UČENJACI-BOŠNJACI

MEHMED EF. HANDŽIĆ (1906-1944)

IV razred
Među istaknute bošnjačke alime u prvoj polovini 20. stoljeća spada
Mehmed ef. Handžić. Rođen je 1906. a preselio 1944. godine u Sarajevu.
Poslije završetka Šerijatske gimnazije u Sarajevu 1926. godine, studirao je i
diplomirao islamske studije na Al-Azheru u Kairu 1931. godine. Po
završetku studija vratio se u Sarajevo, gdje je prvo radio kao nastavnik u
Gazi Husrev-begovoj medresi, a od 1937. godine kao upravitelj i bibliotekar u Gazi Husrev-
begovoj biblioteci. Od 1939. godine obnašao je funkciju predsjednika El-Hidaje i urednika u
istoimenom glasilu. Također, bio je i nastavnik na Višoj Islamsko-šerijatskoj školi od kraja
1939. godine, a pred smrt je imenovan i za redovnog profesora te škole.

Historičar Mustafa Imamović veli za Handžića da je „jedan od najučenijih alima koga je

Bosna dala“, dok Šaćir Filandra tvrdi da Handžić, naročito od 1939. godine, otkad je na čelu
udruženja El-Hidaje i pokretač Sarajevske rezolucije 1941. godine, postaje „duhovno-
politički stožer bošnjačkog naroda“. (Imamović, 1996: 149;  Filandra, 1998: 161)

U toku relativno svog kratkog života Handžić je napisao i objavio preko tri stotine radova,
kraćih i dužih. To je jedna cijela biblioteka. Kad se još ima na umu, da je sve to uradio za 16
godina, koliko je proteklo od prvog objavljenog članka do smrti, tek tada se vidi značaj i
veličina ovog našeg pisca. Krug interesiranja Handžića je bio vrlo širokog spektra i heterogen.
Pisao je stroge teološke rasprave i članke, zatim radove iz islamske prošlosti, proučavao je
kulturnu historiju bosanskohercegovačkih muslimana. Uz to je obrađivao i najaktuelnija
pitanja iz savremenog našeg života. Karakteristika njegovih teoloških radova jest preciznost i
jasnoća. Svi su navodi u ovim radovima Handžića potkrijepljeni Kur'anom i hadisom, i oni
mogu poslužiti kao prvorazredni materijal u proučavanju pojedinih vjerskih pitanja. Handžić
se u skladu sa zahtjevima vremena, bavi novinarskim i publicističkim radom. On objavljuje
svoje radove u Novom Beharu, Hikmetu i Glasniku.

Handžić je kao vrsni alim bio poznat i po svojim vazovima, koje je revnosno pripremao i
bilježio u posebne notese. Iz obilja tog materijala izvršio je izbor, a Glavni odbor El-Hidaje je
objavio i knjigu pod naslovom Vazovi. Ove svoje izuzetno poučne vazove, njih 12, Handžić
objavljuje u Glasniku   u periodu od 1933 do 1936. godine. Svi Handžićevi vazovi, bez
iznimke, su usmjereni u pravcu buđenja muslimana. I to buđenja muslimana i spašavanja od
„društvenih bolesti“, kako se u tom vremenu govorilo.
 UČENJACI-BOŠNJACI
KASIM EF. DOBRAČA (1910-1979)
IV RAZRED
Rođen je 1910. godine kod Rogatice. Poslije mekteba i osnovne škole
došao je u Sarajevo i upisao se na Gazi Husrevbegovu medresu. Po
završetku nižeg tečaja na Medresi, prelazi na Šerijatsku sudačku školu
koju završava 1927/28. godine. Potom odlazi u Kairo i upisuje se na Al-
Azhar, gdje studira islamske teološke nauke i diplomira 1935. godine, nakon čega se odmah
vraća u domovinu i stupa u službu kao vjeroučitelj u građanskim školama u Sarajevu, kasnije
kao nastavnik-muderris, prvo u Islamskoj ženskoj vjerskoj školi (Ženska medresa), a onda u
Gazi Husrev-begovoj medresi.
Kasim-ef. Dobrača je, u toku svog službovanja, predavao niz vjerskih predmeta: akaid, fikh,
hadis, ahlak, historiju islama i imamet-hatabet-vaz, te arapski jezik i književnost. Predavao je
na lahak i razumljiv način, a njegova predavanja su iz godine u godinu bivala sve
interesantnija, jer je nastavnički predmet volio i u svaki se predmet potpuno unosio.
Napisao je veliki broj članaka i rasprava, a sarađivao je u brojnim muslimanskim listovima i
edicijama: Novom beharu, Glasniku Islamske vjerske zajednice, El-Hidaji,Gajretu i dr., a
objavio je dva posebno štampana rada: Kadijanije i Ahmedije (Sarajevo,1938) i Kloni se zla
(Sarajevo,1971).
Posljednje što je za života objavio bio je članak “Vjerski značaj, smisao i svrha kurbana“,
štampan u knjizi Smisao i značaj kurbana (Sarajevo, 1978), što ju je izdalo Starješinstvo IZ za
SR BiH, poslije savjetovanja održanog u Sarajevu 1978. godine na ovu temu.
Kad je Kasim-ef. 1956. godine došao u Gazi Husrevbegovu biblioteku, povjeren mu je posao
oko izrade kataloga orijentalnih rukopisa ove Biblioteke. Kao i drugim poslovima, i ovom
radu Dobrača je prišao ozbiljno i savjesno.
Svoj život i ponašanje rahmetli Kasim-ef. usklađivao je sa onim ogromnim znanjem, koje je
posjedovao. U tom pogledu bio je primjer kakav čovjek treba biti. Skroman, nenametljiv,
miran i tih, bio je uvažavan, a u odbrani svoga uvjerenja, naročito vjerskog, bio je rezolutan.
Zbog toga je uživao opće poštovanje. Otuda, njegova smrt, 1979. godine je izazvala veliku
žalost i gubitak za sve.