Slobodna volja ili sudbina: Božja uloga u našim životima

Da li je općeniti tijek vašega ili mojega života predodređen? Imamo li snage birati većinu ili sve
objektivne i subjektivne događaje koji nas mogu snaći?

Postoji li mogućnost predodređenosti naših života u nekim područjima dok u drugima uživamo
visoku razinu slobode volje?
Ukratko, jesmo li mi božje lutke ili slobodni igrači na pozornici života?
Jedno od gorućih pitanja tisućama godina jest imaju li ljudska bića u cijelosti ili djelomice
slobodnu volju. Ljudski napori za čitanjem budućnosti su vjerojatno jednako tako davni.
Kakvo je značenje snova? Što li zvijezde, sunce, mjesec i planeti imaju za reći? Što ovaj ili onaj
znak proriče? Jesu li bogovi (ili Bog) sretni ili nezadovoljni ljudskim bićima? Mogu li ljudska bića
utjecati na bogove?
Danas se sve više i više počinjemo pitati: «Kakva je božja uloga u našim životima?»

Mnogi mislioci smatraju kako svaki čovjek posjeduje jedinstvenu sudbinu, a događaji njegovog
ili njezinog života prate predodređeni tijek. Ostali podržavaju stajalište kako svatko gradi svoju
vlastitu budućnost i bira svoj vlastiti put. Različita objašnjenja ovog pitanja govore mnogo o
njegovom ili njezinom shvaćanju ljudskog bića i Boga. Naša vjerovanja utječu na način našega
života i određuju ono što mi vjerujemo da je božja uloga u našim životima. Ukoliko se
prepustimo sudbini možemo uživati veliki mir, ali ćemo možda manje postići u težnji za našim
vizijama.

Premda očito posjedujemo inteligenciju i sposobnost usmjeriti našu vlastitu budućnost,

ponekad se događaji čine predodređeni ili u najmanju ruku izvan naše vlastite kontrole.
Vremenom osjećamo kako nevidljiva ruka oblikuje naše živote kao dio većeg plana. Naposljetku,
kakva bi bila korist življenja kada bismo znali da su stranice našeg života već ispisane. Kada
razmišljamo o događajima prepoznajemo kako naša prošla djelovanja utječu na sadašnje prilike
i kako će utjecati na naša buduća očekivanja. Malen broj ljudi spreman je napustiti ideju po
kojoj mogu "ići naprijed" u životu putem teškog rada.
Ustvari, pitanju se može pristupiti na nekoliko različitih načina. Sudbina može upravljati našim
akcijama ponekad, ali ne i uvijek. Određeni važni događaji mogu biti predodređeni dok se čini
kako svakidašnje aktivnosti ostavljaju određenu slobodu inicijative. Čak i ako vjerujemo da
posjedujemo slobodnu volju, moramo priznati kako određena ograničenja omeđuju naše
mogućnosti i da određeni pojedinci posjeduju više slobode djelovanja od drugih. Poput kormila
na velikome brodu, promjene u našim djelovanjima obično tek sporo mijenjaju smjer naših
života.
Konačno rješenje na ovo pitanje ovisi o našoj razini duhovne evolucije. Ne bi li odgovorili na
pitanje slobode volje moramo prvo razumjeti tko smo i što smo zapravo. Naš ego ukazuje na
jednu perspektivu. Druga točka gledišta izlazi na površinu kad se uskladimo s našom
unutarnjom božanstvenosti.
S božanske točke gledišta, ne postoji slobodna volja jer je sve Bog. S egoistične točke gledišta
pojedinca slobodna volja postoji. Postoji univerzalni zakon, a zatim individualni i društveni.
Pojedinac djeluje u društvu prema svojoj slobodnoj volji, ali se sve ravna prema univerzalnom
zakonu. Postoje misli. Misli su sjemenke. Prokliju i postaju djela. Djela se zatim čine kao izraz
slobodne volje odgovarajućeg pojedinca. Svakome su dane vještine i talenti poput inteligencije,
razuma, energije i oni se moraju staviti u upotrebu. My Baba And I, p.223

Stečena slobodna volja

Većina ljudi vjeruje kako slobodno određuje vlastiti tijek aktivnosti. Međutim svi moraju priznati
da određena ograničenja iznuđuju njihovo ponašanje. Nitko ne posjeduje snagu ostvariti svaku
želju. Mnogi odabiri ovise o pravima i kvalifikacijama stečenim u prošlosti. Onaj tko radi marljivo
i djeluje odgovorno zaslužuje iskusiti određenu širinu u rasuđivanju. Primjerice, zarađujući
novac radnik stječe slobodu potrošiti tu gotovinu onako kako misli da je najbolje. Nasuprot
tome, ukoliko netko djeluje neodgovorno i zaglavi u zatvoru male su mogućnosti
samoodređenja.

Kroz obrazovanje student zadobiva kvalifikacije izvršavati profesiju. To može omogućiti takvoj
osobi zadobivanje blagostanja. Izobilje dopušta određenu mogućnost slobode i odgovornosti.
Pomoću razuma i mašte aspirant može također zaslužiti povećanu duhovnu milost. Kada
upotrijebimo naše talente u služenju drugima zaslužujemo božju milost. Bog može čak odlučiti
proširiti opseg naših mogućnosti. Prvo ipak moramo u potpunosti upotrijebiti vlastita sredstva
na produktivan način. Ukoliko Bog podržava naše napore može nas unaprijediti na višu razinu
materijalne i duhovne slobode.
Imate određenu slobodu djelovanja. Krava, vezana užetom za drvo može lutati naokolo
duljinom polumjera i jesti travu koja raste unutar tog područja. Čak vam i na ispitu daju da
birate iz većeg broja pitanja šest onih na koja ćete odgovoriti. Vrlo često govorite: "Oh, sve je
Babina volja." Zbog čega onda dolazite i tražite ovo ili ono ili čak želite ili planirate? Morate
koristiti razum i maštu kojom ste obdareni za najbolju svrhu; tada će stvoritelj biti zadovoljan
i dati više. Suprotno tome, ukoliko zloupotrijebite razum i okrenete stvaralaštvo protiv vašega
gospodara, stvoritelj će se naravno razbjesniti i kazniti će vas kako bi vas podučio lekciji.
Sathya Sai Speaks 1, p.184
Svatko posjeduje određene talente i sposobnosti. Svi imaju mogućnost uzdignuti svoj
materijalni ili duhovni položaj. Svaki pojedinac raspolaže osnovnim sredstvima koja može
upotrijebiti za vlastito uzdignuće ili za služenje drugima. Kada na ispravan način iskoristimo
vlastite snage i razum na probitak drugih i nas samih, zadobivamo veću slobodu izbora.

