ceste (viae stratae) 61 •

65 e. V a s o l i, Rim, p. 247 ovako opisuje gradnju 11imske ceste:

»Pri trasiranju puta Rimljani su mu prvo širinu, iskopavši dva us-
poredna jarka, zatim su otkopavali zemlju jaraka sve dok nisu došli
do podloge koja može izdržati kaldrmisanje. Na tu podlogu su stavljali
ravnomjeran sloj pijeska i_ (pavimentum), a zatim redom ostala
sloja raznog materijala: statumen, sastavljen od velikog kamenja postavljenog
uspravno i malterom od sabijenog šljunka i nucXeus, od
dobro sabijenog pijeska, zemlje i opeke; i na kraju, kaldrmu
od velikih oblutaka ili kamenja, summa crusta ili summum dorsum, blago is-
oblika da bi lakše oticala voda od kiše«. Za presjeke i opis
rimskih cesta kod nas v. P h. B a ll if, Stra&sen, 7, T . I, sl. l i K. P a t s e h,
Narona, šp. 32, sl. 16, 19. i 27.
86 e. M i ller, IR, Einleitung, S. VIII: »Die weitere Entwicklung bra-
ch te die v i a m u n i t a. Hatte es sich ursprunglich vorherschend um Wege
fUr den Betrieb und die Militarbeforderung gehandelt, so erforderet jetzt die
Masse der Lastfuhrwerke (in erster Linie Ochsengespanne) eine feste Unter-
lage. Hier ist eine Breite von 3,5 bis 4 m, zwei Fuhrwerken zum Ausweichen,
hinreichend. Dazu kommen bei wichtigen Stmssen, zuma! in der Nahe gro.s -
serer Stadte, noch d ie Gangsteige. Die Befestigung der Stra.sse bestand teils
in Pflasterung, teils in Beschotterung<< .
67 Otale i nazivi strata, street i Strasse, .izvedeni ne od v i a = cesta,
nego po cestovnom zastoru - stratum, po se rimska cesta bitno razli-
kovala od p rašnjavih putova iz starog doba (e. V a s o l i, Rim, p.
245). - Od pojma s tr a t u m po svoj pl'ilici je izvedeno i ime S t ar e t i n e
planine, na k oj oj se do danas duži odsjek rimske ceste.
Takvi su i odsjeci rimskih cesta u Pruscu (M a z a l GZM 1951, 179, sl. 4),
kod groblja blizu Gornjeg Vakufa (E. P a š a l Naselja 40), u
samom Gornjem Vakufu (što sam evidentir ao 1963. g. prilikom kopan ja ka-
nal a za p olaganje vodovodnih cijevi u gla vnoj ulici), itd. Or'ginalna rimska
kaldrma dosta dob r o se na nekim m jestima uz e rvlj<ivlcu, na pu tu

31
 U našoj planinskoj zemlji na rimsku cestogradnju ne mogu se pri-
mijeniti pravila koja daje Vitruvije (De arch, VII, 1), ni mjerila po ko-
jima su se gradile velike italske ceste (kao npr. Via Appia, Via Flavia i
d r.), pa ni one u nekim drugim provincijama carstva (npr. u Panoniji,
Galiji, Africi itd.). Stoga kad je o konstrukciji rimskih cesta kod
nas, mora biti vrlo oprezan 68 •

SUka l.
llimska cesta kod i?otkupice na Vidovu polju (Stolac), približni izgled rimskih
cesta u našim krajevima (Foto Ranko

O konstrukciji rimskih cesta kod nas pisalo se dosta 69 • Teh-

strana ovog problema predmet je ispitivanja
njaka kao što je bio Ballif. Stoga ovdje upozoravam u prvom redu n a

Drvar - Oštrelj, kroz Prosjek na Kupreškom uz Staretinu pl.,

na usponima i na mekšim t€renima, kao i na ulaZJima u naselja.
68 Zanimljivo je ono što piše F. B u l BD 1916, 175. Veit-
hovo (Feldzi.ige, 16) mišljenje da su u rimsko doba ceste u DaQmaciji bi.l e
bolje od savremenih, navodi u bilj. 3 kao kuriozitet i >>In uno nostro
viagglio archeologico nell'a. 19>03. n€1l'interno della provincia, in compagna
dell'or def. Dr . O. Benndorf, Direttore dell'Istituto Archeologico Austriaco,
dopo esaminate in piu loghi le traccie d elle .strade romane coi s.o lchi incavati
nel vivo maoi.gno per le rotaje, alla v•i sta di qrueste e d ell' inegaug1ianza del
terreno molto ondulato, difficile pei cavalli e pei carri, ai sovveniamo bene
della sua titubanza nel credere che queste strade fossero state romane e della
sua .l epida osservaZJione i n propos.i to: vergogno pei miei Romani«.
6 9 Osnovnu literaturu o rimskim cestama vidi kod P a š a l a, O. hod.
pit., 139, bilj. l , 2 ,i 28 kao ,i Naselja, p. X-XII. Cf. Besn <i1er -Ch apot,
kod Daremberg-Saglio, s. v. v i a; C a g n a t-C h a p o t, Manuel d'archeo-
logie I , 41 i d; A. Gr e n i e r , Manuel d'archeologie gallo-romaine I i II, 1931.
- 1934. B e s n i er, u Dictionnaire des antiquites greques et romaines d 'apres
les lextes et les monuments, s. v. v i a, 785 i d. - Literatura o
cesta na terenu vrlo. je opsežna, pa ovdje dajem manji izbor više monografij-
skog karaktera: G. P a s e h er, Siedlungen und Strassen im Li-
mesgebiet zwischen Enns und Leitha, Wien, 1949; R. N o 1 l , Sied-

32
rezultate do kojih je došao ovaj seriozni Vrijedne podatke
dao je i Patsch u opisu ceste Bigeste-Narona71 • Ipak time nisu riješeni
i svi problemi rimske cestogradnje kod nas, što bi, bez sumnje, donijelo
višestruku korist, jer bi se moglo mnogo lakše govoriti i o sistematizaciji
:i datiranju rimske cestovne mreže
Ovdje govoriti ni o poštanskoj službi (cursus publicus) i po-
jedinim poštanskim linijama i stanicama, pa na raniju lite-
raturu•e.
Jedno se pitanje ipak ne može a to su k o l o t e i n e
(Spurrillen) . Ballif - je zasluga što je otkrio i objasnio ovu pojavu
- smatrao je za spurile >> . .. dass man solche Rillen haiifig kiinstlich vor
der Beniitzung der Strassenbahn herstellte und den iibrigen Theil der
Felsrippe stehen liess<<m. Patschevo je naprotiv mišljenje bilo da kolo-
nisu umjetno nego da su s vremenom nastale uslijed
v rlo živog prometa 74 • U novije vrijeme ovim se pitanjem opširnije po-
zabavio ko ji analogno cestama u Galiji, Reciji i Noriku - u
ovim brazdama vidi predrimsko, tj . ilirsko porijeklo cesta 75 •
su u prvom r e du u slovljene p rirodom tla ; nalazimo ih
na mnogo m jesta pa i na ravnom t erenu u k raškom kao rezul-
tat dugotrajnog trenja po tvrdoj , k amenitoj podlozi. do-
Jazi jedna, a dvij e brazde. U nekim kad je cesta imala

lungen und Str assen im Limesgebiet zwischen Inn und Enns (Oberosterreich),
Wien, 1958 ; F . Er.tl, Topographia Norici I, . Kremsmiinster 1971; A. Graf,
Dbersicht der antiken Geographie von Pannonien, Budapest, 1936; K . S e h u -
m a e h er, Die E rforschug des rom. u . vorrom. Strassennetzes in vVestdeut-
schland, HI Eenichtt der Rom. Germ. Kommis.sion, 1908-1907; ri s t i, Sied!JuiD.gs
- und Kultu rgeschichte der Rheinlande, II 1923; J. H a g e n, Romerstrassen
der Rhei:n[lLrov>inz, Bonn 1931 ; H. J a n d a ur e rk , Die Strassen der Romer -
Oberosterreichische ·A ltsstrassen, Weis, 1961; J. 'M er t e ID. s, Les rou tes ro-
mai nes de la Belgique, Archaelogia Belgica, Bruxelles, 1957; I. K o n i g, Die
Meilensteine der Gallia Narbonensis, Itinera Romana 3, Bern. 1970 (gdje se da-
je i pregled komunikacija); O. Cu n t z, Die romische Strasse Aquileia -
Emona, ih re Stationen und Befestigungen, Jahreshefte, 1902; A. P u s e h i, La
stra da ·romana da Aquileia ad Emona, Archeograf·o 'Tniestino, 190:5; A . S t u C-
c h i, Il tracciato della s brada rrnmana d a Aquirl eia a lmlbia,na nelLa vale dell
Vipacco, 1948; P. S t i e o t t i, Le vie romane della regione Giulia, 1938 ; A. v.
Pr e m er s t e i n - S. R u t ar, Romi sche Strarssen und Befest·igurugen in
Krain, 1899; S. P a h i Doslej neraziskan odsek rimske ceste Celeia - Po-
etovio, Raspir.ave SAZU 6, 19&9, i:td. Od radova !koj•i se odno.s e na našu pTovin-
ciju su Ph. B a l l if, Strassen i E . P a š a l Naselj a, K. P a t s e h,
Narona i dr.
7'0 Strassen, 6-11 , T. I, sl. l i Strassenwese n, p. 8.

71 Naro.na, šp. 32; sl. 16, 19 ·i 27, i GZM 1914, 173, sl. 45. Cf. E. P a š a
Naselja, 103-108; i s t i, O hod. pit, 160; ·i s t i Problemi, 249; i s t i, KI BiH.
217; D. Serge jev s 'k .i, Kult. ri st. BiH, .69-73; A. Eva ·n s, AR, 98, sl.12 a.
72 D ar e m b e r g a g l dJ o, s. v. cursus publicus; E. P a rš a l •i Prob-
lemi, 253-257, gdje je citirana i ostala literatura. Cf. F . J u r i š e v i Pri-
morska pošta skozi zgodovino, Koper, 1967. H o l m b er g, Zur Geschichte des
cursus publicus, 1933.
73 Strassen, p . 7-8 T. I, sl. 2.
74 GZM 1914, 171, sl. 42 i 43.
75 Problemi, p. 250: >>Naravno, is pucano i razlo kano tle kraških predje-
la zahtijevalo •b i zamašnije •r adove, ·ako ;bi se ·p rišlo izradi J gLatlm.g
planuma za 1ko·lo<V·O'z. Umjesto •t oga, kameiJJi:to t'lo je dobivaLo lbrazdaste usjeke
i li koj•i ma su :ko).a mogJa da se Qakše ri sigunnije, dok je prosto:r
dvije brazde poravnan u najnužnijoj mjeri skidanjem i zasipa-
vanjem udubljenja«. U bilj. 14 na nav. mj. citira i literaturu o
nama. Cf. E. P a š a 1 H, KI BiH;, p.

3
vec1 uspon, može se dozvoliti da su spurile konstruktivni elemenat i da
su usijecane na umjetan Takav je na usponu iz Buškog
blata na Privalu, gdje su uz manje prekide, duge oko l km.
Ovdje gotovo na cijeloj dužini imamo dvostruke spurile, a na jednom
dijelu i (Ballif, Strassen, T. II, sl. 3; usp. i T. I, sl. 2, T. II sl.
4, T. III, sl. 5 i 6; F. Zbornik Matice Hrvatske, 1925, sl. na str. 123).
Razmak spurila iznosi 1,20 do 1,25 m . Takav je razmak
na svim cestama koje su ovdje dok je npr. na cesti Bigeste-
·-Narona - po Patschu - njihova širina 1,30 do 1,35 m 76 • Ballif navodi
širinu od 1,20 do 1,25 m 77 • Moglo bi se uzeti da širina od 1,25 m odgovara
planinskim cestama kakve su Dolabeline, dok je na komu-
nikacijama, razmak mogao biti npr. 1,35, pa i 1,63, kao u PanonijF8 •
Prema tome, ne bi se moglo tvrditi da su ove razlike imale neki »regio-
nalni, plemenski karakter« 79 , niti da uži sistem brazda iz predrim-
skog vremena a da širi pripada rimskoj tehnici80 •
Ovakav ne bi se mogao izvesti i zbog toga što se
spurile redovito nalaze na sredini same trase, gotovo podjednako uda-
ljene od Stoga biii. se složio sa Patschevim mišljenjem da du-
bina brazda ilustrira u prvom redu živi promet, dok su pbi-
na strminama, brazde mogle biti i umjetno zbog lak-
šeg i sigurnijeg prometa81 • Na takvim mjestima ceste su bile uže,
široke svega 1,50 m, pa na tim relacijama, nije moglo ni biti mi-
moilaženja kola82 •
Širina Dolabelinih cesta iznosi 3,50 do 4 m i na njima su se u pra-
vilu mogla dvoja kola, osim na uzbrdicama i na ljutom kršu.
Kako su se rijetko s obje strane takvog puta, teško je
odrediti širinu cesta. Osim toga širina nije uvijek bila ista, što je
ovisilo od terena. Iznimku predstavlja cesta Bigeste-Narona, se

76 Narrona, šp. 41-43. - Ova ["azlika mogLa hi biti i ,pos!ljedica nejednakog

/POStupka [lrlilikom mjerenja. Moja mjera uda'ljen01st unutar-
njih Tuibova ib["amda.
77 P h. B a ll i f, Strassen, 8.

78 Širem rastojanju, tj. dužini osovine kola, odgovara mjera od

1,63 m ustanovljena rekonstrukcijom rimskih funeralnih kola u
Polj a ncu kod Ludbrega, u Panonskoj niziji, M. š e p er, Rimska kola iz Po-
lj anca kod Ludbrega, Arheološki radovi i rasprave, II, 1962, 286.
7 g E. P a š a l Problemi 252: »Pouzda no je, dakle, d a i u
kTajevima 1rimske Dalmacije na naNn o krulturrnog
i materija1no,g raZJv:Hka awtoht01nog elementa - Ilira, lko}i ISU se znali lkio,riistiti
i na njima obavljati višestruke radove«, Cf. E:I
Bi:H, 2HJ.
eo E. P a :š a 'l i 1Prdblemd, p. 2152.

81 K. P a t s e h, NaPona, šp. 41 8 i 49 ,o pilsuje dvostruke na bri-

jegu u blizini [N,arrone. J>atsoh ·i:znos'i ,m išljenje da 'je na ovom mjestu
jedan par spurila sa blažim usponom služio za vožnju uzbrdo, a onaj na strmoj
padJln:1 za vožnju ni'z brdo. J>o P a š a l li 'P ,rolblemi, 0!)2, 1strmiji put sa kolo-
je [lredrimski, :a blaži r,i ms'k i: '"U svakom - ,k aže -
ni lkod \Ilas ni u drugim evlnopsikim .z emljama, 'dijelov;ima Jm1perije, ove kolo't e-
nisu tekovina rimske civilizacije i graditeljstva, pretpostavljaju jedan
V1id mjera ,Jmje su Ililr.i 1i Kelti predllJJzilmali 1na svojim cestama }oš u
P'redrr-imsk'O dolb a«. il nastavlja: '>>!S !druge strane, opravdana je k01nstatacija da
u lkamenilom tiJ:u nastale ljudskim radom '(ul!"ezivanja
brazda) na nesigurnim mjestima i opasnim proimllima d da 's u uslijed vožnje
kola i pritiska postajale dublje i šire<<.
8JI iP h. B a 1
l l if; Strassen, p. 8 d 9.

34
 širina od 4,35 do 6,75 m 813 , a i ceste preko kraških polja,
na potezu gdje širina - po Ballifu - iznosi 5 m 84.
Ceste šire od 4 m nastale su tek poslije Trajana i Hadrijana.
Kad je o konstruktivnim elementima rimskih cesta, ono što
mi se suštinskim hodološkim problemom jeste pitanje kako i po
rimsku cestu razlikovati od turskog ili seoskog puta - progona.
Kao što znamo, srednji vijek kod nas nije gradio kolskih cesta, a za
konjski i promet koristio je uglavnom ostatke komu-
nikacija85. Turci su kod nas kaldrmisane kolnike uglavnom graditi
u XIX ali je ta kaldrma, u pravilu, mnogo uža od rimskih »Vo-
ndka«86. Kod Turaka, upada u veliki disparitet u izgradnji
monumentalnih mostova koji ne zaostaju za mostogradnjom i
vrlo loših, konjskih putova koji povezuju te mostove. To i jeste
razlog da su rimske ceste, sa minimalnim devijacijama, korištene ne samo
kroz srednji vijek nego i u tursko doba, pa uz njih nalazimo osim
brojnih srednjovjekovnih nekropola i muslimanska groblja i hanove, koji
ltodologu mogu poslužitikao sekundarni dokaz starosti neke komunika-
cije. postavlja se pitanje kako i po kojim primarnim ele-
mentima prepoznati rimsku, umjetno cestu? Pri tom
ne mislim na koju pružaju arheološki, posebno i
epigrafski nalazi uz trasu; mislim, na sam i z g l e d tih komunikacija.
Izgled rimskih prometnica nakon tolikih vrlo je raznolik,
zavisan u prvom redu od geološkog sastava i nagiba (oblika) terena ko-
jim je cesta prolazila. S toga aspekta može se razlikovati više vidova u
kojima se javlja rimska cesta.
l. Ako je neka rimska cesta korištena i kasnije, je manje-
-više kao dobro seoski put, vješto reljefu zemljišta,
sa strana starim ili živicama, sa blažim zavo-
jima i ponekad strmijim usponima, koji idu od 10-15'0/o. Ponekad tu i
tamo, su i podzide i dijelovi kaldrme. Usjeci i nasipi
izvedeni su u najnužnijoj mjeri. Takva cesta izbjegava kanjone i
uske doline rijeka i potoka koji su zbog bujica i odronjavanja zemljišta,
a i zbog zatvorenog vidika, nepodesni i nesigurni za promet. Trasa obi-
ide stranom kose ili b rijega, ravnomjerno uspon i blago
bregova, dok preko polja, ide u ravnoj liniji.
Ako takav put ima širinu 3 i 4 m, u svoj oj osnovi može biti an-
porijekla87 •

K . P a t s e h, Naro'Ila, šp . .27-HO; P h. B a ll if. 8 i 9.

84 Str.assen, p. 9.
85 J i e k, Handelstrassen p. 78 i d. (U prijevodu D. P e j a n o v a,
drumorvd i mudruioi Sribije ·i Bosne u sredlnjem v.ijeku, Samjevo, 1951,
p.
86 Življu djelatnost na izgradnj i cesta je tek Omer-paša (1850-
186!2). Kori's<tio ih je za vojne operacije, 1pa poneka stara 1mldrma i dana,s nosi
ime »Topski put« (Top-jol). Uspor. P h. B a ll if, Strassenwesen, p. 14 i O.
B l a u, Reisen, lP· 111.
87 Vrlo i vjeran opis rimske ceste dao je A. Gr e n i er, Manu-
el d'archeo;log,ie .gaUo-noma ine, U., P.aris, 19:54, p. 174:
1 cesta
•n a /Umjetnim ·r.adovima: ona •traži tle i lb ježi od opasnosti poplave
koje bi je neupotrebljivom i razorile. Ona ne ide uvalom gdje po-
tok i a-Ijeka !Pružaju vrlo put i .g dje lb i cesta lbila Kad je
greben težak, put ide stranom kose što je visinom. U
cesta .traži naj•zatvoreniji d najsigu!'niji teren-«. (Ci,ti.rano po

35
 2. Ako rimska cesta nije korištena u recer.tnije doba, ona može imati
v rlo izgled:
a) Utonula >>tlaka«, jer su joj vode odnijele donji stroj ceste, kao
npr. na Naklu (Bu ško blato), Trnovu (Šipovo) itd.
b) Kad su donji stroj seljaci, se uz takve >>tlake«
nalaze gomile razbacanog lomljenog kamenja, u stvari trijeb da bi bolje
r asla trava. Ovakve se >>tlake<< na kraškom terenu, i to mjesti-
na Janju, polju, Kupreškom polju itd.
e) Kao slabo raznesena kaldrma i nogostup, dok je sama trasa
zarasla u zemlju ili se pretvorila u sadašnji put, npr. u Prosjeku
na Kupreškom polju itd.
d) P onekad se javlja kao kompletno ko nzervirana cesta, zarasla u
ledinu , tek tu i tamo vidi se po koji ili dijelovi kaldrme, n pr. na
kraškim pol jima (Kupres, J anj , na Staretini, uz Crvljivicu itd.).
e) P on ekad kao dobro cesta, zarasla u šumu, kao što je
odsjek ceste na Staretini, od do ili pod gradinom
Zmijinac na Ljubomirskom polj u (Trebinje), gdje j e trasil·ana u vrlo rav-
n oj liniji k roz cijelo p olje na dužini od oko 8 milja (>>kao po koncu <<).
f) Kao kaldrma, zatrpana aluvijalnim nanosom, na poljima i u do-
linama. se pojavljuje kod oranja, jer kamen iz kaldrme zapinje
za plug, a u vrijeme suše usjevi požute, npr. u Prisoju, Lištanima, Du-
b r avama kraj Stoca, na polju itd.
g) Kao dobro nasip ili kaldrma, npr. Lištana i
na Livanjskom p olju, na Staretini planini, kod H a rdomilja
(Lj ubuški) itd. 89
h) Kao manje ili više uzdignut nasip (aggeT) ali samo na
potezima ceste, npr. na Privali i u Prisoju, u kraj Šipova, u Pro--
sjeku na Kupreškom polju, pod kupreškim Velikim vratima, kod Prskalo-
v ih staja (Ballif, Stmssen T IX, sl. 16) itd. 90
3. U izrazitom kamenjaru rimska cesta se kao »tlaka<< us je-
u živu stijenu, sa na uzbrdicama i p ri-
jevojima, ali i kao obris na ravnom, kamenitom terenu, npr. na Privali,
u Dubokom dolu, u Prosjeku, u dolini Bregave kod itd. 91
Osim toga treba imati u vidu da na manjim, pa i na r elativno ve-
odsjecima puta - gdjegod su to uvjeti terena (npr. preko
polja, kraških r avni, i sl.) - ponekad ceste nisu imale umjetno
ager (korpus), nego su vodile po prirodnim putinama.
Ovim nisu iscrpljeni svi vidovi u ko jima se na t erenu manifesti-
raju r imske ceste. Tu i tamo se javljaju i drugi detalji, karakte-
za rimsku cestogradnj u, usjeci (u na Janju,
u Rogoljima prema Trijebovu) podzidi itd. Vrlo su karakte-
i stare kojih cesta prolazi (u kod Ši-
pava, u Gerzovu , u P r isoju itd.). Mostovi se nisu (osim tragova

P a š a l ·i u, Naše stall"ine lill, 2:42). - O vaj 01pis o·dgovar.a ugla•\mam i dm skim

c estama u našim kra jevima, a rezultat je sv.ak:ako zahitjeva ondaš-
njeg - qpis v. J . M ar t e n s, n. dj. 26.
88 I. lB o j an ov sk i, n. dj. 1u bilj . 51.
8 9 K. P 'a t s ch, GZM 19•10, 177.
90 ,p h. B -a I l :i :{, Strassen, 27, T . IX sL 16.
91 K. P a t s e h, GZM 1914, 17•1, ,s,l. 40. v. e. M i ller, IR, p. VIII.

36
 na Cetini, Bregavi, Trebižatu, Trebišnjici itd.) 92 , ali na njih podsje-
toponimi kao što su Mostine, Stara mostina, Mostište, most,
Carski most, i sl. Uz ovakve ceste se nalaze i stara groblja, pone-
kad i rimska, kao u na Borku polje) i kod Stubo
vrela n a Kupreškom polju!).3. Važan su indicij, posebno u bezvodnim kra-
jevim a, izvori i bunari uz trase ovih cesta, npr. Stubo vrelo i Ušivac n a
Kupreškom polju, Žbanica u i Mukišnica u Buškom blatu,
odnosno bunari u Trijebovu itd. Uz ove ceste razasute su pret-
historijske gradine i turnuli, a su i nalazi n ovaca94 •
Glavna i osnovna karakteristika svih rimskih putova kod nas je-
ste prema tome iza b rana t rasa, vješto p riljubljena plastici te-
rena, uz minimalne zemljane radove, širine 3,5 d o 4 m. je pravac
cest e dobro izabran, sa ravn omjernim usponom i padom, osim kod pri-
jevoja. Vrlo je malo p rimjera k oji bi u kazivali n a razvijenij i grad-
nje cesta, kakav se u ca r stvu od Traj an a , sa
nasipima i dubokim usjecima da bi se dobio nivo kolnika, a us-
pon i pad ceste sveo najviše do 8'0 /o 95 • U takve radove mogli bismo u bro-
jiti n asip kod Hardomilja"u, popravk e iste komu nikacije"\ k aldrmu
Lištana i na Livanj skom p ol ju98 , u sjek Dobrana i Ti-
j arice99 i td.
Na kraju j oš nekoliko o miljokazima (m.armor m illiarium) .
Sve važnije ceste, koje bismo danas nazvali cestama l. reda, bile su obi-
lj ežene kamenim stupovima oblog presj eka, promjera do 40 cm, a visim:
do 1,50 m. U u n utrašnjosti provincije Dalmacije najbolje i naj-
impozantniji su miljokazi sa ceste pol je - dolina
Sane, koji su bili postavlj eni u vrijeme car a Klaudija, i to g 47/48. n. e.
Svi miljokazi s ove ceste su u isto vrijeme, od istoga kamena
i u istoj r ad ionici, što se ne može i za miljokaze sa ostalih
cesta. broj miljokaza iz našeg poznat je sa magist ralnih
cesta Salona-Servitium i Salona-Argentaria, kojima se milija cija ra-
od Salone, dok se na cestama polje-dolina Sane i
Trilj-Narona milij acij a brojala od Burnuma (caput viae) odnosno Tilu
riuma. Dobar broj miljokaza nema natpisa (anepigrafski), bilo da je natpis
stradao, ili ga možda n ije ni bilow0 •

92 Tr u h e l k a, GZM 1892, 363- 364; K. P a t s e h, Narona, šp. 54, sl.

24. Širina mosta iznosi: Stolac 3 m , Tihaljina 4 m, a Solin 3,20 m (L. K a t
Prilozi IX, 64, sl. 4).
gg Za I. B o j a n o v s k i, n. dj . u bilj. 51; za Borak, D. S er-
g e j e v s k i, GZM 1942, 143; za Stuba, Ph. B a l if, Strassen 24, T. VII, sl. 14..
Rimska groblja su uz etapne st anice.
w V . bilj. 54. - Uspor. K. P a t s e h, Narona šp. 52 = GZM 1896, 415 i
M. Z a n i n o v Delmati II, p. 24-28.
95 e. M i 1 J e IT, I lti'll. Rom , p. X.
96 K. P .a t s e h GZ<M HHO, 177. - Na osnovu ·natpisa C IL IH 8<484 dz 173.
g. n . e. Patsch reparaturu ceste Bigeste -Narona datira u III v, usp. Kleinere
Untersuchungen in und um Narona, Jahrbuch fiir Altertumskunde II (1908), 107.
sl. 2:8 i 219.
o1 K. p a t s e h, Narona, šp. 3c2.
os I. B o j a no v sk i, dj. n. u bilj. 511.
99 e. I v e 1
k o v i: VAHD 1897, .2101 .
100 O miljokazima v. O. H ir s e hf e l d, Die romische Meilensteine, u
Sitzungsb. d. kon. preuss. Akad. d. Wiss. IX, 1907, 1- 17, posebno str. 25; P h.
B a ll if, Str assen, 9. D. S e r g e j e v s k i, GZM 1962, 93- 95 - Pregled do-
tad poznatih miljokaza na ,f.imskim cestama u Dalmacij1i dali su P h. B a l l if,

37
 N aj stariji miljokaz je onaJ IZ doline Treš anice (Konjic) sa natpi-
som DIVO AVG(usto) iz 14. g. n. e. 101 , što je ujedno i najstarije epigraf-
sko o izgradnji rimskih cesta u ovoj provinciji. os-
talih milj okaza od vladara III i IV
Miljokazi su dokaz za postojanje neke rimske ce-
ste, pogotovo ako su in situ. Osim toga oni su i važni izvori
za historijskih i gospodarskih problema, posebno topogra-
fije, iako za historijat ceste ne moraju imati
Miljokazi su, naime, u stvari, spomenici u vladara, iako se
- kako kaže Patsch - za vladanja tog vladara nije možda ništa
nilo za cestuw2 • Ne znamo da li su i Dolabeline ceste imale miljokaze. Ni-
jedan dosad nije Možda su postavlj eni istom kada su ceste do-
bile za trgovinu i civilni promet Isto tako nije jasno da
li su miljokazi postojali in continuo uz cijelu cestu ili samo na ponekim
odsjecima ili istaknutijim mjestima. Upada, u naime, da se u unu-
trašnjosti zemlje, u predjelima koji gravitiraju panonskoj niziji,
vrlo mali broj miljokaza. Šta je tome uzrok? Jesu li u ovim krajevima,
koji oskudijevaju na kamenu, miljokazi u toku vremena
uništeni? Ili su možda u dolinama zatrpani u aluvijalnim nano-
sima? Ili ih ovdj e možda nikad nije ni bilo? se da su sva
tri razloga. O cestama su se u kasnije vrijeme, kada vojska za njih nije
imala interesa, brinule civilne vlasti, pa je da sve oblasti nisu
postupale jednako i da su miljokazi postavljani uglavnom u blizini zna-
aglomeracija ili p utnih stanica.
Ova praznina, nepostojanje miljokaza na velikom stvara
u rimskih cesta . Stoga u okviru ovih
svojih istraživanja miljokazima posebnu pažnju. sta-
novništvo ovo kamenje naziva »mramor«, a ponekad i »biljeg« 10\
pa tamo gdje je ovih spomenika nestalo i ti nazivi, upotrijebljeni
kao toponimi (ponekad i u katastrima), dobro poslužiti za rekon-
strukciju neke rimske trase.

Strassen 47-51 i M. Abra m VAHD 1926- 27, 154. Cf. E. P a š a l O hod.

pit., 148 ·i Naselja, W5.
101 CIL IIII 101,6 4 = K. P a t s e h , AEM XVI, 82 = P h. B a ll i f - K.
P a t .s e h, Stras·sen, 64.
102 GZM 1 914, 174.

O drugim narodnim nazivima ovih kamenih biljega, kojima su bile obi-

lježene rimske ceste, kao što su >>obli k amen«, >>kamena mješina« >>mašet« jtd,
v. D. S er g e j e v s k i, GZM 1962, 75 i I. B o j a n o v s k i, Adriatica, 511.

38
 EPIGRAFSKI DODATAK (Tab. I i II)
CIL III 3198, a = 10156, a + 3200 = VAHD 1926-27, 151:

Ti(berius) C]aesar Divi Augusti f(ilius)

Aug]ustus imp(erator) pont(ifex) max(imus)
trib(unicia)] potest(ute) XIIX co(n)s(ul) II
viam] a colonia Salonitan(a)
5 ad f]in[e]s provinciae Illyrici
? . . . . . . . . . . . . . . . .?
cuius viai millia passus sunt
CLXVII munit per vexillarios
leg(ionis) VII et XI
item viam Gabinianam
10 ab Salonis Andetrium aperuit
et munit per leg(ionem) VII

CIL III 3201 = 10159 + 3198, b = 10156, b = VAHD 1926-27,

151:
Ti(berius) C]aesar D[i]vi Augusti f(ilius)
Au]gustus imp(erator) pontif(ex) max(imus)
trib(unicia) potest(ate) XXP co(n)s(ul) III
viam a Salonis ad He .... [c]astel(lum)
5 Daesitiatium per mi[llia pass]uum
CLVI munit
et idem viam ad Ba .... [flu]men
quod divid,i t Hbis . .....• .ibus
a Salonis per [millia pas]suum
CLVIII
10 [et idem viam ................•• •]
munit ad imum montem Ditionum
Ulcirum per millia passuum
a Salonis LXXVIID
15 P(ublio) Dolabella leg(ato) pro
pr(aetore)

1 Ispravljeno p rem a lekciji A. Betza, Untersuchungen, p. 21:1, bilj. 77. Cfr.

D. Dolabella, p. 343, bilj. 20.

39
 CESTA »A COLONIA SALONITANA AD FINES PROVINCIAE
ILLYR.ICI«

UVODNO RAZMATRANJE

Cesta a colonia Salonitana ad fine s provinciae Illyrici (CIL III

3198, a = 10156, a + CIL III 3200), duga CLXVII rniHia passus, najduža
je od svih pet komunikacija koje su u Dolabelino doba. Cesta
je u vrlo kratkom v remenu per vexillarios legionnrn VII et XI.
Završena je 16/17. g. n . sa ciljem da se uspostav i brza i efikasna
veza sa rimskim posadama u netom osvojenoj Panoniji (ll. do 9. g . pr.
n. e.), odn osno sa don edavno p okorenim plemenima (6-9. g. n. e.) u unu-
trašnjosti Ilirika (Delmati, Mezeji, Oser ijati i dr.). Bila je to i
veza Rima sa novopripoj enom Pan onijom, a ujedno i osnov na komu-·
dkacija na p ravcu sjever-jug, od k oje su se l.ateralno odvajale sve os-
tale ceste koj e su iza t oga
Prema složnoj ocj en i Dolabelina se cesta u svom os-
novnom pravcu poklapa sa itinerarskim komunikacijama Salona-Servi-
tium (Itin. Ant. i Tab. P eut .)1 • Isti taj pravac, ali samo na odsjeku od
Servicija do Baloje, poznat je i anonimnom geografu iz Ravene 2 • ,
Osnovnu indikaciju za p ravac itiner arskih cesta koje su zav ršav ale
u Serviciumu (Servitiurn), pružila je Notitia dignitaturn (nastala oko g .
400), koja navodi Servitium kao sjedište zapov jednika Prve panonske
flote, a to je moglo biti samo na Savi3 •
S druge pak strane, odavno je bilo p oznato da se Aequurn
nal azio u kraj Sinja. Natpis, otkopan u 1770. g . to je
definitivno i p otvrdio4 • Tako je dosta rano bio osnovni smjer
itinerarskih komunikacija Salona-Servitium. Ipak, zbog nedostatka kon-
kretnih podata ka, u prvom redu epigrafskih , uspr kos brojnih pokušaja,
n jih ova t rasa nije do danas na Poje-
din i autori iznijeli su manje ili više u spjele hipoteze, ali n i lokacije po-·

1 U spor. M . VAHD, 1926-27, 40-43; D. Se rgeje vsk i,

GZM, 1942 116-118; E. P a š a l AJ III, 63; K. P a t s e h, RE, Sp. 2325,
s. v. Ad F i n es.
e H in . Ant. 268-269; Tab. Peut. segm, VI; R avenn. Oosmog•r. IV, 17-20.
3 Not. dign. oce XXXII, 55: pm efectus e Las si s I Pannonicae Servitii , Cf.
C o n s, Dalma tie , 234.
4 CIL III 2732 = L L o vr i Bilješke o putu po D a lmaciji opata Alber ta
F o!l·tisa (hrvatski prijevod), Za.greb, 1948, 32- 33. Cf. M o m m s e n, CIL III
p, 360.

41
jedinih putnih stanica a ni trasa ove velike komunikacije nisu dosad fik--
sirane u skladu sa izvorima5 •
Približnu trasu je Patsch definirao ovako: »Ona je pošla iz Sa-
lone, prelazila je Dugopolje i Citluk - Aequum, uspinjala se na Prolog ,
presijecala je Livanjska i polje i Crnu Goru, sišla je u Banja
Luku, te je dalje išla preko Laktaša i Laminaca. Kod Donje Doline ula-
zila je po svoj prilici u cestu koja je išla uz Savu<< 6
Ako se navedeni pravac uporedi sa modernom komunikacijom
Luka-Sava, dužina iznosi oko
318 km, a koja u osnovnom pravcu odgovara toku itinerarske ceste Sa-
lona- Servicium, odnosno ad fines provinciae Illyrici, vidjet da je
rimska komunikacija bila za punih 67 km (167 m. p. =oko 250
km), ali samo do Laktaša (Ad Fines?). To da Dolabelinu
cestu valja tražiti što liniji na pravcu Split-Sava. Pogotovo
to vrijedi za trasu Antoninova Itinerara, koja je duga svega CXLIX
m. p. = oko 224 km, dakle samo nekih 25 km više nego što iznosi
udaljenost Split-Bos. Gradiška.
Ovo saznanje bilo je i za topografsko rimske
ceste na terenu. su prva terenska ispitivanja pokazala da su potrebne
izvjesne korekture rezultata do kojih su došli Ballif i Temeljna
opservacija sastoji se u tome da pravac rimske ceste ide gotovo ravno
prema sjeveru, dakako uz nužna odstupanja koja je nametao planinski
lanac Dinarida, na kojem je cesta morala savladati brojne manje i
uspone. Kad je o cesti Itin. Ant., onda se m ože govoriti o njenom
gotovo pravolinijskom toku, a to j e i za rimsku ce-
stogradnju (npr. cesta Tergeste-Tarsatica i neke druge).
S druge strane, to da Dolabelina cesta nije zaobilazila pla-
ninske lance Dinare, Galije sa Staretinom i dr., koji su se na
njenom putu prema unutrašnjosti, nego da ih je forsirala na topografski
najpogodnijem mjestu, neku dugodolinu, dragu, sedlo i sl.
Ako se pak uporede podaci iz sva tri izvora, vidjet da je
najduža Dolabelina cesta iz 16/17. g. n. e. Itinerer Antonini za ovaj pra-
vac daje 149 m. p., dok Tabula ima svega 126 m. p., a to je premalo, je:r
udaljenost Salona-Servicium iznosi oko 135 m. p. 7
Radi se o krupnim razlikama što zadaje znatne Razlika
Dolabeline ceste i Tab. Peut. iznosi 41 m. p. Tome još valja dodati
16 m. p., koliko iznosi distanca Ad Fines-Servitium, što daje 57 m. p. =
oko 85 km. Razlika pak Dolabeline ceste i one sa Itin. Ant.,
do Serviciuma, iznosi 34 m. p. = oko 51 km. Kako dakle ob-
jasniti ove disproporcije?
Objašnjenja koje bi se moglo efikasno kontrolirati, n ema, jer ne
poznamo ni pravac ni Dolabeline ceste. Poznat je samo nje-
zin (Salona) i kraj (Ad Fines?). Disproporcija Dolabeline

5 E. B a lš a l i AJ ·]III, 63.
6 novaca, GZM, 1902. 411.
7 U spor. M. H o er n e s, Alterthiimer, 131.

42
 i ceste Tab. Peut može se objasniti bar dijelom, lakunom na Tab Peut.
stanica Bariduum i Ionnaria ispao je broj milja, ali ne znamo ko-
liko. Jedina da donekle kontroliramo ovaj izvor ostaju te-
r enska ispitivanja i nalazi. Ako se, naime, utvrdi trasa ove ceste,
in natura, mogla bi se približno odrediti i njezina dužina, a to bi pružil<J
i elemente za rekonstrukciju teksta Tabule.
Postavlja se alternativa : ili je Dolabelina cesta doista zaobilazila
od naselja do naselja - kao što neki misle - ili se nije završavala u po-
staji Ad Fines (Tab. Peut.), koja se lokalizira u Lak··
taši-Mahovljani, sjeverno od Banje Luke (Ravenatov Fi n e s). U geo--
grafskom i topografskom smislu ni Laktaši, a ni Mahovljani, ne pred-
stavljaju koja bi obilježavala kraj jedne tako važne komunikacije
kao što je bila Dolabelina. Osim toga, u prvo doba rimske administra-
caje još nije bila sistematizirana cestovna mreža u Iliriku. Tada još nij e
bila ni longitudinalna cesta Siscia-Ad Praetorium XXX Set·-
vitio XXIII Urbate XXXIII Marsonie i dalje za Sirmium, koja je do Urbate
sigurno išla desnom obalom Save7 a. Ako bi se i dopustilo da je ta cesta
tada bila bilo bi nužno da se s njom poveže i Dolabelina
cesta a colonia Salonitana ad fines provinciae Illyrici a to da bi
Dolabelinu cestu trebalo produžiti sve do Save. Ali ni to ne bi dalo sa-
svim rješenje, jer opet ne bi u potpunosti objasnilo
razliku u dužini itinerarskih cesta i Dolabeline ceste. Problem
se može riješiti - uz uslov da je Dolabelina cesta i na svom putu od Sa-
lone do Posavine imala nešto dužu trasu od ceste Antoninova itinerara
(167 : 154 m. p., razlika iznosi oko 13 m. p .), ako se Dolabelina cesta pro-
duži do prijelaza preko Save, tj. do Urbate (po !tin. Ant., 268: Servitii
XXIII Urbate), a taj se nalazio negdje Urbate i Marsonije (Tab.
Peut), u blizini današnjeg Srpca8 • Na taj bi se uskladile dužine svih
triju izvora. Ili možda prijelaz preko Save treba produžiti do Donje Do-
line u Oserijata?
Po svemu, dakle, izgleda da solinski natpis ne daje administra-
tivnu nego geografsko-etnografsku granicu Ilirika, a ta je po svoj prilici
završavala na Savi9 • Solinski natpis vjerojatno želi da cesta ne ide
do nekog mjesta unutar pokrajine, nego do kraja tj. do granice Ilirika
u užem smislu, koji se mogao završavati samo na Savi kao na prirodnoj
granici. Primjera takvog imamo i kod starih pisaca. Tako Pto·-
lomej (Geogr. VIII, 5) još u II navodi: »Peta karta Evrope obu-
hvata Reciju, Vindeliciju, Norik, obje Panonije i Iliriju sa
nim otocima<< (podvukao I. B.). Ptolomej dakle izdvaja Panoniju iz Ili-
rika. Isti pisac na drugom mjestu kaže da je »Ilirija (ne Dalmatia) ok-
ružena na sjeveru s obje Panonije, granica, a na zapadu

7' I. Boj anovski, dj. nav. u bilj. 272.

8 I danas je kod Srpca najlakši prijelaz preko Save u Slavoniju.
9 O opsegu pojma Illyricum na solinskom natpisu raspravljao je M. A b-

ram VAHD 191216-2,7, 153. termin »ad fines« .1de111tificir.a sa put

nom stanicom Ad Fines CT·aib. Peut.), odnosno Fines (Ravenn . Cosmographia
217, 16), dO!k mu naz,irv I!!yri cum ·i sto :što ri Dalmatia. Ad F ines mu je g.ra-
.s tanica. Cf. T h. M o m m s e n, ClL .Iii J, p. 417 ·i 422.

43
sa Istrom ... « (Geogr. II, 16). Pa i sam August u svom testa-
mentu govori nešto »Pannoniorum gentes, quos ante me principem
populi romani exercitus numquam adi t, devictos per Ti. N er anem, qui
tum erat privignus et legatus meus, imperio populi romani subieci pro-
tulique fines Illyrici ad ripam fluminis Danuvii« 10 •
Posljednja jasno ukazuje da granica Ilirika prije Tiberi-
jevih vojnih uspjeha (g. 12-9. pr. n. e.) nije dopirala do Dunava nego
da je istom tada bila pomaknuta na Dunav (protulique fines Illy1·ici ad
ripam fluminis Dunavii). Prema tome imali bismo do Save Ilirik u u žem
smislu i Ilirik u širem smislu : Dalmacija i obje Panonije. To bi i za naše
pitanje bilo rješenje. 11
Takvo rj ešenje problema implicira i termina
a d Fi n e s, vrlo rasprostranjenog toponima koji se u Antoninovu itine-
raru javlj a više od 20 puta, vrlo i na takv im mjestima koja ne leže
na granicama provincija. Takav je (da ostanemo u našim relacija-
ma) Naisa (Naissus) i stanice Viciano (Tab. Peut.), pa ponovno
Vician a i Scu pi, jednom sjeverno, a drugi put južno od stanice
Vicianum . U oba ova ad Fines putnu stanicu n a granici
dvaju samoupravnih teritorija, municipalnog i kolonij skog, tj. Ulpijane i
Naisa 1 1:::- je da se radi o reliktu iz predrimskog vremena. sh,t-
je i sa stanicom Ad Fines - 20 milja zapadno od Siska na cesti Erno-
na-Siscia (Tab. Peut. V-VI), koja se identificira sa T opuskim,
hipoteza koju s obzirom na podatke itinerara treba odbacit i. Tri posljed-
nje stanice pred Siscijom (Romula, Quadrata i Ad Fines) su
cestama Emona-Siscija (Tab. Peut.) i Senia-Siscija (Itin. Ant. 274, 4-6).
Radi se, o grešci itinerara i kontaminaciji podataka d viju k omuni-
kacija, one dolinom Save (Tab. Peut.) i one iz Like (Hin. Ant.) . Stanica
Ad Fines u stvari pripada cesti Emona- Siscia pa ni je mogla ležati na
granici provincije, te je treba lokalizirati negdje oko Vel. Gorice (možda
u Buševcu gdje se po Klemencu odvajala i cesta za Andautoniju), dakle
na granici teritorija Varcijana i Andautoniensium11 b.
Kada je o putnoj stanici A d Fi n e s - 16 milja južno od
Servicija (Tab. P eut.), t eško je radi li se i u ovom o

10 Monumentum Ancytra•l1JUm, e. XXX, T h. M o m m s e n, Res gestae div i

Augusti, 86.
11 Za naše :Pita·nje nije ibHno je H ili nije postoj,a'la na Superior i
Interior provincia Hillyricum o m m s e n, OIL I:H, .p. 27;9), je.r je u md u
o geografskom, a ne administrativnom shvatanju Ilirika. O problemu Su-
perior provincia Hillyricum, v. G. N o v a k. Questiones Epidauritanae, Rad,
JAZU, knj. 339 p. 97-108.
w F. P a p a z o g l u, Srednjobalkanska plemena u predrimsko doba, Akad.
nauka i um jet. BiH Djela XXX, Sarajevo, 1969, 155. M. M ir k o v Rimski
pu.t Naissus-Scupi ;i stanice Ad Fines, ZA, .sv. 1-·21/;lJ916\0, .249--4257. E. Ce r-
š k o v, RLms1kJi put Naissus- Saupi J sta111i.ca Viciano, Gl asnik ilVLuzeja Kosova :i
Metohije, VI, 1'96,1,
u b Do greške Itin . Ant. 2174 doš.lo je usLijed kontami.nacije podataka dviju
cesta: Senia-Siscia (cf. Tab. Peut.) i Emona-Siscia (Tab. Peut.), prve na od-
sj eku Siscia-Arupio, a druge na potezu Romula-Siscia. Prema tome u Itin.
Ant. nedostaje krak ceste od Aru pija (zapravo Bi vija) prema Sisciji. Cf. J. K l e-
m e n e, TeodoLJi.j ev pohod tpro.ti Max;i musa ·iz Sisdje do !Petovi,ja, Zgodov•i.nski
(>>Kosov zbornik«), sv. 6-7, (1952-53) 78 i d.

44
postaji dva plemenska teritorija, ili možda ovdje toponimija ad
Fines odražava stanicu, u »kod granice«, »pred gra-
nicom<< , za razliku od sintagme .... ad fines provinciae Illyrici sa Dolabe-
lina natpisa, koja samu granicu Ilirika u užem smislu, tj. do
rijeke Save.
Ipak,. i u ovom više sam sklon (prvom) po ko-
jem toponimija ad Fines (Ravenatovo Fi n e s) obilj.e žava situaciju iz
predrimskog vremena, tj . granicu, odnosno stanicu
teritorija dva plemena, u konkretnom Oserijata (Ptol. 2, 14, 2;
Plin. n. h. III, 148) i vjerojatno Mezeja"'.
ovog termina ad Fines najbolje objasniti analogije iz
Galije, gdje se na cestama v rlo j avlj a galski t oponim
E q u o r a n d a (Equarand a), sa refleksima koji u modernom francuskom
jeziku dolaze stotinjak puta: Ing rande, Eygu rande, Ivrande , Arande, Ava-
rande i sl. Toponim Equoranda je compositum koj i u drugom dijelu
»granica « dok u prvom (dij elu) prepoznaj emo >>konj« , dakle pogra-
konjska · stanica, što j e u l at inskom izraženo sa Fi n e s i sl 11 d. Up-
ravo isp it ivanje ovih toponima doprinijelo je boljem upoznavanju etno-
grafije predrimske Galije, koja je, kao i Ilirik, bila rascj epkana u brojna
plemena (cite) .
Stoga smijemo s razlogom da toponimija ad Fines i u
našem nije ništa drugo nego l atinski qualque epihorske toponi-
mije »granica« , postaja «, pa možda i postaja za ko-
nje«, kao i galski toponim Equoranda.
Po mišlj enju Domaszewskog cesta se morala završavati
od Servitiuma. on ovu identificira sa itinerar-
skom cestom Salona-Argentaria, što se ne može prihvatiti i zbog
same što su u pravcu vodile- kako vidjeti, dvi-
je Dolabelin e ceste (ad Hedum castellum Daesitiatium i cesta ad Bathi-
num flumen). Prihvatljivije je m išljenje Domaszewskog da solinski natpis
navodi samo onaj dio ceste koji su izgradile dalmatinske legij e, dok su
nastavak prema Sir miumu vjerojatno gradile panonske legije (XV Apolli-
naris, IX Hispana ili VIII Augusta) 12
Ako, n aime, konfrontiramo sva tri izvora, je da se radi o tr i,
ili u najmanju ruku o dvije, trase istog magistralnog
pravca. Sve tri ceste imaju istu polaznu i sve tri se završavaju u
istom Ako se usporede trase sa Itin. Ant. i Tab . Peut., vidimo
da se one rastaju u jednoj iza (Aequum) i da se opet nakon
77 m . p . (Itin. Ant.) sastaju u L eusabi. U svom daljnjem toku obje idu

11 c Z. Ma r:i .Donja Dohna, GZM J.9 64, 72.-73 .P,rilog r5. Usp. A. M 6-
1 1

c s y, Die Bevolkerung von P annonien bis zu den Markomannenkriegen, Bu-

da!pest 1959, 26, 75 ri 'karta. G. A l f o l d y, K Ho, 3.26·. H. v. P e tr i :k o v ri t s, Die
Varciani, 65.
Ud E m i l e T h e v e n o t, Histoire des Gaulois, Paris 1971, 33-37, Cf. P.
L e b e l, Ou en est le probleme d'Equoranda, Rev. arch. de l' .. 19'54.
Beneficiarienp.o.sten u Bb, 19()4, ll.

4.5.
istom linijom, iako stanice kroz koje prolaze poslije Leusabe nisu iden-
osim možda Aemate (Itin. Ant.) koja se smatra
sa Lamatis (Tab. Peut.). Razlika u distanci Leusabe i Aemate,
odnosno Lamatis, od 3 m . p. (XIII:X m . p.) može se lako objasniti. S ve
ostale elemente obiju trasa stanica Aequum i Leusaba treba tra-
žiti odvojeno na terenu, jer su n a tom odsjeku, u stvari, u pitanju dvije
komunikacije, odnosno dva pravca ili kraka, vjerojatno starija
i varijanta istog osnovnog pravca.
Cestu Salonae-Servitium dakle, valja promatrati i u njenom raz-
voju, a ne U toku vremena bile su nove dionice koje
su se uklapale u isti osnovni pravac. U razmatranju tog pitanja težak
problem predstavlja po svoj prilici varijanta, koja je
i sa brojem stanica , što možda na vrijeme kada je
cursus publicus bio razvijeniji a broj stanica U pitanju je u
prvom redu dužina te varijante koja po Tab. Peut. iznosi svega 126
m. p . = 189 km, dakle manje nego što je udaljenost od Salone do
Servicija. Postavlja se pitanje kako popuniti lakunu stanica Ba-
riduum i Ionnaria, gdje je greškom kopiste ispala milijacija. Upravo na
ovom odsjeku Tabula navodi niz stanica sa manjim rastojanjem (Aequo
VIII In Alperio XIV Bariduo-Ionnaria XIII Sarite VII Indenea V Baloie
XII Leusaba). bismo da je i distanca Bar iduum-a i Jo-
narije imala najviše do XV m. p. takva konjektura - kako
mo vidjeti- ne bi zadovoljila jer ne odgovara situaciji na terenu, pa stoga
korumpirano mjesto treba emendirati sa oko XXX m. p.ll3 Ili je, možda,
na tome mjestu ispala još koja stanica? To je pitanje o kojem se može
ovako ili onako. Kakva je situacija na terenu, pokazat naše
daljnje izlaganje.
Posebno bih htio d a se nalazi u vrlo n e-
zavidnom položaju u koje leži sjeverno od dinarskih planina.
T o posebno važi za teren polja prema sj everoistoku, sve
d o Save. Na tom nema izrazitih tragova rimskih cesta (ili
su rij etki) , koji se na kraškom terenu nisu ni m ogli a u aluv i-
jalnoj ravni n izvodno od Banje Luke još man je. Osim anep igrafskog mi-
ljoka za iz Gornjeg Šeh era kra j Banja Luke, koji ranij im
n ij e b io poznat, na ovom dij elu n ema d r u gih sigu r n ih ostatak a ceste, ili se
k ao takvi sa ne mogu odrediti. Kada se r aspravlja o konkret-
noj cesti, onda ostaci rimskog materijala i substrukcij a, ili neka sta ra
kaldrma i pon eki usjek, ne m oraju da budu i dokazi za cestu,
jer su t akvi obj ekti mogli staj ati i na lokalnim p utovim a . po-
sebno m or a biti oprezan kad a su u pitanju stare k aldrme i stari
p utovi. Stoga u ovom i n em a prave za m ikr otopo-
grafska h odološk a istraživanja rimskih cest a , p a smo više d a na
osnovu pravca komunikacije i njezine dužine, uz to mjes-
ostatke antike, njihov pravac rekonstruiramo samo u osnovnoj
liniji. Osim tragova rimskih aglomeracija, važne indikacije pružaju i

1l3 Do je došaoQ W. T o m a s e h e k , TOIPOg["aUJhie,

·»Die hie[" •anZJunehmende Li.icke di.irfen W1i1r auf XXX schatzen, usw . . . .« .
5·1 7:
Cf. M. Hoernes, 132. U stvari, to je razlika zbira distanci Tabule i Iti-
nerara.

46
srednjovjekovni i turski putovi koji su vrlo nastali na pod-
lozi14. Cesto se rimski putovi poklapaju i sa trasama suvremenih cesta,
koje su mahom u posljednjem Stoga upravo na od-
sjeku od Podrašnice do Banje Luke trasa rimske ceste biti najviše revi-
dirana, jer nema nijednog dokaza za pravac preko Zmijanja ko-
jim je dosad To je pravac preko Sitnice i Bunara na
Kola i Banju Luku, koji je odredio još O. Blau, prvi ove ceste,
a koji su prihvatili, uz manje izmjene,' 5 svi kasniji
O trasi Dolabeline ceste (ad fines provinciae Illyrici), zbog pomanj-
kanja potrebnih elemenata, samo se može Možda je njezin tok
u osnovi sa jednom od itinerarskih komunikacija, sa trasom An-
toninova Itinerara, odnosno Tabule. Stoga najprije valja odrediti i rekon-
struirati trase itinerarskih cesta. S obzirom na dužinu Dolabeline
ceste: 167 milja prema 149 milja sa Itin. Ant., je da je Dolabelina
komunikacija išla - bar - i pravcem. Preliminarno
i mogao bi se uzeti kao u obzir i pravac: Citluk kraj
Sinja- izvor Cetine- Uništa- Grahovo- Grkovci- polje
- Mliništa- Pecka- Podrašnica- Banja Luka- Sava. Ta bi trasa
zadovoljila u isto vrijeme i strateške potrebe trenutka u kome
je nastala, a ujedno bi ostala u granicama distanci solinskog natpisa.
Ovakva trasa imala bi dosta opravdanja i sa stanovišta arheološke topo-
grafije, jer bi prolazila kroz broj naselja (u gor-
njoj Cetini, u Grkovcima i Bastasima na Livanjskom polju), koja su
arheološkim nalazima.16 Uz to se radi o prirodnom i dosta
povoljnom pravcu.

U ovom radu, od poznatog, najprije ispitati tragove

itinerarskih cesta, iako su one tek u kasnije doba, te se na os-
novu dobijenih rezultata vratiti na Dolabelinu cestu iz 16/ 17. g. n. e.

Izgradnja kolske ceste, duge 167 milja = oko 250 km, po teškom i
pretežno planinskom terenu za ono vrijeme je bio vrlo težak i složen zah-
vat, ali i dokaz širine pogleda njenih graditelja, u prvom redu samog Do-
labele. Koliko je to bio težak pothvat sa gledišta najbolje to
ilustrirati uzdužni presjek ceste sa nadmorskim visinama : Solin O, Klis
339, Cetina 302, Prolog (sedlo) 1140, Livanjsko polje 709, Staretina (Ca-
trnj a ) 1320, polje 933, Mliništa 1250, Pecka 551 , Štr-
bina (klanac) 941, polje 750, Banja Luka 163 i Sava (Bos.

14 E. Cer š k o v, Oko problema komunikacija i položaja naselja na Ko-

sovu .i Metohiji u 1rimskom periodu, Glasnilk Muzeja Kosova ·i Metohije, Prišbi-

na, 1957,sv. l•I , str. :65 1i 74.
15 O. B aa u, Reisen, 110; i s .t 1, MD'nats'berichte der Berliner Akademie
der Wissenschaften 1·867, 742.
16 e. P a t s e h , Dolina gornje Cetine u rimsko doba, GZM, 1899, 69. B .

GabT i evl DVlije ilirske s Vrl•ike., v;AHD, 19513, 103. A.

P. M i šur a, Colonia Romana Aequum Claudium (Citluk), Graz et Vienne,
1921, 4 d d. C. P •a t s e h, Municiptwm Salvium, GZM 1906, 1·61. D. S er g e-
j e v s k i, Novi i revidirani natpisi, GZM, 1951, 301. I s t i, Rimski spomenici
iz Bosne Spom. 77, br. 28-33; i•td.

47
Gradiška) 95 m. relativni uspon, onaj iz Sinjskog polja na Prolog,
iznosio je oko 830 m, dok je samo nešto niži bio onaj iz preko
Staretine na polje (700 m). Oba ova uspona bila su izvedena
vrlo vješto, prirodne dugodoline i sedla. Cesta je na više mjesta
prelazila snježnu granicu od 700 m visine, koja se u našim uslovima smat-
ra u pogledu prohodnosti tokom cijele zime. Stoga je na naj-
višim (Prolog, Mliništa, Štrbina) morala postojati po-
sebna zimska služba koja se brinula o prohodnosti ceste; u u
kompetenciji vojske, a kasnije municipalnih, odnosno pere-
g rinskih vlasti, prema kroz koje je cesta prolazila.
tim, o organizaciji te službe iz raspoloživih izvora sa našeg ne
znamo ništa.
Probijanje planinske barijere Dinarida, imalo je bez sumnje velike
posljedice ne samo sa stanovišta sigurnosti rimske vlasti u Dalmaciji i
Panonskom bazenu nego i za kulturn i razvoj ovog prostora. B io je t o prvi
i posljednji put da je savladana >> antinomija tranzitne intrazitnosti Dina-
rida<< n a osovini sjever- jug i t ime na u
vojnom, ekonomskom i kulturnom pogledu povezana dva t ako važna ev-
r opska kompleksa kao što su mediteranski i podunavski, što je u krajnjoj
liniji imalo za posljedicu »mediteranizaciju<< dinarsko-panonskog prosto-
ra. Time je preko Salone, kao centripet alne na obali Ja-
drana, R im i naj prirodnijim putem bio vezan sa limesom na
Dunavu, ali i sa unutrašnjim prostorom Ilirika, što je za naše krajeve
;:-nalo u i kulturnom pogledu sudbonosne poslj edice. Upravo je
to komunikacija, uz onu dolinama Sane i Unca, kojom su i n aši preci sišli
na toplo mediteransko more. Uz te stare ceste koje su ostale i onda kada
više nije bilo rimskog carstva i Rimljana formirale su se kao oko
hrvatska i bosanska srednjovjekovna država. Odatle je nastala i težnja da
se Primorje i njegovo povežu modernom prometnicom koja bi u
sk ladu sa današnjim potrebama i ostvarili cilj
koji je Rimljanin shvatio i ostvario još prije dvij e godina.

HISTORdAT ISTRAŽI VAN.JA

Istraživanjem ove komunikacije, ili ovog pravca,

bavio se veliki broj F. Ballif ju je jedini ispitao iz autopsije
na cijelom toku kroz današnj u Bosnu i Hercegovinu, dok su Blau, Hoer-
nes, Sergejevski, i ispitivali samo .pojedine odsjeke. Os-
tale brojne interpretacij e Tomaschek, Con s, Kie-
pert, Domaszewski, Miller, Wilkes i drugi) plod su kabinetskog rada,
koji se oslanjao n a izvore i literatu ru. To i j este razlog što su
rezultati pojedinih vrlo disparatni a lokalizacije pojedinih put-
nih stanica
Na priloženoj tabeli uneseni su , zbog preglednosti, podaci do kojih
su došli oni koji su se, u posljednj ih stotinjak godin a, siste-
m a tski bavili istraživa nj em r imskih komunikacija u rimskoj provinciji
Dalm aciji, i koji su cestu Salona-Servitium u cjelini, tj. na
nj ezinom cijelom toku od Salone do Save. ·
(Vidi: priloženi Tabelarni pregled)

48
 TABELARNI PREGLED - TOPOGRAFIJA RIMSKE CESTE SALONA-SERVITIUM
IZVORI Lokaldzac :i je pu t n i h
Rave- BILJEš- KATAN-
So1i:nski rm ati KE O. BLAU CIL III TOMA- HOER- PASA-
natpis
Iti n. Ant Tab. Peut Cosmo- CIC
1B67 1873 LJIDVIC SCHEK NE.S V i::.· CONS BALLIF CIL III MILLER LIC
gralp hia 1824 1873 1880 1882 188,.,2 1882 1893 1902 1916 1959
l
l 2 3 4 5 l 2 3 8 ll 12

A colonia SALONAS XXI !SALONA XVI

Salonitana I-----------+-----------;--------;---------J---
l l l l !SOLIN l l l l l
g'-J'ivrr AEQuo xvrr !AEQuo VIII l srnJ l ICITLUK ICITLUK ICITLUK ICITLUK ictTL IX I=UK I=UK j=UK icm.UK l -----•
PELVA XVIII!
l-----------+------------+----------------l
l l ILISTANI ILISTANI 'VRLIKA lvrelo ILISTANI LISTANI l ' VRLIKA
__A_NE
__

I-S-A_L_v_r_A_E__x__
(=
__ i-l
LJ_E__ G_L_A
__v_rc_E
__I\-G_L_A_v
l
__
l
l l
GLAVICE l l GRAHOVO

SARNADE XVIII l l l TE)

SARIT-1 PECKA
?
PECKA
(= Saritte) PECKA
. ---'IIV_E
tzvor Sane POLJJ!
__
PECKA KOKOROSA PECKA

LEUSABA
l l l KLJUC l PODRAS-
NICA
l PODRAS-
NICA
l
Lašvu
l
PODRAS-j PODRAS-
NICA NICA
l
SITNib A l
PODRAS-
NICA
l
PODRAS-
NICA
SITNICA l
južno od
Sitnice
l
BUNARI

l XIV l l l l l
PROLOG l l
BRIG PROLOG l
PROLpG BILI BRIG l l
PROLOG l
l BARIDUO - l l l l l l
(Kupres)
lLIVNO l
SEV
VO B
l
GLAMOC

jwNNARIA·xm 1 l KNIN 1 j 1 oTrNovcz 1 :.A'J::U l GLAVIcA 1

l SARITTE VII l
-----------+------------+-------T-------·--------T-
l STRMICA l l l
PECKA l l
na PRILUKA l p.) l l
SKOKOVI l
1INDENEA V l l UNAC l l l
CIPULJIC l
JEZERO lGLAMOC l l
.JEZERO l
PECKA l
___ __I_A__TI--------I-B-IL_A_J____ __C_AR---+IG
__L_A_V__ ___

LEUSABA XIII LEUSABA X

LEUSABA KLJUC NICKO
POLJE
VAC ili
Skoplje _n a
ili Majdan (= Salviae)

PODRAŠ- utoku Blle PODRAS- NICKO

NICA u Lašvu NICA
PODRAŠ-
POLJE
l
r"

SITNIC.•
l l --..

PODRAS-
NICA
POD-
NICA
_.,1!11
NICE

SITNICA
NICE
l
ju!no od
SITNICE 'BUNARI
_A_E_M_A_T_E
___ __
A_T-IS__X
__II__+-1L_A_M
__A_T_I_S-T-1 l
BUN :gt.fal BUNARI DOBRINJE SLJIVNO

CASTRA XIII
l CIL III 9864a KOZARAC PAVIC
l
______
HAN DOBRI-
NJE
l l
grad
PAVIC
l
BANJA
LUKA
l
BANJA
LUKA
l
BANJr.
LUKJ. L•..,..
DOBRI-
NJB
SBBJm kod
B. Luke L•"""'
BANJA
LUKA

l l l
i 10159
ADLA-
DIOS XXIV
BANJA
LUKA
IBANJA
LUKA
IBANJA
LUKA
ILA'l-!Skod ITRN
BanJe Luke
j<=
ad Lad10s)
ITRN =A TRN TRNSLATINillA TRN

------------:,:-A-D
__F_IN._E_S_X
__V_I-+-IF_I_N_E_S___ !LAKTAŠ! ILAKTASI ILAKTASI ILAKTASI LAKTAII LAKTASI LAKTASI
__
provinciae SERVITII SERVITIO Not. SRBAC GRADIS- GRADIS- GRADiš- GRAI!IB- - .A n&#

__ ______
 Daleko je broj arheologa i koji su se bavili istra-
živanjem samo pojedinih dionica ili odsjeka ove magistralne prometnice,
a koji se nisu upuštali u ubikacije pojedinih stanica na njenom
dugom putu, kao što su Evans, Patsch, Sergejevski i broj-
ni drugi. O njihovim mišljenjima bit govora uz opis pojedinih dionica.
sam pogled na Tabelarni pregled pokazuje da su rezultati pro-
ove komunikacije vrlo divergentni. Sama cesta vo-
je raznim pravcima, a postaje (mansiones) locirane. Tako
A. M. trasu ove komunikacije vodi suviše zapadno, u dolinu
San e, i time miješa sa cestom ad imum montem Ditionum Ulcirum so-
linskog natpisa 17 •
O. B l a u je prvi odredio pravac ceste na odsjeku Banja Luka-
polje, i to pravcem
p olj e-Pecka-Mlinište-Glavice18 • Slabost je ove Blauove rekonstruk-
cije, kao i one Kieperta, Ballifa i što ne uzima u obzir putne
st anice Tabule Peutingerijane.
I. K u k u l j trasu ove komunikacije sa pravog puta
i vodi u dolinu Lašve i Vrbasa, nego što je ona išla19 •
W. T o m a s e h e k, dao je dosad topografiju ceste Sa-
lona-Servitium iako je nije na terenu. Tomaschek je dobro
shvatio izvore i najviše se od svih autora približio stvarnoj trasi obiju
itiner ara, posebno Ant on inova itinerara 20 •
M . H o er n e s je, Salviae (Itin. Ant.) sa Baloie
(Tab. Peut.), pobrkao obje varijante. Za putne stanice Castra (Tab. Peut.),
i Ad Ladios (Itin. Ant.) smatra da su jedna stanica: Castra ad Ladios.
Trasu Itin. Ant. vodi preko Uništa dolinom
J. A l a je jedan krak ove komunikacije (Itin.
A nt .) vodio suviše zapadno, preko Vedrog Polja polje), a
odatle, kao i Hoernes, preko Grahova na vrelo Cetine, i to preko
H. Co n s uglavnom usvaj a Tomaschekove rezultate, s tim što
S arnade identificira (Itin. Ant.) sa Saritte (Tab. Peut.), ali ih ne ubicira.
Cons nema ni stanice Bariduum23 •
P h. B a ll if je prvi odredio trasu ceste na terenu, ali samo va-
r ijantu koju daje Itin. Antonini, dok su lokalizacije pojedinih stanica
d ate (na karti) prema H. Kiepertu u CIL III iz 1873. g .e4
Na sve tri K i e p er t o v e karte trasa ceste je prikazana razli-
Dok je na k arti u CIL III iz 1873., T . III nacrtan samo pravac preko
polja i Sitnice, na onoj iz 1902. (T. VI) ucrtana je i trasa Pro-
log-Livno-Šuica-Kupres- J an j-Ši pavo-Maj dan-Bilaj ce kod Var car
Vakufa, gdje se ova trasa završava. Dionica Kupres-Janj data je kao si-
gurna. U atlasu Formae orbis antiqui situacija je opet varijanta

17A. M. K a t a n Orbis antiquus ex tabula itineraria Theodosii im-

peratoris, I i II, Budae, 1824 i 1825, posebno I, 330.
1s O. B 1 a u, Monausheriohte der Berliner Akademie der Wii,ssenschaften, ·
1867, 742. Uspor. Reisen 110-119.
19 iP.anonij'a r.:ms:ka, 103-132.

2o Topo.g raphie, 5.l 2r--517.

21 Alterthumer der Hercegovina, II, 131-136.

La via romana, BD, 1881 i 1882 (u nastavcima). Cf.. š. L j u b VHAD,

1886, 40.
'213 H. C o n iS·, Dalmati e, 229-235.
24 Strassen, 17-21.

4 49
Itin. Ant. ide preko Vrlike (Pelva) i Grahova (Salviae), dok ona Tab.
Peut. vodi od Aequuma na Prolog (in Alperio), Livno (Bariduo) , pa Gla-
polje. Obje trase sastaju se u Leusabi (Podrašnica?), pa preko Sit·
nice i Bunara, dakle linijom koju je odredio još Blau, vode na
K. M i ller jednu varijantu vodi preko (Itin. Ant.),
a drugu preko polja (Tab. Peutf 6 •
E. P a š a l uglavnom slijedi trasu Blaua i Ballifa i ne daje, kao
ni oni, topografiju ceste sa Tab. Peut27 , nego samo pretpostavlja da nije
išla trasom Itin. Ant. nego dolinom Cetine. Sjeverno od Leusabe, koju
lokalizira u Bunare na Zmijanju, obje su varijante, i po na-
stavljale istom
Ukratko iznijeti i mišljenja nekih autora koji nisu u cjelini pro-
komunikaciju i njezinu topografiju, pa ih stoga nisam mogao
unijeti u Tabelarni pregled.
A. E v a n s je ovu cestu vodio dolinom gornje Cetine na Knin i
dalje na Grahovo, polje do u dolini Sane, dakle tra-
som kojom je išla cesta ad imum montem Ditionum Ulcirum, koju je u
unutrašnjosti izgradio Klaudije29 •
K. P a t s e h se nije složio sa Balifovim trasama na Livanjskom
polju: (u stvari i Prolog-Ra-
povina-Livno, im trasu uz rub polja30 • Po Patschu
cesta je na Savu izbijala u Donjoj Dolini 31 •
F. B u l je dionicu Salona-Aequum ispitao mikrotopografski
na osnovu tragova same ceste planum, naselja i natpisi). Je-
dan ogranak (Itin. Ant.) ove ceste je vodio iz Aequuma preko Uni-
šta na Grahovo polje, pa na (Salviae) i Banja Luku, a drugi preko
Prologa prema Banjoj
A. D o m a s z e w s k i cestu ad fines provinciae Illyrici identifi-
cira sa itinerarskom cestom Salona-Argentaria (Tab.
G. N o v a k se nije bavio hodološkim ali je na
osnovu izvora i literature dao lokacije pojedinih putnih stanica s ove i
osta}ih itinerarskih komunikacija34 •
M. Abra m smatra da je Dolabelina cesta, koju vodi »do gra-
nice pokrajine Ilirika «, sa itinerarskim cestama Itin. Ant. i Tab.
Peut., ali joj ne trasu ni topografiju35 •

25 H . K i e p er t u CIL III Tom I, sv. 2, 187> 3, T III i CIL III, Suppl.

1902, T. VI ; posljednju descripsit H . Kiepert, supplevit R. Kiepert; H. K i e p er t,
Formae orlb i>s antiqrui, lbearbeitet UJnd her.aUJsgegelben von IRichar.d Kieper t, iBer-
lin, 1901, T XVII (Illyricum et Thracia) . Dalje u tekstu FOA.
26 riR šp. 47>8.
21 AI, 11 1>1, 64 kaž e: »Einzelne St-atio nen in der 'T.alb. Peut. lmnnten j-edoch
bis h eute weder :identili'ZJiert, noch lokalis iert werden {>Lna;lperio, Ba11i!duo Lon-
n a.ria, Sari>tte, Indenea rund H a;loie)«. Cf. /N.a,selj.a, 30'-31.
'28 Iibidem.
e 9 AR [II[ , 57-58 li k a rta.

3o 1906, HY8 i •179.

31 GZM 1902, 411. Uspor. C. Tr u h e l k a, Prehistorijske soj enice u ko-
r itu S av e kod Donj e Doline, GZM 1901, 229.
112 Str idon, rodno mj esto sv. Jeronima, Sarajevo, 1920, 87; BD, 1887, 28-29;
BiD, •11903 . .1.13 i d., :i td. Cf. A 1a; iBD, 188121, 118 i 133.
oo O i.e Benef idarier po,s.ten , 11.
34 Suplem ent Bulletinu D alma ta g . XXXVIII, Za greb, 1915, 24-25.

3 5 O novim m ilj okatz im a 1 i ces<ta;ma <Dalmacije, VAHD, 1.9<26-2·7,

153.

50
 D . S er g e j e v s k i je na osnovu detaljnog studija da
na polju postoji samo jedna cesta koja je sigurno rimskog
postanja, »i to ona s Tab. Peut.<<, dok je drugi ogranak (!tin. Ant.) išao
preko Bravskog, tj. preko polja36 •
U vezi sa interpretacijom novog natpisa >> •• •inter Bari-
zaniates et Lizaviates . . .«, iz Šušnjara kraj Vrlike, u gornjoj Cetini, pred-
ložio je B. G a b ali vrlo oprezno, dvije varijante trase: ogra-
nak Tab. Peut (59 milja) od Aequuma preko Prologa i na Li-
vanjskom polju, a ogranak Itin. Ant. (73 milje) preko Vrlike, Uništa, Gr-
kovaca, Bastasa i Staretine. Oba izlaze na polje. Tu se kao od-
problem postavlja ubikacija Bariduuma (etnik BaTizaniates), koji
smješta u okolinu Vrlike3 7 •
G. A l f 61 d y i J. J. Wilke s u svojim monografijskim sinte-
zama o rimskoj provinciji Dalmaciji nisu se posebno bavili
cesta. Kad je o topografiji današnje Bosne, obojica usva-
jaju samo nešto malo modificiranu topografiju Ni jedan ni drugi
nemaju na priloženim kartama ucrtane komunikacije38 •
podatke i osvrte o rimskim cestama dali su i drugi
b roj ni autori, koje po potrebi citirati.
Kako se iz izloženog vidi, dosadašnja istraživanja nisu dala pouz-
danog rješenja ni trase ni topografije ove magistralne ceste. Ipak, jedno
je slažu se da je Dolabelina cesta u svom
osnovnom pravcu i cilju, kao najvažniji spoj Salone i Podunavlja, iden-
sa itinerarskim cestama kako su t radirane u Antoninovu itineraru
i n ešto Kastorovoj (Peutingerovoj) tabli. Uz to je istra-
složna da ogranak Itin. Ant. valja tražiti zapadnije od onoga Tab.
P eut. Pri tome, ipak, griješi kada obje varijante spaja
na polju. Vidjeli smo, naime, da se na odsjeku Aequum-
Leusaba trase ne podudaraju.
Da bi se, dakle, bar posrednim putem rekonstruirala t r asa Dolabe-
line ceste iz 16/17. g., najprije je potrebno na osnovu terenskih ispiti-
vanja kao i elemenata koje pružaju itinerari, odrediti pruge itinerarskih
komunikacija (v. Kartu I).

TRASA RIMSKE CESTE OD SALONE DO SERVITIUMA

A. ITINERARIUM ANTONIN!
Antoninov itinerar (268-269) daje trasu ceste: Salonag
XXI Aequo XVII Pelva XVIII Salviae XXIV Sarnade XVIII Leusaba
XIII XIX Ad Ladios XXIV Servitii.
Ako milju 1472 m 3 9 , zbirna dužina komunikacije iznosi
154 m. p . = 226.668 m. Prema mišljenju (Blau, Kiep-

eo Putne bilješke iz GZM, 1942, 117 i 119.

3 7 Dj . nav. u bilj. 16, 103 i d. Cf. P a š a l Naselja, 31. v. bilj . 391.
G. A l f i.i l d y, Bevi.ilkerung, 172 ; topografij a passim (Aequum, Pelva
Salviae, Bariduo, Castra, Ad Fines); J. J . Wilk e s, Dalmatia, 452-453 ; to-
po,g,raftija /[)a,ssim (A·eqllium, Pelva, ISalvi.ae Sarnade = Sanitte ·L eusaJba Ae-
maJte, ca.S\Dra, IA:d F1Lnes, Ser vit-irum). . ' '
ID.are :mlberr ,g, s. v. !K. P •a .ts•ch, N a•r ona, 50 1 rims•k u m ilju
1478,5 1480 m. Po I. K u k u l j u r imska 104 bib.
'3, l milja = 24 minute, '5 mti['ja = ,21 s ata . lU ·Oibi·6no ·s e
uzimlje l rimska milja = iOOO passus duplices = 1500 m. Jedna i po rimska
milja odgovara jednoj galskoj l e u g i (2222 m), dakle 1480 m.

51
pert, Tomaschek, Cons, Ballif i cesta je išla preko
E k v uma i Prologa do Livanjskog polja, a odatl e na polje,
Pecku i dalje u unutrašnjost zemlje. su mišljenje iznijeli
Hoernes, Miller i koji je vode preko Vrlike na Gra-
h ovo, odnosno na Grkovce (Livanjska polje). Sergejevski je mislio da je
ov a cesta v odila preko Bravskog polje).
Ako ne želimo sumnjati u v jerodostojrwst izvor a, a za to n emamo
razloga jer nas Itin. Anton. svojim distancama dovodi do
cil ja, onda se moramo za t r an sdinarski pravac preko P r ologa 1
LUtana na Sta retinu i polje, jer se taj pravac skladno uklapa
u d ist ancu Itin erara, a s d ruge stran e potpuno je u skladu i sa m ilijaci-
jom m iljokaza kod P r ologa (34 m ilje od Salone) i onoga na Staretini (51
milja od S alone), kao i onog Ravnih Mliništa (65 milja od S a-
lone). T rasa pak preko Vrlike i Uništa bila b i osjetljivo d u ža, iznosila bi
oJ. Salon e d o na p olju, gdj e se ubicira putna
star..ica Salviae, oko 110 km, umj esto 82 km, koEko daje IEnerar40 •
N eki a utori, njima i B allif, O'TU cestu vode p r eko Muf;a
(Andetrium), što ne od [Sova r a udaljenostima na terenu i ne uk-
lapa se u milij aciju Itiner2.r a. Cesta je d o Cii;luka i Proh:J::t vodila naj-
putem - preko Dugopol ja i Sinja, lmda vodi i m oderna cesta, i
to pravcem k ako ga je odredio
To j e uglavnom ona trasa koj u je markirao Tomaschek, j edan od
p rvih njenih istina sa izvjesnim p ogreškam a, a koji k až?
»Von Han Prolog bis zur Hochebene gab es also im Alterthum
zwei Strassen; beiden vervolgen eine moglichst gerade Riechtung, beide
fiihren uber ziemlich schwier;i ges Terrain, beide wichen dem ungang-
baren Hochriicken Crna-gora au s; wiihrend aber die . .. R ou te d er Ta-
bu la mehr nach Osten hin ausbiegt, w en det sich die im It. A n t . mar-
k ierte Strasse iib er die n ordw estlichen T haUcessel; auf .1ener w ar Sarittc,
auf dieser Salvia DuTchgangspunkt, das wichtigste Cultv,Tcentrum« 41 •

l . Dionica Salonae XXI Aequum

Distan ca od 21 milje iznosi oko 31 km 30,91 2 m). S avre-
mena cest::l koja se uglav-
nom drži ist og p r avca, d ug a je oko 34 km. M oderna cesta im a više zc:vojn
a na odsj eku od Solina d o Klisa vodi n ešt o dužim pravcem preko Rupo-
tina"". T rasa je ucrtana na Kieper tovoj karti (CIL III 1873), kod B a llifa
i na karti u Bull. Dalm. 1902, T. II. istr aživan ja ove ceste dje-
su izmijenila podatke na naveden im k artama.w.
S ve su ceste solinsk ih n atpisa do K lisa vodile istom t rasom, pro-
kroz jedini prirodni prol az u unutrašnjost zem lje, kroz tzv. k liški
klanac ili preva lu, a zatim se na Klisu i dugopoljskoj v isoravni g ran ale u
tri pravca.

40 Solin 31 Citluk oko 30 Vrlika 34,5 Grkovci (via Unište) oko 15

(via Bastas\) = oko 110 km.
41 Topographie, 517.

4!-! " · •• quattuor millia passuum ab ipsa urbe distantem, quae in hodi<Jr-
num usque diem Clisa nuncupatw·" , 'kaže Por:liirogenet (.kod F. k ·o g, Doc.
264, 2!78) .
F. B u l i Cen ni suU.a strada ;r.o mana da Salona alla Coloni:a Claud•ia
Ae quum (Oit.luk presso S inj) e .s ue BD, 1903 113--130. Cf. BD
Hl99, 26li d.

52
 Slika 2.
P la n Salon e sa u crta nim cest a m a (pr em a Novaku, Povijest Splita , 1957)
(Foto Ranko

53
 SOLIN-KLIS, rimskom i modernom cestom oko 6 km.
Cesta je Salonu napuštala kroz Porta Caesarea, u grad-
s kom bedemu, na kojima su (ili u njihovoj blizini), po svoj prilici, bile
uzidane solinskih natpisa o pojedinim cestama 44 • Razlozi koje je
u prilog tome iznio Kahler dosta su uvjerljivi i naime, zajedno sa
solinskog natpisa u zvonik splitske katedrale bila su i
dva kapitela koji stilski pripadaju dekoru Porta Caesarea45 • Sa istih vrata
i jedan teško natpis, na osnovu kojeg je Kahler izgradnju
Porta Caesarea stavio u posljednje dvije godine Augustova života (12. do
14. g. n . e.), dakle uskoro nakon delmatskog ustanka 48 , a samo nekoliko
godina prije nego što su bile završene prve Dolabeline ceste.
Napustivši Salonu47 , cesta je najprije vodila smjerom prav-
cem gradskog dekumana prema izvoru rijeke Jadra, zaobilazila
od Debele glavice i uspinjala na Klis uz Bili brig48 • Most na Solinskoj
rijeci (Jadro) nije bio na ovoj cesti, nego na komunikaciji koja se od nje
odvajala i preko (Epetium) vodila u Omiš 49 • Na Kliška vrata
izlazila je od sela, ispod Kliške a ne iznad nje kako je
ucrtano na navedenim kartama50 • Na Klisu, na lok. kod
prelazila je duboku provaliju preko velikog nasipa (>>un argine di dimen-
:Sioni colossali<<), koji se a koji mještani zovu nasutak,
a put preko njega rimski put. I ovdje, kao i uz Bili brig (ili Bili put), sa-
su se u živcu kamenu koloderine51 • Cesta se dalje penjala na Grlo,
gdje je, kao i danas, bilo Tu se na zapad odvajala cesta za
(Andetrium), poznata kao via Gabiniana, o kojoj biti govora u poseb-
nom poglavlju. Sa Klisa i tri miljokaza; (Vidi Tabelarni pregled
miljokaza - na kraju poglavlja).

44 M. Abra m VAHD, 1926-27, T. I i Il.

45 iH. K a h •1 e 1r, Die P ·o vta Caesarea lim Sa/lona, VAHD, '1940, 3'3 -34, !bilj
26 i 27. - Po BD, 1903, 114, cesta je polazila sa Porta Andetria, u sje-
vernom ug1u . To je -strunje ilz ,kasnijeg vremena -k ada se ,prosd-
_rio tPrema ils tolku.
4'6 Ibidem, 33-34 i 49. Natpis u restituciji Petrikovitsa glasi: Imp. Cae-
:sa ]ri d[ ivi filio A]vgvs[to p]ontif [.] ma[x tr.p ....] = F. B u l BD XXX
(1907), 50.
47 Plan Salone v. J. J. Wilke s, Dalmatia, 361, = G . N o v a k, Povijest
Splita, (1957), 19, sl. 4, ovdje sl. 2.
48 U •a ntici je na Klisru bilo =a'tnije n a-s elje, o !bogati na-
lazi BD XX•I, 22JD-; XX:H, 1716; i naJtpisi BD 30; XI, 17·8 ; XXL Wl; XX!TI, 5
i 177; XXIII, 10; XXIV, ll, 54 i 105; XXV, 129; XXVI; 186; XXXI, 68. O iden-
tifi-kaciji K-lisa sa .Andet11iumom v. BD XXVI, il14 ,i XXX '101. Cf. GIL tiH, p.
361, 40·7 !i '1616. N ij e se mo:glo uhnr.diti je li •na Kl:isu .i u doba 111eki
kastel. L_i. K ar a m a n, Oko drevne kliške Zagreb, 1933, 2, protiv-
nog je mišljenja, dok F. BD 1903, 114 bilj. l akceptira tu ali
za v -r ijeme (» ... piu tardi un avanposto di SaLona .. ,«). O
KEsa i ik•H ške preva1e kr-o z vjeko1v e, L. K ·a 't Veza pnimon:ke D al>maci'.ie
kroz kliški prolaz od predhistorije do pada Venecije, Starine, knj. 51, 1962,
267-434.
49 iNa Solinsilwj :nijeci (Jadro), !kod Jankove mLin ice, staj•ao je 1 nimski most,
dlug oko 40 a 'š irdk 13;2JO m. Mo1st je služio sve do XliX ,s t. Bio je u ISirednjem vi-
j-e ku :Po,plr.a>vljen. U IP•rošl>om ratu g-a je po rušila ta-Hja-nska vojska. L. K •a
Solin od VII do IX st., Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji IX, 1955, 61-62 i
64-615, sJ. 4.
00 »iL'a1 n1Jica st:rada .romaJna andava •ilnvece s-otto l'•attuale ,s tr.a·da 1regia, po-i
sotto il villaggio di Clissa e la fortezza omonima«, F . B u l
n. dJ., 115.
st B u 'l i n. dj., H6.

54
 GRLO-DICMO, rimskom cestom oko 10 km, a sadašnjom ll km.
Cesta je sa Grla u generalnom smjeru vodila pravcem današnje ce-
ste sve do Klapavice, pa se preko polja, Grubiša Doca i uz Buba-
uspinjala na brdo Križice, odakle je sišla u Dicmo.
S Grla je vodila ispod brda desno od moderne ceste preko
kamenite visoravni Dugopolja. Na krševitom terenu na više mjesta su se
duboko (Klapavica, Ograde Glavina itd.),
a razmak žljebova iznosi 1,25 m5<2. Sa brda i jedan
depo sestercija, 1946. g. uz staru rimsku cestu, se kolode-
rine vide i u blizini usjeka. Novci pripadaju vladarima od
Vespazijana do Marka Aurelija. Tu je u blizini vjerojatno bila
putna stanica nižeg ranga (mutatio) ili možda neka taberna00 • Oko l km
iza Ograda Glavina prelazila je na lijevu stranu današnje komunikacije. U
Miloševim dragama na lak. Dolac Grubiša je miljokaz (CIL III
10170 = BD 1885, 32), podignut u cara Konstancija, Konstantinova
sina, dok drugi miljokaz sa lak. Doca u Dugopolju••.
I u kamenitom terenu Dugopolja na više mjesta se vide žljebovi od
u ljutom kamenu (npr. kod kapele sv. Rozarije). bregova
Orguz i Metaljka cesta je prolazila pored velike kamene gomile promjera
10 m 55 • Odatle se preko penjala na Križice i silazila u Dicmo58 •
Na Dicmu tragovi ceste se mogu pratiti od do
zas. Kraj. Tu je bila druga velika raskrsnica putova. Tu se od puta Salona
-Ekvum odvajala cesta za Trilj, te vodila u današnju Bosnu, odnosno
u Naronu, Skadar i Dirahij, a o kojoj biti govora u posebnom poglav-
lju. Na Dicmu su oba kraka ceste (»božja kola«), onaj iz Salone,
koji smo opisali, a drugi od Trilja 57 •
DICMO-SINJ, rimskom cestom oko 10 km, a modernom 12 km.
Cesta je od Dicma prema Sinju prolazila uglavnom pravcem mo-
derne ceste (Mojanka, Brnaze, Sinj, ali joj se na mekanom te-
renu nisu jasni tragovi. Današnja trasa, kroz Karakašicu, dija-
gonalnog smjera, po svoj prilici slijedi put.
se da je rimska naseobina u Sinju, imala karakter.
Pod sinjskom otkopani su ostaci bazilike, razni
materijal i rimski novci:;;\ dok su na zapadnoj strani

52 r>>Qu·i .s i vedono nei madgnri viv.i fP'DO:flo:nde impressioni di rotaje, :lira

lora distanti 1,25 min media. Si osservano anche rotaje per scambio, quattro
rns1eme e ·corr.Lsponderubi !due a due«, B u lli .n. >dj., '11:9-<120. Selj.aci ovu
cestu nazivaju >>/gospodinovra ]bi dem.
1

513 D. Re n d .i - M i ,o e v •i LOva .sk;upna nail:aza cr-imskorg c.a.mko;g

novca kod LDugopolja u Dalmaciji; I, Nalaz rimskih sestercija na brdu,
VAHID Lli {HJ50), 240'---1247. !'z ,DtJigopolj.a. je i depo >>an'toninij.ana«, i'bidem, 12169.
54 M. Abra m VAHD, 1926-27, 146. sl. 8. Uspor. BD, 1908, 77 i BD,
215. Cf. BiD xxxmr, 43 .
55 A. š koib a l j, Oibrredne ,gomile, '1970,
56 F . B u [ 1i. lBD, 1903, 120.
57 .F . B ul .i lBD, 118>98 2r6 -28, o:pisu·je jedan ogranak ces-te pr·e ma Bilis/ku
i rkod Grla, ,j;jojj nema, ra na !Dugqpolj;u, ilbidem, JP. 27.
Uspor. BD 1899, 26 i d. Sa Dugopolja je jedan krak vodio prema Trilju, a dru-
- j;jojri rs mo fPrati'li rod Solillla - rs.a iNra ,Pod:ima Milošev e Dra-
ge, ili pa kroz Orguz na Križice, a odatle preko Dicma za Ekvum.
Ovaj krak manje ili više odgovara onom kod Kieperta. »In tutti questi luogi-
kaže - si osservano traccie di questa strada nella roccia in forme di ro-
taje, che i nostri paesani chiamano >>rimski put«, lBD, 1903, 1,19.
58 F. B u l Ritrovamenti antiche cristiani a Sinj, BD 1904, 17 i d. Uspor.
BD VUI, 7; XV, ,68 ; XXVII, 715.

55
 tragovi vodovoda, fragmenti mramornih stupova i tri se-
pulkralna spomenika59 • Treba i sa da je onako do-
minantan brijeg, na kojem je podignuta srednjovjekovna u iste
svrhe bio korišten i u prethistorijsko doba. Dosad, istina, za to nisu na-
arheološke potvrde. Ipak, ako bismo na sinjsku gradinu smjestili
delmatsku Setoviju, kao što je to Veith, a prije njega i drugi, n e
bismo poznatim Tome se ne bi protivio ni nat-
pis GENIO OSINIATIUM, pod sinjskom Etnik Osi-
niates, od kojeg, vjerojatno, i naš Sinj, odnosio bi se na pripadnike
(pagus), dok bi sama utvrda (oppidum) mogla biti Setovija. Uz
Barizaniates i Lizaviates imali bismo iz zagorske Dalmacije i teri-
torijalnu ovog plemena, koje je brojilo 342 dekurije 6".
U Sinju je, vjerojatno, u okviru rimske naseobine, bila i manja
etapna stanica na putu koj i se ovdje prema Ekvumu i današnjem
Hanu. Takva je stanica svakako postojala i na Dicmu, važnoj raskrsnici
putova 63 , na desetoj milji od Salone (Ad decimum lap (idem).
Ruševine Ekvuma, koji je udaljen nepune milj e od Sinja,
su služile kao kamenolom za gradnju Sinja, u je
prema zapisu »nebrojeno nadgrobno kamenje sa dra-
gocjenim n atpisima<< iz Ekvuma 04 • Teško je stoga dati pravilan sud o
pravom naseobine u S inju, jer je evidentno da su neLi
u Sinju prevezeni iz u Sinj. Da li je t o
i sa spomenikom Ti. Kla udija, veterana Alae Claudiae Novae , koji je u
svoj e vrijeme otkopan u Sinju, t eško je išta Ne treba,
ipak , isp ustiti iz vida da je Sinj, svojim položajem, imao sve potrebne
uvj ete (položaj na glavnoj cesti, sigurnost od poplava, povoljne obrar•-
bene dobra voda, plodna zemlja) da se, istina, u sjeni Ek-
vuma, razvij e u važnije usp u tno naselje.
rimskom cestom oko 5 km, a sadašnjom nešto
malo više.
Iz Sinj a je cesta produžavala ravno prema sjeveru, od
Glavica i (k. 462), pa kroz selo Karakašicu. Danaiinji put kroz
Karakašicu u osnovnom pravcu, slijedi, rimsku cestu. U Ekvum je ula-
zila na vrata.
Colonia Claudia Aequum&6 , na mjestu na Cetini, nakon Sa-
lone, Narone i Jadera, je rimska urbana aglomeracija u pro-

59 I. L o vri n. dj. u bilj . 4, i str. 45-47.

00 G. V e i t h, Die Feldzuge des C. I uli us Caesar Octavianus in Illyrien.
Wien, 1914. 80-104. Cf. S. G u n j a a, Topografska pitanja na teritoriju stare
cetinske županije s ekskursima o ubikaciji Setovije i Tiluriuma, Split, 1937, 33-
38. Cf. Ap,p. Ill. e. 27 i 28. J. B rit v Neka pitanja s
teritorija Delmata VAHD, LXV-LXVII (1963-1965), 34-36.
61 A. J •a d T i j e v l Novi rimskJL nwtp[,s ,s g.rada Sinja. VAHD 19-40.
157-159
6 '2 B. G a br n. dj . VAHD, 1953, 103 i d. Usp. bilj. 391.
63 Za nalaze u kraj Hana uspor. F. B u l BD, 1903, 125. P r av-
cem '[Jrema Han'U ;na Cebini .iš·ao je neki Ioika}ni rput. Možda je to ·bio -i direktni
prravac za p;u!JDJike koji nis'U .sroretali u Ekvum.
64 I . L o v d n. dj., 33.
G5 F. Bul Iscrizione inedita di un veteranus Alae Claudiae Novae
kova,t e -a IS:Ln'j, BiD,, 191.5, ·1'54---1157.
6 6 Th. M -o mmsen, CIL lill, p. 360. A. P. Mišur-a, 111. dj. 1-93, sl.
1-15 s•a p1anom grada, ovdje si. 3. E. Re ,i :s e h, Colonta Ol,aurdia Aequ'llm.

56
vinciji Dalmaciji. Grad je igrao vrlo znatnu ulogu i u dalekoj unutraš-
njosti (Dacija) 67 • Ležao je na nevisokom brežuljku uz desnu obalu Ce-
tine, dok se ep!horsko ilirsko naselje nalazilo sjeverozapadno od urbane
jezgre na brežuljku Krinu. Aequum je klaudijevska kolonija, podignuta
dedukcijom veterana (missio agmria). Prije toga ovdje j e postojao jedan
conventus civium Romanorum (CIL III 2733), koji se formirao uskoro
nakon izgradnje ceste. Gradsko Ekv uma poznato je na osnovu

CE5TA

- ----- --- -,.

l
l
F'OTOK l
l
l
!

CESTA

Slika 3.
Plan kolonije Aequum na Cetini sa cestama (po Mišuri)

brojllih natpisa i b ogatog arheološkog materijala koji se u glavnom

u samost anu u Sinju"".
Ekvu m je bio jakim bedemima, kroz koje su vodila · troja
v rata, kojima v j e rovatno odgov a raju i glavni pravci kom u n ikacija. Sa-

Jabnhefte B. X VI, Wien 1913, Beibl. 135 i d, plan šp. 139. F. B u l BD

1884. 36 i d ; 1885, '7 i d ; 18C7, 25. O osnivanju kolonije i njenom uspo.t-.
G . A. l fold y, BevOlkenmg, 119--12.1 i J. J . W ;i l k e s, Dalmati-a, 114 .i P<h -
s im . Brojni manji n ala z•i pubEc·ipa-ni .su u :raznim •uglavnom u BD
.i VA.HD. U s·por. r:m V, 13•8; V I '38 ; XIii, 42; XIV, 71; X VIII, 6•9 : nrut;pisi I, :20 i
33 ; II, 178 ;· VII, 36 i 71; VIII, 10, 26 i 55; IX, 37 i 193 ; X , 25; XIV, 68; XX, 129;
X XIII, 10 i 118 i dr. B. G a br VAHD, 1955, 256-258 (natpisi) i
I. M a •r o v 1i Skupni nalaz sestercij a d:z Citlu.ka, ]bidem, W5·8, 130--- 144 itd.
Uspor. M. P a v a n, Ricerch e, 17- -27.
67 A . P . M i š u r .a, n . dj. 64- 67, A. B e t z, Unter.s uchunge•n , 13 • i d. U s-
por. G. A .l f o I d Y, l-2!1 :i M. Z -a n -i n o v De1mini!um, 54.
68 Sumaran ;p regled munioi1palnih n atpisa da ju K . M ii ll- e r ,
IR, 481 :i G . N ·O v a ik, Topograf•ij.a, 15, bi'lj. 2. - O ·a rhelo.škoj z1b iTci u franje-
sa mostanu u Sin'ju, •u pm. fra N . G a ZJb:ilrk•a fil'anj e-
samostana u Sinju, Sinjska spomenica, 1715- 1965, Sinj, 1965, 241- 254.
Cf. i K. P a t s e h, GZM 1897, 665 i d.

57
 su i tragovi ceste koja je iz grada vodila prema (Ande-
trium)69. U zas. kaldrma duga oko 300 m i danas služi kao seoski
put, a vodi prema Karakašici. Naziru se i tragovi ceste pred sjevernim
vratima, koja su vodila na Cetinu70 • Cesta iz Salone ulazila je na jugois-
vrata 71 •
U toku iskopavanja koja je 1911. g. vodio Mišura, je i frag-
ment miljokaza sa natpisom VALENT [ ... , koji se najvjerojatnije odnosi
na Valentijana I (363-375), Valensova a možda i na obojicu, kao
i miljokaz iz Ridera VAHD 1926-27, 145, sl. 7) .
Aequum se spominje još u VI st., u crkvenog sabora
u Saloni (4. maja 533.) kao municipium Equitinum. Tada je bio dodijeljen
novoj biskupiji u Ludrumu (ecclesia To da je Ekvum
igrao ulogu sve do kraja ovog kada je - kao i brojni
drugi gradovi i naselJa- bio uništen u provali Avara 74 • Ekvum je, dakle,
ostao važna raskrsnica putova duboko do u kasnu antiku.
Osim ceste prema Sinju, koja je bila magistralnog karaktera, po-
stojala je svakako i cesta dolinom Cetine, koja je sa Ekvumom povezi-
vala brojna naselja u gornjoj i donjoj Cetini. su evidentirani
i tragovi tog puta 75 • Pravcem i dalje vodili
su trasu Itin. Ant. i Hoernes. U novije vrijeme u okolicu Vrlike
je lokalizirao Bariduum78 • Na tom pravcu je svakako postojala
jedna cesta, ali to ne može biti pravac Itin. Ant., jer se svojom dužinom
ne uklapa u distance koje daje Itinerar77 • Mi se na taj pravac još
povratiti.
Jedan put vodio je iz Ekvuma do Rude, nizvodno u donjoj Cetini,
naselja na desnoj obali Cetine (Obrovac, Gala, Otok, Ruda i
dr.)" 8 • Iz Rude je taj put vjerojatno nastavljao u pravcu i vezao
se za cestu koja je iz Trilja (Tilurium), preko i Gornje Tijarice,
vodila na Buško Blato i u unutrašnjost Bosne, a koja je sa pru-

69 A . iP. Mišu ra, 5-12.

70 Na •Ovim podadma zahvaljujem poš·tovanom o. :lira N.
71 A. P . M i šur a, 12. V. plan kod Mišure, n. dj, sl. l i Re i s e h , šp.
139.
72 A. P . M .i šur a, 72. M•i šura je Hl'lrl. .g. iko,pao ·z gradu na foriU'mU
Elwuma, za je na osnovu natpisa ZJatklljuai.o d a je rpodignuta 188.
g. :u v :rijeme Komada. Za ftragmenat ne kaže .gdje je otkopan. Možd:..
je stajao na f,O'rumu gdje je •bilo ·i 1putova (cardo ma:X!imus :i decuma-
nus maximus). Ili je tamo donesen sa ceste ispred grada- teško je
713 F. š ri š P•r.i,vuanik iZV{l<ra h rvats•k e histon1je, Zagreb, 11!}14, 1612.
74 v. bilj. 13•9.
76 A . K. M a t a s, Ci·tLu.k, Viestni.k Hrv. ar.keO'loš'kog ·dr;ušt•v a, II, s v. l,
12-16. I s t i, ibidem, sv. 2, 33- 34 i IV, sv. 2, 33-38 (Potravlje). R. S t a n
Ri m ski putevi od Aequuma do L eusabe, Viestnik XIV (1892), 97 - K. P a t s e h ,
Dol:ina ,g onnje Cehne u rimsko d Qba, GZM, 1'890, 90.
76 N . dj, 103.
77 Na rp o'tezu od Citl.ruka do taj !Pravac je duži v:Lše od 210 km.
78 C. I v e k o v d Putn e arh eoLo.šike b i•lješke, BD, 1,397, 11-6 ri 199.
D oibrana i ova je .cesta .na vi•š e mjesta u žiVJU stijenu, poneg-
dje •i po 6 m drulb o:ko. U,spor. B. G a br Arheološki na•laZJi •i'Z Gale,
19153, 181-197. I s t •i, Novi natp.tsi .iz s.injs ke olwlioe, ]bridem,
od toga 5 n atpisa i:z CiltLuka, po jedan 1Lz G a:le, Gl.avlioa .i ne
g·ovo.r i o cestama, ah Gala je .sva:kako oleža1•a rra cesti .koju je o:pisao
da je »e:kono•ms.ko toga polja u ;prehi,s•tor.i js.ko i an-
d oba bHo još •v ažnije ne,g o što je :b ilo ned av•no« ·Qp. 1-94). Cetina je naime
m an je plavila ovo T ome u rp dlog govore :i: matpi.si veterana Ik oji su
nakon otpusta .iz vojske ovdj e dobiH rp olsjede (missio agraria) : CIL III 976rl (Hr-
vace), 149·4!6 (GJ.avice), BD, ·1915, 154 (Sinj) i VAHD, 1955, 185 (Ga'l•a).

58
gom Salona-Argentaria (Tab. Peut.). Ova veza Ekvuma sa komunikaci-
jom u unutrašnjost Bosne išla je nešto sjevernije od pravca Trilj-Ti-
jarica.
Po svoj prilici, upravo u toj valja tražiti i razlog zbog
kojeg Aequenses ne u obnovi mosta na Cetini zajedno sa N o-
vensibus, Delminensibus, Riditis (CIL III 3202). Ekvum je sa unutraš-
njosti zemlje bio dvostruko povezan, preko Prologa i preko Rude, a vje-
rojatno i preko Uništa, pa nije bio zainteresiran za održavanje mosta na
Cetini u Trilju (pans Hippi fluminis). Njegova je obaveza po svoj prilici
bila da održava most na Cetini kod Hana, koji se nalazio na jed-
noj magistralnoj (itinerarskoj) cesti Salona-Servitium.
Ballif, a prije njega Kiepert, Tomaschek, Hoernes i vode
ovu cestu preko (Andetrium) i kroz Sutinu. Taj je pravac za neko-
liko kilometara duži od onog koji daje Itin. Ant. 79 U taj pravac ne može
se uklopiti ni cesta Tabule, jer je prekratka, tri do kilometra
od udaljenosti Sva je prilika da se i ne radi
o dva pravca nego o greški kopiste, koji je umjesto X upisao
V. 80 Prema tome, obje itinerarske ceste išle su do Ekvuma istim pravcem.

2. Dionica Aequum XVII Pelva

a) Trasa ceste i lokalizacija Pelve

U Itin. Ant. je kao putna stanica Pelva, uda-
ljena 17 milja od Ekvuma. To je i jedini spomen Pelve. Epigrafskih po-
tvrda o municipalitetu Pelve nema.
Pelva je dosad ubicirana na raznim stranama, prema pravcu
kojim je neki usmjerio komunikaciju sa Itin. Ant. Dok je To-
maschek i Ballif ubiciraju u Lištanima na Livanjskom polju (na osnovu
ubikacije iz CIL III, 1873, T. III), Patsch je bio mišljenja da Pelvu treba
tražiti u južnom dijelu Livanjskog polja ili u dolini Cetine8 1 • Hoernes i
je lokaliziraju u Vrliku, odnosno na vrelo Cetine82 • je
Pelvu smatrao municipijem, iako za to nema osnova, pa je locirao sad
»kod Livna<< , pa »na rubu polja (tj. Livanjskog)« i napokon
u samom Livnu83 • Za su se poveli i G. Alfoldy i J. Wilkes 84 •

79 Solrin 24 W O:,tLuk Sutina) = 40 km. Put doli!nom Sutime nema

opravdanja ni JPO m iŠil jenju G. V e i t h a, Feldzi.1ge, 84, lbi'lj. n.
80 J. A l a ev BD, 1881, 52. F. B u l BD, 1887, 28 i 1903, 121.
8 1 W. 'T om a s e h e,k:,. Topo1g1raphie, 5<15. P h. B aU if, Shassen. karta.
K. P a t s e h, G'ZJM, 1906, 161. S.to se BaHifova ·pravca ces,t e, 1Patsch je na
n. mj, ,str. 179 m:1sljenja : » .. . da o .t1ijeku ceste u iL hnan:i,s·kom poljtu ne znamo
još ništa i da je Ballifov nacrt ceste Prolog- Lištani- i Prolog- Ra-
povina - L<iv,no, :koji se djelo,mice osn:iv,a na nazorima njegovih predšasnika,
posve nesiguran<<. (podvukao I. B.). U.p o:zurav.am da je Patsch to najpisao punih
12 godilna nakon .izLaska Ba111fova 'dj.e1a ·O Timskim cestama u BriH, u kojem je
i sam U vezi sa lokalizacijom Pelve izražava se (ibidem, 161) na
»J,aJsno je samo to d•a to mjesto ne d;refua tražiH u
(gdj e je predlagao lokalizaciju municipium Pelvensium, uspor. CIL III 13982)
kod J.ajca, ka,ko sam to zanesen današnjim 1imenom P.live u ovom Glasniiku,
1894, str. 769
82 M. H o er n e s, Alterthiimer, 135. J. A l a La via romana, BD.
1882., 138.
83 Naseljta,i29i 30. AJ, III; 64 d karta.
s4 G. Alfo ,l dy, Bevolkerung, 157. J. J. Wilkes, Dalmatia, 124.

59
Tako je problem ubikacij e P elve i njezinog municipalnog statusa ostao
neriješen do danas, a trasa ceste na kojoj je Pelva ležala
vjerojatno i zbog toga što je i sam Ballif smatrao da je nedokazana85 .
od da je Pelva hapaks legomenon i da se spo-
minje samo kao putna stanica na trasi ceste Aequum- Salviae (Itin .
Ant.), njezina lokacija može se odrediti jedino ako se na terenu fiksira
sama trasa ceste.
BRIG, modernom cestom oko 16, a rimskom oko
8,80 km.
iz (Ae quv.rn), cesta je Cetinu prelazila na Masti-
nama, 400 do 500 m u zvodno od Hana86• Iz penjala se u gotovo
ravnom p ravcu do Bilog Briga pod Dinarom. Po svoj prilici trasa joj se tu
poklapa sa pravcem m oderne ceste. Na m ekanom, terenu
nisu se sar3uvale a ni tlaka, dok su joj planumi potpuno isprani.
Po n egdje kod Hana, a u blizini mosta na Ce-
t ini, nalazio se jedan miljokaz koji je bio u modernu cestu'" .
Denudacijom t la zbile su se kroz proteklih J .500 godina velike promj ene
u izgledu ov og kraja. Erozija je isprala zemlju, a s tim se izmi-
jenila i vegetacija. Dok su u rimsko doba - kako pokazuju nalazi iz
G ale, Obrovca i drugih pricetinsk ih sela hJpod Kamešnice - cvala ,._,_
selja (villa e) ve terana VII i XI legije, su ili oni sami,
vali u izgradnji ove k omunikacije88 , danas na pristrancima Kamešn'.ce
(što ,ioj kazuj e i ime) p revladava kamena pustoš u kojoj tek
h rane za stoku. Na cestu nas samo ime m alog naselja
Bili Brig, nazva n o t ako po osobinama ceste koja se koristila
još dugo poslije E.imljana. B ila j e t o cesta, sa i pod-
zidovima, u s:j ecima i nasipima (via munita), koja se samo
nazire još i d a nas8 9 • Iz Sinjskog polja bijeljela se škrtim kraškim
raslinjem K am ešnice k ao i ona ispod S vre menom j u je na me-

8 " Strassen, na priložen oj kar ti, iako Ballif n a str. 19 kaž.e: >>Die Fi.ihn.mg
der Stra;sse iiber Li'Š tani i.s-t :daher kauJn z:u bezweifelw<.
96 F. J3 u l BD, 190'3, 1215: »Oltre il p on te H a n sul Hume Ceti'ila (Ti b-
rus), nel villaggio di n ella localita dett a M d s t i n e (p onte v ecchio),
si osservano nel fiume a vanzi eli ponte romano, che dalla col.onia C. Aequum
pa ssava suH' altr a spanda com'e segnato nelle sopra riportate Ca rte Arche-·
ologich e. (\T. CIL III T . VI, K i e p e r t ; B a ll if, Strassen ; E v a n s,
A ntiqu. Reas, i C a rta a'rch.aeol. di Salona e ·di,ntonti, Bull. d alm. 190!2". Ta v. Il)«.
- B -u l ·i{' :] e objavio i t ri )natpisa. iz 12;5----127. ,
w; Uspor. J. A l a BD, 1882, 133: » .. . sapp iamo pero che in q uella
occasione, u na colonna con epigr a fe ven ne murat a nel cordone della n uova
strad a. in u .na po·s.Ld.on e d i.stantc un om e m ezza de B i:li.brig, ·poco p r•irna d i
arriv are al pon t e, e la colonna al d ir e del testimonio d i v eduta, era grossa qu<i··
nto u n uolTlO<<.
88 U spor . B. Gab r Arh eološki nala zi iz Gale, V AIJ:D, 1953
181-·- 197, a nat(pise C IL 1494{\ iz Gla-·vl ca, 9761 i z 1-lr .-
vaca. BD, 1915, 154 iz S in ja i V AHD , 1953, 185 iz G ale.
8 " G eneral·ni pr.a vrac ove caste d a je F . .B u l BD, 1887, 2:9 : »D a
il f:iume Cetina (Tilurus) presso banj di ascendev a il Prolog,
pas.sava per Bili B r ig, dove furono vedut e e rilevate estese, t raccie di via m a -
estra antica, sce ndeva a Ruj a ni, attr aver ssava con maestoso a r gin e la p alude
di ševa[',OVO BI,a:to , co111tinuava a piu in su di e po·i S'i diri,geva
ver so
00 F. B u l .i BD, 19013, 1'16: »D i questa sono qua e la col1Jservate abbon-
dant1 .t·raceie. Al giorno d'.o,g,gi paesani chiamano questa .s·trada b i -l i b [' Ii g o
b i l i p u t (perche b i a n e h e g g i a fra i v erdi v ignati) a serve ancora al gi-
orno d'oggi agli abitan ti di Clissa<<, (BD 1902, T. II).- i u V AHD, 1920, 198.

