Mehmed Hafizović (Potočari, 13. januar 1957. – Ašpilje u okolici Kladnja, 2.

maj 1994) bio je

nakšibendijski šejh i komandant jedinice "Šejh Hasan Kaimija" koja je djelovala u sastavu 1.
muslimansko-podrinjske brdske brigade Armije RBiH.

Rođen je 13. januara 1957. u Potočarima kod Srebrenice od oca Kasima i majke Hane.[2] Gazi Husrev-
begovu medresu u Sarajevu završio je 1978. Nakon odsluženja vojnog roka u JNA, postao je imam u
Malom Zvorniku čime je preuzeo funkciju glavnog imama za valjevsko-kolubarsko-užički kraj u Srbiji.[3]

Početak rata zatekao ga je u Malom Zvorniku. Sa džematom je ostao više od mjesec dana pod teškim
uslovima. Među posljednjim izbjeglicama izbjegao je u Mađarsku, a potom u Hrvatsku gdje se uključio u
rad sa izbjeglicama.[4] Po povratku u Bosnu, uključio se u redove 1. muslimansko-podrinjske brdske
brigade. Najprije je imenovan za pomoćnika komandanta za moral, a potom za savjetnika za vjerska
pitanja. Ubrzo je u okviru brigade osnovao jedinicu "Šejh Hasan Kaimija", čiji je postao komandant.
Poginuo je 2. maja 1994. na dužnosti pomoćnika komandanta bataljona za moral, tokom akcije u rejonu
Ašpilja na kladanjskom ratištu kada je nagazio na minu.[1] Pokopan je na mezarju Goli Brijeg u Tuzli.
Zlatnim ljiljanom, najvišim ratnim prizanjem, posthumno je odlikovan 1996.[4] Iza njega su ostali žena i
dvije kćerke.

Ime Mehmeda ef. Hafizovića nose tekije u Kraljevićima,[5] Redžićima u Donjoj Kamenici,[6] Olovu[7] i
Živinicama,[8] kao i džamija u Vasićima u MZ Simin Han.[9] U tekiji u Kraljevićima tradicionalno se 2.
maja, na dan pogibije Mehmeda ef, prouče mevlud i tevhid. Medžlis Islamske zajednice Zvornik izdao je
2009. knjigu Ediba Kravića Riječ imama i šejha šehida Mehmed-efendije Hafizovića – vazovi, dersovi,
hutbe.[10]