Krišna je odgovorio: "Dragi moj čovječe, svakoga sam obdario zbirom kvaliteta i snaga.
Također sam svakoga nagradio određenom količinom slobode kako bi ih iskoristio na najbolji
mogući način. Djelujući na taj način svatko može bolje učiti. Teturajući se nekoliko koraka
djetetov korak postaje sigurniji i čvršći. Iskustvo je najbolja iako i najteža škola.
Sathya Sai Speaks 1, p.184

Talenti i mogućnosti koje primamo proizlaze iz naših nastojanja u prošlosti. Naše trenutno
stanje nije samo uzrokovano aktivnostima ovog života već i događajima prošlih života. Svaki
životni vijek tvori temelj za sljedeći. Bog nam ne dodjeljuje snagu i bogatstvo na slučajan način u
trenutku rođenja. Ubiremo plodove onoga što smo zasijali. Bog unaprijed određuje mogućnosti
za nas. Mi proživljavamo posljedice naših djela. Za vlastite nevolje možemo kriviti samo sebe.

Individualna duša – jìvin - nije stroj koji ne posjeduje vlastitu volju. Jednako kao što su
aktivnosti u ovome životu predodređene prirodom aktivnosti u prošlim životima, tako i
aktivnosti ovoga života određuju djelovanje u sljedećem životu. ÌŠvara (Bog) određuje mjesto
i vrijeme, okolnosti i posljedice u skladu sa trenutno poduzetom prirodom djelovanja. Bog
ima snagu oblikovati ljudsku prirodu, ali on ne ispituje tu snagu i ne oblikuje ju drugačije.
Prepušta je slobodnoj volji pojedinca koji putem iskustva treba naučiti lekciju. Sathya Sai
Vahini, pp. 91-

Bol i patnja uče nas pogledati unutara prema izvoru naših nevolja. Istražujući naše odgovore na
vlastita iskustva u mogućnosti smo otkriti uzroke našeg očaja. Čak i kad ne možemo jasno
shvatiti razloge možemo zaključiti kako neodgovarajuće i sebično ponašanje ima za posljedicu
nesklad. Svaka radnja proizvodi odgovor koji nas podsjeća kako bismo trebali djelovati s
ljubavlju i pažnjom. Ukoliko oštetimo druge možemo očekivati da će u budućnosti naići
poteškoće. Kada pomažemo drugima možemo s povjerenjem gledati u budućnost.

Bol koju moramo iskusiti, nesreće koje nam dolaze i nevolje koje imamo nisu pojave koje
dolaze izvana niti su Bogom dane. To su jednostavno pojave koje su rezultati naših vlastitih
djela. Kao rezultat vlastite slabosti čovjek krivi nekoga drugog za nevolje i nesreće koje ga
zapadaju. Ovo nije ispravan stav. Mahãbhãrata (epska priča o životu Krišne i Pandava) nas
podučava kako nije ispravno okrivljavati druge za vlastite slabosti.
Summer Roses On The Blue Mountains, pp.66-67

Istražujući vlastiti potencijal i mogućnosti otkrivamo sredstva za poboljšanje našeg položaja.

Nikakvo poboljšanje nećemo postići ukoliko se samo žalimo na ograničenja koja su nam
nametnuta. Procjenjujući vlastite snage i otkrivanjem prilaza za samopoboljšanje mi djelotvorno
iskorištavamo naše vrijeme. Konstantan napredak na duhovnom putu donosi konačan uspjeh.
Strpljivost donosi konačnu pobjedu.
Postoji ograničenje koje ne možete prekoračiti bez povrede sebe samoga. Pronađite vlastite
mjere, ograničenja, granice i djelujte; ne razvijajte ljubomoru prema drugima čije su mjere
više, koji imaju manje ograničenja, manje strme granice. Čvrsto držite korak kojeg ste dostigli
u duhovnom naporu - sãdhanã; zatim preusmjerite pozornost na sljedeći. Imajte jasnu viziju
odredišta. Koračajte naprijed. Sathya Sai Speaks 5, p. 330

Iskorištavajući svoje mogućnosti stječemo veću slobodu. Bog nas ne podvrgava teškim
iskustvima ukoliko nemamo što naučiti iz takvih situacija. Uvijek posjedujemo prigodu za
napredak na duhovnom putu. Kada naučimo lekcije koje su nam postavljene on nam pribavlja
nove mogućnosti za stjecanje daljnjeg napretka. Pokušavajući pobjeći od teških situacija, bez
svladavanja naših zadaća, sukobljavamo se s ponavljanjem istih.
Kazati da je Bog osnovni uzrok svega točno je do određene mjere; međutim on vas ne gura u
željezni kavez sudbine iz kojeg nema povratka. On vas je obdario duhovno razlučivanjem -
viveka, nepristranošću - vairãgya, osjećajem strahopoštovanja i zadivljenosti koje trebate
koristiti da biste ga dostigli. Premda ograničeni vi niste u potpunosti onesposobljeni. Krava
vezana užetom za stup može hodati unaokolo i pasti travu u cijelom području nadomak užeta;
a kada popase svu trava gospodar može otpustiti čvor i vezati kravu malo dalje. Djelujte
slobodno tako daleko koliko uže dopušta, ali ne lutajte daleko od stupa zatežući uže i
nanoseći bol svojem vratu. Sathya Sai Speaks 2, p.114