60
 kanom dolomitnom i terenu erozija ili odnijela ili zatr-
pala, a njene posljednje ostatke pokrili novi putovi, dok je mnogo t oga
uzidano i u novu cestu 91 •
BILI BRIG-VAGANJ na Dinari (Prolog), modernom cestpm 12.
a rimskom trasom nešto preko 6 km.
Kod Bilog Briga jaki uspon na krševitu Dinaru
Strab, VI, 5, 17). U Bilom Brigu, prije uspona na Prološko sedlo, bila je
p o svoj prilici i u rimsko doba manja putna postaja (mutatio), ali ni ona
nije ostavila arheoloških tragova. Isti razlozi uslovili su i postanak ovog
malog mjesta u samoj Dinari. Tragovi ceste mogu se pratiti odatle sve
do Vagnja na Prologu, a na specijal karti su kao konjska staza.
Mj eštani tu putinu nazivaju »priki put«, ili »tlaka« 92 • Dok mo-
derna cesta zaobilazi u velikim zavojima kroz Trnovu poljanu. rimska je
od Bilog Briga skretala putem u smjeru kroz Tanke Dra-
žice. Na Vaganj je izlazila kraj Malog Cilaša, od Trnove poljane.
N a strmini Malog Cilaša i Tankih Dražica su se »kolo-
trazi« u kamen živac, dok je gornjeg stroja ceste davno nestalo
u slijed erozije. Od Malog Cilaša do nekadašnjeg Han-Vagnja, rimska
cesta se uglavnom poklapa sa turskim putem (XIX st.), ali se od njega
i odvaja u blizini cestarske gdje joj se »tlaka«
sa brojnim spurilama, njima i više od oba . Raz-
mak iznosi i ovdje 1,25 m, dok je širina samih
12 do 13 cm. Sa Vagnja (Ballifov Prolog) i fragmenti miljokaza
CIL III 13326 i 9857. i neki manji nalazi 00 •
V AGAN J-PROLOG, 10 km cestom, a 4,10 km rimskom trasom.
Na samom prijevoju na Vagnju sve tri ceste (rimska, turska i mo-
derna) poklapaju se na dužini od 1,5 km, kroz kamenu pustoš
jedinim pravcem. Zbog jakih vjetrova, smetova i rnrazeva ovaj
je dio puta zirni teško p rohodan, pa je od davnina na Vagnju postojao
h<m za okrepu putnika. Sa mnogo vjerojatnosti može se pretpostaviti
da je han imao i svog ali nešto južnij e.
S Vagnja (k. 1140) rimska cesta se spuštala u gotovo ravnom prav-
cu niz Prološku dragu u Livanjska p olje dragu «), dok je moderna
zaobilazi u velikim zavoj ima. I na ovoj dionici irna na nekoliko mjesta
a jedna od najizrazitijih, duga do 12 m, nalazi se oko 300 m
iznad bivšeg Cotinog h ana. se rimska cesta i na ovom dijelu
odvaja od tu r skog puta, od kojeg je i nešto
PROLOG-LIŠTANI, 8 km sadašnjom cestom, a oko 6 km rimsk om
trasom.
Cesta se na kultiviranom zemljištu u Livanj skom polju (oko 720 m
n. v.) gubi, ali je da je negdje kod la kta, u blizini bivšeg
Han-Prologa, i u antici bio tr i v i u m. Jedna se odvajala u pravcu
Livna, najvjerovatnije smj erom današnje ceste, ko ji je obilježen sred-
njovjekovnim nekropolama (Prol og, Grborezi, Rapovine i Livno) i an-
nalazima (Prolog, Grborezi, Livno). Druga je vodila prema zapad u

91 J. A l a BD, 1882, 134.

92
O toponimu »tlaka«, u
• njem. Pflaster, tal. la petra ta, slO'V.
kamen] em tlakovana oesta, v. M. K o s , Cesta na Slovenskom v Sltarem 1, sred-
nJ:m veklll,. V 1954-'1957, str. 17.1. Slovenski pojam »tlaik« odgova,ra o
,1asem p r,ovlnClJskom »kaldrma«, »tlaka«.
93
P h. B a ll if, GZM, 1891, 397. Uspor. i M. H o er n e s, AEM, IV, 22.

61
 Slika 4.
Sadašnja »Kaldrma« na Livanj skom polju - u stvari rimska cesta
(di10nica Lištani - (Foto Ranko

62
rubom polja ispod Dinare, kroz sela Odžak i Lištane. I ovaj je pra-
vac obilježen srednjovjekovnim grobljima (u 3 nekropole, u Odžaku
l nekropola, a u Lištanima 7 nekropola). Iz Odžaka jedna votivna
ara sa natpisom, a iz Lištana više rimskih natpisa94 • nalazi u Ru-
janima, Gubinu i Grkovcima ukazuju da je jedna cesta iz Lištana vo- il
dila u pravcu Grkovaca i Grahova. Njezinu trasu obilježava ju sela ispod
Dinare uz rub polja.
Da je rimska cesta iz Prologa skretala jednim krakom prema Li-
štanima, najbolji je dokaz zemljano-kameni nasip zvan
K a l dr m a (v. kartu 1:50.000), širok i danas oko 4 m, koji iz Lištana
vodi preko polja u pod Golijom, na sjevernom rubu
Livanjskog polja95 • Nasip je visok oko pola metra, a dug preko 3,5 km.
I Ballif i Sergejevski smatraju ovaj nasip rimskim96 • On se ukla-
pa u pravac komunikacije, koja je po predaji poznata kao Put Crne
kraljice ili Put Marije Terezije, što mu daje obilježje starine.
Rimska cesta je na odsjeku Prolog-Kaldrma prolazila ispod Liš-
tana, rubom samog polja97 • Mještanima je dobro poznata jedna stara, za-
orana kaldrma, koja se u zapadnom dijelu Lištana, pod samim selom, veže
za Kaldrmu, a koja je, iz Prologa, Lištana i Odžaka vo-
dila preko parcela Šušnja, Zgonova i Kadribegovca. Na spome-
nutim nj ivama izorav a se kaldrma, a usjevi na toj uskoj liniji za-
kržljavaju i požute.
Može li se ova cesta, smo materijalne ostatke pratili od Bilog
Briga do Lištan a, uklopiti u podatke starih itinerara?
Distanca od Citluka (A equum) do Lištana današnjom cestom, koja
preko Dinare pravi brojne zavoje, iznosi 42 km (XXIX m. p.). Rimska tra-
sa , bez za voj a, je za oko 16 km, što odgovara distanci od oko
26 km l = XVII m . p. Razlike do lOOfo m or a ju se tolerirati zbog n epreci-
znosti mjerenja na karti i pošto je trasa samo približno kao i
zbog nepoznavanja lokacija putnih stanica kojih se mjeri
itd. Da se radi upravo o cesti tradiranoj na Antoninovu itineraru, doka-
zuj e i distanca zabilježena na miljokazu CIL III 13325 iz Prologa na Li-
vanjskom polju, sa oznakom XXXIV m. p. a Salonis, koja odgovara stvar-
noj udaljenosti po rimskoj t r asi do mjesta nalaza miljokaza, nešta zapad-
nij e od H an Prologa prema Lištanima118 • Do Lištana su preostale još

94 CIL III 2761 = 9846, 2762 = 9845, 9853 - 9855 i P a t s e h, GZM, 1906, 167,
br. 2. NatJpi,l'1i ,i z :tJOirušene crkve •u 'lJi:Š'tanima, ali .su
provenijencije. U spor. M. H o er n e s, AEM, IV, 22. Za Odžak, v S er g e j e v-
s k .i, Spom. 77, SJtr. 12t0, lbir. {2,7, .sl. 2'7.
Ph. BallH, Stra1ss en, 19. D. Se r •g e je v s.k:i, GZM, 1942, .119. Us-
1por. B . G a br VAHD, 1953, 107, F . B u l BD, 1887, 29. i J. A l a-
e vd BD, Hl18e , 117-1118 (•"i g i1gantesohi 'av a n ZJi di ·v ia ,roman a che tl·aver-
san.o. il S eva,re:vo 'bLato d i Li,v no••) .
gs Ph. B .a l'lif, S't'rassen, 19. D. Se r ,ge j ev.s lk i , GZIM, .1 942•, 119. Cf.
G a br V AHD 1953, 107 i B u l BD, 1887, 29 (»maestoso argine<<).
97 Oe.sta :s e ·Od daJilJašnjeg :put a P r ol'O,g - Lištani odV'ajala u Odžaku, a iz-
gleda da je davno zaorana. je put .si,g urno .srednjovjeko'Vlnog p ori-
jekla , jer se uz put n alaze brojne sr ednjovjekovne n ekropole (samo u
L i:š tan im a 7 n e k ropola). - Ci.rui se d a je u [)olju i.: wod crkve u iLiš'tanima
van i f.ragm en at j ednog milj·o k aza u z .sada,šn ji :s eoski p Ult vo di na kal-
drmu.
0 8 Uspor. F . B u l B D, 1887, 28- 29. Miljok az je u d ocu zv. Dra -
ge, n a 215 km ces•t e Sa·rajevo - Spl:i.t. U bl•izini m Hj.oikaza 'je »Un f['am -
mento d' iscrizione che commincia con SS (Silvano sacrum)<<; B u l n. mj. O

63
milje. Sve skupa uzevši, to odgovara distanci Itin. Ant., od Solina do Liš-
tana od 38 milja, odnosno udaljenosti od 17 milja od do Lištana.
Oba pokazuju da je preko Prologa i Lištana iš-
la upravo cesta Itin. Ant., te stoga Pelvu treba tražiti samo
na ovoj trasi. Da se Pelva ne može locirati u Livno, proizlazi vec 1z
što je distanca od do Livna duža punih šest milja 99 ,
dok su Lištani od Salone udaljeni 38, a od (Aequum) 17 milja,
upravo onoliko koliko navodi Itinerarium Antonini. Pelvu prema t ome
treba ubicirati u Lištane, kao što su to Ki.epert, Tomaschek i
Ballif 100 •
Da je Pelva bila u Lištanima, još bolje potvrditi rekonstrukcija
dionice od Lištana do S a l v i a e, stanice (mansio) . Itin Ant.
N i ovaj odsjek nije bio dosad ispit an na terenu, a upravo je na tom dijelu
cesta in continuo i spada najbol je konzervirane ostatke
rimskih cesta kod nas.

b) Problem municipaliteta Pelve

Alfoldyjeva revizi ja natpisa iz Grkovaca aktuelizirala je ne samo

pitanje ubikacije Pelve i Salvija nego ponovo postavila i problem mu-
nicipaliteta Pelve 101 • U;:njesto Patscheve rekonstrukcije P . Ael. Ursus dec.
mU'fL Sa]lv . . .W 2 , G . Alfoldy je predložio ... dec. rnun. Pe]lv . ..
I sve ostale dekurionske nat pise sa Livanjskog polja povezuje Alfoldy sa
Pelvom. Iako je to na prvi p ogled prihvatljivo rješenje, Alfoldyjeva rekon·-
strukcija se kao takva ipak ne može prihvatiti sve dok se ne si-
gurnija epigrafska potvrda za konstitu ciju Pelve, koje zasad nema. N a
poznatim natpisima sa Livanjskog p olj a ime municipija ili se nije
ili se ne navodi: Nisidius Se cund·us dec . mun. vet. b . f. c(os) leg.
X G . . . iz Lipe (CIL III 9847); P . AeL. Proclianus . .. dec. m . . . iz Gubina
(C. III 9848); . . . ii dec . mun ... iz Bastasa (Spom. 77, 20); . .. dec . m ...
iz Bastasa (Spom. 77, 21); Firmus .. . anis fil. d(ec) .. . iz Vašarovina (GZM
1928 , 91) ; . . . tor m u n ... iz Vašarov ina (GZM 1928, 92) 103 • Samo jedno je
sigurno - da se u Lištanima na Livanjskom polju nalazila putna sta-
nica (mansio) Pelva ali o njenom municipalitetu zasad nema dokaza.

položaju miljokaza uspor. i B a ll if, GZM 1891, 397, Strassen, 18, 47, 54 i karta.
99 Ovu je i P a š a l ali je nije uvažio (AJ, III, 64): »Die
Entfernung zwischen Livno (Pelva) und Aequum ist in Wirklichkeit 10 km
grosse·r ,a,ls die entsp.rechende im Hin. Ant. antgefiihrte (XVII m. p. = etwa
25 km)«.
1·oa V. bilj. 1. - Prema distancama :sa It1n. Ant. m a n s :L o bi tr€1ba1o ka-
ži:ti negdje u dijelu Lištana, u IZas. Ba:runi, ,gdje &U ostaci neke
stare i grobovi iz vremena (v. bilj . 104).
101 Epigraphica, Situla 8, 95. U spor. G. A l fold y, Acta antiqua, X, fasc.
1·-3, p. 8. milšjenje iznio je prije Alfoldyja P a š a l Naselja, 30
i 105.
to 2 GZM, 16,3, sl. 9.
100 Izuzetak jedino natpis sa are iz Vašarovina, D. S er g e j e v s k i,
GZM, 1928, 91, br. 15. T. I, sl. l: ...] sus l [municipii] Aeq(uensium) p(osuit)
l(ibens) m(erito). Ukoltiko se na natpisu :spominje s:usjedna Aequum , on-
da natpis treba restuirati u coloniae Aeq(uensium), što bi davalo nekog os-
lonca za da je Liv.anjs>kco IP01Je biLo podijeljeno izmedu dvije srusjedne
apNne, ali takva interpLretacija nije S!ig:uTna.

64
 Slika 5.
Patsch e v a rekon strukcij a nadgrobnog cipusa P. Elija Ursa, dekuriona
municipija S a lvija, iz Grkovaca (Foto R anko

Iz L ištana samo nekoliko fragmentiranih natpisa, sa iskljuc:ivo epi-

hor·skom onomastikom, ali . se na njima ne spominje nikakav municipalni
magiStrat, a nem a ni arheoloških nalaza koj i bi da je Pelva
ur bana aglomeracij a 10'' .

104 V. bilj . 94 - Na njivi Mate Baruna zv . Podvornica , u dij el u

sela, otkopan a je n egdje 1925. ,j 1930 . .godin e neka :zJgrada »sa u k raš enim
kamenjem« (možda a r hitektonski JiNlgmenti?), za koje je tadanji župnik potk.

65
 Prema tome, i dalje mora ostati otvorenim ne samo problem re-
konstrukcije natpisa iz Grkovaca nego i pitanje pod je jurisdikciJU
i a dministraciju spadalo Livanjska polje. Kad je o tome, ne smije
se ni da su oba polja, Livanjska i kao

Slika 6.
Miljokaz cara Gordijana na planini Staretini postavljen na 51. rimskoj milji
od Salone
don tN:iko da je r.iJmslm. OsdJID toga, u ,sredini sela postoji kom-
Pleks livada (koji se ne ore!) zv. Gradina, dosad lbez na'Laza. Na Hvadi ,»(Kaus«,
u Barunima, otkopani su stari grobovi iz pobliže nepoznatog vremena.
 jedinstvena civitas peregrinorum, tj. homogeno delmatsko pod-
i u rimsko doba i jedinstvenu administrativnu oblast,
tim prije što je Salvium dosta rano bio uzdignut u rang municipija (oko
70. g. n. e.) 105 • Jedinstveni autohtoni karakter ovog zadinarskog pod-
koje uz to i homogenu geografsku i ekonomsku cjelinu,
još se dugo i u rimsko doba ne samo u onomastici, religiji, kultu
i umjetnosti nego i u ostalim institucijama i epihorskom života
S tim je U SkladU i Spori prOCeS romanizacije ObijU pOlja,
su stanovr.ici dugo ostali peregrini i civitet stekli tek od Hadrijana (Aelii),
odnosno Karakale (Aurelii).
U prilog jedinstvenog administrativnog pod-
(ili bar jednog njihovog dijela) govorio bi i natpis Herculi s(acrum) !'
C(aius) Trosius j Crispu[s] j vot[um lib(ens)] j p[osuit] l [i?] ATUS D( .. .}
M (... ) S (...), iz Grkovaca 107 . Kad bi se naime sigle D ... M ... S ... pri
kraju natpisa umJesto predloženog D(eo) M(ithrae) s(acrum), restituirale
d(ecurio) m(unicipii) S(alvii), dobili bismo, u svjetlu predložene interpre-
tacije posljednjeg retka, još jednu epigrafsku potvrdu da su Grkovci,
odnosno bar jedan dio Livanjskog polja, spadali pod jurisdikciju Salvija.
uporište za takav vidim u tome što se još u ak-
tima II solinskog koncila iz 533. g. spominju municipium Equitinum ( =
Aequum) i municipium Salviaticum ( = Salvi um), dok Pelvi ni tada nema
spomena 108 • Izgleda daKle da je Livanjska polje i u VI st. bilo u sastavu
salvijatskog municipija, ili je bilo podijeljeno salvijatskog i ek-
vitinskog municipija, na što bi možda izvjesno svjetlo bacao fragmen-
tarni natpis iz Vašarovina na Livanjskom polju: . ..] sus [ .. .]Aeq(uen-
sium) p(osuit) l(ibens) m(erito) 109 • Kako kasnije vidjeti, Livanjska
polje je moglo pripadati i teritoriju mun. Delminensium (v.
poglavlje VII).
Sto se dakle municipaliteta Pelve, i danas je aktuelan Hirsch-
feldov sud: >> ••• sed Pelva num rem publicam habuerit mihi valde du-
bium est« (CIL III 13982), bar dok se ne dokaže protivno nekom novom
epigrafskom akvizicijom110 • Ne samo da nema dokaza za konstituciju
Pelve nego zasad ostaje otvoreno i pitanje municipalnog središta kojem

ws CIL, XIII 6538 iz Virtemberga: . .. et Batoni Beusanti[s] , optioni ... sti-

p(endiorum) XVIII, an(n)[o]rum XL, ex municipio SaLvia ... Uspor. Ci h or i-
u s, PWRE, s. v. cohors; P a t s e h, GZM, 1906, 164.
106 I. B o j a no v s k 'i, Novi vo1Jirvni r.e ljef Sillv·a na li Dijane iz
Bulletin JAZU, ,god Xliii (Zagtreb, 1965•), 11-12; D. S eng e j e v s ild, Putne
billješke iz GZM, 1942, 159----167.
107 D. S er ,g e j e v s k i, GZIM, '119511, sl. l i T. I, sl. l. Uspo.r. G.
A If 61 d Y, Srii1Jula 8, 95 i J. S •a 'Š el, Situ'la 8, br. 168.
106 F. S i rš ri ,izv·ora hrvartske 1Zag;reb, 1914, 16:2 i 149.
Usp01r. V. K l a 1c, LudrerusiJS u Dalmacijli, ViAHJD NS sv. XII
(1912-1913), 314 i B u l B er v a l d i, Kronotaksa, Zagreb' 1912, 53. K.
P a .t s e h, GZM, 1900, 554 i d.
l()t v. lbiJj. ,103.

11° CIL III 13982, p. 2271 = K. P a t s e h, GZM, 1894, 768-769. Patsch je

na_ osnovu konjekture fLaminicae municipii P]eLv(ensium) sa naptisa iz
(SJjpovo) PelVIU najp.ri'je loc1ra·o u na PLivi. Nat;pils CEL Illi 9847 iz Lipe
na L1vanjslkom polju (dec. mun. vet. b. f. c(os) Leg. X G) ne može se upotrije-
biti ,kao doka:z municipaUi!teta Pe'1ve, jer se Nisi.dije Selwnd kao veteran mogao
nakon otpusta i,z ak.tirvne službe nase.Uti p·o volili.

67
]e pripadalo Livanjska polje. Izgleda m i, ip ak , da je to bio uglavno'11
municipium Salvium na polju pa se stoga dok nov i nalazi
ne doka žu - ne m ože prihvatiti ni Alfoldyjev a revizij a n a tpisa
lz Grkovaca.

3. Dionica Pelva XVIII Salviae

T rasa ceste i lokalizacija Salviae

?atsch je n a osnovu natpisa d ekuriona P. Elipa Ursa Salviae lo-
l<alizirao u Grkovce na Livanj skom polju , a da je iti-
ner a rska cesta P elva-Salvije vodila preko Livna i Bukve, u Kamensku
Podgradinu na polju 111 • Za su se i u ovom pit anju
poveli G. Alfoldy i J. J . Wilk es 11 2 • pak S a lvije u b icira
u Glavice na polju 113 •
arh eološki ostaci cest e, n a k oju su ukazali Ballif i
S er gejevskl"\ pok azuj u d a se S alv ij e n e m ogu identificirati ni sa Grkov-
cima n i sa Podgrad inom, jer n as t r asa ceste vodi iz L ištan a i
n a G aliju i Star et inu p lanin u , odak le se p re ko p r ijevoj a spuštala
'-'· na pol ju. Cest a nij e išla na ka k o je to
smat rao B a llif i neki stariji nego na Ipa k se još
uvij ek može postaviti pitanje treba li r azlikov ati S alviae (kao p u tnu sta-
nicu) od municipija Salvium.
oko 6 km
Od Lišt an a d o preko polja, cest a vodi Kal-
drmom sve do osamljenog zv. Medin mašet pod gdje
prestaje Kaldrma . Tu rimska cesta modernu komunikaciju L iv-
no-Grabovo i nastavlja preko njiva Pr i k a a prema sjeveru. N a
je - još prije I svjetskog rata - bila otkopan a
n2ka rimska zgrada sa još dvije manje zgrade. po
dispoziciji plana, zgr ada je prije mogb služiti kao konai':ište nego kao
villa rustica 116 • Na njivama zv. Barjaci, ispod bilo je i drugih
njirna i tri zida11a gro'ba, l<i:c/l se sva}:.:akrJ
dsterminirati u doba. Pre:rn?L torr1e, sva je prilika da se r.::\
n<.'lbze ostaci jedne putne >:tcmice (mcttrrtioi, d a se putnici
t'ijepe i odmore prije napornog uspona uz Goliju na

111 K. P a t s e h, GZM, 1906, 164, E. P a š a l Naselja, 29 i AJ, III, 64.

G. N o v a k, Topografij a, 26. Uspor. P a v a n, n. dj., 271-273. Mun. Salvium
p.oznat je i sa natrpis•a iz Salone, CIL III 14249 2 , p. 7:328 127 ; CIL XIII 653fL
112 G. A l fb l d y, BevolkeJ."ung, rl '58, J. J. 'N ·i l k e ,s Dalma bi a. 270.
11 3 U spor. F. Bul BD, 1900, 31 = J ahresh efte, B. II, H. II, p. 109.
= Fes:tschdft fur Otto Benndorf, Vllien, HJ.f\3, U Gla·v ice .s•Ll lodr o. L
jo.'3 Niommsen, Kiepert, Tomaschek i Ballif. J. A l a e v
ih locirra u Grabovo, BD, 1832, 137.
m P h. B a ll if, S trassen 19. D. S e r g e j e v s k i, GZM, 1942, 11 9. V .
bilj. 9 5, 9•6 i 89. Us,por. B alrlif, GZM, 1891 , 402.
1

115 S trassen, na ka r ti.

' 1 6 K. P a t s e h, GZM, 1906, 169-170, sl. 18.
m Možda je ovdje bila m u tatio Star ue (CIL II I, 142492 ) . F . B u l BD,
1899, 143 i 1900 34, izv-odi ime planine Star e.tine od nomena Sltar.ue,
do'k- J . owruim Sta:retina izvodi -ard Sa-r.itte, BD, 1882, 118 i 137.
U.koH'ko je Ael(ius) Capit a, dec(urio) municip(io) Salvia, natus Starue . . ., (CIL
III, 1424!F) na municipija u kojem je, što je vjeroj atno, vršio
dekiurio nat, onda bi se možda St<:urue, rodno mjesto Elija Kapita, moglo lin-

68
 Trasa ceste p rolazi uz samu zgradu i današnjim seoskim putem vodi
kroz u zas. Lokvar i, gdj e se p r ed Petra pored
samog puta nalazi duboki zidani bunar oblog presjeka, za koji mješta ni
smatraju da je >>rimski<<. Uz sam bunar je velika lokva, po kojoj j e za-
selak dobio i ime. Pri samom dnu bunara, koje je sada zatrpa:1.o, navodno
je uzidan kamen sa natpisom od nekoliko slov a (miljokaz'r) . l'ie b i tre-
balo da su oba ova objekta u funkcionalnoj vezi sa
rimskom cestom, za k oju i mještani kažu da je rimsk a i da ju je gradila
Crna kralj ica, što ukazuje na njeno davno postojanje.
Il km, odnosno 12,90 od Medina
maše ta.
Uspon na Goli.ju u Costa svbdava od S trup-
do vrlo povcljnor-1 trasom uspon od 700 m. Korpus ceste
dobro se gotovo r:a ci_jelom odsjeku od do
(k. 1320). Gledana iz Li.vanjskog p ol j a cesta se ocrta v a kao ravna linija
koja se ravnomjerno penje iznad sela Bojmunata i
Vrbice. joj se i gornj i stroj (k aldrma i
na nasipu).
Od tzv. rimskog bunar a u cesta se u blagon usponu
penje u z Brig i pokraj lu.garnice izlazi na Podove1lll. Odatle vodi pored
Gaja, preko Vala i Rl·,njevice, sve kroz m ladu hrastovu šumu, do jame zv.
Tr a l j u š a, iznad Hunjevice. Kod same Traljuše oko godine 1937. isko-
pao je pok. Ante i.z jedan miljokaz koji se nalazi i sad
pored njegov2. sin a Tadijem. Mještanima je poznato da je pok. Ante
n ašao još jedan miljokaz, koji je navodno stajao pod V a l o m, otprilike
1,5 kr<1 bliže Sve moje tragnnje za ovim miljokazom ostalo je
bez rezulta.ta .
Miljokaz sa Traljuše dokazuje da je i ovaj odsjek ceste bio obilje-·
žen mi.ljokazima. Kako \'idjeti, bilo ih je i dalje uz put p r ema ..
t rnji. Stoga je lako da je i onaj natpis u >:rimsko:>n bunaru<< ll.
fragment na cijelom ovom dijelu
se donji st roj ceste, negdje manje, negdje više, ali uglavnom zarastao u
mladu hrastovu

pr ije povezati sa današnjim :toponimom (Starue + slav. su-

fiks?).
118 Ovaj put .pozna·t je i pod imenom " Balar« ili »Balarski p.ut«. Rimska
i Bal.arrskli put uvijek se ne poklapaj u, kao što je Ujpravo u
>>-B alar« je konjrs ka staza, tj , k i-ridžij,s ki put.
H 9 Kamen je ležao zatrpan na samoj trasi kod jame Traljuše. Od natpisa
su se :slabi tragovi. Vris. 1,70 m . ,B r·o mjer 0,35 m . Materijal muljik a.
U spor. M. P e tr GZM, 1961, 69. Po slabim ostacima natpisa u i
ib.r.azdi, 'j asrno je da mi.ljo'k az IP·rip.ada caru M.a'ksiminu i nje-
govom rsinu Mak,s:imu (2,3.5 -2•38). Mo:ra !Se popurniti po jedn om od lbr.o jnih m i-
ljolmza :ov ih vladara : dz Konj!ica, B .a l l if - P a t :s e h, Strassen, /bir. 33; iz
P l'ud.a, P a t ·s e h , Narona, 84; iz Dugopolj,a, A b ra m VARD '1912:6--1927,
146; iz tb1dem, H l; ilZ K1isa, VAHD '1 9!211, iz Med aka,
Br un š mi d, VHAD, 1898, 179; iz Ku sida, Sergej e vs k i, GZM 1962, 90 i iz
Bij enja (Nevesinj e), S er g e j e v s k i, GZM 1948, 49.
mo Po ,kaziv,anjiU rP . »natrpis« .se ,s as.t-oji O·d 7 do 8 rslova, urezanih
u m e.ki ,k amen, miU:l j,iku koj,i je visok oko 50, d šri<ro.k do 40 cm. UtZid.an je oko
pola metra iznad dna bunara na dubini od oko 7 m . Petar se kao
spuštao u bunar u kojem dugo n em a vode. Dno bunara je sada zat rpano.
1'21 <da .se .k aldrma (»-tla:ka«) mnogo !bolje vidjela pred d.vadeseta'k
godin a, dok n'ije narasl a :mJ,ada 'Šuma. Sadašn ji k on jski p u t (»-B a.lar«}
ide uz »tlaku«, jer svi >>izJbj egav aju /kaldrmu, po .koj.oj je lteško

6ff
 Iza Traljuše »tlaka« rimskog puta raspoznaje se tek
u mekanom terenu (tu i tamo nešto razbacane kaldrme i poneki
zarastao u ledinu). Trasa prolazi ispod Livadnica, zatim iznad šume Co-
ruše, nakon izlazi na Golu kosu (ispod Korita), gdje nešto
uspon. Na Tavanima, ispod Velikog kapka, najbolje je Na
ovom dijelu vide se na više mjesta koloderine, a planum sa kaldrmom i
jasno se ocrtava na dužini od oko 300 m. Cesta se i dalje la-
gano penje u ravnoj liniji, u konstantnom, ravnomjernom usponu, a ši-
roka je oko 3,90 m.
Iza Tavana izlazi na pašnjak pa u šumu gdje
je konzervirana i zarasla u mladu šumu. Ljeskova (Rogin) doca
i Kuka izlazi na livade zv. Obadine, pa iznad Bukova doca na novu
lokvu, odakle vodi ravno na planinski prijevoj a tr n j u (k. 1320).
Na ovoj posljednjoj dionici, Tavana i poznatija je pod
imenom >>Balarski put<<. Na tom dijelu prelazi erozivnim planinskim te-
renom preko goleti i pašnjaka, a se kao raznesena kaldrma ili
kao >> tlaka << urasla u travu.
Izgleda da je cesta i na ovom dij elu bila obilježena miljokazima.
Prema kazivanju Sime (70 g.) iz Bojmunata uz Balar je bilo
nekih mašeta (znakova) od bijelog mekog kamena, sa nekim znacima, ali
su polupani i svaljeni niz kosu. »Okruglo pa koturali niz Jasenje
do Podova<<. Simo se živo da je jedan >> mašet<< (miljokaz?) stajao
kod Ljeskova doca, šume i Kuka. Poneki bi se >>mašet<<
navodno mogao i sada na bojmunskim
Uz ovu staru komunikaciju vezana je i legenda o zakopanom blagu.
se da je Crna kraljica na svom bijegu zakopala u Ljeskovu (Rogin) do-
·CU 12 mazgi zlata, što je reminiscencija na nekadašnji živi
promet ovom Put je, kako pokazuje i njegovo recentnije
ime »Balar<<, služio i kasnijim Stariji ljudi dobro pamte
da se još krajem prošlog ovuda gonila sa polj;,. u
.Split drvena a na sol. I danas ovaj stari karavanski (tur-
manski) put, koji je u svojoj osnovi rimski, služi u lokalnom prometu
kao veza ovog dijela Livanjskog polja sa i
Prijevoj oko 7,90 km
Tragovi ceste posve su jasni i na samom prijevoju - kaldrma '
Pored same trase nalaze se i dvije velike lokve - pojila za
stoku i cisterna promjera 6 m. Iako je cisterna recentan rad, nije isklju-
da je i uz put na tako visokom i bezvodnom položaju, po-
stojala cisterna za okrepu putnika, a uz nju možda i manja etapna sta-
nica. Možda je upravo po toj cisterr>i. prijevoj dobio ime od
starine124 •
Sa cesta se u laganorrt padu spušta do Halapibt na Gla-
polju (k. 915). Najprije kroz šumu silazi do Dubokog dola, te pro-

mz Ni B.aHif niti d!tlw .od ranijih nije obiša·o ovu d io.n iclll ceste
na potezu {preko Staretime. iDa su je Ba,I.JJif i Pa1tsoh ru 1s voje vrijeme
vjer.ojaotno bi ibili ibog.att iji za k oji milljokaz.
»Ba,J.ar« .o d baLa (tal. b·aUa) hreme /tovar denjak nar<amak = fascis
uspor. hrvatskog ili srpskog'jezika, JAZU, I, 161. ' ' '
Osim cisterne koja je - po oronimu Catrnja - vrlo stara,
ovdje nema 111i'ka'kvJh ostataJka od kakive {putne 's tanice ·Hi hana, što
'bi-smo mogli s obzirom da je 'u daljen 1!1, a B km.

70
lazi pored Ballifovih miljokaza br. 19 i Ostaci ceste najbolje su se
upravo u Dubokom dolu, glave i Kurozeba, gdje
se na dužini od nekih 50 m i gornji stroj ceste sa i
kaldrmom, a u nastavku usjeci i više tako da joj se trasa
može pratiti više stotina metara. Od miljokaza se br. 19 sa oz-
nakom a S(alonis) m(ilia) LI, ali u sekundarnom položaju, dok je broj 20
uništen
Ova trasa ceste preko kako je gore opisana, dobro se uk-
lapa u dionicu Lištani-Bili Distanca, naime, od miljokaza
sa oznakom a S(alonis) m(ilia) p(assum) [XXXIIII] 127 (kod Ballifa br. l) iz
Prologa na Livanjskom polju do miljokaza br. 19 u Dubokom dolu naSta-
retini sa milijacijom LI m. p. od 17 milja, nešto preko 25 km (25.260 m),
a to se po opisanoj trasi (Prolog 6 Lištani 6 ll 2,5 mi-
ljokaz br. 19) slaže sa stvarnom na terenu. Ili, ako je Pelva
(Lištani) bila od Salone udaljena 38 milja, onda distanca od Lištana do
miljokaza br. 19 na Staretini od 19,5 km (XIII m. p.) odgovara
stvarnoj udaljenosti. Od miljokaza br. 19 na Staretini do Salvija još je
preostalo nešto manje od 7,5 km128•
Na izlasku iz Dubokog dola, nekih 200 m sjevernije od miljokaza
br. 20, a na šumskih putova otko-
pan je prije desetak godina depo vjerojatno rimskog novca129 .0davde
se cesta spušta niz Podove sve do ali ju je u šumom obraslom
teško pratiti. se ipak pojavljuje po neki
i rastrgana kaldrma, a pred samim na pet mjesta u ledini i
potpuno konzervirana cesta, sa kaldrmom i široka svega
3,20 m . U sam je silazila kosom od predhistorijske gra-
dine na Gracu, koja je u kasnoj antici bila pretvorena u r efugij 100 • Zatim
je prolazila kroz dvorište Krste Perduha (>>turmanski put«), i pored ka-
groblja na Crkvini produžila niz polje prema Gla-
vicama. U na Crkvini bila je Na polju

1'2 5Strassen, 19 i 55: br. 19 sa natpisom (P a t s e h Strassen, 55): Imp-

(erator) C]aes(ar) [M. An]tonius [Gordi]anus [Piu]s Felix [Aug(ustus) tr(ibu-
nacia) p]ot(estate) II l .... co(n)s(ul) ....] pr(o)co(n)s(ul) [eur(ante)] ... io [H]o-
norato [l] eg Aug(u)sti pr(o) pr(aertore). A S(alonis) m(iLia) LI. !Danas se naptis
ne vidi, jer je izlizan, a dijelom ukopan.
126 RaZJbijen j.e prije 3 :godi.ne 1 i u;poltrijebljen kao <tucanik za nas]panje
nove šumske ceste - C.atrnja.
127 Miljokaz je nešto ma.lo ,zapadnije ·od Brolog.a" u p ra!Vau Lišta-
na. V. bilj. 98.
128 Po B a ·l l 1 i f u, Stra/Ssen, 19 distanca .miljlokaza 'br . 19 i br. 20
•i znosi 2 •rimske milj e {olw 3 km). oNa moj.oj ka•r ti dato je stanj e kako je bilo
pdje što je UJništen mi'ljok.az 'br. 20, rtj . sa II'aS!tojanjem od •1,5 km. Vjero-
jatno je u br. 19 bio za oko 1,5 km niže. Uspor. D.
S e .r ,g e j e v s .k i, GZM, 1'942, 1.20. Distancama Itin. Ant. bolje ·odgovwra iBaQiLi-
tova J.dkacij.a ibr. 19.
1128 !N'al,wz je, ·o tlmpan prilik-om i'ZJg•r adnje :šu.mslkih cesta, raznesen od s·1Jrane
radnika i czag!Uibljen. Navodno je b i.lo ·Oko 6 kg novca, mjima li zLatnika,
\PO 01pilsu - careva glava i zelena [)atina - radi ISe 1po 1svoj pr ilici o 111imskom
novcu.
D. S er g e j e v s k i, GZM, 1942, 127.
131 Na Crkvini su vrlo nalazi. - Odavde i olovna plo-
sa prikazom dunavskih konjanika, GZM 1894, 201 = WM IV, 296.

71
ova je cesta poznata kao turmanski put, Put Crne kraljice ili Put Ma-
r iie Tereziiem 2•

Slika 7.
Relj ef Silvana Dijane iz (III st.), odraz autohtonih ovog
izrazito kraja (Foto Ranko

»Turmanski. put«, od vlaške turm.a, ·povorka, k arav:cm. g e> -

mila. se u izvorima javlja poslije XV st. (npr. turma mercatorum),
hrva to kog ili srps!kog jezika, JAZU, XXX, 945 .

72
 Ako, dakle, rezimiramo prednje izlaganje, sa možemo
da Salvije, putnu stanicu Itin. Ant., treba lokalizirati u
a ne u Grkovce, Podgradinu ili Glavice, gdje je bila
lociranam3 • po bogatstvu nalaza, je bio najzna-
rimska naseobina i jedina urbana formacija na p o-
lju1134. Da je trasa ceste Aequum-Salviae išla preko Livna, kud a je v odi
Pašalie'35 , onda bi udaljenost od Ekvuma do Salvija, um jesto 35 m ilja
(Itin. Ant.), iznosila oko 62 milje, a to je velika razlika koja se ne
može obj asniti.
Za ubikaciju Salvija u govore i votivni žrtvenici
konzularnih beneficijara iz a nj ih redovito u muni-
cipalnim centrimam 6 • Kada se, naime, u III i IV st. sve više gubi a utono-
mij a civitata, beneficijari, kao organi javne sigurnosti, predstavljaju u
municipijama centralnu vlast, upravo u centru municipija
kult Jupitera Kapitolijskog kao simbol d ržavne cjelokupnosW 37 • Stoga
upravo treba identificirati sa municipium Salvium epigrafskih
spomenika.
P rema tome, svi elementi (trasa ceste , njene distance, arheološki i
epigrafski materij a l) govore u prilog lokalizacije Sal vija (S a l v i a e) u
i identifi kacije sa municipium Salv ium 1138 •

133 V. bilj. 1.12 :i Tabel<a•Dni prilog. - Ekvacija Ba!beis (Theoph. Sim. , VII
12, p. 291) sa Sa!via e, kako ju je predložio T o m a s e h e k , Topographie. D.
515, nije uvjerljiva, a rezultat je pogrešno trase rimskog puta (Itin.
Ant .) od strane Tomasch eka i Hoernesa. Uspor . M. H o e r n e s, Altertiimer
929 (133). Prema tome, Toma.schekova korektura Balbeis u Salveis je nepot-
reibn a. V. bilj. U3.
tM O bogatim nalazima materijala sa Crkvine i Graca u Hala-
uspor. D. S e ,r ,g e j e v G k i, GZIM, 194!2, il216c-!J 31; E. :P a š Nase-
lja, 19. - nalazi iz Podgradine, napose ostaci zgrada, zaostaju za oni-
ma iz d :više sru epihorsko,g karaktera (lbroj111i !Silvani J epit·afi sa
epi!horskom 'Onomasti'kom). naitpilsi 1iz IPodgraJdine : D. S e rg e-
j e v s k i, GZlVI, 1927, 260, br. 9 i GZM, 1923, 87, br. 9 te susjedne Vrbe, S er-
g e j e v s k i, Spom. 38 br. 26 vrlo su fragmentarni. Navedeni natpisi ne m o-
raju da da je upravo na tom mjestru ibio municipalni centar. To najbol je
,jllustr k.a veLiki broj dekurions'kih natpisa sa Li•van'jrskog polja iz ra21nih naselja
Gurbin, Grkovei, Bastasi i Vaš.aro·v ine).- Na Or.k\nini u Halapi6u o:tkopali
su i Dyggve i jednu baziliku, ali rezultate nisu objavili, uspor. S er g e-
j e v s k i, n . mj. Sergej evski, GZM 1942. opisuje n aseobinu u Pod-
gradini na lokaldJtetu Borak .kao u:r!banu aglomeracijru, ali mislim da je opis
predimenzioniran. Svi spomenici oficijelnog kulta (are IOM) iz
(v. bilj. 1316).
135 E. P a š a l Naselja, '219 d AJ, liJI, 64.
136 CIL III 9862 = 13231 (Gradina prope repe·rta a. 1888, vjeroiatno
Gradac u Hala ruspor. Tr u h e l k a, GZM, 1889, 91 i K. P a t s e h, Stra-
ssen, 56: žrtvenik Gaja Julija Rogata, beneficijara legije XI Claudiae, i D.
S er g e j e v s k i, GZM, 1927, 362" br. ll, T. II, sl. ll: žrtvenik Elija An teri-
desa, beneficijara legije XIII Gemminae. Natpisi pripadaju III st. Možda su
beneficijarski i nepotpuni natpisi sa ara : IOM, S er g e j e v s k i, GZM, 1933, 8,
T. IV, sl. 3, IOM COR, S er g e j e v s k i, Spom. 77, br. 23 i IOM, B o j a n o v-
s k i, N. st. XI, 190, sl. 6, svi iz Hala
1!37 Uspor. A. M o e z y, Pannonia, u PWRE, Suppl. IX, Stuttgart, 1962, 602 ;
i s t i, Territorium legionis und die Cannabae in Pannonien, Acta Archeol.
Hung. III (1953), 196 i d. .
t3s Iz samog dosad nema epigrafskih o municipa-
litetu ovog mjesta. V. bilj. 134 i 136.

73
 Municipalitet Salvija (Salvium) je na nekoliko natpisa:
CIL III 14 249'2 dec(urio) municip(io) Salvia,
CIL XIII 6 538 ex muni[c]ipio Salvia ..., Mainhardt;
GZM 1906, 163 dec(urio) mun(icipio) [Sa]lv(io), Grkovci.
Ovome treba još dodati i sve gore spomenute municipalne natpise
iz Lipe (CIL III 9847), Gubina (C. III 9848), Bastasa (Spom. 77, 20 i 21),
Vašarovina (GZM 1928, 91 i 92) i Podgradine (GZM 1927, 260 i 1928, 87,
Spom. 88, br. 26), na kojima se ne navodi ime municipija.
Municipalitet ovog municipija se još i u kasnoj antici
na jednom natpisu iz Ridera (Danilo): Depositio Superi ex
tabulario l civitatis Salonitanae l civis Salviata .. . wo Salviaticum salon-
skog koncila iz 533. g. u stvari je dijeceza Salvijuma. Salvijum (Salvia-
ticum), kao i Ekvum, zadržao je svoj duboko do u k asnu antiku
i bio uništen tek u vrijeme provale avarskog hana Bajana 599. g., kao i
drugi brojni gradovi i utvrde uzduž ove komunikacije14".
Ubikacija Salvijuma na osnovu Ptolomejevih podataka vrlo je ne-
sigurna, jer su u rukopisu nazivi gradova zamijenjeni: gdje je Nedinum
trebalo bi da bude Salvia, dok bi se Nedinum morao nalaziti na mjestu
na kojem je Varvaria itd. 141

4. Dionica Salviae XXIV Sarnade

Po Itin. Ant. distanca iznosi XXIV m. p. (= oko 35.328 m).
Iz (Salviae) cesta nastavlja preko polja pravo
prema sjeveru. U narodu je poznata kao Put Crne kraljice ili Marije Te-
rezij e, a i kao tur manski put.
Od do Pecke u dolini Sane, gdje se locira m a n-
s i o Sarnade, ima oko 37 km (od do Medenih Selišta oko 5 km
i od Medenih Selišta starim turskim putom, koji je rekonstruiran oko
1885. daljnjih 32.290 m) 142 • Rimski put je bio gotovo za dva kilo-
metra, jer mu je trasa bila nešto pravilnija, ali i strmija. Razlika dje-
dolazi i od toga što nije poznat položaj putnih stanica (man-
siones) u i Peckoj.
Trasu je opisao mikrotopografski n a cijeloj dionici Ballif, a Serge-
j evski na polja i od Mliništa do Pecke1411 •
I danas se jasno može pratiti na cijeloj dionici, a prije 80 godina, kada

1139 F. B u l BD 1905, 49.

1 <Ml Th eop hilactus Simoc a t ta, hist. lib. VII, e. 7, 10-12 u Corpus
scriptorum historiae Byzantinae, Bonnae, 1834. T h e o p h a n e s, Anastasii hist.
eccles, II, 129, u istom Corpusu, Bonnae, 1841, p. 428. U spor. F. S i š Pregled
75 i d.; K. J ir i e k, Istorija Srba, Beograd, 1952, p. 46 i d.; K. P a t s e h, Na-
novaca, GZM, 1902, 414-415. Izvode iz izvora donosi F. k i, Docu-
menta historiae croaticae periodum antiquam illustrantia, Zagrabiae, 1877, p.
254. U spor. i F. š i š Povijest Hrvata, p. 225.
141 P rema korekturi, dobili bismo ove relacije: Nedinum 44°10',
Asseria 41'0 20', Varvaria 42° 15', Salvia 44'0 30', iz proizlazi da Salviju treba
!tražiti od Varvarije, L. J e l GZM, 1898, 540 i 541 i M. S u
Koyrkoym, Radovi Fil. fak. u Zadru, sv. 6, Zadar, 1969, p. 40.
14 2 DN, Route 157, S. 178- 179.

t4l3 Ph. B a ll i f, Stra ssen, 18- 21; D. S er g e j e v s k i, GZM, 1942, 120-

- 121 i E. P a š a l Tragom rimske ceste od Mliništa preko Podrašnice do
Banjaluke, GZM, 1954, 308-312.

74
 ju je ispitivao Ballif, tragovi su bili mnogo Još je i danas u
lokalnoj upotrebi.
Na ovoj dionici cesta je sa sedam miljokaza (po Ballifu
br. 21-27) in sUu. Samo je br. 23, iznad Mliniške drage, epigrafski,
br ojem LXV m. p. 145 • Ako su Salvije bile udaljene 56 m. p. od Salone,
koliko iznosi zbir po Itin. Ant., onda je ovaj miljokaz stajao na 9. milji
( = 13.248 m) od Hala Time je još ubikacija Salvija u

Sergejevski je s ove ceste publicirao tri miljokaza sa natpisima,

od kojih onaj Konstancija Hlora i Julijanov iz ruševina kasnoan-
refugija na Gracu u a Julijanov, vjero-
jatno sa 6. km moderne ceste Sva je prilika da su svi
ovi miljokazi stajali, ili u samom ili negdje u njegovoj neposred-
noj blizinP 46 •
U polju i Glavica, ali nešto zapadnije od trase
rimskog puta, otkrio sam nedavno još dva anepigrafska miljokaza, koji
su ovdje postavljeni kao poljski oba u istoj liniji. Jedan je uko-
p an na lok. Mašet u blizini seoskog groblja u Branješcima, južno od sela.
P r omjer mu je 0,35, a nadzemna visina 1,15 m . Drugi je oko 2 km juž-
nije u polju, u blizini zadnjih u
je obratno, promjera 0,30, a visine 1,06 m . Nalazi se
kuda cesta nije mogla je ovamo prenesen sa ceste, koja je pro-
lazila nepun kilometar Oba su od mekog kamena. Možda je je-
dan od njih zag1.1bljeni Ballifov br. 21 147•
Napokon, na Gverinom groblju u Glavicama, na samoj trasi ceste
(na specijal karti sa dva nalaze se fragmenti od još t ri
miljokaza, a ne od jednoga, kako navodi Sergejevski148 . Jedan kamen, sa
k asnije uklesanim križem, stoji i uz modernu cestu na 6. km. se d a
je i to dio jednog miljokaza u sekundarnoj upotrebi. Pored ovog kamena
stajao je i jedan od Julijanovih miljokaza koje smo naveli149 •
Iako su ovu komunikaciju Turci stalno koristili kroz cijelo raz-
doblje svoje uprave a vjerojatno povremeno i rimski se tra-
govi (u prvom redu pa i kaldrma) mogu na ci-
jeloj dionici. Komunikacija je intenzivno služila i kroz cijeli srednji vi-
jek, što se vidi po nekoliko srednj ovjekovnih nekropola u z put od Hala-
do Mliništa.
HAN (P odadraga): današnjim putovima
oko 13, a rimskom trasom oko 12 km.
Cesta vodi ispod Glavica, u ravnoj liniji preko polja prema k . 915.
Ispod Glavica je ucrtana u kartu (l :50.000) kao konjska staza. Lij epo se

144 P h . B a ll if, Strassen, 19: »Von aus liisst sich die Zug d er
s;trasse bis in d er Gebiet e der San a gele,g en en Localitiit P ecka mit grosser
D eutlichkeit verfolgen«.
t4s .. . cur(ante?) . .. [H]onorato d(arissi mo) [v(i ro)] l eg(ato) Aug(usti) pr(o)
pr(aetore). M(ilia) p(assuum) m(ilia) LXV, B a l l i f-P a t s e h, Strassen 55, br. 23.
146 GZM 1928, 85-86, sl. 5: D(ominorum) n(ostrorum) (duorum) Cl(audio)
Val(eri o) Constantio nobili C a[ es(ari) .. .; GZM 1928, 84-85, T. I, sl. 2: D(omino)
n(ostro) Iuliano victori ac triumfatori s(alvo?) totiusque orbis Aug(usto) bono
r eipublicae; S pom. 77, 27, bez sl.: D(omino) n( ostro) I uliano [ victori a]c [tr]i u[m]
fatori [ totiusque] orbis Aug(usto) [bono r] ei publ[ica e (nato)].
14 7 D. S e r g e j e v s ik i, GZM, 1,942,, 121.
148 N . m j., 121.

149 S er g e j e v s k i, n. mj .

75
može pratiti do Gverina groblja, koje presijeca, pa i dalje sve do Mede-
nih Selišta. Ispod Brda u Glavicama je p r eorana, ali se mjesti-
prilikom oranja.
Iz Glavica žrtvenik Elija Tita (CIL III 2760, a = 9861).
Na lok. Crkvine, pored a k tivnog seoskog groblja, n alaze se sub-
strukcije, a po seoskim i d vor ištima poj edini fragm en t i' 511 • Is-
k op 8.vanj a, koj a sam 1969, 1970. i 1971. g. vršio n a Crkvina m a , otkrila
su baziliku, dosta zidanu. U r uševini ovog objeda
je i više manjih epigrafskih i arhitekt onskih fragmena ta k oji su
ovam o dosp jeli kao spolij e. Drugih substrukcija u Gla vicam a
nema. dio nalaza su spolija iz susjednog Hal a-
(npr. veliki cipus sa likom A tisa, blokovi v ij enca, koji stoje na ule>.zu.
u groblje kao ortost ati, vrlo lij epo impost n ek e zgrade
itd.) . Prema tome, arheološki nalazi n e opr avdav aj u locir anje Salvij a u
Glavice151 •
Od Medenih Selišta d o P odadrage Han) r imska cesta
pok lapa se ugla vnom sa su vrem enom cest om koj a j e
n a ovom d ijelu po sta roj r imskoj t r asi (1915. g.)l"". Tek po-
n egdje sa zapad ne st ran e ceste se obrisi starog rimskog puta.
Na 12. km od se in situ, iak0 prebij en , jeda n
milj ok az (Ballifov b r . 22), koji je v jerojatn o st ajao n a 59. m ilji od Salon2,
a p et oj od Salviae 15'3 •
Uz trasu star e rimske ceste locir ane je i. v iše srednjovj ekovnih
grobalja sa u (prop alo), u u Branješcima,
Gverino g roblje u Gla vica m a, u Medenim Selištima (n a raskrsnici za
Rore), d v a u Krasincu i velik a srednjovjekovna nekropol a u P odad r azi
Han). Cesta je, dakle, služila i kroz srednji vijek .
Na dion ici od do cesta pr odu ža v a ravno
polj em prema sjever u, bez u spona (oko kote 915), od
Medenih Selišta sve do Mliništa m odernu kom unikaciju.
H AN-MLINIŠTE , cest om 17, a rim skim putem oko
l Okm.
Mod erna cesta , 1915, pravi do Skokov a (23 km od Gla-
v elik e zavoje, dok se rimska cesta uspinje Mlin iškom dragom (do-
lom) . Ulaz u Mlin išku dragu, je ja kim preth istorijskim u tvr-
dama sa zapada Vel. gradinom u H otkovcima i Gradinom u Prijanima ,
sa strane 154 •
Ob je komunik acije križaju se n a 21. km od kod mjesta
p rilog pravca jed n e magistralne komunikacije. Osta je naime ne samo mo-
n ego i v elika vjerojatnost d a je ovim pravcem išla jedna lokalna

t 5o D. S er g e j e v s k i, GZM, 1942, 132-135, 8 i 9.

1 51 Rezult ati nisu objavlj-eni.
15:2 Serge j evski, n . dj., 121.

153 Mulj.dkaz je 19'6 8. g. lbio obo·r en: ·v.iso'k je svega 1,50 a p.romjel!" mu je
0,3·5-0,40 m . Zauzimanjem Zavoda za zaš tHu spomenika kultur e BiH u Sara-
jeViu, ·k amen je ·op et pos•t avljen na svoje ·s tarro m jesto.
154 M. M a n d T.r agovi /Prast are kulture oko GZM, 1930, 103
si .1. Gradina u P r ij.an im a (k. 1357) n ije J,sp i;tana. su s tiltile ;p.ri.laz u
:polje s a sjevm a. Dominir a-le !SU i cest om koja je prolazila
nj1ih istim (pravcem.

76
lifa pogrešan naziv !3kak;1vac), gdje su stajala dva miljokaza jedan do
drugoga 155, ali su oba uništena u posl jednje vi-ijeme.
se više puta, obje ceste sa Skokova silaze na Ravn a MH-
ništa gdje se, jeda n blizu drugoga, n alaze dv a milj okaza upo-
trijebljeni kao b ranici uz modernu cestu. J ed an od njih je v jerojatn o Ba-
llifov br. 25 (visok nad zemljom 0,65, pr om jera 0,37 m ). Drugi je tanji,
vjerojat no promjera svega 0,25, a visok 0,80 m . K od Riduše, do-
bro se vidi i neka stara kaldr m a, k oja n ovu cestu. Oda tle se cest a
penje na Trlicu (do lugarnice), d o najviše visin e od oko 1250 m .
Od lugarnice ponovo spu šta nj e kroz gust u šum u Crne gore
prema stanici Mlinište. I ovdje moderna cesta pravi velike
okuke, jer do st anice Mlinište (k. 1105) treb a da svlada visin -
sim razliku od oko 150 m. R imska trasa ide strmijom, ali ravnom linijom,
i na više mjesta presijeca moder nu cestu.
Na odsjeku od (Podad raga) do Mliništa cesta pro-
lazi izrazito planin skim u kome nema naselja, ali je vrlo boga-
t o šumom i jedinstvenim prirod n im l jepotama. Manja etapna stanica mo-
gia j e u d oba biti negdje na Ravn im Mliništima gdj e ima
i vode. Ovdje se planinski pejzaži mogu u sporediti sa onim u Alpama.
MLINIŠTE- PECKA, starim (turskim) putom 13,54 km, a rim skim
nešto manje.
Osim manj ih u spona u P otocima, eesta je u stalnom padu sve od
želj . stanice Mlinište (k. 1105) do Pecke, koja leži u dubokoj dolini potoka
Kruševljak (koji zovu i Korana). Naj pr ije se spušta niz Crnu gor u. Trasu
joj je u novije d oba obilježio a prij e nj ega i Ballifl56• Po
»na cijelom sektoru tragovi ceste su vidljivi i dobro
u krševitom tlu« 157 , o sam se i sam uvj erio prigodom re-
a mbulacije 1968. g. Ballifovi miljoka zi br. 26 i 27 su propali, ali su oba
ucrtana u priložen u kartu ( = CIL III, sv. 2, T. III iz 1873). Ballif dozvo-
da :fragr:asnti od tri milj okaza 158 •
Cesta se sa Mliništa najprij e spuštala u Jasenove Potoke pa preko
Breberije u Gornju Pecku. Trag joj se neposredno ispod že-
stanice, u kamen uporedo sa modernom cestom. l\Ji, dok
posljednja uskoro prern.a i tako zaobilazi du-
boku kotlinu Sane, rimski put vodi ravno prema sjeveru, padinom Crne go-
r e, Trasa mu se, uglavnom, poklapa sa turskim putom Va-
kuf koj i je rekonstruiran oko 1885. g. Bio je to glavni tur-
ski put iz V8.rcara za i Sinj, a slijedio je, uz m inimalna odstupanja,
.staru rimsku cestu. U Potocima se na više mjesta i stara k J.ldrma
(široka 2 m) i a se vide i obrisi stare »tlake«.
Hazmak žljebova kod L ipovca, na Nabojini i kod Piljka iznosi
oko 1,25 m . Ballif i su mišljenja da se radi o r imskoj kaldrmi,
iakih i masivnih Ip a k, s obzirom na širinu od 2 m,
Je vjerojatnost da je k aldrma turski rad. Sa Nabojine se cesta preko Bre-

155 p h . B a :1,1 if, n. dj., 20, br. 2r4, sl. 1:1 . U ovom predjelu je 'l.llniiš tena i
velika srednjovjekovna nekropola (V. Rad i m s k y Arh. leks. s . v.).
156 p h. B a 11 if, n . dj ., 20 .i 21 ; E. P a š a 11 n . mj.
157 N a.selj.a, 2il.
158 N. dj., 210.

77
berije spuštala kosom u pitomu dolinu Kruševljaka, desne pritoke Sanine
(k. 570).
Izgradnja ceste je i ovdje povezana uz legendu o Crnoj kraljici ili
kraljici Mariji. Ovo je kako mještani najstariji put, a putovi za
i za Gerzovo noviji.
Još je Ballif zabilježio da se na lijevoj obali Kruševljaka nalazi
obilje rimske opeke, što dozvoljava da je upravo tu bila rimska
naseobina 150 • To su potvrdili i kasniji nalazi: ara lOM od anonim-
nog dedikanta (CIL III 13983) i sanduk za pepeo: Aelii Nepos et Dasas
Arbonis (CIL III 13984). navodi još vodovod i kanalizaciju 160 •
P e e k a je, svom pitomom i župnom položaju, bogata
zemljom i vodom, bila u antici i dobro mjesto: VeL
gradinom (k. 918) i Malom Gradinom (k. 730) sa predrimskim
obje u Gornjoj Peckoj, neposredno iznad mjesta gdje se kod škole spuštala
i rimska cesta u dolinu Kruševljaka. pak na Brdu po
svoj prilici je naseobinu161 • Na cijelom kako s pra-
vom i od Mliništa do polja nije od Pecke bilo
povoljnijeg mjesta za jednu rimsku mansio. Sa lokacijom Pecka = Sar-
nade slažu se svi G. Alfoldy lokalizira oko Pecke panonsko
pleme Sardeata, a do njih, južno od Jajca, Deure 162 •
U Peckoj su se sastajale i neke lokalne komunikacije
karaktera. Radimsky je ukazao na veze do··
linom Sane, ali joj nije odredio trasu, dok je Ballif obilježio samo pravac
Pecka-Gerzovo-Trnovo-Šipovo, a navodi više ogranaka 163 • Ja
se osvrnuti i na to pitanje u kasnijem izlaganju.

5. Dionica Sarnade XVIII Leusaba

a) O pravcu ceste
Po podacima Itin. Ant. Leusabu treba lokalizirati XVIII m. p.
27 km sjevernije od Pecke (Sarnade). Ali gdje?
Odmah u valja da se hodolog na terenu sjeverno
od Pecke sa U tom regionu, kad je cesta
sišla u panonsko pobrežje, tako nestaju svi tragovi ove velike
prometnice, koja se na svom transdinarskom toku, kako smo vidjeli, pro-
se kroz planinski prag Dinarida, dobro na mjestima. A

m N. dj., 21. Cf. V. Rad i m s k y, GZM, 1891, 432. Tu je morala biti i

mansio.
160 Za spomenike sa natpisom v. K. P a t s e h, Dva rimska natpisa iz
Peoke, GZM, 1894, 7i6i5. Cf. WM IV, '2J62 i D. Ser.gej evski, GZM, 19'5;1 310.
Iz susjednog Carevca je fragment epdtafa sa geniHlnim imenom Aurelius, K.
P a t s e h, GZM, 1895, 581-582 = CIL III 14976 = WM V, 235.
16 1 E. P .a š a l n dj., 310; Naselja, 21.
1• 2 E. Pašali n. dj., 3!1 O; I s t i, Rims'ka cesta Ba;nj al·ulke i
Bosanske Gradiške, Naše starine IV, 72; Naselja, 21; AJ, III, 53-54. - V.
Tabelarni pregled. Cf. G. A l f d y, 53.
18 3 V. Radimsky, n. mj.; Ph. Ball1if, n. dj., 24 .i 25 :i ka!Tta; E.
P ašal GZM, 195•4, 31<0 i 31;1.

78
sada, pošto je prešla dinarski blok, gubi se na mekanom geološkom tere-
nu164.
Kao što smo rekli, svi dosadašnji tok ove ceste vode
preko Sitnice na Kola i Banju Luku. Ta se linija zasniva na pretpostavci
koju je još prije stotinu godina iznio O. Blau, po kojoj su bunare-
vi u Bunarima, nedaleko od Sitnice, >>mit Steinen aufgemauert und mit
grossen Flatten iiberdeckt<< rimski' 65 • U prilog rimskog porijekla tih bu-
nareva Blau navodi i »enorme, alte Grabsteinplatten, verschiedenen von
den aus der ersten christlichen Zeit stammenden Grabkreutzen in Stein,
die weiter abwarts sichtbar werden166 •
Kao dokaz o rimskom postojanju puta preko Sitnice Blau navodi i
staru kaldrmu Ratkova i Sitnice, ali o njoj ne daje pobližih po-
dataka: >>Zwischen Radkova und dem l Stunde entfernten Sitnitza - kaže
Blau- sieht man noch ein Stiick einer in siidwestlicher Richtung laufen-
den gepflasterten Strasse - wie ich anderswarts nachgewiesen zu haben
glaube, die aus den Itinerarien bekannte romische Militarstrasse von Dal-
matien nach Pannonien<< 167•
Na osnovu opisanih nalaza i sa podacima iz itinerara,
Blau je ovu rimsku cestU<< još 1867. g. rekonstruirao na slijede-

>>Der Distanz nach wilrde hieher (sc. - I. B.) die Station

Castra (13 mp von ad fines Tab. Peut.) fallen, ebenso Lamatis der Tafel
(12 mp. von Castra) oder Aemate des It. Ant. (18 mp. von ad Ladios) auf
das gleichfalls antike Reste aufweisende Sildende der Hochebene Dobri-
nje . .. «168•
Sva kasnija istraživanja, uz neznatne izmjene, ostala su u grani-
cama postavki koje je formulirao Blau, a koje, gledane iz aspekta današ-
njeg stanja arheološke znanosti, bez sumnje pate od bolesti<< ta-
dašnje nauke, koja je još bila u povojima.
Prvi je, 90 godina nakon Blaua, ovaj pravac in natura ispitao E.
(1954) i tom prilikom utvrdio:
l. Da se na sektoru od Sitnice preko Ratkova do Dobrinja (gdje je
ova cesta u CIL III kao sigurna) ne mogu ustanoviti tragovi
rimske ceste16g.
2. Da Bunareva i nema ni tragova rimske
ceste ni ostataka rimskih naseobinam.

164 Geološki s•a's tav pov.l'Šins;k ih .slojeva je kraški, sastav:ljen od

vapnenca, dolomi!ta, a formilran u me2!0ZJOjsk!rm fo.rmacl-
jarma (tdjas i .kTeda). Na \takvom oo terenu propali ;trag-ovi ceste, a o>no malo
što je os-talo t.rE!ba ttek Us,por. E. P a ·š a .li GZIM, 19154. 3•10. V l.
s k ar GZM, 1937, 51 opisuje ovo kao »karsnu visiju sa mnogim
pojavama ublaženog karsta<<.
165 Reisen :in :Bosnien und deT Hernzegowin.a, Ber.lin, 1877, 110.

166 iiibiderm.
167 Reisen, 108.
168 Mona.tstb eriohte der Bel'liner Academie der Wissenschaften, J.867. Nov.
7421.
m Rimska cesta od iPodrašniakog polja do Banje Lulke, LN. st. III, Sara-
jevo, ·196.6, 2140; Naselja, 23 i AJ III, 63.
17'0 N. st. III, 241.

79
 3. Da rimska cesta sigurno nije išla Blauovom linijom od Dobrinja
preko Kola u Šeher na Vrbasu, pa je stoga predložio varija,ltu preko
Šljivna i Konatara do Šehera 171 •
4. Da jedino a ntike na ovom pravcu ostaju >>rimski
bunari<<, kako ih zovu i mještani i kako je uneseno na austrijsku kartu
1:75.000. Na susj ed nom lok. Mramorje u Bunari ma je još evidenti·
rao ulomke rimskih opeka 172 .
Da je ovim pravcem prolazila rimska itinerarska komunikacija,
navodi kao relevantan argumenat što je >>na cijelom
prostoru od polja do Dobrinja najlakši prolaz prirodno (je)
baš onuda kuda vodi današnj a cesta << 173 . Zato se i nakon
što je ispitao još dva pravca, o biti govora, ipak
za modificiranu Blauovu trasu preko Sitnice. naime, vodi cestu
od Dobrinja na Šljivno (i dalje preko Gradine k. 674, Konatara,
Lokava i na šeher), t erenom koji je vrlo ispresijecan i nepo-
voljan i koji se nikako ne može valorizirati kao magistralni pravac.
Iako su bili na pragu pravilnog rješenja, ipak su se i Ballif i
- posebno Ballif - za pravac preko Sitnice; koji prolazi pustim i
bezvodnim krajem. Ipak, iz izlaganja ove dvojice hodologa, proizila-
zi d a su i sami slabost te linije.
To je i m ene potaklo da detaljno rekognosciram teren od
do Vrbasa na istoku, pa sam u tu svrhu prokrstario Zmij a -
nj e i dio Prošao sam više puta sadašnjom cestom Bn.nja Luka-
i u tvrdio da na tom pravcu, koji se uzima k ao pravac rimske
CE:::ste, uistinu nema nikakvih tragova antike. Relativno su broj n i samo
ostaci prethistorije i srednjeg vijeka 174 • Pa i sami >>rimski bunari<< u Bu-
narima, bar u svom, sadašnjem stanju, n isu rimski 175 • Ako sudimo po me-
gali.tskoj formi njihovih koje su vrlo onda se
radi o srednj ovjekovnim objektima, za koje postoje analogije i u drugim
bezvodnim krajevima Bosne, npr. na Glasincu 176 • To, uostalom, indirek-
tno potvrduje i sam Blau svojim opisom nadgrobnih spomenika na susjed-
norn Mramorju.
Slabi trago vi rirnskih opeka na lVIramorju ne mog u biti dokaz u
prilog pravca jedne magistralne komunikacije. Ostaje naime ne samo m o-
nego i v elika vjerojatnost da je ovim pravcem išla jedna lokalna

111 N . st. III, 242; Naselja, 24 i AJ III, 63. - To je put koji vodi preko
prethistorljske gradine Zelenci u cf. P. I v a n Gra-
dina Zelenci, GZM, 1890, 342.
m N . st. III, 241 i sl. Naselja, 23.
1 73 N. st. III, 241 i Nasel}a, 24.

174 Osim lokaliteta koje nav.o di N. st. Ili , 24G-241, u širem p r o-

stor u ev.identi;rao sam u z •OVU .komunikaciju još i -lok. Grad u i GTa -
dlina (:k. 940) ;u obj e prethistorij.s ke .g radine. U s. na lok. Mra -
morj e nalazi se IS•redmjovjekovna m.ekwpola.
m Osim bunara sliku donos:i P .a š a 1 N. st. III, str. 241, a koji je
danas uništen, se još samo bunar na pa r celi Gudjevi6a (iznad
ceste) . (2,30 x 1,30 x 0,45 m) , položena na tri kamen a, pok-
niva buna:r. Ostali bunaTevi adapttrani .su za seo·s ki vodovod.
17 6 Uspo.r. M . Fi l i p o v Glasinac, SrJJSki etnografski ZJborni'k, knj.
LX, Na;s elja j po;reklo stanovniš tva, knj. 32, :Beograd 1950, 199 (poselbni otisak,
sk. 2.3). - su buna,ri« na Glasincu: u u Kuli, u Gazi-
vodam a, u Cavarinama, u Pedišama i drugi.

80
prometnica koja je povezivala dolinu Banice sa itinerarskom ces-
tom Salona-Servicium177•
Sto se kaldrme koju spominje Blau, ona može biti jednako tur-
ska kao i jer je ovo upravo u tursko vrijeme bio vrlo
prometni pravac.
Prema tome, na pravcu Sitnica-Dobrinje-Šeher nema relevantnih
elemenata koji bi govorili u prilog itinerarske ceste, pa se moramo osvr-
nuti na ostale pravce. U tome nastojanju upravo ispitivanja Ballifa i Pa-
pružaju elemente za rješavanje ovog problema.
O odsjeku ceste Pecka-Banja Luka Ballif je zapisao samo slije-

>>-Oestilch des Plateaus von Podrašnica, in der Gemeinde Tribovo,

fand ich Spurrinen, weLche entweder die Fortsetzung unserer Strasse
nach Banjaluka bezeichen (podvukao I. B.), dann aber, gegen die Ansicht
BLAU's, die Fuhrung der Strasse in der Nahe des Vrbasthales vermuthen
lassen wurden, oder aber auf eine Verbindung der im Dolnji polje nachts
Varcar-Vakuf bestandenen romische Niederlassung mit unserer Strasse
zu beziehen sind, wobei die letztere nach der Annahme BLAU's uber
Sitnica und Dobrinje nach Banjaluka fuhren wurde. Auf alle Falle kann
angenommen werden, dass die Strasse von durch den Strbinasattel
auf das Plateau von Podražnica fuhrte. Ihr weiterer Zug bis Banjaluka
darf, so l ange nicht genauere Anhaltspunkte vorliegen, nach der Vermut-
hung BLAU's angenommen werden<< 178 •
Na karti priloženoj uz Ballifovo djelo cesta je, prema CIL III, ipak
obilježena linijom Sitnica-Dobrinje kao »Sichere und aufgedeckte Strasse«
(podvukao I. B.), a od Dobrinja do Banje Luke (Ad Ladios) i do Save kao
»sichere aber bisher nicht aufgedeckte Strasse<<179•
Sa više sistema i truda i sa boljim poznavanjem terena obradio je
ovo koji je istražio tri od pravca. Preostao
je samo pravac kroz tzv. Dugodol, koji nije uzeo u obzir. To je
>>turmanski put<<, koji od Nikin-broda i Ponora na polju
vodi preko zas. u Dubice i Dugodola na Lokvare, Stri-
Kadinu Vodu, Kola i Banju Luku. taj put ne dolazi u ob-
zir. Ispitao sam ovaj pravac i utvrdio da je to recentniji konjski put
koji su kirij aši koristili još u proteklom Ovaj put nije nikada
imao tvrdu osnovu.
je ispitao ova tri pravca:
l. Od Podrašnice preko Sitnice, Dobrinja i Kola na Banju Luku, o
kojemu je bilo govora.
2. Od preko Trijebov a (Tribove) na Lokvare i Stri-
i dalje za Banju Lu ku.

177 O Itoj b Hi v1se rgovora .karsiJJije. ,D. S e T g e j· e v s k i,

GZIM, 19:2r8 9:2, .s:matra da je .r.i mska cesta Bravs:ko - - Banja Luka na
magistralu Salona - Servicium izbij ala kod Sitnice. Ona je u stvari, sa Sit-
nice išla kroz Dubicu (preko Opaljenice). Od Sitnice do Dubice se
i »stara ka'ldDma«, širr oka 3,5-4 m, koja vodi na visorav•an T r ijebovo.
178 Sbrassen, Zl.
179 U spor. CIL III, 2, T. III. Kod A. E v a n s a, AR, na priloženoj karti
pravac Ratkovo - Dobrinj e - Banj a Luka je k ao
i nesiguran, dok je ·o dsjek Banja Luka - Bos. -Gr adirš ka rucntan kao sLg ur.an.
Evans, ovu cestu vodi od Citluka (Aequum) na vrelo Cetine, pa preko
Knina (Topolje) na Re.sanovce - Drvar - Brav.sko - i daije.

6 81
 3 Od na sjeveroistok preko Dubrava i Gustovare
na Surjan, i dalj e prema Banjoj Luci. 180
Iako su rezultati ispitivanja pravca preko Sitnice bili negativni, o
je bilo naprij ed govora, se na kraju ipa k za taj pra-
vac, iako n ešto korigiran (via Sljivno) 181 •
Na pravcu je naišao na tra-
gove rimskog puta, u prvom redu na u Trijebovu, o kojima
govori ali je bio mišljenja da to >>nije odlomak one magistrale
koja od Salone preko polja, Pecke, polja i Banje
Luke izbija na Savu, put koji izlazi na ovu magistralu«183 . Dakle, lo-
kalni, put, koji povezuje rudarsko oko
-Grada (Majdan i Sinjakovo) sa magistralnom cestom, koja, po
ipak vodi preko Sitnice. Zato Leusabu lokalizira u Bunare, na putu Sit-
nica-Banja Luka184 .
je još ispitao i pravac preko Dubrava (Gustovare) i
ali ni na ovom pravcu nije našao tragove rimske ceste, pa je da
je to turski put185.
Put preko Dubrava i poznavao je i Blau, koji za nj kaže da
>>hoch am Rande des Vrbas-Thals im sudlicher Richtung fiihrt « i da j e
>>stellenweise so schwer zu passieren ist« 186. Blau i distance od Banje
Luke do Jajca: Banja Luka l sat, Novoselija l 1/2, Rikavica (danas Rekavi-
ca) 11/2, Krupa 2, Sehovci 3, Jajce l, svega 9 sati. Do koji
sa hatarom Sehovaca, bilo bi oko 7 1/2 sati. Dio puta Krupe
i Sehovaca je >>auf meist gepflasterten, aber schlecht unterhaltenen We-
ge«187.
Ovaj put je uistinu turski, ali j e on postojao i prije Turaka, od
davnina, što pored ostalog dokazuju i brojne gradine i nekropole
locirane uza sam drum. Na ovu komunikaciju su se oslanjali i srednjovje-
kovni obrambeni gradovi Krupa, i Banja Luka. I uz
ovaj put je u narodnom predanju povezano ime Marije Terezije, koje je
- kako smo vidjeli - kontaminirano sa imenom legendarne Crne
kraljice (npr. rimski put preko polja). Tim putem je 1525. g.
prodro hrabri hrvatski knez Krsto F rankopan da bi istureni
položaj u Jajcu opskrbio municijom i hranom. Na žalost, u
pismu Krste Frankopana prijatelju Antunu Dandolo u Mletke nema kon-
kretnijeg opisa samog puta. stalne okršaje sa Turcima, Fran-
kopan na jednom mjestu ostalog k aže: passavamo in piu lochi pe·r

180 Pod !br. l , n. dj . u N. st. II'I, ,213<9, 2143; .pod hr. 2 put od Mrko-
JPrema BanjaLuci, ilbidem, 715-7<8, a pravac pod br. 3 , GZM, 11.954,
3il2.-3'1A.
181 N. st. III, 240-243 i Naselja, 24.
182 S'trassen, t2il.
183 iN. !S•
t. Til J, 7!5.
184 E. P a š a I Rimska cesta BanjaLuke i Bosanske Gradiške,
N. st. Ul, 72, i na pmil<oženoj Naselja, :29 ·i AJ 'llri, 64.
1ss N. dj., GZM '1>954, 313.
186 Reisen, p . 108. U spor. E . P a š a 1 GZM, ;1 954, 313.
187 Ibidem.

82
vallade stTette, et victualie p01·tava.no ad J ay za insieme nost Ti caTiazi . .. 188 •
Put koj i, Frankopan n aziva »via, quella via, medesima via« bio je,
dakle, osposobljen za zaprežna vozila. Prema tome ne odgovara ono što
Lj. Thalloczy kaže da je iz Jajca prema Banjoj Luci po dolinskim tjes-
nacima >> tekao (j e) tovarnih konja i mazgi tek pastirskim pu-
tevima<<, i da su to bile >>hridaste staze za divokoze<< 189 • Na priloženoj
karti Thalloczy je ucrtao taj put kroz kanjon Vrbasa, pravcem kojim je
tek austrijska uprava izgradila cestu.
put Matije Korvina i njegove vojske
(1463), i sam Thalloczy navodi da je jedna kolona vojske napredovala do-
linom Vrbasa, a to bi kroz kanjon Vrbasa bilo ili vrlo
teško, a dvije druge preko Skender-Vakuf a, od Vrbasa, odnosno
preko Sitnice (ili zapadno od Vrbasa 190 • Naprotiv, sva vojska Krste
Frankopana išla je od Banje Luke dolinom Vrbasa, pa je bosanski nam-
jesnik Husref-paša, je za Frankopanova nadiranje, prekinuo op-
sadu Jajca i krenuo ususret >>s vojskom niz Vrbas<< 191 •
Frankopanova vojska je nastupala starim putem, koji je
no u upotrebi i danas, a koji je - kako smo vidjeli - opisao Blau. Taj
se pravac dobro uklapa u tragove rimske ceste u Trijebovu i
-Gradu usjeci, tlaka), a sa prometnog gledišta predstavlja naj-
pogodniju i vezu i Jajca sa Banjom Lukom 192 •
Tradiciju o rimskoj cesti koja je vodila za vrbaške gradove Krupu
i dr. zapisao je i don Niko župnik u I jedan sas-
vim podatak iz Frankopanova pisma ukazuje da se radi upravo
o pravcu preko >>Venuti che fossemo sopm una desesa molto rata
apTesso uno turcal castello detto Bozaz, ne asaltorono davanti et da diet-
TO, tamen con morte di malti di lom, et solo un fante nostm fu li ama-
zato peT un schiopeto<< 194 •
Pošto je opskrbio Jajce i jednu milju dalje od
Jajca (Jezero?), Frankopan se nakon žestokog okršaja s vojskom Husref-
-paše istim putom povratio u Hrvatsku 195 •
Opisani put je bio u upotrebi sve do izgradnje ceste kanjonom Vr-
basa (1894.), ali je od Han-Kola do Racuna išao padinama dakle
nešto zapadnije od rimske trase koja je vodila preko Rekavice. Od Racu-
na (Krupa) do Varcar-Vakufa uglavnom se poklapa sa rimskom trasom

188 Izdano u >>I diarii di Marino Sanuto<<, Venezia, 1894, sv. 39 str. 192-200.
Uspor. L j. T h a ll o e z y - M. šufflay, Povijest (banovine, grada i varo-
ši) Jajca 1450-1527, Zagreb, 1916, p. 303. - Konstrukcija srednjovjekovnog
puta nije bila za kolski nego za karavanski promet. Takav put u narodu je
poznat pod imenom >>balar<<. Ništa se nije promijenilo ni za turske vlasti sve do
polovine XIX st.
189 Ibidem, 6 i 208.
190 Ibidem, 75.

191 Ibidem, 207. -Sam Frankopan kaže ... quella sera (7 de zugno) se levo
el bassa de lo assedio et ne vene ·i neon tra.
192 Upravo pravac moderne ceste kanjonom Vrbasa valorizira opisani pra-
vac kao najpovoljniJi sa pr-ometn01g aspekrt.a. Prije toga kanjonom 'je vodila
samo staza (Saumweg), a na nekim dijelovima moralo se obilaziti una-
okolu, v . P h. B a 'l ·l if, Das S1Jrarssenwesen dn Bosni en u . .in der Hercegovina,
Se)pa,rat, Abdnuck aus dei' Allgem. Baruzeirtung, Heilt 2, Wien 1903, lP· 44 i 47.
1o3 L iberr rukopis u župgkom iUJredu ru Mr-
104 T h a ll o e z y - š uf fl ay, o. e. 305.
19 5 I bidem, 306: per quella medesima via per la quale eramo venuti ..•

83
 (varijanta preko Gustovare) 106 • Još ovog vijeka bilo je na tom
putu nekoliko hanova (Kola, Prisjeka, Surjan, Hanovi) 197 •
U svojoj osnovi ovaj put je vrlo star, po gradinama uz drum,
još predrimski. Rimljani su taj put proširili i osposobili za kolski promet
(via munita). On je i danas, gdje nije zarastao, širok oko 4 m. Takav put
na ovakvom terenu mogli su graditi samo Rimljani. Prolazi krajem bo-
gatim vodom, dobro naseljenim, bez prirodnih prepreka i zavoja.
Na trasi od Rogalja polje) do Gornjeg Šehera trasa ne pre-
lazi visinu od 700 m, a na Vrbas (oko 150 m nadmorske visine) spušta se
postepeno. U svemu odgovara rimskoj cestogradnji, koja izbjegava zatvo-
rene ili podvodne doline, se padina Garevine i visoko nad
kotlinom Vrbasa. Njegov pravac koji vodi r avno prema sjeveru iznad
svega na rimsko porijeklo.
Na osnovu analize sva tri ispitana pravca je došao do zak-
»da i dalje ostaje onaj pravac preko Sitnice i Dob r inja, koji je
obilježio Blau, kao jedna alternativa, a pravac preko Lokvara i
I. B.) kao druga alternativa, a možda i obadva« 198 .
Istraživanja koja sam u ovom vršio 1969. i 1970. g., a u
toku kojih sam ispitao i sva tri pravca, pokazala su da rimsku
itinerarsku cestu treba tražiti upravo na pravcu preko koji je Pa-
smatrao turskim putem. Na odsjeku Rogolji-Trijebovo (voda Jova-
na) nije poznavao pravac rimske ceste, u koju se samo
uklapa njegov put
Dakle, ako Leusabu treba tražiti 27 km sjeverno od Pecke, odnosno
10 km sjevernije (ili od Podrašnice, onda ovu putnu sta-
nicu val ja ubicirati u Varcar-Vakufu (današnjem u pi-
tomoj dolini Crne rijeke, koja je i danas prometnu
vrijedn ost, Banju Luku sa Jajcem, i Zna-
rimsko naselje ležalo je n a lok. Polje, u u širem pod-
oko crkve, gdje treba tražiti i jezgru predturskog Varcara
(Varcarevo?). što tih nalaza nije dosad bilo više, uzrok su veliki aluvi-
jalni n anosi sa Grabeža, koji su duboko zatrpali objekte, kontinu-
irana naseljenost i plahov ite bujice Crne rijeke.
K ako vidjeti, lokalizaciju Leusabe u traži i
ogranak Tabule.

19" Od Hanova do Jajca Frankopan je nastupao putem koji vodi u Bjelaj-

ce (a koji je u osnovi r.imski), a <Oda.t le preko M agljajdoloa i Jezera u .Jajce.
Opis nastupanja v. kod T h a ll o e z y j a n. dj., 206 i d. Uspor. V j.
Povij e.s!t Hrvata IV, Pošto je opskrbio J ajce, Fran'k<Opan je u
lO!go:Du udalj.enom 7 km (Jezero?) ,j vratio se istim putem pod s'tal.nom borbom.
Za put Hanov1i - Bjelajce - Magljajdol - Jezero - Jajce mještani tvr de da
je najlstaT.iji kiridždj.ski JPU:t u ov·o m kraju.
197 V. Distanz Nachweis (Route 151 p. 171-172). H. Kr e š e v l j a k o-
v Hanovi i karavansaraji u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1957. nije obra-
dio oyaj drum.
t9s GZM 1954. 312: »Po kazivanju Hasana uglednog i obra-
zovan<Og starca od 3-8 ,g odina, najstarijoj pUlt p.rema sjevenu, koji on iPOvna, [ o
kome je još od starih slušao, vodi p reko Gustovare i š ehovaca i dalj e prema
Ha'n Surjanu i preko Han Frisjeka na Kola. Hasan ·k aže da je ovaj
pu:t od pamtiiVJijeka ib io u upotrebi i da je 'to »svjetski 1put »jo'š od va.kta prij-e
Turaika«.

84
 Rimska itinerarska cesta nije, dakle, išla preko Sitnice, nego preko
i Krupe, dakle pravcem kojim i danas vode glavni puto-
vi, iako ne po starim trasama.
Preko Sitnice i Lokvara, odnosno Dubice, vodila je cesta
koja je magistralni pravac Salona-Servitium povezivala sa rimskom ces-
tom polje-dolina Sane.

b) Trasa ceste i lokalizacija Leusabe

O tragovima i toku rimske ceste od Pecke (Sarnade) prema Savi
Ballif se zadovoljio kratkom formulacijom: »Ueber die Fortsetzung dessel-
ben konnen nur Vermuthungen aufgestellt werden« 199 • Iako je poznavao
u Trijebovu (Bare), ipak se za pravac preko Sitnice,
koji je da tako kažem, bio dobio pravo u nauci&e0 . Stoga
Blau, Kiepert, Ballif, a za njima i neki drugi autori, Leusabu lokaliziraju
na polje. po podatku Itinerara Leusabu treba tra-
žiti sjevernije od polja, koje je od Pecke (Sarnade) udaljeno
svega 17-20 km, a Leusaba (od Sarnade) po Itin. Ant. 27 km 201 • To je po-
takla i da Leusabu ubicira u Bunare na Zmijanju, na cesti Sit-
nica-Kola-Banja Luka2!J2. trasa ceste, kako sam je rekonstrui-
rao, vodi u Varcar-Vakuf.
PECKA-ŠTRBINA, turskim putom 14,40 km.
Rimska se trasa uglavnom poklapa sa turskim putom. Detaljnije
je ovaj dio puta obilježio Pašalie03 • Cesta se na štrbini probijala kroz
planinski blok koji sa sjevera zatvara kotlinu Pecke i razdvaja slivove
Vrbasa i Sane. Najprije je prolazila ispod Carevca, pa preko Mednjanskih
strana vodila u klanac Štrbinu, nešto niže od današnje ceste
Štrbina. Na toj su trasi srednjovjekovna groblja na Krstovima i pod štrbi-
nom. Dio ove ceste od Medne do Carevca vjerojatno je sa dru-
mom kojim je 1530. g. putovao Benedikt sa austrijskim poslan-
stvom u Carigrad 204 •
Kraj oko izvorišta Plive i Sane, kako pokazuju nalazi, bio je u an-
tici dobro naseljen, pa su se iz doline spomenutih rijeka na itinerarski put
slijevali lokalni i putovi, jedan iz Šipova (preko Trnova i Ger-
zova), a drugi iz doline Sane, uz koji je bilo više naseobina u
Vrbljanima, Ribniku, Srijedi i Medni. Put koji povezuje Mednu
sa Vrbljanima mj eštani i danas poznaju kao >>Put Crne k r aljice<< 205 •

199 Strcussen 21
lloo O. B 1 a 'u, 1Reisen, 1.10 J H. K i e p er i, CIL III 2, T. III iz 1873.
mišljenje iznio je J. A 'l a BD, 1881, 11'5: >>Leusaba si
scosta piu verso il Nord dalla posizione di Podražnica dove il Kiepert, il Blau
ed il Tomaschetk riteng·o no che queHa IS•tazione dovesse essere stata«.
V. lbilj.
203 GZM, 1954, 311.
1104 E . Lamberg - Schwa 1rzenbe .rg, B en edict Kul!'ipeschitz, Hi-
nerarium, Innsbruck, 1910 = B e n e d i k t K ur i p e š Putopis kroz Bos-
nu, Srbijru, Bugarsku i 'Rumeliju 1530, 1preveo Sarajevo, l-9150, p .
15. To je onaj dio puta koji je L a mberg - poslanstvo prevalilo 2. i
3. rujna 1530. Taj je pult otpr.ilLke išao linijom - RiJbndk - Slabina -
Medna - Krstovi - Došlovi - Carevac - - Gerzovo - Sokograd na
PlivJ.
1205 U antlici, dok još ntsu bile •tako UJni·š tene šume, 1 što je otvoll'ilo p r oces
erozije i denudacije i zamuljila tokove potoka i rijeka, bio 'je ovaj župni kra j
gospodarski a ktivnijli n ego što je danas . To doka2'1uje i :relatiJvn o velik b r oj
r:imskih naselja: Pedka, Medna, Carevac, Srijeda, Slatima, Vrbljani, Ribnik, Ve-

85
 U Gornjim Vrbljanima, koji su udaljeni od Pecke nekoliko kilome-
t ara (dijeli ih Sana), otkopao. sam 1967. i 1968. g. kastel (re-
fugij), koji je vj erojatno služio kao zapor na jednom od pu-
tova 'i po svoj prilici bio u sistem zaštite itinerarske komunika-
cije. utvrda je bila na prethistorijskom gradin-
skom Unutar refugija otkopana je zgrada sa tri prostorij e,
i recipijentom za vodu. Avarske strelice iskopane iz bedema utvrde svje-
egzistenciju ovoga objekta još u kasnom VI st. 206 •
šTRBINA-ROGOLJI, turskim putem 8,38 km.
Današnja cesta prolazi kroz klanac Strbinu prirodnim i uskim defi-
leom te u (Podrašnica) izlazi na polje. Istim putem
je išla i rimska cesta, ali je na dijelu od do Rogolja bila nešto
(oko 8 km) .
Klanac Strbina na nadmorskoj visini od 825 m jedini je p r irodni
prolaz masiva Dimitora (1483 m) i Lisine (1467 m), koji razdva-
jaju dolinu P ecke od doline Crne rijeke. Kroz Strbinu vodi i danas jedina
prometnica koja Banju Luku preko i Livanjskog polja pove-
zuje sa Splitom. To j e ujedno i jedin i prolaz iz kotline Pecke prema sje-
veru. Sa Strbine, kod biv šeg han a K arantan a , i jedan milj okaz
ko ji raniji hodolozi nisu poznavali, a koj i je sigur an dokaz d a je i r imsk a
cesta prolazila kroz ovaj klanac. Milj okaz sa St r bin e i dosad n eiskorišteni
miljokazi iz Gornjeg Šehera (Banj a Luka) dok azuju da cestu treba t r ažiti
na pravcu Podrašnica-Banja L u ka. Sporno je jedino kojim je smjerom
išla: preko Sitnice (Blau, Ballif, koja je vrlo stara komu.,
nikacij a, ili paralelno sa Vrbasom od
Na toj relaciji gotovo sasvim nestaju tragovi rimske ceste. Nema
više ni hana Karantana. Propao je i miljokaz sa Š t rbine koji spominje
samo Radimsky207 • postojanje toga miljokaza posve je sigurno.
To mi je potvrdio i Marko zv. Karantan, starac od 106 godina. Mi-
ljokaz je stajao na starom turskom putu kod u blizini hana.
Kod toga zaobljenog stupa, debljine do 40 cm, a visokog oko l m, bilo je
11avodno i više mramorova Sve je to u novi put koji
je dva svjetska ratae08 • Ovuda je, kaže stari Marko, pro-
lazio turski put, a prije njega i put <<, sve od do B anje
Luke. I ovaj dio starog puta narod zove »Put Crne kraljice<<. U blizini m i-

i dr. U M edni je bilo n a1selj e rura:lnog tipa. Na lok. Seliš1ta u Gm. Medni
.otkop a n e 1SU ,!'u ševLne 1r im s!ke zgrade .sa d osta opeka . .Na susje dnim nj•ivama,
zv . K a m en ice, o tkopana je (194.5) »šar eno 'k amenj e<<, -navod no .kam ·e nje sa na•t-
pisom, ,j ri m ska d gla . .Na lok . Grob nice, u Sel>išta, 1nalazi,l o se STed-
n jovj e lm v n o 1gr.oii:Jlje O vi nalazi nisu •obja vljeni.
Vrblj ani, Grad, - refugij , AP 9 (1967), 119-121
i G rad, Gormji V•r1blj a n i, - k ast el, AP 10 (19168) , 15:6-159.
- Za nimljiv nalaz je od pojasa ukrašen k r iževima i arna-
mentom lozice (16 x 2,5 x 0,3 cm), koja uokvi ruje natpis F[A]BEA ME FECIT.
Nekoliko sigla ima i na križevima (B, E, C, N, SB) i oko njih (S, S, S, S - S , S,
S , D), iz 8. st.
W. Rad i m s k y , GZM, 18911, 432: >>Pošto su kod M edne os-
t aci i!'imske ceste, 1i pO'š to po pouzdanim vijes·pL)lla koje sam ja p r imio, sjevero-
.od Medne :k!od Han Karantana ima i nimski miljo.kaz, to go.r e
mnijenje (da je u Peck.oj bila putna SJtanica, l. B.) - izuzev.šd neultvr-
još IPOS'V·e ime štacijoe - II:Jiti po;sve osnovano«. Han Karantan se na1az,io
u S'O.'ffi·o m k!lancu St<nbina, 1kod (1v. ,k artu ll50.000).
Miljokaz, koji navodno nije 1imao nat•pilsa, mogao je stajati na 90 . milji
od Salone, jer IS•e Pecka {Sarnade) nal-azila na 80. mi'1ji IAillt: 269).

86
lj ok aza bila je vjeroj atno i m a nja et apna p ost a ja (m ut atio ), u za klon jenom
p oložaju, k ao i kasniji han .
U Podrašnici je cesta prolazila kroz zas . i to zapadno od
Gradine (k. 992) i trasu današnjeg puta, izlazila na Rogol je, važnu
raskrsnicu putova. Od štrbine prema sjeveru vodi ravnim terenom, oko
izohipse 780, ali sa manje zavoja od današnje ceste Banja Luka-Split.
Tragovi joj se gube na mekanom terenu.
što u Podrašnici i na polju nema nalaza
nije toliko uzrok kultivacija zemljišta koliko duboki aluvijalni nanosi koji
su zamuljili vodotoke i pretvorili polje u barovitu ravan. Sonda koju sam
iskopao u Podrašnici (1966. g.) pokazala je d a se ispod površinskog hu-
musnog sloja, debljine oko 40 cm, nalazi n anos debeo preko l m .
Pri rubu polja humusni sloj iznosi i do 80 cm.
Iz Podrašnice je jedino poznat nalaz rimskog novca iz vrela na par-
celi Podgradina- stipem iacere (Patsch, Drei bosnische Kultsta tten,
W. Zeits. f . d. K u n de des Morgenl, XXXII, str. 143).
Ak o je ovo polj e i u an tici bilo bar ovito, a to je zbog konfigu r acije
i sast ava t erena vrlo vj eroj atno, onda je cesta mogla samo
rubom polja, dakle na Rogolje, što ranij i n isu uzimali u ob -
zir;'"". Sa Rogolja je nastavljala p r ema Trijebovu (Tribovo).
HOGOLJI-TRIJEBOVO (JOVANA) , seoskim putem oko 5 km.
(mjer eno p o k arti).
Tragove ceste pratio sam m ikrotopogr afski k roz zas. i Kula
(s. B r do), pa k roz Trijebov o (Ba r e) i G ornje Šeh ovce n a Surjan i
Cesta je imala tranzit ni karakter, pa su uz njenu trasu koja je vodila
k roz šumovito ostaci rijetki. Nije doticala mjes-
ta, a rimska naselj a u Leusabi i Etjelajcu na Crnoj r ijeei
bi.la su povezana p utovima. kako smo 1stakli, t r asa
je sa prometn og aspekta vrlo povoljna, jer ide gotovo u ravno j linij i, b ez
usp ona i padov a, a uz t o je ', komunik ativna, jer je sposobn a da sa
S\rih str ana p r ilni pu.tove. I ako je O'\"O podru?5j e ostalo arheo--
loški n eistra ženo, ipak su na r a zxnjer n o malom arealu evidentirane zna.-
rimske n aseobine u Majd anu, T rij ebovu i B jelajcu
(Bilajce}''". Trasa je dobro Od Rogolja do Surjana provedena je
gotovo u istoj niveleti. Njezina širina od oko 4 m i neki elementi
(trasa, usjeci) ukazuju na dobre proj ektante i graditelje.
komun ikacije u ov om kraju (1969 . g .), saznao sam od
Mile iz Kule da jedan stari, zaorani put , koji do-
l azi od Podrašnice, vodi sa Rogolj a u pravcu Trijebova. Put vodi sve do
ali je na nekim mjestim a zarast ao. Mještani ga zovu >>Pu t Crne
kraljice<< ili »Put Marije T erezij e<<, a poseb n o j e n aziv
»m orski p u t <<, jer je, n avodno, vodio sv e do mora. Podaci su provj er eni
a nket iranj em i d r u gih mještana. Osim toga, ova t r asa se skladno uklapala
i u u

'209 Put zapadnim rubom polja, preko Nikinbroda, nije rim-

ski, iako je dosta .star, ,iGli 'b ar n ije u mjetno rimski ,p ut.
210 Leusalba j.e :bi<
la 'raskr,s nica. Tu 'Se odvajalo
vi še lpiutova: Pnmile - Bilaj ce, Gustovara - Hanovi, -
Rogolji, - Trijebovo - Sitnica -
211 P h. B a ll i f, &trassen, ':l\1 i karta.

87
 Terenska ispitivanja potvrdila su dobivenih indikacija. Na
Rogoljima, u blizini rimski put savremenu cestu
ali je na parcelama zv. Bare preoran. Prvi tragovi se zapa-
žaju u Popovu dolu pod Gradinom u zas. Ruševina nekog objekta,
zv. na vrhu ove gradine, mogla bi poticati od manje rimske utvr-
de. Sama gradina sa kamenim nasipom i obiljem prethistorijske keramike
i troske iz predrimskog vremena. Na izlazu iz Popova dola
se umjetni usjek dug oko 30 a širok 3 m, a malo dalje drugi nešto manji
sa ostacima kaldrme i tragovima k o l o t e i n a. prema sjeveru,
cesta prolazi zapadno od Gradine na Štrbini (k. 909) i dolazi do vrela zv.
Begovac, gdje se sastaje sa putom koji, preko Stupara, dolazi iz
-Grada, udaljenog oko 3,5 km.
Glavni krak je vodio dalje prema sjeveru i nekih 300 m iza Begov-
ea prolazio pored ruševine Džimbegove kule (po kojoj se naziva zas.
Kula) 212 • Odmah iza Džimbegove kule, u put je konzerviran u le-
dinu, a zatim nešto od seoskog groblja (v. specijal-kartu 1:50.000)
kroz >>morsku strugu« prelazi u Grabež. Tu, na kraškoj, os-
novi, se »tlaka«, a na jednom mjestu se vidi duboka i duga spurila.
Cesta iz Grabeža izbija na njive zv. B u s i j te se pored srednjovje-
kovne nekropole »Mr a m or j e<< 2 14 spušta na bunar zv. J o v a n a, gdje
se križaju brojni putovi sa raznih strana. U kraškom bezvodnom terenu
ova je voda oduvijek bila meta putnika i stoke. Kod Jovane na trasu
»morskog puta<< izlazi i jedan lokalni put iz (via
koji je pratio
U stara vremena, prije nego što su današnje ceste
nim dolinama Vrbasa i Crne rijeke, kod Jovane je bilo
putova a ne na Rogoljima. Tu su se slijevali putovi koji su dolazili od
Sitnice (preko Dubice), od Rogolja i od i Kadine
Vode (preko Mrševice), te od Surjana i Krupe. Sve su to stari kiridžijski
putovi, koje su upamtili samo najstariji ljudi. Tek je izgradnjom novih
cesta raskrsnica 5 km južnije na Rogolje polje).
Bunar Jovana, oblog presjeka, radiusa oko 2,5 m, zidan u suho,
odaje vrlo staru gradnju i jako na bunar u na
Livanjskom polju. Uz bunar je i lokva za pojenje stoke. Situacija je ana-
logna onoj u Iz Trijebova, na leži i Jovana,
poznati su i

2t2 V. CIL III, 2, T. III iz 1873 i B a ll if, Strassen, priložena karta. U spor.
i austrijsilru vc>jnu kat"tu l :75.000. But je ucrtan i ru Routen-<karte, uz Dilstanz-
-Nachweis iLz 1904.
1
213 Sam toponim B u s i j e, koji je u Bosni dosta relevantan je in-
dikator Jturskih putova, na koj,i ma su /USkoci i hajduci ka-
raJVane.
Nekropola Mr a m or j e, u lb'Lizini V1rela Novakovac, u preldje'lu Bu-
sije, ri Sorma(l,a, sastoj,i se od oko '50 uglavn= san-
duka amorfn01g karaktera. iLeži na zaolbljenoj kraškoj uzvišici desrno od trase
»Puta Crne :kraljice«. Nelkoliko desetina metara ,s}evernije, tailmder zaraslo u
šfkaru, nalazi se još jedino (vjerojatno mlade) ,g,rdblje sa uspra<vnim spomeni-
cima i kamenjem. Od ove nekropole ·put se b1ago spušta prema vodi
Jov.aiDii t('Dri:jebovo-Bare).
215 GZM, 19'54, 3'1;2--.3114. navodi da kod zas. postoje os,taai
stare kaldrme, koju stanovnici rimskom.
218 C. P ·a ts ch, Sreblrni na1az Bare - Trilbovo, GZJM, 19,10, 196 = WM
XII, 151. Uspor. E. P a š a l Rimski put od prema Banjalu-
ci, N. st. ru, 75-76.

88
 Po ovom Jovana je u kojoj bi trebalo lokalizirati
Leusabu, koja se nalazila na 98. milji od Salone, a 18. milji od Pecke
(Sarnade). Iako je kod J ov ane bilo mislim da Leusabu
ipak treba smjestiti u put je kod vrela Begov-
ea silazio niz Suljinovac u gdje se na Polju nalazila an-
naseobina. Itin. Ant. izgleda ne ovo skretanje nego daje mili-
jaciju bez skretanja, tj. do Jovane, gdje je mogla biti jedna etapna
stanica (statio).
I po podacima u blizini J o vane se vide tragovi rimskog
puta sa ostacima Nešto malo sjevernije na trasi istog puta na
lok. Krljanovica) nalaze se izrazite k o l o t e i n e na
tri mjesta, kako je zabilježio Ballif' 8 •
Kao što se iz izloženog razabire, tzv. Put Crne kraljice od Rogolja
do Trijebova nastavak je onog puta koji smo pratili od Pecke do Štrbine.
On je magistralnog karaktera, dok je put iz na Lokvare,
koji je ispitao lokalnog, karaktera. Naime, putnik
koji je putovao u Leusabu skretao je kod vrela Begovca ako je dolazio s
juga, a ako je dolazio sa sjevera kod Jovane. Putnik koji nije želio n a v-
ratiti u Leusabu, putovao je magistralnim pravcem Štrbina-Rogolji-
Jovana i dalje prema sjeveru, i obratno.
Da je opisani pravac Rogolji-Jovana (Trijebovo) dio magistralne
ceste, govore brojni razlozi:
l. Spurile na (Krljanovica) u Trijebovu.
2. Smjer ceste prema sjeveru, u pravcu Castra.
3. Rimski nalazi u Trijebovu (WM XII, 151). Na Vel. gradini u Tri-
jebovu ima i antike- radi se možda o rimskoj utvrdi.
4. elementi trase (širina, nagib, usjeci, itd.).
5. Brojni izvori vode uz cestu, posebno Jovana u Trijebovu.
6. Prethistorijske gradine i srednjovjekovne nekrepole uz trasu
ovog puta.
7. Narodni nazivi: Put Crne kraljice, Put Marije Terezije i »m or-
s k i p u t «.
8. Tradicija o drevnom, rimskom postanju puta.
Kao što smo vidjeli, po Distanz-Nachweisu iz 1904. g., na kojem je
ucrtan i ovaj put, od Pecke do Štrbine ima 14,40 km, a do raskrsnice k od
Rogalja han) još 9,38 km, svega 22,78 kmm . da
je rimska cesta bila nešto malo od Rogalja do Leusabe (koja je od
Sarnade udaljena oko 27 km) ostaje još oko 5 km, a to je upravo udalje-
nost do vode Jovane u Trijebovu. Toliko po prilici iznosi i udaljenost do
pravcem Rogolji-Begovac-Suljinovac-Polje (Mrko-

Ibidem, 76.
'218Strassen, 2L E. P a š a l n. mj. - Put se od Jovane spušt a k ro z
Bilanorv do (niz Iivade zv. Bjelice) do !Predjela Krrlj<anovica, ,g dje ,s e na livadi
ZV. CO T d ik: a U tvrdom terenru nalarz:e ostaci ,kaldrme •Sa tri pojedi-
{š. 14 cm). liza put zaolbilazi dvije i prelazi
Glavicu u pravcu B i t j e ,g a (na karti: 'Dri,j ebovo -
Route 157, p. 1178-17'9 d Route 1'5 8, p. 179----LBO. Ovo je samo varijanta
turskog puta Banja Luka - - Sinj, koji se uglavnom podudarao sa
rimskom cestom. U spor. V l. S kar Zupa Zemlj anik i stara nabija Zmija-
nje, GZiM, 1937, 49, ik:oj!i nav.o di Hadži-<Kalfu, tm:skog geografa XVII st. Hadži-
-Kalfa 1t.aj put kUški put, .a vodi iz Banje Lutke preko Zmijanja, Medne,
Pecke, Hlijevna i Sinja na Klis.

·89
 U svakom bilo da Itin. Ant. daje milijaciju itinerarskim pu-
tom do Jovane (Trijebovo), ili do Polja u Le-
usabu valja ubicirati u ·
Sa cestom Itin. Ant. u Leusabi se sastojao ogranak sa Tab. Peut.,
pa im je dalje prema sjeveru trasa bila
TRASA ITINERARA I TABULE

6. Dionica Leusaba XIII Aemate (Hin. Ant.)

Leusaba X Lamatis (Tab. Peut.)
Od Leusabe (Rav. Lausaba) prema Savi oba ogranka idu istom li--
nijom (trasom), samo su im putne stanice
Dionica do prve etapne postaje Aemate ( = Lamatis) je na
Tab. Peut. za 3 milje. Razlozi tome mogu se svesti na tri
- ili se radi o korupteli Tabule, pa je upisano X m. p. umjesto
XIII m.
- ili se trase razlikuju,
- ·ili su lokacije putnih stanica Aemate i Lamatis ipak
Iz su na itinera rsku cestu izlazile dvije
komunikacije.
Jedna je sa P olja išla na Suljinovac, odatle na v isoravan Dubra-
vu , gdje se na tri strane :
- kroz zas. S tupari na vrelo Begovac, duga oko 3,5 km,
- kroz zas. na vodu J o v a n u:'m,
- k r oz Gustovaru, na Hanove te dalje prema K r upi. Na Dubrava-
m a se vidi u šumu zarasla stara k;:tldrma, koja vodi iznad
dola i ispod crkve u Gustovari.
tragovi su nedaleko od vrela Su-
ljinovca, kod Todora tu je u živu st ijenu put dug
oko 500 a širok 3,65 m širina), sa jakim i
starom, zaraslom kaldrmom; prolazi kroz usjek dubok 2 do 3 m. Tu je u
živcu kamenu isklesana i sa natpisom. Natpisna polje je veliko oko
50 x 40 cm, ali je natpis ispr an i Za r azliku od one Kaldrme,
koja vodi ispod Sulj inovca, ova se zove G or n j a k a l dr m a, a po iz-
gledu je mnogo starija od Narod Gornju kaldrmu naziva rim-
skom. To se zov e i i vjerojatno je sa Ballifo-
v im
Da se zaista radi o rimskom radu i stari alat za cijepanje
kamena, koji je Todor našao u jedn oj kraškoj rupi na Gornjoj ka l-
drmi. je pet klinova od kovanog želj eza za bušenje stijene, od
kojih sam vidio samo jedan u obliku vretena (22 x 5 x 4 cm).
Ova kaldrma (Gornja kaldrma) je vodila do vrela Begovac (kroz Stu ·-
pare), odnosno na vodu Jovanu (preko

J. A l a BD, 1H8.1, •5!2 do 53 . Po kopis bi s u na Tab uli

ispala tri I (III) a na dionici Lamatis - Servitia II m. p.
E. P a š a l N. st. III 75.
P a š a l li e v O!PhS, N. s t . Dni, 75, odnosi se na donj,u Kaldrmu , 'k o j a
izla zi !Ila Cer.g alište (Gralbež i Dulbrave), a koja je sva:kako recentniji
(turski) rad. - Zahvaljujem se prof. Ivanu iz
koji me ;upowdo na Gornju kaldrmu .i na natpis, koji se na ža[ost više .nije
mogao

90
 Drugi je put vodio s Polja u pradu u sjeverozapadnom
pravcu za Gustovaru i Kotor, odakle je imao vezu preko Šehovaca za
Hanove (Gornji Šehovci). Ovaj put, širok 3 i 4 m, bio je
krupnim koje su bile najizrazitije na lok. P l o e, na pola puta
i Kotora. I ovaj smjer vodi dolom, te se sas-
taj e s krakom koji je sa Suljinovca preko Dubrava krenuo u Gustovaru i
dalje za Hanove. Put bi mogao biti u osnovi rimski, ali je moderniziran.

SLika 8.
Dio rimske ceste, danas zvan Kaldrma, iznad

F iksiranje ri:.nskih komunikacija oko na terenu n.a

kojem se b rojni putovi iz raznih v remena, nesigurno j e i. teško.
Radi se o spletu lokalnih putova na kraškoj visoravni Dubrava i
kroz Sehovce Donj e, koj i su iz doline Crne rijeke vodili na magistralnu
cestu koja je prolazila preko visoravni Trijebovo i Gornjih Šehovaca.
Od dva navedena p ravca duži je onaj koj i je na magistralu izlazio
kod Begovca ili Jovane, a onaj koji se sa itinerarskom cestom spa-
jao na Hanovima.
Od Jovane prema sjeveroistoku magistralni pravac je vodio preko
na kojoj se nalaze tri izrazite Odatle j e kroz
doline (v. kartu l :50.000) seoskim »progonom« izlazio n a lok. B i l j e g
(kod škole u Trijebovu), gdje se u formi zvijezde seoski putovi.
Toponim Biljeg ponekad miljokaz, ali nitko se ne da je

91
 tu stajao neki kameni znak223 • Po kazivanju starog Savana iz Tri-
jehova, opisani pravac poznat je vd starine
kao >>put Crne kraljice<< ili »morski put«. Sa Biljega vodi ispod Gornjih
na Banove u Gor. Šehovcima, a odatle preko Dževerove lokve
u
za ostacima rimskog puta Biljega i Banova (to-
ponim Banovi sam po sebi evocira turski put}, utvrdio sam da je na-
stavljao ispod Šljepure i gaja na Jelinkovac, na granici Gor-
njih i Donjih a odatle ravno na Banove. Na Jelinkovcu je
bio tr i v i u m: za Varcar, i Banju Luku. Jovo Tica kaže kako su
stari da je to >>davnašnji, rimski put<< , a u narodu je poznat i kao
»žuti put<<. Iznad Jove Tice vide se tragovi kaldrme i krupni
njaci, a širok je 3 i 4 m 224 • Trasa mu je idealna, funkcionalno
izvedena tako da se od Biljega do Banova drži po prilici iste visine.
U daljnjem toku cesta je produžavala- pravcem starog turskog puta,
koji je renoviran na dijelu od Donjih do Banova. Da je taj
put postojao još u predtursko doba srednjovjekovna nekropola
u Banovima2125 • Banovi su od starine bili prometni tu je iz-
živog vrela i groblja na magistralu izlazio onaj put koji je dolazio·
iz preko Gustovare i Kotora. Tu se sa m agistralom spajao i put
koji je dolazio iz rimskog naselja u Bjelajcu2 26 •
Sa Banova put nastavlja niz Vrbas prema sjeveru227 Prolazi kraj
Dževerove lokve u Surjanu dok mu burg ostaje nad Vr-
basom. Na tom su putu Surjan (oko 622 m . n. v.), Prisjeka (oko 700 m.
v.) i zas. Racune u Krupi, dok se sa strane teren strmo ruši u
kanjon Vrbasa. U Racunama, uza sam drum, koji je i ovdje povezan uz

Toponim Biljeg vrlo je star i niJtko ne zna, zašto se taiko zove. Isklju-
lll2ll
je da je ovdje bio z·nak ausnrij1gkih kotars<kiilh ili granica
ovuda talkva ,granica nikad nije i•š la. Ta:kvi tSe znaikovi Ill ovom kraju zo\Ou
»-talbla«, a toponim <>>JNa tab1i« d si.
'224 »Žutu put« prola:zi <liko 100 m iznad J.o vana T ice. P,rema zapadu
(Trijelbov·o) u Zeleni do i n a Duge njive (.gdje je zao.ran), za•tim !Prolazi
iznad gaja i na novu cestu - Banja Lu'ka preko
izlazi pod Slje;purom. p ,r ema ,istol<iu stall'i put ide trasom seoskog puta ('Š. do
4 m ) do Hanova, n a Gaornj.i h Sehovaca. Na jednom dij etu vidi •Se i pia-
num starog ,pJUita za.ra:stao .u ledinu, •š k. do 4 m.
'225 Nek!rqpola 13 sandulka ,s rednje velioi'line, nala•z i se na akt:ivnom
seo.s kom g.rdblju, u blizini V'rela (v. na •karti .Hanovi vrelo). Kod grolblja je i
raskrsnica putova: Hano.v i - Bjelajce, Hanovi - Šehovoi - Gustova•r a - M"-
Hooovii - T rije!b.ovo (v. bilj. i Hanovi - Surjan - Krupa na
Vi!'basu. T·o ponim H anovi sa ho1do'loškog aspEik·t a je posebno 1ndrlka.Hvan.
'226 V. bilj. 210. - Osim Majda na i znatnija rimska n a-
seobina bi.I a je i n a Donjem polju u Bjelajcu (.Bilaj•ce) , 6 km nizvodno· od Mrko-
niz Crnu .rij eiku. Tu je C. T .r u h e 1 ,k a, WiM I, .2,80 'i GZiM, 1892., 347, na
osnovu izonimije Bilajce - Baloje lokalizirao Baloiu (Tab. Peut, Ravenat).
Na Donj-em ·poolju rsu otkrivena tll'agoV!i pr.ostranog rimskog naselja, dvije (pTes-
g•rOibnice ri n adgro/bni natpis P . Elije Tertur.e (O]L Illi 13!23!8). Tu je
(bei Donje Selo), po zapisu T o m a s e h e k a, Topographie, 518 1864. g.
o1tar sa ljudske figure a .tragovima naflpisa. U Starom Se1u, Mrko-
i Bjelaj.ca, nedavno sam na:šao je dan rimski bez natpisa i
V1Se ddbTo kvadera, vjerojatno od nakog !U)omen;ika.
U daljnjem toku cesta je išla !Pravcem sta,rog tur.skog puta, v. bilj. 186.

