Što: dijelovi pojasne garniture - pojasne kopče kraljice Arnegunde

Tko: Germani = Franci

Gdje: Francuska, Paris

Kada: 580.g.-590.g. (kraj 6.st.)

Kako: lijevanje, zlato, srebro, umetnuti almandini (drago kamenje) i staklene perle(pasta)

Opis : Dužina kopče je 26,4 cm. Čuva se u muzeju Musée des Antiquités Nationales u gradu Saint-
Germain-en-Laye u Francuskoj. Arnegundino tijelo i odjeća ostali su dobro sačuvani. Nosila je crvenu
svilenu haljinu i nakit. Haljinu je pridržavao veliki kožni remen na kojem je bila pojasna kopča. Pojasna
kopča izrađena je lijevanjem zlata i srebra u dvodijelni kalup i zatim ulaganjem izrezanih almandina u
metal. Detalji su izrađeni iskucavanjem metala. Kopča je služila da drži plašt. Pojasna garnitura sastojala
se od dvije pravokutne kopče (kopča i protukopča), pravokutnog oblika. Pređica je ovalnog oblika sa
trnom koji završava stiliziranom životinjskom glavom i služi za pričvršćivanje na kožnom pojasu. Pređica
i trn s pločicom su povezani ležištem za trn,koji ima oblik štita. Na vanjskom okviru pločica ima 5
izbočenih ležišta / zlatnih dugmadikoji suukrašeni urezivanjem. Pločice se sastoje od više odvojenih polja
koja su ukrašena zlatnim viticama, a umeci od stakla i almandina nalaze se unutar okruglih i trokutastih
ćelija,koji su raspoređeni prema 1.crnomorskom stilu. Na polju pločice urezani su floralni, vitičasti i
listoliki kontinuirani ukrasi koji stvaraju mnoštvo malih (listolikih) ukrasa. Pojasna kopča sastoji se od
pređice, trna i okova. Upravo je okov ključan element za tipološko razlikovanje pojedinih grupa kopči.
Pojasne kopče uz uporabnu, imaju i ukrasnu funkciju. Za fiksiranje na pojas koriste se ušice na poleđini
okova (najčešće su tri).Prisutnost pojasnih ploča bogato ukrašenih u grobu upućuju na visoki socijalni
rang osobe.

Povijesni kontekst: U doba barbarskih provala Franci između 430. i 450. prodiru u sjevernu Galiju i
ondje se nastanjuju. Tijekom V. st. Franci su ovladali sjevernim dijelovima Francuske gdje uspostavljaju
Franačku državu. Franačka je s vremenom postala najjača od svih barbarskih država nastalih na
nekadašnjim područjima Zapadnorimskoga Carstva. Među barbarskim narodima koji su došli u zapadni
Rimski svijet bili su Franci. Njima su vladali vođe iz dinastije Merovinga. Najistaknutiji franački vođa
bio je Klodvig. Klodvig I.(481-511) se preobratio s arijanstva na kršćanstvo i kršten je 496.g. i došlo je do
pokrštenja svih Franaka što je pospješilo njihovo ujedinjavanje u jedinstven narod. – prihvatili su
katoličko kršćanstvo, a do početka 8.st i dalje prilažu u grobove. Klodvig je bio utemeljitelj dinastije
Merovinga. Arnegunda se spominje u djelu Grgura iz Toursa, Povijest Franaka. Kraljica Arnegunda bila
je žena Klotara I., franačkog kralja (sina Klodviga) koji je vladao od 558. do 561. godine. Umrla je oko
580.g.a njezin sarkofag pronađen je u kripti samostana tj. trobrodne crkve s apsidom Saint Denis
1959.g.,u Parizu. U grobu je pronađena još igla s umetnutim almandinima i 2 manje igle za zakopčavanje
plašta, 2 pločaste fibule koje su pridržavale tuniku, ukrašene crvenim almandinima, prsten s ugraviranim
kraljičinim imenom (Arnegundis regine), 2 košaraste naušnice rađene tehnikom na proboj, manje kopče
koje su pridržavale obuću ; kloazonirani polikromni nakit.

Analogije: Merovinško razdoblje povezano je s arheološkom Reihengräber kulturom (kultura groblja na

redove) (spoj galske i skandinavske kulture). Merovinške pojasne kopče imaju mediteransko podrijetlo.
Neke pojasne kopče proizvedene su na području Mediterana, dok ostale nisu te se smatraju imitacijama
jer ne pripadaju ni jednom tipu pronađenom na tom području te sadrže željezo, koje se nije koristilo i
proizvodnji na Mediteranskom području. Neke kopče su bizantskog podrijetla, s radionicama na
zapadnom Mediteranskom području. Remeni su bili važni dijelovi srednjovjekovne odjeće. Imali su
praktičnu funkciju – držali su oružja i alate, a kopče i ostala armatura koja se nalazila na remenu bili su
pokazatelji ranga i društvenog statusa. Željezne kopče nosili su i muškarci i žene. Na merovinšku
umjetnost utjecao je barbarski životnijski stilovi u dekoraciji, motivi preuzeti iz stare antike i ostalih
ujtecaja koji dolaze iz Sirije, Irske. Karakterističan je spoj rimskog klasičnog stila s izvornom germansko-
franačkom umjetničkom tradicijom. Velik je utjecaj kršćanstva na Franke i njihovu umjetnost.