Mijenjajući naš stav i ponašanje možemo poboljšati vlastiti položaj. Dobra djela i pozitivno
gledište omogućuju nam uzdići se na višu razinu. Redovita duhovna disciplina okreće um prema
Bogu. Kada se okrenemo Bogu svi vidovi našega života se poboljšavaju. Vremenom se čak i
najveći problemi mogu savladati.
Trenutak u kojem posegnemo za Bogom ovisi o obliku koji je naš um već stekao. Čovjek
međutim može promijeniti svoje mentalno stanje redovitim prakticiranjem ispravnog
djelovanja. Kada smo dobri naša okolina također teži biti dobra. Sathya Sai Speaks 11, p.212

Kako rastemo do zrele dobi stječemo pravo upravljanja promjenama u našem životu. Maleno
dijete posjeduje malu mogućnost upravljanja svojom sudbinom. Zrela osoba međutim
posjeduje popriličnu slobodu u izboru svoga vlastitoga puta. Kako sazrijevamo mi određujemo
naše vlastite stavove i mišljenja. Budući da djelujemo na vlastita mišljenja u mogućnosti smo
odrediti posljedice. Iskustvo nam pomaže upravljati našim vlastitim smjerom.
To da niste slobodni jest pogrešno. Samo do određene granice je nečiji život određen
utjecajima – kao što su nasljeđe, okolnosti, sklonosti itd. Naposljetku pojedinac je uzvišen i
slobodan od utjecaja. Conversations, p. 147

Karma – određena sudbina

Iako posjedujemo jasnu slobodu djelovanja, naši izbori mogu biti ograničeni ili prošireni
utjecajem karme. Karma, posljedica naših prošlih djela, može diktirati neophodnost suočavanja
sa određenim lekcijama u životu. Primjerice, ukoliko netko uzrokuje povredu druge osobe on je
pozvan popraviti svoje nedjelo. Završetak slobode ili čak vrijeme provedeno u zatvoru može viti
posljedica nepromišljenih djela. Posljedice nerazboritog ponašanja često uzrokuju dugotrajna
ograničenja nečije slobode. Međutim, pojedinac se također može okoristiti dobrom srećom kao
rezultatom prošlih djela.
Hvalevrijedna prošla djela mogu rezultirati blagostanjem ili "sretnim" prigodama u ovom životu.
Svi mi nosimo nevidljive karmičke terete koji mogu vući porijeklo u dalekoj prošlosti. Rezultati
prošlih aktivnosti moraju se prije ili kasnije očitovati. Primjerice, ukoliko jedan čovjek oslijepi
drugoga tijekom prošlog života, on može biti rođen bez vida u ovome životu.
Proživljavajući gubitak vida on će se naučiti samilosti naspram slijepih i iskusiti će svu patnju
koju je uzrokovao drugoj osobi. Mi se učimo izbjegavati nanositi bol i povredu drugima, budući
da izravno proživljavamo rezultate takvih pogrešnih djela.
Padate ili prolazite i bivate zadržani ili unaprijeđeni na osnovu vaše izvedbe u prethodnom
razredu, nije li tako? Isto tako, vaš položaj u sadašnjem životu određen je na temelju
djelatnosti u prošlim životima. Sathya Sai Speaks 2, p.115
Testovi s kojima se susrećemo, jednako kao i oruđa i mogućnosti koje posjedujemo vuku
korijene iz naših prošlih ponašanja. Temelj ovoga života bio je položen u prethodnim životima.
Mi ne možemo oplakivati našu sudbinu jer je to naša vlastita kreacija. Uzroci postoje zbog
lekcija s kojima se moramo susresti. Možemo biti nesposobni shvatiti stvari koje su prethodile,
ali takvo neznanje nas neće osloboditi posljedica.
Ništa se ne dešava bez odgovarajućeg razloga, kako god se to slučajno ili čudesno nama činilo.
Korijeni sežu duboko i izvan su vidika. Sathya Sai Speaks 7, p.427
Mi moramo odigrati našu ulogu na svjetskoj sceni na najbolji mogući način. Čak i kada žanjemo
urod kojeg smo zasijali moramo uzgajati sjeme za budućnost. Naša dužnost počiva na
razumnom djelovanju, s ljubavlju prema mudrosti u cilju poboljšanja naše situacije danas kao i u
danima koji dolaze. Ništa se ne postiže čekajući dolazak sudbine. Mi moramo nastaviti djelovati.

Ima li sudbina oblik i osobnost tako da ju možete prepoznati čak i prije nego što se ukaže? Ne
smijete se čvrsto držati za njezinu naklonost pričajući cijelo vrijeme o sudbini, sudbini...Kako
se može takva sudbina samooploditi uzimajući praktičnu formu kao što je akcija bez vaše
volje i želje? Kakva god bila sudbina bitno je nastaviti djelovati. Karma mora biti izvršena, čak
i u smislu dosizanja nečije sudbine.
Rezultati prošlih događaja pružaju mogućnosti za sadašnjost. Na primjer, ukoliko netko
posvećuje vrijeme i energiju za nabavku automobila bilo bi ga glupo jednostavno ostaviti
parkiranog u garaži jednom kada je automobil nabavljen. Vozilo mora biti korišteno za vlastiti
prijevoz, prijevoz prijatelja i rodbine. Naša sudbina nam može dopustiti posjedovanje
automobila, ali naši trenutni stavovi i potrebe određuju dobrobiti izvedene iz takvoga stava.
Sjedite u tišini s voćem u ruci, nadajući se da će sok sam doći u usta, kako biste ga popili. Čista
je glupost smatrati da vam je sudbina uskratila sok bez stiskanja i gutanja voća. Sudbina vam
je dala voće u ruke, karma sama za sebe može učiniti da uživate u njemu. Karma je dužnost;
sudbina je rezultat. Sandeha Nivarini, p.69
Čak i teška karma može biti svladana hrabrim djelovanjem. Snaga nečije duhovnosti može
nadvladati sve zapreke. Hrabro djelo može savladati bilo koju zapreku iz prošlosti. Bilo kakvi
tereti proizišli iz prošlosti mogu biti nadvladani postojanom voljom i odlučnošću.