92
 ime Marije Terezije, nalaze se dvije srednjovjekovne nekropole: kod
vrela Salakovice lok. Mramorje, a nešto južnije kod vrela Begovca lok.
Catrnja (v. austrijsku kartu l :75.000)z28 •
Po kazivanju Nikole iz Racuna, a to je on opet od
svoga djeda Stevana, kod vrela Begovca se nalazio >>mramor<<, kamen
kraj kojeg je Marija Terezija ostavila kola puna dukata. Kako se >>mra-
morom<< naziva i miljokaz i nije jasno o kakvom se kamenu radi.
Danas taj kamen više ne postoji. S obzirom na toponime i Mra-
mor moglo bi se pomišljati da je upravo ovdje, uz jako vrelo, bila etapna
stanica A e m a t e (Lamatis). Postoji u narodu vjerovanje da
je u miljokazima, osobito ako imaju natpis, sakriveno zlato, pa su stoga
upravo mnogi miljokazi stradali. To bi bila izvjesna indikacija u prilog
pretpostavke da je taj »mramor<< stvarno bio miljokaz.
Oko 3 km sjevernije, uz sam drum Marij e Terezije, koji je i ovdje
širok do 4 m, nalazi se Gr a d i n a (k. 502), stožastog oblika, ispod koje
izvire Krupa. Vrh Gradine je zaravnjen i naseljen Tešano-
a ranije je oko nje bio nasip koji je zaoran. Tu je otkopan i zid u
malteru, ali je uništen. Ove bi okolnost i govorile da je Gradina b ila
korištena kao stražarnica uz put i u rimsko doba.
Gdje dakle locirati m a n s i o Aemate, odnosno L amatis? Na Gl·a-
d ini ili kod vrela Begovca, oko .3 km južnije?
Od Begovca do Hanova starim turskim putem ima oko 12 km, a
od Hanova do još 11,50 km, ukupno 23,50 km . Na tom se dakle
p r avcu distance ne podudaraju. Divergencija iznosi oko 3 milje.
ako se udaljenost mjeri od vode Jovane (Trijebovo) do vrela Begovac
(Krupa), onda se distanca Antoninova Itinerara od XIII m. p. = 19,5 kn
skladno uklapa (Jovana 7,5 Hanovi 12,60 Begovac, ukupno 20,10 km), ali
se n e uklapa distanca Tabule od X m . p. jer je prekra tka za 4,5 km. Prema
tome, ili je podatak Tabule, ili je cesta Tabule išla nešto
putem preko Kotora i Šehovaca, ili Lamatis valja tražiti bliže Hanovima.

7. Dionica Aemate XIX Ad Ladios (Itin. Ant.)

Lamat is XII Castra (Tab. Peut.)
Po Tab. Peut. dionica završa va u putnoj stanici Castra, dok je
dionica Itin. Ant. duža za 7 milja, ali pod pretpostavkom da su Aemate
(Itin. Ant.) i Lamatis (Tab. Peut., Ravenat) isto.
Od vrela Begovca u Racunama (Krupa na Vrbasu) cesta je pro-
lazila pored srednjovjekovne nekropole Mramorje, u blizini v rela
Salakovice, a zatim pored Gradine (k. 502) do vrela Ljerkovice. Iza toga
je sa zapadne strane obilazila Gradin u u zas. Peh ulj e (na karti l :50.000
znakom križa) i dalje nastavljala manje-više ravno prema sje-
veru k roz U zas. Ledenice (na karti bilo j e
lijevo je vodio put u Kola, a desno u Rekavice (Rikavice) . Itinerarski p ra-
vac je vodio kroz Rekavice, a prema Kolima turski put koji su opisali
Blau i Pašalie29 • To bi mogao biti i pravac rimskog puta Bunari-Stri-
br in j e- Kola-Reka vice.

228 Na lo.k. Ca·trrnja, ispod b nda, u blizini vrela Begovca i

ima oko 15 mramorova uza sam drum, uz Stavana a na lok.
Mramorje, oko 1,5 km sjevernije, kod Velje nalazi se uz lijevu
stranu druma srednjovjekovna nekropola. U blizini j e i vrelo Salakovica,
a nedale!ko aktiVJno gmblje (v. kartu 1 :5:0.0.00').
229 v. bilj. zm.

93
 Kroz Rekavice silazi dolinom p otoka Šigov ca i Rekavice, u blagom
padu kro z zaseoke (m ahale) Ma(ha)la,
i Mataru ga ; kod bivšeg hana Topola ulazi u staru cestu
Gor. Šeher-Han Kola k oj om se spušta d o lijeve obale Vrbasa 230 •
Srednjovj e kovne nekropole u Racunama i u Potoi?koj Mali (lok.
Mramorje) da je ovaj pravac korišten i u srednjem vijeku. U
prilog tome još izrazitije govori niz na Vrbasu Krupa =
Grebengrad, koje su se oslanjale na ovu komunikaciju. An-
objekata nema, ali položaj oko vrela Begovac i Gradine (k. 502) u
Racunama daje izvjesne indikacije o rimskom postanju ove ceste, koja je
u lokalnoj upotrebi ostala do O tome najviše govori sama pro-
metnica: njezina širina, profil i trasa, na kojoj nije bilo strmina,
uspona i okuka kakvim obiluje cesta preko Sitnice i Kola. I na ovoj dio-
nici put je poznat kao >>drum (ili kaldrma) Marije Terezije<<, a po predaji
od starina<<.
Iz Gornjeg šehera jedino sigurno o daljem
toku ove rimske komunikacije. To je m i l j u k a z koji je pouzdan znak
toka rimske ceste, a ujedno i posredni punkt za rekonstrukciju njezinog
daljnjeg smjera. Dugo je stajao kao dovratnik u banju Direk-
liju, na desnoj obali Vrbasa u Gornjem Šeheru, a sada se nalazi u Mu-
zeju Bosanske krajine u Banjoj LucF32 • Ovaj miljokaz, posljednji prema
Savi, nije bio poznat ranijim pa dosad nije iskorišten u
hodološkim istraživanjima. Ovaj miljokaz otklanja sve sumnj e koj e su
postojale o smjeru ceste.

Trasu ceste kroz Rekavicu vrlo je teško fiksirati. Da li je na Vrbas iz-

Ja,zila u Gar. šeheru .ili u Novoseliji, ·po;k azat
istraŽli>vanj.a. O •t ome ovisi i dužina traJse, a·!Ji razlika ne može biti od nave-
denih divergencija.
2at L j. T h a ll o e z y, n. dj. i M. V e g o, Historijska karta srednjovjekov-
ne bosanske držav e, Beograd .1967. i auito1ri, imaju ucrtan samo s rednjo-
vjekovni ;put ka1njonom Vrlba·sa, kuda nije m ogao Ostaci mosta preko v ,r ba-
sa, .ko'je SJpominje C. Tr u h e [k a, Di.e KoniJg:s burg .J ajce, Sarajevo 1904, 75,
niJsu u 'Vezi .sa :putom ®oji je napr.ijed o,p isa<n. Od Gradine u Racuna:ma si.lazJi.o je
(!)ut .do Vrbasa, ,g dje se nalazila :!iranjevaoka •k!UJstodija i burg Greben
(K1rupa). Tu je pod zašti:tocrn ovo1g grada 'bio 'i most na VJ:ibasu. -
je ·ono štto se o putu kanjonom govori u op:isu Bosne iz godine
1763. cf. G. B o d e n s t e i n, Povijest naselja u Posavini god. 1718. do 1379.
GZM 1908, 100-101: >>Von dieser alten Vestung L B) ist ne ben den
Ver1ba1s gegen Banyaluca nicht moglich zu pa•s sieren, indem eoLche.s die Ge-
btir.ge n:icht zu lassen, sondern man 'm uss sioh gegen Sonnenunter;g·m11g wen-
den, wo .sich die ,Bach e U .g a ,r und V e rb a s oon'j,UJngiJren, un:d auf der
Anhiihe T r e b o v o gegen lo Stunden lang bis zu einen gewissen Plaine so
genanten D o b II" i Ill tS k o p o 1 j e fortgehen wo man sodann ,geg en
auf der schiinsten Ebene in einer Distanz auf 8 Stunden weit mit einer Armee
marchiren kann << . Ovaj dokumenat u stvari iz g. 1763, v. H. Kr e š e v-
l j ak ov i H. K a p i d ž Vojno-.geografsJti opis Bosne .p<red dub ra t
od 11713'5. godine, Sarajevo, 1967, 7. Takav put uz Vrbas ne o;pi.suje ni
u .svom otpisu iz 1785 . .g.
'2'>2 A. B e j t Banja Luka pod turskom vladavinom N. st. I, 96, bilj.
31. ovu banju, kaže : »Direklija je sva u stijeni i još i danas
S·l uži svojoj s•v rsd; n a1zvana je ,p o 1kamenim d ir e e i m a :ili stupovi ma, što
nekad stajahu .k ao do vratnici na ulazu u ,kupalište, i od koj ih je jedan d avno
razlu p an i u zidan u zid t oga k u p aLišta (!podvukao I. B.) , a dtrugi je nedavno
pre1nesen u muzej«. Iz op:i.sa se vildi da .su u s•t vari bila d v a m i-
lj o k a z a, od kojih je jedan razlupan i uzidan u samu banju, a drugi se
sada rnalazi u muzeju.

94
 Rimski put je iz Gornjeg Šehera nastavljao pravcem moderne ce-
ste do Kastela u Banjoj Luci, gdje se na prostoru uz desnu obalu CrK-
vine - po nalazima nalazila rimska naseobina.
O rimskoj aglomeraciji u Banjoj Luci malo se zna, iako je naselje
moralo biti znatnije, a po imenu imalo je i odnosno logor
(Castra). Vl. je iz blizine Kastela objavio neke nalaze, temelje
zgrade, odlomak natpisa sa formulom D. M. i rimske
niji nalaz je ara lOM et Genio loci, koju je objavio Patsch, postavljena od
beneficijara Lucija Sicinija Makrina iz prve polovine II st. S obzirom da
je dedikant aktivni konzularni beneficijar P(annonie) S(uperioris), Patsch
je u Banju Luku smjestio stanicu ovih šarži« (CIL III
14221, upor. p. 2328) i da je rimska Banja Luka stajala pod
upravom namjesnika Gornje Panonije 234 • Ne u problem razgra-
Panonije i Dalmacije, koji nije riješen ni do danas, želio bih
samo da je votivna ara jednog aktivnog beneficijara,
Jupiteru Najboljem i pouzdana indikacija da u ovo
mjesto lociramo ili grad municipalnog ranga ili centar jedne autohtone
civitas. Mišljenje o imena putne stanice Ad Fines, odnosno nje-
govo iznio sam naprijed. Stoga ne vidim razloga da se ne pri-
hvati Patschevo mišljenje, po kojem su Castra sa svojim teritorijem, bar
od II st. dalje, pripadala Gornjoj PanonijF35 •
U na desnoj strani potoka Crkvine, je više
puta rimska opeka, dok je 1912. g. iza >>Crne mnogo
rimskih novaca. I u neposrednoj blizini Ferhadije je rimskog nov-
ca i ostataka U novije doba su na aerosnimcima
ostaci rimske zgrade uz desnu obalu Crkvine237 •
Izgleda da je upravo na areal naseobine u Banjoj Luci na-
sjela Ferhad-pašina aglomeracija, u kojoj je u vremenu od 1576. do 1587.
Ferhad-paša izgradio dvije stotine i šesnaest objekata sa Ferhadijom u
centru. Za sultana Mehmeda III (1595-1603) bili su završeni i obimni ra-
dovi na izgradnji Kastela 238 • Tolika intenzivna djelatnost (ako i ne uz-
memo u obzir onu u srednjem vijeku), morala je zatrti davno po-
rušene ostatke rimskog naselja.
Rimskih tragova ima i oko termalnog vrela u Gor. Šeheru, u bli-
zini Banje Luke. Tu je oko 1875. g. oko 600 rimskih bakrenih
novaca stipem iacere) 239 Po nekim nalazima može se da
je u doba Rimljana, ali i prije njih, u Gor. Šeheru postojalo vojno
uporište koje je štitilo prilaz u vrbaško-posavsku I neki ele-

V l. S k a r Banja Luka i njena okolina u davnini, Otadžbina, Ba-

nja Luka. 192,4, •br. 3:2 i 3:3. je sma:tra.o da je uz Kastel ležalo naselje
(canabae) sa Jupi:trovim hrramom i da .se to naselje zvalo Castra.
'234 C. P a t s, e h, Epigrafski iz godi:ne 1,895, GZIM, 18'95, 574-577.
1005 Suprotno miš:ljenje iznosi P a š a l N. st. ni, 70 i Na·selja, 24 i 28.
U spor. A. M o e s Y, Pann. 584. Za Ad fines: v . bilj. 9. i tekst na str. 44.
'236 Neki Crkvinu nazivaju Crkvena. O nalazima u Banjoj Luci:
V. J e l o v a e, Banja Luka u prošlosti, 1960, 7-12. E. P a š a l N. st. III.
70 i Nasellja, 2:4. M. D ž a j a, Banja Luka, u putolpi,sima i ,zapisima, t9'6•2, 6 i
131. Džaja donosi na s·k. 13'1 odlomak i:z Rennerova pUJt!]pisa.
·zs1 PodataJk z,avoda u Banjoj Duci.
008 A. B e j t n. dj. i d . H. Kr e š e v lj a k o v N. st. I, 26.
2 "9 C . P a ,t s e h n. dj., 577 i Drei bosn.ische Kultsta:tten, 143-·144. To upu-
6uje da je oko te.rmalnih izvora u Gornjem Šeheru i u rimsko doba bilo neko
na,selje.
24o v. J e l o v a e, n. dj ., 12.

95
menti medievalne i turske topografije Banje Luke plediraju --
ovu pretpostavku1241 •
Od Krupe na Vrbasu, gdje smo locirali Aemate (Lamatis), do Banje
Luke modernom cestom ima 25 km, dok udaljenost po Tabuli Lamatis--
-Castra iznosi XII m. p. - 18 km. Ako se odbiju brojni zavoji koje mo-
derna cesta u kanjonu Vrbasa, onda bi se mansio Castra mogla ubi-
cirati u Gor. Šeher, jer je distanca Tabule prekratka da je lociramo u
Banjoj Luci kod Kastela. Ta bi lokacija bila opravdana i iz
razloga:. tu su se putnici poslije napornog puta mogli osvježiti u termal-
nim (sumpornim) izvorima i pripremiti za putovanje padinama
koje je bilo u usponu sve do stanice Aemate (Krupa).
Ako i postoje m a nj e divergencij e u razdaljinama Tabule i stvar-
nim distancama, one su v jerojatno r ezultat sticaja raznih okolnosti: po-
daci itinerara nisu uvijek precizni, a ponekad su i i zavoji r imsk e
ceste sigurno su bili blaži od onih na konjskim stazama u koje se s v re-
menom pretvorila rimska cesta, a ni n ije u vijek u stanju (na-
·na ispresijecanom i erozivnom terenu, kakav je onaj kroz Reka-
vice) d a odredi pravu liniju ceste. U konkretnom razdaljine n e
divergiraju više od 3 km'242 •
I dionica Itin. Ant. vodila je istim pravcem. Cesta je kroz Banju
L uku m orala voditi glavnom ulicom, u z koju se Banja Luka s v reme-
nom f orm irala k ao \lSDu tno n aselje. S ve dn Laktaša je prolazila prirod-
m m putem, dolinom, Potkozarja i Vrbasa, kroz dana-
šnja naselja Budžak, Trn i Klašnice. Ostaci su joj ili zatrpani ili preslo-
jeni kasnijim cestogradnjama. Jedino se jedan manji odsjek rimske ce-
ste vidi u Trnu , gd je treba locirati putnu stan icu Ad Ladios (Itin. Anton.),
u je složna
U Trnu i okolini su poznati broj ni ostaci an tike: tragovi rimske
ceste i n aseobine u Trnu, uz sadašnju cestu s obj e strane oda-
Ide i jedan natpis, koji je navodno prenesen u Zagreb1245 • Na d e-
snoj obali Vrbasa na Gradini u Šušnjarima se da su Rimljani imali
kao i na Gradini u Kod stanice
u centru n ekog m anj eg naselja otkrivena j e rimska ciglana (fi-

rm A . B e j t i n . dj ., 92.
MZ To su on e tri milj e koje nedostaju Leusabe i Lamatis.
24'3 V. Tabelarni pregled.

2W Vl. Ztu!Pa Zemljanik, GZiM, 1937, 37-38. V. Radimsk y,

G:UM 1800, 22.1 = WM li, ·62. E. P a s a :l N. st. lLI, 64 i Naselja, 25. Us por .
O. B l a u, Reisen, 130. V'l. na d t iranom mjestu navodi p o-
d a tke : >>Na drumu Banja Luka - Bos. Gra diška, koji je gradila turska uprava
ne mno,g o prije aust:ri'jrske oku:padje, nova drum ska trasa je na nekim m jest i-
ma ost avila trasu starog druma. To je bilo npr. i na komadu druma od želj ez-
s•t anice do iza potoka S>ukovke. Nov i drum je olkrenuo
malo u d esn o, ikroz selo Trn. Koma d ostavljenog starog puta .bio j e t a da, a
ostao je i poslije, granica sela Trna s jedne st rane i sela Bukovice, J abla-
na i s druge strane. Na trnskoj strani, kraj starog druma našao sam
temelj e je dine solidno rimske zgrade, a .nešto da:lje odaitle, 1:Jli;zu nov og
dr uma, koj:i je ovdje .i šao s tar om tra som, ostatke drU!ge rilmske zg·ra de. Kraj
ovih zg.r ada j e .svakak.o išao .rimski drum Serviltium - S alona, .k oji je mogao i
tada biti granica se1ima«.
E. n. mj.
2 4 6 V l. S k ar OtadžJbina, br. 31.
J eldno rim Siko b tlo je i n a Gr adirni u V. P a š -
k v a l i n, Nalaz sa gradine kod Banjaluke, GZM, 1957, 259-261.

96
!1lina). U je našao substrukcije jedne rimske
zgrade i nekoliko rimskih grobnica, a u Barlovcima ostatke još jedrie
ciglane248 . Iz Šargovca rimski sarkofag249 • Trna i Laktaša,
kako vidjeti, su i tragovi rimske ceste, koja je ovim plod-
nim i pitomim krajem prolazila kroz gusto naseljeno
Putnu stanicu Ad Ladios valja lokalizirati u Trnu, što odgovara
podacima Itin. Ant.: Aemate XIX Ad Ladios = oko 29 km 259 Ipak bi loka-
ciju etapne stanice trebalo pomaknuti u zapadni dio Trna, bliže križanj1,1.
pruge i ceste, a za to ima i arheološkog opravdanja 251 .

8. Dionica Castra XIII Ad Fines (Tab. Peut.)

Razdaljina od XIII m. p. = preko 19 km odgovara udaljenosti od
Banje Luke do Laktaša (Ilidža), po cesti koju je izgradila turska upra-
va252. U odnosu na lokaciju putne stanice u Gor. Šeheru distanca diver-
gira za nešto manje od 3 km. S obzirom na nepreciznost rimskih mjera i
zavoje današnje ceste, ubikacija bi ipak odgovarala podacima Ta-
bule i stvarnim odnosima na terenu.
Ad Fines Tabule (Ravenatov Fi n e s) treba dakle ubicirati u
banju Laktaše, u blizini termalnog izvora, s tim što je rimska cesta vo-
dila nešto linijom i bliže brežuljcima Potkozarja2ii3.
Kao što smo istakli, obje varijante rimske ceste nastavljale su od
Leusabe prema sjeveru istom trasom 254 .
je istakao da se tragovi rimske ceste na plavljenom i
kultiviranom terenu polja mogu pratiti samo Ta-
kav jedan odsjek sino vidjeli u Trnu256. Tragovi kaldrme, široke 3 m, u
stvari ceste (via strata) su još Jakupovaca i
Laktaša te pored Bereka, sjeverno od Laktaša257 • U sva tri ti os-
taci idu kao kontinuirana linija zapadno od moderne ceste, bliže padi-
nama Kozare, po terenu258 . Generalni pravac vodi prema Savi u
Bosanske Gradiške.

248 V I. S k a r i ib idem, br 32.

V. N i k
'24 9 Rimski sarkofag iz š argovca kraj Banjaluke, GZM,
1961, 329- 330.
2.511 Mj er eno po karti od Krupe do Gor. Šehera 1•8 km, a od Gor. Šeh era
do 'Drna /PO Di·s tanz-Nachwei.s u (Route 8, p. 20) aUJstrij-skom cestom 11, 79 km,
ukujpno 29, 79 km. Rimska na odsjeku šeher - Trn ,s·v akako je

2<>1 V. Radimsky, GZM 1892, 2\2,1 -,2/22,. Vl. 1n. mj.- Man-
sio je mogla biti na mjestu nekadanje džamije i dvaju turbeta, u zapadnom
dijelu Trna.
25'2 Mjereno po Distanz-Nachwe1su (Route 8, p. 1:9 Q 20).
253 Riml'.ka cesta Trna i Laktaša btla je nešto tako da je
mansio Ad Fines bila u stvari udaljena od stanice Ad Ladios manje od 6 milja.
To da je od T·rma do Castra preostalo nešto vi'še od 7 milja, a to je po
Distanz-NachweLsu udaljenost od Trna do Gornjeg šehera, gdje smo lOikalizi-
rali Cas:tra.
,254 E. P a š a l AJ III, 64. B. G a br V AHD, 1953, 103 i d.
255 N. st. III, 63.
256 v. bilj. 244.
257 Ibidem, 64-65.
258 Drum Banja Luka - Bos. Gradiška je i nasut istom 1865. g.
Iza 1878, Austrija je na ovom putu vr šila popraVike, ali mu trasa nije bi.t no
izmijenjena. Rimska cesta ostala je nešto za,pa:dnije od novog puta.

7 97
 Na Ballifovoj karti ova je dionica kao sigurna, ali neispi-
tana, a vodi u pravcu Bos. Gradiškeil5 9 • Na jednoj austrijskoj karti
iz 1718. godine je jedan put koji se stalno drži pribrežja uz lijevu
obalu Vrbasa, a mogao bi odgovarati upravo trasi rimske ceste 260 •
je stanicu Ad Fines ubicirao u Mahovljane, 4 km sjevernije
od Laktaša. Takvu lokaciju podupro je nalazima u
oko Bereka. Uz to je smatrao da su u Mahovljanima bili najpo-
voljniji uvjeti za granicu provincija Dalmacije i Panonije. Me-
tim, takva lokacija, kako smo vidjeli, ne podudara se sa podacima Ta-
bule261. I dosad je u nauci prevladavala mišljenje da stanicu Ad Fines
treba locirati u Laktaše (v. Tab. pregled).
Laktaši su i danas poznato banjsko mjesto na putu iz Banje Luke
u Bos. Gradišku. Uz termalno vrelo su se nalazili rimski novci. Na
Brdašcu iznad vrela je 1863. g. statua, koja navodno
prikazuje nekog rimskog cara 262 . Na parceli »Zidine« u blizini rimske ce-
ste otkopane su i ruševine rimske zgrade sa hipokaustom 2t13. Na Gra-
dini u susjednim Gor. Bakincima nalaze se ostaci rimske utvrde,
sa zidovima do 4 m visine. Kamenom iz ovog objekta je navodno
i turski Berbir (Bos. Gradiška). Nejasno je kakva je uloga bila, namije-
njena ovom rimskom u Bakincima, ako ne nadzor nad širim

Na polju dosta topografskih podataka prikupio je E. Pa-

koji smatra da je ovaj kraj bio ekonomski i da su se tu uz
cestu nalazili brojni fundi sa vilama (villae rusticae), koje su sa magi-
stralom bile povezane vicinalnim putovima (viae diverticulae) 264 • U poljo-
privrednom pogledu to je i danas napredan kraj.
kada su u pitanju arheološki ostaci, mora vo-
diti da je Vrbas u prošlosti mijenjao korito, se od
bregova Kozare prema istoku. Stoga je u polju teren šljunkovit, sa svega
30-40 cm humusa. Arheološki nalazi (ruševine zgrada i ma-
terijal) nalaze se uglavnom uz bregove. Obronaka Kozare - vidjeli smo
- držala se i rimska cesta.

9. !Dionica Ad Ladios XXIV 8ervitii (!tin. Ant.)

Ad Fines XVI Servitia (Tab. Peut.)

Razdaljina od Trna (Ad Ladios) do Bos. Gradiške (Ravenatov Ser-

bitium) modernom cestom iznosi oko 37 km, dok Itin. Ant. ima oko 33 km.
Ako se uzme u obzir nešto pravilniji tok rimske ceste, distance ne di-
vergiraju mnogo.
Itin. Ant. (kao i Tab. Peut.) ne daje udaljenost do samog naselja,
koje je moralo ležati na Savi, jer je u njemu bilo zapovjedništvo
flotilje 265 , nego do mjesta na kojem je komunikacija Salona-Servitium
izlazila na longitudinalnu cestu Siscia - Ad Praetorium XXX Servitia

259 &trasse1n, kavta.

000 G.Bodenstein, n. dj., GZJM, 1907, ka-rta.
261 N. liJI, 65.
'St.
2'00 O.B [ a u, 'Reisen, IJ.Qj9.
263 K e H n er, G2lM, 11890, 55 ,i d. = WIM I, ,1893, 12154 i d.
J.
P ,a; š a 1
E. N. 'st. tU[, 6C3-73; Naselja, ,25--,26 i AJ ID:DI, 6:3---16'4.
005 Praefectus classis I Pannonicae Servitii, u Not dign. oce XXXII,
55, ed. S e e e k, p. 912.

98
 XXIII Urbate XXXIII Marsonie, i dalje za Sirmium, koja je do pobliže
mjesta stanica Urbate XXXIII Marsonie išla des-
nom obalom Save 266 • K. Miller njezinu trasu pravilno vodi nešto dalje od
Save, ali griješi kada prijelaz preko Save stavlja i previše od
Vrbasa uz Savu (Urpanus, Plin. n. h., III, 25, 148), gdje Kiepert lo-
cira Urbate 267 • Kiepertovo mišljenje prihvatili su Mommsen (CIL III p.
432) i Tomaschek 268 • Mommsen je uz to upozorio i na Justinijanovu no-
velu: »Secunda pars Pannoniae quae cum Urbatensi est civitate« pa je
u skladu sa toponimom Urbate i hidronimom Urpanus i Civitas Urba-
tensis locirao na Savu, kod Vrbasa (CIL III p. 422).
Distanca Tabule Servitium XXIII Urbate (Itin. Ant, 268 ima 24 milje)
dozvoljava da se posljednja (civitas Urbatensis, Justin. nov. ll) lokalizira
u današnji Srbac. po crtežu Tabule, prijelaz preko Save mogao je
biti negdje u blizini Urbate, jer je upravo kod Srpca i Davora, na lijevoj
obali Save, teren vrlo pogodan, ako ne mostom a ono prijevozom.

Problem posavske ceste

Cesta Salona-Servitium bi dakle izlazila na posavsku komunika-

CIJU negdje ispred Servitiuma, jer teren nije dozvoljavao da
cesta ide uza samu Savu269 • Po Patschu je ulazna posavske ceste u
Bosnu bila kod Dubice, a izlazna kod ali joj trasa kroz Bosnu još
nije Ova umjetno cesta je (po Premersteinu)
u klaudijevsko-flavijevsko vrijeme, a po Patschu 47/48 godine 270 • Ostatke
jedne ceste kraj Donje Doline, u obliku širokog nasipa u
terenu je Truhelka, ali joj pravac ide na Lamince i Laktaše, da-
kle okomito na Savu271 • Možda je upravo ovo agger Dolabeline ceste (?)
Kod Ballifa je cesta ucrtana kao nesigurna (>>unsichere<<), prijelaz
preko Save suviše a morao je biti bliže stanici Urbate,
u skladu sa prikazom Tabule, ali, to i ne mora biti tako, jer je Tabula ov-
dje nepouzdana u crtežu.
ove ceste nema ni u tekstu ni na karti, iako je jasno pri-
kazana na Ni prijelaz preko Save vjerojatno nije bio u Bos.
Gradiški, kako smatra jer je teren uz lijevu obalu Save po svoj
prilici bio podvodan. ne bi bilo potrebe da cesta ide desnom obalom
Save, pa se opet Urbate i Marsonije na lijevu obalu rijeke

'2'66 K. M i ller, rR, ISl. L15 i 116 li Strecke 73, šp. 459-46;2., •S'l. 1,36. A .
M o e s y, Pannonia, 662.
'267 CIL ilrii, 2, T. III.

'268 Topographie, 51 - I. K. M i ller, n . dj. šp. 461 Urbate locira u Sr-

b ac.
269 To je i danas 1plav:no, a tako je ibilo i 'U 1prošlo:sti. To je vje-
rojatno i razlog što se u rimsko doba naselje na Gradini u Donjoj Dolini, jedno
od prethistorijskih na:selja u širilffi o'kvirima, Ikoje je ska!dalo
od poplava (Z. M ar GZM, 1964, passim), nije razvilo u centar. Hid-
·situaciju doibro il;u;st<nirra dtilrana aust:rij;ska kar:ta iz ·1718. g.
GZM, 1907, 198.
21o GiZM, 395, 406 i 4019.
'271 sojenica u koritu kod Donje Doline, GZM, 1901, 229.
272 Strassen, karta = H. K i e p e r t, CIL III, 2, T. III. Cf. I. B o j a n o v-
s k i, Novi Elagabalov miljokaz iz Bos. Posavine, VAMZ, VI-VII, 1972, 163-176.
N. st. IlLI, 711 Naselja, karta; AJ, riJLI, 1ka11ta.

99
 (Tab. Peut.). Uostalom, Tabula na ovom dijelu nije pouzd<!na jer daje dva
prijelaza preko Save274 •
Na odsjeku Siscija - Ad Praetorium cesta je dokazana sa pet
miljokaza iz i iz okolice Dubice, a objavio ih je Brunšmid 1896 g.,
odnosno 1906, pet godina poslije Ballifova djela 275 • Otuda i dolazi Balli-
fova opreznost. U Bos Dubici je otkrivena i rimska naseo-
bina276. Cesta je vodila pravcem : Sisak-Sunja? - Meminska-Utolica-
i dalje!
Ovdje objavljujem i novi miljokaz 1946. nedaleko od sela
Jablanice od planine Prosare 277 , koji je siguran dokaz da je
cesta od Dubice išla bosanskom Posavinom, i to prodolinom Ko-
zare i Prosare. Ovaj miljokaz, koji je ležao na jednoj njivi (vjerojatno
in situ), otklanja sve sumnje koje su imali Sergejevski i Pašalic278 • Ova ko-
munikacija nije dolazila iz rudarskog na Sani, kako je smatrao
nego iz Siscije, rimske kolonije na Kupe u Savu279 •
Da se uistinu radi o itinerarskoj cesti (danas bismo rekli cesti I reda),
dokaz su upravo miljokazi kojima je bila obilježena. Napominjem da su
na toj trasi osim Dubice ležali i Podgradci, u kojima su eviden-
tirani rimski nalazi i jedan nadgrobni natpis 280 •
Natpis miljokaza iz Jablanice glasi:
[Imp(erator) Caes(ar), divi Anto]ni[ni] Mag(ni) f ,i l(ius), l [divi Sever]i
Pii nepo(s), l [M. Aur(elius) A]n[to]nin(us) p(ius) f(elix) l [Aug(ustus), p(onti-
fex) m(aximus), tr(ibunicia) pot(estate)] III, [co(n)s(ul) II, p(ater)] p(atriae).

Identifikaciju vladara elementi Mag(ni) fil(ius) u prvom

i Sever]i nepo(s) u drugom, t<> atributi pius felix u retku. Nave-
deni elementi i analogije dozvoljavaju da se u retku restituira
eradirano carevo ime M . Aurelius Antoninus p. f., koji je poznatiji kao
Elagabal (218- 222), jedan od vlada ra Severove dinastije i Julije
Domne, supruge Septimija Severa. Njega je na carsko prijestolje dovela
vojska, svrgavši Makrina. Elagabalov konzulat pada u 220. g., a trib.
pot. III u 219. g., kada je po d rugi put bio i konzul. Miljokaz je postav-
ljen one iste godine u koju pada i carevo putovanje kroz Panoniju (Dio
Cass. 80, 3, 2) 28 1•
*
što se dionice Ad Ladios XXIV Servitii (Itin. Ant.), odnosno
Ad Fines XVI Servitia (Tab. Peut.), cesta je u svom generalnom pravcu
išla prema Bos. Gradišci nešto zapadnije od današnje. Posljednji tragovi

274 E . N.st.HI,618;Nase1ja 27.Cf. I.Bojano' vski, rn.dj.

m J. Br u n š m i d , Rimska cesta iz Dubice u Sisak VHAD, 1898, 195-
199 = CIL III, 15201-15203 i VHAD, 1906/7, 287-290 i 603.
2 76 J. P a v e l VHAID, ,189'2, 58 i 11895, 208.
277 I. B o j a n o v s k i, VAMZ, dt. u bilj . :217'2. M i·ljo'kaz ·se sada nalazi
u M1uzeju Bosanske 1lvrajine u B a njoj Luci, pa 'g a objavljujem dozvo1om ruprrave
Muze ja.
278 D . S er .g e j e v s k i, Ad Basante, GZiM, 1•95·8, 261-265. E. P a š a l i<\

Nase:lja, 15 i 2'7.
N. st . HI, 6>9 i iNase1ja, 27.
2<1o E. P a š a l N . st. IIII, 69 i N aselja, .2.7. - K. P a t s e h, \Zur Ge-
schichte van Sirmi:um, ,s tll"ena Bulic.ia.na, 1924, p . . = D. S er g e j e v-
s .k i, Spom. 88, [938, 101.
281 Dime.nzi.je miaj.oka.za : dko 1,20, a :p romjer 0,32 m. Miljokaz je prevezen
u muzej 1946. g. a li je u muzeju prebijen u dva dijela. Natpis nije str a-
dao. je od mekog kamena, pravilno klesan, špicovan. D imenzije natpi-
sa 1u kvadratnom okviru 0,516 x 0,512 x 0,32 m. Cf. moj xad, cit. u ,bilj. 272.

100
 Slika 9.
Elagabalov miljokaz iz sela Jablanice pod Kozarom (Foto Ranko

101
 JOJ se primJeCUJU u Mahovljanima, 4 km sjevernije od Laktaša. Nepuno
pola sata od Laktaša prema sjeveru stajala je druga, a 3 km sjevernije
i rimska zgrada"...s2 • U Mahovljanima, koji su i u. ranom srednjem
vijeku bili centar i gdje je nedavno otkrivena velika nekropola
bjelobrdske kulturne grupe28 \ nalaze se i znatni ostaci antike. Tu se na
njivi Derbaba uz izoravaju iz kaldrme rimske ce-
ste, na udaljenosti oko 50-60 m zapadno od moderne ceste. Na istoj
njivi se izorava i rimska opeka. I sa strane današnje ceste, uz
se nalazi rimska opeka i crijep. N ajzanimlji-
viji arheološki objekat u Mahovljanima je tzv. B er e k, kod Luke
zapravo zemljani _»hring«, koji se sastoji od dva kružna prstena
i tumula u sredini 284 • ·se smi,itra da je Berek ranoslavensko na-
selje, ali da se tu uz kamen, i fragmenti
rimske opeke, a u ·neposrednoj blizih! {ostaci 'rimske oficine (officina fer-
mria)285, bi na ranije postanje ovog objekta. Posebno bih skre-
nuo pažnju na objekat,' gotovo nepoznat, zvan Gradina ili Je-
rinin grad, u selu Berek, sjever:ho od, -Mahovljaria'286 • Oba ova objekta
leže uz samu trasu rimske ceste i vjeroj.atno su povezani njom, što ne s
prejudicira vrijeme njihovog •

Razdaljina modernom cestqm od Laktaša do Bos. Gradiške iznosi

29 km, dok Tabula daj e svega 24 km. je odnos i za dionicu !tin.
Ant. Trn-Bos. Gradiška. Razlike u distancama objašnjavaju se pravilni-
jom trasom rimske ceste. Osim toga, kako smo vidjeli, milijaciju, po svoj
prilici, treba do sastavaka sa cestom Siscia-:-Sirmium.
Položa:j Serviciuma bi se mogao kontrolirati i distanci na
cesti Siscia-Sirmium: 23 milje prema isfoku je Urbate, a 30 milja na
zapadu Ad Praetorium. je u tome što trasa ove ceste nije utvr-
Zbog t eren a trasa je, prema istoku, morala
zaobilaziti linijom koja je bila n ešto udaljena od Time bi se mogla
objasniti srazmjerno velika udaljenost do Srpca (Urbate) od 29 milja dok
se Ad Praetorium: morao nalaziti nešto zapadnije od Dubice'289 •
U samoj Bos. Gradiški, na arealu turske utvrde Berbir, nalazila
se u rimsko doba naseobina koju svakako treba identificirati sa putnom
stanicom S ervitium. U prilog tome izvori (Servitium Tab.

2812 J. K e l l: n. er, WM I , 261.

eS'l Re.zu.I,t ati .j oš 1nisu objavljeni. lok. Luke i Kužno g'rob-
lje 'V[".š io ;je Zema:ljski muzej u Sa,rajevu u 's aradnji sa !Muzejom Bosan·]ske kra-
jine iz Banje Luke. Uz ranoslavensku nekropolu. veže se groblje iz kasnog
srednjeg vijeka 1sa dak ISU u mepO!Si'ednoj !b lizini. •i IPTethisto-
rijs.ki g.robO'vi (1K,ZP). ·
Dimenzije o'l)jek:ta izno!Se m . Sirina uniJitrašnj-eg nasLpa je oko
10, a vanj,s.kog alko 10 m. Vi,s ina IUnutannj eg ..oko l m. a vanj-
skog 2-2,5 m. Ulaz u objekat je sa zapadne strane. objek t u Carakovu
(Prijedor), v. Rad i m s k y, GZM 1891, 441, sl. 4, uz r imsku cestu.
2 85 E. P a š a l N. st. III, 65 i Naselja, 25. - govori i o drugim
nalazt ma u Mahovlja:nima.
1286 Gradina leži na njivama zv. Rit, a ima oblik k:!1už,no,g !UZJvišenj a (:lQruŽ-
nog 111asipa). UnutaT kr.u>ž111o.g nasipa je 'IDružno u:zvi>šenje. Promjer rybjekta je
oko WO rm, a unutrašnjeg 1uzvišenja do 210 m. Visina naJsipa je oko .2 m. Ulaz se
111alazi n a istoku.
12s1 E. J? a š a 'l N . st. >]I'!, 6'5- ,67 i Naselja, 26.
V. kartu ,iz '1718. ,g., GZM, 1907, str. '198.
289 Po K. M i ll e r u , IR, 461 gdje su navedeni miljokazi
(CIL III 15201 do 15203). U spor. J. Br u n š m i d, n. dj. i A. M o e s y , Panno-
1!1ia, 66·2.

102
Peut., Itin. Ant. i Not. dign. oce. XXXII 55 = Serbitium, Geogr. Rav. IV,
217, 15) i nalazr200 (v. Kartu I).
K o m p ar a t i v n a tabela trase Antoninova Itinerara (268-269)
izgledala bi ovako:
SALONAS SOLIN
XXI m. p. oko 31 km
AEQUO (kraj Sinja)
XVII m. p. o. 26 km
PELVA LišTANI (Liv. p.)
XVIII m. p. o. 27 km
SALVIAE (Glam. p.)
XXIV m. p. o. 35,5 km
SARNADE PECKA (vrelo Sane)
XVIII m. p. o. 17 km
LEUSABA (ili Jovana)
XIII m. p. o. 20 km
AEMATE KRUPA na Vrbasu
XIX m. p . o. 19 km
AD LADIOS TRN
XXIV m. p. o. 33 km
SERVITII BOS. GRADIŠKA

B. OGRANAK TABULAE PEUTINGERIANAE

l. O pravcu ceste
I ogranak Tabule u unutrašnjost delmatske zemlje je prelazio pre-
ko Prologa:29\ Oba ogranka su išla istom trasom do bifurkacije kod Pro-
loga na Livanjskom polju.
Na Tabuli je cesta obilježena putnim postajama: Aequo VIII In
Alperio XIV Bariduo-Ionnaria XIII Saritte (Sarute) VII Indenea V Ba-
loie XII Leusaba, svega 59 milja od Ekvuma do Leusabe. se po ime-
nima stanica vidi da se na Tabuli tradirana prometnica razlikuje od one
na Itin. Ant.
U generalnom pravcu cesta je mogla linijom: (Ekvum)
- Prolog- Livno- Šujica-Kupreško polje-Janj-Šipovo-J ezero na P li-
(Leusaba), a u svom daljnjem toku prema
sjeveru - kako smo vidjeli - je sa trasom Itin. Ant. Da je ovaj
ogranak (Tab. Peut.) išao preko Uništa - kako neki smatraju - dužina
bi mu iznosila dvostruko, okruglo 175 km, dok po T abuli iznosi svega 59
milja ( = 87 Ako tome d odamo i ispušten u milijaciju sta-

1290 nalazi .koje je na 'Berib hm otikopao E. P a š a 'l N . •s:t. III,

67--:68 i N aselj a, 27, ,govor e .o •t ome dovoljno <UlJjedlji!vo. Sa Beribi!ra i vi.še
rimskog n ovca, S e r g e j e v s k i, GZM 1932, 25, Cf. C. P a t s e h, WM VI , 242.
1291 U spor. E. P a š a l AJ III, 64. O tome kako su se pojedini
odnosiQi prr:ema -ovome problemu, v . T ab. pregled.
<2\12 Ciit];uk 32, km Vrlika 34,43 ·km Grkovci {via Unište) 3,01 8 km Peulje
Gornje 1.1 km Velirk o :15,60 !km Ro re 19,·50 'klm rMedena Selilšt a (na Gla-
p olju) 32,29 km Pecka 14,40 km štrbina 8,38 km Rogolji 5 km Mrko-
(i'li voda Jo•v a na). 'Distance su d a;te rpo sta!t'im
putevim a, [l. 71, 17H 186, :l8H, 190, osim - V•r lika (po k aT'ti) . - P reko
Uirrršta, kraj .s.rednjov jekoVlilog gTada G l avaša (Lalba), p rola zio j e sl!'ednj.ovtie-
kovni put kojim su za raJta provaljiv ale u Da•lmacij1u, v.
S. Gu111 i· a a, Topograf-sika pi!tanj a , 26 i K. Pa tis ch, GZM, 1800, 7rl.

103
nica Bariduum i Ionnaria od najviše 30 milja (45 km)1293 , ostaje razlika od
43 km. Na pravcu preko Uništa nisu osim toga sigurni tragovi
rimske magistralne ceste/!94 •
Na navedenom pravcu koji vodi preko Livna, Kupreškog polja i
doline Plive su se, sigurni tragovi rimske komunikaci-
je i nekih naseobina uz nju. Ovaj pra vac vodi preko munici-
palnog centra u Šipovu i poznatih rudarskih centara u Majdanu i Mrko-
U isto vrijeme to je i prirodan pravac, bez uspona i za-
obilaženja. Sa prometnog gledišta ima prednost pred onima koji vode
preko Velikih kupreških vrata (1384 m) i prijevoja (1320 m) na
Staretini, jer Panoniju sa Salonom povezuje i najpovoljnijim
smjerom 295 •
Prethodno je ipak potrebno ocijeniti kako se ovaj pravac uklapa u
distance Tabule:
(Aequum) oko 12 km Vaganj (In Alperio?)
Vaganj oko 21 km Livno (Bariduum?)
Livno oko 19 km Šujica
Šujica 13 km Ušivac na Kupreškom polju)
Ušivac 14 km Stubo-vrelo (Novo Selo na Kupreškom polju -
Ionnaria?).
Stubo-vrelo 11,60 km Vagan na Janju
Vagan 14,59 km (Indenea?) na Janju
7,5 km Staro Šipovo (Baloie?)
Staro Šipovo oko 10 km Jezero na Plivi
Jezero oko 9 km (Leusaba?).
Zbirna distanca navedenim smjerom iznosi 131,69 km, te odgovara
distanci Tabule od 87 km, za 30 milja (45 km) , ukupno 132
km. Time se ujedno objašnjava i izravnava razlika od 28 milja
Itin. Ant. (154 m . p .) i Tab Peut. (126 m. p.)1296 •
Upada u da najduža dionica na Tabuli Ad Fines-Servitio iz-
nosi svega 16 milja, dok su sve ostale Po našem jedino bi
dionica Bariduum-Ionnaria imala oko 30 milja, a ta se udaljenost nije
mogla u jedan dan putova nja:297 • Otkuda ta razlika?
Možda se objašnjenje može tražiti u što je cesta prolazila
krajem koji je u antici, kao i danas, bio pust i šumovit. naseobi-
ne nalazimo samo uz trasu, vjerojatno na mjestima putnih stanica, u Bog-
kod vrela Ušivca, kod Stubo vrela, u Vaganu (Janj) i
razlog tome može biti i u korupteli same Tabule,
na kojoj je i stanica Jonarija ucrtana naknadno. Po svoj prilici na crtežu

T aib . Peut. m. [).) i Iti:n. Ant . CHi14 m. p.) je 28 milja.

je T o m a s e h e k , Topographie, 517, predlagao da se stanica Bu-
.i Jonarija ume tne 30 milja.
1294 Ova1 j 1smjetr ·m ogao ;j)i .s e 'm ožd a, ;preliminar no u ze ti u obzi·r k ao ptra v a c
Dolab eline koja je najduža , do Ad Fines. - Pravac Unište -
Grkovci - Halapic na p olju ne dolazi u obzir, jer bi na njemu
m orale ležat i putne st a nice Salviae i Sarnade (!tin. Ant.) .
1295 O tuda je t ežnja da rs e ova .k omunilkac'ij a obnovi ru dan ašnj im u s1ovima.
je p r oje.ffitiram /PUt S imele Sola je S tpovo - Kupres .pr ek o ITanja, koj-i b i
s kratio ipilllt od B <JJnje Lurke d o S plita 'Z a n e k ih 40 km.
2116 Dist a nca od Stu bo- vrela (Ku preško p olje) do Livna: Stubo 14 km U ši-
va c 13 k m Sujica 19 k m Livn o, svega 46 k m (ok o 30 milj a). Ako, dak le, Tabulu
d opunimo sa X X X m . p , n jezina b i dužin a iznosila 156 m ilj a, Ant onin ova itin e-
r ara 154 milj e, a Dola b eline cest e ad fi n es Il!yrici 167 milj a.
201 U s,tvatri j e t o zbirn a ud aljeno.s t t r i n ormaln e >Sta n ice Ta b ulP.

104
nije bilo dovoljno mjesta da se unesu još i dvije postaje u Šujici i kod
Ušivca.
Da smo ipak na pravom putu, pokazuje sama Tabula, jer na crtežu
Tabule cesta prelazi preko visokog i dugog planinskog lanca, a taj mogu
biti samo Dinaridi. U istom smislu je indikativna i toponimija In AlpeTio,
koja je srodna oronimu Alpe, vjerojatno sa »Na
planini« (In alperio?), što odgovara i distanci od 8 milja od Ekvuma do
Vagnja na Dinari, odakle je cesta mogla silaziti samo na Livanjska polje
kao i ogranak Itin S time je u skladu i podatak Tabule Aequo
VIII In AlpeTio,
nastaju kada se pokušaju odrediti na terenu pojedine
stanice ovog ogranka, posebno Jonarije, jer ne znamo udaljenost
od Bariduuma do spomenute stanice. Stoga, da bi se konjektura ispuštene
milijacije odredila što i što lakše, potrebno je da topografiju ovog
ogranka odredimo obratnim smjerom, tj. od poznatog prema ne-
poznatom, od (Leusaba) do Ekvuma: Leusaba XII Baloie
V Indenea VII SaTitte XIII
Prema tome kao jedini pravac ostaje onaj od pre-
ko Šipova i Kupreškog polja u Livno i (Aequum) (v. Kartu I).

2. Dionica Leusaba XII Baloie

a) Tmsa ceste
MRKONJIC-GRAD-JEZERO, modernom cestom 14 km, a rim-
skom trasom preko Previla i Majdana oko 10 km.
Rimska naseobina u nalazila se u predjelu Polje,
oko vrela pod Grabežom, i uz Rijeku (Rika). Ovdje je više puta
bilo n alaza, substrukcija zgrada, materi-
jala i troske, ali ti nalazi nisu uvijek registrirani. Jedino je prilikom gra-
dnje ceste preko (1948) evidentirao rimske ostatke (ke-
ramika, ostaci razorenih zidova, opeka i troska)13frfr. Stanovništvu rimskog
naselja u Polju, a vjerojatno i u drugim mjestima oko
rudarsko-metalurgijska djelatnost j e - izgleda predstavljala jedno od os-

sam distanci Itin. Ant. i milijacija miljokaza u Pro-

log·u (XXXIV m. p .) i na Sta.retini (Ll m. tP) ukazao da je ogram.ak 'Itin. Ant.
vodio :preko Lištana (Pelva) na a odatle 1preko Catrnje 013,20 m) u
(Salviae) na polju. U Lištanima se odvajala jedna cesta i
povezilvala naseilja koja su leržala lUiZ jugozapadni IJ.'Uib Livanjskog polja. Da je
ogranak Talbule i:šao preko !Polja, morala bi ;se ponavJjati imena sta-
nica poznatih sa Itin. Ant. (Pelva i Salviae). Postoji samo jedna solucija na
tom pravcu:
In alperio XIV Bariduo = Gubin? 21 km
Bariduo- Ionnaria = Grkovci? 10 km
Ionnaria XIII Saritte = Rore? 26 km
Sarite VII Indenea = Vagan 15 km
Indenea V Baloia = ? ?
Baloie XII Leusaba = 53 km
1 ovaj pokazuje, sve Ikad i ne bi u obz·i·r uzeli orog.rafsku s'i tuaciju, d a
cesta Taibu1e nije mogla pravcem jer je duža za 1'5 .km. Jedini
IP>ravac kojim 'bi u ttom cesta mo.gla jeste onaj šatora i
Vij enca aH ni na >tom provcu nema 'tragova rimske ceste.
2 99 'Pravac koj.i bi ovaj ogranak vodio još ·z apadnije (tS er .g e j e v s k i,
GZM, 194.2, 117, p relko Brav,s kog) Hi preko Duvna, ne dolazi u obzir
jer još v:še d isparitet stvarnih i tradiranih dalj ina.
a:>o GZM. 1954, 55-56.

105
novnih zanimanja301 • A. Evans je zabilježio da su u blizini
da otkriveni veliki rimski ostaci i veliko blago, careva Severa,
Gordijana, Filipa, Trajana Decija, Gala i Voluzijana302 , ali mjesto samog
nalaza pobliže nije Podatak je ipak jer pokazuje da je
i ovaj pravac bio frekventiran u III st.
Varcarski župnik Don Niko je zabilježio da je najstarije Var-
carevo »bilo oko vrela Suljinovca, udaljeno 2 km od Kolobare (današnje
koja je prije Turaka bila pod šumom?, I. B.), na putu koji vodi za
Trijebovo. Tu se nalaze zakopine nekadašnjih Tu je i raskrsnica
putova i ostaci nekadašnje rimske ceste, je jedan krak išao preko
Varcareva za Bilajce i Jezero, a drugi za vr baške gradove Krupa i
dr.« 303 • Fra Ante je ostavio podatak da su na u
otkrivene >>podzemne katakombe sa grobljem<<, vjerojat-
no grobnice na
nalaza bilo je i posljednjih godina prilikom izgradnje in-
d ustrijskih objekata na Polju (substrukcije, rimska opeka, keramika i
troska). objekti zatrpani su nanosom sa Grabeža, a dijelom ih j e
odnio violentni tok Rijeke, koja je regulirana tek posljednjih godina.
Iz prema Majdanu cesta je išla mnogo
pravcem od današnje koja ispod Lisine pravi veliki zaokret (Previle-
5 km) , a tako isto i na dionici kroz sam Majdan gdje se na Gro-
milama uz Majdanku nalazilo naselje 30S, koj e je ležalo na samoj
komunikaciji.
Od crkve u Majdanu rimska se cesta uglavnom drži pravca mo-
derne prometnice, ali n ešto zapadnije, koliko to dozvoljava brežuljkasti
teren.
Ni na odsjeku Grad-Šipovo nisu se tragovi ceste.
njezin tok je naseljima u Majdanu,
Jezeru, Starom šipovu i Šipovu, dolinom Majdanke, Jošanice i Plive, je-
dinim prirodnim pravcem kojim su ta mjesta mogla biti povezana kao
što su i danas. U samome Majdanu rimska se cesta do Gromila vjerojatno
podudara sa seoskom ulicom koja vodi paralelno sa Majdankom, dok je u
staro urbano (?) tkivo pokriveno rasterom iz kasnijeg
doba.
I Var car Va kuf i Majdan još su od antike poznati kao cen -
tri prerade željeza 306 • Oni su to i danas. Status L eu sabe nije n am
p oznat, jer dosad u nije nij edan natpis. Mo.žda j e i ov o
ulazilo u sastav teritorija m u nicipija u Šipovu, ali ne treba is-
ni da je i L eusaba mogla imati municipalni rang, od-
nosno biti centar autoht one civitas. Uostalom, nije jasno šta treba pod r a-
zumij evati pod L eusabom (ni na Tabu li Leusaba n ij e obilježena vinje-

301 l bidem, 56.

soo AR II, 60, bilj. b/.
'"Lib er memO'ra:biliu m«, :rukopis u ŽUipsk om l\1redu u
Gradu. Za IPOda•taJk zahva'ljujem prof. I. (pismo od 3. XI
lg.).
304 Ibidem - Vrurca.r Vakuf je p o .svoj :p rilici nastao od dva n aselj a, sred-
njovjekovnog Varcareva, na mj estu rimske aglomeracije, i turskog Vakufa
(Kolobau:-a) .
305 V. Ra d i m .s k Y, Ri mska naseobina u :Majda nm kod Vare ar-Va:kufa,
GZM, 1893, 321---341.
30 6 E. Pašali O •rudar:stvu u Bosni 'i Hercegovini, GZM,
1954, 5•5 i 516 i Naselj a, 23. Ulspo.r. V. R a d i m s k y, Majdanska gradin a novo
nahodi·šte latens.ki h ihronzova u Bosni, GZIM, •1·3t99, 2:31----<235.

106
t om), naselje ranga ili možda širi teritorij u kotlini Crne ri-
jeke.
Više materijalnih ostatako se u Majdanu, gdje je Radim-
sky otkopao baziliku i dijelove naselja na Gromilama (kod
Radimskog Crkvina) 307 • Rimljani su zbog zaštite rudnika i ceste utvrdili i
Majdansku naselja u Majdanu je
Radimsky koji je ovdje ubicirao Baloie (Tab. Peut.)'309 •
JEZERO-STARO šiPOVO, modernom cestom oko 11 ,5 km, a sta-
rim turskim putem 10,77 km.
cesta bila je nešto i od turskog puta. je
pokrivena modernom komunikacijom koj a je 190G . Istim prav-
cem vodila je i srednjovjekovna prometnica. Prilikom modernizacije ove
ceste (1970) otkopana je u blizini Volara uz samu trasu potpuno zasuta
srednjovjekovna nekropola sa dok su na lok. Tuk, na samom
ulazu u Staro Šipovo, prilikom izgradnje ceste 1906. g. otkopane
supstrukcije sa grobovima, n atpisima i rimskim novcima. Ovi su objekti
ležali uz cestu, ko ja je iz municipija u Šipovu vodila lije-
vom obalom Plive u Majdan, odnosno u Jajce. To je uj edno i jedino mjes-
to gdje su tragovi ove rimske ceste, koja je zasuta nano-
som sa bregova 311 •
Ovu cestu je poznavao i Ballif, ali n jezin pravac nije pr avilno uklo-
pio u sistem rimskih cesta: »Fur die weitere Fuhrung dieser Strasse durf-
te die Auffindung von Spurrillen b ei (vjerovatno k od
Suljinovca, I. B.) nach ts Varcar-Vakuf, dan n von Ruinen eines romischen
Gebaudes bei Han Maj dan entscheidend sein. Diese beiden Fundstellen
bezeichnen die natUrliche Fortsetzung der Strasse von Šipovo durch das
P livathal bis Jezero, dann im Jošavkathale a ufwarts bis Han Majdan und
a u s diesem Thale du r ch den t echnisch gunstig gewahlten Uebergang b ei
Vr ane in das Gebiet der Crna rijeka . ..
Na samom ulazu u Staro Šipovo, uz lijevu obalu Plive, n a lok. Gro-
mile nalazi se prostrani još neistraženi (u supstrukcijama dobro
kompleks ruševina . Sve okolnosti govore da ovdje treba tražiti
ostatke rimske Baloje.
T rasa r imske ceste od do Šlpova vrlo je povoljna,
bez znatnij ih uspona (osim lakšeg uspona na Previla,ma) , kroz do-
line. što se razdaljine, ona se uglavnom podudara sa podacima Tabu--
le. Kod distance rimskih itinerara u vijek smo pomalo u neprilici zato što
su Riml jani udaljenost mjerili od izlaza iz jednog do ulaza u drugo mjesto ,
tj. do p osljednjih ne samo naselje 313 •

30 7 Iz MajdaJna su i dva Jiragmentirana nadgrobna natp'i.sa WM III ,

2,53 = WM IV, 2156 1 WM VIII, 10<7- 1•08, odn . 1393, 333, tSl. 7 = GZ,fll.
1394 350 i G ZM, 1900 , 176 sl. 7.
v. Rad i m s k y, v. bilj . 306. Cf. P a š a l GZM 1954, 55.
GZM, iW9:3. _
31-0 Pismo Cvije povjerenika Zavoda iz Sipova (10. VI 1970) . U
predjelu Gor'ica, uz cestu, više puta je izorava111a rimska bronza, osta-
log i rimska bronzana fibula, V. Rad i m s k y, GZM, 1393, 341.
s11 K. p a t s e h, šipovo u dolini Plive, GZM, 1910, 132-190. B a ll if -
P a t s e h. Strassen, 60 .
c112 Strassen, 21
5. - Istim pravcem vode Ti·m sku cestu Tnuhelka, Rad i,m-
sky, Sengejevski i uspor. E . P a š al AJ LI·I, 63.
3m Macer, D 1g. 50, 16, 154: MiHe passus non a miniario Urbis , sed a con-
t inentibus aedificiis numerandi sunt. To i jest razlog da su na nekim dionica-
ma podaci itinerara »pre.kratki«.

107
 b) Ub.ikacija putne stanice Baloie (Ravenn. Baloia)
od ranije je poznat rimski municipij nepoznatog imena u Ši-
povu014. Na teško natpisu spominju se samo njegovi dekuri-
oni (CIL III 13982).
po prostranim supstrukcijama, arhitektonskim i skulptural-
nim fragmentima, natpisima i nalazima ne samo na Gro-
milama nego i sa drugih lokaliteta (Tuk, Crkvina, rijeke,
u Šipovu je bila aglomeracija315 • Po ocjeni D .
Sergejevskog neki nalazi iz Šipova >>Spadaju spomenike koji se u
Bosni rijetko nalaze, a pojedini od njih zanimljivi su i sa gledišta istorije
umjetnosti<< 316 . Stoga postoje svi uvjeti da u Šipovo ubiciramo mansio
Baloie (Tab. P eut., odnosno Ravenn. civitas Baloia, IV, 27, 16 ed. Schnetz,
p. 57) 317 .
Stariji autori su tražili na Gromilama kastrum318 • Tako je Patsch bio
mišljenja da je rimski upliv u dolini Plive Kasniji
nalazi nisu potvrdili to mišljenje. Posebno je da u Šipovu nema
natpisa3120 , osim are dec. equ. coh. III Alp. pos-
Apolonu (Acta VII, 348, T. I).
Sondažno iskopavanje na Gromilama je pokazalo da ispod rimskog
kulturnog sloj a leži duboki prethistorijski sloj. Rimljani su, dakle, ovdje

O. B l a u, Berichte uber rom. Alterthiimer in Bosnien II, u Monats-

berichte d. Berl. Akademie d. Wiess, 1867 November. Tr u h e l k a, Arhe-
ološko j.s pitivanje ,g rada i okoline, 1892, 31'5 = W!lVI \ll, 92.. K.
P a t s e h, n. dj. 190 = WM XII, 137-145. D. S er g e j e v s k i, Epigraf-
slki nalaza·k u Sipovu GZIM, 115 5-1&8. ls 't i, :Elpigra:fiski i arheloški n a-
lasci, GZM, 1930, 157-158. I s t i. spomenici iz okolice Jajca,
GZM, 1938, I s •t .i, Archao:lo,g is·c'he For.s chungen im Bosni em. in d en
Jahren 1920- 1940, u Sudost-Forschungen, 1943, 169- 170. G. A l fold y, Splo-
num, Acta antiqJUa X , Budiimpešta, 11962, 'L-...,12·. I. B o j a n o v s .k i, Kasnoan-
grobnice na svod u Citluku, N. st. IX Sarajevo, 1964, 103-122. I s t i,
Bilješke iz arheologije I , ibidem, 196-197. I s t i, Bilješke iz arheologije II,
ibidem, sv. XI, 187-190. I s t i, Nalaz srednjovjekovnih mamuza na Crkvini u
šipovu, ibidem, sv. VIII, 167-170.
315 P okušavalo se odrediti ime ovog grada, pa je došlo do raznih
identifikacija. W. Tomasche;k, Topog-raphie, •516 i C. Truhelka, n.
mj . •l ocirali ·su OIV1dje Sar·i tte (Sa rute) sa ·T alb ..Peut., a :K. P a t s e h, WM IV.
265 Pelvu. U oba navela ih je Saritte - i
Pelva - PliNa. G. A l fold y, Splonum ll, .loci-rao ,je 'U novije vr!jeme u
šipovo SpLonum. Sa druge strane Baloju su lokalizirali na razne strane: Ka-
lU Bilaj, u Bijalovac, To maschek u Varcar ili Majdan, Ra-
dimsky u Majdan, Hoe11nes u Glavice (Glam. p .), u !Peckru, Cons u
Varcar Hi Majda'n, OI'L IH (iz 191:2) južno od .Podrcršnice, Miller južno
od Podrašnice. a s njim i Alfoldy i Wilkes, u skladu s onim što
•k aže, AJ III, 64, da se pojedine postaje Tabule još ne mogu identificirati i lo-
kalizirali, n emaju ubikaciju Baloje. Ubikaciju Baloje n e daje ni M. Pavan.
Ba1oja je :tražen a ·i na orazmilm drUigirrn mjesUma, v. H o e .r n e s, Alte["t-
hiimer LI, 133. P a v a n, Ricerche 133, o o:koli!ci J aj-ca, spominje Ši-
pov.o, a1i ,b ez poznavanja .tqpOigrafije. V. bilj. 317.
GZM, 19512., 41 i d.
317 M. H o er n e s, n. dj ., 133-134, smatra da: >>Salviae, welches die
Ta'btu1la nicht 'ken'!l!t und B a•l oie sind abe-r offen!bar zwei Namen f.iir denselben
Ort« i :ulbicira ih na' polje, na trasu ogranlka Itin. Ant. što je svakako
neis;p.ra•v no.
3t s T r u h e l k a, GZM, 1910, 184.
319 Ibidem, 184.
3?n D. S e r g e j e v s k i, GZM, 1930, 158. I. B o j a n o v s k i, Baloie, rim-
ski municizij u Šipovu na Plivi, Acta, VII, 347-369.

108
 zatekli neku autohtonu naseobinu, o karakteru nemamo odre-
predodžbi, ali s obzirom na položaj naselja u ravnici, jasno je da nije
bila obrambenog karaktera.
materijalom, u rimskom kulturnom sloju, po-
sebno se asortimanom i opekarski proizvodi (razne vrste
opeka, tegule, imbreksi, tubulusi itd). Ako sudimo po tome, Rimljani su
solidnije objekte (zgrade sa hipokaustom) izgradili tek krajem I ili u prvoj
polovici II st. Možda je istom tada naselje i dobilo fizionomiju urbanog
centra i municipalni rang.
U tom smislu indikativan je natpis postavljen u zapovjed-
nika legija i konzula 107. g. n. e. G. Minicija Postavljanje
baze sa kipom su i fragmenti statue) ovom uglednom
predstavniku rimske aristokracije moralo je biti u vezi sa izgradnjom
naselja ili možda s nj egovim podizanjem u rang municipija. Sam Fundan
možda nije nikad ni bio u Šipovu, jer ni legije XII Fulminata i XV Apo-
llinaris, kojima je zapovijedao, nisu garnizonirale u provinciji Dalma-
rijP'22.
Moglo bi se, dakle, manje-više, kao sigurno uzeti da na Gro-
milama pored rimske ceste valja tražiti centar municipija, sa fo-
rumom, hramom, kurijom i statuom patronu. Ovu hipotezu snažno po-
država i natpis na Crkvini, vjeroj atno u sekundarnom položaju) :
Au]gusto et [Romae ?] sa[crum3121l. Možda je upravo Gaj Minicije Fundan,
prijatelj Plinija bio posrednik kod cara Hadrijana da ovo na-
selje podigne u rang samoupravnog grada.
Pitoma dolina Plive, bogata vodom i plodnom zemljom, spada
n a jljepše predj ele u zemlji. Stoga se ovdje kontinuitet naseljenosti
nije prekidao ni prij e ni poslije. Život municipija je natpisima
od I-V st.324 • Po Patschu natpis sa formulom iz I st. Tome
u prilog govorili bi i spomenici dvojice J ulijevaca, ukoliko se ne radi o
Ipak je vjerovatnije da je grad dobio samoupravni status tek
u Hadrijanovo doba (1 17-138Y:" 7 , možda u toku jednog cd nj egova eva
putovanja kroz Dalmaciju. Ako se to desilo zagovorom Minicija Fun-

321 D . S er g e j e vs ki, GZM, 1926, 155-157: C(aio) Minioio / L(ucii) fi -

lio Pap(iria) J Fundano VII j vir(o) epulonum trib(uno) / 5 l eg(ionis) VII ( = 12)
Fulminatae l quaestori tri buna l [pl]ebis praetori leg (ato) l [leg(ionis) 15 A]polli-
naris j[Antonin(ianae)?] piae jl 0 [fidelis . . .. . .. c]ur[atori ... Cf. G. A l f ol d y,
Splonum ll, bilj. 39.
Legio XV Apollinaris nakon rata još je n eko vrijeme ostala u
Ca•rnumbumu (v. CIL Ul 4491, optio M. Ulpius). Pri kra ju T:rajanove vlade za-
mijenila ju je Legio XIV Gemina, a ovu u logoru Vindobona Legio X G emina
(A. M o e s y, Pannonia 615, 60). V. bilj. 328.
D. S er g e j e v s k i, Spom. 88, 102, br. ·6.
Ara Minervae sacrum, D . S e :r •g e j e v s ik i, GZM, 19:216, 157 i n atpis
CIL III 13982 iz susjednih ara lOM iz Tuka, P a t s e h , GZM, 1910,
186. U spor. još P a t s e h, GZM, 1910, str. 188, sl. 8, 188, sl. 9 i 133, sl. 12.
:!25 CIL III 13982: ....] LLV l mat]ri / opti]mae et l pie]ntissimae ( v]i-
vae l pos]uerunt . L(ocus)] d(atus) d(ecreto d(ecurionum). U spor. K. P a t s e h
GZM 1910, 18•5 = W.M XI•I, '140.
Fragmena t D M M(arcus I[ul(ius)?] ... , P a t s e h, GZM, 1910,
187 i ara Sex(tus) Jul(ius) Gracilis v. s., P a t s e h, GZM, 1910, 186.
r.m I G. A l i o l d y, Splonum ll i 12 taj staV'lja u Hadrijanovo
doba. Alfoldy locira Sipovo u Sardeata i identificira sa Splonumom,
Bevo'lkerung, 158. Cf. J. J. Wilke s, Dalma•tia, 273.

109
dana, za kojeg se pretpostavlja da je bio i namjesnik Dalmacije, onda se
to moglo dogoditi nešto prije 124/125. g., koje je ovaj postao prokonzul
Azije. U to je vrijeme i legija XV Apollinaris bila sa Du-
nava na Orijent'-.
Pokušaj G. Alfoldyja da u Šipovo ubicira poznati autonomni centar
Splonum je rezultat nepoznavanja topografije naših
Takvoj lokalizaciji Splonuma ne odgovara ni Dionov opis (56, 11, 1-2),
po kojem je Splonum »fisei ishiron«, dok Šipovo leži u ravnici, a u naj-
bližoj okolini nema izrazitijeg gradinskog položaja. Splonum treba tražiti
zapadnije, negdje u dolini Unca ili Sane, na vjerojatnom pravcu nadira-
nja Tiberijevih jedinica, a ne u dolini Plive.
svom položaju na velikoj magistralnoj cesti i blizini
rudnika (Sinjakovo i Majdan), Baloje se razvila u naseije.
se da su kasnije u Baloji benediktinci imali samostan sa posjedom3130 •
Prometnu važnost Šipova i ovog dijela doline Plive pravilno je
ocijenio >>Šipovo war ein wichtiger Verkehrsknotenpunkt in di-
eser Kommunikationsrichtung weil sich dort ein ganzes Netz romischer
Wege kreutzte: der >>Salzweg« aus der Richtung Kupreško Polje-
Polje (Sergejevski, GZM 1938, 49 i 1952, 42; Basler, GZM 1953,
339-340); die anzunehmende Verbindung Šipovo-Pecka (Ballif, S tra-
ssen, karta) ; ein besonderer Zweig Šipovo-Trnovo-Podraško Polje (Ra-
dimsky, WM V, 266-270) und die oben erwiihnte Richtung nach Majdan
und mit der Abzweigung gegen Jajce (Ballif, Strassen,
24-25. Vgl. Sergejevski, GZM 1952, H. VII, 42)<<a31 •
se da Baloju spominju i bizantijski pisci u kasnom VI st., a u
vezi sa provalama Avara i Slavena. Za vladanja cara Mauricija, u ljeto
597. godine provalio je preko Save u ondašnju provinciju Dalmaciju -
vjerojatno starom rimskom cestom koja je iz Sirmiuma, preko Servitiu-
ma i Leusabe, vodila u Salonu - avarski hagan Bajan i tom prilikom
(kako savremenik Teofilakt Simokata, hist. lib. VII, e. 7, 10-12)
osvojio dobro grad Vonkeis sa još i utvrda.
Ime ovoga grada u izvor ima se piše na razne »Valkis<<, »Valvis<<,
Balcha, Balea Doc. p. 254). Vjerojatno se radi o Baloie (B a l e a
po Anastaziju, hist. eccl. p. 129 ed. Bonn.), putnoj stanici Tabule Peutin-
gerijane. Ovom su prilikom stradala i naselja u Plive i S ane,
boga tom a rheološkim ostacima iz kasne

A. M o e s y, P a n n o n i a, 615- najvjerojatnije je Fundan bio legat

Legio XV Apollinaris dok je još boravila na Dunavu, što bi ga svakako pribli-
žilo našim kra jevi m a . G. A l f 6 l d y, Splonum, l l smatra da je Fundan bio
namjesnik u Dalmaciji 120. i 124. g, dok J. J. W il ke s, Dalma tia
4415, Fundanovo n a m jesnišwo d aHra za T rajanove vlade.
V. bilj . 314. O položaju Splonuma, v. J. J. Wilke s, Acta a ntiqua
Hulligar.ica 1.3 (1'965), B1-125 i S . ŽA XV 87, bilj. 5.
I. O s .t o j Benediktinci u Hr.va;t s.koj, ,80. Iz izvoda m c.ntekasinske
kronike (koje je Anastazije h bt. eccl.) vidi se d a je JIU·stiJni,jan sv. Be-
nediktu darovao u Panoniji opatije: Cibalim . .. i Balcum, možda Baleam, Ba-
loiam.
3111 AJ III, 6•3 . - Baloie podvukao je M. H o er n e s, Alter-
thlilmer Iii , 135.
332 I. B o j a n o v s k i, N. st. IX, 1964, 118. U spor. W. T o m a s e h e k, To-
pographie, 515. M. H o er n e s, Alterhiimer, 133, K. P a t s e h, GZM, 1902,
414- 415. Opis ovih zbivanja v. kod F . S i š a , Povijest Hrvata, Zagreb, 1925,
224-225.

110
 3. Dionica Baloie V Indenea
Današnjom cestom oko 7 km.
Cesta je iz Sipova dolinom Janja produžavala ravno prema jugu:
Ballif je spominje u tekstu, ali na karti daje cestu koja ne Sipovo
nego vodi zapadno prema Peckoj. Isto nalazimo i kod
Sa Gromila, gdje smo locirali municipium Baloie, da bi izbjegla mo-
tlo, cesta nije išla kroz Sipovo smjerom današnje . komunikacije.
nego nešto sjevernije preko Crkvine. Plivu je prelazila nekoliko desetina
metara niže od sadašnjeg mosta (»Carski most<<), na mjestu gdje sam 1962. g.
otkopao supstrukcije, sa mozaikom, hipokaustom i odvodnim ka-
nalima, ali je dio zgrade ostao pod cestom004 • Iz neposredne blizine
i obiteljski grob sa natpisom Flavijevaca005 • Možda upravo ovdje
treba smjestiti putnu stanicu (mansio). ·
Prešavši Plivu, cesta je, da bi izbjegla tlo, išla zaobilaz-
no kroz pa je nešto duža od današnje, koja s obje strane vodi uz
Plivu i Janj. Kod gdje je upotrijebljen kao poz-
nati reljef Minerve, Jupitera i Genija336 , morala je Janj 337 •
Od do uglavnom se podudara sa današnjom ces-
tom, koja je na njenoj osnovi. Stariji ljudi dobro pamte taj stari
put, širok oko 4 m, se planum još samo pod Crkvinom u zas.
Gr ahovci
Na Cr k v i n i u je otkopana jedna kasnoan-
U sastavu ove bazilike otkopao sam 1961. g. tri dobro
grobnice na svod&39 • Cesta je prolazila neposredno
uz stranu crkve. Bazilika se nalazila u lijepom i pitomom
kraju i možda ·bi se nj eni ostaci mogli dovesti u vezu sa benediktinskom
apatijom u
Od Crkvine u do Cr k v i n e u gdje treba
u b icir ati stanicu Inden ea, rimsk a cesta je preslojena modern om
komunikacijom koja vodi desnom stranom Janja. po ostacima iz
prethistorije i antike, ovaj kraj je tada bio dobro naseljen'341 •

(!&3 p h. B a ll if, StTassen, .2'5 i karta. E. ,p a š a 1 i AJ m.r, kaT•t a.

334 I. B o j a n o v s k i, Bilješke iz a>rheologi.j e T, N. st. iiiX 19'6.
•335. C. T r u h el k a, G:GM, 18912, ·:3119 =C]L lill! 1.3;237 (p. 2.2.70). K.
p a t s e h, Stra ssen, 60. T. VIII, datira natpis u IV st.: Fl(aviis) A p ollinari et
Honorio filiis carissi[mis] et Frontino fratri et Max im(a) e matri . .. Uspor. D.
S e 1r g e j e v s ik i, GZM 195•2., 43-48.
&36 K. p a t s e h, GZM, 1914, sl. 79.
a37 Odavde je cesta mogla prijekim putom skrenuti prema Gromilama, gdje
se naseobina, ali bi u tom trelbao drugi most preko PUve.
sss D . s er ,g e G· e v sk i, GZ!M, 193·8, 419-51.
ooo I. B o j a n o v s k i , N. st. IX, 10·3--1121.
340 v. ,b ilj. 3.30.
<341 Osim ne.koliiko ,g,radjna., ovdje sam evidentirao i an-
naselje na Seliištu u Grahovdma (Cifluk). Tu je na njivi otkopana
zgrada, cca 15 x 8 m. z,gra.da je ·zidana od prilkllesanog ;kamena. Uglovi
su >>u vinklu<<. Estrih od pijeska, i usitnjene opeke. Ispod estriha
je sloj troske koji služi kao izolacija. Izgleda da je estrih bio pokriven jelovim
·daskama, o d Ikojih j-ruki s loj gara. SiTina zidova 0,60 m. Zild·ov.i su
va,ni do vis ine od 1,20 m, a zidani :su u ma.lteru. ·P a.r alelno sa ovom
zg1radom (koja nije otkrivena u cjelini), otkopan je - na .razmaku od 2 m -
zid drurg e još 21grade. Od nalruza dola·ze kerrumika i .troska dok
fragmena•t a orijepa nije bilo. Na susjednim nji'Vama javljaju se sub-
strukcije .sa rimskom ope'kom i cri jepom, IPa se sa može
da je ovdje u antici 'b ilo jedno naselje seoskog k a-niktera. Naselje (v i e u s) je
ležalo oko 200 m iznad ceste. Uspor. i moj . N. st IX, cit. u bilj. 339.

111
 Donji leže u zaklo:o.jenom i pitomom kraju uz sam Janj,
u prirodnoj depresiji, opkoljeni sa jaka gradinska položaja (So-
kolina, Maglina glavica, gradina zv. Pandurica i Grabež). Ov-
dje je, sv.;tkako, u predrimsko doba bio autohtoni centar,
koji je kontrolirao važan put.
Na Crkvini u na sedrenoj terasi uz Janj, otkopani su
arheološki ostaci: bazilika, sa grobovima na svod i
sarkofazima. Konstatirani su i tragovi naseobineMe. Naselje je
zadržalo sve do propasti rimske vlasti u našim krajevima.
po i hambarinama34 \ su centar ostali i u
srednjem vijeku.
Stanica I n d e n e a je na Tabuli obilježena vinjetom koja prika-
zuje dvije kule sa bedemom. Nije gdje se nalazilo to rimsko ut-
Najpovoljniji je položaj na Maglinoj glavici (k. 600), karakteris-
zaobljenog oblika, koja dominira klancem. Glavicu obavija nekoliko
nasipa poput prstenova koji djeluju poput avarskog hringa.
Ako bismo valorizirali naseobine u
onda je to svakako njezina prometna vrijednost. Tu je uspon
na Janj i Kupreško polje. Pred putnicima je stajao relativno težak dio
puta bezvodnim krajem, dug preko 20 milja. Do prve putne postaje Sa-
ritte (Sarute) bilo je još 7 milja (oko 10,5 km), ali u stalnom usponu, sa
visinskom razlikom od 450 m 480 m, Strojice na Janju 929 m) 344 •
Današnja cesta iz do Strojica (Janj) koja je u
najnovije vrijeme, vodi kanjonom Janja, dok je stari put, koji i danas
uveliko koriste mještani i turme kada gone svinje i ostalu stoku na vašar
u Duvno34 S, vodio vispoljanom iznad kanjona Janja. Ni rimska cesta nije
išla kanjonom, nego se iz Donjih penjala u Gornje do
sela a odatle preko Popuža i na Strojice.

4. Dionica Indenea VII Saritte (Sarute)

Seoskim putovima preko Popuža i oko 10,5 km.
Na toj razdaljini cesta savladava visinsku razliku od oko 450 m, i
to dio na prvom odsjeku od Donjih do odakle se
u blagom usponu penje do Popuža i Na cijeloj dionici prolazi
kroz bezvodnu i pustu visoravan otvorenih vidika.

34!2 D. S er ,g e j e v s 'k i, GZIM, l9i38, i natpis Spom. 88, p. 9, br. 7,

sl. 7.
Ilbidem, 59.
343

Jedan brdski put vodio je iz

'344 u Jajce (tzv. bijeli put) . usp.
I. B o j a n o v s k i. Bilješke iz arehologije, II, N. st. X, 189.
345 Dana 3. VI 19615. g., ovaj kraj sa drugom Cvijom Ani-
iz Sipova, susreo sam svinja od koji su tjerali
svinje na pijacu u Duvno. Turma se sastojala od 8 lij,udi sa ,oko 1010 svinja. Ide
se pješke. Na konju gone hra'l1JU i ,rezervne sejpete za manj1u prasad, ako susta-
ne. Putuju putom - Strojice - Vagan - kroz Prosjek - Novo Selo -
Mrtvica na polju - Gornji Malovan - Šujica - Duvno, dakle
pravcem starog rimskog puta. Tako je od davnina. Krdo svinja (stoke) zovu
dželep, a t ur m a je sve zajedno sa ljudima. Od Jezera i do Duvna
putuju 3 dana sa stokom, a se bez stoke za 2 dana. Tako svake godine
o velikim vašarima u Duvnu, na Duhove, na sv. Petra, na Gospojinu, o Mi-
holjdanu i sv. Kati. - G. 1964. sreo sam jednu turmu i na Mliništu na starom
putu Mlinište - Navike i ovih kao da se nisu promije-
nile još od Delmata.

112
 Kroz Gor. penje se seoskom ulicom, širokom do 4 m, sa
starom kaldrmom i Sa strane su
stare koje je ispreplelo debelo korijenje bukava, javora i oraha.
Teško bi bilo zamisliti u ovom kraju, gdje su razbacane, da bi ova-
kav put sa podzidama gradio itko osim Rimljana. Put izlazi u gdje
se na dužini od oko 150 m. nasuti planum rimske ceste, a širok Je
do 4 m. Tu je bilo i Dok je opisani put kroz Gor. Mujdžice
vodio u i Šipovo, nasuti planum je skretao prema sjeveru, pre-
lazio Plivu u te nastavljao dalje (preko Sokoca, Gerzova i Ba-
u Pecku, gdje se spajao sa trasom Itin. Ant. Taj krak, koji nije ula-
zio u šipovo (BaLoie) nego nastavljao direktno prema sjeveru, unio je
Ballif na
Od jezera put se blago penjao prema Popužama. Na usponu je
zarastao u živicu (preko Obadina); ucrtan je u katastarski plan (k. o.
Strojice). Zemlja je privatna s obje strane živice, a sama živica državno
vlasništvo. Potpuno se gubi u oranicama na Mahovima, ali se tu
je ruševina neke (7 x 5 m), koja djeluje kao urušena gomila.
Put ne ulazi u Popuže, nego prolazi seoskom urijom zapadno od
Popuža brda (k. 929) ravnim terenom Na dva mjesta vide
se i kaldrma i, pored same trase, dvije osrednje gomile. Na paš-
njaku se put teško ali se zato bolje vidi na Glavicama i Vel.
Dolini, gdje su se spurile i kaldrma; odatle prelazi na Poljica,
odakle se može pratiti sve do i J a vora ne samo po spurilama nego
i po kaldrmi i koji su se na ovom dijelu dobro
Stara rimska cesta najbolje je na tzv. Ciganskoj ravni i
na mjestu I z l a s e i349 • Od k. 922 produžava mimo k. 874, pa ispod k.
933 izlazi na Javor. Široka je oko 4 m, a zovu je »rimska kaldrma<<. Obi-
lježena je korpusom ceste, kaldrmom, usjecima i spurilama.
Ovo je jedno od onih mjesta na kojima je najbolje Na Strojice
izlazi preko

Ms Kroz Go>r. su od blokova. Na jednom dijelu

put je i12ldigmrut na nasip tSa podzildom. Baš na mjestu gdje ,je p()dzida vide se i
spurile. U kod jezera, a u Donje spuršta se do

347 P h. B a ll if, Stra> s sen, na .karti, ovaj od!s,jek je kao sigu['an,

>>aber bisher nicht aufgedeckte Strasse«. - Put se može smatrati ispitanim.
Od jezera, gdje je planum, vodi seoskim putom koji je s obje
strane zarastao u gustu živicu i izlazi u zas. na lok. Vijenac, gdje
mu se vidi tlaka. Parcele sa zapadne strane zovu se toponi-
mom Drumovi (provjereno u katastru). Sa strane, na lok. iz-
ces,te i >
S eoskih ima nelko !s:ta,ro ,g roib lje bez spomenika - uz samu
cestu. Sa »Vi}enca« cesta sHazi na obalu Plive na mjestu zv. Brod. Ua]je naJs-
tavlja kroz :s . Sokolac, i to pre:ko o.ramica zv. Drumov.i u zas. Uz
trasu .s eoskog puta u Malino v na'š a.o sam . .rimskih tegula i, ope-
ka. pu>t je nedavno obno,v ljen. Škok je 6 koraka. Nas't avLja prema
Gerzovu. Na gran:ici Sokoca i Gerzova ·Opet prolazi ,p-ored parcele (nji!Ve) zv.
D1'um, na .kojoj se nRJla> z e i ostaci s·rednjovje.k nvne nekropole. Preko
lezovog turbeta« u Gerzovu nastavlja ravno u ali mu se ovdje trasa
gubi.
348 Sažet opis puta na ovom dijelu daje B a ll if, Strassen, 25: »... dann
bei Javor und von mir gefundene Spurrillen. Die mit grosser Sorgfalt
ausgemittelte Trase, welche das von Karstlochern stark durchsetzte Terrain
in sehr schoner Flihrung durchzog, ist an vielen Stellen auch ohne Spurillen
noch leicht erikennlbaiT'«.
349 Lok. Izlasci su u zas. Rast ik - Cesta >se vidi dobro 1 kod
u te preko njive Bujadnice u zas. (s.

8 113
 Na samim Strojicama ulazi u savremenu cestu, jer je to i jedini
prolaz. Prometni prijevoja Strojice u lokalnim okvirima i danas je
velik.
Na odsjeku nema nalaza. Jedino u zas.
Rastik u kod lok. Izlasci, nalazi se Gradina, ali bez tragova
antike.
Strojice su i danas etapna stanica, kao što su bile i u antici. U bli-
zini je i jak izvor vode, upravo uz trasu rimske ceste. Ovdj e se na golom
kršu n ij e ništa razdaljina od oko 10,5 km
i Strojica odgovara distanci Tabule od 7 milja, pa stoga
n a Strojice treba ubicirati putnu stanicu Saritte. Tome u prilog govore i
prirodni uslovi trase, jer odavde bezvodna kraška visoravan preko
koje cesta vodi na Kupreško p olje, gdje se nalazila stanica !anna-
ria. I toponim, Strojice kao da na Saritte. kažu, da je ime
sela Strojice nastalo po tamošnjoj crkvi sv. Trojice.
Ovu cestu je Ballif tretirao kao vezu svojih cesta
pod br. 2 i 3, a od Gor. Malovana na Kupreškom polju do Vagana na Janju
poznata je kao »Solarski put« 350 •

5. Dionica Saritte (Sa'J'V-te) XIII Ionnaria

a) Trasa ceste
Od Strojica do Stubo-vrela (Kupreško polje) po Distanz-Nachwei-
su 23 km. Trasa rimske ceste bila je nešto i odgovara distanci
Tabule, oko 19,5 km.
Stanica Ionnaria naknadno je umetnuta u Tabulu i vinje-
tom zgrade ili kule. Nije jasno odnosi li se ta vinjeta na Ionariju ili
na Bariduum, ali se gotovo svi autori slažu da se milijacija od XIII m. p.
odnosi na dionicu Saritte-Ionnaria351 •
Pravac ceste podudara se sa tzv. Solarskim putom, koj i je ispitao
Ballif. Od Gornjeg Malovana do Novog Sela na Kupreškom polju Ballif
je samo našao ostatke kaldrme, a Novog Sela i Vaga-
na na Janju na više mjesta i ali Ballif ovaj put nije interpre-
tirao kao sastavni dio itinerarske ceste Salona-Servicijum3512 •
Cesta je unesena i u CIL III, T. VI iz 1902, i to od Prologa do Bje-
lajca, kao nesigurna, samo je kroz Prosjek, Novog Sela i Vagana,
kao sigurna3513 Tu su tragovi rimske ceste i danas jasno vidljivi.
Basler i koji su posljednji ispitivali ovaj pravac, ne daju topogra-
fiju komunikacije, niti je uklapaju u sistem itinerarskih cesta354 •

350 Sbrassoo., 24 i 2.5. E. P a š a l NaseTj·a, 21 i AJ UI, 63. - Po Balli.Jiu

je jedan krak ove ceste vodio u Pecku, a drugi prema Majldanru i
Ballif ne porvezJUje ove ceste rsa .komunikacijom TaJbule ri ne
naselje u Si;poVIu. U tome ga slijedi i n. Jnl.i.
351 M. H o er n e s, Alterthumer II, 133, jedini smatra
da je Ionnaria stajala na nekom od sporednih putova. U spor. K. H er m a n,
GZM, 1890, .306, C. P a tt s e h, GZM, 1890, 367 i F. B u a. GZ.M, 1890, 406.
352 Strassen 24-25. Uspor. Via Salaria od Ostije do Sabina, uz Tibar.
353 Desorips•ilt H. K i e p e rt, sru:pplevit R. K i e p er t.
3 54 B a rS l e r, Kupres, GZM, 1953, 339-340,, :sa priloženom kartom.
Uspor. Š . B e š l a g Kupres, Uvod i priložena karta. E. P a š a l AJ
Iri, 6,3 i 65 i Nars elja 21. Usporr. D. Sergejevs ,ki, GZM, 1.938, 49 i l r952, 42.
E. P a š a l AJ III, 64 da ;Se pojedine putne rstanice Tabule,
njima i Iormaria, još uvijek ne mogu

1H
 Na cijeloj dionici cesta prolazi izrazito kraškim terenom. Ostaci su joJ
se dobro na odsjeku od Strojica do Novog Sela, a kroz
dugodolinu Prosjek (Prosik), ogranaka Vitoroge (Mosor) i Ravne
gore (Stražbenica).

SLika 10.
natpis sa Vaganca na Janju (iz 37-41. g. n. e.)

U neposrednoj blizini cest e nalazi se i poznati natpis na

Vagancu u Vaganu (CIL III 9864a u spor. 10159) . .. inter Sapuates et La?]-
matinos, koji je bio postavljen 37. i 41. g. n. e . U dopunu L a]ma-
t inos posumnjao je i Mommsen 355, jer Lamatis, odnosno Aemate, kao što
smo vidjeli, leže mnogo sjevernije na Vrbasu i teško se mogu dovesti u
vezu sa Janjem, ukoliko se ne radi o velikom prostranstvu plemenskog
teritorija.

oko 15 km (po Distanz-Nachweisu)356 •

Cesta je sa Strojica najprij e blago silazila u selo B r do pored vrela
zv. Gornje korito, kuda i danas vodi seoski put. Tu se odvajao i lokalni

355 T h. M o m m s e n, CIL III, 9864a: »La]matinos v. 8 dubitans supplevL

cuun L amati'S ap!Ud Ravennatem et in tabula e iutSdem viae statio adsi1t, q uae
Aemate in Antoniniano a udit; Ae]matinos praefert [)ropter
lapi.dem mi.Uarium n. 321()l1 (1015'9) lUbi vide quae d ixi« . M oja
dosta natpisa glasi: Lucius Arruntius Caminus Scriboniamls lega-
tus pro praetore Cai Caesaris Augusti Germanici iudicem dedit Manlium Co-
elium centurionem legionis VII inte1· Sapuates et . .? matinos, ut fines statu-
eret et t erminos poneret. N atpis j e k:opi'ran dire ktno sa uklesanog
u živu stijenu na potoku Vagancu (Vagan), sl. 10.
356 Dis,tanz-Nachwei.s , Route 153-154, p. 174-175.

115·
put u Babin Do i Glogovac na Janju, gdje su evidenti-
rana naselja357 • U samom Brdu cesta se gubi seoskim puto-
vima, a je i preorana (njiva Arman). Siguran trag javlja se
u polju na južnoj periferiji sela. U izrazito kraškom terenu se
jedan usjek (dug 40, a širok do 4 m) i kaldrma. Trasu obilježa-
vaju hrpe kamena koji je iz aggera ceste. Preko livada Truo-
i Vaganskih podova blago vijuga kroz dolove Naj-
bolje se u blagim usponima, na tvrdom, kamenitom terenu gdje
se vide brojne za koje narod kaže »kola sv. Save«. Široka je
oko 4 m. Cesta ne ulazi u Vagan, koji leži u pitomoj kraškoj udolici, nego
obilazi jugozapadnim obodom sela. Jasno se ocrtava na Lazinama, uz
stoljetne vjerojatno od kamena iz kaldrme. Kod njive
B i l j e g, koja bi mogla mjesto miljokaza, su se sa-
ostaci kaldrme.
Cesta, zatim, prelazi na parcelu zv. Lokvice, na kojoj se na raz-
maku od nekih 50 m na pet mjesta vide Jedna od njih duga
je 4 m. Tu se može izmjeriti i širina koja iznosi 1,20 m. Uz Sto-
žine - u blizini velike kraške u Vaganu - se i jedan
usjek, ali je, na ovom dijelu korpus ceste sasvim erodiran.
Novija ispitivanja pokazala su da je Vagan bio naseljen i u
ko doba. Otkad su zidane zamjenjivati hajte, nalaze se u zas.
Donji Kraj, u blizini škole, temelji rimskih zidanih od dobro
klesanih kvadera, otprilike na dubini od l m. Takve supstrukcije, zajedno
sa estrihom, otkopao je Todo Šumar, a njegov susjed Slobodan
rimske opeke (30 x 30 cm) u malteru. To su tek prvi tragovi
naselja, koje je zatrpano aluvijalnim nanosima. Ova pitoma oaza u kraš-
kom terenu prvo je naselje sa živom vodom Strojica i Stubo-vrela
na Kupreškom polju.
Jasni tragovi ceste ponovo se javljaju na njivama zv. Ravanjke i
Koritine. Na Ravanjkama se agger sa širok oko 4 m,
a na Koritinama (s. Vodice) - spurile, kaldrma, gomile kamena iskr-
iz kaldrme i Sam toponim >>Kori tine<< ( = po
svoj je prilici u vezi sa rimskom cestom.
Kroz s. Vodice, kao i u naseljenim mjestima, tragovi ceste
zatrti su novijim putovima, ali je ona morala prolaziti jedinim prirodnim
putem kroz Knežev do i Klanac, zas. i Šumari. Odatle se us-
pinjala na brežuljak Plandište. To je na ovoj dionici i uspon. Sa
Plandišta se spušta na Fermanovu ravan u zas. na kojoj se može
pratiti više od 100 m (usjek, podzid, i raznesena kaldrma) .
Zatim prelazi na Prisojce i jasno obilježena u kraškom terenu nastavlja
prema lokvi Repušnjak.

357 Za Glogovac, uspor. S er g e j e v s k i, GZM, 1932, 27 (stražarnica?,

zlatni novac, prsten, i dr.). Glogovac nije naselje nego predjel i potok. Vidi i
D. Sergejevski, GZM, 1938, 49.- Nalaze u i Balbinom Dowu
(Janj) evidentirao IS'am posljednjih godina, i !to u na tri mjes.ta, na
njivi zv. M e a ru zas. štenkovac Sello zidovi, Q!peka i troska, na lo k.
(kod nove škole) zidovi i opeka i na •lolk. Glavica (•kod stare škole}
grobni•ca na svod. Baibid su bili zna1tnije aUitohtono naselje. U
Babinom Dolu na lok. Hanovl izoravaju se substrukcije zgrada i tros-
ka.

116
 Izgleda da je na Prisojcu imala dvije varijante, preko Plandišta, i
nižim terenom padinama Plandišta, kroz duboki umjetni usj ek, širok
2,20 m, da se opet u Klancu sastanu oba ogranka:358 •
Preko Poljica, Fermanove ravni i Prisojca vijuga
Pred Repušnjakom dobro je kaldrma sa jakim Tu
je i jedna spurila" 59 •
CATE-NOVO SELO-STUBO-VRELO (Kupreško polje), oko
7,5 km.
Iza Repušnjaka cesta ulazi u poznati Prosjek (Prosik), dugodolinu
Mosora i Stražbenice, dugu oko 4 km.
Pored njive zv. Gorica u Catama dobro se u ledinu kon-
zervirana kaldrma. su in situ s obje strane ceste, koja je ovdje
široka 4,28 m , i U blizini je i dobro podzid
ceste, a na izlazu iz Cata kaldrma. Na ovom odsjeku u kameni-
tom terenu se radovi na niveliranju i usjecanju u tvrdu krašku
osnovicu. Zato se ovdje i više spurila.
Nekih 400 m iza Repušnjaka nalazi se tzv. »Suvi bunar<<, dubok
1,5 m, promjera oko 3 m, a vjerojatno je nekad bio i dublji. U blizini
bunara je manji usjek, sa i planumom zaraslim u ledinu, a
nekih 200 m dalje dvostruke (upravo ispod i više
jednostrukih i zaraslih u ledinu.
Kod »Suvog bunara«, gdje je danas granica Janja i Kupre-
sa, zapravo pravi Prosjek, uska kraška dugodolina jugozapadnog
pravca, koja završava u Novom Selu na Kupresu360 •
U predjelu »Drage« trasa rimske ceste je dobro vidljiva: ostaci
kaldrme, i Širina joj je i ovdje oko 4 m.
Pravac ceste je gotovo ravan osim na lok. Krivi put, gdje se dobro sa-
agger zarastao u ledinu. U blizini Krivog puta je i manji usjek. U
daljnjem toku cesta blago vijuga gotovo u istom nivou.
Savremena staza ide uz rimsku trasu, jer izbjegava staru, naj-
rasutu kaldrmu. U kamenjaru se cesta kao »tlaka« sa rasu-
tom kaldrmom, koja je samo kompaktna a i
zarasla u ledinu. Na takvim mjestima su i
su i spurile, koje u ovom kraju zovu »kolotrazi«.
Kod prvih u Novom Selu Prosjek se širi i prelazi u Kupreško
polje. Cestu i dalje obilježavaju: rasuta kaldrma, i kolotrazi. U
Novo Selo izlazi kod lok. Mašet, osamljenog na maloj uzvišici.
Odatle nastavlja preko njiva zv. Laništa, na kojima je preorana (Jovo
Kiso je na njivi Dolina u kompleksu Laništa izorao kaldrmu) i ravno vodi
prema crkvi u Novom Selu.

"""8 Sve od Vagana staru rimsku trasu prati uska jugoslavenska kaldrma,
široka 1 ,'5 m, ,kulukom lP'red N ,svje:tski rat. Nju ne treba miješati sa
rimskom cestom širokom oko 4 m. -Na Plandištu, u smrekovoj šumi,
rimsku t>rasu nova šwmska cesta Skojice - na Kupreškom

359 Lo,kva Repušnjaik danas je za!Pruštena, Gwristi se samo za pojenje sto-

Ike. Nedavno, ;priliikom je u lokvi dvvena oplata od
1bai!vana. Uza samu lokvru 1ri1mski put je pn)lpao, jer se urmšio teren. Od Strojica
do Stuibo-vrela - na Mntrvaji {Kupreško po lje) - put prolazi bezvddnim kra -
1

jem, pa je ova iLok!va mogla igra'ti neku ulogu i na kasi rimske ceste.
'360 Selo Pr o s i k na Kupresu spominje se u isprav,t Stjepana Tomasevi-
kojom ovo selo poklanja stricu 1knezu Radivoju, rv. Povijest hrvatskih ze-
malja Bosne .i Helfcegovime I, Sarajevo, lt94!2, 5,58.

117
 Uz pravoslavnu crkvu u Novom Selu nalazi se i srednjovjekovna
n ek ropola tuda je prolazila i rimska cesta i nastavljala niz
polj e - ravno na Stubo-vrelo. Na tom dijelu cesta je u njivama u glavnom
zaoran a ili Njezin pravac je obilj ežen samo hrpa-
ma ka mena iz k aldrme.

b) Lokalizacija putne stanice Ion na ria

koji su se bavili ispitivanjem >>Solarskog puta«, prou-
su ovaj put izolirano, a ne u sistemu rimske cestovne mreže. S toga
nijedan od njih nije raspravljao o problemu putnih stanica u ovom pod-
Jedino se tim pitanjem pozabavio Tomaschek, a po njemu i Cons,
koji je putnu stanicu Ionnaria lokalizirao u Vagan na Janju, vje-
rojatno izonimijom Ionnaria-Janj.
Jonariju treba ubicirati južnije u Stubo-vrela,
oko lok. Crkvina (s.Blagaj). U prilog tome govore u prvom redu arheološ-
ki nalazi sa ovog lokaliteta, sa kojeg je Ballif objavio nadgrpbni cipus
ukrašen reljefom Erota362 • Kasnije je Mitar Kovinjalo, vlasnik susjednih
parcela, ovdje nalazio rimske novce, keramiku i žrvnjeve, a otko-
pao je i dva rimska groba sa prilozima. To me je potakla da na Crkvini
mganiziram manje iskopavanje, u toku kojeg sam otkopao zgradu 17,5 x 14
m, zidanu u malteru sa priklesanim kamenom. Širina zida iznosi 0,62 m,
a je do visine od 0,70 m. Sa unutarnje strane zida se i
žbuka debljine 3 cm. Dobro se održao i estrih, debljine 25-30 cm: na
podlogu od kamena i šljunka stavljen je premaz od maltera, pijeska i
drobljene cigle, debljine 3-4 cm. Prema Mitra Kovinjala, i cipus
koji je objavio Ballif, je u neposrednoj blizini ove
vine.
Pažljivo sam pretražio i susjedne njive - Obadine i Otoke. Na
Otokama su otkopani spomenuti grobovi. U jednom grobu navodno je
(bodež), a u drugom dva stilusa sa konjskom potkovom. U oba
groba sahranjivanje je izvršeno inhumacijom.
Na Obadinama, a posebno na parceli >>Baština«, nalazi se razni
materijal: lomljeni kamen i fragmenti opeke; kera-
mika, troska i rimski Zemija je vrlo tamna. Od sam imao
priliku vidjeti sesterac Marka Aurelija'363 , bronzu Julija Krispa, dva asa i
jedan polucentenional, sva tri
Dobija se utisak da su se na »Baštinama<< nalazili objekti drvene
konstrukcije, sa suhozidnom podlogom, jer se prilikom oranja nije naila-
zilo ni na kakve tragove zidanih temelja. Naselje, sa Crkvinom u centru,
zauzimalo je prostor. Sva je prilika da se ne radi ni o kakvom
ruralnom naselju, jer se Crkvina nalazi usred polja, a na samoj trasi
r imske ceste. Stoga j e vr lo vjerojatno da je ovdje bila organizirana jedna
od etapnih stanica, sa upravnom zgradom p rometne policije (stationarii),
obj ektima za p rijem putnika, r adionicama za p opravak kola i potkivanje
konja, hambarima, štalama i skladištima. Tu su morali biti i razni drugi
objekti za smj ešt aj osoblja p utne stan ice i skladišta; sve ono što je p ot-

Ml Na ovoj nekroporli im a oko 35. r aZJnih oblilka. Us\l)on:. š . B e š-

l ag Klllpres, S rednje'VIj eU\:ovni nadgrobni spomenici, Saraj evo, 1.954, lM.
3 62 S tJ'a&sen, 24, T. VH, Hg. 114.
Ma A: Imp. Caesar AureL(ius) Antoninus Aug. P. M, Oohen, o.ko broja
1050.

118
rebno za n or malno odvijanje ove javne službe (cursus publicus) i prome-
ta Za sve navedeno bilo je tu dovoljno prostora. Kako pokazuju
dalj in ari, bila bi to putna stanica Ionnaria . se da se njeno ime (ili
bar n aziv šireg u imenu susjednog Janj .
Možda se tako zvalo šire oko Kupreškog polja, a toponimi se
najupornije održav aju upr avo u perifernim oblastima.

6. Dionica Ionnaria-Ba1·iduo
O odsjeku puta Kupreško polje-Livno je dosta Uda-
ljenost od nekih 45 kilometara (oko XXX m. p.) odgovara u stvari raz-
daljinama triju normalnih dionica Tabule. Ako se uzme da je za 5 milja
puta (bez uspona) trebalo 2 sata hoda, onda je ovaj dio puta putnik
mogao za oko 18 sati364 • Na Tabuli su, dakle, na ovom dijelu morale
ispasti neke etapne postaje. Stoga ovaj odsjek podijeliti u tri etape.
STUBO-VRELO (Crkvina)-UŠIVAC polje), oko 14 km
(mjereno po karti).
Solarski (ili Janjski) put prolazi oko 300-400 m od Crkvi-
ne, na kojoj se nalazila etapna stanica Ionnaria'lGs. Solarskog puta
i Crkvine leže njive Baštine (širi pojam Obadine) na kojima se izorava
rimski materijal (troska, keramika, novci itd), gdje su vjerojatno stajali
drv eni objekti postaje: taberna, konjušnica, itd.
Solarski put nastavlja prema selu Stražbenici od Mrtvaje u
ravnom pravcu preko Obadina. Prolazi pored Malih i Velikih
skih) prelazi Mrtvaju i izlazi na Stražbenicu i
gdje se na lok. Barakovac iskopavala kaldrma i rimska ope-
ka i crijep. Na toj trasi, Novog Sela i Stražbenice, nigdje se ne
elementi umjetno puta, pa ni tragovi kaldrme na
podvodnom terenu u z Mrtvaju. Na toj dionici iskopao sam n ekoliko sondi
na Solarskom putu, ali nisam našao nikakvih tragova ceste. To
me u uvjerenju da se na tom dijelu Solarski put ne poklapa sa
trasom rimske ceste. Posljednja sigurno nije ulazila u podvodno
koje stvara ponornica Mrtvaja, nego je prolazila višim terenom zapadno
od Mrtvaje. Tragova joj nema; vjerojatno je zarasla u ledinu. se da
joj pravac veliki tumulus na Suvatima u Stražbenici367 •
Od Stražbenice prema jugu u glavnom se podudaraju trase oba
puta, ravnim pravcem ispod Kurljaj e, Jarma i Na toj su
trasi i srednjovjekovne nekropole Nevino brdo i Pod Od Ro-
u Stražbenici put prelazi preko Jakanova Briga te i
Duge kose (prema ponoru Mrtvice u Kurljaju). Na dijelu do
kose vide se i ostaci kaldrme i U tom dijelu se
vao, ali oboren, i jedan >> putokaz«, visok je l m , a širok 35-40 cm, k ao
što su i oni n a Ma rinu docu koje je opisao Ballif"l70 •

364 I. P a111oni'i a :r im s:k a, 10>4, bilj. 3.

365 Stu'bo-vrelo se n a!lazi j-oš oko 400 m zrupardnije od Crkvine.
š. B e •š l a ,g iC, Kup r es, 145 i 133.
3 67 V j. P oviest Bosne, 37, u S t r ažb enicu locir a Baridu um.
368 B a s l e If, K•upres, ·340. - Kroz sela Mal ova111 i Zlo selo
p u:t je i n a aurstrijrsk om katastal'skom p lan u i'z 1833. g. (Zone 30, e . 16).
Od lok. Groblje preko Mašeta i Carevca (lbuna·r) [)rem a s j everu vodi ·kao »So-
larski put«.
369 Uspor. š. Bešlag n. d j. 129 i 110, k arta i skica na st r . 109.
370 St rassen, 22 i T. VII, sl. 13. - J ed an t ak av k am en leži i pred
Džaja u Gornjem Malovanu. Ne zna se s kojeg je mjesta dovezen.

119
 U pravcu Gor. Malovana vide se opet vrlo slabi ostaci kaldrme,
ipak dovoljni da se može pratiti ovaj napušteni put. Vodi ravno, a
se kao utabana tlaka. U Gor. Malovanu (zas. gdje je nekad
stajao Žuljev han, modernu cestu Kupres-Livno. Tu je rimska cesta
(mostom?) prelazila i vodila ravno preko Strljanica na vrelo Ušivac,
gdje je bilo veliko rimskih komunikacija (quadrivium).
Danas vrela više nema, a preorane su i Strljanice (Streljanice),
kako je nazvano ovo polje Stržanja i Poganca. svoj
put 1845. g. u Duvno, navodi ostalog: » ... preko Kupreškog
polja vodi drum livanjski; na ovaj brzo i stupimo na Streljanicu
ravnicu ispod planine Malovana, 2 sata ... Na Streljanici mnoge
se starine, novci, i prstenovi rimski ... polje ovo ne ore
se, samo kosi ... «371 • Na žalost, moderni arheolozi nisu stigli da ispitaju
rimske ostatke na Streljanicama. Kod vrela Ušivca sastajale su se ceste iz
doline Vrbasa i sa onima koje su dolazile iz doline Plive i sa Li-
vanjskog polja. Tu je morala biti i etapna stanica, udaljena od Stubo-
-vrela u Blagaju oko 9, a od Livna (Bariduum?) oko 20 milja ..
Vrelo UšiVAC-ŠUJICA, modernom cestom oko 12 km, a starim
putem pored Stržanja oko l l km.
Na ovom se odsjeku cesta Salona-Servitium poklapala sa cestom
Salona-Argentaria3 ro. Ballif ju je obradio od Stržanja do Gajevina, a mar-
kirana je kamenim putokazima, koje je Ballif smatrao za >>Schnezeichen«
s obzirom da cesta prolazi kroz Kupreško polje, koje leži na visini od oko
1100 m. Na tom dijelu se i korpus ceste (>>Strassen-
korper«)374.
Stara rimska cesta, koju na Kupreškom polju nazivaju
»drum«, i danas- zarasla u livadu- na dijelu koji nije preoran,
vodila je od Ušivca prema Stržanju, a široka je oko 4 m. Preko Marin-
-doca, na kojem se nalazi jedan od Ballifovih putokaza, ali oboren, pre-
lazila je na kosu, gdje se nalazi drugi putokaz in situ3 75 • Kroz
Dolove put silazi prema srednjovjekovnom gradu Stržanju, na kojem se,
izgleda, nalazila i rimska stražarnica376 .
Od Stržanja do Šujice cesta je u stalnom padu, ali je tako trasira-
na da se taj pad i ne Iznad gaja zarasla je u šumu,
ali joj se vide i kaldrma. Na strmom terenu zasuta je i svedena
na širinu nogostupa. Spušta se niz Osoje do lok. Mašet na

371 I. F. J u ik Putopisi i istorisko-et nograf,S:ki l!"adovi, Sarajevo, 1953,

106.
Basler, n. dj. 340: >>Ova je u rimsko doba ima'la nesum-
njivo transverzalni na magistralu Duvno - Bugojno, ali je Ballif do-
je iz sjevernog prarvca naglo prekida kod kJrižanja na Ušivcu, i tek
poslije Ravanjskih Vrata nastavlja dalje prema Rumbocima i Varvari<<.
3 n V. ovdoe ces!bu >>Ad Hedum cas.t ellum Daesi·t iatilum«, dionka Bis tue
Vetus - Ad Maltricem.
' 174 Strassen, 22, Fig. 13 - Na austrijskom katastarskom planu
je kao >> Stari drum <<, a vodi pored Stržanja preko Strljanica do Ušivca (Z. 30.
col. XVrl? .
375 iPutotkazi (v. sl. kald Ball!ifa) su uldaljeni jedan od d11ug·oga oko 200 m .
Putoka:z na ko.s i ima d imenzije 7,5 x 42 om, a onaj na !Marin-Docu
90 x 3'5 cm. Sasrvill11 .su ±m putolkazi koje 1sam naišao u SltražJbenici i kod
Džaja u Gar.
376 V. Rad ,iJ ms lk y, G2lM, 1•89!2, 11B. K. ,part; ·s ch, GZM, 190Q, 6----8.-
Struk!turom zidanja taj se objeka·t potpuno mz<likuje od arh'i,tekture srednjo-
VJjekJovno.g grada.