Kako god snažna može biti sila zapreka prijašnjih rođenja ona mora ustuknuti pred snagom
pothvata i postignuća proisteklih iz puruše (prvorođeno sveobuhvatno biće; najviše duhovno
biće, izvorni, iskonski čovjek; čovjekova bit; duša). Nesvjesni ovakvog potencijala nerazboriti
ljudi su zavedeni u klevetanje vlastite vjere proklinjući "neizbježive" posljedice onoga čega se
boje kao posljedice prošlih djela - prãrabdha. Gita Vahini, pp. 108-109

Krajnja odgovornost za našu vlastitu sudbinu leži u našim vlastitim rukama. Naša djela određuju
rezultate koje postižemo. Nema sudbine koja nas nadjačava i sprječava u ostvarivanju ciljeva
kojima stalno težimo. Iz ovog razloga, moramo dobro razmotriti posljedice naših želja.
Stara izreka kaže: "Budi oprezan u onome što moliš, jer bi to mogao i dobiti!" Mi smo sigurni u
ostvarivanje najdubljih želja.
Između ljudi, svatko je za sebe graditelj, arhitekt. Vjera, sudbina, predodređenost, božja volja
– svaki od ovih pojmova podređen je principu karme. Sathya Sai Vahini, p. 92
Stanje u svijetu se razvija od zbira pojedinačnih djelovanja. Svatko od nas pridonosi rastu ili
padu naše vlastite zajednice. Mi posjedujemo snagu stvoriti nebo na zemlji. Međutim, ukoliko
djelujemo sebično i okrutno možemo također sagraditi pakao na zemlji. Ne treba gledati daleko
da bismo vidjeli bijedu koju su stvorili pohlepni tirani. Bog nije kriv za tužno stanje zemaljskih
sukoba. Ljudska vrsta uživa veliku slobodu u izgrađivanju ili uništavanju.
Ako Bog upravlja svijetom, zašto on dopušta takva zla i opačine? Odgovor glasi da Bog nije
odgovoran za jad i patnju. Grijesi koje činimo prethode teškom jadu koji trpimo. Radost i tuga
su posljedice dobrog i lošeg što čovjek čini. Bog je svjedok. On ne kažnjava niti ne uzrokuje
patnju. Sathya Sai Vahini, p.48

Milosrđem i trudom do slobode

Kada duhovni tragatelj iscrpi sve mogućnosti za poboljšanje on ili ona postaju vrijedni božanske
milosti. Kroz predanost Bogu i služenje drugima tragalac zadobiva pravo napredovanja na putu
unatoč zapreka iz prošlosti. Iako zadržan prošlim djelima takav pojedinac može zadobiti naročite
milosti za nastavak puta. Božja milost može biti izravan dar od Boga ili može biti "promaknuće"
prema budućim dobronamjernim djelima. Duhovne snage mijenjaju naše živote brže i
cjelokupnije od ostalih metoda promjene.
Mnogi koji su redovito dolazili u dane Šivine noći – Šivarãtrija - da bi svjedočili i bili uzdignuti
viđenjem manifestacije Boga - ãtmalingoåbhãvam - nisu danas došli; a mnogi koji dosada
nisu bili ovdje imaju veliku sreću biti nazočni. Ovo nije puka slučajnost. U polju duhovnosti,
štoviše u svim poljima uopće ne postoji slučajnost. Ovakva sreća rezultat je milosti i
duhovnog napora sãdhanã.
Čovjek može izbjeći sudbinsku nevolju ako je veliki božji poklonik. Bog se ponekad zauzima za
tragaoce koji usmjere svu svoju ljubav prema njemu. Čak iako karmičke snage određuju jedan
smjer, Bog posjeduje snagu posredovati u korist vjernog poklonika. Duhovni napor i predanost
Bogu savladati će najveće zapreke. Ove snage nas ohrabruju u promjeni prirodnog tijeka naših
života.
Markandeyini roditelji su trebali imati sina koji bi živio samo 16 godina. Od trenutka rođenja
djeteta ne samo dijete već i roditelji izuzetno su štovali Boga. Zbog toga su oni mogli
promjeniti čak i božju volju – sankalpa - i kao rezultat Markandeya je mogao živjeti vječno.
Ovo je ta mogućnost mjenjanja čak i božje volje putem predanosti. Summer Showers

Predanost i prihvaćanje Boga smanjiti će ego i izmamiti milosrđe nad nama. Prilagođavajući
samoga sebe božjem planu mi otpuštamo naše vlastite želje koje počivaju u egu. Predanost
omogućuje čovjeku preobrazbu sebičnih želja u žudnju za udovoljavanjem božjoj volji.
Predaja uzdiže naše terete i omogućuje Bogu lakše oblikovanje naše sudbine. Čak je i naklonost
izbor ukoliko posjedujemo mudrost prihvatiti je. Kako rastemo u božanskoj svijesti
prepoznajemo Boga kao našeg unutrašnejg pokretača. Tada ego isparuje poput nejasne
opsjene. Duhovni napredak nam omogućuje spoznati da je jedina prava volja božja volja.
Budite uvjereni da je bilo kakvo dostignuće koje napravite uzrokovano milošću gospoda.
Molite Boga za snagu, mudrost, poniznost, nevezanost, svijetlost i ljubav. Svakim korakom u
hodočašću života približavajte se božanstvu nepokolebljivo i sigurno.

Prihvaćanje božje volje

Naša je dužnost da djelujemo najbolje što možemo u skladu sa svojim mogućnostima.

Posljedice djelovanja određuje Bog u skladu s karmom i milošću. Posjedujemo slobodu
djelovanja, ali ne i određivanja rezultata djelovanja. Možemo postaviti svoju vlastitu viziju, ali ne
možemo odrediti vrijeme njezinog ostvarenja. U stvari uspjeh ili neuspjeh naših djela gotovo je
nevažan u usporedbi s našim motivima. Trajan mir i radost ne proizlaze iz svjetovnih uspjeha.
Oni proistječu iz unutarnjeg bića osobe usklađene s Bogom.