120
Sa sve do Stržanja vidi se kao >>trag« (tlaka) utisnut u plas-
tiku terena. Još se bolje vidi s nove ceste, koja vodi zapadnom stranom
Stržanjskog klanca.
Kroz se cijela širina puta, koja ovdje iznosi
4,50 m: agger, kaldrma, podzidi i usjek. Ova cesta živo je ko-
rištena i u tursko doba. Turci su ovaj put obnovili, ali na staroj osnovi.
To dokazuje u prvom redu njegova širina od oko 4 m, dok su turski pu-
tovi t zv. kaldrme mnogo uže.
Oko 1,5 km ispred Sujice cesta prolazi pored dvije grupe
što jasno ukazuje da je prometnica kor ištena i prije Turaka. Put,
zovu »Stržanjski put«, ali je poznat i kao >>rimski put«.
Gdje se nalazila etapna stanica (mansio)? U samoj Šujici dosad
n ije bilo n alaza, dok su u susjednim otkriveni znat-
ni ostaci naseobine. Tu se oko bazilike prostiralo
naselje prometnog Tu je ulogu Šujica igrala i u
srednjem vijeku. To dokazuju ostaci srednjovjekovnog Stržanj-grada sa
ostacima rimske stražarnice. I turski defteri (oko 1528. g.) navode za šu-
jicu da klanac (»derbent«) i da su njeni stanovnici zbog toga oslo-
nekih
Sa našeg aspekta Šujica je i stoga što su se u njoj sas-
t ajale dvij e Dolabeline ceste, ona koja je dolazila iz Duvna i ogranak Ta-
bule Salona-Servitium iz pravca Liv na380 • ime ove
stanice ostalo je nepoznato zbog lakune na Tabuli.
ŠUJICA-LIVNO, modernom cestom 23 km, a rimskom cestom oko
19,5 km.
Tragove rimske ceste ovdje je zapazio još ing Mojza3 81 • I po Ballifu
se »von der Borovaglava . ... lassen sich die Spuren der Strasse
bis ins Borovopolje . ... verfolgen<< 382 • Ballif spominje i ali bez
pobliže oznake mj est a gdje se nalaze.
Rimska cesta, na je osnovi polovinom XIX st. tur-
ski put, uglavnom prolazi pravcem sadašnje ceste, ali sa manje zavoja.
Može se pratiti bez prekida od turskog mosta u Šujici do škole u Poto-
Cesta je vodila kraškim terenom preko Sutina u polju,
a zatim ispod Lupoglave (gdje se vide i na Borovo polje, ali
n ešto južnije od moderne ceste, jer ide preko »Dokozina greba« i Korita,
t e se na Borovu glavu u spinje klancem k . 1290 i 1223. I n a Boro-
voj glavi navodno ima »žlibova «. Modernu cestu je sjekla ispod Kuka, a

Tu su se pored rp;u:ta na proplanku, velika :.r

obliiku pri•zme.
378 M. H o er n e s.. Din. W.rund., 283. e. M a r e h e s e t t i, GZM, 1891,
246. V. Rad i m s k y, GZM, 1892, 118. K. P a t s e h, GZM, 1902, 6-9. Uspor.
e o n s, DalmaJtie, p.
379 M. D ž a j a, Sa kupreške visoravni, 1970, 84.
380 Ovo je !bio jedan od na•jfrekventniji<h ces1 tovnih pravaca ·klro.z Bosnu.
Cf. P . M a t k o v P utovanj a po Balkanskom poluotoku XVI vijeka, Rad
J AZU, 129. D j. M a z a l Biograd - Prusac, stari bosanski grad. GZM,
1951, 147 i d. H. Kr e š e v l j a k o v Hanovi i karavansaraji u BiH, Sara-
jevo, 1g,57, 1 2.7-:13·3.
3 8 1 J . A •l a Delminilum, BD, 187•8, 54-·56: ,,Le tr ace d eH a via ro-
m an a tra Suica e Livno passando per Borova-glava . . . fiurono gia rilevate
dall' ingegnere Moiza, r'isulta dalla carta annessa all' opera, gia dtata,
del console Blau« (56). Uspor. B l a u, Reisen, karta - Ri:imische Strasse.
as2 B a ll if, Stmssen, 22.. V. i bilj. 2. E. Naselja 18 i 19
usvojio je Ballifove i rezultate, pa na .kar ti ima ucrtanu cestu L:v-
no - Sujica preko Borove glave (1229 m).

121
 odatle se niz spuštala u uza samu Gradinu na
nama38".
Nekih 500 m d alj e, n alaze se u z staru cestu zavaljeni bunar i
lokva , zvani Kod bunara su u tvrdu osnovu staroga puta
urezan e dvostruke v jerojatno one koje sp ominje B allif (»ab-
seits der Str asse <<), a nalaze se odmah ispod savremene ceste.
Ri m ska cesta se dalj e spušt ala n iz t rasom turskog pu ta do
izvora V r b ovnik u gdje je v jerojatno u šuma rku Borak
bila pored izvora manja etapna stanica prije uspona na Borovu glavu.
Tu su se po nar odnom bacali kamena s ramena Mijat i
Mali Marijan. U blizini ovog vrela nalaze se dvije srednjovjekovne nekro-
p ole, koje u kazuju da su cesta i bunar predturskog porijekla"8 '.
Kod škole u stara trasa se sastaj e sa današ-
njom cestom. Kroz je obilježena srednjovjekovnim ne-
k ropolama - grobljima. Jedna je u zas. na lok. Lastve, odmah
uz »rimski put <<, a ispod moderne ceste (25 druga je na Golom
l1rdu u zas. Podgreda sa više od stotinu spomenika, a u zas.
na lok. (75
Ballif je i na ovoj trasi zabilježio spurile u Kaselova klan-
ca, sa tragovima ceste ispod Golubovine Osim Gradine na
koja je vjerojatno služila za zaštitu ceste još u predrimsko
doba, na ovom se pravcu nalazi i Gradac iznad gradina
delmatskog tipa sa nasipom. nalaza bilo je navodno samo na
Crkvini u PodgredP86 •
Od u do Livna staru rimsku cestu, koja je
bila korištena i u srednjen1. vijeku i u tursko doba3 8 7 preslojila je nova
- na dijelu.

7. Dionica Bariduo XIV In ALperio

Iz Livna je cesta vodila preko Gubera, Rapovina, Grboreza i Pro-
loga do lakta pod Dinarom, gdje se sastajala sa cestom Itin.
Ant., koju smo obradili u ovog poglavlja. Ogranak od Prologa
prema Livnu ucrtan je i na karti CIL III (1873), kao »sichergestellte
Strasse <<, iako joj nisu tragovi na terenu. Ovaj pravac dobro se
u klapa i u distancu Tabule, jer od Livna do Prologa današnjom cestom,
koja vodi ravno preko polja, iznosi 17 km, ali se mora dozvoliti da je
rimska trasa bila nešto malo Ako tome dodamo i udalj enost Pro-

300 U posljednje w ijeme G r adimu s1 u r askoJpa•l i cesta,ri d a b i d ob :H ma-

ter ijal za ceste. je još a abr a mlben i tu -
m ultus vi,so.k ok o 110 m. Opseg Gra d:ne je 80 x 35 m , a oblik elipsoidan. N a
Grad ini im a dos t a ,p r ethistorij,s ke k era m ike.
38 4 Nekrop ola u na lok . Vrb ovn ik sa 10 spom eni k a, nekih
20 m od bunara. Oko 300 m sjevernij e, uz sam put n ala zi se na
lok. V aluša d r u ga nek<rop ola sa alko 35 spo m en ika.
385 Strassen , 21
2. Na a ustrijskom pla n u je ka o »Ro-
:mer Strasse«, a vodi sj evenno o d u pravcu K orita. I<,roz
a u pravcu na istom je :p lanu (Z. 30, col. XVI iz 1383) k ao
» Alte Strasse«.
asa Navodno s u neki na·l a zi sa Crkvine u P.odg·redi, njLma i n atpi si,
p r eneseni u samos tan Gorica kod Livna.
3 8 7 L i,V'no je u a1nti-oko d oba bHo n asel je autohtonog kara•k.tera
o nadgrob ni spomenici. U spor. K. P a t s e h. GZM, 1906, 164
i d. , GZ<M, 19112,282. D . Se.rg ej evs k i GZM, 193<0, 159- Wl i GZM, 19:31.
19-2,2. genti1no ime su A e l i i.

122
log-In Alperio (po rimskoj trasi) od oko 4100 m , dobit otprilike
vrij ednost koju daje T abula od oko 21 km. Ili: m ilj okaz iz Prologa sa oz-
nakom a Salonis XXXIV mp nal azi se na pedesetom kilometru od Salone.
/\ko :'e t ome doda 17 km Prolog---Livno, ukupna udaljenost od Salon e do
Livna, gdje smo ubicirali Bariduum, iznosi 67 km, a zbir na vrijednost
distanci po itinerarima iznosi 43 mp oko 64 km. Sadašnjom cestom ta
razd aljina iznosi 83 km. Razlika otpada na zavoje preko Din are i okuke
S inja i Solina.
Kao što smo vidjeli, i dionicu ceste A.equum-Pelva---Sal-
viae vodi pravcem Prolog-Livno, a odatle preko na
polj e.
P ravac ove ceste koji je v odio smjerom današnje k omunikacije
obilježen je nalazima u samom Prologu, Grborezima i Livnu 388
te srednj ovj ekovnim grobljima u Prologu, Gr borezima, Rapovinama i

naselje bilo je ono u Livnu, ali nam iz iz-

vor a status naseobine nije poznat. po onomastici, u Liv-
nu uporno i dugo se održao delmatski
Ako, dakle, liniju sa reperima: Stubo-vrelo, Ušivac, Str-
žanj, Šujica i Borova glava, onda Stubo-vrela (Ionnaria) i Livna
(Bariduum) na Tabuli treba unij e ti konjekturu od oko 30 milja. Nemamo re-
alnog osnova za r aspravu da li je n a Tabuli izostavljena jedna ili dvij e
stanice i kako su se one zvale. Izvjesne objekcije u vezi s tim problemom,
iznio sam u uvodnom dijelu ovog poglavlja. Tamo je bilo govora i o
problemu prostornog opsega plemenskih zajednica Barizaniates i Lizavi-
ates391.

8. Dionica In Alperio VIII Aequo (oko 12 km)

Cesta je preko Prologa prelazila istom trasom kojom i cesta Itin.
Ant. koju smo opisali. Ostao je neriješen jedino problem ubikacije
mansio In Al perio ( = In al perio?).

3ss B a ll if, GZM, 1891, 397. U spor. B a s l er, Spolija arhi-

tekture na n ekropoli Mramorje u Grborezima kod Livna, N. st. VIII. Sarajevo,
1962, 115- 118. Za Livno v . bilj. 387. U spor. I. B o j a n o v s k i, P elva i Salviae,
Adriatica. str. 50·3-522.
389 B e šl a g Grborezi, srednjov j ekovna nekropola, Sarajevo, 1934.
Na katas:tars.kom ,pl anu iz u blizini puta je nedalek o Gulbera
'·Ried Bilje ,g<<, a kraj ;purt a »Ried lVITamDrje" i »Gradina«. Dana'S u
tom dije1u više nema a ni '"biljega« koji je mogao }:)iti miljokaz. Na-
vedeni lokaliteti se nalaze Prologa i Gubera, dok bi u samom Guberu
mogli imati za h odološk a ispitiva nja toponimi >> P ogle-
dala« i »Ciga:nski p ut«.
Od ranijih Bariduum je ubicirao u Livno H o er n e s,
D in . Wand, 928 i CIL I II 2, T . III = Ballif, Strassen, karta; Mayer, Die Spra-
c h e, 77. _
::<n U spor . B. G a br VAHD, 1953, 107-- 109. iz Sušnjara
je granicu dvij.u delmatskih župa (pagus). O n e s.u, svaJ;:a sa ·s vo j,·
s>trarne Dinare. i samu zahvata'le 'Široko BaTiz a-
niates su držali Li vanjsko polj e, Vizav iates gornju Cetinu sa Vrlikom, a Osi ·
n:iates doni n :sa S irnj em. Prema tome, pr oblem prosto:-n og 01psega del-
mats'k:ih pfemeaskih zajednica treba rješavati u ši.rem terito rij a.l.nom opsegu .
M ožda bi se u vezu s Bari duom mogao doves ti i etnik .B ar i d u s t ar u m
(casteLlum BaTidusta.rum) iz Dacij e, u Alburnus Maior, gdje je bilo na-
seljeno dosta rudara i trgovaca iz Dalmacije, tako npr. i iz susj ednog Ekvuma.
Usp. C. D a i e o v i e i u, Is toria Rominiei, I, Bucuresti, 1960, 51 i d . V. bilj . 67.
U tom bi i odnos delmatskih župa (pagus) bio

123
 Udaljenost od na Cetini do Bilog Briga pod Dinarom gdje
je mogla biti manja naseobina iznosi svega 9 km, dok Tabula
daje 8 milja, dakle oko 12 km 11,77 km). Od do Vagnja
na Prologu udaljenost rimskom trasom nešto je od 14 km, a do Prolo-
ga u Livanjskom polju još preostaju 4 km. To da se postaja In Alpe-
do nalazila nepuna 3 km južnije od Vagnja i da se ne može tražiti u Bilom
Brigu. Arheološki tragovi te stanice nisu se ali su morali stajati
negdje u blizini ruševine austrijske žandarmerijske kasarne, ili - što je
vjerojatnije i - na zaklonjenom prostoru u blizini današnje ces-
tarske na Upravo su u blizini toga mjesta na
karti kod Ballifa nalazi i spurile.
U stvari time se zatvorio krug Ekvuma i Leusabe. Dok je
ogranak Itin. Ant. prelazio preko polja i Pecke u
dotle je ogranak Tab. Peut. vodio i prometno
lakšim smjerom, preko Kupreškog polja i doline Plive, u kojoj se nala-
zila Baloja, napredna samoupravna aglomeracija.
se da je u kasnijim carstva više bio korišten ogra-
nak ceste preko polja (Pelva-Salviae-Sarnade, Itin. Ant.):
svi naime miljokazi s ove komunikacije (Gordianus, Constantius
Chlorus i Julianus), a vjerojatno obilježavaju i neke zahvate na reparaturi
ove u III i IV Ipak, sasvim je izvjesno da je si-
multano bio korišten i krak preko Kupreškog polja (Tab. Peut.), jer su
se na njemu nalazile i neke naseobine kao one u Livnu (Ba-
riduum), Šipovu (Baloie), i Majdanu. Ovim je pravcem vodila
i jedna od najvažnijih prometnih arterija u provinciji - cesta Salona -
Argentaria (na odsjeku šuica-Kupreško polje). Na oba pravca bio je
i cursus publicus, ali ne znamo da li su oba radila kroz cijelo vri-
jeme. Kao da neke indikacije za daha ranog carstva daju prednost kup-
reškoj varijanti (Tab. Peut).
Ako bismo na kraju rekapitulirali naša izlaganja, onda bi kompa-
rativna tabela ceste Tabule Peutingeriane izgledala ovako (v. Kartu I) .
SALONA SOLIN
XVI (XXI?) m. p. oko 31 km
AEQUO (kraj Sinja)
VIII m. p. o. 12 km
IN ALPERIO VAGANJ (na Dinari)
XIV m. p. o. 21 km
B ARID UO LIVNO
(XXX? m. p.) o. 44,5 km
IONNARIA BLAGAJ (Kupr. p.)
XIII m. p. o. 20 km
SARITTE (Sarute) STROJICE (Janj)
VII m. p. o. 10,5 km
IND ENE A (na Janju)
V m. p. o. 7,0 km
BALOIE ŠIPOVO (na Plivi)
XII m. p. o. 18 do 19 km
LEUSABA
X (?) m. p. o. 19 km
LAMATIS KRUPA (na Vrbasu)
XII m. p. o. 20 km(?)
31 1\\ V. opis naprijed: dionica Aequo - Pelva, V. bilj. 93 i 94.

124
 CASTRA BANJA LUKA
XIII m . p. o. 19 km
AD FINES LAKTAŠI (banja)
XVI o. 24 km
SERVITlO BOS. GRADIŠKA

C. CESTA SOLINSKOG NATPISA (CIL III 3198a = 10156)

U toku izlaganja istaknuto je da je cesta solinskog natpisa .. . ad
fin es prov inciae Illyrici mogla ili trasom Antoninova itinerara ili
onom Tabule, ali je mogla prolaziti, bar i n ekim smj e-
r om. Preliminarno i naveo sam i dvije iz
(Aequum) u dolini Cetine do Vrlike, a odatle preko Uništ a na Grk ov ce,
ili iz Prologa, južnim rubom Livanjskog polja do Grkovaca. Kako smo
vidjeli, nema. Iz Grkovaca je mogla na po-
lje preko Bastasa i
Odnos Dolabeline ceste prema komunikacijama itinerara nije u sta-
rijoj literaturi dovoljno tretiran. Prvi je ovo pitanje sa više sistema pos-
tavio Nakon a nalize itinerarskih pr avaca kojima
razlikuje duži i stariji pravac od i i oba v odi preko Gla-
polja)3913 , a utor je odredio i pravac ceste a S alona . . . . ad fines
provinciae Illyrici: Salona-Prolog-Livno-Podgradina (Kamen)-Pecka
polje-Šljivno-Banja Luka-Mahovlja-
ni (Ad Fines). Navedeni pravac ima 260 km a duži je od Dolabeline ceste
za nešto više od 10 km, ali i pored toga smatra da odgovara ma-
gistrali koju su ». . . die Romer friih, d . h . sofort nach der Eroberung di-
eser Gebiete - also 16/ 17 u . Z . - w ie dies aus der er w ahnten Inschrift
hervorgeht, Cesta je, p o n a dionicama Pecka-
Šip ovo-Majdan i kod bila nešto
Opisani pravac nije u skladu sa situacijom na terenu,
jer na dionici Livno-Podgradina i Pecka-Šipovo, itinerar iz-
lazi iz realnog toka rimske ceste. Na tim pravcima su mogli p ostojati
samo vicinalni, p u t ov i306 •
U kakvom je, d akle, odnosu Dolabelino. cest a prem a itinerarsk im
komunikacij am a? Ima li elem enata koji bi id en tificiran je Dola-
beline ceste sa jed nom od .itin er arsk ih? Elem en ata koji b i imali snagu
relevantnih dokaza nema. Mogu se samo izvoditi u ok viru pret-
postavki. J ednu takvu prihvatljivu pretpost avku izn io je još W. Toma-
schek, po k oj em starija t j. Dola belina cesta (koju on s pravom iden tificir a
sa cestom Tabule) ide više p rem a
rimske ceste na t er enu stekao sam u tisak d a se Dola-
belina cesta ad fin es provinciae Illyrici p okl ap ala up r avo sa cestom T a-
bu le. Zbir distanci koj e daj e T ab ula , za oko 30 milja, divergira
samo za n ekih 10 milja prem a podacima solinskog natpisa (1 26 + 30 =
= 156 : 167 milj a). sam u uvodnom dijelu u kazao d a t a r azlika možda
n astaj e otuda što je Dolabelina cesta išla do p r ijelaza n a Savi t j. ad fines

3 t'3AJ III, 64.

;304 Iibidem, 65.
Ibidem.
396 Cest a L ivno - Padig.rad in a - »VerbimJdung zwisch en dem
un d d e m L ivanj.sko - p o1lje« (cesta b r. 4) , B a l l i f, Stmssen , 23.
co1 Topograp hie, 517.

125
provinciae Illyrici, a ne do etapne stanice Ad Fines. Prijelaz je mogao
biti negdje u blizini Srpca ili Donje Doline. Kada je cesta Si-
scia-Servitium-Urbate-Sirmium, desnom obalom Save, posljednja dio-
nica itinerarske ceste Salona-Sava skrenula je pravcem prema
B os. Gradiški-Servitium, koji se n alazio otprilike na puta
prema Sisciji i Sirmiumu.
oko Srpca ispitivao je i došao do da tu
nema nikakvih rimskih ostataka. Njegovu su pažnju privukli ostaci i
položaj lok . C a g a n gr a d, koji se polukružno izdiže nad desnom oba-
lom st a r og korita Vrbasa i njegove pritoke Ine, a koji na to da se
ovdje »traži neko naselje (utvrda) iz ranog srednjeg vijeka« 3 u8.
Kada sam 1969. godine obilazio ovaj teren, na Caganima sam n a-
šao novu situaCiju. Cagangrad je 1959. g. bio od vodnim kanalom,
na k ojem je pumpna stanica. Tom su prilikom otkopani temelji
zidanog opekom. Zid je u temeljima sa vanjske .strane bio ob-
ložen koljem i pleterom, a u uglovima k rupnijim kamenom (oblut-
kom).
Nije nam p oznata · širina ovog jer kanal nije zahvatio
cijeli objei{at, dok mu dužina ·iznosi ok o 12 m . .Zidovi, široki nešto p reko
l m, su se do v isine od 1,5 m , a leže 1,5 m ispod nivoa današnjeg
terena. Utemeljeni su, dakle;' 3 m duboko na kompaktnom sloju gline
k oji je debeo 6 m. Prilikom iskopa kanala n ašlo se mnogo opeka fo rmata
cca 35 x 15 x 6 cm, · ali slabe konzistencije. Po obliku bi opeka m ožda
mogla biti rimska, ali po kvalitetu ne odgovara rimskoj proizvodnji.
Cagan gr ad zahvata prostorni a real od n ekih 3000 Izgleda da je
bio opk olj en visokim · bedemom od opeke. Vrbas, koji je, samo u
posljednjih 50 godina tri· puta promijenio korito, nij e plavio Cagane, dok
na slavonskoj strani nije podignut nasip (1914).
Iako opeka sa Cagangrada po svojoj konzistenciji nij e si-
tua cija samog objek ta, sa temeljima ukopanim 3 m duboko, kao i njegova
kao da ukazuju na postanje objekta. Ovo je samo pret-
postavka, jer rješenje problema treba prepustiti vremenu. Možda su prak-
Rimljani pravili opeku od zemlje uzete na licu mjesta? A možda je
i nedovoljno i slabo osušenu opeku oštetila vlaga?
Vjerojatno ovdje na samom Vrbasa u Savu imamo jednu ka-
snorimsku (?) utvrdu-pristanište, kakva je npr. bila i ona u i dru-
ge398a. Po svoj prilici se radi o skloništu flotilje.
Udaljenost Laktaša od Srpca iznosi oko 35 km, a Laktaša od Bos.
Gradiške oko 28 km. Ako se uzme u obzir i da je prijelaz preko
Save kod Srpca i Davora mnogo lakši nego kod Bos. Gradiške, postaje još
v jerojatnije da je Dolabelina cesta vodila do te je, naime,
da je u momentu glavni cilj Dolabeline politike bio da poveže

3 '\3N. st. IV, 67 i Naselja, 27. - je s pravom istakao da je fo-

izonimija Servitium = Serbitium - Srbac samo filološka apstrakcija
bez arheološJke osno,ve. Oron im Srlbac :bi mogao ipak porij ek·lo (etimološ-
k i) od Serbitium, p o ZaJkOJnu o održanjtu top0111ima.
To bi ujedno pretpostavljalo teri,t orijalnu pripadnost Srpca SerwHiumu k ao
autohtonoj civitas, se •teritorij mogao pwstira:ti u trolmbu Acd Fines (Lalk-
taši) - Srbac i Dubica, ukoliko to ne bi bilo u suprotnosti sa citiranom Justi-
nij anovom novelom.
aus• A. M 6 e s y, Eine spatromische Uferfestung in der Batschka?,
zbornik, XII (1969), 71-79, sl. l - Podatke o ostacima utvrde na Caganima
(Cagangrad) zahvaljuj em drugu Dragoljubu direktoru Vodne za-
jednice u Srpcu.

126
 Salonu sa Panonijom i Sirmiumoma00 • Do Save su cestu mogle izgraditi
dalmatinske legije, a kroz Slavoniju panonske. To bi rješenje zadovolja-
valo i potpuno odgovaralo ciljevima Rima u tom
Dolabelina bi cesta, prema t ome, išla pravcem: Salona- P rolog (h
ALp erio)-Livno (Barid uum)-Kupr eško p olje (Ionnaria)- d olina P live
(Leusaba) -Krupa n a . ·vrbasu (Lama -
tis)-Banja Luka (Castra)-Laktaši (Ad Fines)-(vjeroj atno) Srbac (U 'Ja-
te), ili kod Donje Doline, što d a bi se do Laktaša poklapala sa ko-
munikacijom koja Je ucrtana na Tabuli Peutingerijani.
U prilog tome mogle bi se n avesti i što se na
odsjeku ova cesta podudara sa onom ad Hedum casteLLum
Daes-ii.Latium., što vodi povolj n im teren orn, bez visokih prije-
voja, izuzev Prologa; što povezuje više autohtonih naselja ne--
go cesta Itin. Ant.: Livno, Šujica, Šipovo, Majdan i d r .
Izgleda da je dionica Antonin ova Itinerara preko Sta:retine planine
bila nešto kasnij e, istom kad j e municipium Salv ium (H ala-
postao a to je moglo biti negdj e na prelomu I i II st. n . e .
I n eki elementi n a ovom odsjeku kao da govor e u prilog ove teze : kaldr··
ma Lištana i i cesta u z Sta r etinu više odgova raju gra-
dnj ama Trajanovog doba.
* * *
Pravac Itinerara Antonini obilježen je miljokazima, dok na ogran-
ku Tabulae Peutingerianae dosad nije nijedan miljokaz, izuzev
»putokaza<< n a p olju. To b i m oglo da je ova ko-
munikacij a ostala manje-više u onom stanju u k akvom je bila
još u prvim danima rimske vlasti. Uz ogranak Tabule n alazi se i jedan od
najstarij ih rimskih spomenika u u n u trašnjosti provincije, i nter
La?]matinos et Sapuates na Vagancu u Vaganu (Ja nj) . I to su razlozi koJi
navode da priorit et dademo ogranku Ta bule.
Izgradnj a cestovne veze primorja i dubokog jedan
je od pothvata rimske uprave u Dalmaciji. Iako komunikacij a
Salona-Prolog-Banja Luka i nije u prvi imala ekonomski
jer je - osim na sektoru Majdana i Sinjakova - prolazila r ela-
tivno pasivnim krajem (ali manje pasivnim nego što je danas), njezin je
i bio velik. njeno historij sko
nije bilo samo u tome. Ona j e trebala da poveže maritimnu Dalmaciju i
Italiju sa plodnom Panonskom nizijom i da doprinese zaštiti granica car-
stva (prema barbarikumu), koje je August pomakao na Dunav. U svom
dugom vijeku cesta je odigrala doista ulogu. Njom su stupale
legije koje su ukrotile hrabre Delmate (feroces Dalmatas, Salust), dok su
k asnije marširale protiv Sarmata, Gota i drugih naroda koji su
prijetili carstvu, da na kraju upravo ovom cestom pojure avarske horde i
poslije punih 600 godina unište dio onoga što su Rimljani stolje-
stvarali.
Izgradnjom ove komunikacije bio je prvi, ali i posljednji put, us-
pješno otklonjen (u okvirima datih ali i potreba)
onaj geografski dualizam koji razdvaja Panoniju od Dalmacije.

aon A. D o m a s z e w s k i Beneficiarierposten, BD, 1904, ll. Domaszew-

ski je iznio mišlj enje da je zaVIršna DolabeHne ceste moTala biti
od Se.rvit.i uma (ibidem) .
'100 P a t s e h, GZM, 1906, 164, smatra da je Salvium uzdigTIJut na r ang
mUJnicipija oko 70. g. n. e.

127
 TABELARNI PREGLED MILJOKAZA
SALO NAE
l. CIL III 3198 10156, 3200 i
3201 = 10'159 viae a Tiberio munitae
2. C III 3203 PhilLppus pater
3. C III 10169 PhiUppus pa ter
4. Starinar, 1926/27 VAHD 1926/27, IuHa.nus
139

KLIS
5. VAHD, 1921, 25 MaximinJUs Thrax
6. Bull. dalm., 1907, ll 'Drebonianus Gallus
7. BuH. dalm., 1907, 113 Constatius Constantini
filius
DUGOPOLJE
8. BuH. da;l m. 1908. 77 = Star·inar
= VAHD, 1928/27, 146 Maximinus Thrax
9. CIL III 10170 Constantius Constantini
filius

DICMO
10. Ad decimum lapidem Decimin, Rav. IV, 16, 17

AEQUUM
ll. Mišura, Colonia Aequum, 72 Valent(inianus ?)
TValentiniano et Valenti
Augg.?]
OBROVAC

12. J. BD, 1882, 133 izgubljen

PROLOG
13. C. III 10168=13325 XXX IIII
14. C. III. 133QI6 ConstantiUJS?
15. e. III. 9857 Flavius Maximus feclt

STRUPNIC
16. I. Bojanovski, Adriatica, 510 Max minus Thrax
sl. 3

STARETINA
17. Ph. Ballif, Strassen, br. 19 LI Gordi anus
18. Ph. BaHif, Str.asse n, br. 20 anepi,g,rafski
HALAPIC
19. D. Sergej.ev.ski, GZM, Hl218, 85 Oonstantius Chlorus?
2·0. D. 8e:ngejevski, GZM 19.28, 84 Iu'lianus
21. D. Sergejevski, S;pom. 77, 27 I•ulianus (1i21gubljen)
22. I. Boja novski, Adriatica, 510 anepigr·a fski
GLAVICE
23 . I. Boj.wnovski, n eobjavljen anepig.rafski
24. I. Bojanovsld , neobjavlj en fr.agmenat
25. I. BojaonoVIski, neobjavljen f.ragm enat
26. I. Bojanovski, neobjavljen

128
 RUDICII
27. D. Sergejevski, GZM, 1942., 12.1 an epigrafski
ODŽAK
28. P h . Ballif, Strassen, br. 22 a nep·i grafski

MLINišTA I SKOKOVI
29. P h . Ballif, Strassen, br. 23 LXV Honorato cl. v.
30. Ph. Ballif, Sbr.a s,s en, b r. 24 ane,pigrafs'ki
31. Ph. Ballif, Strassen, br. 25 iZJgublje:l (?)
I. Bojanovski, neobj avljen ane:pi,grafs'k i

J ASENOVI POTOCI2
33. Ph. Ba11if, Strassen, br. 26 fragmenat (izgubljen)
34. Ph. Ballif, >S tmssen, 1b r. 27 f ra-gmena t (izgubljen)

S TRBINA (Han KaJrantan)

35. V. Radims.ky, GZM, 1891, 432 rlzgulbJjen
GORNJI SEJHEJR (Banja 'Dk ekHja)
36. I. Bojanovski, neobjavljen an epigrafski
37. A. bilj . 232 (ovdje) uništen

Još j edan fra gment miljokaza nal azi se n a groblju u

1

Ballif, n. mj . dozvoljava
2 da se radi o fragmentima t ri miljo-
kaza u Jasenovim Potocima.

9 121
 II

VIA GABINIANA AB SALONIS ANDETRIUM

Cesta Salona-Andetrium je 16/ 17 g. n. e., kao i magis-

tralna komunikacija ad fines provinciae IUyrici (CIL III, 3200 = 10156).
Gradili su je pripadnici VII legije, koja je garnizon imala u Gar-
dunu kraj Trilja na Cetini (Tilurium) kao vezu sa Burnumom (Ivoševci,
Kistanje) na Krki, gdje je bilo sjedište XI legije. Izgradnja ove ceste tre-
balo je da lakši operativni kontakt dvaju legija i efikasniji nad-
zor netom pokorenih Delmata. Upravo na i Svi-
laje, u Salone, Delmati su Rimljanima zadavali najteže udarce. Na
staroj komunikaciji, koja je povezivala niz delmatskih gradina (opp.ida)
u dolinama Vrbe i 48/ 47. g. pr. n. e. nanesen je težak poraz Ceza-
rovom legatu A. Gabiniju 1 • Samo 14 godina kasnije, u teškim borbama
oko Promone i Setovije bio je ranjen i sam Otpor Delmata bio
je skršen tek 33. g. pr. n. Nakon poduže opsade Setovije, rat se zavr-
šio potpunim porazom Delmata (efferum genus, L. A. Fl or u s, Epit, I,
3, 25) koji su bili prisiljeni da prihvate teške uslove mira 4 •
Ovaj jedini prirodni pravac, dolinama Vrbe i Sutine, na
komunikaciji koja je povezivala Drniško i Sinjsko polje, bio je za Rim-
ljane od prvorazrednog ako su željeli osigurati u Cezarovo doba
uspostavljenu vlast u primorskim gradovima. Stoga su odmah nakon za-
vršetka velikog rata sa Delmatima i Panonima (6-9. g. n . e.) pristupili iz-
gradnji ceste, koja je 17. g. n. e. završena do (Andetrium). Tri godine
kasnije cesta je produžena do Promine i u dolinu Krke. Kao što
vidjeti, ona je sa cestom T ab. P eut.: Salona XVI Andetria XIV
Magno VIII Promona XII Burno i sa njezinim n astavkom ad imum mon-
tem Ditionum Ulcirum (CIL III 3201 = 10159 + 3198b = 10156b), k oji je

1 A. Hircius, Bell. Alex 43, App, Ill. 12, cf. 25 i 27. Caesar, Bell,
ci v. II 58-59. D i o Cass, XIII, ll. P l u t, Ant. 7. Ci e. Epp. ad Att. XI,
16, l. G. Z i p p e l, Die romische Herrschaft in Illyrien bis auf Augustus,
Leipzig, 1'877. 2016. G. V e .i it h, D ie Feldzi.i.ge C. Iul'iJus C aesar Oc't avianus
in IliY!rien, in den Jahren 35-33 v. Chr., Wien, 1914, 81-89. S. J o s if o v
Der illyrische Feldzug Octavians, ZA 6 (1956), 138-162, G. N o v a k, Prošlost
Da,l macije, ZagJreb, 1944, 43. M. Z a n i n o v Delmati I, 30.
12 App. Ili. 27. Zippel, 233. Novak, 48. Veith, 98-104. Zani-
111 o v iJ Delmati I, 3i2., bi'lj. ,1:9.
O Ulb'i kaciji Setovije, uspor. V e i t h 9'8-104 i S. G u111 j a a, Topo-
grafska piltanja, 3·3 -38. - Iako Vei1thov dokaz nema vridednosti,
ulb tkacija Setovije u Sinj ima vi•še opmvdanja nego na gradiiillll Sušanj kraj
Sinja. V. i mišljenje J. Br i t v VAHD, LXV-LXVII (1963-1965), 34-
36.
4 U spor. F . S i š Povijest Hrvata, Zagreb, 1925, 96. V. bilj. 2.

130
bio 20. g. n. e. Isti pravac Endetrio-Magnum-Pr omona ima
i Ravenat (IV, 16, ed. Schentz, p . 55).
U središtu interesa je bilo i ime ove ceste. Postavilo se naime pi-
tanj e je li cesta nazvana Gabiniana zato što ju je izgradio A. Gabinije, ili
samo u znak na Gabinija i udes njegovih kohorti u kra-
škoj dugodolini i Kljaka, kojom je ova cesta prolazila.
Iako je problem, se, riješio Mommsen formulacijom : »Cebini-
ana dicta est opinoT memoTiae causa, non quod Gabinius eam apeTuit ...
nec Gabinius in illa bTevissima et infelicissima adveTSus Dalmatas ex pe -
ditione viae muniendae facile vacaTe potueTit« (CIL III, p. 407), javila su
se ipak autoritativna mišljenja Veith, po kojima naziv
via Gabiniana nema nikakve veze sa konzularom Aulom Gabinijem i po-
razom rimske vojske 48/ 47. pr. n. e. Teško bi naime bilo vjerovati da bi
Rimljani jednim službenim aktom kakav je solinski natpis
tako sramotan poraz za rimsku državu i narod 5 •
»Via Gabiniana« u stvari je vodila pravcem prastare autohtone
komunikacije koja je povezivala delmatske utvrde i nase-
lja (castella, oppida) u dolinama Vrbe, i Krke. To je i
Veith, koji je o rimskoj cesti na ovom pravcu pravilno istakao :
>> Die Trasse der zweifellos dem friiheren Naturwege folgenden Romer-
strase Promona-Andetrium ist heute noch in allen Teilen sehr deutlich,
fast bis in Detail su verfolgen« 6 • I govori o tragovima dvije ceste
na ovom pravcu 7 • Stoga se ne može da su Gabinije
i August, posljednji, u toku marša izveli i neke manje radov·e da
bi trupama olakšali prolaz.
umjetno cesta, koja bi zadovoljila potrebe vojske,
kakva je bila rimska, na tome sektoru nije prije Dolabele. To
kazuje i solinski natpis : »... item viam Gabinianam ab Salonis An-
detTium apeTuit et munit peT leg. VII« (CIL III, 3200 = 10156).
Cesta je duga 24 km i predstavlja dio komunikacije u izgradnji.
AndetTium (Plin, n . h . III, 142, Strab. VII, 5, 5, Ptol. II, 26, 7, Dio
Cass. 56, 12, Tab. Peut., Ravenn, IV, 16 i CIL III 3200) bio je posljednje uto-
delmatske slobode. osobnoj hrabrosti i dovitljivosti Ti-
berija, ovaj prirodom p oložaj zauzet je 9. g. n. e. bez gu-
bitaka za Rimljane, dok j e ustanka Baton pobjegao8 . Zato Plinij e
Andetrium i ubraja nobilitata pTo eliis castella (n . h. III, 142). Kao
na cesti Salona-Burnum, bio je još u II st. sjedište Coho rs
III Alpinorum (CIL III 2746 i 14950). Nije imao autonomni status, nego je
po svoj prilici pripadao ageru kolonije Aequum (CIL III 9783), s kojom je
bio p ovezan dolinom Sutine.
Lokalizacija Andetriuma danas je sigurna. Nalazio se na
gredi, na gradini u Gornjem Koliko je ovaj položaj bio
dobro izabran sa obrambenog gledišta, vidi se i po tome što se s ove gradine

5 F. B u :L BD, 19116, 177 i Stritdo.n, 70, bi'l j. 4. V e 'i t h , 8:2.. M. Abr a-

m Vors(lhungen in Salona I, p. 3. je smatrao da je cesta naZJvana po
nekom Galbinia.nrusu, jer da je pl'ozvana po A. Gaib1niju, zvala :bi se via Gabi-
nia. i da su ovu cestu tako nazvali Delmati nakon
Gabinijeva poraza (BD 1917, 177-178).
6 V e i t h, 87.- i D o m a s z e w s k i, n. dj., 10.
7 BD, 1916, 11'7.
6 D i o e a s s., 56, 12. v. bilj. 2.

131
[
otvara pogled na cije1o i Petrovo polje, Labin, i Dicmo,
Dugopolje i Kotlenicu sve do Klisa 9 • Kastel na je kontrolirao
tavu dugodolinu od Klisa do Kljaka.
Via Gabiniana odvajala se od ceste Salona-Ekvum kod Grla na
Klisu i skretala prema zapadu, pa joj se kod Prugova i još i danas
nazire trasa 10 • Ovaj pravac je ispitan i istražen, pa se na tome
duže zadržavati- tim više što se na ovo pitanje povratiti u
vezi s obradom ceste ad imum montem Ditionum Ulcirum, je ona sa-
stavni dio 11 • O odsjeku ove ceste od Solina do Klisa bilo je govora kod
opisa itinerarske ceste Salona-Servitium, s kojom se podudara do Grla
na Klisu. Na odsjeku pak Salona-Andetrium dionicu itinerar-
ske ceste (Tab. Peut.), koja je Salonu preko dalmatinske Zagore povezi-
vala sa Zadrom, Burnumom i daljnjom unutrašnjosti zemlje. Tim je
pravcem Salona bila kopnenim putem povezana sa Akvilejom i Italijom.
O tome više govora biti u V poglavlju ovog rada.

9 e. Kaleb Povijesni prilozi topografiji gradova i u župi

Cetini V AHD, 1932, 302, U spor. i J. A l a II municipio Magnum, BD
1878, 12:2 i 142. F. \BID, 1-903, 115 bilj. l. G. N o v a k, Topografija,
215. M . Z a n 'i n o v Delmati H, 7. V. i M. Abra m Novi spo-
menici iz Andetriuma, VAHD, 1940, 230-235. Uspor. CIL III 2743, 2744, 2746,
2747, 97'8!2, 97<813, 14,9:5.0. 149'51 i AE, 177 i 1M1, 516.
lO u oe naZJivaju »VOIZJnilk«, e. K a :l e b il'birdem.
tl Cesta je unesena u karte OiiL ILI i kartu uz Bulll. Dalm. 190r2, T. II.
U spo-r. J . A l a m murnicipio J\!Ia:g num, ,B [), 187,8, 1,212, i d . F. B ru l
BD, 1886, 12, 1897, 199; 1899, 26-28; 1903, 113 i d. i 1916, 117, P h. B a ll if,
Strassen, karta = CIL III, 2 iz 1873, D o m a s z e w s k i, n. dj., .9 - 16. C.
M i ller, IR, 465-466. M. Abra m VAHD 1926 - 1927, 152. G. A 1-
f 61 d y, Bewolkerung, 171. J. J. Wilke s, Dalmatia, 41, 111, 240, 362 i 452-
455.

132
 III

CESTA »AD HEDUM CASTELLUM DAESITIATIUM«

N otitiae praeliminares
Ceste u Dolabelino doba ostale su trajno dobro zemlj e
pa su se kao takve održavale i u One su u kulturnom
i gospodarskom razvoju p redstavl jale faktor. Izvanredan eko-
nomski s vremenom je dobila cesta ... a Salonis ad Hedum castel-
lum Daesitiat,i um per millia passu um CL VI (CIL III 3201 = 10159 +
3198, b = 1015 6, b) , koja se na solinskim natpisima spominje k ao
završena 19/20. g. n. e. Ova je cesta nakon Dolabele bila produžena do
Argentarije, a na Tab. Peut. ucrtana je kao linija Salona-Argentaria,
kako je to opazio A. Evans (AR III, 15). Takvo je bilo mišljenje i E.
koji j e posljednji ispitivao ovu komunikaciju (Naselja, 51 i AJ
III, 65) (v. Kartu II) .
Cesta Salona-Argentaria po p odacima Tabulae Peutingerianae vo-
dila je trasom Salona XVI Tilurio XXII Ad Libros IX In monte Bulsinio
VI B istue Vetus XXV Ad Matricem XX Bistue Nova XXIV Stanecli .. .
Argentaria. Ne udaljenost dvije posljednje stanice (Sta-
necli. .. A rgentaria), jer na Tabuli nij e unesena, cesta je bila duga CXXII
rimskih milja (millia passum), što iznosi otprilike 183 km, odnosno, ako rim-
sku milju 1480 m \ onda dužina iznosi 180.560 m. Iz Tabule nij e
jasno da li je cesta završavala u putnoj stanici Stanecli, a odatle imala
na drugu cestu koja je vodila p rema Argentariji, ili je na tome
mjestu ispuštanjem milja na Tabuli nastala lakuna. Iako problem inter-
pretacije Tabule i ubikacije Argentarije nije riješen na osnovu
k artografskih i epigrafskih, dakle izvora, u literaturi je ipak
prevagnula mišljenje da se pod imenom Ar g e n t ar i a podrazumijeva
rudarski distrikt oko Srebrenice sa centrom u Domaviji. To je
srednjevjekovne Bosnae arg entinae, a taj nas naziv jako pod-
na Argentariju. Prema tome krajnji cilj naše
ceste bilo bi rudarsko na srednjoj Drini oko Srebrenice, pa ovu

J n a 1r a :m ib e ,r g - S a g l i o, s. v. cursus pubLicus raounaju rimslku

milju 1472 m. se u zima da je j edan passus duplex iznosio 1,47 m , a jed-
na rimska milja (mille passu s) 1478,50 m , okruglo 1500 m . Patsch
je miljru raounaoo }!480 m (Narona, šp. 50). prave pri mje-
rernju •n as·bupaju iz tri ra>zloga: l) što je da nas na terenru od-
rediti i Lzmjeriti trasu ceSite, 2) što raZJmjer karata ne dozvoljava !TI(j e-
renje njiho> v a to:ka i 3) Š>to su .s e milje od posljedmj,i h (mill e
passus non a milliario Urbis sed a continentibus aedificiis numerandi sunt,
IM a e e ·r, D ig. 50, L6, 154). - Iz navedenih razloga m or aj u se tolerirati razlike
od 1>0°/o, pod pretpostavkom da je tra1sa dolbr o

133
cest u kao i E vans i Patsch u svoj e v rijeme, i nazivaju rudarskom
cestom, j er je navod n o p rolazila kroz t ri rudar ska bazen a (Gor nji Valmf,
F ojnicu i Srebrenicu) . Ipak, s obziro m n a ov ak v e u b ika-
cije A r g enta rije u ok o S rebrenice, moramo biti vrlo op-
r ezn i kod t r a se n aše cest e, d a n e bism o, n a sam.om sta r tu,
p ošli od p r et posta vk e, u m jesto od sigurn o utv n1en e
momenat , relevant an za pravilno fiksi r anje gener alnog
p r avca ove cest e, po m om m išljen ju, miljokazi iz na B u š-
kom blat u sa ozn akom m ilijacije . . . a Sal(onis) m . p . X XXIII! i
jer da ju sigurni putokaz n a k ojem p r avcu treba tražiti ovu komun.ika ciju.
S igurno je samo jedno, a to je d a je n jezin osn ovni pra v a c v odio iz S a-
lone n a istok do Trilja n a Cetini (T iLuTium) , a odatle u
sm jeru, u sr ce d an a šn je Bosne , gd je se n a n jen oj t rasi n ala zila i p u t na
stan ica Bist u e N ov a , k oj a j e sa epigr afsk ih spomenik a poznat a kao
B ist ( .. .), a je n a n ekoliko n a tpisa iz r aznih
rn jest a sr edn je B osne .
St oga se kao k l j u n o i p r iorit etno pitanje u n ašem rasp r avlj a-
nju postavlj a p r oblem u!Jik2cije municipij a Bist (. . .), i to n egdje u cen -
tralnoj Bosni, n a uda ljenosti od 98 m ilj a od S alone. Prije nego što se upu-
stim o u t er enska ispitivanja same cest e i njen e t r ase, potrebno je d a kle da
p okušamo epigrafsk im sr edstvima odrediti lokaciju ovog municipij a , od-
n osno putne postaje Bistue N ov a.

A ) PROBLEM UBIKACIJE MUNICIPIJA BIST . . . U SVJETLU EPIGRAFSKIH

se sma tra d a je Bistue N ova bila u Zenici i da je

sa municipij em, ime poznamo sa n ek olik o ep igrafskih spomenika.
Iden tifi kaci ja Bistue Nova = Zenica zasniva se n a P atschevoj interpre-
tacij i natpisa iz Zenice : l. T. F l(avio) T. f. Lucio d ec. mun. Bis. i 2....
II v[iT(o) munic(ipii) B]ist(ltae) saceTd(oti)3 itd. i natpisa Gaja Elija Justa,
d(ec) m, Bist iz nedaleko od Travnika 4 • U vezu sa mun Bistuae
= Z enica Patsch je doveo i n adgrob ni n a tpis iz kraj Splita:
P . Aeli o RastoTi ano . .. d ecuTioni, (duum) viTo et q(uin) q(uennali) munici-
p ii [Bis]tuatium itd. , za koji je bio (BD 1885, 16 i 45) predložio res-
titu ciju Bistuatium, d ok je Hirschfeld dop unjava But1w tiu m (AE M IX 14 i
CIL III 8783), na grad Butua (Budva) na crnogorskom primorju.
S obzirom na cuTsus honoTUm P. Elija Rastorijana, koji j e uz to bio i dis-
punctoT ci vitatis NaTonensium i quaestoT municipioTum Pazinati um, Splo-

2 V. Rad i m s k y, Starilne kobra u Bosni, GZM 1394, 314 i

3 Rimski natpisi iz doline Lašve, GZM, 1393, 705, br. l i 2 = OIL III
12765 i L2766. Cf. Tr u h e l ,k a, Rimska zgrada u Zenici, GZM, 1392, 34,2
br. l j 345, blr. 8. Sve natpise saJb.mo je D. S er g e j e v s k i, u
SpiHanJUke Denkmi:i:ler aus Zenka, GZM, 1932, 3'5, i d: - D(is) M(anibus) j T(i-
to) FL(avio) T(iti) f(Hio) Luci/ o dec(urioni) mun(icipii) l Bis(tuensis) et Au-
r (e!iae) ; 5 PTOcu!(a)e l F!(av ia) Procil! j a v(iva) f(ecit) et si/ bi et suis (C. III
12765 = Patsch GZM 1914. 180) i[± 4] C[± 10] TI l II v[iro munic b]IST(uae)
/ sacerd(oti) [provi]nc(iae) l Delma[tiae] / 5 U[lp(ia)?] l P[r]oci[lla co]n(iug'i) l [et
s]ib[i (C. III 127,66 i 127,62 = P a t s e h , GZM, 19H, 176, sl. 51).
4 GZM, 189.3, 704, br. 16. = CIL III l l27'611, usp. str. = A . H off er,
RJilmski n atpis iz GZM, 11893, 3,211: - D( i s) M(anibus) / P. A e!(ius) .Ius-
tus i d(e)c(uri o) m(unicipii) Bist(uensis) l e t Ael(ia) PTocu!a / 5 coniux vivi si-
bi/ posueTUnt. (U ['. 3 Patsch ima Bist(uae)).

134
nistarum, Arupinorum (?) m eritorno se ne može gdje je P. Elije
svoju karijeru, u gradu Bistue ili Butua, jer su oba
imala municipalni ran g, iako b i u prilog Bistue govorilo ime Elijeve žen e
A eLiae PTOcili(anae? ), jer su upravo u Zenici v rlo imena Procula i
njegove izveden ice'. je da ista ženska imena dolaze i na
spomen icima iz i Varvare!
natpis iz Hoffer je kraticu BIST( . . .) restituirao
u bist (uensis), vj erojatno po analogij i prema bestoensis ecc-
lesw6 , dok Patsch oba elementa BIST (. . .) i BIS (... ) dopunja Bist(uae) 7 •
Truh elka i Sergej evski im aju oba oblika 8 . Kasnij e i Patsch,
natpise iz Varvare, u kojoj je locir ao putnu stanicu Bistue Vetus, ima
oblik bist(u ensis) 9 • Bilo bi najprihvatljivije da se ime municipija resti-
tuira k ao etnik u genitivu plurala , kao što j e to i sa drugim samo-
u pr avnim Novensium, Delminensium, Malvesiatium, Pazina-
tium, S plonistarum itd., pa bi se prema navedenim analogijama i ovaj
m unicipij zvao mun. Bist (uensium) .
Patscheva ubikacija Bistue Nova u Zenicu je prihva-
do k su otpale r anije lokalizacije ove putne stanice date uglavnom
na osnovu manje-više akcidentalnih rekonstrukcija rimske ceste Salona-
- A rgentaria10. U prilog Patscheve argumentacij e snažno su govorili i
neki drugi elementi sa natpisa iz Zenice, na kojima se spominju ugledne
osobe koje su obavljale visoke funkcije, kao sacerdos urbis Romae (CIL III
12767) i sace1·dos provinciae Delmatiae (CIL III 12766), pa Flavius Seneca,
vir·ejp·egius (CIL III 12763), što je, bez sumnje, ostavljalo dojam da je
rimsko naselje u Zenici bilo ugledno i vrlo S vremenom je taj
dojam i što je u ruševinama zgrade, iz koje su poticali
navedeni spomenici, prepoznata bogato ukrašena dvojna
bazilika, i to katedralna, koja je uz to bila dovedena i u vezu sa sjediš-
tem biskupije, se biskup Andrija kao episcopus ecclesiae Bestoensis
spominje crkvenih koncila u Saloni 530. i 533. g. n. e.11 •
ubikaciji Bistue Nova u Zenici protive se podaci Tabulae
Peutingerianae, a njih niti možemo niti smijemo zanemariti. Takva ubi-
kacija - kao što vidjeti, nije u skladu ni sa poznatim epigrafskim
podacima.
U novije vrijeme Patschevu lokaciju Bistue Nova u Zenicu os-
porio je razlog za lokaciju Bistue Nova u Mošunj, a ne
u Zenicu, je vidio u velikom bogatstvu arheoloških ostataka anti-
ke na prostoru Mošunja i Viteza, ali isto tako razlog bila

5 Usp. P a t s e h, GZM, 189\3, 70'5, br. 4; K u b i t s e h e k, Azinum, AEM

XVI, 109.
6 GZM, 1893, 322.
7 Nav. mj.
8 T r u h e l k a GZM, 1892, 342 i 345, D. S er g e j e v s k i , GZM, 1932,
33 i 40 . .
9 B istue vetus, GZM, 19·06, 151-159.
lo Ph. Ballif je Bis·bue Nova locirao u Fojnku (Strarssen, na pril. ka11ti),
Tomaschek u F'ojrni cu, Hoernes u Rogaticu iH Gora:Žlde, Evans u blizi-
ni Rogatice, a Domaszewski, Miller, Sergejevski i drugi se
za Patschem, u Zerriou. U ovu lokacijru posumnjao je i te Bistue Nova
ufbicimo u Moš unj polje), Naselja, 47-511. O ranijim }akacijama v.
P ašal Naselja, 44 (Cons u a Kiepert u blizu Travnika).
11 S i š Priruani:k, 149. Cf. Codex d i.plomaticus I 195. - Izraz sacer-
dos je za epihorske lkttltove, a flamen za rimske, v. M. S u Mu-
nicipalirt et Zadra, 12'7, bilj . lrOl.

135
mu je i r.injenica što nastavak ceste od Bistue Nova do Stanecli i ArgeP-
tarije nije mogao tako duboko u unutrašnjost zemlje. mišlj e-
nje ranije je zastupao i I. a prihvatio ga je i G. Alfi:ildy''2 •
Prema shvatanju za lociranje Bistue Nova u Mošunj,
a ne u Zenicu, govori i natpis Elia Justa dec. mun. Bist ... iz
iako, po stvarna udaljenost oC. Varvare, gdje i locira

Slika ll.
Nadgrobni natpis T. Elija Justa, d ekuriona municipija Bist .. . iz n ed a -
leko Travnika. (CIL III 12761) (Foto Ranko
Bistue Vetus, d o Zenice iznosi upravo onoliko koliko je tradirano na
Tabuli, tj . oko 67 km. Pri tome trasu ceste na dionici Varvara -
Zenica vodi planinskim iz Varvare u Gornji Vakuf preko
a zatim dolinom Bistrice na Vitez i Zenicu13 •

u P ašal Naselja. 47 i d . I. K u j u n d ž V r h bos.na HJ33, 253

V A H D, 1925, 75. G . A l f 6 1 d y, B evolkerung, 156.
13 Novi prilozi poznavanju rimskih cesta u BiH, GZM, 1953, 277- 287 .

126
 s;ika 12.
Municipaln; n atpis sa formu lom mun. B is iz Z enice (C I L III 12765 )
(Foto R a n k o

137
 Ni dokazi protiv lokalizacije Bistue Nova u Zenici i za
njeno lociranje u Mošunj na polju nisu d ovoljno ubj edljivi
jer se ne zasnivaju na realnim, u prvom redu epigrafs kim i h odološkim do-
k&zinn ; prvo za to što n ij e uzeo u obzir sav epigrafski mn-
terijal, a drugo stoga što ko munikacij u vodi pravcer.:1 kojim, s obziro;n
na pod at ke Tabule, n ije m ogla
Za lociranje municipij a Bist(uensiu m) je upr avo
to što se n a tpisi sa imenom ovog municipija, osim u Zenici i Fazlibma, jav-
ljaj u još l u Var 'i ari, u Gornjoj Rami. I ovdje su u ruševinama
k&;::;noaL.ti 2k e ba::ilik e r_a<:c:n i natp isi koj i sporninju n1agistrate nae1a

Slika 13.
Nadgrobni titulus T . Flavija Licinija, dekuriona i duovira (municipija) Bist . ..
iz Var vare (Foto Ranko
dobro poznatog municipija BIST(... ), što ovog puta Patsch restituira
mun(icipii) Bist(uensis): 1) T] Fl(avio [Li]cinio de[c(urioni) (duo)]vir(o) Bi-
st(uensis) itd., odnosno 2) T. F[l(avio) Liciniano dec(mioni) mun(icipii) Bi-
s[t(uensis)](duo)vir(o) [ .. . itd. i 3) T. FI(avius) [ .. . .] dec(urio) m[un(icipi )
Bist(uensis)], (duo)v i[r .. . .14 • N a natpisima se, dakle, spominju dekurioni

14 GZM 1906, 151-160, b r. l , 2 i 3 = WM X I, 107-108, No. l , 2 i 3, sl.

2, 3 i 4: - l. T.] Fl(av i o) [Li]cinio l de[c(urioni) (duo)]vir(o) Bist(uensis) 1
Fla] vii l Licin]ianus / 5 et . . .. ]nianus j pa]tri. 2. D(is) M(anibus) l T F[l(avio)]

138
i duumviri, a svi oni, što je za naše pitanje posebno znacaJno, nose gen-
tilno ime Flavius, kao i magistrati sa spomenika u Zenici. Od svih dosad
_n atih dekuriona i du u m vira m un. Bist( . . .. ), jedino d::+:u:-ion iz :r<'az-
nije _F 'lavijevac, nego Elijevac.
Varvara je da;:le mje:cto u kojem n.a spom enike
Inugistr ata ovog istog rnunicipi,j a. T'aj probl::::m je IJatsch pokuša.o rije3iti
la::o što je u \larva.ru locir ao putnu stanicu Vetus {Bistu e betus,
E2venat, IV, 211, 15), a u Zenicu Bi·ztue Nova, se n e protivi samo
TJbula nego i epigrafski spomenici o kojima je na kojima se ?t
ne pravi nikakva mzlika iz;nec<u cbijn J3istna, iz i:7.lazi lo-
t: :t:an da postojao s a L.·:t '() j e d a n rn uD.icipij t.ogn .irnena) ;1.
:.::.L 6va je .. šta viš2) crve dvije IJjst'.lf: ni
L-, .>rale r:<tip adati jedr1ern i isto n l iako Je ,
rr·' se, cb je Bistue Nova :1ešto ktlzma grada-m aj ke Bistu.;
Osi1n toga, kako vidjeti, Bistue Vetv.s ne može se lokaljzi-
rati u Varvaru, koja je vjerojatno bila arondirana terit oriju municipij a
I-3-l.st . . .. , a taj je - sva. je prilika ----- s a tJutn8m stanicorn l3istue
Nova. T oga je bio svjestan i Patsch . naime natpise iz
·v s.rvare, Patsch je i sam p rimijetio da Varvara «. . . mora ili da
mjesto drugog Bistue il i bm·ern dc iež'i u njeg ovom opsegu (podvukao
I. B .), jer se ne može uzeti - l:aže dalje Patsch - da su oni mnogi dos-
tojanstvenici grada st<m ovali izvan granica I Pat sch da
je za oba grada što se njihovirn osobito
magistratima, 1stib;. Flavii, p a d a su oba grada morale;·
d obiti pravo od Vespaziana ili jednog od njegovih sinova, u
isto v rijeme kad i Doclea16 . Patschevo mišljenje je u n auci us-
vojeno, a napose ono o postojanju dva municipija Bist . . .. , od kojih bi
B istue N ova bio u Zenici, a Bistue Vetus u Var vari, što je i sam.
iskazao a lternativno.
Vidjeli smo da je sa epigrafskog a spekta to što u grafiji
il:-:.ena m unicipij a . .. . nema nikakve razlike spomenika iz
Zenic2, i Varvnre, na c: vinw ista form ula : M. B IS [T . .. a to
j e najj 2::1 dol;:2z da se u stvari radl c:a::n'J o r.mnicipiju , odnosno
o jedinstvenom municipal n om teritoriju, koji je b io adminis triran iz jed-
nog cent ra, a to je svakako bila Bistue Nova.
To se najbolje iz u p orednog pregleda svih form u la sa oz-
nakom MVN. BIS[T . .. :

CIL III 12761 D C M BIST , iz

CIL III 12765
CIL III 12766 i 12762
GZM, 1906, 153, sl. 2 = WM X I, 107
G ZM, 1906, 154, sl. 3 WM, XI, 107
GZM, 1906, 154, sl. 4 = WM, XI, 108
D EC MVN BIS[T... , iz Zenice
II V [. . . .]IST, iz Zenice
DE[ . . . .]VIR (o) B IST, iz Varvare
DEC. l\IIVN. BIS [T . . ., iz Varvare
DEC M [. . . . BIST] II VI[R . . . .,
iz Varvare

Lidniano J dec(urioni) mun(i cipii) l Bis[t(uensis)] (duo)vir(o) [. ) 5 de.fu!n -

cto / an(ncrurn) [ . ... 3. D(is) M(anibus) J Ael(i ae) Proc[u? l l ] ae [mat(ri)] 1 T .
Fl(avius) [. . . P dec(mio) rn[tm(icipii) Bist(uensis) ! (duo)vi[r ... . . Sva tri n at-
pisa te{ko su i publicir a n a samo u crtežu .
15 GZM. 1906, 156.
16 N av. mj .

139
 Kao što se vidi iz gornjeg pregleda, sve su formule - kad a se
rekonst ruiraju - jednake : dec(urioni) m u n(ici pi) Bis[t. . ., odnosno (duo)-
v iT(o) mun(icipi) B]ist . ... Kada bi se radilo o dva m unicipaliteta, morala
bi postojati neka razlika i u njihovoj epigrafskoj fo rmuli, kakvu npr.
p r avi i Tabula k ada je o putnim stanicama : Bistue V e t u s i Bistue
N o v a. S pravom bismo nazive opozicijskog tipa : sta-
ri - novi, mali - veliki, donji - gornj i, ili k al.<:.:v e i
danas u svim zemljama.
što se imena d ekuriona i duumvira jednog municipija
nalaze na više mjesta ne predstavlja ništa novo. Dovoljno je, naime, poz-
nato da su duumviri, a pogotovo dekurioni, živjeli na svojim pos-
jedima r azbacanim bliže ili dalje od centra municipija. To vidimo i u
našem Natpisi sa imenima m agistra t a municipija Bist . .. javlja ju
se iz tri mjesta, koja su udaljena jedan od drugoga, a
to još jednom da magistrati nisu uvijek živjeli u sre-
dištu municipija. Tako se npr. magistratski natpisi sa imenima dekurion ->
i duumvira sa mun. Salvium na polju) ja-
vljaju u šest mj esta na Livanjskom i polju17 • Magistrati m u-
nicipija M al v esiatium sa Drin e pozn ati su iz osam , v rlo udaljenih.,
mjest a 18 • I nadgrobni spomenik Publija Aplij a, dekuriona m u nicipii Di-
lunti (Stolac), je podalje od Stoca, u Trebimlj i, malom m jestu ju žno
od P opova polj a 19• I dekurionski natpisi sa Duvanjskog p olja, koje je
sa t er itorij em m un. Bist.. ., iz mj esta
Mokronoge, P risoje i Šujica)'"'. primjera m oglo bi se navesti m no-
go ne sam o iz provincije Dalmacije nego i ostalih p okra jina Carst va. Ni
dekurioni n i duumv iri nisu bili staln i služb en ici. K ao zemljišni v elepos-
jednici, oni su u ardo d ecur ionu m zastupali koj e je u admini-
strativn om pogledu p ripad alo mun icipiju. Sve što važi za
dekurione, vr ijedi i za duumvire, koji su se i bir ali iz redova dekuriona .
Cim bi za vršili svoju jednogodišnju službu, su se, kao i dekurioni,
na svoje posjede (v illae). Ponekad bi odselili i u udaljenije krajeve i
t amo živjeli kao privatni ljudi, ili su, kao P. Aelius Rastorianus, služ-
bovali kao državni po r a zn im mjestima (CIL III 8783).
Stoga se n e može prihvatiti P a tsehevo m išlj enje po k ojem b i go-
tovo u svakom mj estu u koj em j e n eki dekurionski n at pis u jed no
bilo i sjedište munieipija. Na taj je samo na Livanjskom
Patseh našao ništa manje nego tri munieipija: u Lipi, Gubinu i Grkov-
eima2\ a po toj istoj logici morali bi p ostojati municipiji i u Vašarovina-
ma i Bastasima, gdje su dekurionski natpisi poslije Pat-
seha.
I u municip ij a B ist( . . . .), iak o se spom enici javlja ju na t r i
stra ne, r adi se o jedinstven om mun icipalnom koj e j e - po svoj

17 ,r. B o j a n o v s :k i, Pelva i Sal-via e, Adriatica,

18 I. B o j a n o v s k i, Municip1um Malvesia•t ium, A•r heuloški radovi ras-
prave v;r, Za.grelb, 1968 , 241-216'2.
19 Ser -g e j evsik'i, GZ!M, 1935, 17.
20 - P a t s e h , GZM, 1.896, 2•85. Mokrcmoge - S e 1r g e j e v-
s k i, GZM, 1957, 109 . Suka - P a rt .s e h, GZM 1902, 7. P risoje - B o j a-
n o v •S :ki, Nava epi.grafska potvrd a sa Duvanjskog polja, GZ!M,
1970, 5- ,'1,8.
21 MU!nicipium Salvium, GZM, 19016, 16•1 -167.

140
prilici - obuhvatilo sva tri navedena mjesta sa magistratskim natpisima
(Zenica, i VarvaraY2 2•
Iz rasporeda natpisa sa formulom municipija Bist( . .. .) mora se,
dakle, da je njegov municipalni teritorij širu regiju
Zenice i Gornje Rame, a to je za unutrašnojst provincije Dalma-
cije, rekli bismo, gotovo Za razliku od primorja koje je bilo
urbanizirano, i u kojem je postojao broj municipija i kolonija, sa
užim administrativnim npr. Liburnija, u kojoj je veliki broj
municipija uživao ius Latinum, u planinskoj unutrašnjosti zemlje, koja
je i pod rimskom upravom ostala ekstenzivnog sa
manjim naseljima, pretežno ruralnog karaktera, i sa poljoprivrednim za-
seocima (villae rusticae), kao centrima gospo-
darstava, municipalni teritorij je zauzimao široku oblast24 •
Možda bismo smjeli da se teritorij municipija BIST ...
podudarao sa sjeverozapadnim dijelom plemenske oblasti Dezitijata (Dae-
sitiates).
Da je oblast municipija Bist(.... ) bila prostranija nego što se to
smatralo, ostalog pokazuje i zahtjev Andrije, biskupa ecc-
lesiae bestoensis na drugom salonitanskom koncilu (5. maja 533), da se
od njegove teritorij alno prevelike biskupije odvoji dio » ... a loco Capela
et Arena usque ad has urbes basilicasque, quae in mea patronicia (paro-
chia?) continentur, ad proponendum iisdem locum faciatur episcopum
pertinere«, kako bi se mogao bolje starati »de sacerdotibus plebeque com-
missa ... «24 • Jurisdikcija ecclesie bestoensis vjerojatno se poklapala sa
municipija Bist(.... ), iako nije da je njene
jurisdikcije moglo biti i šire, pod pretpostavkom da se u administrativ-
nom pogledu nije ništa bitno izmijenilo do u kasnu antiku.
Da je municipija Bist(. . .) doista bilo prostrano, vidi se po
nalazištu natpisa na kojima se ime ove gradske civitas. Naime,
osim Zenice i oko Travnika, municipiju je morala pripadati i
oblast koja leži Zenice i Travnika s jedne a Varvare s druge stra-
ne, a to je Bugojanske polje sa i
naseljima na mjestu današnjeg Bugojna i Gornjeg Vakufa. Upravo iz
Bugojna još jedna epigrafska potvrda našeg municipija, vrlo zna-
za topografska ispitivanja. To je tegula sa žigom Bistues, u
Bugojnu uz obalu gdje se i u antici nalazilo prostrano n aselj e125 •
Ovaj nalaz je vredniji utoliko što Bugojno leži otprilike u centralnom
položaju presumtivnog municip alnog teritorija municipija Bist. Prema
tome ovom bi municipiju u administrativnom pogledu, osim
Zenice i Travnika, pripadala i dolina gornjeg Vrbasa, a vjerojatno i Gor-
nja Rama sa Varvarom, koja j e - kako je pokazao sa Gornjim
Vakufom bila p ovezana j ednom komunikacijom preko a vjero-

re S obzirom na geografski položaj Varvare, moglo bi se - možda - po-

mišljati na izdvaj anje ovog mjesta j,z sas:tava mun. Bist•.. i na nJ.jeno
vanje u nepoznati municipij (?) u dolini Rame ili srednje Neretve. dok
se za to ne doibije epigrafs:ko zasaid poznati (epi.grafs:ki) do/ku-
menti .gOIVore :u prilog atritbuiranja Val'vaJre mumkipiju Bist...
23 V. o tome mojtu ratS!)ravu Mrm. Mal,v esiatium, ci;t. u bHj. 18.
24 v. bilj. ll .
25 J . P e tr o v Crkvina kod Bugojna, GZM, 1960- 1961, 230 sl. l.
E. P a 'š a l trag ovi iz okoline Bu.g01jna i Grwnj eg Va:kufa, GZM,
1953, 3•45 i Naselj a, 40.
26 GZ.M, 1-9.53, 2:7H

141
jatno i preko Makljena. Da li je u opseg ovog mumcipi]a ulazio Kupr es,
ili je bio v ezan sa duvanjskim zasad se n e može ništa odre-
jer nedostaju epigrafska
Za teritorijalni integritet tak o definiranog municipija Bist( . . . .), ko-
ji se negdje od Vranduka na sj everu protezao do Rame na jugu - zah-
rudonosna Rame, Vrbasa, Lašve i jednog dijela srednj e
Bosne, osim navedenih municipalnih natpisa , govore i dosta brojni
Flavii na, jako reduciranom epigrafskom materijalu iz Zenice (CIL
III 12763, 12765), Malog Mošunja (Patsch, GZM, 1893, 701 : D. M. Flavio
Apdoni marita ...), Travnika (Patsch, GZM, 1910, 207 ·= WM XII 166:
M(arco?) Flavio ... ), Turbeta (Serg., Spom. 88, 12: D. M. Flav,i o Nepoti ... )
i Varvare (Patsch, GZM, 1906, 151-158 = WM XI, 105-112). Nešto
pojavu Flavijevaca imamo još na Drini i Limu, vjerovatno u vezi sa uti-
cajem Sirmiuma (koji je gradsko pravo dobio od Flavijevaca), na dolinu
Drine i njenih pritoka..
Uz gentile Flavii na našem su Aurelii,
peregrini, koji su rimsko pravo stekli tek sa Karakalinom
konstitucijom (Constitutio Antoniniana) iz 212. godine, ali po pre-
nomenu T(itus), jedan dio Aurelijevaca dobio je pravo za
Marka Aurelija127 • Na našem kao i na susjednom oko Sarajeva
(Aquae S .. .. ) i na Drini oko Rogatice (colonia Ris .. .?), dosta su i
Ulpii, za koje je Sergejevski smatrao da su možda S obzirom
da je Trajan autonomno gradsko pravo dao vrlo malom broju
pojavu Ulpijevaca u srednjobosanskom rudonosnom najvjero-
jatnije treba povezati uz Trajanovu djelatnost na organizaciji i eksploa-
taciji rudarstva, a s tim je u vezi i kovanje Trajanovog novca sa legen-
dom Metalli Ulpiani Delmatic,i na Na presumtivnom
mun. Bistuen sium Ulpii su rela t ivno i n j ihove natpise u
Vitezu (Patsch, GZM, 1895, 292, sl. 14), Malom Mošunju (Patsch , GZM,
1893, 701, br. 1), Zenici (Sergejevski, GZM, 1932, 38) i Proslapu (C. III
13232), a od susjednih mjesta u Otinovcima (Patsch, GZM, 1895, 287),
Brezi (Sergejevski, Spomenik 93, str. 9, br. 10) itd. se još i u
za padnoj Bosni: Šipovo (C. III 13273), Blagaj- Japr a (Sergejevski, GZM,
1939, 12, br. 2, sl. 3), Krnj eu ša (C. III 14973 i 14974) i u Cikotam a (Serge-
jevski, GZM, 1957, 119, br. 9, sl. 3), uglavnom u rudarskim r evir ima .
S a Bugoj an skog polja im amo vrlo m alo epigrafskog m aterijala. Ta
je regij a u ep igrafskom smislu ost ala prava terr a incognit a. Razlozi toj
pojavi mogu biti to m ože biti poslj edica stoljetnog uništavanja
spomenika i nj ih ovog k orištenj a za n ove gr adn je (npr. srednjovjekovne
gradove, džam ije, crkve, n adgrobn e spomenik e itd , a u n ovije doba i za
izgradnju cesta), ali je vrlo vj erojatno da je to u stvari posljedica aluvi-
j alnih n anosa koj i su zatr p ali ost a t ke sta r ih naselja i
Iz Bugojna sam o j edan epigrafski spom enik, ali
važa n upr a vo za naša t opogr afsk a ispitivanj a : to je spomenuta tegula sa

'27 Cf. CI.L III 127•6!5 = Sergej evski, GZM, 19.32, 40: T. Fl(avio) T .
f. Lucio dec. mun. Bis[t(uensis) . .., i•z II st .
Ra•ztvi1alk, 1936, p. 244.
21l E v a n s, AR, ILI, 10. Co h e n , br. 183. H. M a t t i n g l Y, BMC III
2:35.
30 ,s ondiranj e u Podrašnici :polje) npr. po.kazalo je da d e -
bljina aluvijalnog na·nosa iznosi ·1,60 m, a tek ispod •to,g .relatJi'V.no d eb elog slo
ja - leži kulturni sloj.

142
 Slika 14.
Opeka sa žigom B i s t u e s iz Bugojna (Foto Ranko

143
žigom figline B i s t u e s, koja - po svoj prilici iz rimske ofi-
cine u samom Bugojnu, koja je izgleda radila na mjestu današnje cigla-
ne31. Zasad je to i jedini pisani spomenik sa Skopljanskog polja koji bi
mogao poslužiti za eventualno rimske aglomeracije u
(Bugojno) i za njen odnos prema Zenici, Mošunju i Varvari.
Sa topografskog aspekta je i jako nadgrobni nat-
pis Aurelija Tirona iz Gornjeg Vakufa, koji je objavio prema
Ako je moja revizija ovog natpisa ispravna, Aurelije
Tiron bio je adlectus in ordine decurionum. Time bismo dobili još jedan
municipalni natpis sa presumptivnog teritorija ovog municipija, ali bez na-
voda imena samog municipija. Natpis u glasi:
Dis Manibus l Caio AURelio l TIRONI mi /LITI-DE fun j5 STD
PEt / DE Minucia valen / TINA SOCero l CARISsiMO l POSUIT
BEne l ME, dolje u ligaturi.
Ako se i štamparska greška u r. 5, natpis nije
interpreti-ran, što se vidi i iz ograde samog autora koji naglašava da
odlaže za docnije, u pomanjkanju komparativne gra-
Stoga predlažem rekonstrukciju ovog teško
natpisa:
D(is) [M(anibus)] l Aur[elio] J Tironi [ ... ?]leti (?) de[c(urioni) ad-
le-]5 eto per[pet(uo)] l def(uncto) an(norum) L [Ree?] l tina so[c(e-
ro)] / earis(s)imo l posuit be-110 neme(renti).
U 4. r. moglo bi možda stajati i deeurionatu funeto.
Ostaci naselja na Bugojanskom polju (Bugojno,
Vesela, Kuti, Vrse, Bistrica, Gornji Vakuf i dr.)
jako su devastirani ili zatrpani aluvijalnim nanosima34 • naselje
na Grudinama u (Bugojno), koje je poznavao Radimskyl'\
služilo je, u svoje vrijeme, kao majdan za gradnju ceste Bugojno-Kup-
res i velike crkve u BugojnU:36 • Najviše toga bit da je pro-
palo u tursko doba, kada se na mjestu Bugojna (koje je po velikoj
srednjovjekovnoj nekropoli na Crkvini u i u srednjem vijeku
bilo centar) razvijati kasaba sa i raznim gra-
Neistražene supstrukcije rimskog naselja prostiru se na rela-
tivno velikom prostoru uz obalu Naselje, smješteno na važnoj
raskrsnici putova, s obzirom na pitomost i bogatstvo kraja, moralo je,
imati i u antici, kao što ga je imalo i u prethistorijsko doba 87 •

a1 P e t[' o v n. djj, ,p. 230, sl. l. P a š a l GZM, 1953, 345 i Naselja,

40.
GZM, 2,33, sl. 4.
33 N. dj, tp. 234.
M O nalazima sa Skopljanskog polja, v. K. P a t s e h, GZM, 1895, 573;
GZM, 1897, 511. E. P a š a l GZM, 1953, 345 i Naselja, 40. J. P e tr o v
GZM, H58, 2167 i GZM, 2129. V. P a IŠ ·k v a l i n, AP, 19616, !1416 1i 1969,
161. I. B o j a n o v s k i, AJP 1003, 12,2. Cf. O. B l a u, Reisen, 1'5,5 - depo od
preko 500 ,s-relbrnih ·rimskih novaca (Constantinus ?) u V rs ama.
35 GZM, 1895, 5183.
26 iP e tr o v GZ1M, 19160'----'61, 230.
37 B. Co v Uvod u stratigrafiju i hronologiju praistorijskih gradina u
Bosni, Pod kod Bugoj1na, GZM, 196,5, p. 48-65; isti, Die J,nschrift von Bugojno
und ihre Chronologie, Al, V, 25-32. -U starijoj literaturi gradina Pod je poz-
nata pod dmenom Ostarina.

144
 Ali ono što ne rješavaju epigrafska možda bi mogli
objasniti ili indicirati arheološki nalazi, u prvom redu oni iz
(Bugojno), gdje je u nekoliko proteklih godina otkopana
bazilika (geminata?) monumentalnih razmjera, sa rnemorijom i sa nizom
zanimljivih fragmenata dekorativne plastike (plutei sa ri-
bama, tranzene, stupovi i dr.). Bazilika je u svom dugom trajanju od ne-

Slika 15.
Ostaci bazilike u Bugojnu (V-VI st.)

koliko prošla kroz više faza, a služila je prostranom naselju uz

obale koje možemo - po nalazu novca - datirati od II do VI

Posebno je potrebno bogate tragove ru-

darstva (zlato i željezo) po cijelom polju, u prvom redu oko Gornjeg Va-
kufa. Bilo bi suvišno da o tome problemu koji je svestrano ras-
p r avljamo, pa se zadovoljiti da navedem bogatu literaturu iz pera ge-
ologa i arheologaG 9 • Jedna od metalurških officina bila je sva-
kako i ona na Grebinama u Vrsama iznad Gornjeg Vakufa, gdje sam,
osim bogatih tragova djelatnosti, otkrio i 10 starih majdana
(p u t e i) na lok. Rupe, poredanih u ravnoj liniji, gdje je u III i IV st.
d jelovao jedan metalurški pogon (officina ferraria]40 .
Rudno bogatstvo i njegov centralni položaj daju Bugojanskom po-
lju posebni upra vo u raspravi o pitanju ubikacije Bistue Nova. U
diskusiji oko problema lociranja mun. Bist ... . mi se, da je veliki
manjak upravo t o što se na cijelom koje sam opisao, nije našao
nijedan beneficij arski natpis koji bi pružio indikaciju gdje bi trebalo
tražiti ovaj municipij. Stoga, s obzirom da zasad nemamo rele-

'18 V. P a š k v a l i n, AP, 1966, 146 i AP 1969, 161. 1970, 131. I s t i. Prilog

datira nju bazilika BiH, Adriatica, 672. T. I, sl. l i 3.
39 B. Wa l ter, Beitrag zur Kenntniss der Erzlagerstatten Bosniens,
sammt geo1logischer Erzlagerr-sta1ltenkarte, Sarajevo, 1,887. H. B. F o u ll o n,
Uber Goldgewinnungstatten der Alten in Bosnien, Jahrb. der k . k. geol. Re-
iohsal!lstalt, J.89.2, Band 42. A. R u e !k er. Einiges uber IQa!s Goldvo·rkormnnen
in Bosnien, Wien, 1896. A. H off er, Zlato i rude u kotaru, GZM,
1897, 411. F. K a t z er, Geolo1g1i[ja Bosne i Hercegovine, Sarajevo 191216. E. P a-
š a 11 O TuJdar.stVlu u BiH, GZM, 1954, 47; i s t i, Naseljoa, 41 i IM.
40 I. B o j a n o v s k i, AP, 196,3, 1.22. i N. st. 1967, }91. Cl. B l a u, Rei-
sen, 155.

lO 145
vantnog epigrafskog dokaza za ubiciranje Bistue Nova = mun. Bist.. . .,
ovaj problem rezimirati na
l. Upravno sjedište mun. Bist . ... , koje je sa putnom sta-
nicom Bistue Nova, nije moglo biti u sva tri mjesta u kojima su
natpisi magistrata mun. Bist.... Zenica, Varvara).
2. Središte municipija nije moralo biti ni u jednom od spomenu-
tih mjesta.
3. Centar municipija mogao je biti i u Bugojnu, iz kojeg ne-
mamo dekurionskih natpisa, ali zato imamo tegulu sa žigom B i s t u e s.
U prilog tome govorio bi i centralni položaj Bugojna, kao i bogatstvo
arheoloških nalaza i prirodnih resursa.
da nema sigurnih epigrafskih za ubikaciju
municipija Bist . .. ., moramo se poslužiti drugim sredstvima koja n a m
stoje na raspolaganju, u prvom redu hodološkim i arheološkim
istraživanjima. Ako naime na terenu utvrdimo pravac ceste, sa ostacima
naselja uz nju, ona n as sama dovesti i do rješenj a problema Bistue
Nova. To biti predmet našeg daljnjeg ispitivanja.

SALONA- ARGENTARIA

l. Historijat problema
Istraživanjem trase i topografije ove magistralne ceste, koja je po-
vezivala Salonu sa rudarskim revirima centralne Bosne, bavio se
broj U pomanjkanju epigrafskih
su uglavnom bili na kombinacije i pretpostavke bazirane na
manjem ili broju rimskih lokaliteta. Stoga je svaki od
vodio cestu drugim pravcem, pa je tako došlo do sasvim raz-
ubikacija pojedinih stanica koje na ovoj komunikaciji navodi Ta-
bula Peutingeriana.
Mi se ovdje ukratko osvrnuti, kronološkim redom, na poku-
šaje koji su naišli na ili manji odjek u toku rješavanja ovog proble-
ma.
Rekonstrukciju trase ove ceste prvi je dao J. A l a On je
vodi preko nasipa u Buškom blatu, koji je u stvari prirodna
tvorevina diluvijalnog postanja, a odatle na Livno (Ad Libros)- Borovu
glavu (In monte Bulsinio)- Bužanin grad- Šuica (Bistue Vetus) 1 •
H. Co n s nije ispitivao topografiju Dalmacije, nego se uglavnom
poveo za i
W. T o m a s e h e k je u nekim pitanjima pokazao mnogo oštro-
umnosti, iako je radio kabinetski, na osnovu oskudnih pisanih izvora,
kao i starijih On ovu cestu vodi iz Trilja (Tilurium),
nešto sjevernije od Arža nog, preko Buškog blata n a Vidoše (Ad Libros) u
Livanjskom polju. Od Vidoša je cesta po Tomascheku išla preko legen-
darnog Bužanin-grada (In monte Buls,i nio) do Eminovog Sela (Bistue Ve-
tus) na sjevernom rubu Duvanjskog polja. Ne trasu ceste na

1 J. A l a 18718, ;p . 54 i d. se pri tQme poziva na O.

B l a u- a, Monatsberichte der Berliner Akademie d er Wissenschaften, j uli
1870, p . 619, odn. Reisen, Berlin, 1877, p. 42, 155, 159 i 161.
;z H. Co n s, Dalmatie, 236 i d. Cons lokacije: Ad Matricem
- Nevesilnlje, Bistue N. - itd.

146
 terenu, vodi je dalje preko Vukovskog polja na Gornji Vakuf (Ad Matri-
cem), Fojnicu (Bistue Nova) i Sarajevsko polje (Stanecli) 3 .
Slabost Tomaschekove metode je u tome što se ne obazire na uda-
lJenosti Tabule i što trasu, ne terena, vodi preko teš-
kog i planinskog (Tušnica, Raduša i Vranic;:;.),
terenom kojim cesta prvog reda nije mogla Ipak osnovna zamjerka,
je Hoernes uputio Tomascheku, sastoji se u tome što Tornaschek
ne uzima u obzir tragove rimskih cesta na terenu. Njegova
rekonstrukcija ove i drugih cesta u Bosni, Crnoj Gori i susjednim ob-
:ta.<Otima više je plod kabinetskih kombinac(ja i pisanih podataka iz izvora
nego terenskih faktora 4 •
NI. H o er n e s je, i por ed primjedbe kojom je popratio pop.vu
djela, upao u istu pogrešku_ 5 , od tada još
voljnog poznavanja aglomeracija na tlu današnje Bosne, Hoer-
nes locira Bistue N ova u Rogaticu ili Goražde, a Ad Matricem iden-
tificira sa srednjovjekovnom Vrhbosnom i locira u izvorišno
Bosne. Bistue Vetus mu je u Fojnici, a stanica In monte Bulsinio na Ra-
duši planini, dok Argentariju lokalizira u rudonosno Kopaoni-
ka u SrbiW.
Kada mu ne odgovaraju podaci Tabule, Hoernes ih odbacuje, jer
ne može da izmiri disparitet Tabule i stvarnih udaljenosti na
terenu. Stoga i ne vodi o distancama Tabule, te smatra da je bolje
i ne koristiti se njenim podacima 7 .
Negdje u isto doba ovim se problemom bavio i A. E v a n s. On je
prvi komunikaciju Salona-Argentaria sa cestom salonitan-
skag natpisa, od Salone do dezitijatskog (a Salonis ad Hedum
castellum Daesitiatium). I Evans ovu cestu vodi do Trilja na Cetini, ali je
odatle >>trasira« u unutrašnjost preko Prologa (!), gdje je tragove jedne
rimske ceste ispitao inženjer Moiza. U Vidošima mu je, kao i Hoernesu,
stanica Ad Libros, a »Bužanin« je stanica ln monte Bulsinio. »Od toga
mjesta, kaže Evans, tok je ceste nesiguran<<, pa pitanje njenog daljnjeg
toka rješava alternativno: ili je cesta pravila zaokret prema sjeveru ili
je išla lakšim putem kroz dolinu Neretve »koja je u svim historijskim
vremenima bila glavna komunikacija unutrašnjih krajeva, koje
sada Bosna, i Jadranskog priobalnog
Koliko je Evans branio Tabule kada se radilo o cesti
Salona-Narona-Scodra, kad je u pitanju ova komunikacija smatra »da
se nedostatak na Tabuli mora upotpuniti bilo imenima ili miljama rani-
jih stanica<< 9 • Stoga Evansova topografija mnogo na Hoernesovu,
s kojim je i Bistue Nova u blizini Rogatice, Ad Matri-·
cem »blizu izvora Bosne«, dok Bistue Vetus traži »oko Konjica u gornjoj
Neretvi<<. U skladu sa iznesenim, Evans je na karti (Pl. I) šematski ozna-

3 Topographie, p. 497-528 i 545-567, odl. 8: Die grosse Strasse von Salcr-

na in die Mi11te der Bos•na, p. 518-523.

4 M. H o er n e s, Romische Strassen und Orte im heutigen Bosnien, Al-
tenthlimer der Hercegovina (II) , Wien, 1892, p. 13Jo-150. V. bi:lj. 41 u Uvodu.
5 N. dj ., 136-143 (Die grosse Strasse von Salona nach Argentaria).
8 H o er n e s je nešto konkretniji kada qpisuje svoj put preko Suice i
Borove glave u Li,vno, ali ni na tom putu TIIS nalazJi tra:gorva, Wande-
·rungen, .p. 2184. U.s:p. str. 32r8.
7 Srbras.sen, lP· r138.
s A:R I[!, p. 15.
0 Ilb1dem.

147
 oba pravca ove komunikacije, od kojih sjeverni vodi do Oti-
novaca na Kupresu, a južni do pred Ramu. Argentarija mu je »negdje na
gornjoj Drini prema granici Mezije i Dalmacije« 1'0 •
Do takvih rezultata Evans je došao zato što je ovu cestu, kao i
Patsch i povezao sa mineralnim bogatstvom kontinentalne Dal-
macije, pa mu je ova komunikacija povezivala ne samo »... dalmatinski
glavni grad sa glavnim rudarskim centrima u unutrašnjosti n ego i sa
rimskim svijetom <<".
Tek je pojava Ballifova djela jedan sasvim novi pristup
problem u istraživanj a rimskih cesta u unutrašnjosti provincije Dalmacije.
P h. B a ll if se ne upušta u teoretske kombinacije, nego, na osnovu
a utopsije, opisuje tragove cesta na terenu. B allif u 6. odjeljku svog poz-
n atog djela cestu Salona-Argen taria vodi do Trilja, a odatle preko Gor-
nje Tijarice, Brekala i Bukove Gore na Privalu i Duvanjsko polje''2 •
Iako je Ballifu bila poznata rimska cesta od Mokronoga do Šuice,
gdje je locirao Bistue Vetus, i na karti kao sigurna, on je trasu
naše ceste bez razloga skrenuo, odmah iza Mokronoga, preko Pakline
planine na Ravanjsko i Vukovsko polje, a odatle preko Raduše u dolinu
Vrbasa kod Gornjeg Vakufa i dalje preko Vr anice u Fojnicu. U Gornji
Vakuf locira Ad Matricem, a u Fojnicu Bistue Nova. Dionica ceste od
Mokronoga na Duvanjskom polju do Fojnice je na priloženoj
karti kao nesigurna13 •
Vrlo prilog ispitivanju ceste Salona-Argentaria dao je
V. Rad i m s k y, koji je u ponoru, na rubu Buškog blata,
u pronašao pet epigrafskih miljokaza, koji su definitivno pot-
vrdili ispravnost Ballifove trase' 4 •
Ovom se cestom pozabavio i A. B a u er, koji smatra da mo"' ,
Bulsinius valja identificirati ili sa prijevojem Aržano ili sa nekim s je ..;e-
sedlom na Tušnici, kako je predlagao i Kiepert (CIL III,
2. karta), ali time nije ništa doprinio rješavanju trase ove komunikacije' 3 •
Dobar prilog poznavanja ceste dao je F. B u l koji je vodi prav-
·Cem: Klis-Grlo brdo)-Dugopolje-Doca- ispod Kurtovih
- preko Rudina-Mala
na-Tijarice-Kamensko-Buško blato' 6 • je tragove ove ceste opisao
in natura.
U nastojanju da i hodološkim razlozima podupre ubikaciju Bistue
Vetus u Varvari, K. P a t s e h je pretpostavio da je Tabula i
najprije izrazio mišljenje da je stanica Ad Libros mogla biti u Letki na
Duvanjskom polju, a stanica In monte Bulsinio na vrhu Ljubuše, a Bi-
stue Vetus' 7 u podnožju Ljubuše u gornjoj Rami. Kasnije se Patsch na-

10 N. dj., lP· 5 i 1:2,, bilj. e. i str. 14.

11 ilibi'dem, [l. 6. - Htio bih da je Evansov opis :rudarstva u unu-
trašnj-o.s'ti Dalmacije, prema izvorima, još i -
iako je [>isan pl'ije 90 godina - jedan od naljils·crpnij-ih i u isto vrijeme najsa-
žetijih (AH IIII, .6,.....,114).
Romli:sohe St:ras.s en in B. und H., Wien, 1893, 35--27.
1 3 Strassen, na priloženoj karti = karta CIL III iz 1873. g.

14 GZIM, ili894, 7 = OIL ma: 13320---.13324.

15 AEM, 189"4, p. 137.
16 Strade Romane in Dalmazia, BD, 1899, p. 26-28.
1 7 GZM, 1906, 158.

148
kon dopunskih istraživanja za vezu Delminiuma (Duvno)
i Bistue Vetus zaobilaznim putem preko Ravanjskog polja18•
rezultate Domaszewskog, koji je izrazio mišljenje da se
radi o cesti koja je povezivala srebrene rudnike na srednjoj Drini, oko
Domavije, sa Salonom, a ne one u izvorišnom Vrbasa, i Patsch
ovu cestu identificira sa velikom rudarskom cestom koja je povezivala
srednjobosanske i podrinjske rudnike sa Salonom. Vodi je iz Varvare
(gdje je locirao Bistue Vetus) na gornji Vrbas, a odatle u Zenicu (Bistue
Nova po Patschu) 19 •
Radovi A. D o m a s z e w s ko g i K. M i ll e r a su u stva-
ri korak natrag. Domaszewski u svom sažetom prikazu ovu cestu vodi
od Trilja ravno na sjeveroistok, u unutrašnjost Bosne, do Zenice (Bistue
Nova), a odatle preko Tuzle na Drinu, gdje je povezuje sa komunikacijom
Ad Drinum-Sirmium i tako veže sa Argentarijom, je centar Doma-
via20. K. Miller svoju trasu vodi od Mitrovice preko Zenice (Bistue Nova),.
polja (Ad Matricem) i Otinovaca na Kupreškom polju (Bistue
Vetus) u Vidoše (Ad Libros). Stanecli identificira sa Ilidžom kraj Sara-
jeva, dok mu je Argentarija u na Kravice u Jadar21•
Doprinos istraživanju dao je i M. Abra m koji ovom komu-
nikacijom povezuje Salonu sa Zenicom (Bistue Nova), preko Trilja (Tilu-
Tium) i Duvna (Delminium), ali je ne fiksira na terenu112 • je
zasluga što je objavljivanjem miljokaza iz nedaleko od Trilja, još
jednom potvrdio pravac koji je po utvrdio Ballif?3 •
Ovaj miljokaz kao i oni Radimskog u i na Privali, a Patscha
u Duvnu, sigurni su putokazi po kojima se ova cesta može pouzdano sli-
jediti sve do Duvanjskog polja.
je karaktera rad A. M ay er a. na mi-
ljokaze iz o kojima biti govora kod opisa ceste, Mayer je, lin-
analizom imena stanice In monte Bulsinio ukazao da se ime
Bulsinius u toponimima Bužanin i Buško
naime planinu Tušnicu, iznad Buškog blata, sa mons Bulsinius, Mayer je
s pravom da je cesta iz Buškog blata prelazila u Duvanjsko
polje preko sedla Privale, ogranka Tušnice, gdje treba tra-
žiti i putnu stanicu In monte Bulsinio. što se Bistue Nova, Mayer je
identificira sa Zenicom se na natpise sa elementom
Bis. .. i B]ist. . . sa spomenika), a n epodudaranje distanci T abule
sa stvarnim udaljenostima na terenu objašnjava l akunama na Tabulr25 •
Posljednji je istraživao ovu cestu E. P a š a l i
na koje nailazi kod ove trase, on joj je ovako odredio pravac:
Trilj-Aržano-Duvanjsko polje-Ravanjsko polje (gdje se jedan krak
odvajao u dolinu Gornje Rame prema Varvari)-Vukovsko polje-Raduša
planina- Gornji Vakuf-dolina Bistrice-dolina L ašve, a odatle do Zeni-

18 WIM XI, Cf. P a š a I Naselja, 39.

10 G:ZM, .1906, 15,6--518. V. bilj. l na str. 1156.
20 'Die Benefida·rie['posten, i priložena l m·rta.
21 .rrtin. Rom, 4711-474.
-.!12 VAHD, 19126-21 7, l3i9 li d. Uspor. str. ,152.
23 !IIbildem, 141, sl. 3 i 4. Miljokaz je postavljen g. 236, u car a Gaj a
Jrulija IMalksimina. USjpor . B a 1l l if, Str as:sen, 25.
A. M ay er, Dopriiilosi po:zmav anjru rimskih cesta u Da1ma:ci:ji, VtAH!D,
1940, 1!25-132.
125 Iblidem, 130 i 131.

149
 ce. Cesta je dalje nastavlj ala prema rudarskom oko Srebrenice
na Drini, gdje se nalazila Argentaria (sc. metalla). je lokalizirao
stanice kao sigurne: Bistue Vetus u Varvaru, Ad Matricem »kod
Gornjeg Vakufa<<, Bistue Nova u »Mošunj-Vitez<<, a Stanecli >>kod Ki-
seliaka<<. Za stanice Ad Libros i In monte Bulsinio smatra da se ne mogu
ubicirati jer su stanica Ad Libros i Bistue Vetus ispuštene
neke postaje, pa je zbog toga zbirna vrijednost distanci sa Tabule u od-
nosu na trasu (preko Varvare) za punih 33 km. Što su
na Tabuli ispale neke stanice, on navodi kao dokaz to što se na njoj ne
spominje tako važan centar kao što je Delminium (današnje Duvno}"".
rekonstrukcija ceste zasniva se uglavnom na Patschevim
ubikacijama Bistue Vetus u Varvari i Delminija u Duvnu. Da li s pravom?
Opširnije sam izložio historijat istraživanja ceste Salona-Argen-
taria, jer trasa ove komunikacije nije ni do danas pouzdano
a niz aglomeracija i stanica uz nju ili nije lociran ili je lociran
pogrešno.
Ni kao ni drugi arheolozi koji su se ovim pitanjima bavili
nakon Patscha, njima i Sergejevski, i ostali, fas-
cinirani autoritetom Patscha, nisu ni pokušali provjeriti da li su ispravne
Patscheve ubikacije Bistue Vetus, Bistue Nova, Delminium i dr. A upra-
vo što je ova cesta prolazila kroz Duvno, koje je Patsch iden-
tificirao sa Delminijem - ovo se mišljenje, moglo bi se održalo bez
osporavanja sve do danas - bila je glavna zapreka da se pravilno pos-
tavi ovaj zapleteni hodološki problem. To isto ilustrira i sa ubikaci-
jom Bistue Vetus. Samo stoga što je Patsch Bistue Vetus locirao u Varvari,
u Gornjoj Rami, i Patsch i a i drugi, vode trasu ove magistralne
ceste prvog reda po centralne Bosne, kuda ni danas
ne prolaze putovi, i sa njenog prirodnog puta samo zato
da bi njome povezali Varvaru.
Upravo je da dosad nijedan nije trasu ceste Salo-
na-Argentaria tražio na jedinom pr ir o d n o m prolazu iz jugozapadne
u centralu Bosnu, koji je od najstarijih vremena, sve dokle sežu arheo-
loška i pismena bio ne samo najfrekventnija nego i glavna
veza Dalmacije i kraških polja jugozapadne Bosne s jedne, a
središnje Bosne s druge strane : to je onaj put koji iz Duvanjskog i (Li-
vanjskog) polja vodi dolinom Šuice na Kupr eško pol je, pa preko Velikih
k u preških vrata (1384 m) silazi u dolinu Vrbasa . Ovim putom su od naj-
starijih vremen a putovali vojnici, trgovci i putnici još mnogo prije Katarina
Zena (1.550) i Evlije (1655), što nam brojne prethistor ij-
ske gradine, nasel ja i utvrde. Njime su nadirali bilo u
:j edn o:tYl ili u drugom pra"vcu (Rirn.lj a n i i jer u stvari, to je bio i
1

lZ B osne J)rerna SG.loni (:Klisu i S:plitu ) a

ter Je o::;tao i do da.nas.

e·t se cb.r,:::trJ..ila ospor en.a Je 1

rTabule, i j e d i n a gr a n a je
k a kvo-·ta k vo p ra\;.-cct cest e. Insistira--
na. n avodnoj lakuni r:rabule ne cbjašnjava se ništa.: t2injenica što se

26 Naselja 35-51, posebno 47-51; A J III, 65-&6.

150
na Tabuli ne navodi Delminium, važan municipalni centar u
Duvanjskog polja, ne mora da da je Tabula Delminij je
mogao ležati i na nekoj drugoj komunikaciji, koja nam nije tradira na u
izvorima, ali je mogla imati na našu cestu, kao što je
sa samoupravnim gradovima Novae i Doclea. Stoga je potrebno provjeriti
Patschevu lokaciju Delminiuma u današnje Duvno, kao što je potrebno
r evidirati i pravac same ceste kako je ona dosad fiksirana u literaturi.
Najbolji da se to postigne je evidentiranje tragova ove rim-
ske ceste na terenu i fiksiranje aglomeracija koje su se
r azvile uz ovu komunikaciju (v. Kartu II).
2. Trasa ceste (Argentaria)
a) Dionica Salona XVI Tilurio (Trilj na Cetini)
Po Tabuli dionica je duga XVI m. p., što iznosi oko 24 km, ili
nije: 23.680 m. Poklapa se u cijelosti sa prvom dionicom ceste Salona-
Narona.
Cesta je iz Salone vodila preko Klisa i Dugopolja do Dicma, gdje
je pod (k. 424) bilo Salona-Tilurium i Salona-Ae-
quum, a zatim kroz Dicmo Donje prema sjeveroistoku te preko
izlazila na Gardun i Trilr. Cesta je više puta i sigurno
na, stoga se zadržavati na detaljnijem fiksiranju njene
Osim toga, trasa je dobro dokumentirana ne samo brojnim na-
lazima (grobovi, novci, natpisi, tragovi ceste i dr.), nego i miljokazima.
Ne miljokaza na ulazu u Salonu, s ove dionice poznato
je još pet miljokaza: tri sa Klisa (careva Maksimina Treboni-
jana Gala i Konstancija) i dva iz Dugopolja (Maksimina i Kon-
stancija), sve careva III i IV st. 29 • U Trilju je prelazila Cetinu (Hippus
flumen) preko mosta koji je 184. g. n. e. obnovljen za cara Komoda suptum
et operas subministrantibus Novensibus, Delminensibus, Riditis (CIL III
3202). U Trilju je bilo - jedan krak se odvajao za Na-
ronu, ali je bivium na Tabuli pogrešno(?) na desnoj obali Cetine,
što bi pretpostavljalo dva mosta preko rijeke. U Tiluriumu je bio caput
viae Narona-Scodra-Dyrrhachium. Novi doprinos ubikaciji Tiluriuma
dao je

2 7 Do Dicma se cesta podudara sa trasom ceste Salona - Servitium. To

je ona ;ista trasa koj1u je Hksir·ao B u l i BD, 118199, ,p. KHs - Grlo
!brdo) - DUigopo'lje - Doca - .i spod Kiurtovih - preko Rudilna
-Mala Stupa - Dicmo- - Gardun -Trilj, a u nastavku:
- Tijarke - Kamensko - Huška ·l:Jlato. U VAHID, 11920, ,p. 198 ovako
opisuje ·Odsjek Salona - K:lis: >>IStar.i Timski rp ut hodio je ·i•z S al01ne, od
v.rata (Por1ta Andetrii.a) ;prema ·Kilisu, upravno preko ,polja. Ostaci mu se
još dandanas, a zove se Bilibrig, jer se bijeli zelenim vinogradima« . Da-
lje opisuje trasu do Sinja. Cf. B u l i BiD, 19013, p. H3 i VAHiD, 19211, p. 21 i
25 'Dr ovamenJti antJiohi a Klis) . Ova je dionica ucrtama na :karti, BiD, 1902,
T . lJ i VAHID, 192,6 -1 92,7, T . 1H I.
128 V. opis dionice Salona - Aequum u I poglavlju.
eo V. Pregled m ilj.oka.za n a 1k!r aju ovo,g p oglavlj a.
3o S. G u n j a a , Topogr afska pitanj a (i ekskur s o Tiluriumu), 39-46.
I s t i, Nov prinos ubikaciji Tiluriuma, VAHD, 1950, 50- 52. j e na
osnOVIU votivno:g natpisa lOM et numini H.ippi fluminis utvrdi·o da je
ame CeUne :billa Hippus (Hippius) a me Ti'}urus, dolk se naselje zvarlo Tilurium
(rh:w. Trilj ). Pans Tiluri je po m'i!šljenju Delmati J!I, 16, dio
toga naselja uz most , koji se spominje n a natpisu iz 184 (C. 3.20.2). U
kraj Trilj a ubicirao je M o m m s e n, CIL III p. 358 Delmmmm.
Deilminium treba tražiti na [)luvanjskom po:ljru, a 1:1a Ga11dumu je bio pretorij

151
 b) Dionica Tilurium XXII Ad Libro s
Dionica je po Tabuli duga XXII m. p., otprilike 33 km, ili
32. 340 m.
Ballif je cestu pratio po od Trilja do Grabovice na
Buškom blatu, preko Vedrina, Donje Tijarice, iznad Bre-
kala i Bukove Gore31 • Osim brojnih koje navodi Ballif, trasa
je na ovom odsjeku dobro dokumentirana i miljokazima: u kraj
Trilja (cara Maksimina iz na Buškom blatu (Gordijana
III, Decija i Klaudija II), sve careva III st. 32 • Uz trasu je osim toga
i rimski natpis u Tijarici Gornjoj, sa grobovima, novcima i zi-
dovima33 pod Gradinom, a uz rub Buškog blata evidentiran broj an-
lokaliteta, kojima i na Gradini u i na
Gradu u Vinici34 • Spurile koje je kod Brekala našao Ballif da se
jedan odvojak ceste odvajao prema sjeveru preko Buškog blata (možda
u pravcu Vidoša}, a drugi prema jugu u pravcu Aržanog. Blau, prvi istra-
ove ceste, smatrao je da su tragovi rimskog puta kod Aržanog dio
ceste Salona-Narona, ali to je Ballif da je
jedna vezna cesta išla od Aržanog preko Vira i i tako ovo pod-
povezivala sa Naronom35 •
Iz autopsije sam ispitao cijelu ovu trasu, koja predstavlja prirodnu
vezu doline Cetine sa Buškim blatom i kraškim poljima zapadne Bosne.
Iako je cesta u stalnom usponu, jer od Trilja do Buškog blata treba da
svlada relativnu razliku od oko 350 m, ipak joj trasa nije naporna. Ovo
je ujedno i veza Salone sa današnje Bosne, pa je
prema tome odabran najpovoljniji pravac. tragove ceste

V:U legije, cf. A. B u dr o v i e h, Ulbicazione, 1137_,1,39. I s lt i, Posti'lle topo-

grafiche e toponomastiche su Delminium e Tilurium, Adriatica, 483-488. Mo-
glo bi se pomišljati da je i Tilurium, kao i Burnum, kasnije podignut na rang
municipija, jer •su u Trillju beneficil} arski nal1jpis.i ·(VAIHJD, ·1 93:5, 49 i 511 i
1950, 2!30'). S olb zirom na blizim kolonije AeqnliUJm, to je teško objas-
ni•ti. Osirrn to1ga, Tilu·r ium se ne ni na :poznatom natpisu o olbnovi
mosta iz 184. g. Trilj je bio i ostao raskrsnica cesta. Uspor. M. P a-
v a n, Ricerche, 108 i d.; G. A If 51 d y, Bevolkerlllng 1'1.8 i 'I1i:lurilum, Bonn,
Jailuib. 165, 1965, 105; J. J. Will lkes, Dalmatia, 97; M. Del-
mati II, 16. Vjerojatno je sa Plinijevim (n. h . III, 142) Tribulium. Cf.
C. P a t s e h, Kleinere Untersuchungen in und um Narona, Jahrbuch f. Alter-
tumsk., II (1908), 102-104. Cf. A. M ay er, Die Sprache, 337.
3 1 Strassen, p. 25. U spor. F. B u l BD, 1899, 26-28. C. I v e k o v
BD, 1897, 1116 i 199, na vise mjesta kod Tiljoa·ilica opisuje usjeke, do 6 m duboke.
V. mtljokaza pri kraju ovog ;pog.l avlja.
113 Natpis CIL III 14647 (lok. Paljevine u Gor. Tijarici, ispod Gradine), Cf.
F. B u 'l i BiD . 19013, 112l4.
m4 Gradlina u i Grad u Vinici 634) v. Arheološlm !karta BiH,
Dokmmentaoioni centar Zemalj.skog muzeja u Sarajevu br. 49 i 31 b. O pret-
hlisto·r ijskoj gradini u V. Rad i m s k y, G01Vl;, 11894, 30•0, sl. 24.
Jed•no ·Dimsko bi'lo je i u nedaleko Reni·6a, na Malloj gra-
dini, Rad i m s ,k y GIZIM, 1894, 3011'---<30'2·, sl. 215 i 26. - Sohemwtismus topogra-
phico historicus vicariatus Apostolici et custodiae provincialis Franciscanico
Miss·i onariae 1n Hercegovina pro a. d. 181617,, Split, •18,67, odnosno njegov pisac
P. B a k u l a, navodi u Kazagincu quedam magnifica ... dicta vulgo
H a n, sub quibus ruderibus sunt continui fornices supra hasque pl urima p le-
bis sepulcra, a u Grabovici penes aquas M u k i ž n i e a areis item in
K or i t a et dem um in Re n j i extant. Do\k se podaci za Grabovicu, KoDi ta
li odnose na .gradLne (arces), oni u Kaza,g inoo iJIJJdioiraju turske ruiš e-
v.ine.
35 O. B l a u, Monatsberichte der Berliner Akademie der Wissenschaften,
Hl.70; B a I l i f, Stra·ssen, 26.

152
--
našao sam i u Kazagincu ispod Ivana gdje su se na dva
mjesta u kamenjaru kroz koji cesta prolazi u žbunju tragovi ko-
Razmak spurila iznosi 1,20 m. Put, širok do 4 m, mješ-
tani nazivaju »rimski put«. Ranije se u njivi Ivana vidio i nasip
koji je sada zaoran. Tragovi ove ceste nalaze se oko 100-150 m ispod
savremene odnosno Ivanove a generalni pravac bio
joj je Ivana (koja leži na savremenoj cesti)-Kaza-
ginac-Kurtovina-Bukova Gora. I u Prisici kod
se nalazi više Tu se u njivi i ogradi zapaža i neka stara kal -
drma, koja se gubi u šumi, a je osnovni pravac
se uklapa u pravac Trilj-Bukova Gora'l 7 •
Rimska cesta je produžavala uglavnom paralelno sa sadašnjom, ali
nešto bliže Buškom blatu, kamenitim terenom koji je jako erodiran i za-
rastao u šikaru.
Kako je pokazao Ballif, iz Trilja je cesta mogla u dva smje-
ra: mogla je nastaviti trasom ceste Salona-Narona do i tu skre-
nuti na sjever, pa preko Studenaca, Vinice i Zidina na Bukovu
Goru i tu se vezati na opisani pravac preko Vedrina, Tijarice i Brekala38 •
Pravac preko je duži i ne uklapa se u distancu Tabule Tilurium
XXII Ad Libros. Udaljenost preko iznosi više od 45 km38, dok
Tabula daje svega 33 km, tj. udalj enost koja upravo odgovara dionici
Trilj-Vedrine-Tijarica-Bukova Gora (Korita).
da je cesta išla preko Vedrina i Tijarice najbolji dokaz
jesu miljokazi iz i je pokazao da se miljokaz iz
nalazio na udaljenosti od XXI milju od Salone40 , dok nam miljokazi
iz sa milijacijom XXXIV i XXXV m. p. a Sal(onis) dokazuju da je
trasa ceste sigurno prolazila preko Vedrina i Tijarice do Bukove Gore
dalje.
Miljokazi iz koji su morali stajati negdje Prisike i
Kazaginca, su dokazi ne samo za pravac ceste nego su ujedno i
putokaz za lokalizaciju putne stanice Ad Libros, koja je od Tiluriuma bila
udaljena 22 milje, tj. nešto manje od 33 km. Ako je jedan od
miljokaza bio postavljen na 18, a drugi na 19. milji od Trilja (tj. 35 milja
od Salone manje 16 milja, koliko iznosi udaljenost Salona-Tilurium)
onda putnu stanicu Ad Libros treb a locirati 4-6 km od Kaza-
ginca, a to upravo odgovara položaju Gradine u Bukovoj Gori.
po imenu Ad Libros, stanica se nije nalazila u samom naselju, nego neg·
dj e >>U blizini, kod« naselja koje se moglo zvati L ibri ili a to
bi mogla biti Vinica ili, što je još vjerojatnije, Zidine, koje leže nešto
južnije od Gradine u Bukovoj Gori ili sama Bukova Gora. i sam

36 se vide u šumankiu na lok. Oštra g•l avica, odmah izna1d sa-

dašnje ceste.
3 7 l u Brelmlima, na Iok. Gla'Vica, n eka starins:k a putlicr1a ;p ra1
ti novi put
a [loznata je od m,ještacr1a kao ·>>staJri iko'lo·sjek«.
38 iB a ll i f, Stra.ssen, 2!5--'26.
'3 9 Cestu preko Vinice i Zidina detaljno je opisao još A l a e-
v BD, 1878., 56. Opširnlije o toj cesti govorim u odjelj<kiu >>Pri-
[Ju tovi«. - Ovu cestu navodi ·i V. IR a d i m s k Y, leksi-
ko.n (u rukopi•su): >><Kraj sela (tj. Z·idina) spuri'le liimske ceste koja je vodi•la
uzlazno od u Dalmaciji preko Vinice, zatim Ravnog Doca, Mehkog
Doca i Zidicr1a prema ZU{Panjcu«. Cf. R a d i m s ;k y, GZM, 1894, 299 i B a ll i f,
Sltrassen, 26.
40 VAHD, 19216-1927, 141.