Prianjanje uz rezultate hrani naš ego i sprječava nas u otkrivanju blaženstva unutar nas. Ukoliko
netko osjeća potrebu vjerovati da posjeduje slobodnu volju to može ukazivati na želju za
rezultatima djelovanja. Bez želje za rezultatima, ima li potrebe za slobodnom voljom? Samo ego
žudi za «svojim» identitetom i slobodnom voljom. Božansko sebstvo miruje zadovoljno
promatranjem odvijanja trenutnih događaja, uživajući blaženstvo božje sveprisutnosti.
Posvetite se svojim dužnostima što rezumnije i što predanije možete, ali provodite svoje
dužnosti kao da su čin štovanja ponuđen Bogu, ostavljajući plodove tih djela njegovoj volji,
njegovoj milosti, njegovoj samilosti. Ne budite pogođeni ako rezultati koje očekujete nisu
ostvareni, ne očekujte uopće ništa već sve prepustite njemu. Sathya Sai Speaks 8, str. 172

Tako dugo dok vjerujemo da mi pokrećemo djelovanje, stvaramo svježu karmu koja nas
nastavlja vezivati. Kada djelujemo sa željom za rezultatima ubiremo posljedice dobrih ili loših
djela. Bog se ne miješa u naše želje. Međutim, kada se odreknemo svoje osobne volje, živimo
život u kojem ima više mira i zadovoljstva. Vršenje egoistične «slobodne volje» ne dopušta nam
mnogo mira ili radosti. Mi crpimo veću radost kada posvetimo oboje i djelatnost i rezultate
Bogu. Ako vjerujemo da je Bog onaj koji djeluje tada prestajemo doživljavati bol neispunjenih
želja. Kada prihvatimo božju volju, on prihvaća odgovornost za našu dobrobit. Mi možemo još
uvjek osmisliti planove za služenje drugima, ali rezultati nisu naši.
Odustanite od predodžbe da ste vi činilac i da ste vi uživalac. Ovo možete učiniti posvečujući
djelo i plodove Gospodu. Tada vas grijeh ne može napasti iz razloga što niste činilac i djelo
mora neizbježno biti sveto. Gita Vahini, str. 98

Satya Sai Baba uspoređuje naše zabrinutosti za budućnost poput zabrinutosti naivnog čovjeka
koji se po prvi put vozi vlakom. Priprost seljak prehodao je veliku udaljenost ne bi li se ukrcao na
vlak u malenome gradu. Nosio je puno vlastite imovine na svojoj glavi zbog toga što nije
ovladao nikakvim drugim načinom transporta. Kada se napokon ukrcao na vlak nastavio je nositi
svoju zemaljsku imovinu na svojoj glavi. Kada je bio upitan za svoje neobično ponašanje, on je
odgovorio: «Vlak već nosi toliko golem teret, nije u redu s moje strane da također nosi i moj
teret. Jednostavan čovjek nije uspio shvatiti kako vlak već tegli njegov teret. Bez obzira stavio
on svoj teret na pod ili na svoju glavu vlak još uvjek nosi svu težinu.
Vežemo se sličnim ponašanjem kada si natovarimo brige i strahove. Bez obzira brinuli mi ili ne,
Bog još uvjek nosi naš teret. Naša zabrinutost za budućnost ne mijenja smjer našeg
napredovanja. Bog poznaje ispravan put kojim se izbjegavaju stranputice duž ceste kojom
koračamo. On posjeduje uvid u prošlost, sadašnjost i budućnost. Sigurno i ugodno putovanje
počinje kada povjerimo vodstvo njemu.

Kad biste samo predali svoju želju i volju, vaše pogrešne predodžbe i maštarije Bogu, on bi vas
vodio dobrim putem i dao vam mir i radost. Ne smijete trčati u raznim smjerovima i za
lepršavim zadovoljstvima. Prepustite se Bogu; prihvatite sve što se dogodi kao njegovu volju.

Predaja Bogu zahtijeva stalnu vježbu. U cilju potpunog prihvaćanja božje volje, moramo daleko
otputovati da bismo spoznali našu vlastitu božanstvenost. Moramo stalno težiti ostati obzirni na
Boga. Usredotočenost zahtjeva veliku vjeru, predanost i praksu posvećenog djelovanja. Predaja
traži prihvaćanje radosti ili tuge sa jednakim intezitetom. Bog najbolje poznaje formulu za našu
transformaciju. On pazi na našu dobrobit ukoliko mi prihvatimo njegovu volju.
Postoje tri stvari koje bi svatko trebao držati na pameti; neću misliti na ništa drugo osim na
Boga; neću ništa raditi bez dopuštenja Boga; i svoju ću pažnju u potpunosti usredotočiti na
Boga. Samo kada prihvatite i provedete u život ove tri stvari Bog kaže da će paziti na vašu
dobrobit. Bog nam je rekao, ukoliko poštujete i držite se ova tri uvjeta i pokazujete da ih
prihvaćate tako što to živite, on će nositi cjelokupan teret vaše dobrobiti. Summer Showers

Bog zna što je najbolje za svakoga od vas. Ustrajući na našim vlastitim egoističkim rješenjima
događaja, samo štetimo samima sebi. Samo Bog poznaje put do našeg najvećeg ispunjenja.
Ukoliko ovisimo o njemu on osigurava odgovarajuće poduke za naš rast. On poznaje nagrade i
kazne koje smo zaradili. Njegov zadatak leži u našoj potpunoj transformaciji. Njegov cilj je
zadovoljen tek kada mi objavimo našu vlastitu jedinstvenu božanstvenost.

Čežnja vodi predanosti, a predanost daje najveću radost. Prepustite sve njegovoj volji,
prihvatite sve što se dogodi, bilo ugodno ili bolno, jer svatko ima svoju vlastitu ulogu u
oblikovanju prema slici božjoj. Sathya Sai Speaks 7, str. 78

Osobna volja – veliki pričin

Naš ego je uvjeren da mi posjedujemo slobodnu volju. S ego točke gledišta mi je i posjedujemo.
Međutim ego je privid, on je manifestacija svemirske opsjene ili privida - mãyã. Kada istinski
poznajemo sami sebe, mi prepoznajemo božju ruku kao poticatelja svojih djela. Nevidljiva božja
ruka potiče naše ruke, noge i usta. Bog nije odjeljen od nas, on se izražava kroz naša djela i
riječi. Obično ne prepoznajemo njegovu prisutnost unutar nas pa vjerujemo pa vjerujemo da
imamo slobodnu volju.