153
 Slika 16.
Miljokaz u cara M. A n ton ij a Gordij a na iz na B uškom Blatu sa
oznakom milja od Salone (Foto Ra n ko

154
toponim Zidine govori o ostacima nekog starijeg, najvjerojatnije rim-
skog naselja 4 1 . Sama putna stanica Ad Libros bila je svakako negdje
u b lizini Gradine u Bukovoj Gori, na kojoj je posljednjih godina otkopa-·
no g roblj e 4'2 • U blizini Gradine, uz r ub Buškog bla ta, nalazi
se estavela Mukišnica, koja je dio godine mogla snabdijevati put-
nike vodom, što je u ovom bezvodnom posebno važno. Teren
oko Gradine jako je erodiran, ali se ipak neke putine, gomile
i ostaci suhozidina, što bi moglo poticati i od starih objekata4 3 •
Ako bismo provjeravali lokalizaciju stanice Ad Libros = Bukova
Gora, morali bismo od d a miljokazi iz pono-
ra u sa rimske ceste iznad samih i da su stajali
negdje Prisike i Kazaginca, i to onaj sa oznakom XXXV m. p .
bliže Gradini u Bukovoj Gori, koja leži oko 6,5 km S obzirom
da je trasa bila nešto od današnje, jer je izbjegavala
zavo je, onda bi nas razlika stajališta miljokaza sa milijacijom
XXXV m. p . i stanice Ad Libros XXXVIII m. p., od Salone,
dovela upravo u blizinu spomenute gradine u Bukovoj Gori, odnosno do
vrela Mukišnice u selu Korita44 , u neposrednoj blizini Gradine. No kako
nam nije poznato mjesto na kojem je stajao miljokaz, najopravda-
nije je da ostanemo kod identifikacije Ad Libros = Gradina u Bukovoj
Gori i zbog spomenutih arheoloških nalaza na Gradini i oko nje.
Tu je izlazio i put Gora, na kojem su bila
naselja u Studencima, Vinici i Zidinama, od kojih je ono u Zi-
d inama, udaljeno od Gradine svega oko 1,5 km, moglo biti L ibri.
koliko je ova lokalizacija stanice Ad Libros ispravna, naj-
bolje pokazati opis i analiza dionice stanica Ad Libros
i In monte Bulsinio45 •

41 U samim Zidi1 nama nisu evidentirani antioki ostaci, niti mjEJštani Z!Ilaju
odakle je ime sela, osim sto Rad i m s .k y GZM, 1394, · 299, Gradinu u Buko-
vo j Gorii sta;vl'ja u Zidine. U stvari, ova g>ra:d1na katastarski pripada seLu Ko-
ritima.
42 Z. .M ar nekropola na p.rai.stor·i jskoj gra·di1ni u Ko-
riti ma kod Duvna, Posebna izdanja - XII, Centar za balkanološka ispitivanj a,
knj. 4, Sarajevo, 1969, str. 239-242. A. M ay e r , Die Sprache, 208, s. v. Libri.
Još rprtje vršio je sondafulo iskopavanje na ovoj Gradini R a -
d i m s k y, Arheol. leks., s. v. Zidine i o tome zapisao: »Jedno pokusno kopa-
n je dalo je masu hrbina raznolikog ilovastog ute-
ga za stano·v e fi ilovaste kolutove, ilova·s ti lijep sa z1dova, tu -
cala, ali ni b·a1ga malterom ,z idanom zidu i samo jedna hribina jedno1g crvenog
rim skog suda«. Cf. Rad i :m s lk Y, GZM, 1894, 219.9 . .i B a ll if, :Strassen, 216.
44 Napominjem, ·da dosad nis u isplitani arheoldški ostaci nij edne ,pu:bne
stanke na našem To s•u .ponekad hi'le drvene zgrade, koje su sasvim
prop ale, pa tm 1ne nalaz1mo arheološ"k ih os•tata:ka. Usp. o tome I. P i :rk o v i
Crucium, p. 10, 60 i 62. su ove stanice (gostionice i konjušnice) bile
osaml jene, locirane bliže ili dalje od n aselj a. Nastojalo se, naime, k od
poštanskih postaja (posta.tio) da budu u podjednakoj udaljenosti jedna od dru-
ge, koliko je mogao izdržati kt+rirski konj (oko 5 m. p.), dok su m a.nsiones
no jedna od druge udaljene dan .putovanja (O:ko :210 m. p.). Ipa,k, sve J€ O'Vl'Slio
od urirode terena Ikao i drugih ra-z nih okol1nos•ti. Putovalo se 'Samo dan ju. -
Ne odbaoiti' ·ni ure1Jpos•ta1Vkm da je nekropola ·Uinutar Gra-
di.ne u Bukovoj Gori (Koritima) na·stala up r avo u vezi sa našom putnorm stani-
com, odnosno naseljem koje se s vremenom razvi'lo oko .nje. Zasad_ u
da nisu ostaci cemeterijalne bazilike uz ovu nekropolu, koJa b1 mo-
rala :pos,to1jati ukoli ko je o gr oblju staQnog 1n a-selja.
<5 S t arij>i .stanicu Ad Lilbr os lnka'lliziraju u Vidošima, a u ve.z.i
sa l€lgendarnim Bužani:m gradom. V. Rad i m s 1k y, GZM, 1892. 22>1. - U spor.
P ašal Naselja, 39 .

155
 e) Dionica Ad Libros IX In monte Bulsinio
Po Tabuli dionica je bila duga IX m. p., cca 13,5 km, ili
13,320 m.
Iza Gradine u Bukovoj Gori prolazila je cesta pored vrela Mukišni-
ce, uz sam rub Buškog blata, i nastavljala kroz Grabovicu pravcem današ-
nje ceste, te na silazila preko Nakla nizvodno od Karlova Hana, ne-
kih 300 m ispod sadašnjeg mosta, gdje je na M o s t i n a m a od starine bio
most. Dalje je išla uz rub polja ispod Erijevaca u Prisoju, a odatle se
penjala uz prijevoj zv. Privala na sedlo koje razdvaja Buško blato od
Duva njskog polja.
U Grabovici našao sam tragove rimske ceste na više mjesta. Od-
mah iznad Mukišnice vidi se stari put, širok 4 m, dužine od oko 100 m .
Stara i nova cesta u nastavku se uglavnom poklapaju, ali se na nekoliko
mjesta uz današnju cestu može vidjeti i stara »tlaka« 46 , široka do 4 m,
od koje se dio dug 150-200 m i kod Ivana na
Naklu (Grabovica), gdje se vide i spurile. Tragovi joj se opažaju i kod
Luke koja je na samoj trasi stare ceste.
Odmah uz Lukinu nalazi se i jedan kamen oblog
presjeka, ukopan u zemlju, miljokazu, za koji su mi rekli da je ra-
nije bio viši, ali mu je vrh odlomljen. Put, u kamen,
sa vrlo starim zaraslim u ledinu, još i sad se može pratiti
oko 100 m . Gubi se pod savremenom cestom koju je izgradila austrijska
uprava. Odmah pored ove ceste na Naklu se nalazi i velika srednjovjekov-
na nekropola. Da je taj stari put u osnovi rimskog postojanja, indicira i
njegova širina od oko 4 m.
Tragove rimske ceste kroz Prisoje, gdje je bilo raskrižje putova
prema Livnu i Duvnu, nije niko detaljnije ispitivao. Zbog toga ovaj od-
sjek zaslužuje opširniji osvrt. Ovdje se na tom pitanju zadržati koliko
je to potrebno za razumijevanje cjeline, detaljan opis za
drugu priliku47 •
Pravac od Bukove Gore preko Pris6ja i Privale do na
Duvanjskom polju jedini je prirodni, a ujedno i prolaz iz Buškog
blat a na Duvanj sko polje, a kako pokazuju brojni spomenici iz ranijih i
kasnijih vremena, korišten je milenijama. To je bio uz izvjesna manja
odstupanja glavni srednjovjekovni i turski put od Duvna za Livno, od-
nosno Aržano. Dok je naime kroz Prisoje rimski put išao poljem ispod
sela, srednjovjekovni (obilježen sa šest srednjovjekovnih n ekropola: Bu-
greblje, nekropola n a Lazinama u Krištama, nekropola na Podvor-
nicama u Krištama, groblje Pod Malj evinama- ispod crkve, dvij e nekro-
pole u Potprivali, sve u Prisoju) i tursk i put su prolazili iznad rimskog
kroz samo selo. Raskrsnica (Duvno- Livno- Aržan o) bila je otprilike u
sredini sela kod greblja. Od ovog groblja, koje se nalazi u ne-
posrednoj blizini ruševina bazilike, do Privale starim pu-
tom ima oko 3,5 km, a savremenom cestom, koja je u vrijeme
Austrougarske 8 km. Od greblja do Mostina, na putu za Ar-
žano, udaljenost iznosi otprilike l km.

46 Imumsolum, tv.rda podloga.

47 bazilika u Prisoju na Buškom blatu, AP, 1968, 162-165.

156
 Osim prethistorijskih gradina, koje su korištene i u
rims!w doba (dvije grad ine u Prisoju i tri na Privali), uz cestu su loci-
rane i brojne srednjovjekovne nekropole. Na kratkom odsjeku puta, od
nekih 7 km, od Grabovice do Privale uz staru rimsku trasu ima osam
srednj ovjekovnih grobalja (na Naklu u Grabovici; na Mostinama 48 , na
njivi J oluši pod Brljevcima, zatim na Lazinama, na Glavici i na Tabli,
::;ve u Prisoju; na samoj Privali i kod izvora Žbanica pod Privalom). Od
rimskih ostata ka spomenut samo t!'agove dva rimska naselja,
jeC:no je u Prisoju, na prostoru, gdje je bila raskrsnica putova, u
tradicij i poznato kao Sirkovac-Grad, grad u Bosni, od Rima «,
gdje sam 1968. i 1969. g. otkopao baziliku' 9 • U ruševini
crkve našao sam i natpis Publija Elija Juvenala d uumvira municipi Del-
rninens ium. Druga naseobina je pod Privalom, kod vrela Žbanica, na
Duvanjskom polju.
Od r imskog naselja u polju ostalo je malo površinskih
tragova (tek gomile kamena), jer je zemlja intenzivno i
ali je Radimsky" 0 još 1893. ovdj e zatekao arheološke t ra-
gove n aseobine u samom uglu polja. Odatle i municipalni
natpis ko ji svojom formulom: ... l(o co) d(ato) d(ecurio num) d( ecreto) in-
dicira postojanje jedne samoupravne civitas na Duvanjskom polju 51 •
Zbog važnosti koju rimska aglomeracija na Privali ima u ovom
izlaganju, u cjelini citirati opis koji daje Radimsky: >> U
Stipan k o m p o l j u nalazimo od vrela Žbanice u ritu istog
imena i pod V e l i k o m gr a d i n o m razvaline rimske na-
seobine, kojoj ostaci zapremaju preko 3 ha površine. Bakula (Schematis-
mus, 1867, str. 138) je poznavao te razvaline, te ih kao
»Cuiusdam perrnagni aedificii rudera «.
U nastavku se kaže: >>Tu se oranicama razne, grmljem
uzvisine, kojima se mogu razabrati temeljne zidine pravo-
kutnih ,:grada. Vele da njima u zemlji ima još mnogo zidanih te-
n:t' lja. a oranice U G' - - ·•. :;c>'-<vim su zasute profiliranim arhitektonskim
kom2.d!rna, tesanim .... 1 •• ...,n, ;n-;. 0mazanim kame-
r: Je m . gr·.n;wnwm klaka, upekur ••. ,, .. , ., . : .. - i te r binama
,,eJ tluvas toij sud :!. Rimsku naseobinu St1pam ; .m štitila je po l1imljanima,
kako znamo (str. 297), okupirana V e l i k a gr a d i n a, koja je ut-
vrda uostalom bila zaštitom i znamenitom pr i j e m e t u kod P r e v a l e
i rimskoj cesti preko njega<< 52 •
Kasnijim izmakao je iz vida ovaj vrijedan topografski
podatak, iako je na nj ponovo ukazao i Patsch, ko ji je smatrao da je
ovdje u polju bio v i e u s, atribuiran municipiju ili koloniji
rimskoj u Duvnu53 • Natpis iz Žbanice pokazuje da je
darovalo u tom naselj u zemljište za grob nekom Neposu (GZM, 1895, 286).

48 Srednjovjekovna nekropola na Mostinama je uništena. se je-

dino to;ponjm >>Malšeta«, ali stariji LLj,uc:H pamte da je i tu tbilo Nekro-
pola .se naQa:zila odmah drznad mosta, na padLni Na se :nala·zi \
jedna Gradina.
49 AP; 1968, 162-165.
so G'ZM, 118•94, 3.11.
s1 C. P a t s e h , GZM, 1895, 285 = WM V, 220.
s! Nav. mj.
S1 GZM, 18-95 286.

157
I Patsch je istakao da je pored tog naselja prolazila rimska cesta koja je
dolazila od Trilja i išla prema Duvnu, kako je pretpostavljao i Ballif54 •
Sve navedene okolnosti govore u prilog identifikacije ovog n ase-
lj a, u kojem je Bakula prepoznao »cuiusdam permagni aedi ficii a
Radimsky temelje mnogih pravokutnih zgrada, sa putnom stanicom In
monte Bulsinio. Za to govor e relev antne položaj naselja, t r a-
govi ceste I r eda obilježene miljokazima, udalj enost naselja od Duvn a i
cd Bukove Gore (po Tabuli), a i razlozi.
analizom oronima Bulsinius, od korijena Buls + ilir-
ski sufiks -inio- (npr. Olc-in iu m, Rhis-inium, Cor -inium), u
>> gr eda, brdo «, Mayer je došao do prihvatljivog da je m ons
Bulsinius dan ašnj a T u š n i e a , je ogranak Pri vala, i da se u toponi-
m u B u šk o bla t o star i k or ijen Buls-, p a je stanicu In monte Bul-
sinio (Ravenatov Monte Bulsi, 4, 16, koje Mayer dopunja u Monte Bul-
si (n io), kao i Tomaschek PWRE 3, 318) lokalizirao upravo na sedlu Pri-
vali, preko kojega vodi jedini put ( još i danas) iz primorja u unutrašnj ost
zemlje 55 •
Putna stanica In monte Bulsinio u d aljena je po Tabuli od stanice
Ad Libros IX m. p. = 13,5 km, ili nešto manje. Stvarna pak udaljenost
od Gradine u Bukovoj Gori, gdje smo ubicirali Ad Libros, do Žbanice na
Privali današnjom cestom iznosi oko 15 km. Rimska cesta bila je
jer nije pravila onaj veliki zavoj Karlova Hana i Privale, nego
vodila trasom ispod Brljevaca (Prisoje) i kroz zas. Potprivalu,
pa uz Privalu do Žbanice.
U nastojanju da trasu ceste odredim in natura na terenu, uspio
sam da joj sigurne tragove utvrdim gotovo na cijeloj dionici od Nakla
do Privale, dijelom kao zaoranu kaldrmu u njivama ispod Brljevaca, ili
kao tlaku zaraslu u šikaru, a dobrim dijelom - na samoj Privali - na
padini brda Kolina, u živi krš. Tu se (jedinstven fe-
nomen) dvostruke, mogu sa manjim prekidima pratiti puni ki-
lometar, sve od Privale do Crljenica niz stranu zv. Krivatak. Tek kada
se niz Crlj enice spusti na mekano tlo, spurile se gube i cesta nastavlja
do srednjovjekovne nekropole na lok. Glavica u Potprivali56 • Mještani
na ovom mjestu sasvim razlikuju dva puta: »rimski << od tur-
skog. Dok turski prolazi iznad Glavice pored lok. Mašeta (na Lazinama),
pa kr o z Brljevce, dotle >>rimski << presijeca dolinu ispod turskog te se
gubi u nanosima bujice Mrtvice (Zmijovac) koja se ruši sa Tušnice. Za-
tim p rethistorijske gomile (Gromila), promjera 15 m, i

54 C. P a t s e h, GZM, 1895, 21816 i GZM, 1904, ,; :n-0-.31'1. P h . B a if,

Stra,ssen, 2;5.
55 A. M ay er VAHD, 1940, 129. - To:ponimi Bužanin i Buško blato
mogu se •sma1kati lingvisti!oklim .s·irvi·valima :kao i ne!ki drugi sa delma,t skog
Knin (Ninia?), Promina (Promona) , Trilj (Tilurium), Sinod (Sinodi-
IUm), Simo So,lim (Salona) i dr. U ovu kategor:fju toponima svakako
ide 1 Duvno {,Delmi,n ium) , ali kao po1lje. To je IUjedno i snažan dokaz Ida su
r oma1ni:zirani ostali jaki supstra t i nakon doseljenja Hrvata u
1

1krajeve, a IUjedlllo i kcmtiiiliUi,t eta ovih naselja kroz vijeko-

ve. Cf. A. M ay er, Die Sprache, 100.
5 6 Za ove spurile mještani kažu da ·s u 1 tuda "!Prošla rimska ikola«, da se
to kazuje od IPambi!vjeka. Drugi opet vjerud•u da su to »tragoVIi Go:spini!h kola,
kada je iz Rame išla u Sinj<<. Razmak spurila iznosi 1,20 m, a širina
samih je 12-13 cm.

158
v c' ik e g n a lok. Tabla vodi tokom Mrtvice pa rubom polja i s p o d
!3rlj evaca (gdje se pretvorio u potok) prema MostinarDa na Kadovu I-l:mu.
gjmski put je uništila, a dijelom i odni jela jaka bujica
:\ r· a. je d jelovanj e siJ ovlto pa stvara ja!{e nanese i riv:·_n e.
Iz1."lcd3 j2 tc i t:io razlog da cesta sk r en.e gornjin1 r:.:utern

;
L: l0din:). jz _k oje viri i nešto kaidrn1e t e po k o ji ,..;-L'I;'br; --
šir-u k ot:(J 111 i ·vj e rojatno pr-edsta·vlj c;:

oke
.l .: ,_··:l. =: ši ;:<T.. (,:l. k oj a se n a n.j i'l;.:arna ispod i J3 r--
'. -.. u . P r.iscj u l\18.dža;."inc:, I( a l dr i
•! p orrle.1.1U.t irT.l n.j1.varr,a se i zoL·r:,_'";,r.8_j u i Jo-
:sc n alazi i n..r:;k.c1 neispitanst !·uSevina, zv. PcJ_šk:Lna glavica, sva zaras-
la lJ :i ed i.nu.
Na K r a i i n a m a je lzoran -- Ttavodno prije 50 godina - i jedan
1rriljok az, koji scun našao u d v orištu Ivana u I>ri-
soj u. Mil j ok:::z je izra<:ten od muljike, sada visok 1,05 m, prmnjera 0,30 m .
Vr h mu je odlomljen, ali ljudi pamte da je bio duži. Po kazivanju Ivana
--- Idola na K r a tinama je dugo ležao veliki ,,bašluk« i preko njega
se oralo. Izgleda_ da j e ovdje bilo više miljokaza, jer Ivan pamti da
su na Krati.n.<ur;a bili spomenici »visoki ka vrata<< .
Tlaka rim skog puta dobro se vidi i na lok. Mostine kod Karlova
H ana, gdje se na tri rnj esta jasno i izr azite Nekad
je na Mostinama b io most preko ponornice koja samo od
je:::e!Ji do S obje strane rijeke se mosne glave iz
kcjih je iskopan o mnogo tesanog kamena 57 • Na lij evoj obali odmah
u z most - po složnom kazivanju mještana - nalazio se još jedan mi-
lj okaz, obli dubolc::::J ukopani kamen, malo nagnut, visok oko 0,65 m."'.
T o bi bio miljokaz ako se uzme da je i onaj ukopani kamen na
Nakltc, pokraj Lul:e miljokaz.
Ako pokušamo rekonstruirati milijaciju ovih miljokaza i
od p re tpostavke da se negdje kod Gradine u Bukovoj Gori nalazio mi-

57 Mate zv. P op k Prisoja, Z'v ana Otoka ili Luke, ranije se

n ije orala. Leži uz same Mostine se ·i Star a .mostina i most), uz
de,s nu obalu O ko 190'6. 01tko,pan j e tu :zid u m alter u (mos:na ?), .pa
je tom pr1ilikom dosta kamena, koji je u
Z id je bio zi.:dan, a. ·kamen dobro klesan. U malter je bila ;primiješena
i ervenica rossa) ili uSiit·njena cLg1la. - I na loijevoj obali na njtvi
,;v rt« Tadij e Kapu lice, vidi se i sada drugo (glava) mosta. U i u
Vrtu bilo je dosta kamena :k01ji je 1narod raznio a još ga ima li u Ka-
ogradi. U blizini, na strmini koja vodi prema »Mostini<<, l ijepo se vide
tragovi r ims.lwg puta na d'užini od ne'kih 150 m, sa na tr'i mjesta.
- Upornjak na lij evoj strani bio je širok oko 3 m, a raspon mosta oko
110 m . Po svoj prilidi, od ·kamena su biri samo stupovi a od dr-
vet a. Od mosta je jedan krak ceste skretao prema zas. u Prisoju, gdje
se na lok. Bare nala.ze ostaci k a,snoanticke .ba,zi'li'ke. Ta se trasa, na duži,n i od
1 km. i danas dobro nazire u žitu. Širina joj je bila do 4 m . U ruševinama bazi-
Uke 1970. ,g.•natpis dekuriona municipi De!minensium. Olw bazilike
su evidentiran'i pro·s trani tragovi naselja.
o8 Služio j e dj eci kao gol-vr2tnica a n azivaii su ga k o l o b r a n . Uništen
je prij e dvije- t ri god.ne, k a da je ovdj e iz buldožerom pijesak za
n asipanje ces te Karlov Han - Grabovica.

159
ljokaz sa oznakom XXXVIII m. p., onda bi miljokaz kod vrela Žbaniee,
koji je objavio Radimsky, ali na žalost i ovaj bez natpisa, jer mu je mili-
jacija bila - nosio oznaku: . . . a Sal(onis) rrc(tilia) p(asstmm)
XLVII, jer je po Tabuli putna stanica In monte Bulsinio bila na XLVII
m . p. Ukoliko je ova konj ektura onda je miljokaz n a Naklu stajao
na 42. m ilji od Salone, onaj na Mostinama na 43, dok bi miljokaz sa
Kratin a bio na 44. milji. S obzirom da ne znamo m jesto milj okaza
XXXVIII m . p., a ne poznamo precizno ni trasu rimske ceste, ovaj
može biti pogrešan najviše za jednu milju, pa b ismo možda imali: Naklo
XLI m.p, Mostine XLII m . p, Kratine XLIII m . p, a Žbanica XLVII m . p.
Ovaj kontrolni ujedno da je lokalizacija stanice Ad Lih-
ros u Bukovoj Gori ispravna i da Tabula daje distancu u pravo d o sedla
Pr i v a l a (47 m. p.), pa da od njega treba udalj enosti s jedne
strane do postaje (mansio) Ad Lib1·os, a s druge strane do stanice Bistne
Vetus.
Komunikacija 'od Buškog blata do Privale ostavila je dubok trag i
u narodnoj pjesmi i Narod kazuje da je kod vrela Žbanice
poginuo serdar Stojan a na Mostini kod Karlova Hana Alija
iz Golinjeva od ruke Sekule, kad je na ovom mostu
svatove I vana. Sam most poznat je kao most<<,
što ukazuje da je po n arodnom saznanju stariji od turske vladavine. Na
veliku frekventnost ceste ukazuju i stihovi narodne pjesme:
>> Od Privale do sela Kongore,
Han do hana, do
Da se doista radi o rimskoj cesti, i to o cesti I reda, dokaz su mi-
ljokazi, iako se na njima nisu podaci o udaljenosti od Salone
niti imena vladara kada su postavljeni. samim postojanjem
oni pružaju punu garanciju da smo na trasi stare rimske ceste.
Na dionici od Bukove Gore do Privale cesta prolazi vrlo povoljnom
trasom, se stalno oko izohipse 720 m, sve uz rub Buškog blata.
uspon u zaseoku Potprivala u Prisoju, gdje na dužini od oko
2 km u dvije serpentine savladava uspon od nekih 250 m , odnosno oko
12,51l/o. S Privale do polja n a duvanjskoj strani cesta se n a
rastojanju od nepun kilometar spu šta na oko 800 m .
d ) Dionica In monte Bulsinio VI Bistue Vetus
Dionica po Tabuli iznosi VI m. p. = 9 km, ili 8880 m, a to
odgovara udaljenosti od Privale do današnjeg Duvna, nekadašnjeg žu-
panjca, pr eko Podgaja i Gradine. savremen om cestom
preko Jošanice i Kola t a u daljenost iznosi oko 14 km. Po Dis-
tanz-Nachweisu iz 1904. g. sta rim putom preko Kola, Jošanice i
od županjca do Privale ima 10,28 km, dakle oko 1,40 km više n ego što
navodi Tabula 110 • Do t e r azlike došlo je zbog toga što je r imska t r asa
preko Podgaj a i Gradine vodila za oko l rimsku milju pravcem.
Pravac je siguran, dokumentiran sa tri miljokaza, ali sva tri ane-
p igrafska. K ako smo vidjeli, j edan je stajao u blizini vrela Žbanice 61 , a
dv a su u samom Duvnu (1893. i 1895), uz potok >> Obadva
miljokaza - k aže Patsch - daju n am na ruku pomagalo za uspostav-

GZM, '1894, 311.

10 :192.
11 Radims(ky, GZM, 1894, 311.

160
l;janje daljnjeg pra v ca tim;;;ke cest e Go_;
ra-Prisoje- sedlo Prevala, k oju F . B allif (Str assen, S . 25) na osnovu us-
a k q.snijg R adimsky (GZM, 1894, 312 i d. = WM IV,
163) frag111enta milj ok aza mogaše proslijediti do vrela Žbanh:e
kt:a.];sela i j e svakako. dopiraia <;lo Županjca«"". .
Daljnji t ok ceste od Žbanice. do Duvna P atsch je opisao
»Spram svega toga prolazila je ova cesta ispod t ekla
preko J ošanice do Podgaj a, uspinjala se u zavoju n a zaravana k , na
koj em leži Gra<;lina kod Ga ja ili Kolska g r adina, prosij.ecal a je taj zara-
vanak od ove gradine, spuštala se odavde na Bur duijevu stranu i
dalje u klanac dolac, p a je uzduž potoka dolazila
u ž upanjac ... « 63•
Negdje pri u potok Seget u Duvnu, gdje su i
miljokazi, cesta je izlazila n a Crkvinu, gdj e je otkopana rimsko na-
selje, koje je Patsch identificirao kao Delminium i datirao u Tiberijevo
doba 64 •
Koliko sam iz autopsije mogao utvrditi, cesta je od rimskog naselja
u polju prolazila ispod Vel. Gradine, a ne iznad Gradine kako
je smatrao Radimsky 05 • Na nekih 300 m iza vrela Žbanice odvajao se
jedan krak na Gradinu. Put je bio širok do 4 m. Danas je dije-
lom zbog strmine terena zasut. se ipak vidi slaba kaldrma,
a n a odsjeku Žbanica-zas. Cikoj e i zatravljeni agger, koji se jasno
u pejzažu, nekih 50 m iznad turskog puta.
Dalje je prolazila kroz zas. Cikoje, i to ispod Vel. G radine, te se
sigurno može pratiti sve do na lok. Brižine u (Stipa-
T ok joj se g u bi u livad ama polj a, ali je prav ac obi-
lježen nizom srednjovjekovnih nekropola u p olju: na lok.
Brižine, Povrh Brižina, zatim na lok. Mašeta, pa kod škole, i u dan ašnjem
groblj u u b lizini crk ve.
U Jošanici, gdje prelazi potok Ostrožac, n a r azrovanom strmom
ter enu gube se tragovi ceste. Mogla je samo u dva smj era : ili pravcem
koji je opisao P atsch, a koji je naveden naprijed, ili do Mašeta na
Rivinama (Jošanica), gdje se u usjeku nek a stara putina koja
vodi u Podgaj. na ovaj r imski pu t se izgleda u nazivu
njiva koje leže ta dva puta. Donju
im granicu put koji od nekropole n a Riv inama vodi u Podgaj, da-
našnjom napola zatrpanom putinom koju narod zove u lica«,
a izgleda d a je to bio srednjovjekovni i kasnije t urski put. Rimska cesta
je m orala skrenuti gornjim putem, iznad i to odmah od po-
toka Ostrošca preko u z padinu prem a Gradin i kod Gaja.
N a sjevernoj padini ove Gradine, koja j e okren uta p rema Duvnu,
gdje je teren m ekan i razrovan, ne vide se jasni tragovi puta koji b i se
mogao smatrati rirnskim. Gradina kod Gaja igrala je svakako
ulogu u predrimsko doba. ne bih se složio sa p r etpostavkom
koju je nedavno iznio M. da se u p ravo na ovoj Gradini nalazio

62GZM, 1904, 3r10- 31,1.

"3N. mj. - je i ime potoka u Duvnu.
M iiib idem , 335.

es GZM, 1894, 297 i 3Hl. - Jedan kraJk starog puta koji vodi na G.r adinu
odvaja se oko 300 m od vre1a Z'barnice.

Jl 161
plemenski centar Delmata, prethodnik rimskog Delminiuma, o
još biti govora".
lako na pravcu preko Gradine nema izrazitijih tragova rimskog
puta, ipak nalaz dvaju miljokaza u dolini potoka Catrnje ovaj pravac
obilježava kao siguran. Rimska se cesta sa Gradine spuitala u današnje
Duvno blagim nagibom kroz dolac, ili iznad njega, kuda i danu
vodi put iz Duvna do Jošanice, preko Gradine i Podgaja, a koji se mnogo
koristi u lokalnom
Ballif nije dao detaljnije podatke o trasi dionice Privala-Duvno,
nego se izrazio >>Von dem genanten Sattel (sc. Privala) senkte
sich die Strasse ins Duvnopolje (...) Doch wissen wir aus aufgefundenen
Bauresten, dass sich an der Stelle des heutigen Zupanjac eine romische
Niederlassung gefand, welche von der Strasse iiber den Prevalasattel
beriihrt werden musste« 88•
Cesta je i na ovoj dionici išla ravnim, vrlo povoljnim terenom, sa
usponom samo na Gradinu kod Gaja, ali blažim od onog na Privali. Ispod
Gradine (k. 1078) sjekla je izohipsu 1020 m i na dužini od cca 2,5 km
savladava visinsku razliku od nekih 130 m.
Hodološki razlozi (sigurno trasa ceste, obilježena miljo-
kazima, distance koje odgovaraju Tabuli, kontinuitet korištenja komuni-
kacije itd) traže da se u današnje Duvno locira Bistue Vetus. Da li je pak
Bistue Vetus sa predrimskim i rimskim Delminiumom - kao
što su neki pokušali - ili Delminium treba tražiti na nekom
drugom mjestu, o tome biti govora u ekskursu na kraju ovog
rada.
U potvrdu identifikacije Bistue Vetus = Duvno (Zupanjac), osim
ostataka rimske aglomeracije u Duvnu, govori i položaj
Duvna prema ostalim stanicama Tabule70 • Tako npr. udaljenost od Duvna
do Prisoja preko Kola, starim putom iznosi 15,69 km, a od Pri-
soja (od greblja, gdje je bila raskrsnica putova) do Gradine u Bu-
kovoj Gori (skretanje prema Zidini), daljnjih 8,00 km. Ako ove udalje-
nosti uporedimo sa milijacijom miljokaza iz koji su stajali nekih
5 km zapadnije, onda Ad Libros treb a lokalizirati upravo na onom mjestu
gdje izla zi put od Zidin a n a cestu Kazagin ac-Prisoj e, a to je Gradina u
Bukovoj Gori. Ujedno se ta udalj en ost slaže sa zbirom distan ci Tabule :
Ad Libros IX In monte Bulsinio VI Bistue Vetus od 15 m . p. = oko 22,5
km.
Ili: udalj enost od Trilja (Tilu1·ium) do Duvn a, preko Aržanog i
P risoja, savr emenom cestom iznosi 62 km, dok Tabula od Tiluriuma do
Bistue Vetus (Duvno) ima oko 55,5 km (XXII + IX+ VI m. p.= XXXVII
m . p. ili 55,5 km, 54.760 m) . Razlika od 7 km nastala je jer je an-
cesta išla putem, zavoje kroz i uz
južni rub Bu škog blata, na usponu uz P r ivalu i na dijelu Jošanice
i Duvna.

es M. Z a n i n o v i D elminlium, VAHD, 1961...._.1[}62, 49-'55.

67 U spor. P a t s e h , GZM, 1904, 310-311 i 1894, 304-307.

68 Strassen, 26.
69 L. J e l GZM, 1898, 549, J. K u j u n d ž Vrhb osna 1933, 258.
711 DN, st:r. 194.

162
 Bistue Vetus
Uzevši, dakle, Privalu = In monte Bulsinio i Gradinu u Bukovoj
Gori = Ad Libros kao uporišta, Bistue Vetus se mora ubicirati u
d anašnje Duvno, upravo na ono mjesto na Cr k v i n i na kojem je Patsch
1897. g. otkopao rimsko naselje sa »forumom«, koji je datirao u
vrijeme cara Tiberija (14-37. g. n. e.r\ i identificirao sa rimskim Del-
minijem, dok bi po Patschu delmatski, predrimski Delminij bio na gra-
dini Libu u oko 9 km od Duvna711 •
Rimsko naselje na Crkvini u Duvnu, koje se prostiralo na nekih
15 ha pov ršine uz potok Seget, a koje je - po Patschevu mišljenju -
štitila i utvrda na mjestu kasnijeg turskog kastela711 (?), svojim položajem,
kako smo vidjeli, potpuno se uklapa u milijacije koje daje Tabula. Osim
toga, ono leži na komunikaciji I reda koja je, po tragovima i arheološkim
ostacima, u prvom r edu po miljokazima, sigurno rimska. Zato se rimska
naseobina u Duvnu mora identificirati kao putna stanica Bistue Vetus. To
indirektno i nalazi u Duvnu.
Na osnovu interpretacije jednog vrlo fragmentiranog natpisa o ne-
koj carskoj munificenciji (sa arhitrava neke zgrade na Crkvini),
na kojem se navodi tribunicia potestas XX nekog vladara, Patsch je op-
ravd ano da se radi o Tiberiju, koji je tu dužnost obavljao po
dvadeseti put 18/19. g. n . e.n. Te godin e, po svoj prilici, bio je otvoren
»forum « ovog naselja, a to je upravo vrijeme kad je dovršavana i cesta
a Salonis ad Hedum castellum Deasitiatium per millia passuum CLVI
(CIL III 3201 = 10159 + CIL III 3189, b = 10156, b), tj. kad je car Tihe-
rije vršio trib. pot. XXI. Takvo datiranje je u skladu i sa nalazom opeke
sa žigom pak po natpisu koji spominje caricu Sabinu
Trankvilinu, suprugu cara M. Antonija Gordijana, n eki radovi su na ovom
»forumu« i u vrijeme ovoga car a, dok je još car ica bila S abina
T rankvilina (241-244. n. e.r 6 • se d a je Gordijan d ao obnoviti i cestu,
jer se u z nju našao miljokaz koji spominje ovog cara77 •
Potrebno je da je Patsch još godine 1895, dakle neko-
liko godina prije nego što je otkopao naselje u Duvnu, koje je
bilo pozn a to Ballifu i Radim skom 78 , bio uvj er enja da Delmi-
nium treba t r ažiti n a Duvan jskom polju , i to upravo u Županjcu79 , a ne u
G ardunu k raj Tr ilja . n akon što je 1897. g. otkopano n aselj e u

71 E:. P a t s e h , Prilog io'pog•r afiji i povi}est·i ZUipanjca - Delmrntiu m a,

G ZM, 1904, 307-3•615. I s t i, N ov'i spomen ici i•z Zupanjca - Delmtnliu ma, GZM ,
189'7, :212!7- 243 . I s t i, Arheolašiko-epi,g rafska istr aživan ja, GZM , 190•6 1•6 .0-161.
Us1p or. P a t s e h, GZM, ·18•9•5, 28'5 -:2,8-6· i 58:2;-;533.
O problem u ubikacije Delminiuma v. L . J e l GZM , 1898, 547-549.
K. P a t s e h, PW RE s. v . Delminium i GZM, 1904, 307-308. E. P a š a l
Naselj a, 37. M . Z a n i n o v Delmati I 44. Naj iscrpniji pr egled d ao
je A. B u d r o v i e h, Ubica zione del capoluogo p reromano dei Dalmati,
Roma, 1969, 119-125.
m GZM, 1904, 311-3.3-9, s1. l 0 1. R ad i m s 'k y GZM, 1894, 304-305.
74 N. dj ., 325.

7" Iibi•dem, 327. U spor. Rad i m s k y, n. dj ., 305.

1o GZ M , 1904, 330.
77 Ibidem, 330 sl. 30: . . . Furiae] j Sab[iniae Tranquil,-] / l i nia[e Aug(u-
staej coniu gi] jirnp(eratoris) M. Ant[onini Gor-I l diani P(ii) F[el(icis) Aug(usti)]/
p ( ecunia) [ p (ub lica), d( ecr et o) d(ecurionurn? )].
7B GZIM , 1894, 304 .
79 GZM, 1895, 2:8,5-2.86 i 1897, 2i27 'i d . B a l l if, S'trassen, 26.

163
Duvnu, otpale su i sve ranije sumnje i g.ptovo
Patschev.o mi,šljenif'! cj.a .se DelminiuqJ. Ipuvnu.
Pats.ch je bio uvjeren da. razlikovati predrimskog. i rimskog,
D elminiuma«, - kako . smo vidjeli .,. . . -- predrimski . Delminium
(Strabonov M:A}lwv ·vu 5,5) na Libu u ' a' rimski 9 km zapad-
nij e u Duvno 00 • lT doba je .. da se predrirnski
Delminium locira na, Gradini kod Gaja iznad. Duvna, je u stvari
P atschevu lokaciju rimskog Delminiuma još plauzibilnijom81,.
rezultati istraživ an ja tragova rimske ceste, kako sam ih
izložio, i .inter pretacija distanci koje daje Tabula, jasno ukazuju da sta-
nicu Bistue Vetus treba locirati u Duvno, tim sigurnije što je da je
i rimsko naselje u Duvnu u isto vrijeme kad i cesta koja je
kroza nj prolazila 82 •
je, osim toga, da je u program izgradnje cestovne mreže ula-
zila ne samo gradnja komunikacija nego i izgradnja svih ostalih potreb-
nih da se izrazimo modernim jezikom, servisnih, ugostiteljskih,
i ostalih objekata uz komunikacije, i to u zemlji koja
j e u tome momentu još uvijek bila
Unutrašnjost delmatske zemlje u tim p rvim danima rimske uprave
pokazivala je sve oznake jedne izrazito ruralne sredine, sa pretežno sto-
ekonomikom i epihorskim života. O gradovima u pravom
smislu, u smislu rimskog urbanog sistema, ne može se još govoriti; oni
su djelo romanizacije i rimske urbane civilizacije. Delmati su
živjeli u svojim i naseljima koja su iz izvora poznata
pod imenom oppida (Ciceron), katoikija (Strabon) ili castella, a
koja su kao vojno-upravni centri bili opasani jakim suhozidnim bedemi-
ma i palisadama i nasutim kulama. Takva
oppida su podizana u formi gradinskih na
koje su dominirale okolicom ili komunikacijama i
prijevojima. Ispod njih ili negdje u njihovoj blizini, bila su i otvorena
naselja, mahom u drvetu 83 . Jedno od takvih gradin-
s kog k ara ktera (oppidum) podignuto na do minantnom mjestu, pogodnom
za obranu bila je i Gradina kod Gaja, kako je dobro primijetio i Zani-
dok se dolje u ravnici, uz potoke i Seget, vjerojatno
u predrimsko doba bilo razvilo otvoreno naselj e, jednom ma-
njom gradinom, danas gradina, koja je ovo naselje (katoikia)
š titila sa sjeverne strane.
Dolaskom Rimljana situacija se uskoro izmijenila: Gradina k od
G aja u b rzo je napuštena, a na prostoru otvorenog naselja - kraj p ot oka
u r avnici - je na jednom dijelu putna st anica, oko koje se s
v rem enom razvilo naselje, vjerojatno urbanog tipa. Ono što je ovdje dao
Tiberije napraviti bila je po svoj p rilici jedna mansio sa potrebnim ob-

sn N . dj., 308.
81 V. bilj . 66. mišlj enje je !izn io i B u dr o v :i e h, dj. n a·v. u bilj.
'72 .
82 T o m a s e h e k To:pogra.phie, 519, ub icira B istue Vetus u Em:inov"O Se-
l o, nedaleko od Duvna; B a ll if, Strassen, karta, u Suicu, a P a v a n, Ricer-
che, 59 u Varvaru. Cf. A M ay er, Die Sprache, 87.
813 B . Co v Kulturna isto·r1ija BiH, Sarajevo 1966, 9·8 i 124. I s t i,
Uvod u s1trat'i.g:rafiju i hronologiju praistorijskih gradina u Bo·s ni, GZM, 1965,
2i3-94.
84 N. dj., 50 i d.

164
Jektiraa . Ovo se n aselje i dalje zvalo B i s t u e, sv ojim starim epih orij-·
skim delmatskim im enom, ali je s vr emenom, da bi se razlikovalo od
Bistue Nova, k oja je - kao što smo n aveli - p o svoj prilici bila ktizma
rimskih iz duvanjske Bistu e, bilo nazvano Bistue Vetus. Bilo je
pokušaja da se toponim Bistue našim pojmom »grad« 85 , pa bi
prema tom e Bistue Vetus isto što i naše »Starigrad<< , a li s obzi-
r om na situaciju koju su Rimljani zatekli kod Delmata, koji nisu imali
gradova u rimskom urbanom smislu, za to nema opravdanja. Da su Iliri
a posebno Delmati, imali gradove u pravom smislu kao
urbane aglomeracije, onda bi pisci koji su o njima pisali za takva
naselja upotrebljavali i rimski adekvatni izraz >>polis<< ili >>Urbs« ,
kao što to iznimno Strabon za neka primorska delmatska naselja
(VII, 5,5), a ne oppida i katoikija, ili poleis, u civitas.
Na kraju htio bih na ovom mjestu još i ovo: cesta Salona-
Argentaria samo je u pogledu dotjerana predrimska komuni-
kacija tj . via munita. Najbolji je dokaz to : što prolazi pored brojnih
delmatskih oppida- gradina uz rub Buškog blata, kroz Prisoje, na Pri vali
i u Duvanjskom polju a i dalje na svom putu. Taj problem je
Patsch, a u novije vrijeme opširno su ga razradili i
posljednji posebno za oblast Delmata, preko koje vodi i naša komunika-
cija, a preko koje je išao i broj Dolabelinih cesta, pa stoga upu-
na njihove radove. Patsch je na osnovu nalaza
Apolonije i Dirahija pokušao odrediti i tokove tih putova kojima se kre-
tala prethistorijska trgovina8 6 •

e) Dionica Bistue Vetus XXV Ad Matricem

Putna stanica Ad Matricem udaljena je od Bistue Vetus XXV m . p .
kako je' Bvans primijetio (AR, 81), Tabula uslijed iskrivlje-
nosti forme ni u ovom ne može da se sa odredi
pravac ceste. Kako nedostaju i epigrafski spomenici, ne postoji
d e s i d er a t u m, tj. polazna i osnovna koja bi olakšala fiksiranje
daljnjeg pravca naše ceste i lociranja stanice Ad Matricem. Zbog toga
je i došlo do kontraverznih mišljenj a , koja su se oslanjala više na inven-
ciju i intuiciju n ego na fundirani dokazni postupak. Rezul-
tat svega toga bio je niz konj ektura i pretpostavljenih lokacija, po-
jedinih stanica, a posljedica toga više pravaca ovog magis-
tralnog puta.
Situacija je utoliko teža što na ovom sektoru nema sigurnih tragova
ceste. Dok smo na dionici od Trilja do Duvna trasu ceste mogli kontroli-
rati miljokazima, ostacima ceste i n aseobinskim elementi-
ma, u njenom d aljnj em toku u potpunosti smo lišeni takve a u
prvom redu jer nema tako relevantnih dokaza kao što su miljokazi.
U takvoj situaciji je samo jedno sigurno: cesta je iz Duvn a išla
prema sjeveru-sjeveroist oku u centralne Bosne, gdje na uda-
l jenosti od 66 km od Bistue Vetus (Duvno) treba t ražiti stanicu Bistue

ss V. b ilj ., 69. Cf. A M ay er, Die Sprache, 87.

8 6 E. P ašal Nasel ja, 79. M . Z a n i n o v Del rna ti II, 34 i d. B.
Co v K urturma is·torij a B iH, 1124. - P a t s e h je polm•š ao da na osnovu
n alaza prethistor ij skog novca, Dirahija i Apolonij e u p rvom redu, odredi t o-
kove - putove prethistor ijske trgovine (GZM, 1902, 399-403 i karta na str. 438).

165
Nova, odnosno mun. Bist ... Uzevši, dakle, Duvno kao uporište,
pod pretpostavkom da je identifikacija Duvna sa Bistue Vetus ispravna,
do manje-više sigurnih rezultata.
Mog (osnovni) pr a v e i
Ostaci rimskih aglomeracija nalaze se na Duvanjskom polju
na tr i mjesta. Manje naselje od onog u Duvnu bilo je pod Gradinom na
Libu, u na koju je Patsch lokalizirao predrimski Delminium.
najprostranij e ilirsko-rimsko naselje na Duvanjskom polju -
koje je zahvatalo prostor od cca 20 ha - bilo je u Crvenicama, u jugo-
dijelu polja gdje je Radimsky locirao putnu stanicu uz rim-
sim cestu koja j e vodila na visoravan Rakitno 87 • Ovo prostrano naselje,
se život po arheološkim nalazima može pratiti od kasnobronzanog doba
do u srednji vijek, a koji su raniji potpuno mimoišli, nije još
ispitano. Osim dviju pret historijskih gradina (Stražica i Gradina) i kas-
refugija na Gradini, na prostoru Vel. i Mal. B adnja
leže ostaci epihorijskog naselja, koje sam otkrio u toku prošlih godina.
Na lok. Crkvina sam otkopao baziliku (V do VI st.), a na
lok. Ritke liske i jednu prethistorijsku skupnu grobnicu sa bogatim prilo-
zima88.
Okrenemo li se sada našem osnovnom problemu, do
da je jedna rimska komunikacija morala povezivati Duvno
(Bistue Vetus) sa naseljima u i Crvenici. ovaj pra-
vac ne može u obzir u našim istraživanjima, jer na putu za unutraš-
njost zemlje prolazi dužim, zaobilaznim putem. Ne samo što bi cesta na
tom pravcu morala da savlada težak planinski prijevoj preko Vran-pla-
nine (2074 m) nego bi bila i duža za 30-40 km 89 • pravac, niz Du-
vanjsko polje, dakle, a limine treba odbaciti. Upravo na tom pravcu Du-
vanjsko polje je odvojeno od središnje Bosne spletom visokih planina
(Ljubuša, Raduša, Vran, Cvrsnica i Cabulja), a njih zaobilaze i moderne
komunikacije 90 •
U planinskoj zemlji kao što je centralna Bosna, a napose kraj o
kojem je ovdje nije bilo (a nema ni danas) za
slobodnije trasiranje komunikacija. Stoga se oduvijek težilo da se ceste
provedu prirodnim prolazima, visoke planine, koje su u
zimsko doba neprohodne.
Jedini takav prolaz iz Duvanjskog polja prema sjeveru vodi doli-
nom Suice, korišten živo u svim historijskim epohama, a markantno obi-
lježen i nalazima i tragovima rimske ceste (Mokronoge, Suica,
polje, Otinovci i Velika vrata). Tim pravcem vodili su ovu saob-
i raniji (Evans, Tomaschek, Ballif, Patsch i
ali izuzev Evansa, samo do Mokronoga na sjevernom rubu Duvanjskog
polja.

s1 G.:oM, 1894, 3(}9.

88 I. B o j a n o v s k i, Novi šljem iz Crvenice, N. st. XI,
la1-l18!5. B. Co 'V Grolbn:ice željeznog doba iiz Crvenlioe kod DuV'na, VAHD.
1961-62, 25-47. Uspor. I. B o j a n o v s k i, Crkvina, Crvenice, Duvno - kas-
bazilika, rprethistonijski i nalazi, A:P 7 H965), l315-i140.
89 !Pored B'liidillll}skog jezera u :podnožju Vrana, prolazio je jedan rimslki
put koji je povezivao Duvanjsko polje sa dolinom Rame, ali vjerojatno nije
bio os;posdbiljen za koll ski .pr01met.
90 To je :.pravac !kojim P a t s e h, GZM, 1901 6, 158, vodi ovu cestu do Var-
vare u Gor. Rami.

166
 na 7. kilometru od Duvna od osnovnog pravca Duvno-Suica-
Kupr es odvaja se put prema Varvari i Prozoru. Upravo je to pravac
koj im su cestu Salona-Argentaria vodili Tomaschek, Ballif, Patsch i Pa-
dvojica posljednjih jer su- distance Tabule- Bistue
Vetus (Duvno) locirali u Varvaru, u Gornj oj Rami, a p r va dvojica što su
Ad Matricem smjestili u Gornji Vakuf. Ne samo što bi takva cesta išla
vrlo teškim planinskim terenom, preko Ravanjskog i Vukovskog polja i
Raduše planine, nego je i mnogo duža od trase koju daje Tabula, i to,
kako je pc:nilt 33 km 9 1 • P r avcem kojim je cestu trasi-
rao Ballif, ne u Varvaru, bila bi duža za nekih 20
Ako ne želimo a pTioTi z:mij ekati Tabule, koja nam
je uostalor!l i j e d i n i izvor, je da pravac preko Varvare, odnosno
Raduše, ne dolazi u obzir. Za što b i Rimljani, k oj i su bili vrlo
a uz to i izvrsn i graditelji cesta, jed inu d ir e k t n u vezu Salone sa cen-
Bosnom gradili p o tako t ..:škom t erenu, kad su imali p rirodni i
lakši prc:vac dolinom Š uice i preko Kupr eškog polj a, kojim je važan put
vodio i u predrimsko doba? Pravac preko Pakline i Ravanjskog polja nij e
prema t ome d io magistrale Salona--Argentarij a, kako j e mislio i Paša-
li293 . To m ože biti samo jedan od putova . Na tom pravcu ne
može se tražiti ni putna stanica A d M a t r i e e m.
Velika kupreška v rata udaljena su od Duv na 43 J<::m, a Kupres
40 km. P o Distanz- Nachvveisu 04 ta je udalj enost starim putom iznosila
43,63 k m . Razlika ovih razdaljina i one koju daje Tabula (37,5
km) lako se objašnjava time što je rimski put išao nešto trasom
od d anašnje, i to uglavnom na sektoru Šuica-Malovan. Osim toga, ni
stanica Ad Matricem nije bila u samom Kupresu, nego u Otinovcima,
dakle 3 do 4 km prije Kupresa 95 •
Lokalizacijom putne stanice Ad M atricem u prostor Otinovci-Vrila
(gdje se nalazi i velika prethistorijska Vel. gradina) udovoljili bismo ne
samo postulatu Tabule nego i logici trase. Ako su, dakle, Otinovci, u ko-
jima su spolija sa natpisima - na osnovu je Patsch
da je u Otinovcima bila bogata, rimska naseobina 96 -
putna stanica Ad MatTicem, onda negdje u blizini treba tražiti M a t r i x,
vjerojatno planinsko sedlo Velika vrata, gdje je na samom sedlu stajala
jedna rimska utvrda 97 •

91 Na:sel}a, 47-48 i AJ 616: ••In der Talb. Peut. sirrl'd im Rarume 1Ad L1b-
ros - Bli<sbue Vetus ein'ige Stationen a<usgelassen. InfoLgedessen ,kaJm es zu Un-
genauigkeiten hinsichtlich der Entfernung, die um rund 33 km geringer ist als
die ta t·sachliJCihe«.
IStrassen, '26.
Q!1 rNase1ja, 36: i G.l%i, 278....!282.
V4 :Roulte i Route 9.
95 Otino•v aca nekoHko rimskih natpisa, P a rt s e h, GZM, 1895,
i d. - U srednjem vi< j eku selo se zvalo Vri l a (Ver la), u 1kojem je bo-
sanska kraljica Katarina sagradila g. 1447. crkvu (E. Fer m e n d ž i n, Acta
Bosnae, 205).
96 N. mj. U spor. M. N e d Starine bosanske, Arkiv za povjesnicu ju-
goslovensku IV, Zagreb, 185, 153.
v1 Talb. PeUJt. 1naseLjena mj-esta v1injetom diviju manjih
Jrula :ilLi iku6a, dok je Ad Ma tri cem Obilježena jakim <kiulama (burgus? ). - Pa-
je milš ljenje da nepou2ldane distance 'Dalb u1le n e mogu dovesti u sum-
nju ubikaciju Ad Matricem kod Gor. Vakufa, Naselja, 48. Cf. A. M ay er, Die
Sprache, 222.

167
 Tra s a e e s t e (Karta III)
Cesta je iz Duvna (Županjac), pored gradine i
Karaule, išla ravno prema sjeveru; ali se u polju na mekanom terenu
nisu tragovi. Njezin pravac se poklapa sa savremenom cestom
Duvno-Mokronoge (Han-Marijan), sve do Šuice. Iz Mokronoga i
jedini natpis sa Duvanjskog polja, koji bi se - istina sa izvjesnom r e-
zervom- mogao uzeti i kao da je Delminium bio na Du-
vanjskom polju, a koji u interpretaciji Sergejevskog glasi:

I(ovi) Cap(itolino) l Victor(i) dec(uriones) l D(e)l(minensium?) c(ivi-

tatis?) v(otum) s(olverunt) l 5 l(ibens) m(erito)18•
U Mokronogama evidentirani su uz potok i ostaci rimskog
naselja (mnogo zidanih temelja na površini od 1,5 ha) 99 • Tragovi
starog puta i danas se vide kod Mate u koju je uzidan rim-
ski profilirani kamen, odmah iznad Han-Marijana. Ovaj put prati moder-
nu cestu, sad s lijeve, sad s desne strane, preko Bukovika i zatim
kroz livade zv. Dvojine, pa uz Mašeta sve do šuice. Danas je to nenase-
ljen i pust kraj. Da je nekad bio naseljen, dokazuju brojne nekropole
uz samu trasu (Mašeta kod Han-Marijana u Mokronogama, ma-
šeta iznad Podova na lok. Mali kra j - nekih 200 m iza biviuma za Ramu,
pa groblje na lok. Dvojine, zatim dva stara križa 2 km ispred Šuice i
velika nekropola »Mašeti« pred samom Šuicom). Pred ulazom u Šuicu
stoji uz cestu kamen koji djeluje kao neki - putokaz. Erodirana
»tlaka« starog puta najbolje se vidi Podova i Dvojina. Na Dvojina-
ma prolazi kroz nekropolu te je dijeli u dva dijela, po je vjerojatno
i nastao naziv D v o j i n e. Ovu staru komunikaciju zovu »Stari
pu1l« ili »tlaka«, a široka je oko 4 koraka, što bi indiciralo njeno
porijeklo, a služila je i kasnije100 •
U blizini nekropole iznad Podova (kod k . 960), cca 1,5 km sjever-
nije od Han-Marijana (kasnije han), odvaja se krak koji vodi
prema Ravnom i Rami. Ovaj su ogranak svi raniji sa izuzet-
kom Evansa, smatrali magistralnim pravcem Salona-Argentaria1u1 • I na
ovom mjestu se stara putina zarasla u ledinu, koja tendira u is-
smjeru, tj. prema Rami.
Magistralni pravac, koji je vodio u pravcu sjevera, sastajao se u
šuici sa cestom koja je - preko Borove glave (1234 m) - dolazila iz
Livna100• U stvari to je dionica ceste Salonae-Servitium (Tab. Peut.), koja

18 ID. S er g e j e v s k li, GZ!M, 19:57, 109. - Uspor. relmnstnukciju koju

daje Pfl aum (tkOid S a š e l a, Si'tula 5, tb r. 167): DEC DLC - dec(reto) d(ecuri-
onum) Hoco) c(onces•so). je .i €i1)Ltet Iuppiter Victor. U CI:L lill! e[)itet
VLdto.r ne do.l azi n ijednorrn. Sve to stavlja u sumnju inteJ:1Pr ataciju ovog n atplisa
koju je predložio Sergej evski. V. VII poglavlje, str. 239.
99 Ra d i m s k y , GZM, 1894, 285 i 304.
too B a ll i f, Stra>s sen, sl. 7: na cestu na u'l a·z u u Suicu.
Ball"if, na str. 27, o ovoj cesti, ka!Že : >><Die erstere Albzwetgun.g muss
in der Nahe des Hans Marian das verlas:sen und bei Suica in die
Strass e Pr olog - KU1Preš ein<gemiilndet halben, da sid1 nalhe an !betden Orten
Rad spuren illl der angegelb ooen R'ichtung vorfinden«. - O SuiLci u doba
v. B a ll d f, Str assen , 22 i 2 7 i P a t ·s e h . GZM, 19a21 7.
m O tome j e opširnije bilo govora kotd 01pi•s a ceste ad H edum castellum
Daesitiatum (v. I poglavlje). E v a n s je ovu cestu ucrtao k ao vjer ojatnu do
O!Jinovaca, AR III, 14- 15.
B a J:1 if, Strassen, 21--2•3 : S tra:sse: P rolog - Li VIno - Suica - K1up-
reš.

168
se u Šuici u naš m agistralni prav ac. Njezin daljni to k d o
kog polja opisan je u prethodnom p oglavlju kao dionica k omunikacije
(alternativni kra k po Tab. Peut.) Salonae-Servitium. Na ovom odsjeku
poznata je kao »stržanj ski« ili >>rimski put«, dok se k roz Kup reško polje
naziva >>drum <<.
Tragove r imskih cesta na Kup reškom polju istraživali su F . B allif
i Baslerw3 • B a llif je zabilježio da se na Kupreškom p olju ponegdje vidi
trasa a kod Vrila i spurile. Tu se gube tragovi, ali Bal-
lif smatra da je cesta iz Vrila morala na sedlo Velika vrata (1384 m),
k uda vodi i savremeni put. Na priloženoj karti Ballif ju je do Velikih
vrata kao sigurnu, ali je upravo tu prekida kao i Evans. što se
njezinog daljnjeg toka, Ballif kaže samo ovo: >>Die Fortsetzung der-
selben in das fruchtbare Skopljefeld ist bisher nicht aufgefunden wor-
den<<104 .
Rimske ceste na Kupresu detaljnije je ispitivao Basler. >>Kupres
je, ispravno Basler, bio i ostao pašnjak, a upravo ti pašnjaci
su vrlo pogodni za objekata kao što su ceste. U kada su one
prestale vršiti svoju funkciju, trava ih je prekrila i konzervirala
do današnjeg dana<< 105 . Ballifov pravac, koji vodi pravom linijom »preko
Strljanice, pored Donje, Gornje i Perine glavice na Gajevine, pa zatim
prema tubulici nakon prelazi potok i vodi pored
Pogane glavice (Poganac gradina) <<, Basler produžuje kao vjerojatan sve
do Otinovaca 106 • Na je otkrio i tragove nekog mosta. Basler ima i
drugu, paralelnu cestu, koja je od Donjeg Malovana pored Pogane glavi-
ce v odila u Kupres 107 •
tragove rimskih cesta 1968. i 1969. g. na Kupreškom
polju, utvrdio sam da se >>drum«, od Stržanja, uspinjao Dolovi-
ma, Široke kose i Rupa, na kosu, na kojoj stoji i danas
in situ p u t o k a z (75 x 42 cm), pa na Marin dolac, gdje se nalazi drugi
putokaz,, ali oboren (90 x 35 cm) 108 . Drum se zatim spuštao u ravnoj liniji
na Strljanice polje), gdje se kaldrma konzervirala u
ledini. Širina kolnika i ovdje iznosi do 4 m 109 .
U posljednje vrijeme Strljanice su dijelom preorane, pa
su ostaci ceste uništeni ili zaorani. Prije 125 godina tim je putom prola-
zio F. (on ga naziva >>livanjski drum<<) i tom prilikom zabilježio da

to3 B a ll if, Strassen, 27.

104 Strassen, 23.
105 Kupr·es, GZM . J953, ;339 i pr:illožena karta. Cf. S. B e š l a g Klup-
r es, srednjovjekovni nadgrobni spomenici, Sarajevo, 1954, passim i karta na
str. 6, na kojoj su obje Baslerove trase, prva kao siilgul1lla, a druga
kao vjerojatna. - je da je ovaj drugi, altel1llativni rprava·c vodio na
Mala Vrata i u Prusac. Basler pomi'šLja da je ovaj ,p ravac da
bi :se i:zJb'jegao uspon preko Gajevine i kod vrela Suice (?). Možda su to dva
usporedna puta, predrlimski i rimski, kakvih se na·šlo i u dnugjm zemljama,
P a a 1i Godišnjak, 2·48.
ws Iibidem, '339.
107 v. bilj. l<Q\5 .
ws olba >>pUJtokaza« .raZJmak je oko 2100 m. - Dva kamena
naša o sam u Malovanu, v. I poglavlje o:vog raJda.
ton B a ll if, Strassen, 212 kosu na kojoj se nalaze putokaz·i pogrešno na-
ziva >> Gaj evina-Hiigel«, umjesto kosa, odnosno Marin dolac. Gaje-
vina (k. 1238) se nalaZJi sjevernije od Stl·ljanice i Ušivca, dok su •putokazi južno
od Ušivca. V. B a s l er. GZM, 19153, .karta.

169
se na Strljanici, ravnici dva sata, »••• mnoge starine, novci, pe-
i prstenovi rimski polje ovo ne ore se, samo kosi. .. «110 •
polje bilo je važna raskrsnica rimskih cesta. quad-
rivium) je bilo kod vrela Ušivca, gdje su se križala pravca:
l. Ušivac-Kupreška vrata via Vrila i Otinovci,
2. Ušivac-Prosjek-Šipovo' 11 _ (tzv. Solarski put),
3. Ušivac-Ravno-Rama,
4. Ušivac-Stržanj-Šuica-Duvno, odnosno Livno.
Rimski ostaci na Strljanicama govore u prilog pretpostavci da se
oko vrela Ušivca, gdje je bio kvadrivium, s vremenom razvilo naselje,
koje je služilo putnicima i I u tursko
doba na toj važnoj raskrsnici, ali otprilike l km sjevernije, u Gornjem
Malovanu, bilo je nekoliko hanova, od kojih su se neki do kraja
XIX st. (npr. Zuljev han. Džajin han, han i dr.). Sve to ukazuje
da je Kupreško polje prirodna raskrsnica, što njegovom položaju i daje
važnost, kako se to pokazalo i u posljednjem. ratu. Kupres je u
novije doba u prometnom pogledu izgubio koji je 1mao u svim
ranijim epohama. Rimljani su dobro ocijenili prometni Kupresa i
preko njega proveli - kao što smo vidjeli - dvije vrlo važne
nice koje su maritimnu Dalmaciju povezivale sa njenim i sa Pa-

Ako dionicu Duvno (Bistue Vetus)-Kupres (Ad Matricem) sagle-

damo u cjelini, ustanovit da je bila gotovo idealno trasirana, bolje
od moderne ceste Šuica-Malovan. Uspon uz Stržanj gotovo se i nije os-
Osim blažeg uspona kod Mokronoga, od 880 m na Duvanjskom
polju do 960 m kod Bukovika, je uspon bio samo uz Stržanj, od
948 m u Šuici do 1160 m kod Marin-doca. Cesta je išla
ravnim terenom i gotovo u ravnom pravcu, bez zavoja.
Ako u Otinovce - Vrila lociramo putnu stanicu Ad Matricem,
ukupna dužina dionice iznosi oko 38 km, a to se dobro slaže sa Tabulom
koja daje XXV m. p., tj. oko 37 km.

f) Dionica Ad Matricem XX Bistue Nova

Od Bistue Vetus (Duvno) do Bistue Nova po Tabuli ima 45 m. p.,
dakle nešto manje od 67 km, dok udaljenost od Duvna do Mošu-
nja, gdje je u novije vrijeme locirana Bistue Nova"'\ iznosi nešto više od
70 km, a savremenom cestom (Travnik-Donji Vakuf-Bugojno-Šuica-
Duvno) 127 km. To je skoro 60 km više nego što Tabula.
je, dakle, da Bistue Nova treba tražiti negdje bliže, dok bi lokacija
u Zenici bila još udaljenija. Ali, prije svega pogledajmo trasu na terenu.
Pod Velikim kupreškim vratima cesta se pojavljuje kao kaldrma
konzervirana u ledini. Osnovni pravac joj je Otinovci-Velika vrata. Sav-

° F.
11 J u Putopisi i .i'storisko-etnografsrki radovi, Sarajevo, 1953,
106.
111 To je tzv. Solarski put, koji povezuje dolinu Rame sa Janjem (preko
Ku!presa). On nJije dio ceste Salona - A11gen1ta.ria, 'kako smatra P a š a l Na-
selja, 36. N'i tragovi ceste :preko Pakline i Ravanjskog polja .rrLsu .dio itinerarske
ceste, kao što se vi!di iz ovog izla:ganja (v. P a š a 11 i!b'i!dem).
1112 TElk u najnovide vrijeme je a'kdja za iZJgradnju ces,te K•utpres -
dolina .Plive (S.ipovo) tzv. šolajin put, koja bi uveHko prometni zna-
ovog pravca.
tm E. P a š a l NaseJda, 49 i AJ III, 66.

170
r em en u cestu SlJ ece na mjestu gdje velike serpentine, k oj e vode
na Velika vrat a (1384 m). Prolazi padinom Stožera ispod moderne ceste,
d ovoljno odmaknuta od koja se spušta niz dragu sa Velikih
vrata i r azdvaja Stožer od Plazenice. Raniji ne spominju ovaj
odsjek ceste, koji se lij epo vidi na dužini od nekoliko stotina metara s
obje stran e moderne komunikacij e.
Srednjovjekovni i turski put, obilježen ostacima manje nekropole
u blizini Velikih vrata, vodio je drugom stranom drage, padinom
Plazenice, i spuštao u Kupr es u ravnoj liniji. Da je konzerviran a k aldrm a
na p adini Stožera rimskog postan ja, g ov or i i n jena širina, koja iznosi do
..;. :m.
Cesta izlazi uz drag u n a Velika vrata gdj e je 1892. g., p r ilikom iz-·
:'.:adn je dan ašnje ceste, b ila otkrivena rimska stražarnica, što je i n a j-
dokaz da je rim ska cesta prelazila preko ovog prirodnog sedla. Fi--
j:lla i Patschu4 n ašli su ovdj e j oš samo slabe ost a tke objekt a, za koji je
L ;Jlif rekao: >>Da s Gebaud e d l.i rfte ein Wachthaus gewesen sein , da a n
d.ieser u n w irt lichen den heftigsten Sti.irmen und Schneeverwehu ngen
a usgesetzen S telle w ohl kaum eine andere menschliche Nied erlassung
a nzunehmen ist«115 • Š t o se sa m e ceste, iako je na kar ti n e obilj ežava,
Eallif je bio mišl jenj a da je morala p r elaziti preko sedla, što se vidi i iz
njegovih »Die Vermut hung, dass d ie Stra sse durch diesen Sattel
[ Cihrte, d iirfte daher wohl begrundet sein«UG.
P o nalazima novaca Patsch je da je stražarnica bila n a -
p rasno razoren a prvih decenij a V st . da je t a cesta bila i nakon
toga u u potrebi, može se smatra Patsch, i po v ezi koju je Ze-
nica - gdje j e P a t sch ubicirao Bist ue N ova - k a o sjedište biskupa, imala
sa Salonom u kojoj su se održavali pok r a jinski crkveni sabori 530. i 533.
g. 117 • Vjeroj atnij e je da je stra žarnica uništ ena tek krajem VI st., u jeku
v elike n a jezde Avara i S lavena, kada su nastra d ali i ostali krajev i rim--
ske Dalmacije.
U neposrednoj blizini stražarn ice su i dvije cisterne, zidane
od lomlj ena kam ena, k;::o i v:;-':a rimskog n ovca, koj a sa
I-bdrijanom, a završa va sa ca:·em II (408. d o 45 0. g .). N a
postojanje zgrad e ukazivao je samo broj fragmenat a rimske opeke,
ali nije bilo ni t r aga zidanom temelju. Ili je m ožda obj ekat bio od drvene
k onstrukcij e, ili su k amen i cigla razneseni ranije118 ?

F. Fi a l a, GZM, 1894, 9·5 = WM IV, 183 i K. P a t s e h, GZ:M, 190Q,

114
8-10 =
WM IX, 229.
115 Strassen, 23. - Kameni temelji stražarnice su, ako ne ranije,
01nda šes desetih god'ill1a XIX .st., kada je Topal-pa:š a obnovio ovu staru komu-
ni•k adjlu. Sadašnju cestu izgradila je A•ustrij a g. Možlda je m ater.i jal odav-
de uzet .kada se gradiJo u Kulpresu, .k oje 11550. g. spominje Katarina
Zeno : un cast eLLo nominato Cuprus, M a t k o v Dva t alijanska putopisa,
Starine X, 1878, 2(}5.
116 ·Lbddem.
117 N . mj .

11s v. bilj . 115. Uspor. Fi a l a, n . mj.- Teško je zamisliti da bi na ovako

visokom i tij esnom položaju mogla biti mansio Ad Matricem, koju treba tra-
ž·iti dolj-e na Ku!Preškom .polju u Oti.n ovcirna il'i u Vri:Iima, 'U bli,z'in i Vel. Gra-
dine (k. 12·73) . Na sjevernoj 1padini Gradine vid e se tra,govi c este ko ja je iz
doline vodila n a Gr adinu. B a ll if, Strassen, 22 i priložena karta, podno gra-
dine n ašao je tragove U spor. B a s l e r, K upres, GZM 1953, 336 i
ptiložena !karta.

171
 Kuda je cesta silazila SCJ, Velikih vrataJ Ili konkretnije, kako je bila
trasirana na strmom terenu prema Bugojanskom polju? - Najvjerojat-
nije kroz šumu Koprivnicu, dolinom kao i današnja cesta. To
joj je prirodni pravac119• Na ovome pravcu nisu otkriveni sigurni tragovi
rimske ceste, ali se tome ne treba jer je teško i zamisliti da bi se -
post tot discrimina rerum - po onako vrletnom i ispresijecanom terenu,
pokrivenom prašumom, bez naselja, tako dugo mogla ikakva
cesta. Ona je davno zasuta, uništena ili erodirana od bujica i vege-
tacije. Ukoliko su se neki ostaci i oni su - s obzirom na vrlo
trasiranja - uništeni gradnjama kasnijih putova
(1862. i 1892. g.). U donjem dijelu kanjona vidi se tu i tamo, uz
sadašnju cestu, neka vrlo erodirana »tlaka<< starog puta, svakako starijeg
od onog što su ga izgradili Turci 1862. g.
Kao dokaz da se rimska cesta sa Velikih vrata spuštala pravcem
današnje komunikacije mogu se navesti dva indicija koje raniji istraži-
nisu uzeli u obzir:
l. Tako je Patsch zabilježio da je jedan miljokaz stajao negdje u
rejonu Koprivnice: »Onaj kamen s natpisom (podvukao I. B.) što su ga
po pripovijedanju starijih seljaka niza stranu otisnuli radnici kod >>Kop-
r ivnice«, kad se prije okupacije ovdje gradio neki branik (Verhau),
da je bio rimski miljokaz« 1120 •
2. Jedan šumski odjel u Koprivnici, upravo u izvorišnom
koji se oslanja upravo na sadašnju cestu, nosi
naziv B i l j e g, toponim koji nas na vjerojatni položaj miljo-

Osim opisanog pravca preko Velikih vrata i dolinom

se da je postojao i alternativni put(?) kroz Mala vrata i preko Prusca, koji
je bio mnogo korišten u kasnijim vremenima. Kroz Prusac je u tursko
doba prolazila glavna komunikacija iz centralne Bosne u primorje, vrlo
frekventirana ne samo od turske vojske nego i od putnika i trgovaca 1122.

lu To je ,p ravac Topa'l"'J)aJšina puta :Lz 1002. g. Obilježen je hanov'irrna Kop-

ri'VIllica, Han LUJka, Han J.ozo i Han (v. austri]Skiu speCJjal-kart'll l :7.5-000
i Route 9, p. 23). Ces·t u je uredila austri•jska wp.rava g.
To je i danas glavna kom'!lnikacija Kltlpresa i Bugojan•sikog polja (Skop-
lje). Cesta se sa Veil. VraJta SIPlllšta kroz K01privnicu i dolilll'Om silazi
u BUJgojno, 'Odnosno - Za rtmxske wpra!Ve glavni drum je lb.io Kupres-
Prusac, kojemu je Kupres administrativno i pripadao. Od njega se u Kopriv-
nici dijelio put u Bugojno. U spor. M. D ž a j a, Sa kupreške visoravni, Otinov-
ci - Kl\llpres 1970, ,p . 34. .Pravac preko Prusca .put u Donj'i Vakiuf za
ll !mn. V. H. ,K re š e v l 'j a k o v li Han ovi i karavan:saraj:i u Bili, 137-138.
GZM, 19{JI2, 10 = WM IX, 229.
1121 v. 'kartu l l5:oooo, selk.cfja Bu:gojno (11'rCIIV.ni'k 3).
12 2 Uspor. Maza l Prusac, GZM 1951, 155 i d; M. D ž a j a, n . dj.
34 i 3>5. V. aust:Didslku kartu l :75000. - Dana 1<8. Vil!l 1970. g. prošao sam o·.'im
putem, koj'i se kroz dulboku sutjesku rijeke. Put je nedavnv
renov'.ira:n i za aurt:omobilSikli ;promet. Ovaj pravac ne odgovara pr1nci-
pima kOijih su se držali kod gradnje prometnica. Te!ško je vjerovati
da b'i Rimrjani :g radili tako cest'!l kroz ovu l\llsku, g'J!sto pošumljenu i
strmu dolinu. upravo ta zaklonjenost put bezbjednim. Vjerojat-
lnije je ipak da je ovo jedan od tzv. dvostrukih putova. Turska varijanta vodila
je preko Vel. !Vrata. ri z Kopri!vnice se rijekom spu1štall.a, u stalinom
padu u Prusac. Obilježena je hano.vima Ko:p.r.ivn1ca, Su]j a,ga, Nuker i Stožer.
vjerojatno predrimski put, je išao preko Malih vrata (?) V. Distanz-
-Nadhwffi's, Route 1515, p.

172
I postanak grada ·Biograda-Prusca može se objašnjavati samo
njegovim položajem na ovoj komunikaciji', koja je· povezivala
dva orografski tako odvojena podruefa. I ovaj put prolazi šumskim i
nenaseljenim U ' Pruscu je· otkrivena i stara kaldrma, široka
2-3 m, sastavlj ena - od velikih i · teških za koju je Ma -·
sm a tra o da je »dio neistraženog rimskog puta što je vodio iz Liv-
na preko K u p resa za P rusac i dalje na sjever i istok""". nalaza,
u Pruscu nije bilo. Iz Prusca je, cesta jeqnim krakom vjerojatno
produ žavala do Bugojna, a bila je po prilici iste dužine kao i ona preko
Velikih vrata . Oba ova pravca su i danas u upot r ebi, ali oba preko Veli -
kih vrata 124 •
Mišljenj a sam da su oba pravca mogla biti alternativno u upotrebi
i u antici. Svakako glavni je bio onaj preko Velikih vrata, na kojima je
otkrivena stražarnica, i niz a koji je- izgleda- bio obilježen i
m iljokazima. To je bio kolski put dok se to ne može za put preko
Prusca.
Od Prusca do Kupresa, preko Velikih vrata, udalj enost iznosi 2·1
km, a od Prusca do aglomeracije pod gradinom >>Pod« u
kod Bugojna, još 7 km, što bi dalo zbirnu distancu od oko 31 km,
a približno toliko navodi i Tabula, tj. Ad Matricem XX Bistue Nova (oko
29,5 km) . Od Kupresa do Bugojna, današnjom cestom, kanjonom
n ice, ima 27 km. Dodaju li se tome i ona 3-4 km do Otinovaca, jer je man-
sio Ad Matri cem bila u Otinovci-Vrila, d obili bismo otprilike
istu distancu.
Prema tome, i hodološka ispitivanja vode nas do manje-više pouz-·
danog da se Bistue Nova nalazila u (Bugojno), pa
stoga treba kao nedokazanu odbaciti pretpostavku o njenoj lokaciji u Mo-
šunj ili Zenicu 1125 • S obzirom na prostranost rimskog naselja uz
u Bugojnu kao i na njegov centralni položaj, i s obzirom na
veliko bogatstvo bugoj anskog kraja u prirodnim resursima, Bugojno je
imalo sve uvjete da budu centar municipija. U prilog toga govori i anali-
za ep igrafskog materijala'"".
Ako bismo p redstavili uzdužni profil dion ice Ad Mat ri-
cem-Bistue Nova, v ia Velika vrata, dobili bismo paraboloidnu kriv ulju,
dost a strmog uzlaznog kraka. Cesta se, naime, sa Kupr eškog polja (cca
1160 m) strmo u spinjala na Velika vrata (1384 m), a onda postepen o u
serpentinama spuštala do koji leži na cca 600 m. Najviša
ove krivulje na Vel. vratima ujed no je i najviši uspon cijele magistrale
od S a lone do Argentarije. Ta je i na Tabuli markantnim
crtežom, koji se razlikuje od svih ostalih, tj . prikazom sa v iso-
kim tornjevima (vidi kartu) .

1I2C N. dj., 179, sl. 4. - Sam grad Biograd postavlj en je tako da

potpuno zatvara s•vaiki •prHaz os j•u ga na Bugojanska polje.
1124 V. auto·kartu SF-RJ.

ms O tome vidi u vodni ovog poglavlja. - M. P a v a n, Ricerche,

57, ulbici.ra Bistue u okolicu Travnika, i Zeni•ce. listi autor (n.
mj.) identificira municipij Bistue sa Bistue Nova sa Tab. Peut., dok Bistue Vetus
locira u Varvaru.
" 26 Epigrafska mun. Bist ... i7. Zenice, i Var-
vare. U središtu torga trok!uta leži Bugojno, oda'kle o:peka sa žiJgom
iBis lt u e s (J. P e tr o 'V GZ:M, 230, sl. 1.). Za Hoemesa je Bru!go-
jansko polje »paradisisch e Landschaft«. Cf. P a š a l GZM 1954, 69.

173
 Najvredniji rezultat ove hodološke analize svakako je lokalizacija
Bistue Nova, koju treba smjestiti u današnje Bugojno. Ako je Bistue Ve-
tus bila na Duvanjskom polju, onda je sasvim prirodno Bistue Nova tra-
žiti na Bugojanskom polju, odmah po silasku ceste sa kupreške visoravni,
koja kao jaka prirodna zapreka razdvaja ova dva polja.

g) Dionica B,i stue Nova XXIV Stanecli

Za lokalizaciju putne stanice S t a n e e l i nema nikakvog uporišta

ni u hodološkim istraživanjima ni u epigrafskim Upravo
to i jest razlog što su ovu stanicu ubicirali na raznim lokaci-
jama. Truhelka Stanecli smješta u Osjek kraj Blažuja, zbog iz-
vjesne, i to vrlo daleke izonimije, na Stavnju, koja kroz Vareš i
u Bosnu kod a »bei Kiseljak, gleichfalls auf
Grund der neuesten Untersuchengen ... « 128 •
Sve što se u tom pogledu može zasad jeste da se ova putna stani-
ca morala nalaziti negdje na vanjskoj ivici zamišljenog polukruga, prom-
jera cca 30 km (po karti), - koliko iznosi distanca po Tabuli -
odnosno od Bistue Nova (Bugojno) i da je treba tražiti
negdje u tom prostoru.
Ako u tom smjeru produžimo naša hodološka istraživanja, došli
bismo do da su kroz mogle voditi samo tri
komunikacije:
l. Pravac Bugojno-Donji Vakuf-Oborci-Komar-Turbe-Trav-
najprirodnija veza Bugojanskog i po-
lja, kojim vodi i moderna komunikacija, markantno obilježena
aglomeracijama u Donjem Vakufu, Oborcima, Turbetu i Travni-
ku. Udaljenost Bugojna od Travnika sadašnjom cestom iznosi 48 km,
što ne odgovara distanci od XXIV m . p. koju daje Tabula. Ovim prav-
cem vodila je i u antici jedna komunikacija, ali ne znamo koliko se ona
poklapala sa magistralnim pravcem Salona-Argentaria.
2. Pravcem Bugojno-Gornji Vakuf-dolina
polje, dugim oko 50 km, kojim je cestu Salona-Argentaria proveo Pa-
ali preko Ravanjskog polja, Varvare, i Gornjeg Vakufa. I
ovim pravcem, kako su to utvrdili a nakon njega i p ro-
lazila je neka komunikacija, ali ni ovaj pravac n e dolazi u obzir jer se ne
uklapa u daljinar od XXIV m . p. koji d a je T abula i jer se ne radi o
cesti I reda, nego vj erojatno o rudarskom putu koji je p rolazio kroz iz-
razito rudarsko
3. Ostaje još samo pravac kojim je 1530. i 1531. putovalo austrijsko
državno poslanstvo u Carigrad. Poslanstvo je - kako nas izvještava B.
127 J . M a :k a n e e - Tr u h e tl 'k a. Rimslke sta11ine (Stamecli - Osi-
jek kod Blažuja), GZM, 1890, 95. V L S k ar Iz rimske prošlosti (Stanecli -
Stavnj a) GZM, 1923, 81. Cf. A M ay er, Die Sprache, s. v. Staneclum.
1'28 Na•sel'ja, 42 i AJ HI, 66. Ost ale ulbikaci'je kod P a š a 1.i a, n. mj .
1'29 To je ona1 j put kojim je g. 1660. prošao Evl'ija ilz Sarajeva za
L ivno : Kise]jak- Travnik- Oborci- Donji Vakuf- Prusac-
K\.liP.res - Suica - Li,v no {GZJM, 190"8, Na toj linij:i po2'1na•t a su an-
naseolbi·nska na'l a:zišta u Olbordma B a:s l er, BaJzili:ka u Oborcima,
Naše stari.ne, VIT, 5:9-7.2) d u 'Durbetu Trruhe •l ka, B aZJilika u Varos lu-
ku, GZM 1893, 685-699 . M. M a n d Turbe kod Travnika, GZM 1924,
83--90. A . H off er, GZM, 1005, 44-48. J. P e tr o cv S a.rheoilogom, p.
17___.1·8 . MazaI N. st. VI, 2139--,214'2). - Maz 9m atr a .da s u se u Donj .
Vatkuru o1staoi rimS'kog masta, GZJM, 19!5\1 , HY8 . ,b ilj. l0i9 i str. 166·.
1·30 E. P a š a l GZM, 1953, Mazal GZM, 19511, 148.

174
 10. IX 1530. krenulo iz Prusca te preko Kopila sišlo u Trav-
p olje. ovaj put, navodi: "· .. u dolinu
(rijeke Grovnice, koju naziva potokom), gdje se s obje strane
ispir alo zlato, i dugo tom dolinom. Poslije potok Lašvu,
pa udarivši nadesno, u selo Poslanstvo je put nasta-
vilo p reko i Kiseljaka za Sarajevo1.n.
Ovaj stari put istraživao je jedini Put je iz Prusca silazio
na most na Vrbasu u Donjem gdje je našao dijelove
kamenih mosta, pa odatle vodio na Podripce i Sablja-
re. Kastel na lijevoj (sjevernoj) strani, silazio je
rijekom (na karti Bijeli potok) u dolinu Grovnice ( Gronice),
koja se u Lašvu ulijeva kod Bile1:12.
U tursko doba ovaj put bio je jako frekventan, jer su njime puto-
val i ne samo ljudi nego i brojni stranci, njima 1550. g. i
poslanik Katarino Zeno13!3 .
Po austrijskom Distanz-Nachweisuu14 , ovim starim konjskim putem
od Bugojna do (N ovi Travnik) ima 26 km. Ako se tome doda
još i udaljenost od 10 km, svega 36 km - tolika je distanca pa Tabuli
Bistue Nova i Stanecli - našli bismo se upravo u Malom Mošu-
nj u , i rimskom naselju na polju.
Ima li arheoloških dok aza da je ovaj st arinski put preko Kopila
postanja?
U prvom redu istakao bih da je to put iz Bugojna u dolinu
Lašve, od onog preko Komara za više od 20 km, korišten do naj-
novijeg vremena, ali samo za konjski i Kopila
put prolazi kroz dosta pusti kraj, zarastao u šumu, ali da u ranijim vre-
men ima tako nije bilo i da je bio naseljen, srednjovjekovne ne-
i kasn ija groblj a . Ovaj pravac je korišt en i u p r et historijsko
doba 137•

B. K ur i p e š Putopis, 17-18. U spor. A. H off er, GZM, 1895,

416.
me ;Biograd - Pn.JJsac, star i b os anski gr a d, 19151, p osebno
bilj. 112. strateški ovog gr a d a, k a že n a str. 170 : »Sve
do okupaoilj€ 1'87t8 . g . kroz cij elo turEOko vri jeme p r o1a:zi1a je kmz P rtu·s ac glavn a
:komun fk acija P r1mor ja O'ko Sp lita i Bosne, i to v.r lo f rekventiran a od
1putn ik a, trgovaca i v oj1ske . . .«
133 IM a z a l n . dj. - O p u tO/Vanju K . Zena. U'spor. P . M a t -
k ov Dv a t alijanska putopisa, S t arin e X , 205 i d . - Put prek o K opila , k oji
je zalb Hj ežen i u D i!stanz-Nach weisu, R01U1te 140, op. 154, samo je va.r'i'jam.ta K u -
i Z enova (puta. koji je ovaj put <P rešao za 6,30· h pješke,
smatra da :ie put rim ski, ali ne navodi ni arheološke ni dokaze u pri-
log toj bvl' dnji. Jedino, o ruševini K a1štela, ko.ii j e za zaštih1
ove komuni\kacije, kaže na s•tr. 163: Kaštel j e grad mna oo starijeg
di:rh."ma.. On je i svoje romansko i.me ca.steUum. Turci su ·,ga. sa1no
popTaviH, a. sl.1Lž·io im j e n ist u svrhn k ao i Rimljanima. za p Laninskog
puta". Us,po•r. ; K a š t e l (iz turs,k·og vremena) u 'Duvnu i Banjoj
Luci.
Route 140. p . 154. Ovo je samo varrjant.a ces te Pru:sa.c - Ko:pila -
p elje. Iz Bugo;jna vodi na Celepirovu Kulu, i Kopilo.
1'35 A H o f f er, GZM, 1897, 4·17 i 42,0. - Sa bUigojan:ske .s•t rane m ože se
do Kopila i kolima, dok se sa strane put upravo
m P . K o.r o š e e, GZM, 1952., 375 .i d. A . H o ff er _GZtM, 18o9·7, 420.
Star a groblj a na Ravnmn R ostovu, kod Kalin g r ada i kod Corb egova hana, n a
samoj •k omunikaci ji, ranrj e nisu .bi'Ja ev1denbrana.
1!37 J. K or o š e e, G ZM, 1949---<19!5'0, 343.

175
 ,,. , o]{.Q l?ugoil:la i Trav nika p.ozhat.o Je po bogatirl;l
diŠtimfl ;ziata>i ' željeza. lJ smislu; to .s u ona aurmrig, Daimata.rum
(Plin, .n . _Q, J ". e. 21)'38, Kao što se iz putop1sa vidi, zlato
se tu:q ;lw doqa P.a' Pe{:in.skoj rijeci i na Grovnice u .Laš'-<
vu ii 9 • Zlat a -ima i. u ;diluviialniz:n, q,anosima oko i nizvodno od
Travnika, sve d o u c:lolinu. N a Divja:ku, u . Malom.Mošunju, p o
Ru ckerovom mišljenju, bila_ je : riwska talioniCa zlata zgradi koj u je
otkopa o -Truhelka 14 ' ,-Pa se zlato ispiralo iz Lašve još u tursko doba svje-
i Katarina Zeno142; ,a Hoffer je zabilježio i neka daleka na
to'43. -
U ovom su obilni i tragovi -željezne trciske144 • Novi Trav-
nik je na troskovištu, a željezna vadi se i danas
industrij skim u rudniku
lina li mi toj 'trasi ikakvih . ostataka, a tragova
rimske ceste? ·
Po onom što je odranije poznato iz literature, ostaci na
ovom pravcu nisu obilni, ali ih ipak ima:. na. samom izlazu iz Bugojna
- po ;Radimskog -jedan kilometar sjeverno od grada, na lije-
j evoj obali Vrbasa, kod cestovnog kilometra 132, nalaze se supstrukcije
od više rimskih zgrada145 • Može se pre tpostavljati da je ova aglomeracija
bila upravo na trasi puta, jer se kod i sada nalazi most na Vrba-
su na . starom putu Lašve. Ne znamo je
li rimska cesta .prelazila Vrbas na ovome mjestu, ili kod Donjeg Kop- ·
gcl.je ]e i u kasnija vremena bio most koji opisuje Katarina Zeno 141•
U blizini ovog prelaza nalazi se prethistorij ska gradina u sa obil-
nim ostacima koji ukazuju da je ovaj položaj bio zaposjednut i
i od Rimljana. Tu je mogla biti stražarnica na važnom
u Bugojanskom p olju. N edaleko od mosta, na desnoj obali Vrbasa, u selu

1M T -o m a s e h e .k , T 01p ogra:ph'ie, 519. J ir i e k , Handelstra:ssen, 42.

B 1 a u , Re:i·sen, 15•3 . E v a 1n 'S, AJR JII,I , 6 i 7. C o n r a d, Bos. vjesbni1k, b r. 26
o·d 1856. pi1še : »Rad-o van planina ima više zlatonos1nih koji su do dana•
ostali netaJknuti, d olk se u Gor. Va:kufa i Fojnice, na planinama Vra-
nici i Rosinju, u r;msko doba r azvio vrlo iskop zlata«. Uspor. A.
H o f f e -r, Zla•t o i d nuge r-ulde !U GZM, 1007, 411-423, p o-
sebno bilj. l, gdje se daje i osltala literatura.
139 Uspor . H o ffe r n . dj. 422. Putopis, 17.
t 4o H o ff e r , ilbildem, 4!211.
141 A. R ii eker, Einiges uber das Goldvorkommen in Bosnien, Wien.
48. Us!Por. T .r u h e I k a, GZiM, 1893, 005 sl. 7. Uipozorava:m na vrlo za-
n-imQji v tlocrt ove Z,g•rade.
K. Z e n o u svom putoplisu k aže: u jednom
selu što se zove Trnovica pod gradom (Kaštel?) .. . ja h asmo u j ednoj lijepoj
i -dolbro -dol-ini bnd!Lma, gdje na jednu veUkiu :plahu
r:i:jekiu koj a se zove L aš-va .. . U !P·Omenutoj rijeci gdje mnogo naroda
ispira zlato<<, Starine, X , 205 i Rad, 62, p. 87 i d.
14'3 GZM 1897, 419, E. P a ša l O rudarstvu u BiH, GZM,
19154, 47 i d. Uspor. V. M i k o -l j i, Natjts tarije rudarstvo Hrvatske, Spremnost,
br. 1•3'1 od 20. VIti:I 1944.
144 U Gor. i danas radi rUJdnik željeza. Us.por. H off er, n . dj.,
416. Ostaci rimskog rudnika (troskov ište) nalaze se u Donjim
145 P a t'S e h, GZtM , 1895, 586. - !Na ovom mj estu je rLmska cesta
skrenuti prema K alinu i Kopil:u. Tu je i danas prijelaz preko Vu-.ba'Sa.
146 Pravac p .reko nešto j e !POVoljnij-i sa blažim usponoon na JCo-
pitlo. Taj je pravac opisao M a z a 1 GZM, 1951, bilj. 112.

176
Drvetine, obilni su ostaci troske i rimske arhitekture, vjerojatno od jedne
villae rusticae sa hipokaustom147 •
U planinskom Vrbasa i Grovnice tragovi
su slabi, ali i neispitani. Turski, a vjerojatno i srednjovjekovni put prola-
zili su ispod Kaštel (k. 1207), za koju nije da je posto-
jala još od rimskog vremena, kao i ona na kupreškim Velikim vratima
(1384 m) . Ovakve stražarnice, pored uloge, mogle su vršiti i nad-
zor nad cestom, putnicima u zimskim mjese-
cim a148.
Ovim pobliže se pozabavio jedino Hoffer"", koji
d a o:w rijeke i Granice (Grlonice) nema izr azitih tragova rim-
skih starina. Tragovi rimskog materijala su na t r i mjesta: na
Gradini isp od sa ostacima bazilike u okviru jednog
r efugija (?) , zatim odlomak mramorne u Gornjim i nala:-i
cigle u planini Mravincu. U narodnim se spominju
ka baka « (nov a c) i kamen« 150 • Hoffer je bio m išljenja d a su svi
znatnij i putov i u ovom kraju preostali iza Rimljana 151 •
rimsko n aselj e otkriveno je i na u
ma blizu Novog Travnika. Naselj e se prostiralo oko brda Graca, uz put
od prema Hrastovcima. Na Gracu , koji je bio korišten i u pret-
h istorij sko doba'"", nalazila se, p o mišljenju I. rimska str ažar-
nica koja je nadziral a >>put koji je prolazio ovom dosta uskom dolinom« 133 •
U blizini su i grobnice na svod154 , a na mjestu No-
vog Travnika bilo je - kako sm o vidjeli - veliko troskovište 1M.
troskovište nalazi se i u tako da Donj e
se, leže na rimskoj šljaci. stari put nije vodio preko
nego dolinom Jaglanice (Torinski p otok), od koje i Oparskog potoka n as-
taje Gronica .
Najbolje dio ovog puta je tzv. k aldrma, u bli-
zml bivšeg hana u Torinama. Kaldrma je široka oko 3,5 m,
složena od krupnog kamena, sa j oš k rupnijim Vrijeme je ovu
kaldrmu bilo potp uno zasulo nanosom, ali sam imao (1970.) da ovaj
dio puta upravo kada su ga adaptirali za savremene potrebe. Sa
b ugo j anske strane je bio do Rostova. Stekao sam utisa k da
se radi o vrlo staroj kaldrmi i cesti rimskog porijekla, koja je i u turs k o
doba intenzivno korištena kao dio velikog bosanskog drum a od Prusca
za Travnik (osim hana n a ovom putu su p oznati i d rugi h a-

147 Na ov·o m podatku prof -- U ovom

ima željeZJne troske i osta•taka meltalu:ngij.s ke djelatnosti. - Ni Gradina u
ni objekti u Drveti111ama ni'Su ispita:ni. Za Gmdinu v. P a š a 1
GZM, 19153, 346. U je evidentirano više nalaza 1•z antike, po·se!bino na
lok. Zidine. Cf. E . P a š a l GZM 1954, 52 i 69.
148 V. hilj. 133 u ko joj je citirano miš'l jenje o po-
r iJjekl.u Ka,šrt:ela .
149 GZM, 1895, 60- 61. Usp. i E. P a š a l GZM 1954, 52.
150 Ib:dem. U pod Gradinom su i tragovi naselja:
platforme za usjeci, opeka, troska i keramika . (Podatak zahvaljujem ko-
legi P .
15 1 Ilb i1
dem, 6;1. M az aI n . dj. 148_,1 49.
1 32 K o r o š e e, GZM, 1950, 21 60.
15'3· Dr I. Cr e m o š n i 'k, vila u kod Trav•m ka,
GZM, 19·5'5, J. P e •t r o ·v S 25.
154 J. P e tr o v S arheologom, l.
155 Podatak zahvaljuj em kolegi Basleru. Cf. E. P a š a l GZM 1954, 53.

12 177
novi: Rataljski, Perin han i Kalin han). Ovim starim pu-
tom od Travnika do Bugojna ima 37,64 km (Distanz-Nachweis, Route 140,
p. 154).
Vidjeli smo da je put i u XVI st. bio vrlo frekventan i da mu je za
zaštitu služila Kastel. Stara groblja sa u
(Novi Travnik), kod hana i na Ravnom Rostovu da
je bio korišten i u srednjem vijeku. U blizini hana, u profilu
iskopa, pored samog puta, vidio sam više raskopanih starih grobova. Ovaj
put je poznat kao »kiridžijski put «. Od Novog Travnika do
hana na njemu nema u spona. uspon od hana d o
Ravnog Rostova, a vodi preko Kopila (oko 15% ). Odatle se blago spušta
u Bugojanska p ol je. Od Novog Travnika do Bugojna može se za 5
sati hoda.
Od (Novi Travnik) cesta je m orala pratiti tokove Gro-
nice i Lašve do Malog Mošunja, gdje se nalazilo i
rimsko naselje u polju. Osim temeljnih zidova r imskih zgra-
da, na njivama zv. Podcrkvine (ispod Kalvarije = Gradina i
Crkvina), i na njivama zv. Divjaci, odavde i brojni r imski natpisi i
novcP 56 . Na Kalvariji (Gradina) u antici je bila i utvrda157 • Još jednu ut-
vrdu konstatirao je na brežuljku Gradac ispod njiva zv. Divja-
ci158. Važnost ove naseobine prvi je istakao, još prije stotinu godina, prus-
ki konzul Otto Blau159 , ali dosta brojni, vrlo fragmentarni, natpisi nisu
dali podataka o rangu i imenu ovog rimskog naselja.
Pravac preko Kalina i Kopila ima prednost pred onim preko Do-
njeg Vakufa i Komara što je za 20 km. Osim toga, izuzevši samo
sedlo Kopila, put je vodio pitomom dolinom, za koju Katarina Zeno (1550.
g.) kaže da je lijepa i dobro Uz to bilo je to izrazito rudarsko
sa brojnim ispiralištima zlata, koje su eksploatirali - po svje-
i Zena - još i Turci, a sigurno i Rimljani. Pravac

158 I. F. J u Kolo, ZagtJ:eb, 1847, 5. I d e m, Zemljopi'S :t povjestnica

Bosne, Zagreb, 1851, 23., M. N e d Arkiv IV, Zagreb 1857, 154, A. K n e-
ž Bosanski prijatelj, IV, Sarajevo, 1870, 122. M. H o er n e s, Altert-
hiimer in Hercegovina II, 898, Idem, AEM, IV (1880), 201. C. Tr u h e l k a,
H.imski natpisi u BiH, GZM, 1890, 188. I d e m, Iskopine u dolini Lašve, GZM,
1893, 685. K. P a Ls e h, H.ims'ki iz doil.i ne Lašve, GZoM, 1893, 700.
GZM, 1,8915, 2185 . l. K u j u n d ž Najnovi1je rimske iskop ine u Mošunju, GZM,
1916, 477. J. P e S arheolo,gom kroz Travnik, ZCIIgreb, 1:9311, 1-2. S.
L oz Dva rimska spomenika iz okoHce T,raJVIni•ka, Zbo:r.ni:k Zav. murzeja
Travnik I, 1959, 37-42. D. S er g e j e v s k i, GZM, 1951, 309. U spor. E. P a-
šal Naselja, 42 i A. M ay er, Die Sprache, 321.
157 V. Rad i m s k y, GZJ.VI, 18912, 2Q7---'230. Uspor. J. K or o š e e, G•ZM,
1950. 258.
158 Upravo do tog brežul:jka dolazio je rimski put, širok oko 4 m. U\tvr-
na brežuljku bilo je u stijenu. Za ovaj podatak
zahva:1judem \I).m f. Brežuljak se nalazi nešto od
bhlže Lašvi.
159 Reilsen, HM: "· .. Weiler Moš·unj, jetzt aus il11Ur wenigen Hiiu!Sertil bes-
tehend, an der Steiile eines ehemals ansehnliohen Ortes, von dessen Bll.wg und
Kirche noch Triimmer vorhanden sind, die das Ost-und Westende des Ortes
bezeidllnen mogen, warend der Raum zwischen heLden, ein flaches Gefilrd, wo
der Pflug alljahril!i.ch noch Miilnzen (1s:patere Romer und Da·l ma1tiner) und ande-
re Reste menschilic'hen T.reiibens ausgrabt, den Mar1kipiatz .und die Stiitte ge-
bildet halben soll«. - Do·sad u MoŠIUnju n isu dale nijedno1g munid-
palnog natpisa i pored tridesetak fragmentiranih natpisa.
100 v. bilj. a2. Uispor. H off er, GZJ\11, 1897, 419.

178
preko Kopila nije naporniji od onog preko Komara, gdje je cesta
moral a savladavati jaki uspon preko sedla Komar.
Na svom putu od Bugoj na do Kopila cesta je savladavala visinsku
razliku od cca 600 m, a u odnosu na polje oko 700 m .
U Mošunju bi se prema tome završavala cesta Salona-Stanecli,
komunikacija koja nije ništa drugo nego va r ijanta današnje ceste Trav-
nik--Donji Valmf-Bugojno--Kupres--Šuica----Duvno--Karlov Han-Ar-
žano--Trilj--Split. odstupanja na ovorr.t prirodno:n pravcu
danas samo na relacijama Travnik-Bugojno, Kupres---Šuica i P rivala-
I(ar lov H an. Da je ovo uist inu trasa rirnske ceste Salona-i\.rgentLrria,
pored svih navedenih dokaza, go·vcre i brojne gradine, te
ostaci od više rimskih utvrda na njeno j trasi.

h) Dionice Stanecl.i . . A.rgentaTia

O tome šta je bila i gdje se nal azila l\rgentarija razilaze se miŠ-
ljenja Hoernes je A r genta ri;ju lokalizirao u Kopao--
nika u Srbiji, dok je Tomaschek smatrao da » ... muss doch wieder er -
\Vogen werden, dass A rgentar ia nicht gar zu fern von Staneclum ange-
setzt werden darf, und dass sich auch in grosserer Nii.he von Sarajevo
Spuren alten Bergbaues nachweisen lassen«. Ipak, mišljenje je
da Argentarij u treba tražiti u današnje
Srebrenice na DrinP 61 •
Pod pretpostavkom da je naša identifikacija Mošunj--Stanecli is-
p r avna, se problem mora razmotriti u novom svjetlu. Postavlja se,
naime, pitanje : li praznina (lakuna) na Tabuli stanica
Stanekli i Argentarije samo na cestu koja je iz doline Lašve
vodila prema istoku, konkretno na Drinu, ili je možda na Tabuli ispuštena
samo milijacija dvije susjedne stanice. Sama Tabu la, zbog svoje
iskrivljene forme, ne može nam Sigurno rješenje mogao bi dati
samo sret an epigrafski nalaz, a dotle se moramo hodološkim in-
dikaci jama i arheološkim nal azima.
Odgovor na ovo pitanje možda daje podatak 1 "z o tragovi-
ma jedne rimske (?) ceste, ko ja je iz Malog Mošunja preko Viteza i Kru š-
zapravo Rijeke (Rike), vodila prema a dalje kroz
G r omiljal<:: u Kiseljaka, gdje su ustanovljeni bogati ostaci jedne
rimske aglomeracije 103 • To je onaj put kojim je p r ošao 1530. i
1531. godine. Na tom putu od Rijeke (Viteza) do Kisel jaka ispirala se
zlato s obje strane doline 164 •
Ta je komunikacija, poznata kao »stari t urski put«, vo-
dila iz Viteza preko Rijeke-Ravne-Bara-Jazvina u Tragovi
naseobine evid entirani su na tri mjesta u Rijeci: na

181 H o er n e s , Alte11thiimer, 933. T o m a s e h e k, Topographie, 5,2:2,. U

Srebrenice lokaliziraju Argentariju D o m a s z e w s k i, n. dj. 12; M i l-
l er, IR, 472 ; P a š a l Naselja, 42 i dr. Cf. A. M ay er, Die Sprache, 58.
162 Naselja, 49.
18® Ova:j put vodi iz VHeza kroz Rijeku, pa preko Spilja u se}o Rrorvna
kraj J ez·era. Odatle preko s. Bare i Jazvina izlazi na cestu Kaonik - Buso-
(kr aj Djos:irna gmblja). Za ill'Spor. A. H o ffer, GZM, 18'97,
416. - Sa Crkvine u Vitezu olovna sa pr ikazom tzv. dunavskih
konjanilka, GZM, 1902, 15.
164 K ur i p e š Putopis, 18. - Prema tome dionica Vitez - Rijeka
dio je starog puta Prmsac - Kiseljak - Sarajevo.

179
 ma i njivama Golubac, s desne strane rijeke, i na
na lijevoj obali istog potoka. U šumskom od Rovne do Jazvina
n ema arheoloških nalazišta što je i razumljivo. Slabi tragovi antike poz-
nati su istom iz (jedna lucerna i fragment stupa, koji služi kao
ezantaš u gradskoj džamiji u Izrazitiji su ostaci antike u Polju,
uz put prema Kiseljaku, jedna lucerna za žigom C. Dessi (Fiala, GZM,
1894, 96) i temelji neke zgrade 31). Sve do Gromiljaka
nema tragova antike jer su u toku uništeni, posebno miljokazi,
a i mnogobrojn i koji su se nekad nalazili na brojnim nek-
ropolama P olje, Gusti Grab, Bukavci, Klokot i i Bila-
lovac), koji su uglavnom uništ eni i u obnovljenu cestu. Cesta
zatim prolazi kroz Milodraž polje, na kojem je 1463. godine sultan
Mehmed II El F a tih izdao bosanskim franjevcima povelju (Ahdna-
ma) o slobodnom ispovijed anju vjere. Sultanov a vojska morala se kretati
k akvim-ta kvim putom u dobro n aseljenom i po r udarstvu poznatom pod-
U blizin i je bio i kraljevski dvor Milodraž, koji se spominje i u
savremenim izvorima . je da je i rimska cesta vodila
tim istim putqm, od Viteza preko B ara, Jazvina i preko Klo-
kota i Brestovskog na Gromiljak, Kiseljak i dalje. Tim istim putem izja-
hao je Tvrtko II 14. VII 1428. g . u susret svojoj
Rudarski d istrikta Foj n ica-Kreševo-Kiseljak dobro je poz-
nat. U srednjem vijeku u ovom kraju vadilo se u prvom r edu srebro. Me-
rudnicima srebra spominju se Ostružica, Deževica, Dusina i F ojnica165 .
Osim srebra kopalo se željezo i živa a ispirale zlato. O rudare-
nju u ovom malo se zna.
U p osl jednje vrijeme ispitivao je ovaj kraj P. koji je ut-
vr dio da je i ruda rsko-metalurgijsk a djelatnost ovdje ost avila
nekoliko nesumnjivih tragova: Višnjica, Podastinje, Kiseljak, Homolje i
zatim te oko Toplice, i gomile šljunka uz Lepenicum .
I za gomile uz F ojnicu, od Gromiljaka do Ost r u žnice, smatra se da
su nastale ispiranjem zlata u doba 167 •
je evidentirao i m n ogobrojne gomile jalovine (prepranog
p ijeska), u zduž ove komunik acije, a za one oko Kacuna (Luško p olje) može
se tvrditi po ostacima rimskog n aselja (na arealu od cca 15 ha) da
su nastal e u rimsko doba (neobjavlj eno).
Sa hodološkog stanovišta poseban ima j u miljokazi u Don jim
i na Kobiljoj Glavi, dakle upravo na t r asi kojom se kret ao i
a za koj u je i smatrao da je rimska 168 • Na žalost, mi-
lj okazi nemaju natpisa, pa ne pružaju podataka. Ipak su oni
jer da je pravcem
rajevo, kao i danas, prolazila r imska cesta I reda , koj a je dolinu gornje
Bosne povezivala sa dolinom L ašve. Cesta je, k ako smo vidjeli, i na ovoj
dionici prolazila kroz bogato rudonosno

K. J ir i e k, HaiD.delstra;ssen, 80.
166 P. A ID. u zbonn'iik u Lejpenica, priToda, stanovništvo, privreda i
zdravlje, društvo SR BiH, Posebna izdanja knj . III, Sarajevo, 1963,
po,glavl!ie Arheo loška ispitivanj a, 1615-1 67.
1 nasel-ja nisu u ovom pod-
podjednako. Dok su nas elja u dolini Lepenice po.sija na
to, O'ko Kreševa, Fojnice i Brestovskog vrlo su rijetka. To je poslj edica geo-
morf-oloških uslova, ali po svo-j ;p rilici i rasp oreda rudE:ta (n. dj., 168).
167 ltb1dem, 166.

1 68 A n Lepenica, 167. U spor. P a š a l Naselja, 59.

180
 S obzir om, da je srebrena ruda u srednjem vijeku predstavljala os-
novicu rudarske djelatnosti i u oko sliva Fojnice i Lepenice,
moglo bi se pretpostaviti da je ovdje i u antici srebr o bilo
n iji p roizvod, t e da se podatak T abule, možd a, odnosi na ovaj predio sred-
nje Bosne. Problem bi se dakle mogao postaviti alternativno: Argentarija
bi mogla b iti na mj estu Višnjice i Gromiljaka, gdje se nalazil o an-
naselje, ili, kako se to smatra, u oko. dan2.šnj e
Srebrenice na Drini. Ako bi se za prvu soluciju, pod Argentar!·-
jom bi se podrazu mij ev alo šire srebronosno planina Vrr.nice i
Bitovnje, sa centrom u spom enutom naselju Višnjica--Gromiljak, koj e j 2
ou n e kim mišl jenjima imalo i r ang rnun icipija169 .
• O rangu naselja Višnjica- Gromiljak n emamo zasad direktnih epi-
grafskih potvrda . Natpis, jako krnj , Sergejevski
.. . . . . ? ]eq(uiti) 1·(oma.no) dec(ur ioni) c [ol(oniae) . .. . .]l rum, patro[no
collegii] l fa brum [in civi-] l tate I ader [ -tina . . . . ... .]/5 n orum [ . .. . .. . . /
posu]e1·u [nt . . ... .. .. . / .
je d a se podatak dec(urioni) col(oniae) ovog krnjeg natpisa
ne može smatrati kao pouzdan d okaz u prilog municipaliteta na-
selja u Višnjici-Gromiljaku, je r se taj dio titule jednako mogao odnositi
i na n eku drugu kolonij u , kao što je npr. col onia Jadestinorum, koja se
spominje u kontekstu, ili na susjednu kolonij u Aquarum S . . ., pa i na Sa-
lonu , koja se - kako vidjeti - navodi u drugoj inskripciji iz Viš-
njice; je naime da se u dijelu natpisa navodi cuTsus ho-
nomm nekog magistrata, koji je službovao i u drugim gradovima. Ukoli-
ko ovo naselje u Višnjici ne bi imalo status kolonije ili autonomni
status, ond a bi bilo najprirodnije da ga atribuiramo ageru kolonija Aqua-
rum S . . . na Ilidži u Sarajevskom p olju. Ali, ne smije se a priori is-
ni pretpostavka o municipalnom rangu naselja u
p olj u, iako se to pitanje pozitivno može riješiti samo novim epigrafskim
nalazom.
I na drugom, vrlo fragmen tarnom natpisu iz Višnjice (Sergejevski,
GZM, 1957, 122, sl. 4) : .. .. c]ol(oniae) Sa[l]o[nitanae . .. .] l . .. .]vo[.... .. . .
l .. .. . c]ol [on i .... . l . . . i no . .. . ... J5 .. . .., imamo opet samo spomen
jednog v rlo udaljenog municipaliteta - colonia Salonit ana, p a ni ovaj
n atpis ne pruža indikacija u pogledu municipalit eta naseobine u Višnjici,
iako - u sklopu sa ostalim natpisima iz Višnjice -- na svoj govori o
v elikom ove aglomeracije170 •

169 D. S er g e j e v s k i, Epigrafski nalazi iz Bosne, GZM, 1957, 120-123.

J . š a š e l, Si tula 5, br. 95 i 96, U spor. P a š a l Naselja, 46 i 50 l A n Le-
penica, 162 i 165. E. I m a m o v Fojnice, Kiseljaka i Kreševa u
rimsko doba, N. st. XIII, 1972, 193- 204.
S e r :g e ,j e v s k i, n . dj . - O a,glomeraciji u Višnjici -- Gro-
m iljaku v. K. M i s i l o, Rimski spomenici iz Bosne, GZM, 1936, 15- 24, P.
An Lepenica, 160-162 i 164-165. E. I m a m o v n. mj . S obzirom
na veli'ko 1pmstranstvo na·s elj a u da se
ovdje :možda radi o gilavnom naselju .r udarskog rev·ira ·oko Foj.n i-
ce i Kreševa, ibidem - S er g e j e v s k i, GZM, 1957, 120-123 br. 10, T . I.
s1. 2 i rbr. .111, sl. 4, je
1 na osnorvu natpisa ipod hr. lO:
eq(uiti) r (omano) dec(urioni) c(oloniae) ... ., itd. da je ovo r imsko n aselje u Viš-
njici - Gromilj aku bilo u rangu samoupravnog grada. Mislim da bi se prije
svega lelkcija ovog n atpisa kako du je predlož•i o Ser.g ejevski, mogla revid'rati
ovako : eq(uiti) r(omano) dec(urioni) c[ol(oniae) ... .] l rum, patr[ ono collegii] l
fabrum [colon] l iae Iade[s] / 5 [ti]noru[m] [posu] eru [nt] / . . . ? Cf.
š a š e l a, Situla, 5 br. 95. ni ovako ispravljeno zbog

181
 koji je rimske komunikacije u Lepenici ispitivao iz autop-
sije, došao je do opravdanog da »preko Lepenice ide
put koji povezuje stare i ekonomske centre: Salonu na srednJem
Jadranu i Domaviju u Podrinju« 171 • Kao dokaz da je dolinom Lepenice
prolazila cesta prvog reda, mogu se, osim navedenih miljokaza, navesti i
relativno široke trase starih putova sa kaldrmom širom od turske112 •
Ostale rimske komunikacije u ovom kraju bile bi po više
lokalnog i karaktera:
l.
2. Kreševsko polje-Han Ivica-Homolje-Kuliješ-Tulice-Kobi-
lja Glava-Sarajevo;
3. Kreševsko polje-Višnjica-Kiseljak-Visoko 173 •
Ako bismo se za soluciju koju nam nudi pronalazak miljo-
kaza u dolini Lepenice, te ubicirali Argentariju u Višnjicu-Gromiljak
kod Kiseljaka, onda bi na relaciji Stanecli ... . Argentaria Tabulu trebalo
popuniti za cca 25 m. p., koliko otprilike iznosi udaljenost od
naselja u Mošunju do ruševina u Višnjici. za takav
nema signifikantnih indikacija.
Ako se za alternativno rješenje, o biti još govora,
pa Argentariju lociramo u oko Srebrenice na Drini, miljokazi
iz Lepenice sasvim pouzdano obilježavaju pravac rimske ceste koja je
polje povezivala sa Sarajevskim poljem i dalje preko Roma-
nije sa Podrinjem. U Sarajevskom polju bilo je cesta, s
jedne strane dolinom Neretve prema primorju, a s druge preko Romani-
je prema Drini. Ove obje komunikacije nisu tradirane u itine-
rarskim izvorima, ali su dokazane brojnim miljokazima kako na komuni-
kaciji kroz današnju Hercegovinu tako i na sektoru preko Romanije.
Ali, prije svega gdje je bio kraj Dolabeline ceste?