Prisan odnos koji postoji između Boga i pojedinačne duše - jìva - neopisiv je. Međutim,
padajući pod žrtvu svoga vlastitog ega čovjek svojata samome sebi ovlasti za svoja djela. U
stvarnosti samo Bog odlučuje tko će koje djelo izvršiti, u kojem vremenu, na kojem mjestu,
pod kakvim okolnostima i sa kojim stupnjem uspjeha. Summer Showers 1979, str. 43
Ãtman prebiva povrh ega, uma i intelekta. Ta božanstvenost čini dio sveobuhvatnog Boga. To je
izvor svjesnosti i snage. Atmičko svjetlo sja putem razuma – intelekt ili buddhi - i uma – manas -
te je izobličeno egoističnom prirodom kanala kroz koji prolazi. Ova snaga se filtrira kroz alatke
razuma i pokreće naša djela. Ego koji potiče iz nižeg uma prisvaja zasluge za ta djela. Poput
prevaranta na prijestolju, ego ubire počasni naslov koji pripada drugome.
Vi mislite da ste vi oni koji djeluju, ali djeluje vaše tijelo, ili vaš um, ili vaša inteligencija. Bog je
taj koji kroz njih djeluje. Samo je ãtman koja je u vama izvor djelovanja. Ta je ãtman Bog. My
Baba And I, str. 215
Tijelo i osobnost igraju ulogu koju im je dodijelio Bog. Oni su podložni njegovoj volji. U stvari oni
su samo božja alatka, a ne oni koji pokreću djelovanje. Ego, koji je sudbinski vezan uz tijelo, traži
ugodne posljedice. On vjeruje da je on taj koji neovisno djeluje. Uhvaćeni u tok događaja mi
odbacujemo svoju božansku prirodu. Uplićemo se u igru i zanemarujemo činjenicu da smo samo
glumci na pozornici. Zaboravivši da samo svjedočimo ovoj drami, uključujemo se u patnju i bol.
Poput ljudi koji plaču gledajući filmove, zaboravljamo da glumci igraju svoje uloge bez osobnih
vezanosti za njihov ishod. Bog određuje ulazak i izlazak, pobjede i gubitke.
Bog koristi tvoju inteligenciju, um i tijelo kao svoje alatke za obavljanje osobitog zadatka. Ti
pišeš nalivperom, režeš papir škarama; ali te alatke ne obavljaju posao. Ti si taj koji ih koristi
kako bi obavio neki posao. Isto tako alatke koje nazivate svojima – razum, um i tijelo – Bog
koristi za određenu svrhu. My Baba And I, str. 215

Bog upravlja čovjekovom glumom na takav način da se božansko u svakome konačno otkrije.
Naša božanska bit izvire iz ego - čahure pod budnim oko tog istog ega. Kako se odričemo ega,
tako se polako oslobađamo zablude. Želja je poput ljušture, ona nije jezgra ljudske prirode.
Unutarnje božansko -ãtman - jezgra je koja iskusi blaženstvo kada se oslobodi ljušture. Želja
izvire iz nižeg uma. Viša svjesnost čini sve kako bi se izdigla iznad obmane ega. Božji plan
razotkriva se na način koji nas oslobađa kako bismo iskusili svoju urođenu božanstvenost i naše
jedinstvo s Bogom.
Čovjek nije ništa drugo do alat kojim upravlja Caitanya, Bog svjesnosti. Bog nije ograničen niti
vremenom, niti prostorom, niti okolnostima. Ali fizičko tijelo, um, razum, osjetila i njihove
težnje oblikovani su i podešeni vremenom, prostorom i okolnostima. Bez da vjeruje u ovu
temeljnu istinu čovjek lažno umišlja "ja ovo činim"; "ja sam ovo isplanirao." Uzvišena
sveobuhvatna svijest razvija ove vještine, potiče osjetila i upravlja razumom.

Kada prihvatimo činjenicu da je posljedice naših djela odredio Bog, možemo se osloboditi
vezanosti za njih. Ako nešto moramo naučiti iz uspjeha, Bog će nam podariti uspjeh. Ako
moramo iskusiti neuspjeh ili gubitak, one će doći točno po rasporedu. Neuspjeh nam koristi
tako što nam smanjuje naš karmički teret. On nam omogućava da razvijemo suosjećanje i
slatkoću. S druge strane, uspjeh nam može izazvati ponos i vezanost. Mi obično nismo u stanju
procijeniti što je uistinu naš pravi interes.

Nije pametno uzimati k srcu uspjeh ili neuspjeh u ostvarivanju naših malih želja. Ova izvanjska
igra ima malu vrijednost u usporedbi s životom duše. Postići ćemo veće blaženstvo ako se
poistovjetimo s Bogom, nego ako upravljamo svjetovnim događajima ili ako steknemo puno
predmeta i posjeda. Naša uloga u svijetu od nas zahtijeva da ju dobro odigramo i to s
plemenitim pobudama. Izvanjski uspjeh ili neuspjeh prepustimo Bogu.
Za onog koji da je Bog osnovica uspjeha ili neuspjeha, dobitka ili gubitka, neće uopće biti
razlike između ovih dviju stvari. Summer Showers 1978, str. 140
Božje želje ostaju skrivene od naših pogleda. Kada je on režiser, mi možemo samo nagađati
njegove namjere. Njegova prvenstva poredana su po ljestvici većeg značaja od naše. Svijet je
njegova pozornica. On tu režira za svoju svrhu i razlog. No mi također znamo da nas on kroz
svoju dramu čini sposobnima da objavimo svoju vlastitu božanstvenost. On postavlja scenu za
krajnju pobjedu. Ako se samo opustimo i uživamo u predstavi, umjesto da se previše umiješamo
u zaplet, iskusiti ćemo veću radost.
Svemir je polje božje igre. Budite svjesni ove činjenice svakog trenutka koji provodite svjesni
sebe, te vam ništa više neće biti potrebno za sretno življenje. Na taj način ćete ugovorno
obvezati Boga da bude prisutan u svakoj vašoj misli, na svkom mjestu i u svakom trenutku.
Njegova igra – lìlã - očita je i u najmanjem cvijetu i u najudaljenijoj zvijezdi. Sathya Sai Speak
s