Gdje je bio Hedum castellum Daesitiatium?

Kako se na osnovu podataka same Tabule ne može odrediti krajnja
Dolabeline ceste, potrebno je problem postaviti na drugi
je Evans cestu a Salonis ad Hedum castellum Daesitiatium
(CIL III 3201 = 10159) identificirao sa cestom Salona-Argentaria, a ova

fmgmentamosti natiPi'Sa ne daje da se odredi ili status

ovog naselja . :Ipak .s pomen !kolonije u l. retk!U 1n:skripcije asocira m isao na sus-
jednu rkolon:iju Aq(uae) S ... , :na Ilidži (Sara'jevsko ,po1je), koja se rna jednom
na•t pirs u .i z Dio1kileciljanov01g vremena spomin<je Ikao res publica Aq(uarum) S ... ,
usp. S er g e j e v s k i, Nov. Mus. Sarajevo, 1936. br. 13. i GZM, 1940, 15 i 18.
O rimskom naselju na Ilidži v. P a š a l Rimsko naselje u Ilidži kod Sara-
jeva, Gl2iM, 195:9, 114 i d. Isti, Naselja, 69 .i <d. P avam, R kerche, 34 i d. G.
A l f 6 1 d y , Bevolkerung, 155. J. J. Wilk e s, Dalmatia, 275.
m N. dj, rli() 7.
Irbi.dem, 1618. -Cf. P. A n e I Lepeni ca, 167: '"Mnogi ljudi i:z Ra-
i tvrde da prilikom ·Orao:11ja u okolini :njihovih
sela, na prirodnom pravcu glavnog puta, nailaze na staru kaldrmu. N eki
z narj u razlikovati tur.sk!U Old .» g rake«: turska kaldrma je mn01go uža od

N . dd, 16<7.
1713

Na K astorovoj !karti (Tab. Peut.) Arr gentarij a nije

174 vinjetom,
a Unija ceste n em a oz;nake za <Završetak. C esta dola•zi do ;pod-
nožja plarninslkog lamea, odakle u su1protnom p r avcm linija ceste Ad
Drinum XV Gensirs XXX Sirmirum. Nije rni rijeka Drina.

182
se po Evansovu mišljenju nalazila negdje na granici Dalmacije i Dar-
danije176.
mišljenja bio je i >>Nadgrobni natpis iz Breze (...
Valens princeps Daesit iatium), kaže pokazuje da je Breza ili nje-
na okolina jedan od centara Desitijata. Stoga je opravdano u ovom kraju
tražiti ubikaciju za He ... castellum Daesitiatium. Još mogli bi-
smo ovaj castellum Daesitiatium lokalizirati kod Dabravine, jer nas tu
vodi dužina od 156 r. m. pravcem ceste koju smo obilježili (pre-
ko Varvare i Gornjeg Vakufa, opaska I. B,) po stanicama iz Tab.
Peut.<<17e.
Uz Breuke, Dezitijati su bili glavni nosioci otpora protiv Rimljana
u velikom delmatsko-panonskom ustanku (6-9 g. n. e.), pa je sasvim ra-
zumljivo da su Rimljani nakon sloma ustanka i pacifikacije zemlje u
oblast Dezitijata poslali snage. Prva briga rimskog zapov-
jedništva nakon poraza pobunjenih plemena bila je da te nemirne i nesi-
gurne oblasti poveže sa upravnim središtem u Saloni i sa izvorima snab-
dijevanja dobrim komunikacijama. U toku naime delmatsko-panonskog
rata jasno se manifestirala sva slabost povezanosti Panonije sa Dalmaci-
jom, što je uveliko ometalo operacije rimskih legija, te bez sumnje imalo
reperkusija na sam tok rata. Da se u osigura od
svih eventualnih rimska je administracija
odmah po završetku rata da cestama poveže sve glavnije neu-
na okupiranom Osim do oblasti
Breuka (niz Bosnu !), tada je bila i cesta u Dezitijata
(uz Bosnu!).
U prilog identifikaciji ceste a Salonis ad Hedum castellum Daesiti-
at,i um sa cestom Salona-Argentaria mogao bi se interpretirati i salonitan-
ski natpis. Uporedo, naime, sa cestom ad Hedum castellum bila je 19/20.
g. n. e. i cesta ad Bathinum flumen, quod dividit Breucos Ose-
riatibus ... per millia passuum CLVIII. Ako su Breuci i Oserijati živjeli u
Donjoj Panoniji, na donjoj Bosni (Bathinus flumen), gdje su ih lokalizi-
r ali Mocsy i G. Alf6ldy177 , onda je komunikacija ad Bathinum flumen
morala voditi niz Bosnu, prema Panoniji, a ona ad castellum He . . . uz
Bosnu, ali se ona - izgleda- nije doticala rijeke Bosne (sam natpis to
ne kaže direktno, ali iz konteksta se to može pa njezin nasta-
vak treba tražiti na prirodnom pravcu
-Kiseljak, koji je kao jedini i osnovni pravac veze primorja sa srednjom
Bosnom ostao sve do danas.
Udaljenost od Salone do stanice Stanecli po Tabuli iznosi 122 m .
p. , a po salonitanskom natpisu od Salone do kastela Hedum ima 156 m. p.,
tj. 34 m. p. više. Ako bismo, dakle, našu cestu opisanim pravcem preko
Viteza, Rijeke, i Višnjice-Gromiljaka produžili za 34 m. p. =
oko 50 km, ta bi n as distanca upravo dovela u Breze. Mjereno
pak današnjom cestom, koja ide nešto dužim putom preko Kaonika, od
Mošunja do K iselj aka ima oko 39 km, a od Kiseljaka do Breze, preko Vi-

175AIR HI, ,15.

NaseLja, 51 i AJ mri, 65. Uspor. bilj. 15 uvodnog !POglavlja.
1 76

177 A. M o e s y , Pa,nnoill!ia, 6Qi5 i d. G. A l f 61 d y, KJUo, B. 46, 196;5, 3Q6.

A. B u dr o v i e h , VAHD, 1954-'19572, 91.

183
sokog i Podlugova, još 26 km, svega 65 km 178 • cesta bila je nešto
a caste llum Hedum se po svoj prilici nalazio na Gracu u selu
Podgori kraj ok o 3 km prije Breze. U blizini je i
poznati natpis Batana, sina Lika jeva (Bato L i ccai f.), sa najviše ilirskih
imena180 ,

Slika 17.
N adgrobna Batana iz {Fot o Ranko

178 Da je cesta iz Mošunja u Brezu iš1a dolinom Lašve do u B osnu,

a zatim fll'Z Bosnu do Breze, 1zmosila bi uda1jenost 70 km. 'To je pravac S k a-
r i e v e trase (GZM, 1923, 81) .
17 e Udalj enost mjerena •kurvimetrom po karti iznosi cca •53 km. Od Bu-

do K·iselja'ka rimSika cesta je išla trasom ldwnalš nje ceste.

18 0 Za Batonov natpis {koji sa lok. Vina u kra j Podlugova, sa
trase puta): N. V u l S pom. 77, B eograd, 1934, br. 16, str. 40. Cf. moj Rimska
cesta dolinom Bosne, simpozijum »Srednjovjekovna Bosna i evropska kul-
tura<<, Zenica, 1971, 406, sl. 13. Za topografiju Dezitijata posebno je
naltpis d•z Breze, D. S e r 1g e u e v •s k i , Sipo m. 9·3, '141--4H2, /br. '10, .sl. 'J.,l: Ulpiae
T(iti) f(iliae) l Procul(a)[e] an(norum) XX l t(itulum) f(ecit) Valens Varron(is)
f(ilius) princeps Desitiati(um) l et Aelia Iusta [S]ceno[b]a[rbi] ... . Uspor. E.

184
 S tim u v ez1 Je i lociranje Dezitijata, koji se u starijoj literaturi
lokaliziraju na Romaniji i oko Hom anije. Istom :ie natpis T. Flavius
Varronis f. princeps Desitiatiurn iz Breze dao realniju podlogu za lok ali-
zaciju ovog panonskog plemena (Strabon, VII 5,1) u šire oko
s arajeva. Natpis pokazuje da je u Brezi bio jedan od važnijih centara
ovoga - po Pliniju, n. h. III, 142 - plemena u naronit<,nskom
konventu, sa crn dekurije. Dezitijati Si.! c\akle morali. zauzimati i3i:-i t c -
ritorij, a taj se može identificirati sa p or jci::jem Gornje Bosne i njezinih
pritoka, sa gornjim Vrbasom i Lašvom.
Stoga Ini se da ne bi bio n i proizvoljan a ni bez temelja zakl.ju-
hk da se cesta Salona--.Argentar .i.a do Kiselj aka u osnovnom pravcu
poklapala S3. 1_w munikacij om ad Hedurn castellum Dne>Sitiatium, kor; j e
izgradio zaslu žni Augustov legat Dolabela. Kasnij e je od K iseljaka bila
produžena dolinom L ep enice do u Sarajevsko polje (Blažuj?), gdje se
sastajala sa cest om Narona- Sarajevsko polje-Romanija-Drina, koja
predstavlja osn ovni pravac p rem a Podrinju. pravac ceste, koju
on vodi od Breze >>dalje na sjeveroistok ... Olova i Kladnja, doli-
nom rijeke na Drinu gdj e treba tražiti stanicu Ad DTinum p o
Tab. P eut.«, nij e dokazan na terenu, a n e može se prihvatiti ni kao vje-
rojatan181 .
Da se stva rno · radi o cesti iz ranijeg doba rimske vl asti u Dalma-·
ciji, doka zuje pored ostalog i ovo:
l. Cesta prolazi uz brojne p rethistorijske gradine (Gardun, Tijar ica,
Rašeljke, Bukova Gora, Prisoje, Privala, Gradina kod Gaja,
gradina, Gradina u Mokronogama, Pogana Glavica i Gradina u Vrilima,
Gradina u Gradina u Gradac u Gra-
dina u Mošunju, Gradac u Višnjici i Gradac kod što pokazuj e d a
se radi o jednoj prethistorijskoj komunikaciji, koju su Himljani samo ure-
dili (via rnunita).
2. Uz trasu ceste su arheološki ostaci niza stražarnica,
koje su Rimljani podigli za zaštitu ceste (Gardun, gradine u Tijarici, Re-
i Prisoju, Velika gradina u Kastel(?) u Duvnu, Str-
žanj na izvoru Šuice, Pogana Glavica na K.u presu, stražarnica na \; ,-.if_ 'rim
kupreškim v r atima, Kastel iznad Kopila.(?), Gradac u i Crk-
vina (Gradina ) u Mošunju, utvrde na Gr acu u Višnjici i Crk vina u Pudas-
tinju kraj Kiseljak a).
3. Milijacija ceste se od Salone, a ne od Trilja, kao što je
sa cestom za-- N aronu i Skadar.
4. Opisana trasa je ne samo najprirodniji pravac za komunikaciju
Salona-sr ednja Bosna nego ujedno i i najlakši put do
r udarskih oblasti u unutrašnjosti rimske provincije Dalmacije. Put dolinom

P ašal Quaes tiones de bello D a1matico Pannon icoque, GID, BiH, VIII. 272
i d . (»u okolin i S arajeva do Drine«) i G . A l f i:i l d y , Bevi:ilkerung, 53. Za samu
Brezu v . B o j a Ill o v s k i - Ce l KasnoantiOka bazilika u Brezi, N . st.
X II, 1969 7-24. - - Za B r eze I. B o .i a n o v s k i, Rimska cesta do-
linom Bosne, Zenica, 1971, 495. O pokorenju Dezitijata, v. N. V u l
Oktavijanov ilirski rat (35-33. g. n. e.), Glas 155, 13-24. Cf. ŽA V I , 144-8.
181 To je postaja sa ceste SiTmium XXX XV Ad DTinum . .. ATgen -
taria, kako ju j e interpretirao D o m a s (BD, 1904, Supl. 12- 16)
K asnij e je i sam P a š a l odredio alterna tivnf"gPf.vac: S arajevo - Romani-
ja - D r ina , AJ III, 66. T a j je pravac sigura·n, v . ;!3\ !a ll if - P a t s e h, Stras-
sen, 38 i 67.

185
Neretve, u odnosu na Salonu, bio je skoro dvostruko duži, a onaj iz doline
gornjeg Vrbasa ili Rame preko Vranice i Bitovnje (sedlo Pogorelica) ve-
oma naporan.
5. Teško bi bilo i za'misliti da bi Rimljani po onakvom terenu, kod
ceste, gradili novu. Tu i tamo, tokom nekoliko
cesta je mogla izmijeniti trasu, a na pojedinim relacijama
mogli su postojati i alternativni putovi, ali se uglavnom održavala
cesta. Na ovom pravcu nije ni bilo zbog pla-
ninskog zemlje, u relativno uskim kotlinama i preko visokih pla-
ninskih sedala, da se bitno izmijeni pravac ceste, što je istakao i
Evans.
Problem Argentarije
Kao što se iz izloženog vidi za lokalizaciju Argentarije, i za odre-
njezinog statusa nedostaje toliko potrebni desideratum, bez
kojeg se problem ne može riješiti sa
Sam toponim Argentaria je hapaks legomenon, kao i Stanecli, ali za
razliku od posljednjeg, do kojeg nam je po Tabuli poznata milijacija, a
time donekle i orijentacija, za Argentariju nemamo nikakve pouzdane od-
rednice koja bi poslužila kao posredna za njeno lociranje.
Ako se za soluciju koju nude najnoviji nalazi u dolini
Lepenice i Argentariju ubiciramo u Višnjicu-Gromiljak kraj Kiseljaka,
onda bi Argentarija bila naselje, a lakunu Tabule na relaciji Stanecli ....
Argentaria trebalo bi popuniti za cca 25 m. p., koliko iznosi udaljenost
od naselja u Mošunju do rimskih ruševina u polju.
Ako, pak, Argentariju lokaliziramo u šire oko Srebrenice
na Drini, onda miljokazi iz Lepenice pouzdano daljnji pravac ove
rimske ceste, koja je povezivala sa Sarajevskim poljem i preko
Romanije vodila u Podrinje.
Nakon Dolabele cesta je produžena i time funkcionalno
u širi cestovni sistem, koji su Rimljani uskoro izgradili. U prvo vrijeme
njena je funkcija bila v iše strategijskog, tj. vojnog karaktera, a manje
i privrednog, ali je s vremenom posljednji prevagnuo.
po miljokazima, pravu važnost stekla je u III st., što je, možda,
povezano sa radom rudnika oko Srebrenice i Kiseljaka. ·
Podršku pretpostavci da je Argentarija sa
Podrinjem (sa centrom u Domaviji) nalazimo u tome što je
upravo Domavija bila sjedište prokuratora argentariaruin, odnosno meta-
Uorum Pannoniorum et iz bi se moglo da
je upravo tu bio centar eksploatacije srebra. Izvjesnu indikaciju za takvo
lociranje Argentarije pruža i sama Tabula. I na cesti Sirmium XXX Gen-
sis XV Ad Drinum ... Argentaria izostavljen je broj milja, a to bi moglo
da je ova komunikacija bila nastavak ceste Salona-Argentarija-
-Sirmium, kako je pretpostavio Domaszevski1B3.
Prema mišljenju koje je iznio distrikt Fojnica-Kreševo ne
dolazi u obzir kao Argentarija, jer ne odgovara »položaju koji treba da
ima završna jedne velike komunikacije« i jer se >>najpoznatija i

ts2 P a t s e h u AEM, XVI, 132-133 = CIL III 12734 i 12736; S er g e j e v-

s k i, GZM 1940, 23 i CIL III 12721 i 8361: pro kurator meta !loru m Pannoniorum
et Delmatiorum. Cf. F . B u l GZM, 1891, 387. Za Srebrenicu: I. B o j a n o v-
s k i, Severiana Bosnensia, Tuzla, 1972, 47 i d.
l &'l v. b.ilj . 181.

186
najbogatija rudišta srebra nalaze u kraju«, gdje se nalazio i
upravni centar za rudarstvo provincija Panonije i Dalmacije184 •
Prema tome, ako na komunikaciju Salona-Argentaria gledamo sa
šireg aspekta, ona predstavlja glavnu vezu Salone sa srednjom i
Bosnom, pa je s pravom možemo nazvati >>bosanskom« transverzalom, koja
je Dalmaciju povezivala sa Panonijom i Mezijom. Kao što smo vidjeli, na
svom putu od Salone do Sarajevskog polja ova je komunikacija išla ug-
l avnom istim smjerom kojim i danas vodi veza Splita sa Trav-
nikom i Sarajevom. Na terenu se i danas mogu konstatirati na tom pravcu
tragovi umjetno ceste, sa usjecima, nasipima, donjim strojem i
miljokazima i tragovima brojnih naselja.
Relacije mjerene na pojedinim dionicima pokazuju da su podaci
Tabule i u ovom i da se mogu koristiti sa punim povjere-
njem, pa prema tome nisu ni dokazana mišljenja da su ti elementi
nepouzdani, i nepotpuni' 85 • Ne može se prihvatiti ni mišljenje da
je stanica Ad Libros i Bistue Vetus ispušteno nekoliko stanica186 •
Radi se o nekih 33 km, a to je upravo ona distanca koja je nastala pog-
rešnim lociranjem Bistue Vetus u Varvaru, umjesto u Duvno. što se pak
Delminija, njegovu lokaciju treba tražiti na nekom drugom mjestu
na Duvanjskom polju, a ne u Duvnu.
Ako rekapituliramo naša izlaganja, onda dobijamo kom-
parativnu tabelu trase, sa putnim stanicama:

T a b u l a: Ter e n:
SALONA SOLIN
XVI m. p. 24 km
TILURIUM TRILJ (via Gor. Tijarica)
XXII m. p. 33 km
AD LIBROS BUKOVA GORA (Korita)
IX m. p. 13,5 km
IN MONTE BULSINIO PRIVALA (Zbanica)
VI m . p. 9 km
BISTUE VETUS DUVNO
XXV m. p. 37,5 km
ADMATRICEM VRILA-OTINOVCI
XX m. p . 30 km
BISTUE NOVA BUGOJNO
XXIV m. p. 36 km
STANECLI MALI MOŠUNJ

ARGENTARIA Srebrenice

Kao što se vidi iz izloženog, cesta je od Salone do Mošunja (Sta-

necli) bila duga 122 m. p. ( = oko 180 km), a njena današnja varijanta
(via Travnik i Donji Vakuf) oko 220 km. Razlika od nekih 40 km nastala
je uglavnom na relaciji Mošunj-Bugojno (oko 20 km) i na relacijama Ma-
lovan-Šuica, Privala-Karlov Han, Kazaginac-Aržano, Aržano-Trilj i

184 Naselja 49. Cf. GZM 1954, 70.

185 Naselja 50 i 51. stav ima'l i su .n e ki drugi i'straži-
kao P atsch , Miller, Mayer i dr.
' 186 p a š a l i AJ III, 66.

187
 Trilj- Klis, na kojima j e savremena cesta iz r azloga t rasirana
sa okukama.

Od Mošunja (Han Divjak) do u Breze (Gradac u Podgori?),

gdje bi trebalo locirati Hedum castellum Daesitiatium, još je preostalo
XXXIV m . p . = oko 51 km. Ako trasu naše ceste od Mošunja (Stanecli)
p rodužimo preko Viteza (Rijeka, Rovna, Bare, Busova(:a) do Gromil:j aka
u polju, gdje su evidentirani ostaci rimskog naselja,
dobijamo još oko 32 km ( = oke X XI m . p.), a do B r eze (via
Gromilj ak, polje, daljnjih 19 km ( = oko XIII
m. p.), ukupno XXXIV m. p ., što bi se slagaJ.o i sa podacima solin skog
natpisa o dužini ceste a Salonis ad Hedum casteLlum Daesitiatium per
ndUia passuurn CLVI (tj. 122 m. p. do Mošunja-Stanecli i 34 m . p. do
Breze, tj. do Graca u Podgori) (v. Kartu II).
Ako cestu produžimo od Gromiljaka preko Kiseljaka i
do Sarajevskog polja za daljih 25 km, onda bi se negdje oko Blažuja ona
sastala sa rimskom cestom Narona-Sarajevsko polje-Romanija-Podri-
nje. Ali to je predmet posebnih ispitivanja.

Historijat ceste
Cestu Salona-Argentaria je graditi Dolabela kao
cestu (via munita) ne samo zbog kontrole glavnog dezitijatskog uporišta
u blizini Breze - castellum Hedum, koji je bio krajnja ove 20. g .
n. e. ceste187 , nego i zbog nadzora ostalih usputnih u
unutrašnjosti provincije. Osim velikog vojnog logora u Gardunu k raj
Trilja, koliko znamo, uz ovu je komunikaciju bio i broj ma-
n jih stražarnica i utvrda kojima je bio zadatak koliko d a štite samu cestu
i promet na njoj toliko i zbog sigur nosti zemlje 188 • O n esigur-
nosti koju su na putovima stvaraii drumski razbojnici, hajduci (latTones)
bilo je govora u poglavlju. Ta opasnost n ikad n ije prestala, kao
što izv jesne Euplo. . . . occisa viatOTibus iz III
(C!L III 9054), p a n i kasnije, sve do kraja 19. Uvij ek se n ašlo
ljadi koja je trgovaca i drugih putnika p retpostavljala mir nom
životu zemljoradnika i J edina obrana bila j e osiguranje kar avana
i putnika putem oružanih pratnji i stražar nica koje su nadzirale sigur-
n ost na putovirna, n ešto kasnijim turskim karaulama ili žandar-
skim stanicama (Cf. G . Novak, Prošlost Dalmacije I, 1944, 57). A r heološki
oc;taci takvih stražarnica evidentirani su na vEie mjesta u z cestu , ali. na
žalost n isu ispitani njihovi ost aci. Ovi kasteli (burgusi ili speculae) su re-
dovito štitili prijevoje i putne stanice, a - koliko se t o može
na osnovu dosadašnjih ispitivanja - gotovo redovit o su bil i
locirani na mjestima ranijih ilirskih gradinskih Iz toga se
može i manje- više pouzdan da je i cesta bila
na predrimskom supstratu, pa je i razmj eštaj putnih stanica
(mansiones) ostao uglavnom isti, ali s n ovim sadr žajem.

1 8 7 B a ll if - P a t s e h, Strassen, p. 32-33 (10. Die Strasse von Naro-

n a im Narentathwle bis in die Ebene von Sarajevo), 36-37 (ll. Strasse Na,ro-
na - Nevesinjsko polj e), 38-40 (13. Strasse aus dem Sarajevsko polje uber die
Romanja planina ins Drinathal), 40-43 (14. Die Dr1natha'lstrasse), 64-70 (In-
schriften des Mei!lensteines, N° 3!Y-40, 43--44 i 46).
tss R e ,n d i Dolabella, 343.

188
 Uporedo, naime, sa gradnjom ceste su u važnijim epihor-
skim centrima potrebni objekti za prihvat vojnika i putnika, od kojih je
on<lj u Duvnu (Bistue Vetus) bogatim arheološkim ostacima i
epigrafskim potvrdama189 • Vjerojatno su u isto vrijeme bili i
ostali centri (mansiones), koje navodi Tabula Peutingeriana, ili su se s
vremenom razvili uz putne postaje. Epigrafska iz Otina-
vaca na Kupreškom polju (Ad Matricem), Bugojna (Bistue Nova) i Mošu-
nja (Stanecli) iz kasnijeg vremena. Tragovi utvrda u nekim od na-
vedenih mj esta, npr. u Mošunju, ipak dozvoljavaju o njihovom
ranijem postanju.

U vrijeme kada je Ballif opisao ovu cestu još nije bio poznat ni-
j eck n milijarni stup. U je uz nju 21 miljokaz, od
toga 14 epigr afskih, ne solinske natpise i p oznati natpis o
obnovi most a na Cetini u Trilju.

Nijedan milj okaz ne iz Dolabelina doba. Ne znamo da li je

tada cesta bila obilježena miljokazima, ili su postavljeni tek u vrije-
me kada je prevagnuo njezin Zanimijivo je da miljokaze
samo iz kl·aškog a n ema ih u dolinama Vrbasa,
Lašve i njE1ovih pritok a. Iznimku dva miljokaza iz doline Lepenice.
Ne zn amo je li tome uzrok devast acija, do koje je došlo zbog na-
sel;ienosti sjevernih ili - što je vjerojatnije - zbog dje-
lovanje erozivnih snaga, koje su zatrpale miljokaze i uništile ceste, pa
im na ovom teško možemo pratiti tokove. Ili, možda, oskudica
kamena, pa u tim krajevim a nisu ni bili postavlj eni? t eško je
išta po kojem su kriteriju i na kojim mjestima postavljani
miljokazi. Dobija se utisak da u n ekim kao npr. na Kupreš-
k om polju, posebno u Prosjeku (Prosik), gdje bi se milj okazi, s obzirom
na prirodne uslove tla i nenaseljenost, morali -- nikad nisu ni
postojali. Možda ih kroz takva n enaseljena i šumska nije ni
bilo (?).

Svi epigrafski miljokazi s O'(O ceste iz III i IV st. Na njima

se javlj a ju imena osam careva. Tri su podigLuta u Maksimina Tr a-
(235--233): u Klisu, Dugopolju i a dva Filipu ocu (244--
249), oba iz Salone. Dva miljokaza postavlj en a su i u Klaudija II
(268- 270), oba u a po jedan Gordijanu III (233-244), u Reni-
Deciju (248-251), u Trebonijanu Galu (251·-
253), na Klisu, dva Konstanciju II (337-361) u Dugopolju i Klisu i Juli-
janu Apostati (360-363) u Saloni. Na fragmentarnom m iljokazu iz Re-
(CIL III 13324) nije se carevo ime. Napokon, valja spome-
nuti i poznati n atpis o obnovi mosta na Cetini (Pons Tiluri) iz vremena
cara Komoda (177-192), iz Trilja.
Ako bismo sudili po miljokazima, najživlji je dakle promet ovom
komunikacijom pulsirao u III i IV u vrij eme k ada je naša pro-
vincija i doživjela procvat. Istom vremenu pripadaju i m i--
ljokazi sa ceste Sara jevsk o polje--Romanij a-Podrinje (ATgentaria), koja
se može smatr ati sastavnim dijel om naše magistrale, a bio je

t su I 'U "Unutrašnjosti ruz ovu cestu je u moralo biti

vodnih logora.

189
nešto poslije Dolabele190 • U isti vremenski period uklapaju se i miljokazi
sa ceste Narona-Nevesinjsko polje-Konjic-Sarajevsko polje191 •
Dodamo li ovome da su i neki gradovi uz ovu magistralu s vreme-
nom dobili municipalitet, i to Bistue Nova (mun. Bist... ) od Flavijevaca,
a municipij na Duvanjskom polju (mun. Delminensium) vjerojatno od
Hadrijana, onda se po epigrafskom materijalu život ove relevantne ko-
munikacije može pratiti kroz gotovo pa i više ako se u
obzir uzmu i izvještaji splitskih sabora iz 531. i 533. g. Iako broj
epigrafskih pripada III i IV st., ne da cesta nije
bila jednako intenzivno korištena u vojne i gospodarske svrhe i prije i
p oslij e. K ao takva ostala je u i brojnim kasnijim generacijama,
sve do u XIX
Ako se pak oslonimc na miljokaz iz Han-Vit eka (Konjic) sa natpi-
som Divo Augusto iz 14. g. n. e., moglo bi se sa dosta vjerojat-
nosti da je spoj neretv anske i Dolabeline ceste ad Hedum castellum Da-
esitiati urn ostvaren još za Tiberijeva vladanja, a n ajkasnije za Klaudija,
k oji je u izgradnji cesta pokazao živu djelatnost i na našem
(npr. nastavak ceste od Grahova u unutrašnjost, cesta Epidaurus-Ad
Zizio). To ujedno ukazuje da je sistematizacija osnovne cestovne mreže
u provinciji b ila završena u toku prve polovine I st. n . e. 1 1j2.

TABELARNI PREGLED MILJOKAZA I NATPISA

SALONAE
l. CIL III 3198 = 10156, 3200,
32011 = 101•5,9 viae a Tiberio munitae
2.. CIL ITI 3120>'3 PhHippus pater
3. CIL .I'H 101116:9 PhHippus pa ter
4. Starinar VAHD, 19216,/2.7, 13·9 Iru.Uanus
KLIS
5. VAHD, 19!2.1, 2:5 Maximinus Thrax
6. Bull. da·Lm. 1907, 'll Treboni·a nus Gallus
7. Bull. dalm. 1907. 1'13 Constantiru.s Constantini
filius
DUGOPOLJE
8. BuLL da1m. 19•08, 77 = Starinar
.li9'2,6,f.2.7 = VAHiD, 19r26.f27, 146 Maximinus Thrax
9. CIL LIII 10170 Constantirus COillstantini
filius
DICMO
10. Ad decimum lapidem Decimin, Rav. IV, 16, 17.
TiliUR!UM, PONS 'I1LLURI
11. CIL liH 3202 pans restit1ttus a Commodo
12. Gunjar6a, VAHD, 1951, 50 numini Hyppi fluminis

VELIC
13. Starinar 1926/ 27 = VAHD, 1926/27, p. 140 Maxlimi'nus Trax

100 P a t s e h, G'ZM, 18·97, 2127.

tn B a 'l l i f - P a t s e h , Strassen, 38-43 i 67-70.
1 9'2 I b i d e m, 32-37 i 64- 67. D. S er g e j e v s k i, Rimska cesta n_a _
Ne-
vesinjs'kom ;polju, GZM, 1948, 43......;60 i Rimska ces1ta Narona - iLeusm1Um,
GZM, 196Q, 111-112. I s t i, Spom. 77, p. 25, br. 40.

190
RENI CI
14. CIL III 13320 XXXIII! Gordianus III
1>5. CIL Ili 1332;1 Deci us
16. CIL HI ·13.3212 xxxv Claudius II
17. CIL III Claudi,us II
18. CIL HI 13324 ?
GRABOVICA
19. Bojanovski incertus (izgubljen)

P RI S OJ E
20. B oj anovski (Mostine) sine inscriptione (izgubljen)
21. Boj a n ov ski (Kra tine) sine inscription e

STIP ANI OI (Žiba nica)

212. R ad ims:ky GZM, 1894, 311
Patsch, GZfl.VI, 1•895, 235
DUVNO
24. Patsch, GZM, 1904, 310
2:5. P atsch, GZM, 1904, 311
26. Patsch, GZM 1904, 325
27. Patsch, GZM, 1904, 330
MOKRONOGE
218. Sergejev.s.ki, GZM,
SUICA
29. !Patsch, GZM, .1:902, 7
RJJLICKO •P OLJE
30. BaUif, Strassen 22, sl. 13
VELIKA V-RATA - KOPRIViNICA
31. Pa1t•s•c h, GZIM, 190,2, 10
BUGOJNO
32. GZM, 1960/61, sl. l
DRAZEVIC,I , !DONJI
33. Lepenica, H'..,
AZAPOVIOI, Ko)ji1ja glava
34. L epenica, 168
si.ne inscri1ptione
L. D. D. D. - tabula
sine inscriptione
sine inscriptione
(Tiberius) trib . pot. XX
-tabula
Sabina Tranquillina Augusta
-tabula
109 d ecuriones Delminensium
civitatis (?) - ara
P . Aelius Pi. . . Loco dato
publice - ara
epigrafski miljokaz (?)
-- izgubljen
BISTUES - žig na opeki
sine inscriptione - miljokaz
sine inscrip1li·o ne -
fragmentum milliarii

191
 IV

CESTA »AD BATHINUM F LUMEN«

O cesti ad Bathinum fl umen, dugoj 158 rimskih milja, ko ja je bila
par alelno S<a cestom ad H edur:., castellum Daesitiatiu m, najsla-
bije smo obaviješten i. Na njoj - se - nije bio organiziran cursus
publicus, pa je ne n avode it iner a ri (Itin. A,-:;.t. i Tab. Peut). smo
stoga jedino na sumarne podatke solinskog natp isa (CIL III 3201 = 10159),
iz ko jeg se v idi da je cesta 20. g. n. e ., da je bila duga 158 milja
(oko 235 km) te d a je povezivala Salonu sa oko rijeke Bathi-
n us. Kako je natpis upravo na ovome mjestu teže nije sasvim
si;:::urna lekcija B at hinus, a još je manje pouzdana identifikacija sa rij e-
k om Bathinus, koju spominje Velej PaterkuP, odnosno sa današnjom
B osnom. P ostavljaju se pitanja gdje je bio Velejev Bathinus, i da li je Bat-
hinus sa d anašnjom Bosnom kako neki ili sa Bednjom
(H rvatsko Zagorje), kako se smatralo, ili možda sa nekom tre-
rijekom2 •
po formuli »munit«, i ova cesta je u pogledu bila
kao i ostale Dolabeline ceste u Dalmaciji, ali se ipak nisu mogli
izdvo jiti na terenu njeni materijalni ostaci. Cesta ad Bathinum flumen
je primjer kako smo slabo obaviješteni o nekim pitanjima iz
topografije naše zemlje. U konkretnom primjeru nedostaje
i pouzdano uporište koje bi pružilo bar orijentaciju o pravcu ceste, i tako
dalo osnovne elemente za rekonstrukciju
Stoga se (u ovom kao prioritetan zadatak postavlja pitanje
restitucije mjesta na solinskog natpisa i topografsko
same rijeke do koje je vodila cesta.

1. Rijeka Bathinus kao i epigrafski problem

Jedina pouzdana odre.dnica po kojoj bi se mogao odr editi bar os-
novni pravac i k r ajnji cilj ceste jeste rijeka Bathinus, odnosno lokaliza-

1 C. V e l e i u s P a t. er e u l u s (19. g. pr. n. e. - 32. g. n. e.), Historiae

Romanae ad M. Vininium cos. libri duo. Uspor. E. P a š a l Quaestiones,
249,. bilj. l i A. M o e s y, Pannonia, 524 i 540 i d.
lil Kako se ime Bosut sllaže sa imenom mansio Basante Peut,
Bassantis Ra•v. Z15, 1), to Basante nema veze sa Bosna. Sa !Bosu-
tom bi bio i Bacuntius (Basuntius?) Uspor. A. M ay er, Bathinus
flumen, VAHD, L, 193.2, H 7, bilj. 19 i Die Sprache der alt en Jlilyrier. I, 7·8
sant«. Cf. D. S er g e j e v s k i, Ad Basante, GZM, 1958, 263. mišlje-
n ja, uspor. M o e s y, Pannonia, 524-525 i A l fold y, Klio 46, 326.
3 O pravcu ove ceste govori jedini G. A l fold y, Klio 46, 326. Uspor.
B a u er, AEM, XVII, 136 »eine vierte 158 Meilen weit unbekannt wohin (C.
101519)« ; E. P a 'Š a l Quaestiones, 2197 pravac do danas nije mogao
biti identificiran na terenu« . I s .t i, Naselja 51.

192
cija plemena koje je dijelila ova rijeka. upravo tu
se sa ozbiljnim paleografskim i epigrafskim
Hidronim B a t h i n u s je hapaks legomenon (Vell. II. 114, 4)4 •
naime velikog panonsko-delmatskog ustanka (6-9.
g. n. e.), u kojem je i sam kao visoki Velej Paterkul na-
vodi ostalog da se Rimljanima na rijeci >>namine Bathinus« (II.
114. 4) 8. g. n. e. predao veliki broj Panonaca. Predaja ovih panonskih
snaga na Bathinusu je ujedno i prekretnicu u ovom po Rimljane
teškom ratu (gmvissimum omnium externorum bellorum post Punica, Su-
et. Tib. 16). Tim bile su završene borbe u Panoniji.
Iz konteksta Velejeva opisa saznajemo da je predaju panonskih
snaga na Bathinusu izvršio Baton, kome je Tiberije kao nagradu
dao upravu nad zemljom Breuka. Ako se ova Velejeva vijest poveže još
i sa podatkom Pannonico (bello) Breucos et Dalmatas subegit (Suet. Tib.
9), onda je sasvim sigurno da Bathinus treba tražiti u zemlji,
dok je Bednja tekla kroz lasa. ovdje nas u prvom
redu zanima Velejeva grafija imena Bathinus, s obzirom da je rukopis
Velejeva djela izgubljen, a samo djelo poznato po prijepisu iz
XVI st. Kasnije se izgubio i taj prijepis Velejeva djela koji je 1520. go-
dine napravio Beathus Rhenanus u elzaškom manastiru Murbachu. Stoga
se opravdano može postaviti pitanje grafije B a t h i n u s.
Iako a priori ne bismo smjeli sumnjati u savjesnost i auten-
prijepisa, ipak bi se moglo posumnjati da li je Velej pravilno za-
pisao ime rijeke koju spominje, tj. da li ju je prenio upravo onako kako
se ona izgovarala, odnosno u obliku koji poznamo danas. Takvo pitanje,
koliko mi je poznato, postavio je i koji je pretpostavljao da je kod
Veleja taj hidronim mogao biti zapisan i u obliku B a t i n u s5 •
tim, to se n e može i dokazati, jer ne raspolažemo instrumentima
za reviziju Velejeva teksta, a sama sumnja još ništa ne dokazuje, pa taj
hidronim m or a m o primiti u obliku B a t h i n u s, kakav nam je u iz-
voru predan, tj. sa dentalnom aspiratom, koja dolazi i u koradikalnom
imenu panonskog plemena B a t h i a t a i (App. III. 16), a koje je G.
Alfi::ildy lokalizirao upravo na rijeci Bathinus, koju iz više razloga iden-
tificira sa današnjom Bosnom. S obzirom da za grafiju Bath/sinus ima
a nalogija u i latinskom jeziku, M. Budimir je bio mišljenja da je
Velej ovaj hidronim zapisao upravo onako kako ga je i >>Ablativ
namine, kaže Budimir, u njegovoj frazi flumen namine Bathinus
samo toliko da se radi o dotle nepoznatom imenu i da se pisac trudi da
bude što precizniji u reprodukciji tog hidronima«6 •
Problem rijeke Bathinus još je složeniji sa epigrafskog aspekta, a
upravo je u njemu rješenja. U novije je vrijeme, n aime, ime rijeke

4 R i!je'ka Batinus, u Picenumu (flumen Batinum Truentum cum

amne guod solu m Liburnorum in Italia relictum est, P l i n, n. h. III, 110),
vjerojatno predstavlja samo dijalektalnu varijantu, koj a je s obzirom n a veze
Picenuma ,s a krajevima, razumljiva. O nilzu
konkordacija, uspor. M. S u i Prilog poznavanju odnosa Liburnije i Pice-
n uma u starije željezno doba, VAHD, LV, 1953, 71-102.
5 N. V u l Reka Bathir;us, Glas SKA, CLV, Beograd, 1933, 3- 12.
6 M. B u d i m ir, Flumen nomine Bathinus, Glas SAN-a, Beograd, 1959,
57-64. U spor. str. 61: >>Teško je naslutiti što je zapravo hidronim Bath-
{sinus, po kojem je n azva na ne samo reka n ego i oblast<<.

13 193
BA. ... [flu]MEN u 7. r. solinskog natpisa (C. III 3201 10159 =
Abra- =
VAHD, 1926-27, 151) opetovano identificirano sa Velejevom rijekom
Bathinus. Takvu je lekciju prvi predložio B. Saria, ali bez
analize natpisa7 • je, kako smo istakli, u tome što je solin-
ski natpis upravo na tome mjestu teško pa Sarijina predložena
restitucija nije sigurna. Ukoliko bi se dokazalo da na solinskom natpisu
doista dolazi ime Bathinus, onda bismo imali solidno uporište i za rekon-
strukciju ceste {T. II, sl. 1).
To me potaklo da pažljivo pregledam in natura onaj dio natpisa
koji govori o cestama ad Hedum castellum Daesitiatium i ad Ba . ... flu-
men. Prema sadašnjem stanju kamena, taj se pasus
7 ET IDEM VIAM AD BATH?[. . . .. .. ?] MEN
QUOD DIVIDIT B[.]E[.. :: .... . . .?]IBVS
A SALONIS MVNIT PER [.. . . . ..] ASVVM
CLVIII
M. koji je izdao revidirani tekst natpisa, i koji je - ta-
- spomenik imao svaki dan pred ci.-.:je ovo
7 et idem viam ad Ba//1/[flu ]men
quod dividit Hbis//!/l/1/ibus
a Salonis munit per[millia pas]suum
CLVIII
Natpis su nakon in natura A. Budrovich i G .
Alfoldy. Prvi je predložio rekonstrukciju:

7 et idem viam ad flu] men

quod dividit Breu[cos a Dition]ibus

I Budrovich hidronim B athinus solinskog natpisa identificira sa

Velej evim »flumen namine Bathinus«, odnosno sa današnj om rijek om
Bosnom. Lekciju Breucos a Ditionibus u r et ku t emelji n a k r aj-
njem nastavku - i b u s, koji se jasno, a posebno na p rvim slovim a
imena p rvospomenu tog plemen a, b r oju slova koji odgova:ra lakuni, t e n a
podacim a h istorijskih izvora koji spomin ju ova plemen a 0 •
Alfoldyj evo spornog m jest a glasi:
7 et idem viam ad Batinum flum en
quod dividit Breuc[o]s Oseriatibus
a Salonis munit per mi [lii]a passuum
CLVIII

7 B. S a .ri a, Bathinu.s flumen, Zagreb 19219, .137-

142 = Klio, B. 2:3, H . l , i K<lio, 25, 193,3 279.
8 VAHD, XLIX 1926-27, 151, T . II, sl. l.
9 A. B u d r o v i e h , Per l a l et tura di alcune irmp ortanti iscnzioni saTo-
n itane, VAHD, LV I.....,L I X J,a, An tido.r on .H , 91-93. U spor. str. '912 : »Dopo B a/1/f!/
si scorge l!n po'a stento, ma per sin o n ella ottim a riproduzione fotografica dell'
una T o m eglio il punto d' incontr o delle due linee perpendicolari
d i una T. Della let ter a seguen te ch e sembra esser e una H, si vede la traccia
un po'rovinat a delila rparte s·u,periore d elle due linee verticali«. Us;por . A. i J .
S a š e l, S i tul a 5, br. 263.

194
 Kao što se iz Alfoldyjeve lekcije vidi, radi se stvarno o restituciji,
a ne o teksta, što s obzirom na kamena treba primiti
sa rezervom 19 •
Prema onom što sam vidio na samom spomeniku u Arheloškom
muzeju u Splitu, predložio bih nešto izmijenjenu restituciju teksta:
7 et idem viam ad Bath[inum? flu]men
quod dividit B[r]e[ucos Oseriat?]ibus
a Salonis munit per [millia p]assuum
CLVIII
Osim prva dva slova BA, u imenu rijeke, nazire se i slovo T.
Kod slova, koje je vrlo nejasno, kao da se nazire vodoravna
crta, vjerojatno od H, ali se ostatak ne može jer je kamen
sasvim izlizan. U osmom retku, kod imena prvospomenutog plemena uo-
se prvo i slovo B i E, dok je nastavak sasvim izlizan. Od
imena drugog plemena se jedino sufiks- ibus 11 (T. II, sl. 1).
Iako ime rijeke sa solinskog natpisa nije potpuno jasno, ipak nje-
gov dio i Velejev hidronim Bathinus daju dovoljno oslonca za
po Alfoldyju predloženu restituciju. Potpuno je uvjerljiva i konjektura
Breucos, jer se zasniva na elementima natpisa i na Plinijevu podatku
»Saus per Colapinos Breucosque defluit « (n. h. III, 147). I lokalizacija
Breuka, zapadno od Sirmiuma, s obje strane Save, u skladu je sa zbiva-
njima u toku panonskog ustanka 6-9. g. n. e., a je
Sto se Oserijata (Plin. n. h. III, 148; Ptol. II, 15,2), interpretacija je
manje sigurna · jer nemamo sigurnih elemenata za njihovu lokalizaciju.
Kiepert i Graf Oserijate smještaju sjeverno od lasa, južno od Blatnog
jezera u a Mocsy južno od lasa, i to s obje strane Save. Moc-
syjevu ubikaciju prihvatili su Alfoldy i Iako je problem uže lo-
kalizacije Oserijata i dalje otvoren, Alfoldyjeva konjektura Breucos Ose-
riatibus najbolje se uklapa u tekst restituira nog natpisa.

2. Rijeka Bath in us k ao i topografski problem

Kao što smo vidjeli, identifikaciju Bath inusa sa današnjom Bos-
n om predložilo je više autoritativnih Dok to Saria, Budro-

to G . A J f o l .d y, Eine Sltras•senJbaJuinschrift aus :S alona, K'lio, B. 4:&, 19&5,

321-327 = Acta a rcheologica, 16, 1964, fasc. 3-4, 247-256 = Situla 8, 1965,
95-11112.. Uspor. :K!lio, 132,5: »Itn den Zeilen 7-8 wird unsere Lesung durch die
erkennlbaren Buchst alben oder Buohstaben.reste gestii'tzt«.
u U lakuni ima dovoljno mjesta za BA:TH[rNUM Vodoravna
crta slova H ja1s1no se nazire. Restitucija se za:sniva na elementima na:J:iptsa
kolji se mogu na dužini lakune i n a, imenima plemena .koja su nam i
poznata .
12 p il i n. n h III, 147: S aus per Cola pin os Breucosque de fluit; S tr a b o
VH 314 · Pt ·o l. lli. 15 3; Cass. Dio LV, 34; Suet. 'Dtb. 9. Uspo r . K.
p a 't s e h, RE III, 831: 'A. M o e s y , Pannonia, 605; E. P a š a l Quaesti-
ones, 284. G. A l f o l d y, Bevolkerung, !j1 i priložena .kavta = Klio, 46 326 .
Kasnija povijest Breuk a nije poznata. Vjerojatno su bili organizirani, kao i
I asi u peregrinS\ku civitas .
' 13 Za ulb ikadju Oserijata, usp or. P o! a s e h e ·k , RE XVIII. 1579 i d . A .
Graf Ubersicht der antiken Geographie v on Pannonien, Budapest 1956, p.
16 i karta - Pan nonia romana. A . M o e s y, Pannonia, ·6016. I :s t:,
Die Bevolikerung von Pannonien bis zu den M ar.komannenkriegen, Budatpes t,
1959 26 i 74 i d. G. Alfoldy, n. rnj . Uspor. G. AIJ.foldy, Arch, Ert. 91
(1964), 2J8. z . .M ar Donja DolLna i problem ebnN'lke p r edrim-
skog stanovništva sjeverne Bosne, GZM, 1964, 73 .

195
vich, Mocsy i Alfoldy uglavnom na osnovu analize izvora, Budimir
je to na osnovu analize hidronima Bathinus.
Iz Velejeva kazivanja (II, 114, 4) se ne može ništa zak-
o ubikaciji ove rijeke. U vezi s tim iznio je Saria mišljenje da je
panonsko-ilirski ustanak bio teritorijalno samo na kra-
jeve Panonije i Dalmacije. Od panonskih plemena u ustanku bi
vali samo Breuci. Svi se u toku rata zbivaju od Siska,
a zapadno od Sirmiuma, i to na obje strane donje Save. Negdje na tome
prostoru moralo je i do predaje panonskih snaga pod zapovjedniš-
tvom Batona, pa u tom kraju treba tražiti i »flumen namine
Bathinus«. U prilog svojoj tezi Sari a navodi i argumente,
Bathinus sa Bosnom: Bathinus, *Basinus, Bosina, Bosna,
Stoga bi rijeku Bathinus prije trebalo tražiti negdje u centralnom dijelu
pobunjene oblasti nego na njenoj periferiji14 •
Sarijino mišljenje nisu prihvatili Mayer i Mayer je lingvis-
analizom pokazao da nema dokaza da bi dentalna aspirata »th« u
ilirskom jeziku prelazila u »S«, pa mu stoga nije vjerojatno da bi se Bat·-
hinus pretvorio u Basinus. Time, po Mayeru, otpada i izvo-
imena rijeke Bosne iz oblika Bathinus, jer Bosna pretposta.vlja ilir-
ski oblik Basin 15 •
ukazuje na da se na ilirskom Bosna zvala *Bas-
(s)an, *Bas(s)antis. Ne bi bilo da se iz imena Bas(s)an izvede da-
našnje ime Bosna. Time bi pitanje bilo riješeno u korist identifikacije
Ad Basante (Bassantis) = Bosna. Ipak, ne insistira toliko na lin-
koliko na historijskim i topografskim razlozima.
Sarijino mišljenje o opsegu ustanka, on ukazuje na širinu
borbi i veliki broj angažiranih snaga, te smatra da je ustanak zahvatio i
oblasti daleko na zapadu od Bosne. Nije vjerojatno da bi sami Dezitij ati i
Breuci toliko vremena odolijevali jakim rimskim
Prvi je (još 1935.) podržao Sarijino mišljenje Budrovich. On u lek-
ciji »Bathinum flumen<< vidi punu podudarnost sa historijskim
ma i identifikaciju Bathinus sa Bosnom smatra sasvim normalnom17 •
I Mocsy je detaljnom analizom da je pozornica
borbi od 6. do 8. godine Panonija (b ell um Pannonicum), a 9. g. Dalmacija
(bellum Delmaticum). U Panoniji su samo Breuci u ustanku.
Tome u prilog govori i citirani podatak Suet. Tib. 9: Pannonico (b ello)
Breucos et Dalmatas subegit. Mocsy smatra da je oko
Siska i zapadno od Siska bilo u rimskim rukama. Bathinus i on
identificira sa Bosnom, ali dozvoljava >>auch eine Gleichsetzung mit dem
Bacuntius« i smatra da je kao staro ime Bosne i hidronim Basan-
tets.
dopr inos rješavanju ovog pitanja pružio je lingvista Bu-
dimir, koji je ostalog ukazao n a doslovnu podudarnost >>on omato-
loškog kompleksa<< Velejeva Bathinu- i srednjovjekovnog oblika B o s i-
n a. Jedinu stvara dentalna aspirata >>th« u Velejevu obliku

14 V. bHI.i. 7. A. M ay er, Die S!Prache,

15 V. bilj. 2. Cf. mišljenje M. P a v l o v Onom. Jug. I (1696), 31.
16 v. bitlj. 5.
17 N. dj . 9:3 .
1sPannonia, 541&---547 i Bevolkeruntg , 128. Za ulbikaciju rijeke B athim.ts,
p. 524 i priložena ka-rta. US!Por. J. S a š e l, Ziva anti!ka :EDI (1963), 262 i d.

196
Bathinus. S tim u vezi Budimir ukazuje na niz dubleta u latinskom i
kom jeziku (tipa Apollo pisius mjesto Pithius, pathan mjesto pasan itd.),
pa da se i Velejeva grafija Bathinus mirne duše može
Basinus (Bath/sinus). Fonetski pravilna i jedino identifikacija
oblika Bathinus, koji je etimološki nejasan, jeste po Budimiru hici-
ronim B o s n a. Tome se, po njegovom mišljenju, ne protive ni dosad
poznati stvarni razlozi, pa smatra da je Sarijino objašnjenje prihvatlji-
voto.
Alfi:ildyjeva lekcija solinskog natpisa uglavnom se zasniva na rezul-
tatima do kojih su došli Saria i Mocsy, posebno na Mocsyjevoj ubikaciji
Breuka i Oserijata, prvih zapadno od Sirmiuma, a drugih južno od pa-
nonskih lasa. Oba bi plemena imala sjedišta s obje strane Save, u da-
našnjoj bosanskoj i slavonskoj Posavini. Rijeka Batinus - po Alfi:ildyju
bez aspirate - sa Velejevim Bathinus, tekla je terito-
rija obaju plemena, jednim (gornjim) dijelom kroz Dalmaciju, a u donjem
kroz Panoniju. U obzir dolaze samo južne pritoke Save, »unter denen
hier nur an die Bosna gedacht werden kann<<"". Na onom dijelu rijeke
Bathinus koji je tekao kroz Dalmaciju, Alfi:ildy je lokalizirao i panonsko
plem e B a t h i a t a i (App. Ill, 16)'21 •
Jedan od argumenata, a koji u ovoj diskusiji nije bio do-
voljno istaknut, a po k ojem se B ednja nikako ne može identificirati sa
Bathinus, više j e formalne p rirode. Solinski se natpisi odnose naime n a
izgradnju cesta u Dalmaciji, k oj a je u to vrijeme bila pod administracijom
namj esnika Dolabele, dok se Bednja nalazila u Panoniji, koja je u to doba
stajala pod upravom Junija Eleza (Vell. II, 125). Ova podjela na provin-
cije bila je izvršena ako ne u toku samog ustanka (konkretno 8. g., tj.
nakon predaje panonskih snaga na rij eci Bathinus) ono svakako neposred-
no nakon ustanka (10. g. n .
Bednja ne dolazi u obzir ni zbog toga što je udalj ena od Salone više
od 158 rimskih milja, kolika je bila dužina ceste. Udaljenost od Salone do
Bednje iznosi oko 300 km linije, a Dolabelina cesta je bila duga

19 N. dj. u bilj. 6. - O etimologiji balkanskih hidronima na *bat- cf. i

mišljenja F. B e z l a j, Slovenska vodna imena I, Ljubljana 156, 49 i V.
P o l a k, Stara balkanska hydronima na *bat- ve slovinsku, Onomastica Jugo-
slavica, 2 (1970), 78 i d.
2 ·" Klio, 326, U spor. isti, Bevolkerung, priložena k arta.

121 Bevolkerung, 35, 38-39. A!ko se us·voji Alfoldyjeva lokacija Bati<jata

na rijeci Bosni .sjeverno od njihov·a lbi ·se ;s jed1šta mogla :smjestiti u
oko Zenice. Cf. Z a n i n o v Delmati I, 32. Z i p p e l, 226 i V u-
l Glas 1515, 17.
'22 A. M o e s y, Pannonia, 547; >>Da Illyricum nach der Waffenstreckung
am B a thinus zweigeteilt wurde (Abschn. IV la), war Velleius als Augen zeuge
(in den J. 7-8) der neuen Kategorien vollig bewust, wenn auch die offizielle
Benennung noch lange Illyricum geblieben ist. Zweck der Zweiteilung war die
I s olie rung der noch w idersteh enden Starome von d en bereits besiegten und
in dieser Hinsicht ist Vell. Pat. II 114,4 b esonde rs einleuchtend: omnis P . reli-
quiis totius belli in Delmatia manentibus pacem petiit<<; v. i šp. 583. Uspor. G.
A l fold y, B evolkerung, 26 i bilj. 30 : >>Die Zweiteilung wurde im allgemeinen
in das letz te Jahr des pan,nonilsch-delmatisch en Aufstandes, E n de 8 oder An-
f ang 9 d at iert, ·allerdi,ngs nachdem die P annon ier am F1lusse Bathinus oder
Ba.ti nus Waffen ge s.treckt haben (3. August 8 :u. Z .)« -- Da li ·S U se tako
podijeljene \Provincije nazv·a le Superio.r i Infer ior 1provincia Hillyricum, v . G.
N o v .a k, Q1u estione s E.pid a u.rita n ae, Rad J A ZU, ·knj . 339 l!J6!5, }). 97 i
d. - D . Re n d Dolaibella, 34 0 je i:zn io m i.:Sljenj e da j e P. K'Ornelije Dola-
b ela ·16 . .g. n. e . p r euzeo :upravu ·i sj ev ern og Ilir ika, tj. po odla sku J u nij,a Bleza
iz Ilirika. Usp. i str. 346 i M o e s y , Pannonia, 589.

197
svega oko 235 km. Prema tome, Bathinus se mora tražiti u arealu provin-
cije Dalmacije i oblasti Panonije južno od Save.
Velejev Bathinus, dakle, ne može biti sa Bednjom, kako
se ranije, zbog izvjesne izonimije i topografskih razloga, uzima-
lo'"'l. Identifikacija Bosne sa Velejevim Bathinusom naprotiv je
a odgovara i toku ratnih Ne ovdje u raspravu o opsegu
ustanka od 6-9. g.24 , za identifikaciju Bathinusa sa Bosnom dovoljni su
i topografski argumenti koje smo naveli, pogotovo Budimi-
rova argumentacija. Po svemu to je ona ista rijeka
koja se u vrlo okrnjenom obliku spominje na natpisu iz Solina, na kojem
se slova AD BATH . ..::?5 . Time bismo dobili i relativno pouzdan
e lemenat i za pravca ceste ad Bathinum flumen.
Drugi pouzdan elemenat bila bi lokalizacija panonskih Breuka s
obje strane Save zapadno od Sirmiuma. Svi su raniji to mjesto
na solinskom natpisu ostavljali ili prazno: Mommsen (CIL III 3201), Hir-
schfeld (C. III 10159), i sam (VAHD, 1926-72, 151), ili predla-
gali razne konjekture: Miller Sav(enses) ab Iapodibus, i Budrovich
Breu [cos ab Dition]ibus, a B'is[tuates a Dition]ibus26 •
Ako se za identifikaciju Velejeva Bathinusa sa Bosnom,
onda u obzir ne dolaze Japodi ni Dicion i'27 , a za konjektu re Savenses i Bis-
tuates nema oslonca u izvorima. Ako smo Dicione, n a osnovu solinskog
natpisa (C. III 3198b, upor. 10156b), lokalizirali u oko Grahova
polja2 7', onda se Dicioni nikako ne mogu ubicirati na d onj oj Bosni. To
jasno proizilazi iz solinskog natpisa, po kojem je cesta ad imum montem
Ditionum mcirum bila duga samo 77,5 rimskih milja, dok je ona ad Bat-
hinum flum en bila duga 158 milja, dakle više nego dvostruko. Dicione
tre ba tražiti bliže Saloni, a Breuke i Oserijate (?) dvostruko dalj e'28 •
Ako na Alfoldyjevu lekciju solinskog natpisa gledamo u svjetlu iz-
nesenih ona je uvjerljiva i prihvatljiva, jer vodi jednahn ra-
kako o epigrafskim elementima tako i o lokalizicaji pojedinih ple-
mena. Svi koherentni faktori na dolinu Bosne, koja je od pret-
povijesnih dana (dokaz : brojna paleolitska i neolitska naselja) bila dobro
naseljena i predstavljala vrlo komunikativan prometni pravac šire re-

23 Uspor. C. G o o s Archiv des Vereines fUr siebenburgische Landeskun-

de, N. F. 13, 1876, 45.3. GoO\So•v u identifikaci1ju 'Bathinus - Bednj.a prihvatili su
O. Hirschfeld, Hermes XX B, 3158; Tomasc•hek, RE s. v. Bat hinus;
Glas SKA 88,217 i 121, 64; R. Rau, Klio, B. 19,329. Jedino je H.
C o n s Bathin us sa Bacuntius = Bosut. Literaturu v. kod A. M a-
Y er a, Die Sprache T, 80.
24 S umar.an_[Jregled ratnih ·2lbivanja - koliko se na OISinovu
kontradiktornih ,podataJka Veleja i Kasij•a >OLja može dati - v. E. P a ·š a l
Quaestiones, 247-2.49, :i IM o e s y Pa:nnoni.a, 544-548, Ikoji citir-aju i ostalu
literaturu.
2.'1 A br ·a m
1 VAHD, 192\6-27, ,151. S ar i a, 2lbornik, 137-1142.
B u d r o v i e h, Antidoron [ll 92-93, G. A l f o 1 d y, Klio, 46, 32:5.
26 Literaturu v. G. A l f o 'l d y, KHo, 46, 323-325.

Ditiones sa 239 dekurija pripadali su salonitanskom konventu, Plin,

n. h . III, 142.
Vidi poglavlje: Cesta ad imum monten Ditionum Ulcirum.
Za lokalizaciju Diciona, uspor. B a u er, AEM XVII, 138 i d. P a t s e h,
!.!s
RE, V, 1230 i d. B u l VAHD, 1920, 77 i d. Abra m VAHD, 1926-27
151. S ar i a, Zbornik, 137-142. J a g e n t e uf e l, 14. G. A l fold y,
Bevolkerung, 52. J. J. Wilke s , Dalmatia, 139 i 177. A. M a y er, Die Sprache,
124.

198
gije, povezUJUCl Je n a sjeveru sa panonskim bazenom i na jugu, dolinom
Neretve, sa Mediteranom.
Osim toga, ako pogledamo geografsku kartu Salone, lak o
da je u sistemu Dolabelinih komunikacija nepokrivena ostala
jedino dolina Bosne, iako su i;:gradnju upravo takve ceste do žarišta ne-
davne pobune zahtijevali vojm r azlozi i dislokacija trupa. Dolinom Bosne
vodio je i prethistorijski pu t do slanih izvora u okolici d anašnje
Tuzle, a tokovima nj ezinih desnih pritoka (Krivaje i
putovi na Drinu (Patsch, GZM, 1902, karta) .
Ako su Rimljani 20 . g . n . e. jednom komunikacijom povezali pod-
nedavno pokorenih Dezitijata n a gornjoj Bosni (Poglavlje III), ond a
je sasvim da su to isto mogli i sa oblasti njiho-
vih sjevernih saveznika Breu ka na donj oj Bosn i.

3. PotencijaLna tmsa ceste

Dosad je jedini r:;oku3ao da odredi generalni pravac ove
ceste 2" , cestu arl Bathinum fLumen sa cestom
ad He dum castellum Daesitiatium, dakle, linijom: Salona-Delminium
(Duvno)- Ad Matricem (Gornj i Vakuf)-Bistue Nova (Mošunj), odakle je
vodi u dolinu Bosne, sjeverno od Zenice. Za cestu ad Hedwn castelLum
Alfoldy je predložio drugu trasu: Salona-Duvno- Konj i.c-izvor Bosne-
Breza. Ako bi se naime prihvatio pravac ceste ad Hedum cas-
t ell-um -po mišljenj u - ostao bi nej asan pravac ceste ad Bat-
himLm
Alfoldy nije u pravu, jer je pravac preko Konjic a
mnogo duži (215 milj a) od onog koji navodi natpis iz Solina (158. m . p .).
Mišljenja sam da trasa ceste ad Hedum castellum ne cestu ad
Bathinum flumen, nego da se one podudaraju. Do takvog se
dolazi ako se uporede podaci solinskih natpisa o ostalim cesta-
ma i ispitaju pravci ove ceste na terenu.
Pod pretpostavkom da je restitucija ad Bathinum flumen a
da je Bathinus sa Bosnom, cesta je povezivala Salonu sa doli-
nom Bosne. Radi se dakle o dijagonalnoj komunikaciji, a njenu završnu
treba tražiti na u dolini Bosne, negdje u blizini
panonsko-delmatske granice. U prilog tome govori u prvom redu dužina
od 158 m. p., samo za 9 milja od najduže Dolabeline ceste ad fines
provinciae Illyrici.
Kojim je dakle pravcem mogla prolaziti takva prometnica? Pravac
preko Banje Luke valja a priori, jer bi to bio zaobilazni put, pa
bi cesta izgubila osnovnu funkciju: brzog i efikasnog povezivanja. Isto
tako, kako smo vidjeli, u obzir ne dolazi ni pravac Salona-Duvno-Ko-
njic-izvor Bosne i dalje. Oba ova pravca ne uklapaju se ni u datu duži-
nu. Pravac preko Konjica bio bi dug preko 215 milja.
o konfiguraciji terena i dužini ceste, su
pravca, sa varijantama na pojedinim odsjecima:
1. Salona-Livno-Kupreško polje-Šipovo-Jajce-Turbe-Trav-

2. Salona-Livno-Kupreško polje-Bugojno-Mošunj-Zenica-

29 Klio, 46, 326.

30 Ibidem.

199
 3. Salona-Trilj-Duvno-Kupres--Bugojno-Mošunj-Zenica-Ze-
p
4. Salona-Trilj-Duvno-Varvara-Gornji Vakuf-Mošunj-Zeni-
ca-Zepee (Alfoldyjev pravac).
Za sva pravca je što izlaze na polje i
što se na pojedinim dionicima sa cestama ad Hedum castellum
= Salona-Argentaria (Tab. Peut.) i ad fines provinciae Illyrici = Salo-
na-Servitia (Tab. Peut.).
U prvoj varijanti obje bi se ceste podudarale na odsjecima od Šuice
do Kupreškog polja te na polju. U drugom poduda-
ranja su još od Šuice do Mošunja, a u sve od Salone
do Mošunja, što ukupno 122 milje. samo je vari-
janta pravca broj 3, ali s obzirom na gorovitost i slabu naseljenost pod-
kojim prolazi, mislim da ovu trasu treba odbaciti. Na tom pravcu
nema tragova ceste.
Izgleda da preostaju samo dvije realnije ili je u
Dolabelino doba bila cesta koja je dolinu Plive (Šipo-
vo) povezivala sa dolinom Bosne (preko polja), ili cestu ad
Bathinum flumen treba >>trasirati« sve do Mošunj a po trasi ceste ad He-
dum castellum = Salona-Argentaria (Tab. Peut.). Obje pretpostavke te-
melje se na realnim elementima, prva na Raventovu kraku: Baloia-
Apeva-Sapua-Bersellum (Berselum)-Ibisua (Cosmogr. IV, 19 ed.
Schnet z)31 , a druga na što su se i ostale Dolabeline ceste
sobno ili potpuno poklapale.
Vidjeli smo da sve Dolabeline ceste, o kojima je na solinskim
natpisima, izlaze iz Salone istom trasom. Kod Klisa se odvajala najprije
via Gabiniana, dok je na Dicmu bila bifurkacija cesta ad fines provinciae
Illyrici (via Aequum) i ceste ad Hedum castellum (via Tilurium), pa se i
pored toga za svaku od tri navedene ceste posebno milijacija, tj.
od Salone. Isti je i sa cestom ad imum montem Ditionum Ulcirum.
Nema dakle zapreke da se jednako interpretira i ova cesta, a to bi zna-
da se do izvjesne poklapa sa cestom »ad Hedum castellum«.
To je vjerojatnije utoliko što obje ceste u kontekstu solinskih natpisa do-
laze odmah jedna iza druge, su u natpisu usko povezane, i što
su obje, kao i cesta do brda Ulcira, u vrijeme od 17-20. g. n. e.
U prilog tome govori i što se na terenu nisu našli arheološki
ostaci ove ceste32 •
Za vezu Salone sa dolinom Bosne najprirodniji i najko-
munikativniji pravac je onaj koj im je išla i cesta »ad H edum castellum
Daesitiatium« . Iz doline Cetine vodi u dolinu Vrbasa samo jedan prirodni
prolaz, preko Duvanjskog polja, Šuice i Kupreških Velikih vrata, kojim
i danas prolazi jedna od najvažnijih bosanskih komunikacija. Obje su
ceste morale tim pravcem, a do razdvajanja je moglo tek na

61 O ovoj cesti opširnije se govori u VI poglavlju. - Z a ov u cestu

ložio .sam trasu (dolina Plive) - J·ajce - 'TuDb e - Bugajno.
'32 Da je ov a cesta išla posebnom trasam ma rali su se nj ez 'n i
arh eloški ostaci, k a0 š to su se npl'. tr agovi ceste Grahovo - D o:'l,;i
Unac - pol je - dolina Sane, koja .nije ušla u it'·nerare. U t.:::-:>e
vidim opravdanje i d okaz za tezu o p ok lapanju cesta.

200
 To da bi obje ceste, navedene na
solinskih natpisa, imale trasu dugu 122 milje, koliko po Tab.
Peut. iznosi distanca od Salone do mansio S tanecli (Mošunj), pa bi d,,
krajnje ceste ad Bathinum flurn.en ostalo još svega 36 m. p. (oko 54
km).
Gdje je bila k rajnja t e cest e? Problem je u tome što ne
mo kako treba shvatiti sintagmu »ad Bathinum flumen« . li ona
prvi dodir ceste sa ovom rijekom ili se odnosi na bilo koju na ri-
jeci Bathinus. U prvom krajnju bi trebalo tražiti u Zenici,
gdje je cesta izbijala na rijeku Bathinus, a u drugom do neke sjevernije
možda do nekog u blizini provincijske granice. Ak.o
prihvatimo prvu soluciju, morali bismo pretpostaviti da su se i na odsjeku
Salona-Mošunj obje ceste na pojedinim dionicama razdvajale'14 • bi
joj krajnju trebalo tražiti još oko 50 km sjevernije od Zenice,
oko Begova Hana ili možda u Nemiloj.
Zenica je još u predrimsko doba bila jak peregrinski centar. To do-
kazuje ne samo materijal iz Zenice, koji je do u kasnu antiku sa-
autohtoni izražaj'"", nego i jaki sistem gradinskih Polo-
žaj Zenice bio j e prirodno jako prema jugu L ašvan skom klisu-
rom, a na s jeveru i istoku planinskom b a r ijerom visokom preko 1000 m ,
k roz koju je B osna p robila teško p r ohodni d efile . oc;oj
oazi jedino se otvarao sa zapada, dolinom Taj prirod n i
ok vir b io je utvr den i _jakim po_jasom gradina : u polju Hum i
Bira c, s obj e strane potoka i Vis u Podbrežju, dok je p utove
prema zapadu nadzira o niz gradina na Negraju, iznad Stranjana i Gra-
te Orlac u Vjetrenici.
R imska cesta svakako je tangirala ovaj peregrinski centar,
koji je morao biti središte jedne autohtone civitas, za koju nemamo indi-
kacija da je sa identificiramo sa nekim od plemena poznatih
iz izvora, ako ne sa Bathijatima (App. Ill, 16), kojima je ime
vrlo blisko imenu rijeke Bathinus.
Od Mošunja vode dva puta u kotlinu, jedan preko Vjet-
renica_i'l6, a drugi dolinom Bile, preko Gore, Pojske i Stra-
njana. Put preko Vjetrenica je nešto dug oko 20 km, ali vrletniji,

00 Ceste su se mogle na Bugojanskom polju. Od Bug·odna je

jedna cesta mogla prelko Donjeg Vakufa, Obomka i Turbeta, kuda vodi i
moderna cesta, planinski masiv Radovan - Kalin - Komar. Na
tome pravcu su evidentirane naseobine u Oboroima, Turbetu i Trav-
niku. naselje u Turbetu imalo je Iz Turbeta je poznata
b azilika. U toku iskopava,nja .koja sam na ovom olbj.ektu vr šio
1970. godine pokazalo se da se radi o dvojnoj bazilici. Rezultati is.koTJavanja
nisu obj.a·vl,jeni. Pravac preko Gornjeg va,kufa i 'Durbeta bio bi duži za n ekih
20 km.
Osim devijacije n a odsjeku Bugojno - Donji Vakuf - Turbe (v. bilj .
33), do razdvajanja cesta moglo je i na nekim drugim dionicama, kao
npr. Trilj - - Bukova Gora. Ako bismo usvojili presumtivnu trasu
Salona - Trilj - - Bukova Gora - Duvno - Kupres - Bugojno --
Donji Vakuf - Turbe - Mošunj - Zenica, dobili bismo upravo razliku od
50 lmn što bi da je cesta ad Bat hinum fLumen bila :s amo do
Zenice. Vjerojatno je ona vodila sve do Breuka, u skladu sa nat pi-

:}5D . S e .r g e j e v s k i, I z p rob le tnatike i J irske ll-!!'"' 1

130 i l s t .i., spom e n ici iz Zen :ce, L.S;)2 :10- <ni.
;Je E. P -a š a l Novi prilozi poznavanju r imskih cesta u BiH GT'iL
1953, :;;,a3- 2o84.

201
dok je onaj preko Gore i Stranjana dug 31 km, ali prirodniji i lakši.
Na tome pravcu nalazio se i niz naseobina
Stranjani, Janjci, Podbrežje). Mislim da na ovom pravcu, koji u literaturi
nije dovoljno valoriziran ni opisan, treba tražiti cestu ad Bat hinum flu-
m en37.
Preostaje još i pravac Zenica-Zenica , n a
k ojem je n edavno miljokaz (?) u i tragovi ceste (zašti-
gradinama u Putišu i Gor. Zenici). U ovom naša bi se cesta
tek u odvaj ala od puta ad castellum H edum.
Ostaje otvoreno i pitanje k ojim je pravcem vodila cest a nizvodno
od Zenice. Je li prolazila dolinom Bosne pored Vranduka38, ili je u
Zen ici prel azila Bosnu, te p reko S m et ova i Kraljevina vodila p re-
ma odnosno Novom Seheru, odakle je preko Tešnja m ogla produži-
ti u Doboj . Na Kraljevinama se vide ostaci n ekog starog p uta (usj eci,
n asipi i k aldrma širine oko 3 m ), koja b i mogla biti i rimskog porijeka,
ali je b ila intenzivno k or išten a i u t ursko doba kao >>kiridžijski put « k o-
jim se iz Tuzle prevozila sol.
Postoji i da je cesta zaobišla klanac lijevom
obalom B osne p r eko Or ahovice, od akl e je mogla dolinom Bosn e. Ce-
sta je od Stranjan a morala savladati uspon. T o je onaj isti put kojim
je klanac zaobišao Eugen Savojski (1 697). Njegova je prednost
što je i što b i se izb j egla gr adnj a dvaju mostova preko Bosne, o
su vodili i Rimljani a se da je put p rethistorijskog p o-
stanja. To je najvjerovatniji pravac naše ceste.
P r ob lem rimskog put a dolin om B osne od Zenice d o Sarajeva u
liter aturi dosad n ij e tretiran . Novija ist raživanja pokazuju
da je takav put p ostoj ao, to izlazi iz okvira ove t eme30•

37 Pravac koji vodi iz Gore preko

obzir zbog vrletnosti i ispresijecanosti a uz to l ohd l.
Tim pravcem vodi samo koniski planinski uspor: D.Lstanzd-l'ac -
· R t 189 212 - Iz doline Bile vodw Je u o mu r
doeem Lu'
m o po Je sa · 'd t '
aa U našoj historiografiji se (TopLogVri. JU:p
n
· .. d k l g darnom Ardubom (D l o C a s s, , · ·
1925, p. 102). •. iz Dionrog pn t
.vidi da ;m se u
potakh (zena) u (A . Ill 18-211) teško je •povjerovati da bt se u
onom o opsad.t . J? p. ·. sklon·li u 200 km
negdje bliže
detrlumu. Osim toga, Iii arheoloski ne govor e u
duba =Vranduk. Cf. A. M a y er, D1e Sprache, 57, s. v. P • . • .,
aa 1 B 0 j a n 0 v s k i R1m!>lka cesta dolinom Bosne. Slffi'POZ!J
:oSrednjo'vjekovna Bosna i 'evropska kultura«, Zenica, 1973, 393-414.

202
 v
CESTA >>AD IlVIUM MONTEM DITI01VUNI ULCIRUM«

1. Cesta kao problem

Kod ceste ad imum rnontem Ditionum Ulcirum u relativno smo
lakšoj situaciji nego u prethodnom I ovdje je poznata dužina i
polazna ceste, ali nedostaju podaci o toku njene trase i o zavr šn oj
Osnovna komponenta koju treba riješiti jeste ubikacija Diciona i
njihova brda Ulcira. Situacija je, ipak, u toliko lakša što smo u
da joj po a r heološkim ostacima slijedimo tragove. Osim toga, ona se jed-
n im svojim d ijelom uklapa i u podatke Tabule. Prema tome u ovom
ne postoji složen problem epigrafskog i paleograf-
skog provjeravanja. To je u p rvom redu topografsko-hodološko pitanje, a
riješeno je na
Pravac ceste odredio je Ballif. Na osnovu milijacije miljokaza
u Resanovcima (XXXVI m. p.), u Drvaru (XXXXII m . p .) i na Pasjaku
iznad Drvara (XXXXVI m. m.), Ballif je ispravno da je e a p u t
v i a e bio u Burnumu, od koj eg se milijacija, a ne do Salone, štc
da segment ove komunikacije treba tražiti na liniji Burnurn
--Salona, a ne Aequum-Salona. P ri tome je Ballif p r avac do-
linom gornje Cetine 1 .
Osnovnu komponentu problema ubikacija Diciona i njiho-
va brda Ulcira, jer je cesta vodila .. . ad imum montem Ditionum Ulcirum
per millia passuum a Salonis LXXVIID (CIL III 3198 = 10156 b = Abra-
VAHD, 49, 1927, 151). Kako su Dicioni sa svojih 239 dekurija pripa-
dali salonitanskom konventu (Plin, n. h. III, 142), njihova sjedišta treba tra-
žiti negdje u koje je gravitiralo Saloni, i to na udaljenosti od
77,5 rimskih milja, jer je mons Ulcirus pripadao zemlji Diciona. Stra-
bon Dicione ubraja u panonska plemena, u okviru Dalmacije (VII, 5. l),
dok ih Ptolemej navodi uz Dindare (II, 16,5).
Iz redoslijeda kojim pisci navode pojedina plemena u pro-
vinciji Dalmaciji: S tr a b o n (Dicioni, Piruste, Mezeji i Dezitijati), P l i-
n i j e (Delmati, Deuri, Dicioni, Mezeji i Sardeati) i P t o l o m e j (Mezeji,
Deriopi, Deriji, Dindari, Dicioni i Kerauni) ne može se dobiti prava slika
etnografije rimske Dalmacije u doba ranog carstva. Jedino se sa sigur-
može kad je o lokalizaciji Diciona, da su njihova

1 p h. B a ll if, Strassen, 15, Verzeichniss Meilensteine N° 18, 2, 5 i 14.

Usipor. p h. B a ll if, Rimska cesta od Prologa preko Danjeg Unca i Petrovca
u dobnu Sane, GZM, 189'1, 395-404.

203
 sjedišta bila sjeverno od Delmata a i južno od Mezeja.
lokalizaciju Diciona zahvaljujemo upravo podatku solinskog natpisa (ad
imum montem Ditionum Ulcirum), odnosno rekonstrukciji trase ove ceste
koja je vodila do njihovog udaljenog 77,5 m. p. od Salone. Gdje
se nala zio mons Ditionum Ulcirus?
Na osnovu analize svih poznatih komunikacija (onih sa solinskih
natpisa i sa itinerara) B a u er je pokazao da nijedan od tri dinarska
prijevoja (sedla) - Aržano, Prolog i Uništa - nije i ne može biti mons
Ulcirus. Preko Prologa i Aržanog (te dalje preko mons Bulsinius) vo-
dile su druge Dolabeline ceste, a preko Uništa samo konjska staza'.
Stoga je Bauer smatrao da je ova komunikacija vodila dolinom
gornje Cetine i da je sa cestom koja i danas prolazi linijom
Klis-Sinj-Vrlika-Knin-Grab, pa je mons Ulcirus lokalizirao na sedlo
kod Graba na Ilici planini (»und dass der M o n s U l e ir u s auf der Pas-
shohe bei Ras t e ll o d i Gr a b anzusetzen ist<<). Taj pravac dužinom
od 115 km ili 77,5 milja odgovara »in erwiinschtestes Weise<< cesti sa so-
linskog natpisa. Pri tom je Bauer svakako bio pod utjecajem Kiepertovog
pravca ove ceste 3 •
Bauerova ubikacija (brda) Ulcira i plemenskog Dicion a
je Po tome bi Dicioni živjeli oko B os. Grahova i u
gornje Une i Unca. M on s Ulcirus d ijelilo ih je na jugu od Delma-
ta. Na zapadu su sa Japodima, na sjeveru i sjeveroistoku sa Me-
zejima, a na istoku i Livan jska polje) i jugu sa Delmatima 4 •
Sa D iciona se vrlo malo pisanih spomenika, tako da se
navedena ubikacija n e može kontrolirati epigrafskim sred stv ima 5 •
se da su, kao i njihovi sjeverozapadni susjedi Japodi, koje Strabo sma tra
mješavinom Ilira i Kelta, bili organizirani u autohtonu civitas5••

O prijevoju preko Uništa, uspor. bilj. 292 u I poglavlju. Ostala tri pri-
jevoja preko Dinarida ne dolaze u obzir ni zbog toga što im je udaljenost od
Salone manja od one koju daje natpis (77, 5 m. p.) - Iz toga se može
da Dolabela nije gradio ovu cestu pravcem jer je ona
prvenstveno trebala da poveže niz vojnih punktova u unutrašnjosti
Dalmacije i tako što efektniji nadzor nad ovim Preko
Uništa vodili su jednu rimsk!u cestu Hoernes, i
ali za to nema ni hodološ.kih ni arheoloških dokaza. Preko Uništa je svakako
išla jedna lokalna komunikacija - put, a ne via munita. Uspor.
P a t s e h, GZM, 1899, 71, i G u n j a a, To;pogra:tiska pitanj a 216 i d.
0 A. B a u er, Zum dalmatisoh-JPannonischen Kriege 6-9 n. Chir., AEM
XVII, 135-148. Uspor. A M ay er, Doprinosi poznavanju cesta u Dalmaciji,
VAHD LI, 1940, 125. H. K i e ,p er t, FAO XVII. D o m a s z e w s k i, Bene-
fkiarierposten, 13. A. IM ay er, Die Sprache, 348.
4 Za ub i·kaciju Diciona uspor. A. B a u e I', n. dj. P a t s e h, RE V, 1230
i d. B u l VAHD 1920, 77 = Str1don, 77. Abra m •i v;AHD, 49, 192&-27,
1511. S ar i a, zbornik, J a ,g en t e uf e l, 14. G. A l f 61 d y,
Bevolkerung, 52. I s t i, Splonum, Acta, X, 7-8. P a š a l Naselja, ll i AJ
III, 62. J. J. Wilke :s, DaLmati-a, 139 i 177. D. R e n d GzjM, 1959 33.
smatra da su Livanj ska, i Duvanjsko polje - delmatsk i
posjed.
5 >>-ostatke velike rimske u i ba_relief
likom Merkura »U stavu sa palicom u rucl<< A. E v a n s, !hrska Pl-
ma, Sarajevo, 1967, 49 divi se visokoj rimskoj umjetnosti u dolin' Unca.
5• Ovaj rad bio je završen 1971. 1_1 _ g. 1972. .sam u do_lini
fragment natpisa : . .. . oni dec, [m]umctp . . .. kOJl se
nepoznati municipij u dolini donjeg t[,nca (oko JOŠ nJJe o?JaVlJet:_l.
Strabon (4, 6, 10; 7, 5; 2) o Japodima: 1']81'] -rou-ro eJttp.tK-rov KUt KeA-rot,;
e\'tvos;.

204
 U skladu sa raniJim solinskog natpisa, Bauer cestu vodi
do vrha, tj. do samog sedla na brdu Ulciru (Rastello di Grab) - ad sum]-
mum montem (CIL III 3198 b = 10156 b) . Nakon revizije
ovog mjesta - ad imum montem, što bi do podnožja a ne do vrha
Ulcira, potrebno je ipak preispitati koliko je Bauerova teza još isprav-
na6.
lekcija ad imum montem - i si-
gurna -važna je u prvom redu za smjer ceste, jer time definitivno otpa-
da svaka kombinacija sa trasom preko Uništa. Da je cesta naime išla
preko Uništa, u stvari bi zaobišla mons Ulcirus. lekcija ne
dovodi u pitanje ubikaciju samog Ulcira i plemenskog teritorija
Diciona. Radi se o razlici od svega nekoliko kilometara, koj a se može lako
objasniti trasom preko Promone i Burnuma7 •
Dolabelina cesta ad imum montem Ditionum Ulcirum, dakle, nije
išla pravcem koji je odredio Bauer, tj. dolinom gornje Cetine preko Vrlike
i Knina, nego dolinama Vrbe i do Burnuma u dolini Krke (Titius),
a odatle uz Krku do Knina i Strmice u dolini Butišnice. Gledana u cjeli-
ni, cesta je 14. g. n. e., možda još za Augustova života, i 17. g.
završena do (Andetrium). To je via Gabiniana sa solinskog natpisa
(CIL III 3200), o kojoj je bilo govora. Cesta ad imum montem Ditio-
nurn Ulcirum njezin je nastavak. fazu u izgradnji ove ceste
segment u doba cara Klaudija od brda Ulcira, i to ab ima monte,
do u dolinu Sane (47/48. g.). U dolini Moštanice ova cesta je po svoj prilici
ulazila u posavsku komunikaciju Siscia-Ad Praetorium XXX Servitia
XXIII UTbate XXXIII MaTSonie, i dalje za Sirmium (Tab. Peut.) To je
bila veza Salone sa Siskom (Siscia) i Panonijom.
Izgradnju ceste od Salone do Burnuma diktirala je potreba da se
jednom funkcionalnom prometnicom i sa Salonom, povežu
Burnum i Tilurium, dva važna vojna u por išta. To ne da je dolina
Cetine ostala bez pot rebnih k omunikacija . Patsch je upravo na tome
pravcu pogrešno pretpostavljao vezu Tilurija sa Burnumom8 • U gornjoj
Cetini, koja je vjerojatno kasnije pripadala agerskom Ekvuma ,
na epih orskoj osnovi se razvilo više naselja, od kojih je bilo ono
u Vrlici (Erana?, Ptol II, 16, 7) 9 • Tragovi rimskih putova koje su u ovom
dijelu cetinjske krajine zabilježili Mat as i po svoj su prilici lokal-
nog karaktera10 • Pit anje je da li su Rimljani izgradili cestu
Dinare i Svilaje kroz usku i plavnu dolinu Malo je vje-

6 Abra m VAHD, 49 150-153.

7 A b !ram n. dj. l52. P a š a l Naselja, 10 i AJ Lli, H2.
8 K. P a t s e h, Dolina gornje Cetine u rimsko doba, GZM, 1899, 69-114,
posebno str. 71. I Patsch sumnja u identifikacij-u ovog pravca sa cestom ad
'imum montem Dition um ULcirum. On je više sklon da rimsku cestu traži na
lijevoj obali Cetine, koja je bila Uspor. I. L o vri Bilješke o
putu po Dalmad.H 01pata A. Fortisa, Zagreb, W48, str. 3·1, koj:i s,pominje kod
mjesta šilovice ostatke mosta preko Cetine.
9 Uspor. M. Delmati H, 12;.. - Pa:ts.ch, n. dj., 74 ubra-
ja Vrliku ma1nja nalaziišta, dok su mu ona u GoDnjim Koljanima.
Straži.nama, Lastva - i Kijevu.
1o A. K. M a t a s, Potravlje, VHAID, IV, Zagreb 1832, 33-38. P. S t a-
n Rimski spomenici okolice, BD, XIV 15. I s t i, Rimski putevi
od Aequuma do Leusabe, VHAD, XIV, 1392, 92. Us:por. Z a n i n o v Del-
mati II, 26.

205
rojatno da je ikakav iole bolji put vodio preko sedla Uništa, osim za lokal-
ne potrebe.
Naprotiv, na liniji preko i Drniša su tragovi itine-
rarske ceste, su distance konkordantne onima sa natpisa . Sto je još
važnije, u Burnumu je bila polazna ceste (caput viae) koja je preko
donjeg Unca i polja vodila u dolinu Sane 11 • Osim toga, sa-
svim je opravdano tražiti ovu komunikaciju u zapadnom dijelu današnje
Dalmacije, jer su njezin srednji i dio pokrivale dvije
prometnice: Salona-Aequum i Salona-Tilurium. Dolinama Vrbe i Ci-
kole vodi prirodni put u unutrašnjost zemlje, a sa Petrovog polja otvara
se daljnjeg prodora prema sjeveru i zapadu.
Kada su 17. g. bile postavljene prve dvije solinskog nat-
pisa, da bi se obilježio završetak radova na velikoj magistralnoj komuni-
kaciji ad fines provinciae Illyrici, nastavljeni su radovi na izgradnji ce-
ste od Andetrija prema Promoni i Burnumu. Formulom koja se
na solinskih natpisa: et idem viam] munit ad imum mon-
tem Ditionum Ulcirum per millia passuum a Salonis LXXVIID P(ublio)
Dolabella leg(ato) pro pr(aetore) (CIL III 3198 b = 10156 b =
VAHD, 49, 1927, 151) su, dakle, obje faze izgradnje,
i viam Gabinianam ab Salonis Andetr,i o (CIL III 3200). Za-
vršetak izgradnje, kao i kod cesta ad Hedum castellum i ad Bathinum
flumen, datiran je Tiberijevom trib. pot. XXI, tj. 20. g. n. e.
Prema tome, za Dolabeline administracije bila je samo
cesta od Salone do brda Ulcira (Ulcirus = Ilica?), najnižeg od svih di-
narskih prijevoja (813 m)m. Njezin nastavak u unutrašnjost, završen
47/ 48. g., zahtijeva poseban osvrt, iako je integralni dio ove komuni-
kacije.
Južni krak ceste od Salone do Burnuma je sa itinerar-
skom komunikacijom Salona XVI Andretio XIV Ma gn o VIII Promona
X V I Burno (Tab. Peut.) (v. Kartu IV).

2. T r asa ceste »ad i mum montem Ditionum Ul cirum «

Dionica Salona-Andetria, tzv. via Gabiniana, je u II
poglavlju.
Cesta se odvajala kod Grla na Klisu i kroz Prugovo i Gizdavac vo-
dila u (Andetrium). I danas joj se vidi trag. Išla je
pravcem prastare komun ikacij e, koja je povezivala delmatske
utvrde (oppida ) u dolinama Vrbe, i Krke. Iz je dolinama
Vrbe i nastavljala do Tepljuha (PTomona) na Petrovom poljuu.

11 B a ll if, Strassen, 15: >>Die Entfernung von R isanovci i.j_ber Knin nach
Aequum betragt circa 5·8 romische MeHen. Da bei Risanovci die XXXVI. ro-
mische Meile steht, kann der vorgenannte Ort nicht der gesuchte Ausgangs-
punkt gewesen sei•n. Die obi1gen XXXVI romischen Meilen fi.ihren abe1r ganz
nahe zu der romischen Colonie Burnum, welche bereits aruf der Karte des
e. r:-L. als wich tiger Strassenkreuzu.l1lg.spunkt enscheint. Es di.irfte nunmehr
kaum ein Fehlschl.uss sein, wenn wir hier die Abzwe'gung der Sbra•s.s e ins
Sa,nathal ihren Ausgang nehmen la;gsen«.
t2 p h. B a ll if, S trassenwesen in B. und H, Wien, 1903, S . 4 i 8.
13 Cesta je opisana : J . A l a II Municipio Magnum ed altri luoghi
lunrgo la via Romana da Salona a Burnum BD, 1r878, W3-il10, 120-12.')
i 138---'l-44 (pa.s·s im). F. B u l HD, 1·8'86, 12; 1897, 199 ; 1899, 216-218; W03, 113
i d ; 1916, 117. G. V e i t h, Die Feldzi.ige, 87. C. M i ll er, IR, 465-466, St r ecke
50, ka rt a 138.

206
 Tragove ove ceste na dionici Promona-Andetrium opisao Je Veith :
>>Die Trasse der zweifellos dem friiheren Naturwege folgenden Romer-
st rasse Promona-Andetrium ist heute noch in allen Teilen sehr deutlich,
fast bis in Detail, zu verfolgen. Zunachst ist sie durch den ganz strassenmas-
sig trassier t , stellenweise noch gepflasterten Fahrweg gegeben, der sich
liings des Hohenfusses von uber ane nach Ota vice zieht,
von hier geht er als Saumweg beziehungsweise Fusssteig, aber immer
noch mit strassenmassiger Trassenfiihrung, durchwegs am re e h t e n
Talrande des Cikola - beziehungsweise Vrbatales bis auf die Wasser-
scheide nordlich Postinje dolne; von da wahrscheinlich dem Laufe heu-
tigen Strasse folgend, spater siidlich derselben nach gornji« 14 •
Cesta se dakie na svom putu od Klisa do Petrova polja
d ugodolinom Svilaje i jedinim prirodnim putem koji pru-
ža penetracije u unutrašnjost zemlje. Istim pravcem, do Baline
glavice, na kojoj se nalazio delmatski Synodion (kasniji municipium Mag-
n um), vodi i suvremena cesta Split-Drniš-Knin, koja se uglavnom po-
klapa sa trasom rimske komunikacije, je samo tamo gdje to
traže uslovi modernog (npr. radius okuka, pre-
ja k uspon i pad itd.). je izabrana najpovoljnija niveleta trase
na cijeloj dužini puta. uspon, na rastojanju, bio je kod
Klisa, k . 343 (Grlo) i k . 461 brdo). Zatim se cesta lagano
spuštala niz Prugovsko polje do 347 m n. v. D. Prugova i G.
ponovno je u blagom usponu (u Prugovu 354, u Gizdavcu 360, kod Pri-
sike 400 i u G. 472 m). Prešavši vododjelnicu kod Postinj a opet je
u konstantnom padu sve do Promine na Petrovom polju (Postinje 414,
dolina Vrbe oko 350, glavica 324, Petrovo polje iz-
353 i 274 m) . Greben Kosova polja i kraške v isoravni za-
p adno od Promin e forsirala je u usponu, da se sjeverno od Citluka opet
spusti na 278, a sjeverno od s . Puljane na oko 200 m.
Od Tepljuha (Promona) cesta je morala preko Uzdolja i tu za-
Prominu sa sjeverne strane. Da je prolazila južno od Promin e, na
n joj n e bi m ogla ležati Promona 15 . Na dionici Promona-Burnum prela-
zila je pre ko kraške ravnice koja se prostire sjeverno i zapadno od Pro-
mine, na k ojoj se tragovi ceste n isu Ipak, po nat pisu sa
Vedropolja morala je kod Uzdolja i zapadno prema Burnumu t8.ngirati
t e1-ritorinm legionis, na koj em su bile legijske ispaše (prata), vjerojatno
n a zemljištu sekvestriranom od dviju susj ednih peregrinskih civitas -
l)ro"rnonensi'urn i Bttr-nistaTu·mt!).
Od Tepijul1a, t:i . .:;d Pro::11cne na Petrovu polju, cesta j e mogla
n a.c:tE \.ri ti i rav·no p renJ a sjeveru
1 poljen1 u 1{.nin (N'irda? ). l T torn

14 Die 87. A. la n . dj. J.05 j d.

1•1 J\. l a (:e v ' r\ E.I), 1.378) 104: »D;::t TepliU u.D.'altra via gira v a 'il

bilj. GO.
11; sn. b .i:·e:i·:i\iJra ' l 8dropolj e kod 1.Tzdolj s: . .. i-:1Jer f.p]':··a:U::
?.er,;(<'yfi.·i. s) et TC·bo1·eU. Fla(-!Ji.i) 1Via.rc(ia.n:-i) per .A.. n ous·t'io/I"turn. BelUcurn p ro-
c(.'/.?'a.torcm.) P a t s e ·h , C·ZIVI, 189.5, 418 = CIL I I l 13.'2-50. U spor.
?. a n i n o v I , 4:1, bil:!. 58. I s t i Burnurn,
J)i:ldora 4, 123. izmedu ICrke i P1ro rnin e
Lirna, dok g n. lVL S u i t\ iMunici:p: u1n JJ iadora 2 19{)·2., 17'9-- 197 uk-
u :ftnes 17arva rino:rurn, t j . u teritorij k oji je bio virtueln i d io n1uni c; -
p i ja Varvarije.

207
 bila bi nešto od tradiranih 77,5 milja - 115 km, o
još biti govora. Ipak, na tome pravcu treba tražiti bar lokalnu komu-
nikaciju. Indikaciju za to možda pruža K a l dr m a, naziv
postaje sjeverno od Uzdolja, kao i rimski spomenici sa Kosova polja,
njima i natpisi iz Uzdolja (CIL III 13250), Biskupije i Kapitula kraj
Knina 17).
Osim Andetrija, starog delmatskog oppiduma, koji je i. u rimsko
doba ostao vojno uporište18, na ovoj komunikaciji bila su još tri
nija autohtona centra: Synodion, Promona i Burnum, koji su i u rims!co
doba svoju važnost.
S y n o d i o n (App. Ill, 27), Strabonov 2;\V(.Onov -rov re vsov Ka\ ro
Jtuimov (VII, 5, 5), je rimskog mun. Magnum. r
Nalazio se na Balinoj
glavici u Kljakama nasuprot Spalio ga je August 34. g. pr. n. e.
Za ruševine na Balinoj glavici u narodu se i sad naziv »Sinod« i »Sene-
dija«u, U rimsko doba naslijedio ga je Magnum (Tab. Peut.), Magum (Rav.
IV, 16). Na natpisima iz II st. je kao municipium Magnum: ... dec
(urionis) mun(icipi) Magn(i) ili Magn[ens(ium?) Ilviri ... (CIL III 6565 =
9798 = 14311)2), sa Baline glavice, kao i natpis: ... mil. coh. I Asturum
c(ivis) Dalmata ex municipio Magn(o) iz Brambacha (CIL XIII 6538). Spo-
minje se još u VI st. kao (municipium) Magnioticum
162). U Kljakama i je broj natpisa,
njima više beneficijarskih (CIL III 9790, 14956-57, 14959-62)1!0. U Mag-
numu je bila i raskrsnica puteva. Jedna cesta je vodila prema
Skardoni, druga prema jugu (Tragurium, Siclis, Salona), dok je itinerar-
ska cesta. Andetria XIV M a g n 'o VIII Promona XVI Burno (Tab. Peut.)
skretala prema sjeverozapadun.
Za fiksiranje njezine trase mun. Magnuma i Promone va-
žan je miljokaz na Gabrinoj glavici kod Otavica, sa imenom cara Klau-
dija II (M. Aurelius Claudius, Cesta je zatim prolazila pored
postaje augzilijarnih jedinica na Kadinoj · glavici1,!3, te preko Kanj ana i
dolazila do Promone, liburnskog kastela, koji su Delmati bili za-
uzeli u Cezarovo vrijeme, a koji je 34. g. pr. n. e. osvojio August poslije
uporne opsade (App. Ill, 12).
Položaj P r o m o n e (Gradina na Klancu kraj Tepljuha)&a i za Rim-
ljane je imao eminentno stratešku vrijednost, jer je u uzanom Petrovom
17 U spor. K. P a t s e h, Rimski kameniti spomenici kninskog muzeja,
GZM, 1895, 379-422.
18 O tome je bilo govora u II poglavlju.
10 G. Ur l - Iva n ov Davni Sinod, BD 1879, SUii)pl. l. Za ubi-
ka.ciju Sy nod:iona uspor. G. V e i t h, Die Feldzi.ige, 91; S. G u n j a a, To-
pografska pitanja, 34. M. Z a n i n o v Delmati II, 12-13. Cf. A. M ay er,
Die Sprache, 305 s. v. L;tvronov.
ro Za ubikaciju Magnuma, uspor. J. A l a BD, 1878, 90. M o m-
m s e n , Ephem. Epigraph. IV, 122 i H ir s e hf e l d, CIL III, p. 1817. Uspor.
P a t s e h , GZM, 1895, 419; P a v a n, R cerche, 139- 140; G. A l fold y, B e-
volkerung, 98; M. Z a n i n o v n. mj; J . J. Wilke s, Dalmatia, 239, A.
M ay er. Die Sprache, 217.
21 M i ller, IR, 465, karta 138.
22 Abra m VAHD, 49, 1926-27, 144, sL 6.
m Spomenike su ostavile: Ala Claudia nova (C. III 9816), Coh. III Alpi-
norum (C. III 2759) i Coh. I Belgarum (C. III 13229). Iz susjednog Drniša su
spomenici Alae Cl. novae: VAHD, 1954-571 , 92 i d., b r l i br. 3 i C. III 9797.
« Bu1 Promina-Promona, BD, 1886--87, 15. je Promonu locirao
na Gradini, na kosi »Klanac.-, od stanice Tepljuh. Uspo.r.
V e i t h, Die Feldztige, 65 i d., bilj. 58.

208
polju zatvarao prolaz na ovoj važnoj komunikaciji koja je iz doline Krke (iz
Burn uma) vodila prema Saloni. I u kasnije vrijeme je Promona ( Op10:p.wva
Strabo VII, 5,5; npwp.ova, App. Ill. 12, 25-27, Tab. Peut. i Rav. IV, 16)
ostala vojno uporište25 • Autohtono stanovništvo, bar u doba ra-
nog carstva, bilo je organizirano u peregrinsku župu (pagani Promfonen-
ses], e. III 14969)26 •
Od prema sjeveru cesta je morala voditi Petrovim ili Ko-
sovim "poljem do Uzdolja, odakle se- kako smo vidjeli -preko sjever-
nih obronaka Promine prebacila na krašku visoravan Promine i
Krke. U Burnum je vjerojatno dolazila sve do logora legio XI (od .42. g.
Claudia p. f.), koji se nalazio kod Ivoševaca na desnoj obali Krke
crkva<<}"\ dok je predrimski castellum B ur n u m, koji Plinije ubraja
nobilitata proeliis castella (n. h. III, 142; uspor. Ptol. Boiipvov, ll,
16,6) identificiran sa lok. Gradina u s. Puljane, na lijevoj obali rijeke18 •
Kao važna raskrsnica putova Burnum je bio i jako vojno ili -
kako se izrazio - putova preko Krke«". Pretpostavlja
se da je nakon odlaska legio IV Flavia (86. g. n. e.), koja je oko 69. g. za-
mijenila legio XI Claudia p. f., Burnum od Hadrijana 118. godine stekao
municipalitet (C. III 2828 = 9890) 30 • Indirektnu potvrdu za to pružali bi
beneficijarski natpisi (C. III 14997, A. E. 1925, 130 i Strena Bul. 216, br.
5). Epigrafski materijal uglavnom iz tamošnjeg kastruma (C. III
2832-35, 14996-15005). U Burnumu su natpise ostavili i pripadnici ne-
kih jedinica31 • U rano carsko doba, dok se oko kastruma nije
razvio gradski centar, autohtono stanovništvo (Burnistae, C. III 1809 Sca-
rdona) vjerojatno je ulazilo u sastav mun. Varvariae, kao njegov pagus11 •

'25 U Promoni su traga ostavile Coh. I Lucensium (C. III 9834), Coh. I miHi-
aria Delmata,rum (C. III 9:8:2;9) i Coh. I BelgaDum (C. Lli 11322,9). Us.por. iPa ts e h,
GZM 1895, 383 i J. J. Wilke s, Dalmatia, 470.
26 Za Promonu v: S ar i a, RE XXIII, 1957, 732. P a v a n, Ricerche 191-
192. G. A l fold y, Bevolkerung, 98. M. Z a n i n o v Delmati II, 14. J. J.
w j l k e s, Dalmatia, 136 i 239. A. M ay er, Die Sprache, 290 s. v. n PWflOV
- Na Gradini i oko nje se više natpisa: C. III 6407-8 9828-44,
143165 - 7•
27 Distance su se mjerile od logora, B a ll if, Stra.ssen, 15. A. D o m a s-

zewski, Bie Beneficiarierposten, 13, bilj. 85. Us,por. BD 105:

»Le due localita (tj. liburnsko-delmatski Burnum s lijeve, a rimski s desne
strane Krke) a destra cioe, ed a sinistra del fiume, erano congiunte da una via
cavata n e' macigni, la cuj traccia vedesi tuttora, i cui pHo.ni dovreblbero tro-
varsi nei tufi, cola straordinar,i:amenta agglome.rati«.
28 Za ubikaci:ju Burnuma: P a t s e h, RE V, 1069. W . B u t :t l er, Burg-
wane in Norddalmatien, Bericht RGK 21, 1932, 192. E. Re i e h, JOAI" Bb.
XVI, 1913, U2 i d. M. Z a m i n o v Burnu:m, 119-122, sl. l i 2. I s t i Del-
mati II, 8. U spor. M. A br a m Militaria Burnensia, Strena Buliciana, 221 i
A. M ay er, Die Srache, 102.
29 De1mati II, 10. - »Die Aluf:gabe des LaJge.r.s war die Sicherung der
Strassen nach !ader, Scardon:a, Salona und nach dem Unathal; am Pass des
Mons Ulcirus stand eine Vexillatio der Legion von Burnum (C. III 6417)« , G.
A l f o l .ct y, Bevo1kerung, 87.
'30 P a v a n, Ricerche, 64. G . A l fold y , o. e. 38. Z a n i n ·o v Del-
mati I, 41-43; II 8-10 i Burnum, 124-128. - mišljenje iznio je
M. S u M.unicipj,um Varvariae, 191-<197. je mišljenja da su B urnis-
t.ae pri1padali !POd jurisdiikciju Varvarije (fines Varvarinorum) , što dolkazuje na
osnovu natpisa iz Mratova kod Promine (CIL I.II 6418) .
31 Ala Claudia nova (VAHD, LV, 1953, 262 br. 13), Co h. I Monta n ol'llm
(C. III 15003) , Coh. II Cyrrhestar um (Strena Bul. ,3 17, b r. 12) i C oh. I Belga-
rum (C. III 14980).
3 2 Uspor. M. S u n. dj ., 191 i d .

14 209
 Osim ceste Burno-Salona, u Burnumu je bilo ishodište i drugih
komunikacija, koje su unutrašnjost Dalmacije povezivale sa
obalom, njenim i Italijom:
I Burno XII Aserie XII N edino XII Iadera . (Tab. Peut.) 33 •
II Burno XIII Hadre XIII CLambetis XVI AusancaLione (Lovinac?)
XV Ancus XVI Epidotio X Arypio X Avendone XX Senia (Tab. Peut.), i
dalje za Akveliju, preko Trsata i TrstaM.
III Burno-Knin (Ninia?)-Mons ULcirus-dolina Unca (Splonum?)--
dolina Sane-Ad PraetoTium-Siscia 3 5 •

Cesta preko brda Ulcira nije zabilježena u itinerarima, ali joj je

trasa brojnim miljokazima .i n situ 38 • Najslabije smo obaviješteni
o dionici Burnum-Knin-mons ULcirus, koja je u stvari završni krak
Dolabeline ceste ad imum montem Ditionum ULcirum. li trasu
prirodnim putem: Suplja
dobit dko 35 km. Ta je distanca mjerena
od vojnog logora u Supljoj crkvi (zas. Rudele u Ivoševcima) do k. 483 is-
pod Matas gradine u Strmici. Rimska cesta mogla je biti i nešto krata,
ukoliko nije prelazila na desnu obalu Krke. Osim toga, i njeni su zavoji
bili blaži. Na ovom pravcu, istina, nisu evidentirani sigurni tragovi rim-
ske ceste, ali, na osnovu naseobinskih elemenata i drugih relevantnih
faktora (reljef terena sa minimalnim usponima, upravo idealna niveleta
trase, gusta mreža putova, pravac komunikacija u kasnijim vremenima,
pozicije naselja, nalazi i dr.), to joj je pra-
vac37. Knina i Strmice išla je dolinom Krkine pritoke Butišnice,
gotovo po istoj trasi kao i današnja cesta, dok je krak Knin-Puljane
ovdje trasiran po starim putovima s lijeve strane Krke.
Po svom tkivu K n i n Konst. Porf. Adm.
imp. 30 i 31) je tip usputnog naselja. Zajedno sa domini-
rao je i historijskim putem (»via exercitualis << ) koji je povezivao panonsku
sa primorskom Hrvatskom. U Kninu (Ninia N•vla: , Strabo, VIl, 5,5)
pod zaštitom kastela na brežuljku sv. Spas morala je biti i etapna postaja,
na distanci od nepunih 12 m. p . od Burnuma. Nedavno kasnoan-
nekropole na padini Spasa dalo je prve arheološke dokaze o životu u
C. M i ller, IR, 475-47·6, lkar.ta 1•38.
3 '3
34 C. M i ller, IR, 463_-4·65, karta 137 i 138. - Ova je cesta, vjerojatno
preko K1rlbav.s kog polJa, Cetmgra-da, Topuskog i Gline, imala vezu sa Si:S'kom.
O Lici u antici v. A. H or v a .t, Adriatica, 727-737 i karta II.
35 Us,por. B a ll if, Strasse n, karta. Za posavski dio ceste v. Br •u n-
š m i d, VRAD, III, 1898, Dionice Salona - Burnum i Ad Praet.ori-
um - Siscia ima Taib. Peut.
38 B a ll if - P a t s e h , Strassen , Verzeichniss. N° 2-18 i p. 52-54,
N° 18, 2, 5 .i 14. S er .g e j e v s k i, Spom. 77, br. 41, 42 i 43. - Svi miljokazi na
ovoj cesti su od bi:jelo•g primorskog kamena i dolbro ob-
Svi natpis·i - u rekonstruiranoj f-ormi - glase jednako:
Ti . Claudius Caesar Augustus Germanicus pont(ifex) max(imus) tr(ibunicia)
pot(estate) VII imp(erator) Xliii co(n)s(ul) IV p(ater) p(atriae) censor. XXXVI
(odnosno odgovarajru6i .broj milijacije).
37 Pomand•kanje znatnij•ilh ostataJka antilke u Kninu 1 nepoSil'ednoj okolici
Za n in ov migracijama stanovništva, invazijama i intenzivnim kul-
tiviranjem zemlje, Delmati II, 13, bilj. 27, dok S. G u n j a a, koji je zabilje-
žio nalaze iz Knina, to objašnjava kraja, Starohrvat-
ska prosvj et a, 7, 1959, 19. Cf. G u n j a a, Tiniesia archeologica - historica
- topographica II, 19. i Acta VII, 309.