U stvari u ovom stvaranju samo je Bog taj koji postoji. Sve objavljeno u stvaranju odražava
njegovo biće. Ostvarili smo svoju sudbinu onda kada shvatimo svoje jednistvo s njime. Tada sve
primamo kao djeliće svoje vlastite svjesnosti. Svjesnost u svojem najčišćem stanju jest ãtman.
Iskustvo ovog stanja potvrđuje naše jedinstvo s Bogom.
U svemiru ne postoji ništa drugo osim sebstva. Sve stvari koje možete vidjeti u pojavnom
svijetu tek su odraz jednog sebstva.
Ako u stvorenom ne postoji ništa osim Boga, tada je Bog taj koji je jedini djelatan, čak i u zlim
djelima. Istina, ali ako u to čovjek vjeruje, onda on mora djelovati iz tog uvjerenja punom
vjerom. Onaj koji smatra Boga jedinim činiteljem svih djela još uvijek mora djelovati bez želje za
osobnom dobiti ili naknadom. To nije lak izgovor za čovjekova osobna nedjela. Osoba koja je
spoznala Boga ne može počiniti loša djela. Takva djela potječu od onih pojedinaca koji igraju
uloge neznalica i onih koji su vezani za ego.
Mogli biste pomisliti da čovjek uopće nije odgovoran za dobro i zlo koje se kroz njega odvija
putem Boga, da je njegova prava priroda iznad i dobra i zla, da su njegova djela, koliko god da
su zla, potaknuta samim Bogom, jer čovjek ne može ništa smatrati svojim djelom. To je istina,
ali vjera u taj stav "Ja ništa ne činim." i "Sve što se odrađuje kroz mene božja je volja.", mora
biti postojana, iskrena, duboka i nepotresena. Ne smije biti niti traga od ega. Ako je to tako,
tada je čovjek zasigurno ostvario najviši životni cilj. On je do krajnjih granica blagoslovljen.
Gita Vahini, str. 112
Božja volja: zadnja riječ

Iako božansko stoluje u nama, mi nismo u stanju iskusiti punu i sveobuhvatnu božansku
svjesnost. Ne možemo vidjeti prošlost, sadašnjost niti budućnost. Nismo u stanju shvatiti
božansku igru. Ponašamo se bez da znamo uzroke ili posljedice onoga što činimo. Poput valova
na oceanu, neprestano se valjamo i rijetko kušamo mir morskih dubina. Stoga moramo odreći
samih sebe kako bi se drama razotkrila onako kako treba biti. Uistinu, sudbina svakog pojedinca
ide samo u onom smjeru koji je Bog odredio. Stvoreno stupa u ritmu božjeg bubnja. Naša je
dužnost da otkrijemo Boga koji se skrio u krilima životne pozornice.
Bog je režiser ove lutkarske predstave, on je taj koji poteže konopce. Pođite iza platna i
ugledajte ga. Ono ga sada sakriva, no sve što trebate učiniti je da zavirite iza cvijeta,
razmaknete oblake, i da ga ugledate kako povlače sve konce kako bi nam pokazao ljepotu;
kako bi nam pokazao tamu teških oblaka. Stoga samo morate zaviriti izva svojih misli,
odluštiti svoje osjećaje i tamo ćete naći unutrašnjeg pokretača. Sathya sai Speaks 7, str. 119

Božji plan određuje naše djelovanje. Svaka osoba igra ulogu, kako za svoju, tako i za tuđu
dobrobit. Bog odlučuje gdje ćemo ići i vodi nas kako bismo ostvarili određene zadaće. Često je
njegov obzor puno veći od našeg. Kada je veliki svetac Rãmakõšïa umirao od raka grla njegovi
su ga učenici preklinjali da zatraži ozdravljenje od božanske majke Kãlì. Rãmakõšïa, koji je
mogao razgovarati s Kãlì, konačno je popustio i zatražio njezinu pomoć. Ali Kãlì mu nije
ispunila želju. Lijek za rak nije mu bio odobren. Kãlì je rekla Rãmakõšïi: “Ti već jedeš i govoriš
kroz tisuće ustiju. Kako možeš tražiti izlječenje ovog malog tijela?”

Namjera božice Kãlì bila je da objavi božansku sveobuhvatnost, jer se Bog nalazi u svim
ljudima. Kroz Rãmakõšïu pokazala je jedinstvo ljudi i božanstva. Nije nikako htjela popustiti
njegovom zahtjevu. Naša nas iskustva uče da spoznamo božansko koje je u nama i da ga
izrazimo u odnosu s drugim ljudima.
Sada ste u njegovim rukama. Bog brine o vama, ali vi to ne vidite. Ja držim ovaj rupčić. Kada
ga moja ruka ne bi držala, on bi pao. Isto tako ako vas Bog ne drži vi padate. Što god da činite,
gdje god da se nalazite, vjerujte da vas je Bog tamo stavio po određenom zadatku. Tada to
postaje poduka i duhovni napor - sãdhanã. Sathya Sai Speaks 9, str. 20

Iako mi ne razumijemo svoje uloge, svaka osoba igra ulogu u božjoj drami. Kako god
procjenjivali naš tekst ili djela, moramo shvatiti koliko ja važno da svoju ulogu dobro odigramo.
Naš stav i volja da da učimo daje nam nadu za duhovni napredak. Ne možemo smjesta
promijeniti tijek svojih života, ali možemo odlučiti kako ćemo odgovoriti na događaje. Način na
koji odgovaramo pokazuje jesmo li naučili svoju lekciju, ili da li ju trebamo ponoviti.
Drama je njegova, uloga je njegov poklon. On je napisao tekst. On režira, odlučuje o boji i
uzorku odjeće, stasu i glasu, ulsku i izlasku. Morate dobro odigrati svoje uloge i primiti njegov
pljesak kada zastor padne. Svojom djelotvornošću i žarom zaslužite pravo da igrate sve bolje i
važnije uloge. To ej smisao i svrha života. Sathya Sai Speaks 7, str. 252

Svi se s razlogom nalaze na određenim mjestima. Tijekom naših mnogih života svojom revnošću
zaslužujemo sve važnije uloge. Samo vrhunski glumac dobiva glavne uloge. Najbrže
napredujemo ako se predamo božjoj režiji.
Vjera je sam dah po kojem živimo. Svako je biće posjedica nekog uzroka te se stovreno za
neku svrhu. Isto je tako i čovjek stovren kako bi služio određenoj svrsi. Sathya Sai Speaks 11,
109

Iako planiramo u skladu s vlastitim željama, sve je u božjim rukama. Njegova je riječ zadnja.
Najbolje ćemo provesti vrijeme ako pokušamo shvatiti što on od nas želi, umjesto da ustrajemo
na tome da bude po našemu. On zna što je najbolje za naše krajnje dobro. On vidi prošlost,
sadašnjost i budućnost i usmjerava naš napredak putevima najvećeg uspjeha. Ako vjerujemo
Bogu i predamo se njogovoj volji puno ćemo udobnije putovati. Njegov će plan prevladati sa ili
bez našeg prihvaćanja.

Božje je odluke uvijek lako razumjeti. Ako čovjek nešto želi učiniti i želi da se nešto dogodi,
Bog često želi da se dogodi nešto drugo. Nema svrhe da čovjek želi da se nešto dogodi i da
ustraje u tom planu. Bog odlučuje i čovjek mora prilagoditi svoje planove u suglasju s božjim
odlukama. Nije ispravno da čojvek ustraje usvojim planovima i sam odlučuje. Summer
Showers 1974

Kako se povijest razvija, tako božji planovi daju plodove. Neki pojedinici igraju važne uloge koje
su napisane prije njihova rođenja. Zajednički tijek ljudskih zbivanja često vuče mnoge duše u
istom smjeru. Čitavi narodi i rase imaju svoje zajedničke sudbine, koje ponekad prekidaju
osobne planove.

Kad shvatimo lekciju i naučimo živjeti u skladu s božjom voljom, tada dobivamo slobodu
postojanja. Sloboda izvire ne iz prisiljavanja svijeta da se pokori našim planovima, već iz znanja
kako da tečemo u suglasju s božjom strujom. Rad koji obavljamo uskladu s božjom voljom nas
ne veže. On postaje dijelom božje volje te nas ne hvata u stupicu. Ako djelujemo bez želje za
sebičnim dobitkom, poistovjećujemo se s Bogom.

Toliko dugo koliko sam Ja to odredio, teći će karmička rijeka. Ona ne može presušiti tako
dugo dok ja tako ne odredim. Sve što vi činite je da se utapate u ovoj poplavi; zato jer ste tek
struja u ovoj bujici, nabori ili valovi. Moja je želja potakla svu karmu i stoga karma koja se
obavlja u suglasju s Mojom voljom postaje dio Mene. Gita Vahini, str. 134-135
S božje točke gledišta volja je ega tek obmana. Bog određuje što će se dogoditi. On je pokretač
svih djela. Iako čovjek djeluje, Bog određuje njegove misli i poticaje. Možemo biti zabrinuti, biti
u strahu ili razmišljati o odlukama, ali takav stav ne može utjecati na ono što će proizaći.

Ljudi vjeruju da svaki čovjek posjeduje slobodnu volju. To je potpuna zabluda. Oni umišljaju
da čovjek može ostvariti uspjeh ako ima čvrstu volju, odlučnost, duhovni napor – sãdhanã - i
ako se trudi. Sveje to posljedica iskrivljenosti njihova ega – ahamkara - i zrcaljenja njihovog
lažnog osjećaja da oni nešto čine.
Naša volja teče iz božje volje. Naša djela oblikovana su po božjem planu. Unutar božje volje
osjećamo određenu slobodu djelovanja, ali naši poticaji potječu od Boga. Kako bismo bilo što
mogli postići, moramo prihvatiti Boga.

Samo božansko posjeduje slobodnu volju. Čovjek je obdaren voljom, ali ne i slobodnom
voljom. Kada se božja slobodna volja kreće, čovjekova će volja također djelovati. Mnoštvo je
lišća u krošnji stabla, ali u odsutnosti vjetra niti jedan list neće se pomaknuti. Lišće nema
slobodnu volju, ali posjeduje volju kojom se može vladati kad zapuše povjetarac. Na stablu
života ljudska su bića poput listova. Kada puše božja volja, ljudska se volja počinje pokretati.
Stoga se javlja potreba suglasja božje i ljudske volje. Tada će se rascvjetati ljudska priroda.
Čovjek nikada ništa ne može postići svojim naporom. Postoje određene stvari koje čovjek
postiže bez mnogo muke. Postoje stvari koje čovjek ne može postići čak i ako uloži sve svoje
snage u to. Što je tomu razlog? To je tako jer je na djelu božja volja u ovoj drami.
Sanathana Sarathi, Feb. 93, str. 34

Jedino Bog postoji. Stoga kad sve uzmemo u obzir pitanje slobodne volje postaje potpuno
nebitno. Svi mi plivamo u božanskom oceanu. Svi zajednički sudjelujemo u našoj božanskoj volji.
Ego nas uvjerava da djelujemo po osobnoj volji, ali na kraju otkrivamo da naši poticaji potiču od
Boga. Slobodna volja postoji samo za ego, stoga ona izvire iz obmane. Svi djelujemo u suglasju s
božjom dramom, u koju ulazimo i iz koje izlazimo po volji režisera; našeg sveobuhvatnog
sebstva. Na kraju se poistovjećujemo s Bogom koji jedini djeluje, a ne s ego osobnošću u koju
smo vjerovali. Naša je volja božja volja, a naš je ego tek obmana.

U svim svjetovima, njegova volja prevladava. Čak ni vlat trave ne može zadrhtati bez da on
pokrene vjetar i poremeti položaj travke.

Sathya Sai Speaks 10, str. 131