210
 doba ove pUT excellence prometne aglomeracije37' . Da je ovdje
i u antici bilo naselje, osim strateških i hodoloških argumenata, govorilo
bi i jedno nesigurno epigrafsko koje je u svoje vrijeme
objavio ... Imperator Caesar Divi filius Ninienses sub potesta -
tem populi Romani redegit38 •
Ako, dakle, zbirnoj vrijednosti ceste Salona-Burno od 54 m. p. -
81 km, dodamo i tih 35 km, koliko iznosi distanca od Burnuma do Ulcira
(k. 484 u Strmici) preko Knina, dobit ukupno 115 km, što se pot-
puno slaže sa podatkom solinskog natpisa: . . . ad imum montem Ditionum
Ulcirum per millia passuum a Salonis LXXVIID - oko 115 km.
Potencijalni prilvac (varijanta) ceste Promona-Kosovo polje-Knin
bio bi oko 25 a onaj preko Sinja i Vrlike oko 7 km40 • Oba ta
pravca su prekratka da se uklope u podatke natpisa, pa prema tome pra-
vac preko Burnuma ostaje kao najvjerojatniji:
Salona LIV Burno XID Knin (Ninia?) XII in ima monte Ulch·o,
ukupno LXXVIID m. p. -115 km, kao i na solinskom natpisu.
Iz toga se mora da je Dolabelina cesta do brda Ulcira,
koja je bila završena 20. g. n. e., bila negdje do k. 483 ispod
Matas gradine u Strmici, tj. do podnožja usedline koja razdvaja Dinaru
od Ilice planine, planinskog lanca koji i danas razdvaja Bosnu od Dalma-
cije, gdje je bila i plemenska granica Diciona i Delmata.
U podnožju Ulcira se morala nalaziti putna stanica, udaljena od
Knina oko 12 m. p. U blizini ove stanice bila je i vojna postaja - zajam-
natpisom centuria Titi Silvani, veksilacija legio XI Cl. p. f. iz Bur-
numa, je vojnik L. Icconius L. f. Ani(ensi) Surio ovdje umro, daleko
od rodne Hispanije (CIL III 6417 = Betz, p. 69, br. 136). N atp is je prona-
u Strmici pod (u Dragaševoj luci).
Krajnja Dolabeline ceste bila je udaljena od Burnuma oko
35 km - oko 23,5 milja, a od Resanovaca, gdje je miljokaz sa mi-
lijacijom XXXVI m. p., daljnjih 12,5 milja - oko 18,5 km41 , ukupno 36

37• Izonomija Ptolemejeva polisa e ur e u m u Liburniji KoupKODJl Ptol,

II, 16,6) i njegove koradikalne hidronimije e or e or a s (KopKdpa,; Strabo VII,
5,2, Krka u Sloveniji) potakla je da ovaj liburnijski kastel traže
na jednoj od starih liburnijski h gradina u izvorišn9m Krke (T i t i u s),
negdje u blizini Knina, usp. M. S u KoupKODf1 (Ptol. II 16,6) Radovi Fi-
lozofskog fakulteta u Zadru, sv. 6 (1009), 37-43, pa i u samom Kninu. usp. Z.
V i n s k i. Rani srednji vijek u Jugoslaviji od 400. do 800. g. VAM, sv. V.
(1971), 53, gdje se kninska identificira sa kastelom
eurcum. U nav. Vinski daje i opis novootkrivene nekropole na redove
iz VI st. na padini brda Spasa, ispod kninske tvrc'l:ave ; o tome v. i V i n s k i,
Krstoliki nakit epohe seobe naroda u Jugoslaviji, VAM, sv. III (1968), 137 i d.
i 150. Usp. o tome i S u nav. dj. p . 43, bilj 36.
as BD 1878 103-104. - Natpis je navodno na brežuljku sv. Spas,
ali je izgubljen. nije natpis vidio, nego samo transkripciju u rukopisu
pok. s. u Kninu. U natpisa. s pravom se .f!lož_e
njati kao što je pokazao sa natp1som o raz;gra·mcenJu mter
sarviatas et Stridonenses, koji je prepisao iz ostavštine Pet-
(eiL III 9860).
Promona 24 km Burnum 18 km Knin, umanjeno za distancu Tapljuh
l7 km Knin = 2.5 km.
40 Salona 31,5 km Aequum 30 km Vrlika 30 km Knin 17 km Strmica lUl"'

cirus), svega 108,5 km.

41 Kao osnova za ovaj poslužila je distanca Tab. Peut na relaciji
Salona - Burno od 54 milje i razlika zbirne udaljenosti Salo;ta -
Burno - Resanovci (54 + 36 m. p. = 90 m . p.) i ceste Salona - ad 1mum
montem Dltionum Ulcirum od 77,5 milja.

211
milja. Mjerenja po karti rekonstruiranom trasom ceste i kod ove metode
pokazuju da je krajnja Dolabeline ceste bila negdje oko k. 483 ispod
Matas gradin e u Strmici412 •

3. Klaudijeva cesta preko Graba u unutrašnjost zemlje

(Via Claudia)
Nastavak ove komunikacije za cara Klaudija 47/48. go-
dine opisao je kroz Bosnu i Hercegovinu Ballif. Pravac joj obilježavaju ko-
uz desnu obalu potoka zatim u zas. i nedaleko
od vrela Be;;ovac u na cesti Grahovo-Drvar4'3 • Rimska cesta
p o:.Iz,p n se sa konjskom stazom ucrtanom na austrijskoj karti dolinom
dok se današnja u velikim zavojima penje iznad doline potoka
Modernoj cesti od Strmice do preko Grahova treba 25
km, a rimska je taj prostor svladavala u svega 8 km, ali pri tome nije do-
ticala Bos. Grahova, nego je prolazila nešto zapadnije od k. 916 (Pešonci).
K od vrela Begovac dobro se i danas tragovi rimskog na-
sdj a, koje je ležalo uz samu cestu na arealu od oko 800 x 300 m.
su se supstrukcije zgrada, gomile ruševina, rimska opeka i crijep, kera-
mika i troska i dr. 41 • Ovdje svakako treba tražiti jedno usputno naselje
(mutatio), potrebno za odmor nakon 8 km napornog puta, u stalnom us-
ponu i sa visinskom razlikom od oko 350 m. To je ujedno bio i
relativni uspon na ovoj komunikaciji, koja je, imala brojne
ke prednosti: manji nagib i dionice u nagibu, manji radijusi okuka i
niža nadmorska visina najviše kote na trasi (1033 m na Oštrelju), manje
l:czvodni:1 i bolju zimsku prohodnost. Sve to je olakšavalo pri-
mamu funkciju komunikacije - povezivanje sa unutrašnjosti zemlje.
Slabost ove ceste vidim u prvom redu u tome što na njenoj trasi kroz
c'an<> .š njF Bo.snu nije bilo aglomeracija, izuzev možda Sploau-
ma. Možda je to i razlog da ova cesta nije ušla u itinerare. Po Patschevu
rn išlicn ju ova je k omunikacija imala strategijski karakter, da poveže
Sisciju sa Bvrnumom i Salonom (GZM 1902, 409).
Od prema sj everu sve do Oštrelja sadašnja cesta (izgra-
nakon 1892. godine) poklapa se uglavnom sa rimskom
cijom. putna stanica nalazi se vj erojatno tek u Drvaru (Donji
Unac), udaljena od 29 km, a rimskom trasom oko 25 km. Trasa
joj je obilj ežena miljokazima:
l. U na n apuštenom muslimanskom groblju, Sergejevsld
S pom. 77, 26, br. 41.
2. U Resanovcima, kod crkve, Ballif- Patsch, br. 18, sa natpisom i
brojem XXXVI. U Resanovcima je mogla biti i manja postaja.
3. U Drvaru, na S pasovini, Serg. Sporo. 77, 26 sa natpisom i bro-
jem XXXXII(?)
4. U Drvaru, kod hana Bulata, Ballif, br. 2, sa natpisom i brojem
XXXXIII. I sada in situ.
5. U Drvaru, pored Unca, Ballif, br. 3.

42 Us:por. Austrijsku voj nu kartu l :75.000, sekcija Knin i Ervenik (Zone

29 col. Xl:V).
43 Strassen, 12-16 : U sp. I s t i, GZM, 1891, 395-404, sa kartom.
44 B a ll if, Strassen, 13. W. Rad i m s k y , G ZM, 1893, 489, sl. 13.

21 ::'
 Slika 18.
Miljokazi sa Oštrelja, Crvljivice i Pasjaka kod Drvara, sva tri in situ

213
 /- . , Ballff, jE! takoc:ler ?;abil}ežio na .putu Re$anovaca
i Drvara45 • Od:;Kamenice' pred Drvarom ·rimska. cesta' odyaj'a la zapadno
od sadašnjeg ;puta i. vodila pravcem turskog puta, k?ji je ·od
do Bravskog gotovo sa rimskom komunikacijom.
Iz doline Unca (oko 470 m n. v.) cesta se uspinje na Podove_! Pasjak
(783,9m). Trasa joj ostaje od savremene ceste, a koristi se u lo-
kalnom i danas. Na Pasjaku su i izrazite
Sa Pasjaka i postepeni uspon na Crvljivicu i Oštrelj (1033,1 m).
Na ovom odsjeku je rimsku cestu pokrila moderna komunika-
cija, a dijelom se vidi kao stara kaldrma, široka oko 4 m . Od Drvara do
Oštrelja je obilježena sa 6 miljokaza, koji se još uvijek nalaze in situ:
6. Na usponu iz doline Unca na Podove, u zas. Seoce udaljen od pret-
hodnog 1,5 km, bez natpisa, Ballif, br. 4.
7. Na Pasjaku, pored sadašnje ceste sa natpisom i brojem XXXXVI,
udaljen od prethodnog 1,5 km, Ballif- Patsch, br. 5.
8. Na Crvljivici kod pravoslavnog groblja, udaljen od
prethodnog 3 km, sa natpisom i brojem XXXXVIII (?), Ballif, br. 6 i Ser-
gejevski, Spom. 77, 27, br. 43 46 •
9. U Krivodolu, uz trasu turskog puta i rimske ceste koja je ovdje
dobro udaljen od Crvljivice 3 km, bez natpisa, Ballif, br. 7.
10. Pod Oštreljem, kod porušene uz samu cestu, uda-
ljen od prethodnog 1,5 km47 •
ll. Na Oštrelju, u dolini, ispod sadašnje ceste, udaljen od
prethodnog 1,5 km, bez natpisa, Ballif, br. 8. (Lli m. p.?).
Izgleda da je jedna utvrda (burgus ili specula) stajala na
joj gredi, na lok. Gr a d (k. 1047), iznad klanca Krivodola, mi-
ljokaza br. 8 i 9, koja je nadzirala komunikaciju do Drvara na jugu, a do
Oštrelja na sjeveru.
Na Oštrelju se trasa r imske ceste razdvaja od m oderne _ Dok ova
vodi prema zapadu u i Petrovac, rimska se spuštala u
polj e ravno preko s. Šekovac, kroz šumu u kojoj se još uvijek može lako
pratiti.
Iz Šekovca se dalje poklapa sa starom cestom<<, koja
prolazi južno od brda. U selu Bara rimski put se
prema sjeveru, a cesta<< nastavlja prema zapadu. U tursko
doba služio je ovaj pravac kao glavna veza polja i sa
Drvarom i Kninom, a na nj se u Bari vezivao put iz doline

45 Stras·sen, 1:3. B a l I if je zabiljež,i o i kod Kamenice_ pred

Drvarom, gdj e se rimska cesta odvaja zapadnije od sadašnjeg puta. »Daljina
t ih brazda (širina - kaže Ballif - iznosi 1,2 m, širina pojedinih brazda
15 cm, dulboke su prema viSiiJni grebena od H}---2•5 cm. Dana s se tih
!brazda putem iz RJisanovaca 'U Donji Unac zibog neravna tla po,j edinih
grebena ne ,bi mogla provesti kola; valjda .j e taj krš u rimsko doba bio .p okal-
drmljen, ali se tome danas ne vidi traga<<, GZM, 1891, 397, sl. l. Na ovom putu
Ballif ·j e primijetio .i staru kaldrmu, koja je imala š·i rinu od 3,8 m (p. 3918).
46 Prema podacima koje sam naknadno dobio, jedan miljokaz, sedmi na
odsjeku puta Drvar - Oštrelj, je u ogradu njive u klancu
iznad Podatak ;treba provjeriti. Stajao je na 49 milji (?)
47 Ovaj maljokaz ranije nije bio evidentiran. Dim. v.' 0,72 (zatrpan), R.
0,40 m. Miljoka·z j.e zarastCJ.O u lijes'k1u, bez Vjerovatno je staja·o !H
LI m. p. Uništen je 1973. g. prilikom moderniziranja (asfaltiranja) ceste.

214
 Sane, tako da je Bara bila raskr snica putova, koji su se održa-
vali i obnavl jali na rim skom supstr at u. Tako je to bilo i kroz srednj i

U Bari, kod jakog vrela postojali su svi uvjeti, a tako-

der i potreba, da se odmore i okrijepe umorni putnici i stoka, jer je
Je kojim je cesta prolazila prema jugu i sjeveru, sve od Drvara do Bravs-
kog, bezvodno. Danas ovdje više nema vidljivih ostataka rimskih zdanja,
je razlog intenzivna obrada zemljišta koje se smatra kao najbolje u
polju. Ali, da se ovdje nalazila jedna manja rimska naseobina,
vidi se po velikim rimskih zidnih i krovnih opeka, temelj-
nih zidova i drugih nalaza, na Mile Batinice, pored samog vrela,
na parcelama zv. Brdo (koje se na litografskoj karti k. o. Bara vode kao
k. br. 850 i 851, a u kat. operatu pod br. 4/104, 4/107 i 4/108, planum
14). Za ove parcele koje leže pokraj samog vrela (k. 849),
se u narodu i naziv Ciglana, jer se iz njih svake godine mnogo
rimske cigle. Nema, dakle, sumnje da se ovdje na površini od gotovo jed-
nog hektara nalaze pod zemljom (dobrim dijelom supstrukcije
rimskog naselja, koje se oslanjalo na našu komunikaciju i s njom bilo
funkcionalno povezano.
Iz šireg Bare poznata su i tri miljokaza:
12. Jedan miljokaz je stajao u susjednom Vedrom Polju na
njivi »Jezerine<<, na užoj lokaciji sa toponimom B i lj e g,
ali je propao davno. Iza njega je ostao samo toponim >>Biljeg« 47 ' .
13. U Bari, na pašnjaku uz Luje sa ozna-
kom m. p. LVI, udaljen od miljokaza u dolini na Oštrelju 6 km,
Ballif, br. 9. I sada je in situ.
14. U Zdenom Dolu, na pored savremene ceste
u daljen od prethodnog 1,5 km sjeverno, ali uništen,
Ballif, br. 10. Još g. 19:32. Sergejevski nije mogao ovaj kamen, jer je
--· kako sam doznao -- bio u Bravski Vaganac, gdje je navodno
poslije rata propao.
Od Zdenog dola r imska cesta je skretala prema istoku, pravcem da-
našnje, u pravcu Bravskog i doline Sane. Uglavnom se podudara sa
rnodernom cestom u pravcu, ali ne u trasi, jer je rimska prolazila ispod
Janjila nižim terenom, kroz prodol.icu ko,ia vodi prema Bravskom. Na
tome odsjeku se i danas naziru tragovi ceste, (kao na Škilj a-
novici i Metlama), ko ja je obilježena i sa nekoliko miljokaza:
15. U Kapljuhu, na lok. Mra mor, sjeverno od ceste, udaljen od pret -
hodnog 6 krn, bez natpisa, Ballif, br. ll. I sada in situ.

47 " Za ovaj miljokaz saznao sam od Todora mog pouzdanika iz

Vedrog Polja, na je njivi i stajao ovaj kamen, ali je nestao davno.
Kamen su pamtili baba i djed Todorov. Za ovaj miljokaz znao je i D. S er g e-
j e v s ·k i (>>Nach den AngaJben der Bewohner war friiher ein Ms t auf dieser
Streoke in Vedro-polje vorhanden, .ist aiber vor Jahren verschollen«, Rimski
natpisi iz Bosne i Hercegovine, rukopis, vlasništvo odbora
za obradu rimskih nalipisa u Jugoslaviji), i ,pretpostavio da se 1radi o miljokazu
sa ·oznakom m. p. LIV. Prema tome bi stajao upravo na pola puta od Oštrelja
(ovdje br. ll) do miljokaza sa br. m. p. LVI u Bari (ovdje br. 13). - U šumi
pod Oštreljom, navodno, nalazi se još jedan miljokaz, ali ga i pored svih na-
pora nisam mogao To bi onda bio kamen sa m. p . LIII, ali
ga u ovom pregledu nisam u:zeo u obZir.

215
 16. U Bravskom Vagancu, na lok. Mramor, na otavici, za-
padno od Kokoroš hana (Gor. Bravsko), ispod austrijske ceste (km 104,5),
udaljen od prethodnog 6 km, uništen, bez natpisa, Ballif, br. 1648 •
17. U Gornjem Bravskom, od Kokoroš hana (po Radimskom
zapadno od vrela Klenovac), bez pobližih podataka, udaljen od prethod-
nog 3 km (?), (po Sergejevskom oko 4 km od Kokoroš hana =
Uzelac), Ballif, br. 17 48 '.
18. U Donjem Bravskom, kod vrela Bukovik, sa brojem LXVII,
udaljen od prethodnog 3 km, Ballif, br. 12. Donji dio miljokaza i sada je
in situ, a gornji sa brojem LXVII u Zemaljskom muzeju u Sarajevu.
19. Na Laništu, u Babinoj dolini, sa brojem LXVI (?), udaljen od
;prethodnog 1,5 km, Ballif, br. 13, i sada in situ.
20. U Kopjenici, kod groblja, sa brojem LXIX, udaljen od
prethodnog 3 km, in situ(?), Ballif, br. 1449 •
21. U Prisjeci, u predjelu Gologlavo, na parceli »Dionica«, ulomak,
udaljen od broja 19 oko 3 km, Ballif, br. 1550 •
22. U Donjoj Sanici, u blizini stanice, uništen 1914, pri-
likom izgradnje pruge, nije evidentiran.
je Ballif upozorio na nesklad milijacije miljokaza br.
9 u Bari sa brojem LVI i br. 12 u Donjem Bravskom sa brojem LXTII
m. p. Stvarna udaljenost ova dva miljokaza iznosi 21 km -- 14
milja, a po miljokazima samo l l milja - 16,5 km. Kako objasniti ovu
razliku od 3 milje?
Po Ballifu, interval Petrovac (Zdeni do)- Bravsko ne nastavak
ceste polje, nego je dio prometnice koja je iz Biha-
vodila prema U prilog tome Ballif navodi i
nalaze u (Raetinium?) 51 •
Takvo rješenje ipak ne zadovoljava, jer broj LXVII m. p. - oko
100 km na miljokazu iz Bravskog ne odgovara stvarnoj udaljenosti

48 Miljokaz .sam evidentirao 1970. godine. Njegov položaj va>žan je rza od-
pravca ceste koja je išla oko 200 m ispod austrijske komunikacije.
U miljokaza •v•ide se tragovi rimske ceste kdja je zarasla u ledinu. Mi-
ljokaz je uništen davno, a navodno bio je visok oko 1,30 m. su na
loikalte!Ju dva fragmenta: .p ostolje (70 x 47 x 47 cm) i manj·i nepra-
vrlni dio stabla.
48• Fragment ovog miljokaza, vis. 62 cm, promjera 39 cm, pronašao sam
u Laze ispod Sobotova gaja, nekih 300 m zapadnije od željez-
stan!ice Gornje Bravsko. Ukopan je :i služi kao pa mu se ne može
izmjeriti ukupna visina. Prema podacima koje je dao Ballif na nav. mj. na
fragmentu se vidi trag natpisa. V. Rad i m s k y, Arheološki leksikon s.
v. Bravsko, •l ocira .o vaj mi!j,okaz »-za;padno od vrel.a Klenovac«.
49 Uspor. Rad i m s k y, GZM, 1891, 434: l km od Glišin-hana = Ballif,
br. 14, sjeverno od han-Bravskog = Ballif br. 12, na zemljištu Riševac = Ballif
br. 13 i na Prisjeci Smail-bega = Ballif br. 15.
&u B a ·ll if, Strassen 14, navodno od 'br. 13 udaljen 3 km. Od Donjeg
Bravs.kog do Gornje Sanice ovim pravcem (po austDij·Sikom D:i·sta.nz_,Nachwei-
su) udalJenost ilzn01si 9,70 .km.
51 Za nalaze u W. T o m a s e h e k, Sitzungs'b. W. Ak. 1892, 469;
AEM V1I.Iil, 1884, 1716. :P a t .s e h GZM, 18·94, 355 i GZM, 1895, i577---<579. R a-
d i m s k y, GZM, 1894, 429. S er g e j e v s k i, Sporo. 77, 6; 88, 97-98 i 93;
135-'137; GZ\M, 1939, 7--<10; GZM, 11!511, l. GZIM
1956, 127---"134 i 1957, 163-165. B. Rau n ti g. GIZ.M 1968, 99. Us,por. Z. M a-
;r Japodske nekropole u dolini Une, GZM, 1968, 7-8, gdje se citira i ostala
literatura.
 -Bravsko, koja današnjom cestom iznosi samo 74 km, a od oko
80 km. Ili se milijacija od nekog mjesta u Lici, u blizini Drež-
nika? Na tome pravcu spominju se tragovi rimske ceste kod Pet-
rova Sela.
Možda bi razlog ovoj razlici milijacija prije trebalo tražiti u lap-
susu koji je nastao prilikom obilježavanja ceste miljokazima, odnosno u
zamjenjivanju mjesta miljokaza. Na to nas upozorava i odnos
Ballifovih miljokaza br. 12, 13 i 14, ovdje br. 18, 19 i 20, koji su
sa - 67, 66 i 69 m. p., što nikako ne odgovara s obzirom na njihovu
udaljenost. Možda se ova zbrka dogodila prilikom prijevoza
miljokaza iz Dalmacije, odnosno prilikom njihovih postavljanja, jer,
se, da su in situ. Udaljenost broja 12 i 14 iznosi tri, a ne
d vije milj e, kako je na miljokazima. Udaljenosti od Bare do
Kopjenice, koja iznosi: 1,5 +' 6,0 + 3,0 + 3,0 + 4,5 + 3,0 + 1,5 + 3,0,
ukupno 25,5 km - 17 m. p., odgovara na miljokazima distanci od svega
13 m . p. (od broja 13 sa oznakom LVI m . p. do broja 20 sa oznakom LXIX
m . p.). Ova zbrka je morala nastati prilikom postavljanja miljokaza
ili im možda nisu dobr o natpisi"2 .
Na sektoru od Ulcira u unutrašnjost evidentirane su uz trasu i ut-
vrde (buTgusi) . T akve su bile na Gradini iznad Drvar Sela, na L atin -
skom vrhu kod Kapljuha i možda na lok. Visoki iznad Jasenovca (Brav-
sko), odakle je Sergejevski objavio i jedan natpis (Sporo, 77, ll , br. ll).
Na svim ovim lokalitetima, visoko iznad ceste, konstatirane su supstruk-
cije ili rimski materijal.
Kod miljokaza na Laništu jedan put odvajao se preko Gor. Budelja
i Zavolja na Jelašinovce i Lušci Palanku. U Gor. Budelju se i dio
tog puta dug oko 150 m , s jakim (Radimsky, GZM 1891, 434),
a na Gradini tragovi utvrde. Cesta je vodila u dolinu Japre gdje su ra-
dile brojne topionice željeza. - Kod Ci g e l j a , sjeverno od miljokaza
na Laništu, cesta se opet pored miljokaza br. 14 u Kopjenici
prema a pored miljokaza br. 15 na Gologlavu (Prisjeka) prema
sjeveru, u dolinu Sane. Ostaci posljednje dobro se vide konzervirani u
šumi sve do Grada u Donjoj Prisjeci. Pra vac prema je
n ala zima u Kopjenici (Han Glišo), i a onaj u dolini
S an e gustim, ali slabo ispitanim nalazištima u Prisj eci (utvrda >>Grad« i
naselje), Donjoj Sanici (most?), Kljevcima, Zecovima, Briševu
itd., sve uz lijevu obalu Sane. Na tome pravcu ostaci utvrda su evidenti-
rani osim u Prisjeci još i na Dabra u Sanu, u i na Zecovi-

5 2 Za miljokaz :b r. 12 B a ll i f, S tr assen 1'5 n avodi : gu t l esbaren Zaht

LXVII, dok za b r. 13 kaže : nur d i e Ziffern LXVI genau er lesb ar , eine jol -
gende Ziffer ist undeutlich . K od b roj a 14 i P a t s e h , Strassen , 53 LXIX.
Danas se natpisi osim posljednjeg slabo razaznaju.
53 Kod Glišina hana u Kopjenici otkriveni su tragovi zgrade i r :mski grob,

a u evidentirani ostaci naselja, ceste i b azilike (?) - N a

sta rom gradu izvršio sam 1969-1973. g. obimna istraživanja j utvrdio
r.imskih op elka i cr•: j epa, 1p a se .na ovom p oložaj u mora p ret-
p ost a viti neka rimska straž·a rnica (burgus) , koja je n a dzirala cestu. Uspor. R a -
d i m .s k Y, O nekoj im i rim skirrn ost.acim a u p:Jd-
rj jeke Sal!1e u Bosni, G.ZM, 1891, 431.

21T
 ma54 • U Starom Maj danu nalazio se i jedan od rimskih metalur-
ških pogona. Bogati nalazi koji idu od Proba do Valentini-
jana I atkivnost ove oficine u III i IV st. .Rudarski kopovi (p u-
t e i) centra u Starom Majdanu bili su oko Gradine, na
današnjih tzv. Južnih rudišta Majdanske planine55 •
U vezu sa ovim metalurškim centrom u Starom Majdanu doveden
je mun. Splonum (Splaunum, Splaunon, Dio Cass. LVI, ll), ali zasad za to
nema ni arheoloških ni epigrafskih potvrda. Iz Dionovog opisa Germani-
kove opsade Splonuma (LVI, ll, 1-2) može se jedino da je Splo-
num bio »f isei ishiron<<, što se ne bi nikako moglo primijeniti na Stari
Majdan. Ako je Splonum bio u dolini Sane, na što nas navodi jedino
presumtivni pravac kretanja Germanikovih jedinica, onda bi ga prije tre-
balo tražiti na Vel. Gradini u Kijevu, koja je ostala nezapažen a u
literaturi. To je svakako topografski položa j u dolini Sane i bogato
arheološko nalazište, na kojem se površinski mogu izdvojiti tri faze:
prethistorijska, i srednjovjekovna. U srednjem vijeku na Vel. Gra-
dini se nalazio grad Kijevac (Ki) 56 . Rimski municipij Splonum, koji se raz-
vio na autohtonoj osnovi, mogao se nalaziti u plodnom polju pod Gradinom
na kojem su se tragovi rudarske djelatnosti57 •
Za daljnji tijek ove komunikacije nemamo pouzdanih arheoloških
podataka, ali bi pravac bio onaj u zduž zapadnih obronaka Ko-
zare u dolinu Moštanice, gdje se po svoj prilici sastajala sa cestom Siscia
-Ad Pmetorium-Serv i tio (Tab. Peut.). Jedan ogranak je svakako vodio i
u dolinu Japre i Une. terenska situacija je u ovim krajevima
takva da ne pogoduje hodološkim istraživa njima, jer se na mekanom
ter enu stare ceste nisu Sva kako je jedna cesta bila izgra-
i dolinom Japre u kojoj su bila brojna naselja sa metalurškim
pogonima (officinae, saltus).
Cesta polj e- doli-
na Sane je i najfunkcionalnija veza Salone sa Panonijom, koja
je uz to prolazila kroz bogata šumom i željeznom rudom. Kao
takva služila je brojnim generacijama. Sa svojim ograncima Petrovac-

5 4 V. R a di msky, GZM, 1891, 431-445. Uspor. D. Sergej evski

Himski rudnici žel] E::>:a u sjeveroza padnoj Bosni, GZM, 1963, I. em0
n i k, GZM, 1956, 137- 146, O rimskim utvrdama u dolini San e posebn o n a
s tr. 143- 144.
·05 Od nalaza u Sta,r om Majdanu ,s u žrtvenici sa ,p osvetom Se -
dato Augu sto i Nemesi Piae, uspor. I. Boja n.ov •s k.i N. st. XI 1967 191-
192. Cf. V. P a š k v a l i n GZO.\II, 1916,9, 1616-169. ' ' ' '
56 Spominje se u povelji kralja Tome iz 1446. g. Mon. serb. p .
441 ). U s1por. M a z a li GZM, 1950, 2:26 i d.
57 O problemu ubJkaoije Splonuma: G. A l f cl y, Splonum, Acta An-
tiqua Aca d . sclent. Hung., Buda pest 196 2, X, fasc. 1- 3, p . 1- 12, gdje se ci-
1

tira i ostala literatura. Alfoldy locira S;plonwn u Šipovo n a Plivi, v . I poglav-

lje, dionicu Leusab a - Baloia. Cf. A. M ay er, Die Sprache, 320, J . J. W i l-
k e s n. dj., XIII, 196,5, 111-.1.2'5, koji Splonum identificira sa mun. S. kod
P ljevlj a . Opširnije o tome I. B o j a n o v s k i, B aloie, rimski municipij iz ši-
pova na Plivi, Acta, VII, 347-369. Od starih pisaca Splonum jedini spominje
D .i o LVI. 11, 1-2. Municipalitet Splonuma je natpisima : CIL III,
2026 (Salona), 8783 (Kaštel 1322 (Ampelum, Dacij a ) i GZM, 1940, 20 =
=: Spom. 98 130 (kod Pljevlja). Cf. i S. D u žA XV, sv. l (1965), 87,
b1lj. 5. i D. S er g e j e v s k i, GZM, 1940, 22. Cf. bilj. 5", Cf. bilj 5".
58 Upozoravam i na Brunšmidovo mišljenje, VHAD III, 1898, 195- 199,
b ilj. 4. - Cesta je Unu prelazila kod i preko Utolice i Memi!11Sike vodila
u S isak. Cf. Rad i m s k y, GZM 1891, 441, sl. 4. tzv. Toprkala u Carakovu.

218
 i Petrovac--Knin bila je glavna prometna arterija i stare hrvatske
d rzave. U pot vrdu tome govori još uvij e k prisutna tradicij a o k ralj evoj
cesti i o bij egu kralja Bele pred Tatarima, o njegovoj Starigrad
na iznad Bravskog, o K r aljevim torinama i Kraljevom kladencu.
U z uvaj stari put povezane su broj ne legend e koje na svoj n a-
Cl!!, pun im aginacije , n a t a j h istorij sk i
iz XIII s t .5 P Tradiciju o tom i o k r aljevom
biJ egu r:;r ed b ijesnom vojskom Džingis-kana60 na d a našnje stanovništvo
pre!llJelo je pleme, koje je nad ovim stazama straža r ila, dok
ih u XVI st. ne zauzeše Turci.
Ovu su komunikaciju koristili i Turci kroz cijelo vrijeme svoje
v ladav ine . Ona je služila sve do kraja XIX st. kada ju je zamijenila sav-
remena makada m ska cesta. Evans i Ballif imali su još >>zadovoljstvo<< da
more maiorum jašu po ovom star om putu koji narod naziva
put«, Put Crne kraljice ili Put Marije Terezije, ili naprosto »Stari put« 61 .
Od komunikacije Salona-dolina Sane odvajalo se više
i vicinalnih putova, tako da je i ona bila potpuno u sistem rim-
s!:c cestovne mreže.

59 E v a n s, AR, II, 57-58.

"" >>Venit autem (sc. r e x) n on quasi iter faciens sed quasi per aerem vo-
l-an s, loca invia et montes aspe rr:mos su.pergrediens, unde numquarn e;:ercitus
ambulavit<<', T o m a A r h i o n, H ist. Sal. e. XXXIX.
61 G. 1973. cesta je asfaltirana od Petrovca do Grahova. - Svoj
prvi su sret s ovom cestom i sa rimskim cestam a u Bosni i Herce-
govini opisao je B a ll if, GZM, 1891, 369: isprva te usjeke samo
s jedne ili druge stran e puta, pomislio sam da ih je valjda ovdašnji
svijet, kako lakše potezati debla. Zapitam o tome moga pratioca
a on mi odgovori »Bog zna«. AH Ikad uskoro. za Hm opazih te usjeke podj ed-
nako s jedne .i druge strane u grebenima, pa kad mjerenjem da im je
uvijek jedan te isti razmak od l , 2 m, onda nijesam mogao a da ne pomislim,
da ·ih je ljudska ,r uka, kako bi uklonila grebene da ne smetaj<u kolima,
koj a su onuda išla, i d a su to vagaši, koji, ih putu po duljini,
se kanda n e stoje ni u kakvoj v ezi. Makar da sam rimsku cestu za-
mišljao, opet n aumim, da u Donjem Uncu pitam, da li onuda nema ostataka
od r imskih gragjevina i drugih stvari«. Uspor. i sl. l = Strassen, T. I , sl. 2.
vrlo za sadašnji izgled rimskih cesta na kraškom terenu.

219
 TABELARNI PREGLED MILJOKAZA
OTAVICE
VAHD, 1926/2,7, 1144
Starinar 19:216i/.2.7 Claudius II
PECI
l. Spom. 77, 216, 1br. 41 Claudius I
RESANOVCI
2. Ballif - Patsch, Strassen,
br. 18 = CIL III 13329 XXXVI Olaudius I
DRVAR
3. Sergejevski, Spom. 77, 26, br. 42 XLII? Olaudius
4. !Ballif - Patsch Strassen,
br. 2 = CIL Lri 13,3 3:0 XLIII Claudius I - in situ
5. iBallif, Strassen, br. 3
6. Ballif, Strassen, br. 4 ane:p1graf,ski
7. iBaiLif - Patsc<h, Strassen,
br. 5 = ODL IIii 13•331 XLVI Claudius I - in situ
CRVLJIVICA
8. BaUif, Strassen, br. 6 =
Ser;g, Slpom. 77 br. 43 XLVIII (?) Claudius I - in situ
9. iBallif, Strassen, br. 7 anepigrafski - in situ
OŠTRELJ
tlO . Bo,janovski anepigrafski
ll. BaHif, Strassen, br. 8 anepigrafski - in situ

VEDRO POLJE
12. Boj.ano·Jski uništen
BARA - GORINCANI
1!3. BaHi.f, Strassen, br. 9
CIL III 13332 LVI uništen - in situ
14. Ballif, Strassen, hr. 10
KAPLJUH
15. Ballif, Surassen, br. l l anepigrafski - in situ
BRAVSKI V AG ANAC
16. Ballif, Strassen, br. 16 = anepigrafski - uništen
CI:L Iiii 13337

BRAVSKO
.1 7. B allif, Strassen, br. 17 =
CIL IlJI 133137 tragovi natpisa
18. BaHif, Strassen, br. 1:2 =
CIL III 13333 LXVII sa milijacijom
LANIŠTE
19. BalHf Strassen, br. 13
CIL III 13334 LXVI (?) sa milijacijom - in situ
KOPJEiNlCA
2.0. Ballif, - Patsch, Strassen,
br. 14 = CIL III 133.35 LXIX Claudius I -in situ (?)
RRiiS .JEKA SMAIL BEGA
2:1. BaUif, Strassen, br. 15 = tlra.govi natpisa -
CIL !JI.I 133r3 6 fragment, in situ
DONJA SA:NICA
22. Bajanovski ·uni'š ten

220
 VI

PUTOVI (Viae vicinales)

Na svom putu kroz unutrašnjost zemlje magistralne ceste granale

su se u splet putova i tako povezivale. Na taj bile
su uspostavljene i veze koje su integralno povezi-
vanje zemlje. Ovi regionalni i lokalni putovi nastali su na autoh-
tonoj osnovi, a u nekim zadržali su i svoj predrimski izgled,
putovi u planinskim krajevima i dolinama.
A. Generalni pravac itinerarske komunikacije Salona- Argentaria
vodio je na sjever-sjeveroistok, putem glavni grad
provincije sa dubokom unutrašnjosti provincije i sa Panonijom. Da bi se
u cestovnu mrežu i na taj povezala lateralna
adaptirani su ili brojni transverzalni putovi (viae vicinales). Ni
u antici kao ni danas svi pravci nisu bili istog Neki
od njih (npr. put iz Duvanjskog polja preko Blidinja u Ramu, put preko
Uništa i dr.) n astali su na predrimskim komunikacijama i nisu bili os-
posobljeni za kolski promet. S vremenom su putovi isprepleli
osnovne pravce poput paukove mreže, tako da su neki krajevi u unutraš-
njosti provincije u rimsko doba imali mrežu putova nego što je imaju
danas. Ovdje spomenuti samo najvažnije.
l. Salona - iza j ed::m vicinaln i put odvajao se
odm ah iznad Riži n i e a, u blizini Klisa, i povezivao sa Salonom brdo-
vito iza K ozja ka, sa centrom u Gradini (k . 494) 1•
2. bilo je u T r i l j u (Tilurium, Pans T ilu1·i),
gdje se od ceste Salona-Argentaria odvajala velika itinera rska cesta koja
je Salonu povezivala sa Naronom i dalje sa Skadrom i Dirahijem (Itin. Ant
387-389 i Tab. Peut., Segm. VI i VII). Caput viae ove komunikacije bio je
u Trilju. po svemu, cesta je bila nakon Dolabele, a pot-
je brojnim miljokazima, od koj ih ovdje navodimo samo onaj iz
Donjeg Prologa, n edaleko od L jubuškog, koji je Mi-
ljokaz je post avlj en u carevima Gaju Vibiju Trebonijanu Galu i
njegovu sinu i suvladaru Gaju Vibiju Afiniju Galu Veldumnijanu Volu-
zijanu, koj i su vladali od druge pol. 251. do jeseni 253. godine:

1 Bu l - J el Arkeološka karta Solina i okolice, BD, 1:902, T. II.

2 Ala BD, 1878, p. 54 i d; B a l l if, Strassen, 31- 32 ; P a t s e h,
Naro;na, 2.8-86; VAHD, 192.7 , 151; Naselj a, 5.";---58;
is ti, AJ IH 6-6-59; S e rg ej e vs .k •i, GZM, Uf52, 7:3-10'4 i 111-111 2· IVI.
Ve go, Bekij.a, 40, sL Hi ; L Boj a n .ovs .k ·i, Mogorjelo r1msko »Turres«,
GZtM, 1939 I:l7-163 = WlVI II A (1972), 185-214.

221
 Slika 19.
Milj okaz ca r e va Gala i Voluzij a na iz Donjeg Prologa kod Ljubuškog (III st.)
(Foto C.

222
 Imp(erat ori bu s) Ca[e(sari bus)] l C(aio) Vi bio G[allo] l et C(aio ) Vibi o
[Vo]I [u j ]siano ·p(i i s) fe l(icibus) / 5 A ug(ustis) .
Vis . fr agm enta je 37 cm, a p r omjer 27 cm 2a .
3. Jedan se ogr anak od v ajao u Br e k a l i m a i preko Buškog blata
vodio do Vidoša n a L ivan jskom p olju. Cesta nije dokazana n a cij eloj du -
žin i, ali k od Brekala uka zuju na i ovog pravca . Cesta
je im ala lok alni karakte r: d a poveže n a selja uz rub Buškog blata-Rašelj-
ke, i sa itine rarskom ko m unikacij om S alona-Argenta-
r ia3.
Nij e dokazan o da j e ova cesta prema Vidošima n asta vljala padina-
ma Kamešnice, iako bi takav p r avac imao svog rezona jer bi predstavljao
vrlo pogodnu i kratku dviju itinerarskih cesta: Sa-
lona-Argentaria i Salona-Servitium. mišljenje (BD, 1878,
54), po kojem je nasip u Buškom blatu dio te ceste, ne m ože se
prihvatiti jer se radi o prirodnoj diluvijalnoj formaciW. na ovako
zacrtanoj trasi leže brojni prethistorijski, i srednjovjekovni loka-
liteti u Rašeljkama, nasipu, Podgradini, Bi-
lom Polju, Vržerali, Pothumu, Vidošima i
4. U B u k o v o j G or i (Korita), na južnom rubu Buškog blata,
na mjestu gdje smo lokalizirali mansio Ad Libros, odvajao se jedan krak
preko Studenaca p rema jugu i povezivao cestu Argentaria-Salona sa itl-
nerarskom cestom Salona-Tilurium-Na rona. Cesta je preko Zidine, Vi-
n ice i Studenaca vodila na
U Studencim a je bilo lokalnih putova, a samo mjesto i
okolica u prethistorijsko vrij eme jako gradina, Velika
g radina, Gradina Jova, i druge) . U novije vrijeme ove je gradine ispitivao
J. te pronašao na gradini i oko nje prostrane ostatke rim -
skog naselja (na Dv orinama se vide i koloderine rimskog puta koji je
vodio p r ema sjeveru). prij edlog da se u Studence -
k oj i su bili delmatski centar - lokalizira Bil(l)ubium (Tab.
Peut, It. A nt . 338,2) n ij e prihvatljiv stoga jer je Bilubio (var. Biludio)
stanica na magistralnoj cesti S alona-Narona (ovdj e navedena pod br. 2),
a ona je p r olazila južnije preko Kolika je pak opravdanost B rit-
u bikacij e Setov ije ( L:ETov \a, App, Illyr. 27), koju j e Oktavijan na-
kon t eških bor bi osvoj io 33. g. pr. n. e ., u Studence, a na osnovu toponima
Satulij a relikt?) iz samih Studenaca, pokazat istom daljn ja is-
pitivanja5.

23 Vego, n. mj .
3 B a l l if, Sh:assen, 25 i karta ; A .b r a m •i VAHD, 19,27, na priloženoj
karti; P a š a l Na.selja 35 .i AJ III, 6•5, al1i je cesta na karti samo
kao vjerojatna . Istim je pravcem vo dio cestu i Ra d i m s k y, GZiM, 1894, 313,
koji još navod•l spuri,le kod I u Brekalim a v.ide se spm.ile na dva
mjesta, odmah uz današnju cestu.
' Cf. A. M ay er, V.t\HD 19•40, 126.
5 Ba ll if, Stras•sen, 216 i karta; VAHD, 1927, karta ; P aša-
l Naselja, 35 i karta; J . Br i t v Neka topografsko-povij esna pitanja s
tel'itor.ija Delmata, VAHD, LXV-LXVII (1916,3--111965} , 34- 36, .sl. 5. - Cesta je
opoisama u BD I (1878) , 56 ovako: •» In fatti, pochi metri a destra del sagrato di
questa chiesa scopronsi indubbi vestigi di questo tronco antica, in di-
r ezione N, che passava presso i casali M r njavac di ed entr ato nel terri-
torio di S t11dence, andava pressa i casali Udil jak non lungi d:1lla chiesa paroc-
chiale, poi a destra delle case indi attraver sata la pianura di Studence arri-
vava al co nfine austro - ottoma no nel p un to denominato K ošutja - stopa s.o.pra d

223
 5. U Pr i s o j u, n<. sjevernom rubu Buškog blata, odvajala se ta-
jedna cesta, koja je preko Golinjeva i Pothuma povezivala Livanj-
ska polje sa itinerarskom cestom Salona-Argentaria, a ujedno i sa iti-
nerarskom cestom Salona-Servitium (Tab. Peut.). U Prisoju je bilo
naselje 6 • Ovaj pravac obilježen je prethistorijskim gradi-
nama u Prisoju, Mišima, Pothumu i Vidošima, nalazima u Pri-
soju, Vidošima i Livnu i srednjovjekovnim nekropolama u Prisoju, Goli-
njevu, Mišima, Vidošima itd. 7 •
6. Na D u v a n j s k o m p o l j u su se odvajala od ceste Salona-
Argentaria dva kraka prema istoku, jedan sjevernim rubom polja preko
(Lib) , a drugi južnim rubom. Oba su obilježena prethistorijskim,
i srednjovjekovnim lokalit etima. Oba su vodila u
naselje pod Gradinom u Crvenicama, u dijelu Duvanjskog
p olja, gdje su se sticali još neki putovi. Tragovi ovih cesta nisu
se na mekanom zemljištu, osim na Jarmu,
Crvenica i Rakitnog 8 . Ovaj pravac se nastavlja i dalje prema dolini Ne-
retve, gdje su u Cimu, Potocima i kod evidentirani
i objektP.
O rimskim cestama i naseljima na Duvanjskom polju pi-
salo .se dosta 10 • O njima biti još govora i u ovom radu u ekskursu o
ubikaciji Delminiuma.
7. Prema mišljenju starijih jedna cesta je od M o kr o-
n o g a na Duvanjskom polju (pravac prema Šuici) vodila pokraj gradine
Buhovo i kroz silazila na Livanjsko polje u Vidoše (preko sedla
Laništa). Na karti u CIL III obilježena je kao sigurna, ali je Ballif nije
usvojio (Strassen, 27) , nego je u svoju kartu unio kao sigurnu cestu koja
je išla ravnijim terenom sjeverno od Tušnice, a koja je ispod Borove glave
povezivala Livanjsko i Duvanjsko polje, na taj Tušnicu.
Kao dokaz za ovu svoju varijantu Ballif navodi spurile kod Mokronoga.

v•ilaggio ottoma.no di Vinica . Da qui ascendendo, cJoi.rLgeva·si lungo il tenere di

Gornja Vi nica ed arrJvaTa all'alti•p iano detto Miakovo poLje, attraver.so il quale
s.i spLngeva lungo la .looaHta Zidine fino a Koll"ita (tj. Gradina u Bukovoj Gori,
k . o. K·or.i ta, p ri m. I. B.).« Na tom mjestu smo loka-liziraN mansio A d L i b-
r o s . Na opisanom rpu tu :papažene su brojne paralelne koloderilne ( »soLchi pa-
mLeni che vengono tuttodi incavati ne' macigni«). BD, ibidem.
6 I. B o j a n o v s k i, Nova epigrafska potvrda Delminiuma sa Duvanj-
skog polja, GZM, 1970, 15-18. I s t i, bazilika u Prisoju, AP 10,
1968, 162-165. Opširnije o tome v. naprijed u VII poglavlju.
7 Opširnij-e o ov·OI.i di·o nici: I. B o j a n o v s 'k 'i, baziJoika u
Prisoju na Buškom blatu, u pripr emi.
8 P . B a k u l a, Schematismus topographico-historicus Custodiae provin-
cialis et Vicariatus apostolici in Hercegovina, Split, 1867, 135: >>Intra co Hes
Jaram et Ostrc est via anViqua, in duro inc:isa siLice, ad quingentos passus; ubi
ex celLent em per en n em font em invenire est« . USJpor. Rad i m s 'k y, GZM, 1895,
309 i B a l !ti f, Strassen, 31.
9 U Cimu i P otocima otkopan e su baZJHike, dok su u
evidentirani ostaci naseobine. Za Cim. uspor. T. A n AP
8, Beograd, 1966, 142-144. Za Potoke: Rad i m s k y, Rimski grobovi kod
Han-Potoka blill:u Mostaru, GZM, 1890, 337 i P a t s e h, Rimsko glavno mjesto
u Bij elom polj u kod Mostara, GZM, 1904, 33-43. Za v. R a d i m s k y ,
i rimske sta•rine kod blizu M{)stara, GZJM, 1-8912, 33.2 •i d.
I s t i, nalaz]šta, Sara jevo, 189'1, 12•5 sl. 310.
10 B a ll ,j f, S tra-ssen, 28- 29; Ra d ·i m s k y, GZM 1894, 304 ; P a š a l •i
Naselja, 35-38; is ,t i, O n aseljima uzduž rim ske ceste Duv.n o- Var-
var a na Rami - Gorn ji Vakuf - Vitez - Zenica, Godišnj ak IDBiH, 1954, sv.
VI, 194 i d.

224
 Ballifov pravac mnogo je vjeroj atniji od ceste preko Tušnice i za
koju se posebno založio Radimsky1 \ a koja u stvari nije ništa drugo nego
sta ri put, koji se penje do visine od 1300 m. Osim toga, na Gra-
dini u Vidošima nije evidentirano rimsko naselje.
8. Samo l km sjevernije od M o kr o n o g a (na cesti Duvno-šu-
ica) odvajala se jedna rimska cesta koja je preko Pakline planine vodila
p rema Ravanjskom polju i spuštala u dolinu gornje Rame. Tim su prav-
cem Ballif i vodili itinerarsku cestu Salona-Argentaria 1'2 • Cesta
preko Ravanjskog i Vukovskog polja, tj. preko Pakline i Raduše planine
po svoj prilici je stari i rudarski put koji je Gornji Vrbas po-
vezivao sa Duvanjskim poljem, dok je krak preko Varvare (Gornja Ra-
ma) imao vezu sa dolinom Neretve. splet uglavnom planinskih pu-
tova (tzv. voznici) oko Prozora, Gornjeg Vakufa i Fojnice u stvari su ru-
darski i putovi, sa vrlo visokim prijevojima, pa u tome izrazito
planinskom (Vranica i Bitovnija sa prijevojem Pogorelica) ne
t reba tražiti rimsku cestu I reda. Jedan od takvih rudarskih putova an-
porijekla je i onaj koji je opisao Radimsky na potezu Križ-Kupres,
južno od Ovaj se planinski put dolinom Mutnice spuštao u pod-
Gornjeg Vakufa 13 •
9. velika raskrsnica putova (kvadrivium) bila je na Ri-
polju kod vrela U š i v e a (Kupreška visoravan). O ovome raskršu
je bilo govora. Na ovom mjestu prema sjeveru se odvajala itinerar-
s ka cesta - Salonae-Servitium (tzv. Solarski put), a prema jugu, u do-
linu Rame, put preko Ravanjskog polja, koji je dio recentnog
Solarskog puta 14 •
10. Vrlo raskrsnica putova bila je i u današnjem B u-
g o j n u (Bistue Nov a). Okomito na pravac naše magistrale vodila je do-
linom Vrbasa cesta koja je - kao i danas- povezivala dolinu Rame sa
Jajcem i dolinom Plive. Ovaj pravac je poznat iz Ravenatove
Koz mografije (IV, 19; 217-218): Baloia-Apeva-Sapua-Ber-
s e l l u m - I b i s v a (koruptela za B i s t v a?). Ako je Baloia, današnje
Sipovo na Plivi, onda Apevu, Sapuu i ostale Ravenatove postaje treba
t ražiti na starom putu Jezer o-Jajce-Karaula-Turbe - (Oborci?)-Bu-
gojno. Apeva b i mogla biti u Jezeru ili u Jajcu. Ubikacij a Sapue ostala
je do danas iako je bilo nekoliko kombinacija. od
p retpostavke da je Baloia = Bj elajce (Bilaj ce) na Crnoj rijeci nizvodno
od (Varcara), Truhelka je Apevu locirao u Podlipce,
S apuu u Bersellum u Mošunj , a Bisvu u Zenicu, a Ba-
loju u Baljvine na Vrbasu , Apevu u Šipovo (sic !), Sapuu u Donji Vakuf,
Bersellum u Varošište (Turbe) i Bisvu u Mošunj. je Ravenatov
p ravac identificirao sa >>Solarskim putem<<, ali se nije upustio u nesigurna

11 GZM, 1894, 304.

12 Us.po r . I ·p ogl avlje, di·o nica Bistue V·e tus - ad Matrkem. B a ll if,
Strassen , 26. P a š a l N aselja, 38 i d. I s t i, GZM, 1953, 278 i d .
1" O rimskim lwmunikacij.ama u ovom B a ll if, Strassen.
2.8-29, us·po'l'. P a š a l GZIM, 1953, 2·7t8 i d. I s t i, N aselja, 38-4r1 i 67-68.
I s t >i O naseLjima u zduž r imske ceste D-uvno - Varvara, 20·5---,2,14.
Cf. Rad i m s k y, A rheološki leksik on , s. v. Križ, i P . A n Nova na-
lazišta iz rimskog doba u Neretvi, GZM, 1960-1961, 334.
u B a s l er, GZM, 1953, 339.

225
 lociranja pojedinih Ravenatovih stanica, osim što je pretpostavio da je
Bisva = Bistue Vetus u Varvari15 •
Za Ravenatovih »civitates« na ovome pravcu nema
potrebnih elemenata u prvom redu orijentacije, jer Ravenat
pojedinih naselja ne daje distance. Osim toga, u kanjonu Vrbasa nizvodno
od Donjeg Vakufa nisu otkriveni tragovi naseobina i rimske ceste. Ce-
sta je vjerojatno išla preko Karaule, gdje je Hoernes (AEM, IV, 18) opi-
sao lokalitete kod Podlipaca (Jajce) i u dolini Lašve, ne-
daleko od Turbeta, na taj uski defile Vrbasa
Donjeg Vakufa i Jajca.
Izvjesnu indikaciju za približno lokaliziranje S a p u e pruža ter-
minacijski natpis sa Vaganca na Janju:: inter Sapuates et ... matinos
(Lamatinos?) iz 37--41. g. n. e. (CIL III 9864), koji je uklesan u stijenu,
uz lijevu obalu Vaganca (ili Kupreške rijeke). je da su ispaše s
desne strane rijeke pripadale jednom, a s lijeve drugom »pleme-
nu«. Mikrotopografska istraživanja koja sam vodio u vezi s
trase rimske ceste Salonae-Servitium (Tab. Peut.), dovela su me do zak-
da su S a p u a t e s držali zemlje od Vaganca, do doline
Vrbasa, pa i preko Vrbasa. Stoga bi Sapuu valjalo tražiti negdje u pod-
Janja, Komara i Karaule, tj. oko Jajca, Donjeg Vakufa, Tur-
beta i Oboraca.
Ako defile Vrbasa, najprirodniji bi pravac ceste bio:
Šipovo- (Baloia)- Jezero- Jajce- Podlipci-Karaula-Turbe-Kopi-
lo-Bugojno (Bistue Nova). Obilniji ostaci iz Jajca i Turbeta
(Varošluk). Sigurnog za rješenje ovog pitanja zasad ipak nema,
pa istraživanja treba usmjeriti na detaljnija topografska ispiti-
vanja ovog koje nitko nije ispitivao nakon Hoernesa (AEM,
IV, 18). Ovdje bih posebno istakao naselja u Turbetu (Va-
rošluk), koje je zauzimalo prostor, sa bazilikom u
centru 16 •
Cesta preko Karaule još jednom je povezivala obje velike itine-
rarske komunikacije.
ll. raskrižje cesta bilo je i u M o š u n j u (Stanecli), i op-
na polju. Na Gronice u Lašvu odvajao se put
prema Travniku, koji se može pratiti po njivama uz desnu obalu Lašve.
Ovaj se ogranak nastavljao prema Turbetu i vezivao na Ravenatov pra-
vac. I Travnik je u rimsko doba bio naselje17 •

15 Tr u h e l k a, GZM, 346-34·7. K u j u n d ž Cas opi s »Vrhbos-

na «, 1933, 255-256 i VAHD, 1925, 47 i d. P a š a l Naselja, 50.
ta Truhel'ka, GZM, 18·9·3, 685; Hoffer, 1895, 44;
GZM, 1924, 83; S arheologom, N. st. VI, 239.-
RevliziJono isko,pav.anje W70. g. pokazalo je da u Varoš1uku pripada
tipu dvojnih bazilika. Jedan stari k ar a v a n s k i p u t vodio je iz Turbeta na
- PuJac - šuma Mra"l.'i:njac ( u 'kojoj su eviidentitr .a ne antd Yke opeke,
H off er, GZM, 189'7, 60---461) - Kalin - Bugojno. - Put preko Karaule pot-
je i najnovi1j1im nalaJZJima naselja na njivama zv. Gromile i K a-
'menice, nedaleko Gradine u na seoskom putu Turbe - Potkraj (1973).
17 Hoffer GZM, 189·5, 48; Patscth, WM XII, W6; S ar -
heologom, 14. Na lok. Kršla u Travniku vidio je g. 1958. prof. prili-
kom radova na izolaciji temelja stare turske kasarne, više fragme-
nata vims\lcih madgrobnLh spomen1ka fragmenata), na koj•i ma je bilo i
na.1Jpisa. Ovi nala:?Ji su usti·tnjemi i upotmj.e!bljem•i za tucanik. Usmeno
prof. - Jedna rimska naseobina (zgrada?) stajala je na lok. Crkvi-
na uz desnu obalu Lašve, u blizini tvornice šibica, u Docu.

226
 Rimsku cestu Travnik-Mošunj slijedio je prof. i lijevom(?)
obalom Lašve. Kod stanice Dolac prelazila je na desnu obalu
i pratila je do Mošunja. Prof. je kod mosta na Gronici vidio na
dva mjesta spurile. Jedna od bila je duga oko 8 m, a druga
12 m, dok je sam put bio širok do 4 m 18 • Prilikom toga puta (oko
1950. g.) uništene su spurile i tragovi rimske ceste koja je vodila pored
Lašve do Malog Mošunja.
12. Jedan se put- izgleda- odvajao i dolinom B i l e prema sje-
veru1g. Na tom su pravcu, vjerojatno, stajale rimske naseobine u Šipra-
gama i I u donjem toku Bile bilo je više naselja --
u Poljanicama, Postinju i Ovaj put je bio povezan
preko Stranjana sa današnjom Zenicom. (Dolinom Vrbanje prema Banjoj
Luci vodio je\ jedan turski put, je kaldrma mnogo uža).
13. Prema mišljenju iz Mošunja, odnosno iz Viteza, od-
vajala se jedna rimska cesta preko sedla V j e tr e n i e e u Zenicu i vo-
dila dalje niz rijeku Bosnu. Izrazitih ostataka na ovom pravcu
nema"2 •
14. U V i š n j i k o m p o l j u, u Gromiljaku, kod Hadži-Bešli-
jine gdje se - vidjeli smo - nalazilo rimsko naselje, od-
vajala se jedna cesta prema Visokom i Brezi. U stvari, bio bi to završni
krak Dolabeline ceste ad Hedum castellum Daesitiatium. Cesta nije prolazila
kanjonom rijeke, nego b rdom preko Kruševske kose, te se kod
spuštala u polje, a odatle vodila prema Podlugovima i
gdje je po svoj prilici bio castellum Hedum (Gradac u
U polju ovaj se ogranak vezivao na rimsku cestu dolinom Bo-
sne, koja je povezivala Sarajevsko polje sa Zenicom 24 Jedan stari put koji
izbjegava dolinu Bosne vodi iz preko Mrakova i u Semi-
zovac.
15. Iz V i š n j i e e odvajao se jedan ogranak dolinom Lepenice
prema gdje se spajao sa cestom Narona-Nevesinjsko polje-Ko-

18 Usmeno prof. - U Docu na La<šVJi bio je kalffieni

most - n a jedan luk - koj1i je topovima pm·ušio Omer-paša La tas, H off er,
GZM, 1H915, 5:2 i P e tr o v S arheolo.gom, 9. - B a ll if, Stras·sen, 51, u
pop.isu milj-okaza navodi i fragmentarni miljokaz iz 'Pravnika 4,g). Nalaz
drugog dijela ovog istog kamena, kako me je informirao prof. pokazao
je da se ne radi o miljokazu nego o stupu. Oba fragmenta su pohranjena u
muzeju u Travniku. O miljokazu, uspor . H off er, GZM, 1895
50.- Cesta iz Travnika u Mošunj mogla je voditi i preko Osoja u Dolac, i dalj e.
19 H off er, GZM, 1H9:3, 3213: »Ipak je dosta o-snovano .m i.šljenj.e da je od
Zenice preko Stranjana i Pojske na Bilu (na Biloj starinski most u Postinju
kod MaJ·i na, str. 3221), a odanle na Vrbanju te taJm u Banj-u Luku v.odila rim-
ska cesta .i svijet kazuje o staroj kaldrmi u šumama Vti•soko nad Bilom po
kojoj se može hodati na Vrbanju, ali malo ko ,z na ovaj put« .
20 Rad i m s k Y, GZM, 18:91 2, 75.
21 H .o ffer, GZM, 118·915, 5:9; Sie lski GZM, W.31 , 7; S
arheologom, 2.. Cf. K u j u ·n d ž GZM, 1916, 477.
Cestu preko Vjetrenica posebno je ispitivao P a š a l GZM, 1953,
2a3, sl. 3.
P. A n Lepenica, Saraj evo, 1963, 167. U kod Podlugova
je poznati natpis Batona Likajeva sina (Bato Liccai f.), sa n ajv·iše dir-
skih imena, V ·u l Spom. 77, Beograd, 1934, br. 16, p. 40. - Cesta nije Js-
pitana. Ona prolazi zapadno od Cr k v i n e, u Podastinju, koja je jedno od
prethistorijskih sa naseljem i utvrdom (v. A n-
Lepenica, 156 i 162).
24 I. B o j a n o v s k .i, Rimska cesta dol1inom Bosne, v. bilj . 39 u pogl.
IV.

227
njic-Ivansedlo-Sarajevsko polje-Romanija - Han-Pijesak-Podrinje
(Domavija)• 5 • Na ovoj sam trasi u našao jedan depo željeznodob-
nih kopalja, što govori o predrimskom postanku ove komunikacije.
16. Kod H a n-P l o e, u polju, odvajao se
jedan krak koji je vodio u dolinom Lepenice preko Kuliješa i
Mokrina. Kod bila je raskrsnica, jer se jedan krak
odvajao i prema sjeveru te preko Goduše vodio u Visoko. Na osnovu
rimskog materijala pretpostavlja da je
kod bila jedna m a n s i o, ali je vjerojatnije da je ovdje bila
mutatio. Odavde i nalaz anepigrafskog miljokaza, a zanimljivo je
i narodno o »crkvi<< na vrelu sv. Ive, gdje je ovaj miljokaz otko-
pan. Bilo je navodno i drugih kamenih fragmenata. - I napokon, na
u blizini izlazio je još jedan put koji je dolazio iz
Kreševskog polja preko Homolja i Kuliješa, dok je preko Višnjice Kre-
ševsko polje bilo povezano i sa Visokim (via Goduša). Jedan miljokaz evi-
dentiran je i na
17. Cesta Salona-Argentaria izbijala je u Sarajevsko polje u pod-
B l a ž u j a, gdje je evidentirano više rimskih Tu se spa-
jala sa cestom iz doline Neretve, koja je preko Romanije vodila za Pod-
rinje.
Osim navedenih, bilo je i drugih pravaca lokalnog ili
regionalnog ali bez detaljnih mikrotopografskih ispitivanja koja
bi dala oslonac za datiranje i za stratigrafiju cestovne mreže, o njima se
ne može ništa pouzdanije Po sadašnjim saznanjima ne može se
ni kada je bila veza Dolabeline ceste ad Hedum castellum Dae-
:sitiatium sa Sarajevskim poljem. Vjerojatno se to zbilo uskoro nakon Do-
labele.
B. Višestruke veze su postojale i magistralnim cestama Sa-
lona-Servitium i Salona-Burnum-Ulcirum - dolina Sane. I ovdje na-
vodim najvažnije, samo one koje se mogu potvrditi arheološkim nala-
zima ili drugim indikacijama.
l. Iz M u (Andetrium) se jedan ogranak odvajao i dolinom
Sutine vodio do Ekvuma. Na ovom pravcu nisu evidentirani tragovi rim-
ske umjetno ceste (via munita), ali je ona zbog veze
Ekvuma i Andetrija, koji je kasnije ušao u agerski sastav Ekvuma. I
ovaj put je autohtonog porijeklal.!ll.

25 An Lepenica, 163.
26 A n Le,penica, 168. - Mdjokaz kod vrela sv. Ive -otlwpa•n je
wz sadatšn:ju cestu, što pokazuje da se današnja cesta na ovom odsjeku
uglavnom po1kl 21pa sa r imskom cestom. To se može za cestu Bu-
- K iseljak - Blažuj, na što ukazu}u n.ieZJ:ne 'k arakter.isti.ke.
Tek tu i tamo u novij e vrijeme je radijus zavoja, dok se u niveleti
trase nije promijenilo IJJgta.
27 E v a n s, I.R, lU, 16<-U17. I. C re m o ·š n j lk , Izvještaj o is,k op:inama u
kod Blažuj a, GZM, 1'953, 303-304. S er g e .i e v s k i, A r heološki
nalazi u Sarajevu i okolici, GZM, 1947, 33-36: na Crkvištu u Blažuju, ležao
je u doba lwmpleks ZJgrada. Uspor. Tr u h e l k a, GZM, 1890, 9G,
s l. 2 i P a t s e h, GZJM, 1894, 3413-34'5.
2s B a 1 if, Strassen, karta, ovim pravcem vodi cestu Salona - Aequum.
Cesta je kao sigurna, aii neisp)otama. USlpor. Ve.i th, Die Feldziige,
84 i sl. 17, koH ov.om komun1kaci}om 'p ovezuje Andet.r.i j sa S. G u-
n j a a, T.op. pitanja, 33-3:8.

228
 2. Jednom prometnicom je E k v u m svakako bio povezan i sa Kni-
nom, ali ni u ovom ne znamo da li je to bila komunika-
cija. Na ovoj su cesti ležala brojna autohtona naselja i gradine u Gornjoj
Cetini, a pravac joj treba pretpostaviti lijevom obalom rijeke Cetine"-9 •
3. U V i d o v i i m a, nedaleko od Grahova, kod Begovac vrela,
odvajao se put koji je preko današnjeg Grahova Diciona povezivao
sa Livanjskim poljem. Na ovome pravcu, osim Grahova, evidentirana su
znatnija rimska naselja u Grkovcima i Gubinu. Ovaj put izlazio
je u Lištanima na magistralu Salona-Servitium'30 •
4. Jedan put je iz Dr v ar a vodio dolinom Unca te preko Preodca
i Rora vezivao Unca sa poljem. Na itinerarsku ce-
stu Salona-Servitia izlazio je kod Glavica na polju. Tra-
govi ceste nisu se ni na ovom pravcu iako je ova komu-
nikacija vodila po geološki terenu. Stoga se može da
ni na ovom pravcu nije postojala zidana cesta (via munita ili via strata)31 •
5. Napokon, kako smo vidjeli, cesta Burnum - dolina Sane raz-
dvajala se u tri smjera na L a n i š t u . Jedan krak je vodio prema is-
toku, te se preko Sitnice i Dubice vezivao za magistralu Salona-
- Servitio na kraškoj visoravni Trijebovo iznad Na od-
sjeku Sitnice i Dubice se >>stara kaldrma«,
široka oko 4 m. Na dionici i Sitnice ovaj put nije vodio
pra"'vcem današnje ceste nego preko Donjeg Ratkova. S
obzirom da su na arealu današnjeg bile put je vodio
preko brda na kojem se nalazi srednjovjekovni grad Obilje rim-
skih crepova i opeka na starom gradu ukazuje da j e na ovom po-
ložaju i u rimsko doba bila utvrda (bu1·gus, specula).
6. Kod K l j u a odvajao se od opisane komunikacije krak koji je
vodio uz Sanu, te preko Slatine i Srijede izlazio na magistralni pravac
Salona-Servitium u Medni. Ovaj pravac je samo ostacima rim-
skih
C. Osim navedenih vicinalnih i regionalnih na pravac
Salona-Siscia, cesta Salona-dolina Sane bila je višestruko povezana i
sa cestama na zapadu, koje su unutrašnjost provincije povezivale sa gra-
dovima na primorju (Salona, Siclis, Tmgurium, Rider, Iader, Senia), a
preko njih i sa velikim cestovnim raskrsnicama kao što su Sisak i Akvi-
leja, preko koje su u Italiju vodile sve ceste iz Dalmacije i Panonije.

P a t s e h, GZM, 1899, 71. Z a n i n o v i Delmati, II, 26. Isti, acta VII,

303.
Uspor. I .poglavlje, dionica P·e lva - Sal\ni.ae. - Jedan v.id nalni .put,
'koji je vjerojatno polazio iz Grkovaca, vezao je Grahovsko i Livanjska polje
sa poljem. polje), gdje smo ubicirali
Salviae, i Bastasa na Livanjskom polju, gdje je n a Ba:sta!šiJce bHo znat-
nije autohtono naselje, je preko Staretine na više mjesta široka
kaldrma koja se još .i danas u lokalnom prometu ·kor.is1Ji, S er g e j e v s k i,.
GZIM, 19142, 124.
31 S er g e j e v s k ;i, GZIM, 194t2, 12•4. I s t i, Rimskii spomenici i:z Livna i
Prekaje, GZIM, 1931, 22.
32 Us,por. I poglavlj-e, di01nice Sarnade - LeusaJba i LeusaJba - Lamatis.
- Rekognosckanjem su u u novije vrijeme brojni
anti<cki lokaHteti. U Medni ;je izlaZJi-o d :put koji je refugij u Gornjim Vnbljani-
ma vezao sa mag.Lstralom. Ovaj put je u narodu ;poznat pod imenom »Put Cr ne
kralj.ice«.

229
 l. bilo je u M a g n u m u (Balina glavica). Je-
dna cesta je vodila prema Trogiru i Saloni, vjerojatno preko
gdje je ulazila u trasu itinerarske ceste Salona IX Siclis V Tragurio XV
Lorano-Ad pretorum XX ? XI S(c) ardona XX Jadera (Tab. Peut.) S ove
ceste vjerojatno i miljokazi iz Kaštel (C. III 143338 ),
C. III 10174 i VAHD, L (1932) 22, i Trogira (C. III 10173). Po svoj prilici, na
ovoj se trasi nalazio i Rid er (municipium Riditarum), iz kojeg
miljokaz Valentiniano et Valenti Augustis, za koji je smatrao da
je to dosad prvi miljokaz sa ceste Salona-Tragurium-Riditae-Scar-
Rider je imao vezu i sa Burnumom preko Sca.r done. se da j e
jedna cesta i mun. Magnum povezivala dolinom sa Skardonom34 •
2. Vrlo važna raskrsnica putova bila je u B ur n u m u, iz kojeg
su komunikacije vodile u Salonu i Jader, a posebno je bila ona
prometnica koja je preko Burnuma vezivala cijelu južnu Dalmaciju sa
Senjom (Senia), odnosno Akvilejom. Ova je komunikacija vodila preko
Like. Iz Senja je vodila na Trsat (Tarsatica) i dalje preko Trsta (Tergeste)
u Akvileju, koja je bila ishodište svih cesta u pravcu Italije. U Lici je,
kod stanice Avendo, bilo odakle se jedna cesta odva-
j ala i prema Sisku. Od ceste Avendo-Siscia jedan je krak svakako do-
lazio preko Drežnika (?) i u dolinu Une (Raetinium?), na taj
pounsku regiju sa sjeverozapadom35•
3. stjecište komunikacija bilo je i na P e tr o v a k o m
p o l j u, na koje su izbijali putovi iz dolina Sane i Une. Ballif ima ucrtan
pravac kao siguran, ali još neustanovljen. I drugi is-
su mišljenja da je na toj liniji morala postojati rimska cesta.
Neki, na tom pravcu traže i magistralnu komunikaciju Salona-
polje-Siscia. Do danas, nisu otkriveni tragovi
bilo ceste (via munita) na pravcu Stoga
bi bilo realnije u tom tražiti neki vicinalni put na autohtonoj
osnovi. Isto takav put treba tražiti i na liniji Petrovac-Krnjeuša-Krupa
u dolini Une.
da su u dolini Une, i Bos. Novog ustanov-
ljeni ostaci rimskih naseobina i tragovi rimske ceste, kao sigurno se može
uzeti da je od niz Unu vodio jedan put >>kao veza ceste
koja je kroz Liku išla pravcem Salona-Siscia (via Avendo?, I. B .) i ceste
koja je dolinom Sane izlazila na Unu «. O daljnjem pravcu ove komuni-
kacije ne može se ništa Sasvim opravdan bio bi i pravac
Bos. Novi-Kostajnica-Sunja, kako je smatrao i Radimsky, koji bi kod
Sunje izlazio na itinerarsku cestu Siscia-Ad Praetorium-Servitio, itd.
(Tab.

00 VAHD, 49, 1926-2 7, .145-146, sl. 7 i priložena karta.

34 M li ll er, IR, Tab. Peut., segment VI 1-5 ; 474-5 i karta 138 .
M M i ller, IR, Tab. Peut., segment V 1-5; Strecke 50 i karta 137. Cf.
p. 210.
3 6 J edan put je mogao voditi i prema sjeveru: (ili
;Gata), Ilidža, B ugar-grad i dalje (Rad i m s k y, GZM, 1893, sl. 1). Prob-
lem r.imskih komunikacija n a linij'i Petrovac - i - Bos. Novi op-
širno je raspravio E. P a š a l Naselj a, 14-16. U spor. Rad i m s k y, GZM,
18•9!1 , 443. - Na komunikaciju dolinom Une bilo j·e ,povezano i rimsko naselj.e u
D . RaikanJima, GZM, 1890, 7.

230
 4. Za Rimlj ane je cesta kroz dolinu S a n e imala i veliki gospo-
darski jer je prolazila kroz rudarsko u kojem se vršila
živa eksploatacija željeznih ruda (Kijevo, Šehovci i Stari Majdan u dolini
Sane, a Blagaj , Maslovare, Rakanske Barice
u dolini Japre). Sasvim je opravdana p retpostavka da je jedna cesta li-
n ijom Gornj et Sanica-Jelašinovci-Lušci-dc.lina Japre
-Ovangrad- Blagaj na Japri) povezivala cestu u dolini Sane sa cestom
e: dolini Une . Kod Jelašin ova ca je 1879. g . depo od 60 kg rimskog
novca, d ok rimska utvrda Ovangrad u na J apri nije ispitana ni
d o danas. To i brojne rimske naseobine u dolini Japre, a po-
sebno veoma intenzivna metalurška djelatnost, iza koje su ostale velike
naslage troske (troskovišta ili halde), koje su u poslj ednje vrij eme ispiti-
·,-ali i Basler 37 •
5. Jedan vicinalni put (via d,i verticula) povezivao je rudarsk o-me-
taluršku ofic in u u S t ar o m M a j d a n u sa magistralnom cestom u do-
lini Sane. Taj se put u glavnom poklapa sa sadašnjim putem Milin Birt-
-Stari Majdan . Iz Majdana je sigu rno postojala i veza sa dolinom Japre
u kojoj se nalaze prostrana troskovišta38 • Rimske ferra1·iae u Ja-
r.ri oslanjale su se na rud išta oko Ljubij e - što govori za vezu Japra-
-Ljubija.
6. Napokon, se da j e još jedna vrlo komunikacija po-
vezivala rudišta na Sani i Japri sa Siskom, a vodila je dolinom Žirovca
kroz poznato r udarsko Banije. Ovoj je cesti pripadao i miljokaz
Septimija Severa i Karakale iz Dragotine, južno od Gline (CIL III 15199
= AIJ br. Ovoj komunikaciji mogao bi pripadati i onaj potez ce-
ste sa austrijske generalštabne karte i Moštanice (oz-
kao Romerstrasse), južno od Siska, koji spominje i

37 Rad i m s k Y, GZM, 1B9.1, 43• 4 i 444, sl. 6. P a t s e h, Rimska nalarzJiJš ta

u .kotaru novljamskom, GZJM, 18918, P a š a l d: O rudar-
stvu Bili, GZM, 1954, I s t i, Die Wi•r tschaHsbeziehungen zWiischen dem
Hinterland der Adr ia nnd dem romischen Limes an der Donau Acta ]II 1963
str. 167-11716; I s t i, Rolle und Bedeutung der romischen
Westbosnien fiir den Pannonischen Limes, Studien zu den Militargrenzen
Roms, Koln-GraJz, 196·7, 1217___.;130. L B o j a n o v s k i, Severiana Bosnensi·a,
Cla nci i Tu2)la, 19712,, 37----'52. B a s l e .r, Kulturna istorija BiH, 11966,
345. U spor. S er g e j e v s k i, Arheološki nalazi kod i Bos. Novog, GZM,
1939, ,1 0-14, ti Zrtv.enLk Dolihena i K as·i ja, 1965, 7. S k ar Romi:sche
Ans·iedLung :in Mala Rujiška, GZM, 1928, 99. - U Ra!kanske Barice ubicirao je
Tr u h e l k a CLandate (IRav. IV, 19, 218, ed. Schnetz = Clan de, i!b, 2117), G·ZM,
1890, 7. Uspor. B a ll if, Strassen, 16. O cestama u dolini Japre uspor. P a š a-
l Naselja 12, gdje se citira i ostala literatura. Cf. ovdje p. 217. Za
GZM 1954, 57, za Ovangrad GZM 1891, 444, sl. 6.
38 V l. S 1
k ar 1928, 99-;H}O, ·sma-tra - na osnovu tragova na terenu
- da j.e pored Male Ruj,i ške .prolazio rimski put koJi je dolinu Une povezivao
sa rudarskim distriktom Stari Majdan - Prijedor. Taj put je vodio dolinom
JaiPrice.
30 1
L B o j a n O• v s k i, Novi Elagahalov miljoka,z Bosa.ns·k e P osa Vline,
VAM, VI-VII, Zagreb 1972-73, 173. I s t i, rudarstvo u Bosni u svjetlu
epigrafskih i 'izvora, sa prilogom: ferarija u Starom Maj-
danu kod Sanskog Mosta, Simpozijum >>Rudarstvo i metalurgija Bosne i Her-
cegovine od praistorije do XX vijeka<<, Zenica 1973. Cf. E. P a š a-
l Production of Roman Mines and Iron-Works in West Bosnia, AJ, 1965,
81-88.
4 B VRAD, IH, 1898, il.9H, bilj. ,2.

231
 U ovom pregledu izneseni' su putovi; koji su se
s vremenom nadovezivali na ceste poznate sa solinskih natpisa, ili su kao ta-
kvi postojali od ranije. O ovih putova ipak ne može se raspravljati
kao o hodološkim Rekonstrukcija njihovih pravaca
uglavnom se temelji na predrimskim i rimskim naseobinskim elementima
i drugim za hodologiju relevantnim faktorima. Po svoj prilici
ovih komunikacija nije nikad prerasla u zidane ceste kakve su bile velike
magistralne komunikacije. Ipak, iako je dobar dio ovih putova i dalje
ostao na nivou predrimskih autohtonih prometnica, oni su za upravu i
gospodarstvo rimske provincije Dalmacije bili jer su
vali cirkuliranje prometa u svim pravcima i zapadno od magi-
stralnih cesta.

232
 VIT

KRATKI EKSKURS O UBIKACIJI DELMINIJA

Nova epigrafska potvrda mun. Delminensium iz Prisoja, koji u širem

(administrativnom) smislu pripada Duvanjskom polju, unijela je i neke
nove elemente u rješavanje problema ubikacije Delminiuma. Ovaj nat-
pis definitivno otklanja gotovo zaboravljenu Mommsenovu teo-
riju o lokaciji ovoga grada na Gardun kod Trilja 1 i ujedno
punu opravdanost lokalizacij e Delminija na Duvanjsko polje. Topograf-
ska i hodološka ispitivanja rimske ceste Salona- ATgentaTia (Tab. Peut)
pokazala su da se Delminij nije nalazio kao putna stanica na ovoj
itinerarskoj komunikaciji i da u Duvno treba ubicirati putnu stanicu
Bistue Vetus, a ne Delminij, kako je smatrao Patsch. Ako je to
onda se mijenja i ostala topografija ove ceste koju su Patsch a za njim
i zasnivali upravo na identifikaciji Duvno-Delminij, u prvom
redu otpada lociranje Bistue Vetus u Varvaru, a Bistue Nova u Zenicu
ili Mošunj. Ubikacija Delminija nije samo zbog
ostalih putnih stanica na cesti Salona-Argentaria, nego ujedno i
provjeru vjerodostojnosti Tabule kao historijskog izvora.
Patsch je Delminij ubicirao u Duvno jer ovaj položaj po nje-
govom mišljenju bolje odgovara sa prometnog gledišta nego gradina Lib
u gdje je po Patscu bio predrimski Delminion. Patscheva
iskopavanja u Duvnu nisu dala direktnih epigrafskih potvrda za takav
ali je bogati arheološki materijal, ostalim i >>gradski fo-
rum«, sa dva fragmentarna carska natpisa, koja
na neke nepoznate carske munifice11cije, dovoljno snažan argume-
nat u prilog Patscheve teze!. Još 1895. g., dekurionski natpis
iz Zbanice Patsch je iznio i mišljenje da se Delminij nalazio

1 Na osnovu natpisa CIL III 3202 iz Trilja o popravci most a preko Ce-
tLne 184. g. n. e. Uspor. CIL III p. 358. - na najnoviji iscrpno: prtik az
A. B u dr o v i e h a, Ubizaeione del eapoluogo preromano dei DaLmati, Atti e
Memorie della Societa Dalmata di Storia Patria vol. VI, Roma, 1969, 119-125.
M. Z a n i n o v Delmati I, 44 i II, 10. I s t i, Delmlnij, Primjedbe uz loka-
ciju, V AHD, LXIII-LXIV 1961-62, 49-55. U spor. P a t s e h, PWRE, IV, s. v.
Delmi:n um. U Gardun Delminij lociraju osim Mommsena: A l a BD,
I, 21, 3&, 51; Tomaschek Topographia, 505; Zippel, Rom. Hersch. 131;
Cons, Dalmatie 105; Hirsehfeld, Hermes 25,352 i Bauer, AEM XVII,
135. Na Duvanjsko polje lociraju Del m inij: B u l BD, X, 153; E v a n s AR.
I i II, 68. A. M ay er, Die Spreehe, 118, s. v. t.a:i,fl{vtov.
e P a t s e h, Prilog topografiji i povijesti Zupanjca - Delm:niuma, GZM,
1904, 307-346.

233
na Duvanjskom U tom uvjerenju ga je još više drugi de-
kurionski natpis iz Šuice4 •
Kad je o boljem prometnom položaju Duvna, Patsch je bio
potpuno u pravu. Sam Patsch je istražio i opisao rimsku cestu od Priva-
le do, Duvna i objavio dva nova miljokaza iz samog Duvna. Cesta je bez
sumnje prolazila kroz Duvno. Drugog pravca nije ni bilo. ne
zadovoljava Patscheva teza o dva Delminija, o predrimskom udaljenom
9 km od Duvna i rimskom u Duvnu. Da li se može pretpostaviti
da su Rimljani, time što su premjestili naselje, prenijeli i njegovo ime
kad je u samom Duvnu postojalo predrimsko naselje oko
gradine, koje je svakako imalo i svoje staro ime. Zašto se novo rimsko
naselje nije nazvalo imenom starog naselja? Osim toga, ako je gradina
Lib predrimski Delminij, onda se po njoj moralo zvati i prostrano rim-
sko naselj e pod Libom u koje u stvari predstavlja kontinu-
itet prethistorijskog naselja na Libu, kao njegove akropole5 • Sve su to
pitanja na koja Patscheva teorija nije dala odgovora.
Tek su u u najnovije doba i Budrovich pokušali izgla-
diti Patscheve teze.
je predložio da se predrimski Delminij locira na Gra-
dini kod Gaja, iznad samog Duvna, je relativna i apsolutna visina
nešto viša od one na Libu (1078 n aprama 1033 m), pa ova gradina svojim
dominantnim položajem još efikasnije kontrolira komunikacije na Du-
vanjskom polju od one na Libu. Uz to se svi podaci izvora koji govore o
Delminiju mogu jednako dobro primijeniti i na Gradinu kod Gaja, a sa
nekih aspekata i bolje nego na Lib. Patsch je, naprotiv, smatrao da obje
gradine u blizini Duvna, gradina i ona kod Gaja »ne odgova-
raju podacima o i snazi starog Delminiuma«6 •
Suštinu problema svodi na tri
l. Ako je rimski Delminium bio u Duvnu - se i sam pri-
klanja - onda je i njegov gradinski prethodnik morao biti u blizini, i to
na Gradini kod Gaja.
2. Ako je delmatski Delminion bio na Libu u onda se
i rimsko naselje pod Libom moralo zvati Delminium.
3. je i pretpostavka da je rimski Delminij bio ob-
novljen n a istom prometnom gdje je ranije bilo delmatsko naselje.
U prilog tome bi govorila gradina u Duvnu7 •
Iako na uklanja antinomije Patscheve teze
o ubikaciji Delminija na liniji Duvno-Lib, ni sam time ne rješava
problem.
analiza temelji se na što sva rimska naselja
delmatskog imaju svoje gradinske prethodnike. Rimski grad -
nasljednik nalazi se »ili ispod ili u neposrednoj blizini ili se srastao

'3 GZM, 1895, 285: . .. rus] Nep(os) [ ... b(ene)] m(erenti) p(osuit). [(Loco)
d(ato)] d(ecuri-onum) d(ecreto).
4 GZM, 1902. 7: ... sac(rum). P. Ael(ius) Pi[... v(otum)] s(olvit) l(oco)

d(ato) p(ubLice).
s O naselju na lok. Seline i Kamenice u P a t s e h,
IGZM, 1904, 349--350, kaže da je to >>drugo nalazište u
polju« (lp. 34'9). Odavde n adgrobni spomenici sa natpisima.
6 P a:tsch, GZM, 1904, 309.

7 Delminium, VAHD, 1963-64, str. 54-55 i Delmati II, ll.

234
sa svojim gradinskim prethodnikom«. Patscheva ubikacija Delminija na
liniji Duvno-Lib bila bi u tome pogledu bez analogija8 .
Do istog nezavisno od došao je A. Budro-
vich. I za njega su prometni razlozi koje je Patsch naveo kao uzrok pre-
mještanja rimskog Delminija sa Liba u 9 km udaljeno Duvno i suviše ne-
dovoljni u sa ostalim ubikaciju Del-
rninija u Duvno kao sigurnu, i ovaj autor nakon svestrane analize situ-
acije na Libu i na Gradini kod Gaja » .. . non ci sia alcun bi-
sogno di cercare sul promontorio Lib la Delminio pre-romana, mentre
molto pili verosimile e pensare ai castellieri sopra Županjac (Duvno) quali
rif ugi di guerra per gli abitanti della Delminio pre-romana<<9 •
Tako smo u raspravi o ubikaciji rimskog Delminija, koju je
još Mommsen lokacijom u Gardunu (CIL III p. 358), ponovno
došli do saznanja da su i delmatski i rimski Delminij - jedno. Ali gdj e
se nalazio taj stari grad - eponim plemena Delmata (Strabo VII, 5,5;
App. Ill., ll), koji je bio plemenski centar još i u rimsko doba,
iako ga je Nasika malim << (mikran d ' epoiese)? Da li je municipium
Delminensium stvarno bio u Duvnu, kako se to smatra?
Svi relevantni argumenti govore u prilog ubikacije Delminija
negdje na Duvanjsko polje. To su u prvom redu dekurionska nat-
pisa, od kojih je onaj iz Prisoja sa punim imenom grada, a onaj iz Mo-
kronoga sa rekonstrukcijom toga imena (DEC DLC - d ecm io
civitatis Delminensium?) 10 • U drugom su planu srazmjerno bogati arheo-
loški nalazi ne samo u Duvnu, Mokronogama i dr. 11 nego i
novootkrivena, i još neispitana naselja u Crvenicama i Prisoju 12 • Tom·2,
svakako, treba dodati i medievalnu tradiciju1'3 • Je li taj Delminij bio
upravo u Duvnu, kako je Patsch i kako i Budro-
vich?
o ubikaciji Delminija, Budrovich i nisu
uzeli u obzir sve arheološke, napose topografske i hodološke faktore .
ostalim, njima nije bio poznat ni novi natpis iz Prisoja, kao ni ostaci
naseobina u Prisoju i Crvenicama. Oni su k tome iz vida is-

8 Delminium, 54 i Delmati II, 5 i d.

9 N. dj., 141. Cf. B u dr o v i e h, Postille, Adratica, 483-485.
10 S er ·g e j e v s k i, nala•zi u Bosni, GZM, 19r57, 109-110. Za
ovaj natpis Sergejevski kaže: >>Naš natpis, iako sa dopunom, prvo je manje-
-v;iše s·i gurno da je Duvno, koje sada nosi ime Tomislavgrada,
sa rimskim Delminiumom<< (p. 110). Sergejevski kaže da je
>+lokacija Delminija, jednog od najvažnijih gradova plemena Delmata, ostala
nesigurna. a isto tako lokaLizacija njegova rimskog nasLjednika« (podvu.k ao I.
B.). Uspor. M. P a v a n, Ricerche, 81.
11 ,p a :t s e h , n . d., 307-365 .
12 Za Crvenice vidi l. B o j a n o v s k i, Novi šljem iz Crve-
nice, N. st. XI, 1967, 181-185, i bilj. 2. I s t i, Bilješke iz arheologije I, ibidem,
IX, 194 i XI, 193. B. C o v i Grobnice željeznog doba iz Crvenice kod Duvna
VAHD, 1961-62, 25-47. U spor. Rad i m s k y, Starine kotara u
Bosni, GZM, 1894, 294 i 309. P a t s e h, Prilog povijesti grada Novae, GZM
1894, 105-106. - Za Prisoje v. l. B o j a n o v s k i, Prisoje, Buško blato,
Duvno - bazilika, AP, 10, 1968, 162-165 i T. LVI sl. l. I st i,
Nova epigrafska potvrda Delminiuma sa Duvanjskog polja, GZM, 1970, 5-18.
I s t i , dj . cit. u bilj. 33.
13 T. Ar e h i d i a e o n u s, Historia Salonitana, L e. ed. F. Zagreb,
1894, 3: »Est enim regio quaeda m i n superi bus partibus quae dici t ur D elmina,
ubi antiqua mo enia host-enduntur; ib iq ue fu is se De !mis civ i t as rnemora tuT-«.
Uspor. D. Fa r l a t .i, Illyr:cum sac rum IV, 168.

235
pustili i prometni faktor, koji je i naveo Patscha da rimski Delminij pre-
mjesti punih 9 km zapadnije od navodnog predrimskog Delminiona na
Libu.
Iz rekonstrukcije komunikacije Salona-Argentarija,na dionici Ad
Libros-Bistue Vetus, koja je u punom skladu sa arheološkim i historij-
skim (Tab. Peut.) podacima, proizlazi - kako je - da u Duvnu
nije bio Delminium nego putna stanica (mansio) Bistue Vetus. Podaci
Tabule na ovom dijelu ceste su pouzdani i m o g u s e k o n tr o l ir a t i
milijacijom sa miljokaza iz Da je Delminij bio u Duvnu,
je da bi ga i Tabula spomenula. Problem se dakle ne može objašnjavati
greškom Tabule, odnosno lakunom na Tabuli 15 . Vjerojatnije je da ovaj
grad ili nije bio na ovoj komunikaciji, ili nije bio putna stanica. Poznato
je, naime, da su na itinerarima ubilj ežene samo putne (poštanske) stanice.
Uostalom, Patschu je bila potrebna lakuna na Tab. Peut. da opravda lo-
ciranje Bistue Vetus u Varvaru, ali je i ta ubikacija nakon epigrafske
analize spomenika sa oznakom mun. Bist . .. nesigurna 16 • Nema opravda-
nja ni identificiranje Delminija sa Bistue Vetus, kako su predlagali
i jer se Delminij u izvorima spominje uporedo sa Bistuom17 •
Iz svega ovoga što je naprijed navedeno proizlazi da Delminium nije
bio u Duvnu, te da ovaj stari delmatski grad treba tražiti na nekoj drugoj
od mnogobrojnih gradina Duvanjskog polja (Radimsky ih je opisao 41),
koje bi u isto vrijeme odgovarale podacima izvora, a gdje bi
i ostaci ne samo rimskog nego i p r e d r i m s k o g na-
selja. Na Gradini kod Gaja, iznad Duvna, nema prethistorij-
skih nalaza, koje bismo s pravom morali s obzirom na
i predrimskog Delminija. S druge strane, iskopavanja na Crkvini
u Duvnu, dala su, istina, dobre rezultate, ali nalazi nose izraziti biljeg
r imske importirane kulture, iako bismo u jednom takvom naselju
koje se razvilo na autohtonom supstratu i snažan do-
izraz. U Duvnu nema bogatijih nalaza · ni iz doba,
iako je Delminij (municipium Delminense) 16 i u kasnijoj antici bio zna-
centar, pa je 591. g. postao i središte biskupije (Delminensis
ecclesia) 19 Ni arheološki materijal iz Duvna ne govori, dakle, u prilog
identifikaciji rimskog naselja u ovom gradu sa Delminijem.
Treba imati na umu i to da u ono vrijeme, kada su Rimljani uda··
rali osnove svoje cestovne mreže, Delminij više nije imao onaj
kao u ranijoj fazi razvoja, tj. u doba prvih borbi Delmata sa Rimljanima
(156. i 155. g. pr. n. e.). Tome dakako nije toliko razlog u tome što bi Del-
minij nastradao u borbama (opsade Figula i Nasike) koliko da

14 CIL III
15 P a t s e h, GZM, 1906, 158. P a š a l Naselja, 47-48 i AJ, III, 66.
16 V. I]! poglavjje, uvodni
17 L. J e l GZM, 1898, 549. J. K u j u n d ž Vrhbosna, 1933, 258.
18 F . S i š izvora hrvatske historije, Zagreb, 1914, 162.
19 F. S i 'Š Povijest Hrvata Zagreb, 1912>5, 228, !bilj. OO, gdje se kaže:
»Bisikup se delminijski doduše ne spomi;nje u aktima sa1oni·taJniskog s1inoda
530. i 5,33., ali zato ,p ozna splitski cr.kven:i sabor 9'28 . .pored skradinske i
biskupije i delminijsku (delminensis eccl.) kao ispražnjenu Doc. 195).
Prema tome postojala je delminijska biskupija poslije 533. (vjerojatno u vezi
sa sinodalnim no ona je 610. i 615. za varvarskoslo-
venskih provala propala. ;porulšenim gradovima pop Dukljanin irzr.ijekom
navodi i grad Dalmu. Obnovljena je opet oko 13!20, ali ne znam kojim ;pwo-
dom«. Uspor. S i š I, 2:22. D. M a n d Duvanjska biskUJpija od
Xl'V-XVII st., Zagreb, 1936, 1-3.

236
se težište plemenske Delmata prenijelo iz unutrašnjosti na primorje.
je
I ak o i dalje ostao centar, koji je postao eponim ple-
menu, Delminij se ipak nije morao nalaziti na rimskoj magistralnoj pro-
metnici. Njegov vojno-strateški u doba samostalnosti Delmata -
po izvorima- treba tražiti upravo u što se nalazio na ne-
kom zaklonjenijem položaju, koji se lakše mogao braniti.
Jedini konkretniji podatak za ubikaciju Delminija daje Ptolomej,
k oji ga ubraja unutrašnje delmatske gradove (Dalmatias de poleis
m esogioi) na 44°44' geografske dužine i 43°20' širine, što bi po iz-
nosilo 89 rimskih milja od Salone i 70 milja sjeverno od Narone20 •
Iz toga se može kao pouzdano jedino da Delminij treba tražiti
sjeverno od Dinare (AdTion OTos), i to od Salone, dakle u
onom dijelu koji Strabon (VII, 5, 5) naziva - Dalmatiken ... ten d'epi
thatem. Strabonov, pak, pedion meloboton da ga tražimo na jed-
nom od kraških polja Dalmatinske Zagore, odnosno Zapadne Bosne.
Dok Strabon i Delminiona za cijeli delmatski
etnos (VII, 5, 5), Apijan govori o (pros ehyran polin) i visokom
(dia hypsos) položaju grada (Ill, ll).
Iako ovi podaci izvora ne daju konkretne determinante za lokaciju
Delminija, oni su ipak vrlo indikativni u kontekstu sa ostalim elemen-
tima, a u prvom redu sa arheološkim i epigrafskim spomenicima.
U pogledu poznavanja antike na Duvanjskom polju danas smo u
mnogo povoljnijoj situaciji. Više se ne moramo boriti sa mišljenjem da
na Duvanjskom polju nema znatnijih ostataka antike, kao što se borio
Patsch12' . Osim rimskih naseobina u Duvnu, Mokronogama i Bor-
,koje je poznavao i Patsch, poznata su i naselja u Pri-
soju i Crvenicama. Osim toga, nova epigrafska iz Mokro-
noga i Prisoja dala su jake i potvrde da se Delminij nalazio up-
ravo na Duvanjskom polju.
Odmah treba da za ubikaciju Delminija ne dolaze u obzir
gradine u i Mokronogama, odakle dekurionski natpisi,
jer one po svome položaju ne odgovaraju podacima izvora, a uz to leže
upravo na trasi rimske itinerarske komunikacije.

,zo K. M i.i ll er, Claudii Ptolomaei Geographia, Parisiis, 1883. L . J e l

Najstariji kartografski spomenik o rimskoj provinciji Dalmaciji, GZM, 1898,
227 i 531 i d. U spor. M. S u Koyrkoym, Radovi filozofskog fakulteta u
Za dru, sv. 6, 19,6•9, 37-43. Koliko su Ptolomejev.i podaci nesigurni najbolje se
vidi ako se uporedi položaj Delminiuma sa položajem onih gradova koji su
sigurno
Andetrium 43° 30' geogr. duž.
Salona 43°20'
Aequum kraj Sinj a) 44°30'
Salvia 44° 30'
Delmi:nium 44°40'
Narona 44° 210'
Epidau•r us (Cavtat) 44°40'
Prema tome, Delminij bi bio na istoj visini sa Epidaurusom. je situa-
cija i sa geografs'kom š,irinom.
'21 Prigovori A l a a, BD, I, 21, 38 i 51 i H. K i e p er t a, da se Del-
minij ne može tražiti na Duvanj skom polju jer da na njemu nema nikakvih
naselj a otpali su nakon radova Radimskog i Patscha
(dj . n. u bilj. 2. i 12), a u novije vrijeme mojih (Crvenice, Prisoje).

237
 Slika 20.
Zrtvenik Jupiteru Kapitolijskom iz Mokronoga na Duvanjskom polju (III st.)
(Foto Ranko

238
 Interpretaciju natpisa iz Mokronoga kako ju je dao Sergejevski22
prihvatili su Pavan, i G. iako restitucija natpisa nije
pouzdana. Stoga je Pflaum predložio rekonstrukciju kratice DEC
DLC - dec(Teto) d(ecuTionum) l(oco) c(oncesso) što je prihvatio i Sa-
šel. s obzirom da se radi o votivnom natpisu, možda takvo
i ne bi odgovaralo, osim ako je bila u pitanju neka munifi-
cencija, za koju je dedikant dobio zemljište od municipija. Ovdje se kao
bitno postavlja pitanje tko je bio dedikant. I Jupiterov atribut VictoT
dosta je što nas dovodi u zabunu. VictoT kao Jupiterov
epitet u CIL III ne dolazi nijedan put. Stoga bi trebalo pomišljati na oso-
bno ime, tj. kognomen Victor, kako je ovaj natpis shvatio i Merlin24 • I
formula D( e)l(minensium?) c(ivitatis?), koju je predložio Sergej evski, pri-
je Stoga bih predložio
I(ovi) Cap(itolino) l VictOT dec(uTio)? vel dec(Teto) l d(ecmionum )
l(oco) c(oncesso) v. s./ L m.
Ali da se povratimo problemu ubikacije Delminija. Ako
od Apijanovih podataka o visokom i položaju Delminija, onda bi
tim navodima najbolje odgovarao sistem gradina u Crvenicama na ju-
rubu polja 25 • Iz ruševina prostranog naselja pod Gra-
dinom u Crvenicama i fragmentarni natpis: [Ae]mil(ia) MaTcelli-
na ... [muni]cipi Novensium (CIL III 13887), na osnovu kojeg je Patsch
pretpostavio da se teritorij mun. Novensium kod Imotskog) pro-
tezao i na ovaj dio Duvanjskog polja'26 • Ovu Patschevu konjekturu treba
ipak primiti sa rezervom, jer ne vidim razloga da se takva prirodna cje-
lina kao što je Duvanjsko polje cijepa u administrativnom pogledu.
Na mjestu gdje se otvara uzani prolaz iz Duvanjskog polja na viso-
ravan Rakitno iz samog polja diže se gradina zv. S tr a ž n i e a (k. 1106),
flankirana zbog zaštite gradinama na Gradu (Gradina) i Slobod-
niku. Taj dominantni g!'adinski sistem služio je kao zaštita na-
selju koje je ležalo uz rub polja, u sjevernom podnožju Gradine, ali ujed-
no i kao zapor na komunikaciji koja je Stražnice i Slobodnika
vodila na Rakitno'27 • Prilaz sa zapadne strane štitila je dvostruka gradina
u (Mesihovina), a sa istoka jaka i gradina u Petrovi-
(Rakitno)128 •
Na vrhu Stražnice nalazi se velika prethistorijska gradina trape-
zoidnog oblika, sa kamenim nasipom, koju Radimsky nije poznavao, a
koja je od Slobodnika (k. 1100), omanje utvrde u suhozidu, odvojena du-
bokim klancem kojim Studena (Drinova). Na zapadnoj se strani

V. bilj. 10. Us1por . III 1poglavlje b!i1j. 98 i tekst.

23 Uspor. Budrov li ch, n. dj.,'1.215.
A. ,j J . š a š e l, Inscripho:nes Latinae, :Situla 5, tbr. 1;67, gdje se n a-
v odi i Pflaumovo Cf. M er l i n VictoT dec(urio), ibidem. Isti se kogno-
men javlja i na natpisu iz Prisoja (v. p. 241.)
'25 Gradinu u Crvenici kratko je opisao Rad i m s k y, GZM, 1894, 294.
'26 GZM. 1891 4, 10!5. -G. H)7J. 'laden je u ·b lizlill'i li natpis: Silvano con ser-
v(a t ori) Aug(usto) sa[cru]m (neobjavljen).
27 P. B a k u l a, Schemabismus .topographioo-lhis-toricus Custodi.ae pro vin-
cialis et Vicar1iatus a·pos t ollidi .i n Herrcegov,i na, Sp Nt, 18167, '1.35: »Intra coLI-es
Jaram atque Ostrc est via antiqua, in duro incisa silice ad quingentos pas-
sus; ubi excellentem perennem fontem in veni re est«. U spor. Rad i m s k y,
Visoravan Rakitno u Hercegovini, GZM, 1891, 413-414 i GZM, 1894, 309. B a l-
l i f, Strassen, 30.
28 Rad i m s k y GZM, 1891, 413-415 ,j GZM, 1894, 293, si. 12.

239
Stražnica oslanja na Gradinu koja ima visoki zemljani tumul i bedem
zidan u malteru, zv. Grad29 . Na Gradinu je Radimsky locirao stražarnicu
za zaštitu ceste koja je preko Jarma vodila u Rakitno 30 • Mišljenja sam da
se radi o refugiju za obranu urbanog naselja pod Gra-
dinom.
Na sjevernim padinama Gradine i Stražnice, uz rub polja, pro-
stiralo se naselje koje je pokrivalo prostor od oko 20 ha, Naselje leži na
njivama zv. Latice, Mali badanj i Vel. badanj, a je zaraslo u
šikaru. Po kamena, koji je u
po temeljima brojnih zgrada, arhitektonskim fragmentima i po nalazima
keramike i rimskog novca vidi se da se radi o na-
selju, po arealu na Duvanjskom polju, koje je izraslo na autoh-
tonoj osnovi3 1 • Dugi kontinuitet ovog naselja bogati prethisto-
rijski nalazi koje sam otkopao ispod Gradine'12 , a život naselja u kasnoj
antici dokazuje bazilika otkopana na Crkvinama pod Gra-
dinom33. nalazi pripadaju vladarima I do VI st.
Opisani gradinski sistem u Crvenicama sa obrambenog gledišta
jedan je od na Duvanjskom polju. Sve što je u prilog
ubikacije delmatskog Delminija na Libu i u Duvnu može se, sa mnogo
više prava, primijeniti i na ovaj sistem gradina. nedovoljna is-
traženost ne dozvoljava da se o ovoj naseobini donese sud. Osim
toga, najnovija daju prednost aglomeraciji u Prisoju.
Najnovija epigrafska potvrda municipija iz Prisoja
b a cila je novo svjetlo na problem ubikacije ovog d elmatskog grada, jer
govori u prilog lokacije Delminija u Prisoje. Osim toga, tradicija o Sir-
kovac-gradu, u Bosni, od Rima, kao i bogati ostaci pret-
h istorije, antike i kasne antike, koji ranije nisu u nauci bili poznati, po-
da je u Prisoju postojalo razvijeno predrimsko i rimsko naselje
urbanog ili kvazi-urbanog karaktera. Apijanov opis ilirskog Delminiona
(Ill. ll) mogao bi se jednako, pa i s više razloga, primijeniti na gradine
u Prisoju i one oko Prisoja (u Prisoju Gradina i Ratkova glavica, obje sa
ostacima zidanog bedema, i tri gradine na brdu ko je zatvara
polje s juga) , kao se n a gradinu ili na G radim! kod
Gaja
I položaj Prisoja dobro odgovara Apij anovom opisu, jer se obje
gradine n alaze visok o na pad inama Tušnice, od kojih je ona na Ratkovoj
glavici Položaj uprav o ove na predrimsk i Rider,
dok bi odnos r imskog i predrim.;kog Delminija odgovarao odnosu
p redrimskog i rimskog Ridera (mt:nicipium Riditarum) u Danilu .
Rimskodob no naselje u Prisoju, gdje sam otkopao baziliku,
iz koje i n atpis P . Elija Juvenala d ekuriona i duumvira munici pi

zn Ova je gradina sa r a;;:valJinom S k e n d er i j o m, koju spo -

m:nje B a -k u l a, o. e., 135: »e Iiia m ab una de maJjor.iJbus protegebatur arci-
bus- Skenderia«. U nastavku dodaje: »Circa fortalitium innumera sparsa
su n t sepulcra plebis; hoc es t militum ibidem occisorum a Romanis, uti e t tra-
ditio audit« .
GO GZM, 18.94, 30.9.
31 L'iteratura citri rana u 1]jilj. 12.
ez e
ovi o. e. 2\5 ,j d.
33I. B o j a n o v s k i, Crkvina, Crveniea, Duvno - bazili-
ka . AP, 7, 19135, 135-140, T. LXIII.
34 P a t s e h GZM, 1904, 309. U spor. Rad i m s k y, GZM, 1894, 294.
35 Z a n i n o v Delminium, 50-53. B u dr o v i e h, o. e.,- 141.

24(1
Delminensium, smjestilo se uz sam rub pitomog Buškog blata, dok se na-
selje prostiralo sve do Gradine. Zar Bakulin opis Buškog blata »Gmbo-
v ica ad suos pedes habet planitiem tam pulchmm et magnificam ut con-
similem vix u llibi invenias . . . Frumentis et maxime foeno abundat«36
ne na Strabonov pedion melobaton (VII, 5,5)? naselje u
Prisoju svakako je ulazilo u sastav delminijske municipalne zajednice,
koja je - to se sada može - zahvatala prostor širi od sa-
mog Duvanj skog polja.

Kao što se iz izloženog vidi, i nalazi iz Prisoja

i Crvenica postavlj a ju pred nas nova pitanja, novo svjetlo i na
problem ubikacije Delminiuma. Stoga bi istraživanja trebalo us-
mjeriti na bolje upoznavanje ovih naselja. S obzirom na lijep i zaklo-
n jen položaj Prisoja, njegovu južnu ekspoziciju, od sjevernih
vjetrova i dobre pašnjake i plodnu zemlju (Buško blato), pred-
nost ipak treba dati Prisoju. To i arheološki nalazi, na prvom
mjestu novi natpis (v. Tab. V.):

D(is) M(anibus) j [P(ubl,io)] Aelio P(ubli) filio l [I]uvenali dec(urioni)l

municipi Delmine- / 5 nsium quaestori l (duum)viro. Vixit annos l XXXIII.
P(ublius) Aelius l Victor Varanus l dec(urio) municip,i eius- l 10 dem (quat-
tuor )vir q(uin)-q(uennalis) et l A elia Buo parentes l filio pientis simo /
posuerunt et sibi l et suis37 •

P. Elije Juvenal, dekurion i duumvir Delminija, pripadao je staležu

gradske aristokracije (piccola borghesia, po Pavanu) u Delminiju,
koji se spominje i g. 184. n. e. na poznatom natpisu o popravci mosta
preko Cetine u Trilju (CIL III 3202). Grad je samoupravni rang po
svemu dobio u Hadrijanovo vrijeme. Naš natpis iz II

Dok nalazi iz Duvna imaju rimski karakter, bar koliko se to

odnosi na arhitekturu, oni iz Crvenica i Prisoja odaju više epihorski zna-
Ono što Prisoju ipak daje prednost i pred Crvenicama jeste njegov
središnji položaj u delmatskoj zemlji, dok Crvenice ostaju na periferiji
njihovog teritorija.
S obzirom na toponima Del min-= Dl' m no -
Duvno, potrebno je problem ubikacije Delminija osvijetliti i sa ling-
aspekta. Ako je, naime, Dumno derivat od D e l m i n i u m, od-
nosno D e l m i n-, što u krajnjoj liniji nije ni sporno, onda bi se po lo-

Schematismus, kod H o er n e s a, Alterthiimer, 579. - Prisoje je -

što mu i ,i me ka,že - pitomo naselje na rulbu Bulškog rblaJta. Ujedno je to d ve-
J.:i:ko naselje. Ljudli su naravno oduvijek ovdje živjelri i 'konistm mrsnu bušlru
zemlju i bujne pašnjake TU'ŠI!l>ice. Stoga su u Pd.soju arheowršk!i ostaci vrLo bo-
gati. Samo srednjovjekovnih nekropola ima jedanaest. Oko bazilike na Barama
u krugu od nekih 200 m, na parcelama Trtšnd.oe, Si11kovine i dr. iza-
ravaju se ostaci naselja :kJoje je - po na1aZJima (rZJidovi
zgrada, temelji, kanali za vodu, crijep, opeka i keramika, troska i bru-
sovi itd.) - bilo savremeno bazilici, a koje u imaginaciji mještana i danas živi
pod legendarnim imenom S ir k o v a e- gr a d. Grad se pružao sve do pod
Gradinu koja se nalazli na obronlku Tulšni:ce, v,isoko i lznad sela, a na kojoj se i
rprosrtJim okom bedemi na snažnom zemljano-,kamenom pret-
histoDijsrkom naS'ipu delmatslke gradine.
37 T. B ·O j a n o v s k 'i, GZM, 1970, 5-<1rl.

16 241
 slijedu misli moglo da su Delminium i današnJi
grad Duvno isto i u topografskom pogledu38 •
problem nije toliko koliko historijski i so-
ciološki. U pitanju je, naime, sadržaj pojma »Duvno«, a ne njegov fo-
netski razvitak. Problem bi se naime mogao konkretnije formulirati na
šta se u medievalnim izvorima, napose u poveljama rim-
ske kurije, podrazumijeva pod pojmom »civitas Delmena, Dulmensis, Dum-
nensis« i sl.? Kakva je to bila kategorija naselja, grad ili župa, tj. oblast
(pagus, civitas), kao funkcija društvenog toga vremena. Pojam
»civitas«, u »Župa, oblast«, jeste povijesno-sociološka kategorija
strana rimskom municipalnom shvatanju. U izvorima taj se
pojam, kada je o Duvnu, bila to planities Dalmae (Pop Dukljanin) ili
regio Delmina (Toma uvijek odnosi na župsko Mi-
slim da tako treba i Porfirogenetovo (to Dalen).
U srednjovjekovnim izvorima Duvno se nikad (bar ne do
kraj a XIV st.) ne spominje kao gradsko naselje, nego uvijek kao oblast,
župa. U povelji Stjepana II (poslije 1323.) potpisan je kao
svjedok »od Duv na voevoda Bogdan« 39 , a u Dabišinoj povelji od 17.
m aja 1395. stoji »Koliane na Dl'mni« 40 • Ostojina p ovelja od 20. 12. 1398. g .
pisana je »na Dumnje« (= Dumni), dok u onoj iz 1404. g . Ostoja kaže:
vratismo m u .. . sve njegovo što je u bilo i u Dumni i u Bosni 41 •
Vjerojatno bi u tom širem smislu trebalo i termin civitas Du-
mnensis i sl., koji se od XIV-XVII st. javlja u isp ravama rimske
Jedini primjer koji bi se eventualno mogao u smislu
gradskog naselja, t j. u smislu rimskog municipalnog shvatanj a jeste onaj
iz izvještaja trogirskog kneza od 25 . 5. 1355. g .: dictus banus (sc. Tvrtko)
,r ev eTsus est in Donnam (!} 43 • je i to što župsk;
grad na Duvanjskom polju nije bio Duvno, nego Rog u Roškom polju 44 •
Današnj i grad Duvno dobio je svoje im e po polju, kao glavho
mjesto u polju i sjedište župana, kao što su po poljima nazvani i susjedni
gradovi Livno i Analogij e ova tri g r ada još su

38 P . S k o k, Studije iz ilirske toponomastike, GZM, 1918, 128, izvodi

oblik Duvno od lokati va Del mini, dok B u dr o v i e h, smatra da »Dlmno puo
essere soltanto un derivata della forma Delmin-«, n. dj . 131.
L . T h a ll o e z y, Istraživanja o postanku bosanske banovine sa naro-
obzirom na povelj.e .kormendskog a-r.k iva, GZM, 190:6, 40;6,
40 Mti ik l o š ·M on. serb, 1858, 2;216.
41 ·s t .o j a n o v i Stare SI'lpske povelje 1i pdsma, Beograd - Sremski
Karlovai, 1!H9, I, l, 420 i 434.
42 M a n d 1 o. e., 75-9r8. smatra da je sigurno i van pni•jepora
da je u srednjem vijeku postojao grad Duvno, civitas Dalma, Dl'mno, Delmis,
i to na 1istom mjestu na kojem je dana1šnje Duvno. U potvrdu toga citira is-
prave kralja Alfonza Aragonskog od 19. 2. 1444. (>>Dnmpno castello con lo
contato«) li •1. •6 . 14'54, kao i rntiz dokumena1ta :iz vatikanske Uspor.
T h a ll o e z Y, Studien zur Geschiehte BosilJiens und Serbiens im Mittelalter,
1914, 361.
43 L j u b i Listine III, 271.
44 L. T h a ll o e z y, Studi.en, 361 1, 379, 39-8.
45 Za - - Dalmat.ia (?), uspor. S k o k, GZM, 1918,
bilj . 142. Skok navodi da bi naselje na kome
su Rimljani silom naselili Dalmate, možda iz primorja. -
imena Delminium, Dalmatae i. Dalmatia i - biti slu-
a.ko znamo da j e polje bilo vir tuelni dio delmatske zemlje. Za
rimena uspor. ,i S N o v a lk v DerivazJione ebmoJ.ogica
de1 nomi Dalmaz;ia e Delminium, BD, II, 1879, 5•6---<58, gdje se

242
 ako se podsjetimo da se livanjski grad (burg) u srednjem vijeku zvao
Bistrica, a Biograd, možda u Duvnu odgovara Županjac.
Još u popisu stanovništva od 22. IV 1896. g . ne navodi se Duv no, nego žu-
panj a c (sa 1980 stanovnika).
Sa gledišta ovo formant-o (Duv-
n-o), koji je zapravo nastavak za nominativ singulara srednjega roda, jer
se odnosi na polje = Duvno sc. polje.
Delminija u invaziji Avara i Slavena oko 600. g. nestalo
je pomalo i imena Delminium. U skladu sa društvenim novog
stanovništva jedino je preživjelo ime regije u formi Delmina (ci vitas Del-
mena, Prav. vetus iz XI st.), koju su novi stanovnici prilagodili svom iz-
govoru: Delmina- Dlmn-o, sc. polje (regio)- Dumn-o- Duvn-o46 • Tek u
p r ocesu r aspa dan ja starog župskog i form ir anj a gr a dova kao
u p ravnih i gospod a rskih centara su sj ednih seoskih naselj a uz Županj ac
se javljati ime Duvno. ga kod Evlije 1660.
g. u obliku Dune i Duna41 .
Duvno se, u stvari, prvi put spominje kao naseljeno mjesto (kasa-
ba) 1615/ 16. g . u putop isu Hadži Jusufa Livnjaka, i to pod imenom
ž u p a n j P o t o k . Prema tome, naziv Duvno još je kasnij eg postanja47• .
P rem a t om e, Du vno kao nasel je urbanog tipa n e k ont i-
nuitet Delminiuma n i u t opografskom ni u smislu.
Duvno j e samo derivat sr ednjovjek ovnog D elmin-a sc. r egio. Kao
urbana k ategorij a D uvno se r azvijat i m nogo k asnij e, k ad je
d a v no bila zam rla t radicija o D elminij u.
Pa, kada Toma , splitski, o kraljevst v u H rva t a,
ostalog kaže : " Jst a ftwTunt r egni eontm confinia: ab ori en te
n a, ubi fuit civitas Delmis« (Hist. Sal on, e. 13), onda Tomina »civitas D el-
mis« nije »gmd D uvno<<, k a ko t o mj est o prevodi D . povi-
j est BiH, Rim, 1967, 14), n ego " grad D el min i u m<<, jer iz k ontekst a je
d a je t o Tomina hist orijska r eminiscencija. To se još vidi iz ov og
T ominog n a voda : »Est enim r egi o quaedam in super i oribus parti bus q u e
dicitur D elrnina, u bi antiqua m oenia h osten dunt u r ; i bi qu e fui sse D elm is
civitas m emorat u r<< (H ist . Salon. e. l.), gdj e Toma j asno razlikuj e savr e-
m enu regio D elmina od nekadašn je D elmi s civitas.
Identifika cija D elminiuma sa delmatsko-rimskim naselj em u Pri-
soju još jednom d a su p odaci T abule i u ovom
Ako je D elminium bio u P r isoju, a u prilog tome govore j aki razlozi,

do vodi u vezu sa Delrninium i Dalmatia. M. B ar a d a, Topografija Porfiro-

genetove Paganije, Star oh r vatska prosvjeta NS, II, 1928, 44-45, smatra da je
u oblasti Delmat a bilo više m jeSita sa konijenom i DAL-, od k ojih jedan
i na ikas·n,ijem terJtor iju OrnJilš a. I je, .p o Baradi, derivat 'istog kodjena
(od .sa .slav. .su:fliksom -
4 6 B u d .r ov ·i e h , o. e., 1 3,3: >>Solta.nto l'ant:i.co nome della camp agna con-
t-inuo a sopravviv ere. E fu questo ;n ome Delmina che con1Jin uar•O'no a sentire
ed usare gH Slavi sopravvenUJti, e solo .su questo 1poteron o modellare la fo•r ma
Dlmno - Dumno - Duvno da Io•r o u sata 1per Jndicare la campag.na. Se U nome
d!i Duvn o •r ia·ppar e talora a ccanto a ž·upanjac per .i nd1care la local,i ta ,p.rinci-
pale della regione d o fu p er una n atur ale estensione del n ome della ca!TiiPagna
a quello del .suo capoluogo«.
47 E v l i y a C e l e b i , Seyahatnama (Putopis), V, 492- 493, u pr ijevodu
H. Sarajevo, 19617, 192. Uspor. i str. 2'9'1. Evlija za Buško blato
(Prisoje) kaže: »To je napredno i krasno selo na teritoriji kliškog sandžaka.
Ima mnogo dobrih ž:iv,ih ·v oda [ zelerrilom obraslih predje la« (str. 19>2) .
M. M u .i e z i n o v Hadži Jusuf Livnjak i njegov putopis, ž ivot.
br. 4, Sar ajevo 1974, 443, 476 i 477.

243
onda je potpuno jasno zašto Tab. Peut. ne spommJe Delminija. Dva su
tome razloga: prvo, Delminium se nalazio oko 2 km sjevernije od rimske
ceste i, drugo, Tab. Peut. donosi samo putne stanice - m a n s i o n e s, a
ne gradove. U Delminiju je mogla biti jedino etapna stanica nižeg ranga
(mutatio). Takvu situaciju uslovio je reljef terena, pa je putna stanica
iz opravdanih razloga bila postavljena kod prijevoja Privala (In mon-
te Bulsinio).
naselje u Prisoju ležalo je na lokalnoj cesti koja je sjever-
nim rubom Buškog blata povezivala Duvanjsko sa Livanjskim poljem 43 •
Ovu komunikaciju Ballif n e poznaje. što se ostalih komunikacija na
Duvanjsk om polju, koje je opisao Ballif, ni na jednoj od njih - osim u
Crvenicama - n ema uvj eta za ubikaciju tako naselja kakvo
je bio Delminium. To su ovi pravci:
(Lih);
Letka (Gradina)-Ljubuša pL-dolina Rame, sa varijantom Ra-
- dolina Rame;
Mesihovina-izvor 2ukovac-Zagorje-Vel. (veza na cestu
Salona-Bigeste-Narona), sa varijantom Crvenice-Studeno v r ilo-Vel.

Ceste uz i zapadni rub Duvanjskog polja su dokazane, iako

im tragovi nisu na terenu, ali su obilježeni brojnim gradinama
i naseljhnau.
Kao što se iz ovoga pregleda komunikacija vidi, i hodološki razlozi
govore u prilog ubikacije Delminija u Prisoje.
Iz izloženih jasno proizlazi da stari delmatski Delm.i(ni)an
(a ni rimski Delminium) ne treba tražiti u današnjem Duvnu, nego sva,
je prilika, u Pr i s o j u odakle i najnovije epigrafsko svjedo-
municipi Delminensium. je naime da ono što je Patsch
otkopao u Duvnu, gdje treba locirati putnu stanicu Bistue Vetus, nisu ar-
heološki ostaci ovog drevnog delmatskog grada, pa bi stoga svu pozor-
nost trebalo obratiti zbilja bogatim predrimskim i rimskim arheološkim
ostacima u Prisoju. Sve ukazuje da je to pravi put da se riješi pitanje
ubikacije ovog municipalnog centra, koji je postao i eponim ple-
mena Delmata: t..SA}l\OY lls p.syctAI] .:n:oP.n·, i.:n:wvup.ov TO s-()vo; (Strabo, VII,
5, 5).

•s V. W po.glav}je, br. 5.
49 i.B a l J if, Stra-ssen, 28-2.9. Kao dokacz o rimskom portijeklu
komunikacija Ballid' navodi 1kod Beljana i Padina, Jxod Oma.rskog
doca i Babine grede, kod i Pišteta, kod Gradine u k od
vrela ZUJkovac, kod Crtanli:ce, Zagorja, 'i Vel. <itd. se da
d io ovih cesta nisu umjetno ceste (viae munitae), nego stari ilirski
putO'VIi. - Za rimsko naselje u dana,šnjem DuV>nu Balliif ka•ž e da je »Von der
Strasse uber den Prevalasattel beriihrt werden musste« (p. 26).

244
 ZAKLJUCAK
Na prvom mjestu htio bih brzinu kojom su Rimljani u stra-
noj i surovoj zemlji koja još nije bila upoznala tekovine više civilizacije
izgradili tako solidnu mrežu putova koja je uz izvjesne dopune ostala i u
kasnijim U kada je namj esnik Dolabela napustio provin-
ciju, u stvari je bila potpuno završena samo jedna cesta (20. g. n. e .). To
je velika komunikacija Salona-Servitium (Tab. Peut.), kojoj je bio glav-
ni zadatak da poveže Panoniju sa Salonom, a time i sa Italijom. Alterna-
tivni pravac preko Salvija je vjerojatno tek u drugoj polovini I
st. naše ere a u vezi sa uspostavljanjem municipaliteta Salviae. Ostale
ceste, koliko ih poznamo iz kasnijih historijskih i arheoloških izvora, ili
su bile još u gradnji ili su završene istom nešto kasnije. Uglavnom
oko polovine I st. n. e. bila je završena osnovna mreža cesta u provinciji
Dalmaciji. Tako je npr. cesta Burnum-dolina Sane, koja je u Dolabelino
vrijeme bila do usedline Dinare i Ilice (mons Ulcirus) ,
završena u vrijeme cara Klaudija (47/48. g . n . e.). Od dvije velike ceste
koje su vodile u unutrašnjost današnje Bosne, za Dolabele je bila završe-
na cesta do Dezitijata (šire oko Sarajeva), a druga do
u dolinu Bosne sjeverno od Zenice. Izgradnja obiju cesta vjerojatno je nas-
tavljena odmah nakon Dolabele, jedne do Argentarije, a druge do Save,
ili do u Doboja.
Svakako takav brzi ritam izgradnje savremenih prometnica, ko je
su bile potpuno sposobne da prime živ promet, najprije vojni, a kasnije i
ne bi se mogao ni zamisliti da Rimljani u ovim krajevima nisu
- na prirodnim pravcima - zatekli neke putove, više ili manje iz-
sistem komunikacija, kao što je to bio i u Galiji. To
izvrsno odabrane trase u planinskoj zemlji, za što je bilo potrebnn
višestoljetno iskustvo, te se to ni u kojem ne može pripisati u
zaslugu samo rimskim projektantima. je da se radi o putovima autoh-
tonog stanovništva, koji su se formirali upotrebom kroz duga p r et-
historije. Isto tako, ne može se ni zamisliti da bi dviju legija,
koje su uz to vršile i osiguranje netom osvojene zemlje, mogle u roku od
nepune tri godine potpuno izgraditi jednu kolsku cestu širine oko 4 m
munita) a dugu 167 milja, s obzirom na vrlo težak kraški i
planinski teren. To se moglo r-amo prisilnim radom i deseti-
na življa , pod nadzorom rimskih majstora (men sores, fab -
ri) i veksilacija VII i XI legije.
Sve ceste salonitanskag natpisa vodile su iz primorja u unutrašnjost,
na Savu radijalna na mjesta: kod Siska, Gradiške, blizu
Bosne i kod Mitrovice. Bilo je to sasvim u skladu sa vojnim, a kas-
nije i gospodarskim planovima i potrebama Rima. Time su bila ostvarena

245
 d va cilja: tek pokorena i pacificirana provincija efikasno je pokrivena
sistemom transverzalnih komunikacija, koje su u smislu bile
povezane regionalnim i vicinalnim putovima, a u globalnom smislu sav je
promet usmjeren u pravcu prij estolnice ogromnog carstva. Tako je to ug-
lavnom ostalo i u srednjem vijeku, sve dok u tursko doba promet nije
skrenuo tzv. Carigradskim dr).lmom prema istoku, tj. prema Carigradu,
ali i opet po m reži starih rimskih putova.
Ovaj je p rovincijalni sistem komunikacija bio povezan <.:estom pre-
k o Burnuma, Senja i Akvileje - za koju smatra da je b ila do-
vršena pod Augustom\ a u prilog tome bi se mogao uzeti i natpis u
Augustovu iz Škocjana (CIL V 852 = Inscr . It. X, 4, 337) - sa Italijom i
imperijaln om mrežom putova. se na vrlo istaknutom
k om položaju, Dalmacija je sa prometnog (a po svojim prirodnim resur -
sima i sa gospodarskog) aspekta postala za carstvo vrlo Preko
Dalmacije ostvarena je i veza sa Panonijom, koja je zbog svog
nog položaja prema barbarikumu, za carstvo imala posebni Ta
vrij ednost dalmatinske cestovne mreže još više porasti u stolje-
u toku ratova za Dacij u i ob je Mezije, a posebno u vrijeme obr ane
limesa na Dunavu. Zato nije što se u pravo iz III i IV st.
veliki broj m ilj okaza koji o interesu car stva za ceste
u Dalmacij i i za ovo Razlog tome su bila i prorodna bo-
gatstva zemlje, na prvom mjesiu rudarst vo.
Solinski natpisi ne spominju ceste koje su povezivale ostale pri-
morske gr adove (Senia, Iader(a), Narona, Epidaurus) sa njihovim
Neke od njih, npr. Iader-Burnum, Epidaurus-Ad Zizio, i druge neke,
m ogle su biti u Dolabelino vrijeme. Možda se na iz-
gr adnju ovih cesta i odnose fragmenta rni natpisi u Dolabele iz Zad-
ra i Cavtata, o je b ilo govora u u vodu. Ako njihova izgradnja
nije zasluga ovog agilnog namjesnika, onda su bile uskoro n a kon
Dolabele. Cesta Narona-Nevesinjsko polje-Konjic-Sarajevsko polje-
Romanij a pl.-Argentaria, po miljokazu sa natpisom Diva Augusto
(Konjic), je još za Augustova života. I za cestu Narona-Bigeste
- Tihaljina je pretpostavljao da je u isto vrij eme 2, dok
to G. Alfoldy - na osn ovu miljokaza iz Pruda kod Vida: Imp. T[itus]
Caesa[r Aug.] a Til[urio] Sco[dram] - stavlja tek u doba cara Tita3 . Ser-
gejevski sm atra da je i ova prometnica n a predrimskom putu 4
i pretpostavlja da je krak od Epidaura do Anderbe graditi
još Dolabela, a da ga je završio Klaudije5 • To isto se može pretpostaviti za
krak Tilurio-Narona-Leusinium, jer ne bi imala opravdnnja pri-
cesta Epidaurus-Ad Zizio. U svakom magistralna cesta
Tilurio-Narona-Scodra, kojoj se milje broje od Tilurija, mora biti nešto
od Dolabeline cest e Salona-Tilurium- castellum Hedum, od koje
se 0dvajala u Trilju (Tilurium). Prema tome, Alfoldyjevo d atiranje bilo bi
dosta kasno, a n ešto prerano. Najbliže je istini, se, Pat-
schevo mišljenje (koji se poziva na Mommsena, CIL III, str. 407) o izgrad-

1 VAHD, 1926-1927, 152. Cf. CIL V 698 = Inscr. It. X, 4, 376 iz Mate-
rije, sa ceste Trst-Rijeka.
N aselja, ·105.
3 Bevolkerung, 144 i 172.
• GZM 1955, ISO.
5 GZM, 196Z, 9'5. - su se dzja'Sn:iH M o m m s e n (CIL III 497)
P a t s e h (Strassen, 63).

246
n ji ove k omunikacije u vrijeme Augusta i Tiberij a 6 • Izgradnja je m ogla
posljed n jih godina Dolabelina namjesništva u Dalmaciji. U pr i-
log t ak v og datiran ja mogao bi se uzeti i n atpis iz n a Imotskom
polju, postavljen 26/27. g. u cara Tiberij a:
Imp(eratore ) Caesare div i Aug(usti) f (ilio) August(o) pont(ifice) m ax-
(imo) t r (i bunicia) p ot (estat e) XXVIIF (C. III 851 2).
Osnovni sistem cesta u Dalmaciji, koji j e August, b io je
u glavnom završen za nj egovih nasljednik a Tiberij a i Kl audij a , d akl e još
u vrij em e b oravka legija u Dalmacij i (prva pol. I st. n. e.). Nešto življi
interes za ceste vidimo ponovno u III i I V st. n . e., m ad a se to odnosi v iše n a
održava nj e komunikacij a . Ipak t o ne d a i t ada nisu
bile nek e nove m ožda i cesta Nar ona-Ad T u r-
r es, a putovi u r u darskim region ima. Komunikacij e u
prvoj polovin i I st . ost ale su dakle t r ajno dobro provincij e, preživjele su
i rimsku d ržavu, a se koriste do danas. U osnovi t oga raz-
gr anatog kompleksa komunikacija svakako leži Dolabelin sistem cesta .
Javna pošt a (cw·sus p u b l icus) b ila je s v remen om samo
na n ajvažnij im k omu n ik acijama, za upravu i sigurnost države.
To su u glavn om on e cest e k oj e su t radirane u itiner a rima. M je-
sta k oja su u itiner arima navedena im ala su prvenstveno funkciju
p utnih i pošt anskih etapnih stanica. Cursus publi cus organizir ao je Au-
gust da bi što brže b io ob avij ešt en o u provincij am a . Zat o j e
dao uzduž cest a razmj est iti n ajpri je mlade ljude kao štafete
(sp ecu latores), a kasnije i k ola za glasnike (Suet . Aug. 49). Ova se služba
r azvila najprije na Apeninskom poluotoku, ali j e kra j em I st. b ila
razvijena i u p ok raj inama.
Definitivno je p oštansku službu n a cest ama organizirao Trajan : svi
st anovnici pored cesta morali su snabdjevati sijenom, slamom i
zobi, te d avati broj konj a sa opremom i kolima. Dioklecij an j e
odredio cijenik za vožnju putnika i cijene za prij evoz rob e (Edi ctum Dio-
cl eti ani de pretii s, XVII) .
Neki su aut ori iznij eli mišljenje da su rim ske ceste bile bolje i
udobnije od današnjih m akada mskih cesta na našem što se ne
bi moglo prihva titi, s obzir om n a i jake u spone,
i preko 15% . j e spomenuto Benndorfovo i
kada je u d r u štvu F . vidio ost atke r imskih cest a p o v rlo neravnom
kraškom ter enu, t eškom i za konj e i za k ola 0 • S obzirom na n jihovu t vrdu
podlogu , u z to neravnu, vožnj a n ije bila n im alo u godna takvim
putovima. je doživio i sam Ballif u svom prvom sus-
retu sa »r imskom<< cestom u dolini Unca 10 • Težinu putovanj a takvim ces-
tama nij e mogla ukloniti ni dobra organizacija puta, dobro provedena
trasa i umjetn o podloga , sa kaldrmom ili makadamom, usj eci i
nasip i, mostovi, m a rkacija, osiguranje- brojne stražarnice (bu r gusi i spe-
cula e), razne v rste vozila i dosta putne stanice - mansiones, muta-
t i ones i tabernae, sa gostionicama i

6 Jahnb. f . Altertumsk., II, 1908, 104.

7 Cf. P a t s e h, GZM, 1900, 298 = WM VIII, 61 B a ll if - P a t s e h,
Strrassen, 55--i56 d 63.
8 V e li t h, Feldziige, 16.
9 B u l BD, 19ll6, 175.
to GZM, 1891, 396 i 398.

247
 Normalna širina Dolabelinih cesta, zajedno sa nije u
dinarskom prelazila 4 m, a na usponima je bila samo 1,5 do 2 m,
npr. na Privali, tako da se nisu mogla dvoja kola. To su bile prave
ceste (viae munitae, viae militares). Ove komunikacije ostale su
takve i u kasnijim ne koja su nastala
uslijed dugotrajne upotrebe i prirodnih nepogoda.
Mada istrošene dugotrajnom upotrebom i oronule od vremena, Do-
labeline ceste su imale veliko historijsko Poslužit se
Patscha: »Padom Sirmiuma otvorio se potpuno put u Dalmaciju, te je
pala cesta Sirmium-Salona u ruke Avara i Slavena. Prema naseljima
ovih dvaju naroda vrlo je vjerojatno da se napadaj u pravcu Salone i na-
seljavanje pokrajine odigralo duž ove ceste. može se uzeti, da
je to bio kod upadanja Avara u godini 598 .... Za srednjeg vijeka
opet je dobila svoju vrijednost za promet Dalmacije u Slavoniju i Ugar -
sku cesta uz rijeku Neretvu. putevi od Spljeta smjeraše u kra-
jeve srednje Bosne, bogate raznim rudama. je da su ovi putevi na
velike daljine slijedili pravac rimskih cesta, što se jasno razabire, ako po
zabilježene postaje sravnimo sa našom cestovnom kartom« 11 •
Sve ceste u provinciji Dalmaciji su jedinstven sistem,
koji je preko Akvileje bio povezan sa Italijom i ostalim zemljama car-
stva. Iz Akvileje su polazile velike komunikacije, koje su Ilirik i
Podunavlje povezivale sa Rimom: Aquileia-Lauriacum; Aquileia-Car-
nuntum; Aquileia-Emona-Sirmium-Viminacium i Aquileia-Salona-
Dyrrhachium. Vidjeli smo da je posljednja vodila preko Trsta (Tergeste)
Trsata (Tarsatica)-Senja (Senia) i - Burnuma a prema jugu preko Na-
rone i Skadra (Scodra). Osim toga Dalmacija je sa cijelim rimsk im svije-
tom na istoku i zapadu bila povezana preko Panonija.
ove razgranate putne mreže još je kada se u obzir
uzme i pomorski promet koji se nastavljao na ceste i Dalmaciju povezivao
sa Italijom, a preko nje sa cijelim rimskim svijetom. Pomorski
sa i Malom Azijom odvijao se i direktno, bez posredovanja Ita-
U Itinerar u (Antonini A u gusti itineraria provinciamm et mariti-
mum) uneseni su samo neki od tih putova, i to oni koji u Puli, Iaderu i
Saloni veze sa mrežom kopnenih komunikacija.
Pomorske veze su bile sigurno još mnogo razvijenije, jer se morem moglo
broditi bez smetnji u svim pravcima, kada je o priobalskoj
plovidbi, od jednog do drugog naselja na jadranskoj obali. Itinerarium
maritimum ima ove pomorske linije:
496,6 De HistTia
7 a Pola !ader in Dalmatias stadia CCCCL.
497,1 De Italia
2 ab Ancona !ader in Dalmatia stadia DCCCL
3 ab A t emo Salonas in Dalmatia stadia MD . ..
8 A Salonas Sipunte stadia MD.

u-GZM, 1902, 414. Cf. CIL III 9551 = 12864 (Salona).

Cjelovit opis prliLika na naršoj .obali u predrimsko doba, sa Jtinerarom
1'1
za plov1dlbu od Jedne do druge luke, donoSii Pseudo-S:kJilaksov
archetypus iz IV st. pr. n. e, Scylacis Caryandensis Periplus maris ad li-
tora habitata Europae et Asiae et Libyae, ecc, u Geographi Graeci minores, izd.
K. Muller, Pa[liz 185'5.

248
 519,3 Inter Dalmatiam et Histriam :
4 insulae Absoros Brattia Solentia Issa Lissa
520,1 Corcira Melta (Melita) ,
2 a Melta Epidamos stadia CC ...
Plovidba uzduž jadranske obale dopunjavala je dobrim dijelom
magistralnu cestu longitudinalnog karaktera Tarsatica-Burnum-Salo-
na-Narona-Scodra-Dyrrhachium (Tab. Peut., Itin. Anton.), koja je vo-
dila dublje kroz unutrašnjost zemlje, što se vidi i po kombiniranoj liniji
Aquileia-Tergeste-Ningum-Parentiurn-Pola-traiectus sinus Liburni-
ci Iader usque stadia CCCCL-Blandona-Arausa-Praetorio-Tmgurio
-Salonas, svega m . p . CXCVIIII (Itin. Anton, 270- 272) 13 •
O cestama u rimskoj provinciji Dalmaciji dosta se pisalo : najviše
se pisalo u vezi sa topografijom pojedinih putnih stanica, naselja i gra-
dova, posebno u Bosni i Hercegovini, ali ovo je u stvari prvi pokušaj sis-
tematizacije rimskih cesta u jednom dijelu Dalmacij e. Pri tome nešto
kompleksnije su I i III cesta, jer su a upravo
njihove trase još su uvijek u nauci sporne. U ovaj sistem su
samo one ceste za koje se moglo utvrditi sa po njihovim ar-
heološkim ostacima, da su bile umjetno komunikacije (viae mu-
nitae), sa usjecima, nasipima, donjim i gornjim strojem, mje-
kaldrmom itd. Tamo gdje toga nema i gdje se samo
sa u tvrdoj kamenoj podlozi mnogo je vjerojatnije da se radi
o putovima, koji su se, istina, koristili i u rimsko doba, ali nisu
bili umjetno kao glavne komunikacije. Takav je npr. i put preko
Pakline pl. i Ravanjskog polja u gornju Ramu, odnosno dolinu gornjeg
Vrbasa, koji je i Ballif kao nesiguran. Zato takvim putovima
nisam vodio nijednu od tradiranih cesta, niti se ti pravci uklapaju u po-
datke itinerara. Uz takve prirodne putove nisu evidentirani ni tragovi
utvrda za zaštitu komunikacija - izuzev prethistorijskih gradina, poja-
va koja se redovito i uz glavne, umjetno ceste, a
koja je poznata i u drugim provincijama carstva. Ujedno bi to
da su Rimljani sagradili samo osnovne pravce, ali na starim epihorijskim
komunikacijama, a da su se zadovoljili ostalim putovima koje su za-
tekli1 s tim što su ih tu i tamo prema potrebi uredilP4 •
Kao što je istaknuto u uvodu, dio terena pregledan je
in natura. Na osnovu autopsije i tradiranih podataka, uzevši za podlogu
Dolabeline natpise, pokušao sam u taj splet komunikacija uvesti neki
sistem. Na taj rekonstruirana mreža rimskih komunikacija poka-
zala je na primjeru Delminija da se ni i aglomeracije
nisu morale nalaziti na poznatim itinerarskim pravcima. Osim toga, iti-
nerari bilježe poštanske stanice, pa cesta može i kroz neko znatnije

13 INeik e od ti'h ;pomorsldh distanci daje ti Pl'inije Starli:jli (.213-7>9. g. n. e.)

u pregledu geografije naših krajeva, cf. D. D e t l ef s e n, Die geo-
graphischen Buher (II, 242 - VI Schluss) der Naturalis Historia des C. Pli -
nius Secundus, u zbirci Quellen und Forschungen zur alten Geschichte und
Geog.raphie, 9, BerLin, 1904, cap. 2:3 -:2 6.
14 Ta1k;o je o tome 1pmblemu misl.io i jedan od prvih
cesta u na·šoj prov.inciH š. .L j u b VHAD, VLI (11385), 40--41 : "Da su Thim-
1

lja:nli sve te •c este :iznova sa,gradliH nije vjerojatno u s toga što v.idimo da njeke
od n,ilih pr.olaze :kr.o,z gradove, kojli su :i pri•j e Rimljana obstojali ,j na glasu
bili, kao Avendone i Arupio. Rimljani bit bez dvojbe, što su gotovo
našH, ,j za njihove svrhe služHo, 1popraVIiLi, a otvor,iJ.i nove ceste, gdje jri m tre-
'!:lalo da \budu.«

249
naselje a da ga ne spomene. Time je ujedno rehabilitirana i Tabula
Peutingeriana, jer se pokazalo i pored i izvjesnih lakuna, da
je ona najbolji oslonac za hodološka istraživanja.
Na kraju želio bih još jednom historijski pionir-
skog pothvata Rimljana na polju izgradnje komunikacija kod nas. Os-
novni sistem cesta bio je pod upravom agilnog
namjesnika Publija Kornelija Dolabele, odmah nakon sloma ilirskog ot-
pora u Iliriku. Uz neke nadopune, posebno za vladavine cara Klaudija, te
komunikacije ostati u upotrebi kroz cijelo vrijeme r imske vladavine.
U izgr adnji ovako naširoko zasnovane mreže cesta vidi se plansko nasto-
j anje Rima, u prvom redu careva Au gusta i Tiberija, da se na
obali Jadrana i ekonomski što poveže sa Itali-
jom i Rimom i da se na taj potencira proces romanizacije i medi-
teranizacije ovog evropskog prostora Jadrana i Dunava,
proces koji je intenzivno i drugim vidovima romanizacije (kolo-
nizacij a, urbanizacija, izdvajanje prostranog ager publicus-a,
peregrina u vojne jedinice i dr.). Istina, bilo je to na liniji po-
litike carskog Rima, ali se u historijskoj perspektivi pokazalo korisnim i
za samu zemlju, jer se ne smije zaboraviti da »a pas egal ma1·chent sur la
route les legions de Rome, et sa civilisation« 1".
Možda n ovi arheološki, a napose epigrafski nalazi, i njihova tu-
utvrditi i proširiti, a i modificirati ova istraživanja,
za koja sam svjestan da ne i posljednju Podacima koj e sam
otkrio ili interpretirao nije ni izbliza kompletiran ovaj šareni, ali vrlo
fragmentarni mozaik. Potrebno je još dosta truda i podataka da se on
dopuni. Ipak, kakvi god bili novi nalazi, nadam se da ovi rezultati pos-
lužiti kao dobra osnova svima onima koji se budu bavili a n-
komunikacija i topografije rimske provincije Dalmacije

15 J. M a T t e n s, Les routes roma ines de la Belgique, Archaeolog.i a Bel-

gica, 33, Bruxelles, 1957, 5.

250
 DOLABELLAS STRASSENSYSTEM IN DER RtlMISCHEN
PROVINZ DALMATlEN

(DOLABELLAE SYSTEMA VIAfRUlVI IN P ROVINCIA

HOMANA DALMATIA)
Z USAMMENF A SSUNG

Gena u v or hun der t J ahren veri:if:fentlichte O. Bl au die ersten An-

gaben ilber die Kommunikationen in Bosn ien u n d der Her-
zegowina (1866 und 1867). Zu dieser Zeit sind u.ngefahr a u ch 75 J ahre
seit der Herausgab e der bekannt en Arbeit ilber die r omischen Strassen
in Bosnien und der Herzegowina von B allif vergangen, die bis zum h eu ti-
gen Tage die Grun dlage dieser P roblematik b ilctet. Wir besitzen jedoch
noch immer k ein e system atische A r beit iiber die r omischen Str assen,
obwohl in der Zwischenzeit die K enntnisse iiber unsere Antike du r ch
neue Funde auch bereichert w u r den . Nur m it Ausnahme von Ser gejevski
und hab en dagegen alle spateren Nachforschungen d em Ballif-
schen Wer k w enig gegeben oder genommen. Das war a u ch die Anregung
ftir diese (derzeit n ur partielle Ar b eit), in der nur ein Teil d es systema-
tisch krokier ten K om m unikationsnetzes, das die ersten r omischen Kaiser
- a us militarisch - st rategischen, okonomischen und ander en Grunden
·- auf dem Boden der r omischen P rovinz Dalmatien errich tet hatten . Es
wurden nur jene Strassen behandelt, die mit dem Nam en eines der ersten
un d b ek anntesten r omischen St atthalters P ublius Cornelius Dolabella (P .
Corneliu s Doiab ella, Iegatu s Augusti pTo pmetore) in Dalma tien (14- 20
n. u. Z .) verbunden sind und die auf den Insch riften aus Sal ona (CIL III
3198 a = 101 56 a + 3200 un d 3201 = 10159 + 3198 b = 10156 b) er-
halten blieben. Sie bilden die Grundlage fur das romische Wegenetz in un-
ser er P r ovinz. Man k ann n u r v oraussetzen, dass zu Dolabellas Zeit n och
ein ige Strassen erb aut worden sind, da u ns epigraphische Zeugn isse n ur
bru ch weise vorliegen (Jader, Epidaurus).
Aus der Err ich tung dieses umfangreich en Kommunikationssystems
geht ein e Bemuhung des rom ischen Staates h ervor , m it der Absicht v or
allem d es Kaisers Augustus selbst, dieses eb en eroberte und p azifiziert e
Gebiet an der ostlichen Adriakuste militarisch sowie okonomisch wo-
moglichst fester mit Italien zu verbinden und damit den Prozess der Ro-
manisierung und Mediterr a nisierung dieses ausserst bedeutenden euro-
paischen Raumes zwischen der Donau und der Andria zu potenzieren. Die-
ser Prozess wurde auch von anderen Formen der Integration und Roma-
m sierung d er autochtonen illyrisch en Bevolkerung und des Rau m es
begleitet (Sep arierung des geraumigen ager publicus, K olonisation, Ur-
banisierung, Rekrutierung in Hilfslandwehr, usw).

251
 Es wurden insgesamt fi.inf auf den Inschriften aus Salona erwahnten
Kommunikationen behandelt. Durch die Rekonstruktion ihrer Richtun-
gen und anhand der Meilensteine und anderer archaologischen, epigrap-
hischen und historischen Quellen folgert der Autor, dass die Dolabe-
llische Kommunikationen eigentlich mit Strassen identisch sind, die uns
in spateren Quellen der Antike, der sogenannten Itenerarien uberliefert
w orden sind. Die Strasse a colonia Salonitana ad fines provinciae Illyrici
ware mit d er itinereren Kommunikation Salona-Servitium (Tab. Peut.
und Itin. Anton.), identisch, und die Kommunikation ad Hedum cas-
tellum Daesitiatium mit jener Salona-Argentaria (Tab. Peut), wahrend
die Itinerarstrasse Salona-Burnum (Tab. Peut) dem sudlichen Segm ent
der Dolabellas Strasse ad imum montem Ditionum Ulcirum entspricht. Ein
besonders hodologisches Problem stellt der Dolabellas Verkehrsweg
ad Bathinum flumen dar, von welchem keine archaologischen Reste in situ
gefunden worden sind, aber man kann auf Grund der lingwistischen,
epigraphischen und historischen Angaben und Kriterien folgern, dass er
ins Breuker Gebiet des unteren Bosnaflussgebietes fuhrte. So bildeten
eben die Dolabellas Strassen auch die Grundlage des spateren romischen
Kommunikationssystems in Dalmatien.

Der Autor hat seine Exposes in einige Kapitel eingeteilt:

In der Einleit ung wurde zuerst die rege Aktivitat d es Statthalters

Dolabella bezuglich des Strassenbaus in Dalmatien betont, seine Tatig-
keit jedoch ist auch in einer ganzen Reihe epigraphischer Zeugnisse
ausserhalb Salona aufgeschrieben erhalten (Epidaurus, Iader, Issa, Ja -
blanac). Danach wurde eine kritische Quellenubersicht angegeben (Soli-
naer Schriften, Itinerarium Antonini, Tabula Peutingeriana, Anonymi-
Ravennatis Cosmographia, epigraphische Zeugnisse, archaologisches Ma-
t erial u . a.). Von den schriftlichen Quellen bietet praktisch die Tabula
den grossten Nutzen, uber deren Glaubwurdigkeit sehr viel geschrieben
wurde. Der Autor ist der Ansicht, dass m an die ungerechten Kritiken der
Tabula nicht beachten soll, obwohl man gewisse Korruptele und Lakunen
nicht bestreiten kann. Es wir d ferne r uber die Methodologie der hodolo-
gischen Forschungen gesprochen: jeder Beschluss m u ss das Ergebnis ei-
ner komplexen Ansichtname aller Elemente sein - der archaologischen
Strassenuberreste und d er damit verbundenen Objekte, der Grundrich-
tung und deren Verhaltnis zu den Ansiedlungen und zur Ter rain-Kon fi-
guration, und das alles soll - wann immer moglich, durch epigraphische,
kartographische, historische und andere Angaben uberpruft werden.
Grundbedingung hierfur ist eine gute K enntn is des Terrains und der
Kommunikat ionsreste in natura . Zum Schluss werden einige technische
Char akterist iken der Dolabellas Strassen erwahnt - es handelt sich um
gebaute Strassen bis zu 4m Breite (viae munitae) - sowie ihr heutiges
A u ssehen. Es wurden auch einige h od ologischen Problem e nur kurz
behandelt - unter anderen das Problem der vorromischen Strassen b ei
u ns, die Frage d es geraden Lau fes der romischen Kommunikation en in
den G ebirgsgegenden, das Vorkommen von Radspuren (Spurillen) usw.
Im epigraphischen Anhang am Ende der Einleitung ist der Text der
Solinaer Inschriften angefuhrt.
Durch Konfrontation der Quellen und anhand der Analyse der '
Terrainsituation (Terrainkonfiguration) folgert der Autor im ersten Ka-

252

-------------------------------------------------------------------------------
 l'
'i

pitel, dass die Dolabellasstrasse a colonia Salonitana ad fines provinciae

IllyTici bis zum Fluss Sava fuhrte und zwar bis zur Mundung des Flus-
ses Vrbas, wo gewohnlich die UTbate - civitas Urbatensis loziert wird.
Deshalb bezeichnet der Begriff ad fines pTovinciae IilyTici die Grenze
der Illyrik-Provinz und nicht die Station od Fines (Tab. Peut.), was auch
den Auffassungen der alten Autoren nicht widerspr icht. Die Bezei-
chnung der Wegestation ad Fines ist offenbar ein vorromisches Relikt,
welches die Grenze der Stammterritorien bezeichnet, in diesem Fall zwi-
schen Oseriates und Maezaei, dem gallischen Begriff Equamnda ahnlich,
dem man an dem Stammgrenzen (Cite) in Gallien haufig begegnet . Ansch-
liessend wird eine Ubersicht der Auffassungen fruherer Forscher uber
den Lauf dieser Kommunikation gegeben, die im Jahre 16/ 17 n. u. Z. fer-
tig wurde per vexillarios legionum VII et XI (siehe die tabellarische
Ubersicht). Der Autor beschreibt dannach ausfuhrlich diese langste Dola-
bellas Strasse auf ihrem Weg von Salona bis zum Fluss Sava, indem er
ihre Trasse anhand archaologischer Uberreste auf dem Terrain etappen-
weise bestimmte, und auch andere Faktoren wie Markierung (Milliation)
der Itinerare und der tatsachlichen Distanzen auf dem Terrain selbst
nach festgestellter Trasse, sowie ihr gegenseitiges Verhaltnis, insbeson-
dere Wegemarkierung (Milliation) durch Meilensteine u. a. benutzte. An-
hand dieser Angaben und relevanter archaologisch er Funde ubiziert er
die Wegestationen der beiden Itinerare, die auf der Relation von
(Aequum) bis (Leusaba) eigentlich zwei verschiedene Tra-
ssen verzeichnen, und von denen eine uber das Kupres-Feld (Tab. Peut.),
die andere uber das (Hin. Ant.) fUhrt. Beide Trassen sind
separat beschrieben und konnen anhand der Strassenuberreste im Karst-
terrain bis zu den letzten Ausdehnungen des Dinara-Gebirges nor d-
warts in Richtung der Pannonischen Tiefeben e verfolgt werden. Auf
Grund gewisser Indikationen folgert der Autor, dass die Dolabellas
Strasse ad fines pTovinciae IllyTici jener von der Tabula entspricht, mit
Unterschied, dass die Tabula-Strasse in Bos. Gradiška (Servitium) endet,
w a hrend die Dolabellas Strasse in Srbac an der Save (Urbate) endete und
wahrscheinlich folgenderweise trassiert wurde: Salona-Prolog (in Alpe-
rio)-Livno (Bariduum)-Kupreško polje (Ionnaria)-dolina Plive (Balo-
(Leusaba)--Krupa na Vrbasu (Lamatis, Aemate)-Ba-
nja Luka (Castra)-Laktaši (ad Fines)-Sava (Urbate?). Die Abzweigung
des Itinerarium Antonini bog bei Prolog im Livnoer-Feld nach dem
(Salviae) ab, und fUhrte uber Pecka (Sarnade) nach Leu-
saba wo sie mit der Abzweigung der Tabula zusammen-
traf. Nordwarts bis zum Fluss Sava bilden die beiden Itinerare dieselbe
Kommunikation, aber ihre Wegestationen (mansiones) sind verschieden.
Die Meilensteine sind nur fur die Abzweigung uber das
bekannt (!tin. Ant.). Zum Schluss wird die Dbersicht der Meilensteine ge-
geben (Karte I).
In dem II. Kapitel wurde die via Gabiniana behandelt, die nach dem
romischen Feldherrn Aulus Gabinius benannt ist, der im Jahre 47/48 v.
u . Z. eine schwere Niederlage in den KlUften der dalmatischen Zagora
erlitt. Es handelt sich nur um einen im 17. Jahr bis (Andetrium) er-
bauten Teil jen er Strasse, welche die Garnisonen der XI. und VII. Legion
Bumum und Tilurium verbinden sollte und die erst im 20. Jahr n. u. z.

253
beendet wurde (siehe Kapitel V) . Sie ist mit der Itinerarstrasse Salona-
Andetrium-1\'Iagnum-Promona-Burnum identisch (Tab. Peut.). Sie er-
streckte sich in der Richtung der alten vorromischen Kommunikation
durch die Tiiler der Vrba und bis zur Krka hin.
In dem III. Kapitel wurde die Trasse ad H ed um castellum Daesitiatium
behandelt, welche ins Gebiet der Dasitiaten am Oberlauf der Bosna ftihrte,
im Jahre 19/20 n . u. Z. fertig gemacht und spater bis zu der silberreichen
Argentaria am Flusse Drina verlangert wurde (Tab. Peut.). Zur Bestim-
mung der Trasse dieser Strasse ist von entscheidender Wichtigkeit die
Ubikation mu n Bist . . . . = Bistu e N ova irgendwo in Zentralbosnien, die
der Autor nach durchgeftihrter Analyse des epigraphischen Materials ins
heutige Bugojno an dem Fluss Vrbas loziert. Ferner erklart der Autor
d ie Geschichtsforschung dieser Kommunikation und gibt eine detaillierte
Beschreibung der Trasse etappenweise wie folgt: Salona-Trilj (Tilurium)-
Bukova Gora (Ad Libros)-Privala (In monte Bulsinio)-Duvno (Bistue Ve-
tus)-Otinovci auf dem Kupres (Ad Matricem)-Bugojno (Bistue Nova)-
Mali Mošunj (Stanecli) ... Argentaria (tiber Kiseljak; das Sarajevoer Feld
und die Romanija). Den Endpunkt der Dolabellas Strasse das Hedum
castellum, lokalisiert der Autor in die Nahe von Breza im Bosnatal. Siehe
d ie Ubersicht der Meilensteine (Karte II) .
Durch die ad Bathinum flumen (IV. Kapi tel) war das Bre-
uker-Gebiet am Unterlauf der Bosna, das wahrend des Baton-Krieges
definitiv okku.piert wurde, m it Salona v erbunden. Da die archiiologischen
Dberreste dieser Kommunikation am Terrain nicht festgestellt werden
konn ten, ist der Autor der Meinung, dass dieselbe bis zum Travniker
F eld (bis zur Station Stanecli) identisch mit der Strasse ist, die ins Gebiet
d er Diisitiaten ftihrte, welches gleichzeitig mit den Breuci pazifiziert
wurde, und die spiiter bis Argentaria gelangte. In diesem Zusammenhang
d iskutiert er tiber das Hydronim Bathinus als tiber ein palaographisches
und epigraphisches, lingwistisches und topographisches Problem und
k ommt zu der Schlussfolgerung, dass es sich um den Bosnafluss handelt.
Von dem Travniker Feld ftihrte die Strasse weiter nach Zenica, wo sie ins
Bosnatal hineingelangt und sich weiter nach Doboj hinaus erstreckt.

Die Trasse der Strasse ad imum montem Ditionum Ulcirum, deren

Teil a uch die via Gabiniana ist, und die auch im Jahre 19/20 n. u. Z. fer-
tiggestellt wurde, bestimmt der Autor in Richtung Salona-Andetrium-
Burnum-Knin-Strmica-bis unter den Berg Ilica (mons Ditionum Ulci-
rus). Die Fortsetzung der Strasse uber Grabovo und Drvar ins Sanatal
wurde, nach zah lreichen Meilensteinen zu urteilen, zur Zeit des Kaisers
Klaudius (47/ 48 n. u. Z.) erbaut. Ubersicht der Meilensteine (Karte IV).

Im VI. Kapitel werden bedeutendere Anschluss-und Lokalstrassen

(viae vicina l es) und zwar jene die die Dolabellas Hauptverkehrslinien
verbanden nur kurz behandelt. Die Magistralen zweigt en sich durch das
Innere des Landes in eine ganzes Strassengeflecht und waren miteinan-
der verbunden. Auf diese Weise wurden auch Querverbindungen her-
gestellt, die eine integrale Verbindung innerhalb des Landes m oglich
machten. Diese regionalen und lokalen Verkehrswege sind meist auch
auf einer autochtonen Grundlage enstanden und behielten in ei-
nigen Fallen auch ihr vorromisches Aussehen, insbesondere dieje-
nigen in Gebirgsgegenden und Flusstalern.

254
 In einem separaten Exkurs erortert der Autor die Ubikation des
Delminiums (VII. Kapitel). Von der richtigen Ubikation der mun. Bist. .
= Bistue Nova (Tab. Peut.) und des Delminiums, das in den Itinerarien
nicht erwahnt wird hangt mehr oder weniger auch das Lozieren iibriger
Station en auf der Strasse Salona-Argentaria ab. Was das Lozieren dFs
Delminiums betrifft, das Patsch auf Relation Lib (vorromisches delmati-
sches Delmion)-Duvno (romisches Delminium) lozier t , und das in der
letzten Zeit der a nnehmbaren Losung Budrovich) viel naher-
lag von jener Patschs, wurde durch gliiklichen Fund der Grabinschrift
Publius Aelius Juvenalis, Questors, Dekurions und Duumvir municipi
Delminensium aus Prisoje (Buško Blato), unweit von Duvno, die definitive
Bestiittigung bekommen fur das Lozieren dieser b edeutenden delmati-
schen Ansiedlung irgendwo auf dem Duvnoer F eld, womit die alte Auf-
fassung beziiglich Ubikation dieser St adt bei Trilj an der Cetina endlich
aufgegeben w urde. Obwohl man nur auf Grund dieser epigraphischen
Zeugnisse noch nicht von einer naheren Lokation Delminiums sprechen
k ann, ver wirft der Autor das Lozieren in Duvno (was den hodologi-
schen und archii.ologischen Grunden w iderspricht) und schlagt v or, Del-
minium in Prisoje zu ubizieren, wo auch das Grabmal gefu nden w urde,
welcher Ort auch genau wie Duvno liber alle Bedingungen beziiglich der
Unterbr ingung einer solchen epichorischen Ansiedlung -··- des Delmatae
Eponyms verfiigt . In Duvno soll jedoch die Wegestation Bistue Vetus lo-
ziert werden (Karte II).
In der Schlussfolgerung beton t er die Schnelligkeit, mit der die Romer
in einem gebirgi.gen und feindlichen Land ein verhaltnismassig dichtes
Kommunika tionsnetz errichteten. Das war schon wii.h-
r end des Aufenthaltes der Legion in Dalmatien b eendet , d . h . schon in
der ersten Ha!fte des I J ahrhunderts n . u. Z. Ausser den Strassen, die
in Solinaer Inschr iften a ngefiih rt sind, wurden auch m ehrere ande re
Verkehrsstrassen erbaut: T arsatica-Senia--Burnum---Salona-N ar ona
Dyrrhachiu m; Narona- Sarajevoer Feld-Romanija, u. a. Auch einige v on
ihnen wurden noch zu Dolabellas Zeit erbaut oder angefangen. Vom t ech-
nischen Aspekt au s war das geradezu ein grandioses Unternehmen, sehr
bedeutend fUr da:!! Kaisertum, sowohl wegen Verbindungen mit den be-
nachbart en Provinzen und dem L im es an der Don au als auch - hinsich-
tlich des Reichtums an natiirlichen Ressourcen der P r ovinz - wegen
okonomischer Grunde, was mit d er Zeit zum vollen Ausdruck k ommen
wird, und so werden auch diese von Dolabella als militarisch erbauten
K ommunikationen (viae militm·es) auch offentliche Kommunikationen w er-
d en (viae publicae) manche unter ihnen sogar auch mit organisier tem
Postverkehr (cursus publicus). Dieses Verkehrsnetz gewinnt noch m ehr
a n B edeutung, wenn man den regen Seev er kehr uber die Adria in Bet-
r acht zieht (!tin. Ant. 270, 496, 497, 519 und 520).
Obwohl der romische Staat die Politik der Sklaverei und Ausbe-
u tung verfolgte, bedeuteten diese Bestrebungen d es Staates in der h isto-
risch en Perspektive einen grossen F or t schritt auch fUr d as Land selbst.
Vlas die Strassen betrifft , so wurden sie bis zum 19. J hd. benutzt und wer-
.::::n m anchenorts auch heute n och gebrau cht.

255
 In dieser Arbeit wurde nebst dem Grundproblem, das mit dem
Strassenbau verbunden ist, auch den Fragen der antiken Topographie
und Toponimie dieses Gebietes ein bedeutender Platz eingeraumt, auf
denen auch ein grasser Teil der Ergebnisse behandelter Prot.lh"1'\atlk be-
ruht, ebenso wie auch den Fragen der inneren Urbanisierung und admini-
'itrativen Organisation der Provinz, besonders aber den wirtschaftlichen
Verhaltnissen des Landes.
Die Arbeit uber Dolabellas Strassensystem stellt nur den ersten
Teil des geplanten (grosseren) Werkes von den ri:imischen Kommunikati-
onen und deren Topographie in der ri:imischen Provinz Dalmatien dar.

256
INDEKSI
 a) INDEKS IMENA (NARODA I OSOBA)

M. 50, 131, 144, 194, 246 Bato Liccai f. 184

Ae1ia Buo 241 Bauer, A. 148, 204
Aelia Procili(ana?) 135 Beathus Rhenanus 193
Aelia Tertulla, P. 92 Bela (IV), kralj hrvatski ugarski
Aelii 67, 122 1235-1270. g. 219
Aelii Nepos et Dasas Arbonis 78 Bistuates 134, 198
Aelius Iustus, C, dec. m. B ist. 134 Blau, O. 12, 49
Aelius Iuvenalis, P, dec. mun. Delm. Breuci, panonsko pleme 18, 183, 193,
240 i d. 195, 196, 197, 198, 199, 201
Aelius Pi ... , P . 234 J. 223
Aelius Proclianus, P , dec. m. Budimir, M. 193, 196
Aelius Rastorianus, P, quaestor Budrovich, A. 194
munn. 134, 140 F. 50, 131, 134, 148
Aelius Ursus, P, dec. mun. Salv. 64, Burnistae 207, 209
68 Butuates 51
Aelius Victor Varanus, P, dec. mun.
241
Ae?]matini 115
Aequenses 59
J. 49, 146, 210, 211 Castellum Baridustarum 51
Alfoldy, G. 51, 64, 136, 193, 1!t4, 195, Cezar (C. Iulius Caesar) 19, 130, 208
199, 246 Claudius, car 41-54. g .. 19, 190, 205,
Andautonienses 44 245, 246, 247, 250
Andrija, biskup Bestoensis 135, 141 Cons, H . 49, 146
P. 180 Cornelius Dolabella, P. 15, 16, 17, 18,
Cvijo, saradnik iz Sipova 107, 19, 30, 31, 47, 131, 133, 185, 188,
112 189, 190, 197, 200, 204, 206, 221,
Arruntius M. Camillm Scribonianus, 228, 244, 246, 247, 249, 250
L. namj. Dalm. 115 Crna kraljica 69, 70, 78, 82
Attis, reljef 76
August Oktavijan, car 15, Hl, 19, 43,
127, 128, 130, 131, 246, 247, 248
Aurelii 67, 142
Aurelije (Marcus Aurelius), car Celebija, Evlija, putopisac 150
161- 180. g. 30, 55, 142 Mile iz Kule (Rogolji) 87
Aurelius Tiro 144 Todor iz 90
Avari 58, 110, 171, 243, 248
Azinates 134

Cup, Todor saradnik iz Vedrog Po-

lja 215
Bajan, avarski hagan 74, 110
Ballif, Ph. ll , 12, 49, 148
Petar, saradnik iz
68
Baridustae, Iliri u Erdelju 51 Dabiša, kralj bosanski 1391-1395. g.
Barizaniates 51, 56, 123 242
Basler, Daesitiates 27, 141, 183, 185, 196, 199,
Bathiatai, Bathiatae 193, 197, 201 245
Bato(n), Dezitijatski 131, 196 Dandolo, Vicko, providur Dalmacije
Bato, 193 19

259
Dandolo, Antun, povjes111i- Hadrijan (T. Aelius Hadrianus), car
82 138-161. g. 29, 171, 190, 209, 241
Decije, car 249-251. g. 106, 189 Hadži Jusuf Livnjak, putopisac 243
Delmati (Delmatae, Dalmatae) 18, 28, Hirschfeld, O. 134
41, 211, 235, 237, 244 Hoernes, M. 49, 147
Delminenses 59, 240 i d. Honoratus cl. v.
Deuri 78 Hoffer, A. 135
D ezitijati v. Daesitiates Hrvati 243
Dicioni (Ditiones) 198, 203, 204, 211 Husref-paša, bosanski namjesnik 83
Dijana 72
Dioklecijan, car 284-305. g. 247
Divo Augusto, miljokaz 190, 246
Dolabela v. Cornelius Dolabella
Domaszewski, A. v, 13, 50, 149 ·
Iapodes (Japodi) 198, 204
Marko zv. Karantan 86
I asi, panonsko pleJ.11e 193, 195, 197
I conius L . f. Surio, L . 211

Elagabal, car 218-222. g. 100

Elije Tito (Aelius Tito) 76
Euplo ... occisa viatoribus 188
Evans, A. 50, 133, 134, 147
I. F. 120, 169
Julijan, car, 361-363. g. 189
Junije Blez, namjesnik Panonije 197
Jupiter Kapitolijski 238, 239
Justinijan (I), car 527-565. g . 126

Ferhad-paša, bosanski namjesnik 95

feroces Dalmatae 127
Figu! (C. Martius Figulus) 236 Kahler, H. 54
Filip (M. Julius Philippus), car 244- N. don 66, 83, 106
249. g . 106, 189 Karakala (Caracalla), car 211-217. g.
Flavii 139, 14? · 231 '
Fl:avio Aprioni. 142 A. M. 49
Kiepert, H . 49
Flavius Licinianus, T, dec. mun, Kiepert, R. 50 . . .
Bis .. . 138 Klaudije H (9othicus), car 268-270.
Flavius. Licinius, T, dec. 'nvir Bist. g. 189, 208 '
. . ' Klaudije v. Claudius
Fliwius . .... :. , T., dec. m un. Bist. Klaudije, Tiberije, veteran 56
138 A. fra 106
Flavius, .142 pleme pol] E!)
219 ' '
Flavius Nepos 142 Komod, car 177-192. g. 58, 189
Flavius Seneca, vir egregius 135 ·Konstancije (Constantius II), car
Flavius Varronis f, T. 185 337- 361. g. 189, 234
Frankopan, Krsto, ban hrvatski 82, Korvin, Matija, kralj hrvatski i u:..
83, 84 garski 83:
Ante' 'iz Cele 69
Fundanus, v. Minitius Fundanus, C. Kovinjalo, Mitar iz Blagaja (Kupres)
118 . ·'
kraljica Marija (sc. TereziJa) 78
I. 136
I. 49
Gabinius, Aulus 18, 130, 131 Hasan iz Starog Sela 84
B. 51 Benedikt, putopisac 8(?,
175, 178
Genius Osiniatium 56
geograf iz Ravene 41
Germanik, sin Druzov 218
Gordijan (M. Antonius Gordianus),
car 238- 244. g. 106, 154, 163, 189 La ?]matini 115, 127
Lizaviates 51, 56, 123
S. 151 Ivan, prof. 90, 106
Gvido (Guido), geograf 21 Lucius, Flavius T. 134

260
Makrin (M. Opelius Seve-rus Macr-i- Promonenses 207, 209
nus), car 217--218. g . 100 Pseudo-Scylax (pseudo-Skilaks), ge-
D. 243 ograf 248
Manlius Coelius, centurio 115 Ptolomej, geograf 19, 43, 74, 203
Z . 195
M arija Terezija 82, 93
Marko Aurelije v . Aurelije
Martens, J. 250
Mauricije, bizantski car 110
Maximinus Trax, car 235-238. g. 69, Radimsky, V . 144, 148, 157
189
Ravenat (Anonymus Ravennas), geo-
Mayer, A. 23, 149, 196 graf 21, 200
227 D. 19
Mezeji (Maezaei, Maza·ioi), panonsko Riditae 59, 230
pleme 41, 45, 204
S avan iz Trij ebova 92
Miller, e. 50, 149
Miniciu s Fundanus, C, namjesnik
Dalmacije (?) 103, 109, 110 Sabina Tr-anqui!lina, carica 163, 191
Mišura, A. P. 58 Salviatae 211
Mocsy, A. 195 Sapuates 115, 127, 226
Moiza, ing. 121, 147 Sardeates 78, 109
Mommsen, Th. 19, 131, 246 Saria, B. 194 i d.
Mi.iller, e. Savenses (?) 198
Sedatus Augustus 218
Septimije Sever, car Hl3-211. g. 106,
231
Sergejevski, D. 51, 52, 135, 181, 246
N a sika (P. CMnelius Scipio Na.sica) Sicinius Macrinus, L. 95
235, 236 Silvan 72
N eme sis Pia 218 Silvanus conserv(ator) 239
Nepos . . . 234 VL 95
Ninienses (?) 211 Slaveni 110, 171, 243, 248
Nisidius Secundus 64 Stjepan II ban bosan-
Novak, G. 19, 50 ski 242
Novenses 59 Strabo(n), geograf 203
Stridonenses 211
M.

Oserijati (Os(s)eriates) 18, 41, 45, 183,

195, 197, 198
Osi niates 56 Tacit (Cornelius Tacitus),
Ostoja, kralj bosa nski 242 15
Tatari 219
Teodozije, car 171
Thalloczy, L. 83
Tiberije, car 14-37. g. 15, 16, 17, 19,
pagani Promonenses 209 131, 163, 190, 191, 193, 206, 247,
250
Panoni 130
Tica, J ovo iz š eho vaca 92
E. 30, 125, 133, 134, 135, 138,
149, 150, 246 Tito, car 79-81. g. 246
Paškvalin, V . Tomaschek, W. 49, 52, 146
Patsch, C . 50, 134, 135, 139, 148, 246, Mijat, hajduk 122
248 Topal-Paša, bosanski namjesnik 171
Nikola iz Racuna (Krupa Trajan (M. Ulpius Traianus), car
n /V) 93 98-117. g. 35, 127, 142, 247
Pazinates 134 Trebonijan Gal, car 251-253. g. 106,
S 211 189, 221, 222
Petrikovits, H. von 54 Trosius Crispu s, C. 67
J . 144
P linije 109 Truhelka, 50, 135
Plinije Stariji, prirodo- Turci 219
sluvac, 131, 203 Tvrtko I, kralj bosanski 242

261
Ulpii 142 Voluzijan Gal, car 251-253. g. 106,
221, 222
N. 193, 196

Valens princeps Daesitiatium 183

Varcijani 44
Veith, G. 131 Wilkes, J. J. 50
Velleius Paterculus, C,
192, 193, 194, 195
Vespazijan (T. Flavius Vespasianus),
car 69-79. g. 55, 139
M. 161, 240
Victor decurio 239
Zeno, Katarino, poslanik
Vitruvije (Vitruvius Pollio), pisac 32 150, 175, 176, 178

262
 b) INDEKS MJESTA (NAZIVA)

Absoros 249 na Janju 116

ad Bathinum flumen 183, 202 Babina dolina 216
Ad Basante 196 Babin Do (Janj) 116
Ad Drinum 185, 186 Bacuntius, rijeka 192, 196
Adrian oros 237 126
Ad Fines 43, 45, 95, 97, 98, 100, 125, 224
126 100
ad fines provinciae Illyrici 42, 44, na Klisu 54
125, 126 Ba . . . .!fluJmen 194
ad H edum castellum 192, 202 60
ad imum montem Ditionum Ulcirum Balbeis 73
49, 205 Balcum = Baleam (?) 110
ad Ladios 79, 93, 96, 97, 100 Balea 110
Ad Libros 23, 153-155, 187, 223, 224 Balina glavica 207, 208
Ad Matricem 165 i d, 173 Baloie 107, 108-110, 111, 127
Ad Pr(a)etorium 98, 100, 102, 218 Baloia (Rav.) 108, 225, 226
Ad pretorum 230 Baloja 41, 124
ad summum montem D itionum Ul- Baljvine 225
cirum 205 Banica, rijeka 81
Ad Turres 247 Banja Luka 42, 47, 79, 81, 82 (burg),
Ad Zizio 19, 22, 246 83, 86, 92, 94-96, 125, 127, 199
Aemate (Lamatis?) 54, 79, 90, 93, 96 Banjaluka (Banja Luka), 81, 82
Aequum (Citluk kraj Sinja) 41, 57, Bara polje) 214, 215, 216,
58, 67, 123-125, 128, 131 itd. 217, 220
Aikouon kolonia (= Aequum) v. Ta- 77, 78, 85, 113
belarni pregled Bariduum 42, 58, 104, 105, 123, 127
Aquileia (Akvileja) 132, 246, 248, 249 Barlovci 97
Basante 192, 196
217, 218 Bastasi (Livanjska polje) 47, 51, 64,
Ancona 248 74, 125, 140, 229
Andautonija (Andautonia) 44 Baštine, parcela 118, 119
Anderba 246 Bat(h)inus, flumen, 18, 183, 192-
Andetrium 18, 130, 131, 228 -198, 201
Bath/sinus 193
Andretio 206 Batinus 193
naseobina u Sinju 55-56 Bednja, rijeka 192, 193, 197, 198
Apeva 225 Begovac, vrelo 88, 89, 90, 91, 212
Aquae S. . .. 21, 142 Begovac, vrelo (Racune) 93, 94
B egov Han 201
Aquileia 19, 230 Berek (Mahovljani) 102
Arausa 249 Berek, selo 97, 98
Arduba 202 Berbir v . Bos. Gradiška 98, 102, 103
Argentaria 124, 133, 134, 136, 179, 181, Bersel(l)um 200, 225
182, 186, 189, 245, 246 Bigeste 246
Aržano 152, 204, 244 210, 214, 216, 219, 230
Asseria 74 230
Aternum 248 Bila 227
Avendo 230 Bilajce (Bjelajce) 106
180, 191 Bilanovac 180
Bili brig, brežuljak 54

263
Bili Brig, naselje na Dinari 60, 61, Budelj Gornji 217, 218
63, 124 Bugar-grad 230
Bilibrig 151 Bugojanske polje 141, 142, 14'>-
Bil(!)ubium 223 Bugojno 141-143, 146, 173 ,j d, 191, Z\H,
Biljani 217 225
Biljeg u Guberu 123 Buhovo 224
Biljeg (Janj) 116, 172, 215 55
Biljeg (Trijebovo) 89, 91, 92 Bukova Gora (Korita) 152-156, 223
207, 209 Bukovik, vrelo 216
Biograd (Prusac) 173 Bukva 68
Biograd 243 Bulsinius sc. mons 158
B iskupija 208 Bunari 46, 79, 80, 82, 83, 93
Bistrica, rijeka 136, 174, 243 Burnum 15, 18, 130, 132, 203, 205,
Bistue 22 206, 209, 210, 211, 230, 245, 246,
B i stue betus 139 248, 249
B istue Nova 134-136, 138, 139, 150, Busije 88
166, 170 i d, 190, 225, 226 175, 179, 180, 183, 202, 225
Bistue Vetus 135, 150, 160 i d, 170, Buševac 44
187, 189, 233, 236, 244 Buško Blato 58, 152 i d, 156, 223,
Bisva 225, 226 241, 243, 244
Bitovnja (Bitovnija) 181, 225 Butišnica , rijeka 205, 210
Bjelajce (Bilajce) 84, 87, 92, 114, 225 Butua = Budva 134
Bla gaj (Japra) 142, 231
Blagaj (Kupres)
Blandona 249
Blažuj 185, 188, 228
Blidinjsko jezero 166
Blidinje 221 Cagangrad 126
selo 82, 83, 84, 87 Cagani 126
stari grad 82, 83, 92, 94, 106 Carevac 78, 85
104, 121 Carnuntum 248
93 castellum Hedum 188, 246
Bojmunti 69 Casra v. Tabelarni pregled
Borak 122 Castra 79, 89, 93, 95, 97, 127
Borci 15 Cavtat 18, 19, 246
166, 224, 233, 234, 235, 237, Cetina Gornja 205
244 Cetina, r'ijeka 58, 125, 203
Borova glava, (k. 1234), sedlo 121, Ciganska ravan 113
122, 123, 168, 224 Cigelj 217
Borovo polje 121 Ciglana, parcela 215
Bosna, rijeka 184, 197, 245 248 Cikote 142
Bosina 196 Cim 224
Bosanska Gradiška (Servitium) 42, civitas Delmena 242, 243
96, 98, 99, 100, 102, 126 civitas Dulmensis 242
Bosansko Grahovo 212 civitas Dumnensis 242
Bosanski Novi 230 civitas peregrinorum 67
Bosut, rijeka 192 Civitas Urbatensis 99
Branješci 75, 76 Clandate = Clande 231
Brattia 249 Clande 231
Bravsko 51, 81, 105, 215-217, 220 Ctisa 52
Bravsko Donje 216 colonia Aquarum S . ... 181
Bravsko Gornje 216 . . colonia Claudia Aequum 56
Bravski Vaganac 216, 220 colonia J adestinorum 181
Brd01šce (Laktašij 98 colonia Ris ... 142
Brdo, selo na Janju 87, 116 colonia Salonitana 41, 181
113 Corcira 249
Breberija (Pecka) 77 Crkvina (Blagaj na Kupresu) 118
gradina (v. Andetrium) 131 Crkvina kraj šipova) 111
Brekali 152, 153, 223 Crkvina 144
Brestovsko 180 Crkvina (Glavice na po-
Breza 142, 183, 188, 227 lju) 76
Briševo 117 Crkvina 71, 73
Brišnik 244 Crkvina u Majdanu 107
Brnaze 55 Crkvina u 111
Budžak 96 Crkvina u Podgredi 122

264
Crkvina u Sipavu 108, 109, 111 Deževica 180
Crkvina (Crkvena), potok. u Banjbj Dicmo (Decimin) 52, 55, 56, 128, 132,
Luci 95 151, 190, 200
Gora, planina u izvorištu Sane Dinara (Dinaridi), 60, 61, 63, 211, 237,
42, 52, 77 245
Crna rijeka 84, 86, 87, 88, 107 Dinaridi 42, 47
Crna rijeka, dolina 91 Dirnitor 86
Crvenice 166, 224, 235, 237, 239, 241, Dirahij (Dyrrhachium) 19, 55
244 Direklija, banja 94
Crvljivica 31, 214, 220 Divjak (han) 175
Curcum 211 Divjaci, parcele u Mošunju 178
Doboj 245
Dobrane 58
244
Dobrinje 79, 80, 81, 84, 93
Dobrinjsko polje 94
80
lakat 61, 122 Doca 55
Doclea (Duklja) 21, 139, 151
Carakovo 102
Catrnja, sedlo (k. 1320) 31 , 47, 68, 69, Dolac 226, 227
70, 70, 104, 105 dolina Cetine 58
dolina Crne rijeke 91
Catrnja u Racunama 93
69 dolina Plive 127
Celepirova kula 175 dolina Sane 48
Celopek 231 dolina Unca 48, 214
Do(l)nje polje 81, 92
Cergalište 90
Domavia 133, 186
rijeka 130, 131, 205, 206, 207
Donna (Duvno) 242
144, 145, 173
Citluk kraj Sinja = (Aequum) 42, Donja Dolina 99, 127
45, 52, 55, 60, 63, 81, 104, 105, 111, 175, 176
124, 125, 207 Donji Prolog 221
Corbegov han 175 Donje Ratkovo 229
Corbegova kaldrma 177 Donji Unac 206, 214
Cotin han 61 Donji Vakuf 174, 225, 226
Cukle 227 96
Dragotina 231
Donji, 180, 191
Drežnik 230
Drina 185
86
115, 116, 117 Drinova (Studena), rijeka 239
231 185
njiva 89, 91 Drniško polje
Drniš 206
Drumovi, parcele u 113
Drum, parcela u Gerzovu 113
Drumovi, parcele u Sokocu 113
Dabar, rijeka 218 Drvar 81, 203, 212, 214, 215, 220, 229
Dabravina 183 Drvar Selo 217
Dacija (Dacia) 57, 246 Drvetine 177
DaLen 242 Dubica 81, 85, 87, 88, 99, 100, 102, 126,
DaLma 236 229
Dalmacija (DaLmatia) 17, 27, 43, 44, Duboki do (na Staretini) 70, 71
47, 127, 232, 243, 246, 247, 248, 249, Dubrava 90, 91
250 Dubrave 82
Danuvium 43 Dugodol (Lokvari) 81
Davor 99, 126 Dugopolje 52, 55, 128, 132, 151, 190
Decimin 128, 190 v. Dicmo Dumni 242
Delmin- 241 Dumno 243
Delmina sc. regio 235, 243 Dumnje (=Dumni) 242
Delminij (Delminium) 21, 150, 151, Dunav 16, 44, 127, 250
187, 233 i d, 240, 241, 243, 243, Dune (Duna) 243
244, 249 Dusina 180
Delminion = Delmion 164, 233, 234, Duvanjsko polje 224, 23·3, 235, 236,
236, 237, 240, 244 239, 240, 244
Delmis 235, 243 Duvno 105, 160, 163, 164, 166 i d. 170,
Dl'mno 241 191, 233 i d. 235, 237, 240, 241, 242,
Derbaba, njiva u Mahovljanima 102 244

265
Dyrrhachium 248, 249 pašnjak 215, 220
Džimbegova kula 88 gornja Cetina 47
Dževerova lokva 92 Gornja kaldrma 90
Gornje korito, vrelo 116
Gornji Malovan 114, 119, 120
Gornja Pecka 78
Gornja Rama 141, 142
Gornji šeher (Banja Luka) 46, 95, 97,
turbe (Gerzovo) 113 129
112 Gornji Vakuf 134, 136, 141, 144, 145,
174, 225
Gornji Vrbljani 229
Gornja Zenica 202
Grab 204
Ekvum (Aequum) 56, 58, 59, 73, 103, Grabež 105
205, 229 Grabež 112
Emonu 15, 19, 248 Grabovica 156, 157, 191
Epidaurus 246, 249 Grad u Prisjeci Donjoj 217
Equoranda (Equaranda ) 45
Grad 80
Gradac 71, 73
Erana 205 Gradac (Podgora) 184, 188, 227
Gradac 122
Gradac 177
Gradina 221
Gradina (Gornji Bakinci) 98
134, 136, 138, 139, 141, 173, 202, Gradina (Berek) 102
227 Gradina (Crvenice) 239, 240
Gradina 114
Fines (Rav.) 43, 97
Gradina kod Gaja 234, 236, 240
fines provinciae Illyrici 41 Gradina u 96
f ines Varvarinorum 207 Gradina u 80
flumen nami ne Bathinus 193, 194, Gradina na 122
196 Gradina na Klancu (Tepljuh) 208
Gradina (Majdan) 107
Fojnica 134, 180, 181, 225
Gradina (Pehulje) 93
Gradina (Podrašnica) 87
Gradina (Prijani) 76
Gradina (Racune) 93, 94
Gradina 88
Gabrina glavica 208 Gradina (Šušnjari) 96
Gajevine (Kupres) 120 Gradina na štrbini 88
Gala 58, 60 Gradiška 245
Veliki (Vinjani) 244 Grahovo 47, 204, 229
Galija (Galia) 245 Grahovo polje 198
Gardun 18, 130, 151, 188, 233, 235 Grborezi 122, 123
Garevina 84 (Graecia) 248
Gensis 186 Grebengrad (Krupa n/V), stari grad
Gerzovo 78, 113, 85 94
Gizdavac 206 Grkovci 47, 52, 63, 64, 67, 68, 73, 103,
77, 84, 86, 229, 242, 243 105, 125, 140, 229
97 Grlo na Klisu 54, 55
polje 42, 47, 51, 52, 66, 68, planina 219
70, 71 , 74, 82, 123, 124, 125 Gromile, parcele u Majdanu 106
Glasinac 80 Gromile, parcele u Šipovu 107 i d.
Glavaš (Lab), stari grad na Dinari Gromiljak 179, 181, 182, 183, 186, 188,
103 227
Glavice polje) 68, 73, 75, Grovnica (Gronica i Grlonica), po-
76, 128, 229 tok 175, 177
Glišin han 216 Grubiša dolac 55
Glogovac (Janj) 116 Grudine, parcela u 144
Goduša 182, 228 Guber 122, 123
Golija, planina 42, 68 Gubin 63, 64, 74, 105, 140
210, 216, 217, 230 Gora 201, 202
Gologlava (Prisjeka) 216 Gustovara 82, 84, 87, 90, 91, 92
Gorica 107 Gverino Groblje u Glavicama 75

266
 52, 70, 71, 73, 74, 75, 76, 105, Japrica, rijeka 231
125, 127, 128, 229 Jaram 119, 224
Han 56, 60 Jasenovac (Bravsko) 217
Hanov.i 84, 87, 90, 91, 92, 93 Jasenovi Potoci 77, 129
Han Bravsko 216 Javor 113
Han Divjak 188 Jazvine 179, 180
Han Glišo (Glišin) 217 Jelašinovci 218, 231
Han Ivica 182 Jelinkovac 92
Han Kola 79, 83, 84 Jerinin grad (Berek) 102
Han Majdan 107 Jezero 83, 84, 103, 104, 105, 106, 107
Han Marijan 168 225
Han 182, 228 šuma 70
Han Prisjeka 84 Jošanica, potok 106
Han Prolog 61 Jošanica, naselje 160 i d.
Han Surjan 84 Jošavka v. Jošanica 107
Han Vagan 61 Jovana, bunar 84, 87, 88, 89, 90, 91,
Han Vitek 15, 190 93, 103
Hedum (Hedos?) 17, 18, 183
Hedum castellum Daesitiatium 127,
182 'i d, 188, 227
Hi!!yricum (Illyricum), Superior et
Inferior 44, 197
Hippus flumen (Cetina) 151 180
Histria 248, 249 Kadina Glavica 208
Homolje 180, 182, 228 Kadina Voda 81, 88
Hrvatska 83 Kaldrma 62, 63, 68, 90, 91, 208
Kalin 175, 176
Kalvarija 178
Kamenica 214
Kamenska Podgradina 68
Kamešnica 60
Iader (Colonia Iulia Iade1·) 15, 210, Kanjani 208
230, 246, 248, 249 Kapitul 208
Ibisva 225 Kapljuh 215, 217, 220
Ilica, planina 204, 211 , 245, Karakašica 55, 56, 58
Ilirik 16, 17, 43, 44, 48, 248 Kar antan han 86
Ina , r ijek a 126 K a raula 225, 226
In Alperio (In alperio?) 105, 123-124, Kar lov Han 156
127 178
Indenea 111, 112 Kaselov klanac 122
In monte Bulsinio 156, 158, 244 Kastel (Banja Luka) 95
lntercisa 30 Kaštel, stari grad 175, 177
Ionnaria 42, 104, 105, 114, 118-119, Kaštel 230
123, 127 202
I ssa 249 K azaginac 152, 153, 155
Istra 15 K i, srednjovjek ovni grad n a sel je
Italija 127, 245, 246, 248, 250 218
Ivoševci 209 Kijevac (Ki), stari grad 218
Izlasci (Janj) 113 Kijevo 231
izvor Cetine 47 Kiseljak 174, 175, 179, 180, 181, 186
bunar i lokva 122
122
Kladanj 185
Kla nac u Vodica ma 116, 117
Jablanica 100 Klapavica 55
J aglenica 177 Klašnice 96
Jadran 250 Klenovac, vrelo 216
Jadro, rijeka 54 Klis 47, 52, 54, 60, 128, 132, 151, 190
Jajce 82, 83, 84, 107, 225, 226 kliška 54
Jakupovci 97 Kliška vrata 54
Janj 103, 112, 118, 119, 170 Klokoti 180
Janj, rijeka 111, 112 Kljake 131, 208
J a njci 202 Klje vci 217
J a njila 215 (na Sani) 78, 81, 83, 84, 87, 88,
Japra, rijeka 218, 231 93, 216, 217, 229

267
 do (kod 91 Lab (Glavaš), stari grad na Dinari
Knin (Ninia?) 81, 204, 205, 207, 210, 103
211, 214, 219 Laktaši (Ad Fines) 42, 43, 96, 97, 98,
Kobilja Glava 180, 188, 99, 100, 102, 126, 127
228 Lamatis 45, 79, 90, 93, 115, 127
( = Kobilja Glava) 188, 191, Laminci 42, 99
228 Lanište 216, 217, 220, 229
rijeka 201 Lašva 175, 185
79, 88 Lauriacum 248
brdo 55, 207 Lausaba (Rav.) 90
Kokoroš han (Bravsko) 216 Ledenice 93
Kola 80, 81, 84, 93, 94, 160 (v. Han Lepenica 180, 181, 182, 186
Kola) Letka 244
Kolobara 106 Leusaba 45, 78, 82, 84, 85, 87, 89, 90,
214 96, 103, 106, 110, 124, 127
Komar 174, 175, 179 Leusinium (Leusinum) 246 v. Panik
Komušina 202 Lib, grad>ina 163, 166, 233, 234, 235,
Konatari 80 236, 240
Konjic 15, 190, 199, 246 Libri 153, 155
174, 175 Liburnicus sc. sinus 249
Donji 176 Petrovo Selo 217
Kopilo 175, 176, 178, 179, 226 polje 97, 98
Kopjenica 216, 217 Lika 15, 44, 210, 230
Koprivnica 172, 191 limes na Dunavu 48, 246
Kora na, potok 77 Lipa 64, 74, 140
123 Lisina 86, 106
Korita 102 223
Korita 155, 223 Lissa 243
Koritine, parcele na Janju 116 Lištanj (= Pelva) 52, 59, 61, 63, 64,
Kosovo polje (u Dalmacij i) 207, 211 65, 68, 71, 105, 127
K ostajnica 230 Livanjska polje 42, 47, 52, 63, 64, 66,
Kotor (kod 90, 91, 67, 70, 105, 125
92 Livno (= Bariduum) 59, 73, 103, 104,
69 105, 120, 121, 122, 123, 124, 125,
v. 90, 107 127, 224, 242
Kraljevine kod Zenice 202 Lokvari 69, 81, 84, 85, 89
nasip (prisap) 223 247
Krasinac 76 153, 201 , 223
vrelo 205 rijeka 108
90 Ludrum 58
Kreševo 181 Lug 180
Krin 57 na Cetini 56
Krivodol 214
Križevac 244 Luško polje (kod 180
Križice 55
Krka (Titius) 130, 131 , 205, 206, 209
Krljanovica, polje 89
K r njeuša 142, 230
Krstovi 85 Ljerkovica, vrelo 93
Krupa na Uni 230 Ljeskav dolac 70
Krupa na Vrbasu, 82, 88, 96, 127 Ljubija 231
Krupa ( = Grebengrad), stari .grad Ljubuša planina 244
82, 83, 85, 94, 106
175, 179
Kruševljak, potok 77, 78
Kula 87
Kuliješ 182 Maglina glavica u 112
Kupres 142, 167, 169, 173 Magljajdol 84
Kupreško polje 103, 104, 112, 117, 120, Magnioticum 208
124, 127, 200 Magnum (Magum) 206, 208, 230
Kupreška vrata v. Velika Mahovi (Popuže) 113
vrata (1384 m) 104 ·· Mahovljani 43, 98, 100, 102, 125
Kur1jaja 119 Majdan 82, 87, 92, 103, 104, 105-107,
Kurozeb 71 110, 114, 124; 125, 127
M ajdanka, rijeka 106 Mramorje u Mali 94
Ma jdanska gradina 107 Mramorje u Racunama 93
231 Mrakova 227
M ala Az i j a 248 Mratovo 29, 209
Mali Cilaš 61 Mravinac, planina 177
M ala Kupreška vrata 172 (Leusaba) 77, 81, 82,
M ali Mošunj 175, 178 83, 84, 85, 87, 88-93, 103, 104- 106,
Mala Rujiška 231 114, 124, 125, 127, 225
Malovan, planina 119, 120 Mrtvaja, potok 119
Malovan Donji 169 Mrtvica, potok 119
Malovan Gornji 170 (Andetrium) 52, 54, 58, 59, 132,
mansio Balo ie 111, 113 206, 228
m ansio Pelva 64 Gornji 131, 207
planina 83, 84, 92, 105 polje 132
Marin dolac 120, 169 Donji 112
M arsonia 43, 99 Gornji 112, 113
na Janju 104, 111
M aslovare 231 Mukišnica, estavela 155, 156
Matas gradin a 210, 211, 212 mutatio Starue 68
Ivi a trica 30 Mutn ica 225
M atrix 167
M edena Selišta 74, 76, 103
Medna 85, 86, 229
Ivlelta (Melita) 249 Nais (Naissus) 44
Mednjanske strane 85 Naklo 156
Meminska 100 Narona (Vid na Neretvi) 15, 19, 55,
M esihovina 244 185,. 190, 221, 237, 246, 248, 249
Na t abli 92
Metaljka 55 Nasutak (Klis) 54
Mezija 264 Nauportum 15
potok 120 Nedinum 74
Milin Birt 231 Nemila 201
Neretva 182, 248
Milodraž, polje 180 Nevesin jsko polje 15, 246
Miloševe drage 55 (Anderba?) 246
207, 208 Ninia (Knin?) 210
227 Ningum 249
Mitrovica Sremska 245 Norik (Noricum) 15
Mlin iška draga 76 Novae 151
M liništa, 47, 74, 76 N ovi Še her 202
Mlinište 76, 77, 112 Novoselija 82, 94
Mojanka 55 Novo Selo (Kupres) 114, 115, 117
Mokronoge 166, 168, 191, 224; 225, 235, Novi Travnik 175, 1\6, 177
237, 239
mons Bulsinius 23, 149, 158, 204
monte Bulsi(nio) 158
mons Ditionum Ulcirus 18, 203, 204
i d, 210, 245 Obod kraj Cavtata 18, 19
130 Oborci 174, 201
Obrovac na Cetini 50, 60, 128,
Mostine 60
Odžak 63, 128
Mostine na 156, 159
231 Ograde Glavina 55
Moštanica 205, 218, 231 jezero 113
Mošunj Mali (Stanecli) 135, 136, 138, selo 112, 113
142, 144, 170, 179, 182, 200, 201 , Olovo 185
225, 233 Omiš 54
86, 87 Orahovac 29
potok 212 Orahovica 202
Mramorje u Bunarima 80 Orguz 55
Mramorje u Guberu 123 Osjek (Blažuj) 174
Mramorje u 88 Ostanina (Pod), gradina 144
Mramorje u 80 Ostružnica 180

269
Oštrelj, sedlo (k. 1033,1 m) 212 214 Pogana glavica (Kupres) 169
220 ' ' Pogledala (Guber) 123
Otavice 207, 208, 220 Pogorelica, sedlo 186 225
Otinovci (Kupres) 142, 166 i d, 173 v. 177
Ad Matricem Polje 84 89 90 1\l5
otok 58 Polje 180 ' ' '
Ovangrad, stari grad u Celama 231 pons Hippi fluminis 59
Pons Tiluri 151, 189, 190, 221
Popuže 112, 113
rijeka 144, 172
Porta Andetria 54, 151
Porta Caesarea 54
Paklina, planina 167, 225, 249 Portus Augusti 20
136 Postinje 207, 227
Pandurica 112 Potkozarje 96
Panonija (Pannonia) 15 41 43 100, Potkupica 32
104, 126, 127, 245, 246, 248 ' Potoci 77, 224
Panonska nizija 47, 127 121
Pardua (Gradac kod Ljubinja) 22 Praetorium (Ad Praetorium) 205 210
Parentium 249 249 ' '
Pasjak 203, 214 Prelivode 202
Pecka (Sarnade) 47, 74, 77, 78, 81, Preodac 229
82, 84, 85, 86, 89, 103, 111, 113 114, Previle 87, 105, 107
124, 125 ' parcele u 68
29 Prisika 153, 155
212, 220 Prisjeka 84, 92, 216 220
Gornje i Donje 175, 176 Prisoje 156, 157-159 191 224 233
rijeka 176 235, 237, 240, 241, 243 244 ' '
Pelva (Lištani) 59, 64, 67, 68 71 108, Privala (Prevala) 23, 156, 157, 158,
123, 124 ' ' 234, 244, 248
gradina zv. Pandurica 112 Prolog 61, 103, 114, 122-124 125 127
230
Pešonci (Grahovo) 212
Prolog, sedlo (k. 1140) 31, ·h 47, 51,
52, 59, 61, 64, 103, 123 125 127
polje 51, 206, 214, 215 128, 204 ' ' '
Petrovac, Bosanski 214, 219, 230 Prološka draga 61
(Mesihovina) 239 Promina 130, 207, 209
(Rakitno) 239 Promona 130, 205, 206, 208 209
Petrovo polje 132 (Prosjek) 32, 114, 115, 117, 189
Peulje 103 ProsJek v. Prosik
Picenum 193 Proslap 142
Plandište 116, 117 Prozor 167, 225
planities Dalmae 242 Prud kod. Vida 246
Pliva, rijeka 106, 107, 110 124 127 Prugovo 132, 206
200 ' ' '
Prugovsko polje 207
Pliva, dol'ina 104, 108, 109 120 Prusac 172 i d, 175
90 ' rijeka 172
(Guber) 123 Pula (Pola) 248, 249
Podadraga polje) 75
Podastinje 180 Puljane 207, 209, 210
227 202
Podbrežje 202 Putiš 202
Podgaj 160, 161
Podgradci 100
Podgradina polje) 73, 74,
125, 223
Podgradina (Podrašnica) 87
Pod kod Bugojna, gradina 144, 174 Quadrata 44
Podgreda 122
Podlipci 225, 226
Podlugovi 227
Podrašnica 52, 84, 85-87
polje 46, 47, 78, 80-82, Racune (Krupa na IV) 83, 92
85-87, 125 99
Podrinje 182, 185, 186 Radovan planina 176
Podunavlje 248 Raduša planina 167, 225
Poganac 120 Raetinium 216, 230

270
Ragusium 22 Salouia (Salvia) v. Tabelarni pregled
Rakani Donj.i 230 i 74
Rakanske Barice 231 Salviae 52, 64, 68, 73, 74, 108, 123,
Rakitno 224, 239 124, 229
Rama 120, 166, 170, 244, 249 Salviaticum 74
96 Salvije 71, 73, 75, 245
175 Salvium, municipium 67, 68, 74, 127
Rapovine 122, 123 Sana, rijeka i dolina 77, 78, 85, llO,
Rastello di Grab 204 205, 206, 217, 245
244 Sa nica Donja 216, 217, 220
Rašeljke 223 Sapua 225, 226
Ratkovo 79, 81 Sarajevo 182, 245
Ravanska Vrata, sedlo 120 Sarajevsko polje 185, 246
Ravanjsko polje 167, 225, 249 108, 111
Ravna 29 Saritte, Sarute (Strojice) 108, 112, ll4
Ravno 168 Sarnade (Pecka) 74, 78, 124
Ravna Mliništa 77 Sarute v . Saritte 114
r egio Delmina 242 Sa tulija 223
Rekavica (Rikavica) 82, 83, 93, 94, 96 Sava (Savus) 41, 42, 43, 44, 46, 47,
134, 152, 153, 154, 191, 223, 236 48, 81, 82, 99, 125, 126, 245
Repušnjak, lokva 116, 117 Scardona (Skradin) 230
Resanovci (Risanovci) 81, 203, 211, Scodra (Skadar) 246, 248, 249
212, 220 Scupi (Skoplje) 44
res publica Aqu S.. . . (Ilidža kraj 226
Sarajeva) 182 Sekulan 25
230 gradina (Duvno) 234
Ribnik 85 Selište, naselje Ill
202
Rider (Danilo Gornje) 58, 230, 240
Senia (Senj) 44, 210 230, 246, 248
Senj 246, 248 l
77 Serbitium (Rav.) = Servitium 22, 98, l
Rijeka (Rika) rijeka 105, 107 (u !.ir- 103, 126 l
Servitium (Servicij) 22, 41, 42, 44, 45,
Rijeka, selo kod Viteza 179, 183
na Kupresu 127
96, 98, 99, 100, 102, 110, 126, 218
Setovia, opidum 56, 130, 223
.l
'l

polje 127, 166, 191

Rim 41, 48, 245, 248, 250, itd.
Rimljani 127, 245, 250 itd.
Siclis 230
Sinj 52, 55, 56, 58, 77, 204, 211 ll
Sinjakovo 82, 110, 127
Risanovci v. Resanovci 214 Sinjsko polje 60, 130
Rižinice 221
Rogin dolac 70
Sipunte 248
Sirkovac-grad 240, 241
l
Rogolji, 84, 86-88, 89, 103 Sirmium (Srem. Mitrovica) 43, 99,
Romanija 182, 185, 189, 246 110, 126, 186, 248
Romula 44 Sisak (Siscia) 44, 100, .230, 231, 245
Rore 103, 105, 229 Siscia 15, 98, 100, 126, 205, 210, 218
Rosinj, planina 176 Sitnica 79, 80, 81, 82, 83, 84, 85, 86,
Rostovo (Ravno Rostovo) 175, 177- 88, 94, 229
- 180 Skadar (Scodra) 19, 55, 221, 248
Ruda 58, 59 Skenderija, vrelo 240
Rudele (zaselak Ivoševaca) 210 Skender-Vakuf 83
76, 128 Skocijan 246
Rujanj 60, 63 Skokovi 76, 129
Skopljansko polje 144
Rumboci 120
Gornji i Donji 92
225, 226
ga j 92
(Novae) 239
Slatina 29, 85, 229
Rupotine 52
Slavonija 248
Smetovi 202
han 75
Sokograd na Plivi, stari grad 85
Salakovica, vrelo 93 Sokolac 113
Salona (Colonia Martia Iulia Salona) Sokolina, gradina 112
15, 16, 18, 29, 42, 47, 48, 53 (plan), Solarski put 114, 118, 119, 170, 225
54, 55, 58, 71, 75, 82, 86, 104, 124,
125, 127, 128, 132, 134, 151, 181, Sol entia 249
190, 230, 237, 245, 248, 249 Solin 52

271
Split 42, 70, 86, 248 štrbina, klanac 47, 81, 85, 86, 87
Splonum, municipium 108, 110, 113, 103, 129 . ' '. ' '
210, 218 Šuica (Šujica) 103., 104, 120, 121, 123,
Srbac 43, 99, 102, 126, 127 - 124, 127, 166, 168, 191, 200, 234
Srebrenica 134, 179, 182, 186 Suplja crkva (Ivoševci) 209
Srijeda 85, 229 šušanj , gradina 130
Stamnes 22 Šušnjar kraj Vrlike 51
StanecH (Mali Mošunj) 133, 174. 179
182, 183, 187, 201
Starigrad na 219
Stari Majdan 218, 231
Staro Selo 92 Tanke dražice 61
Staretina, planina 31, 32, 42, 47, 51 182, 227, 228
70, 71, 104, 127, 128, 229 Tarsatica 230, 248, 249
Stavnja, rijeka 174 Tepljuh (Promona) 206, 207
160, 191, 237 Tergeste (Trst) 230, 248, 249
(Epetion, Ep etium) 54 Tešanj 202
(Dicmo) 55 103
Stranjani 201, 202, 227 Tihaljina 246
Stražbenica 119 Tijarica 58, 59, 152, .153
kosa 120, 169 Titurium (Trilj) 23, 134, 152, 190, 200,
81, 82, 93 205, 221, 246
Strljanice (Streljanica) 120, 169 Titius, flumen 211
Strmica 205, 210, 211 Tnin = Knin 210
Strojice 112-116 113
47, 63, 68, 69, 88, 105, 127, 122
128 88, 90
Stržanj 120, 123, 169, 170 Tomislavgrad (Duvno) 235
Stržanj-grad, stari grad 121 Topusko 44
Strž'a njski klanac (derbent) 121 Tragurium 249
Stržanjski put 121, 169 Traljuša, lokva 69, 70
Stuba-vrelo 104, 114, 116, 117, 118, Travnik 142, 174, 226
120, 123 polje 200
Studena (Drinova}, r ijeka 239 T r eša nica 15, 38·
Studenci 153, 223 Tri bulium (Tilurium) 152
Stu d ena ·vrila 244 Trijebovo (Tribovo) 81, 82, 83, 84:, 85
Stu p a ri 88, 90 (Ba r e), 87, 88, 89, 91, 92, 106, 229
Suljinovac, vrelo 89, 90, 91, 106 Trilj na Cetini 55, 53', 151, 152, 153,
201, 221, 241 . . .'
.r.; unja 100, 230
svrjan 82, 84, 87, 88, 92 Trlica 77
Surjan - 92 Trn 96, 97, 102 .
Sutina 59, 130, 131 Trnovica ·176
Sutine · kod šujice 121 Trnovo 78, 85
Synodiori (Sinotion) 207 208 Trnova poljana 61
Svilaja 130 ·· ' T rogir (Tragurium). 230
Trsat 248; 249
Trst 248
Tuk (Šipovo) 107, 108
Tuliješ -182
Turbe 142, 174, 175, 201, 225, 226
šargovac 97 Turris Brunchildis 22
šator, planina 105 Tušnica 158, 224, 225, 240, 241 .
š eher 80, 81 Tuzla 199
š eh er Gornji 84, 94, 95
š ehovci, Gornji i Donji 82, 84, 87,
90, 91, 92, 231
šekovac 214
šenedija 208 Ugar 94
ševarovo blato 60, 63 Ugarska 248
Ulcirus, mons 198, 203, 206, 211
Šinod 208 Ulpijana (Ulpiana) 44
Šipovo (Baloie) 78, 85, 103, · 104, 106,
107, 108-110, 111, 114, 124; 125, 208
127, 142, 225 Una 204, 218
šipr age 227 · Ui1ac, rij eka i dolina· 110, 204
Sljepura 92 Uništa, sedlo 47, 52, 58, 59, 103, 104,
šljivno 80, 82, 125 125, 204, 205, 206, ' 221

272
Urbate 43, 99, 102, 126, 127 Vranduk 142, 202
Urbatensis civitas 99 klanac 201, 202
Urpanus (Vrbas) 99 Vrane 107
Ušivac, vrelo 104, 119, 120, 123, 170, Vranica 176, 181, 225
225 Vrba 130, 131, 205, 206, 207
Utolica 100 Vrbas, rijeka 84, 88, 92, 94, 99, 126,
Uzdolje 207, 208 176, 185, 249
Vrbas, dolina 83, 86, 120, 96 (ka njon)
Vrbica 69
Vrblj ani Gornji 85, 86
Vrbovnik, vrelo 122
vrelo 105
Vaganac, rijeka 115, 127, 226 v r elo Cetine 81
Vagan polje) 105 Vrila 167, 173
Vagan (Janj) 104, 114, 118, 127
Vrlika 51, 52, 58, 59, 103, 125, 204,
Vaganski podovi 116 205, 211
Vaganj na Dinari 61, 104, 105, 116, Vrse 145
124, 127 (Drvar) 204
Val 69 224, 225
Varcar 92 glava 71
Varcarevo 84, 106 pol je 55
Varcar Vakuf 77, 83, 84, 85, 106 Vukovsko polje 225
Varvara 120, 135, 136, 138, 139, 141,
142, 144, 167, 173, 225, 233, 236
Varvaria (Bribir) 74
Vašarovin e 64, 67, 74, 140
V edrine 152, 153
V edro Polje 207, 215, 220 180
217 Zadar 18, 132, 246
85 122
58, 152, 153, 190 Zagorje 24-1
Velika Gorica 44 106
Velika gradina 78
Velika gradina (Hotkovci) 76 Zdeni d o 215, 216
Velika gradina (Kij evo) 218 Zecovi, g radina 217, 218
Velika gradina 157 Zelenci 80
V elika gradina (Trij ebovo) 89 177
Velika gradina (Vrila) 171
Velika kupreška vrata (k. 1384) 31, Zenica 134, 135, 136, 138, 139, 141, 142,
104, 150, 166 i d, 169, 170, 171 (rim- 144, 170, 173, 197, 201, 202, 225,
ska stražarnica, 191 227, 233, 245
via CLaudia 212 Z id;ne 153, 154, 223
Vicianum 44 Zidin a (LaktašiJ 98
Vidoši 222, 223, 224 Zidion v. Ad Zizio
122, 212, 214, 229
Vij enac 105 188, 227
Viminacium 248 Zmijanje 4G, 80
Vinica 153, 223, 224 stari grad 82, 94
Visoko 182, 227
polje 227
Višnjica 180, 181, 182, 183, 186, 227
polje 188, 227 Žbanica 15'7, 161, 191, 233
Vitez 136, 142, 179, 183, 188 202
Vjetre nice 201, 227 (sed lo) ž irovac 231
Vodice 116 Žuljev h an 120
vrelo 215 županjac 163, 235, 243
Vol a ri 107 županj Potok (Duvno) 243
Vonkeis 110 184, 188, 227

18
273
 e) INDEKS POJMOVA

Ala Claudia nova 56, 208, 209 cohors II Cyrrhestarum 209

alte Strasse 122 cohors I Delmatarum 209
anepigrafski miljokazi 75 cohors I Lucensium 209
Antoninov Itinerar 42, 44 cohors I 209
Antonini Augusti itineraria 248 cohors VI voluntariorum e. R. 18
arheološka zbirka u Sinju 57 Constitutio Antoniniana 142
.aurraria Dalmatarum 176 conventus civium Romanorum 57
Cosmographia, Anonymi Ravennatis
21
cura viarum 15, 30
curatores viarum 30
balar 26, 69, 70
Balarski put 69, 70 cursus publicus 17, 33, 45, 118, 124,
Bellum Batonianum 15 247
Bellum Delmaticum 196
Bellum Pannonicum 196
beneficijari (beneficiarii consula-
res) 22
Benediktinska opatija u Baloji (?) 111 dalmatinske legije 126
Bijeli put 112 dec. mun. Salvio 74
Bili put 54, 60 dzc. municip. . . . Iz (Drvar)
biljeg 38 204
Bistues, na opeki 141, 143, 144, dec. col. 181
146, 173, 191 dec. mun. Delminensium 241
bo žj a kola 55 dedukcija veterana 57
bunari (uz ceste) 37 dekurioni 140
burgus 29, 188, 217, 229 Delminensis ecclesia 236
depo rimskog novca 71
Dolabelina cesta iz 16/ 17. g. n . e. 42,
43, 47, 51, 54, 104, 125, 126, 127,
190, 192
CarigradskU drum 246
Carski most (Šipovo) 111 donH stroj ceste 31
castellum, castella 27, 164 drum 120, 169
centralni ured za ceste v. cura via- drum Marije Terezije 93, 94
rum) 30 duumviri 140
centuria Titi Silvani 211
ceste, m akadamske (viae glareatae)
31
ceste, (viae stratae) 31
ceste, rudarske 29
dželep 112
Ciganski put
cipus iz Grkovaca 65
cipus sa Stubo-vrela 118
civis Salviata 74
civitas, civitates 20, 28 Ecclesia B estoensis 141
classis I Pannonica 41, 98 Edictum Diocletiani 247
cohors III Alpinorum 108, 131, 208 epihorski putovi 249
cohors I Belgarum 208, 209 ex municipio Salvio 74

274
fabri 245 konzularni beneficijari 73, 95
kustodija 94 Kriv i put 117
samostan u S inj u 57 kult Jupitera Kapitolijskog 73
fundi 98

lakuna T abule Peutingerijane 42, 45

Gabiniana, via 18 latrones 29, 188
Geographia Guidonis 21 legija (Legio) 15, 16, 17, 18
gomile šljunka 180 l egio XV Apollinaris 109, 110
gornji stroj ceste 71 legio VII Claudia p . f. 130
granica Ilirika 43 legi o XI C!audia p. f. 209
grassato1·es v. viatores 29 legio IV Flavia 209
kaldrma. 182 legio XII Fulminata 109
put 22, 219 leuga 51
groblj a 37

makadamski putovi 31
hodološki problemi 25 mansio, mansiones 20, 30, 155, 189'
hrva t sk a i bosan sk a srednjovj e kov- marmor milliarium 37
na država 48 m ašet 38, 70
n atpis 115
mensores 245
M etalli Ulpiani Delmatici 142
milijacija 52, 185
milliarium aureum 16
ilirski u s tanak 250 milja (rimska) 133
itineraria 19, 24 miljokazi 37, 38, 127, 128, 129, 189,
Itinerarium Antonini 20, 248 190, 191, 220m 246
Itinerarium maritimum 248 miljokaz, Ballifov br. 21 75
itinerarske komunikacije 46 miljokaz, B allifov br. 22 76
(umbones) 31 miljokaz, B a llifov br. 25 77
izgle d (da n ašnji) rimskih cesta 35 miljokaz, Balifovi br. 26 i 27 77
miljokaz iz 69
miljokaz iz Dubokog dola (LI m. p.)
52, '71, 105
miljokaz :iz Gornjeg š eb era 86, 94
jalovina 180 miljokaz kod han Karantana 60, !lfl.
Janjski put 119 miljokaz :iz Jabla nice 100, 101
miljokazi cara Julij a n a 75
miljokaz cara Konsta ncija 55
miljokaz Konstancija Hlora 75
miljokazi M a ksimina 55
miljokaz sa milijacijom LXV sa Gla-
kamene mješine = miljokazi 38 polja 52, 75
kameni putokazi 120 miljokaz dz Prologa (XXXIV m. p.)
karavanski (turmanski) put 70, 226 63, 71, 123
bazilika 111, 112 miljokazi n a Prologu 61
Kastorova karta (i t a bla ) 20, 51
katoikia 27, 164 miljokaz Valent . . . . iz Citluka 58
Kaurski put 22 missio agraria 57, 58
k iridžijski put 88, 178, 202 montekasinsk a kronika 110
kliški klanac (prevala) 52 Monumentum Ancyranum 43
kliški put 89 morska struga 88
kola sv. Save 116 morski put 25, 87, 89
koloderine 54, 70 most n a Cetini kod Hana 59
33, 71 most n a Cetini u Trilju 59
kolotrazi 61, 117 most n a Jadru 54
kompar ativn a t abela 103, 124 mostovi 36
koncili u Saloni 135 m ram or 38, 93
konstitucija Pelve 67 municipalni teritorij 141

275
mun. Bist. 134, 138, 139, 140, 141 , 142,
145, 146, 166
mun. D elminensium 67, 190, 233, 235,
236, 240, 244
mun. Dilunti 140
mun. Equitinum 58, 67
mun. Magnum 207, 208
mun. Malvesiatium 140
mun. Novensium 239
rnun. P elvensium 59, 67
municipiurn Riditarum 240
rnunicipium Salviaticum 67
municipium Salvium 68, 73, 127, 140
m unicipium Varvariae 209
mutatio 20, 55, 61, 68
mutatio Starue 68
nalazi na Crkvini u
naselja veterana (villae) 60
nasip 31
natpis iz Grkovaca 66
N otitia dignitatum 41
nucleus 31
o bli kamen 38
officina ferraria 102, 135
ogranak Itinerara Antonini 51
ogranak Tabule Peutingerijane 51
oppidum, oppida 27, 28, 56, 164
Orbis pictus 20
ordo decurionum 140
pagus 56
Pannonicum bellum 193
panonsko-delmatski ustanak 193, 196
panonske legije 45, 126
pavimentum 31
pedion meloboton 237, 241
cesta 214
planum ceste u 113
promet 248
pons Hippi fluminis 59
posavska cesta 99
postaja 30, 49
postatio 155
poštanska služba 32
prata legionis 207
pravac cesta 103
pravolinijski tok cesta 27
prethistorijske gradine
priki put 61
putovi (viae diverticulae)
221
276
problem munic ipaliteta Pelve 64
problem termina Fi n e s 44
procurator argentariarum 186
procurator metallorum 186
prometn a policija (stationarii) 30, 118
pruge 'itinera rskih komunikacija 51
Put Crne kraljice 22, 63, 72, 74, 85,
86, 87, 89, 92, 219, 229
Put Marije Terezije 22, 63, 72, 74, 87,
89, 219
putei 218
putna stanica (mansio) 30, 187, 188
putokazi (Schnezeichen) 119, 127
razbojnici na putevima 29
reljef Jupitera i Minerve 111
rimske aglomeracije 46
73 rimski bunar 69
rimska milja 51, 133
r imski put 22, 54, 86, 121, 122, 169
rimska stražarnica 120
rimske utvrde uz putove 185
romanizacija 250
Romer Strasse 122, 231
rudarska cesta 29
sabori u Saloni 58
sacerdos provinciae Dalmatiae 135
sacerdos urbis Romae 135
salonitanski sinodi 141, 236
salvijatski municipij 67
Sekulan 25
sistematizacija 19, 26, 30, 190
sklonište flotilje 126
Solarski put 114, 118, 119, 170, 225
solinski koncil (533. g.) 67
solinski natpisi o cestama 17, 18, 43,
54, 133, 199, 200, 246
specula 29, 188, 229
speculatores 247
splitski crkveni sabori 190
Spurrillen 33, 34
srednjovjekovni putovi 46
stari put 219
stari turski put 179
Stari drum 120
bazilika 145
stationarii 30, 118
statumen 31
stipem Jacere 87, 95
strata, street, Strasse 31
stratum 31
stražarnice 29, 188
Stržanjski put 121, 169
;-i
summa crusta 31
summum dorsum 31 .cc. •. l
širina ces t a 34 via Claudia 212
via diverticula 231
via exercituaLis 210
via Gab i niana 18, 54, 130, 131, 132,
200, 205
T a belarni pregled 48, 49 via munita 31, 84, 185
t ab erna 55, 30 viam munire 31
Tabula Peutingeriana 20 23 42 46 via Salaria 114
179, 187, 233, 236, 243: 250 , , viatores v . latrones 188
t laka 61, 69 viae diverticulae 98
t opografsko ce sta 42 viae glareatae 31
t op-jol 35 viae militares 30
t opski put 35 viae munitae 249
traseri 31 viae publicae 30
trib . pot. 17, 18 viae stratae 31, 97
turma 112 viae vicinales 221
turmanski (turmarski) put 26. 71, '(2, villae rusticae 98
74, 81 ceste 30
t urski putovi 46 voznik 132, 225

umbones 159 zidovi, potporni 31

usjek 31 zimska služba 47
zlatni miljokaz 16

vexilarii legionum VII et XI 41

v ia ad Bathinum flumen 45
via ad Hedum castellum Daesitiatium žlij<cbovi, žlibovi 55, 122
45 žuti put 92

277
Ki-\RTE I TABLE
 KARTA l

LXI Miljokaz sa milijacijom

miljokaz
(milliarium incer tum)
Putna stanica (mansio sive mutatio)
Ostaci rimskog naselja
• ( reliq uiae lccorum)
Rimsko (castellum)

Rimski natpis (inscriptio)

)l Pr evoj

Savremeni put

O 10 20 30 40 km ;

R imska cesta Salona- Serv't ium (Cr tao Petar kartograf)

 I{ARTA II

Ostaci rimskog naselja

• (reliquiae locorum J
Rimsko (castellum)

Rimski natpis ( inscriptio )

)( Pr evoj

Savremeni put

O 20 40 60 km
!_·-·-----------:::
'- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - ---- - - --- ·--

Rimska cesta Ad Hedum castellum Daesitiatium (po Tabuli pravac Salona

- Argentaria) (Crtao Petar kartograf)
 KARTA III
1 l
A
--.
\\
l
-

rl
Pret historijskc gra dine
Rimska naselja
l
l
\ -'_., !
® Putc.e stanice
e Rim ske st ražarn ice
' ' i :.=::::: Utvrdene r imske ces t e
:
-- Vjerovatne rim ske ce ste
Miljokaz i
Putokaz i"
Srednjevjekovn e nekropole
Srednjevj ekov ni gradovi

Kvadrivium rimskih komunikacij a n a K upreškom p ol ju (Crtao Petar

kartograf)
 KARTA IV

lL XV

IL

•
0 Rimski natpis ( tnscriptto)

)( Pr evoj

Savremeni put

o= ------
20
--- 40

Dolabelina cesta Ad imum montem D i tionum Ulciru m i njen n a st av ak prem a

Savi (Siscia) (Crtao Petar kartograf)
 KARTA V
- ----r-----
-
!
a.
DOLABELINE CESTE: a. (via e
b.
certae) i b. (via e incerta E

Ostale (via e certa e) i neu·

(viae incertae) rimske ceste

Putna stanica (mansio sive mutatio)

• Ostaci rimskog naselja (reliquiae locor

ft Rim sko (castellum)

)( Prevoj

= Savremeni put

20 40 60 km
=i=:=:=::::l

/./

Breza
l v'"'

DUM CAITRlUM?
IPod gora l

Pregledn a karta Dolabelinih cesta (sa solinskih natpisa) (Cr tao Petar
kartograf)
 TABLA I

SUka l.
Dolabelin natpis iz Salone - I (CIL III 3198a 10156) (Foto Arheološki
muzej, Split)

Slika 2.
Dolabelin natpis iz Salone - II (CIL III 3200) (Foto Arheološki muzej,
Split)
 TABLA II

Slika l.
Dolabelin natpis iz Salone - III (CIL III 3201 10159) (Foto Arheološki
muzej, Solit)

Slika 2.
Dolabelin natpis iz Salone - IV (CIL III 31986 10156) (Foto Arheo.l.o-
ški muzej, Split)
 TABLA III

Slika 1.

Slika 2.

Slika 3.
Tabula Feuting;eriana, segment V, 3 - VII, 3 sa cestama rimskih provincije
Dalmacije i Panonije (Foto Ranko
 TABLA IV

Ravenatova Dalmacija (Millerova kartogr afska rekonstruKcija, Mappae mundi,

Fig. 5) (Foto Ranko
 TABLA V

Na tpis P. Elija Juvenala, dekuriona i duovira mumplJa D e l m i n e n s i u m

(Prisoje kraj Duvna) (Foto Ranko
 ERRAT A

----------------------
Red u
Stra- Pogrešno Ispravno
nica >1tranici

9 Hl, 26 odozgo Mittellungen Mittheilungen

9 10 odozdo Feldzuge Feldzlige
15 Hi odozdo Quaestestiones Quaestiones
22 113 odozgo Novae J?omavija i Dok lea
22 24 odozgo nice nice",
27 11 odozdo KaT OtKta (Katot K(a)
28 22 odozgo epihoriski epihorijski
44 5 odozdo (Tab. Peut.) (Itin. Ant.)
45 2 odozdo Rev. arch . de l' Romania, 1937, no 250.
Est, 195·1 145-203, cf.
Re v. arch . de l'Est,
195 4, V/4, 344- 352.
56 16 odozgo l ap(iderr<) Zapi dem)
Sl 6 odozgo All QLOV ( "Ail(llOV

7.1 10 odozgo p(assum.) [XXXIIII] p(assuum) XXXIIII

7'6. ll i 12 odozdo (v i d i dolje na margini)
90 4 odozgo sastojao sastajao
104 10 odozdo Halapic H ala p
109 9 odozdo str. 188, sl. 8 str. 186, sl. 8, 187,
188, sl. 9 i 133, sl. 9 i 183, sl. 12.
sl. 12
l2 3 21 odozdo 1931 1964
15 odozdo Hi re iu s Hirtius
t39 4 odozdo Bist(uensis) Bist(ucnsis)]
Hil odozdo collegii] col(legii)]
> '
204 2 odozdo ·rotJ to TO tlt'O f7l tU.thi OY
I/./.1JQlOtS 'IA).tiQHil;
209 2 odozgo TIQLUflUlVU
209 27 odozdo IlQW[I.OV il (l W[tOVU
209 17 odozdo JOAI JOAI
210 2 odozdo 1959 1960
210 2 odozdo Tiniesia archeologica Tiniensia archaeologica
211 26 odozdo Kot•QKO \ Ifl
22(} 23 odozdo uništen - in situ in situ
223 20 odozdo
229 16 odozdo acta VII Acta VII
233 3 odozdo Die Spreche Die Sprache
25·9 16 odozgo (desno1 51 51, 12:3

Tab. pregled Raven-

strana 48/49, u kol. Rave-
nna ti natis
4 zaglr.vl ja
------ ------ -
91 Slika 8 u slici se nalaze negativ-otisak
koie ne prioadaju slici

"str. r. 'll. i 12. odozdo treba da glasi:

gdje je stajao m iljokaz br. 23 sa oznakom miha passuum milia LXV,
k oj i je sada u Cesta se zatim !penje sve do Skokova (kod Bal-