UVODNIK
2014. – godina s rekordnim brojem poplava u Republici Hrvatskoj
Poštovani čitatelji
Od 11. do 15 veljače 2014. godine zabilježene su
maksimalne oborine koje su dovele do naglog porasta
vodostaja Kupe i njenih pritoka kao i gornjeg i srednjeg toka
Save. Dana 13. veljače 2014. na Kupi u Karlovcu zabilježen
je vodostaj +827 cm što je po razini treći maksimalni
vodostaj u povijesti mjerenja. Viša razina vodostaja
zabilježena je 1939. na +872 cm i 1966. godine na +830.
Važan podatak je o izgrađenom odteretnom kanalu
„Kupa-Kupa“ (ali bez ustave) kojim se smanjuje djelovanje
poplavnih voda na području grada Karlovca i dijela naselja.
Sastavni dio navedenih pokazatelja je računski hidrološki
100-godišnji vodostaj Kupe u Karlovcu na +870 cm što
je samo 43 cm iznad zabilježenog vodostaja 13. veljače
2014. godine. Sredinom veljače 2014., velike vode rijeke
Kupe, Korane, Mrežnice i Dobre poplavile su veći dio
nizinskih poljoprivrednih i šumskih površina, ali i veliki
broj stambenih i gospodarskih objekata u 16 naselja, kao i
dijela prometnica između njih te infrastrukturnih objekata
na nizinskom dijelu sliva Kupe i pritoka.
Od 9. do 22. veljače 2014. godine zabilježena su
četiri velika vodna vala rijeke Save s protokom 1500 –
2100 m3 s-1 na širem području grada Zagreba, a 12. veljače
2014. godine na Savi je zabilježen vodostaj +361 cm. U
cilju zaštite nizvodnog nizinskog slivnog područja rijeke
Save od Rugvice do Siska putem ustave Prevlaka i preljeva
Palanjek, dio velikih voda Save usmjeren je u retenciju
Žutica i Lonjsko polje. Od 11. do 15. veljače 2014. godine
„upuštalo“ se 250 m3 s-1 odnosno ukupno oko 90.000.000
m3 u navedene retencije, a približni kapacitet je "upuštan"
i u retenciju Žutica. Međutim, zbog velikih vodostaja rijeke
Save, dio voda se nije mogao usmjeriti putem ustave Trebež
iz retencije Lonjsko polje u rijeku Savu. Istovremeni visoki
vodni valovi rijeke Kupe i Save usporili su otjecanje vode na
nizvodno područje Save. Visoki vodostaji Save i Kupe doveli
su do zadržavanja dijela velikih voda u retenciji Odransko
polje gdje je krajem veljače bilo oko 320.000.000 m3. Iako
sustav retencija Lonjsko, Mokro i Odransko polje nije u
potpunosti dovršen kao i odteretni kanal „Kupa-Kupa“ (dio
hidrotehničkih objekata), angažiranjem vodnogospodarskih
stručnjaka te djelatnika nadležnih lokalnih službi i žitelja
naselja umanjen je dio mogućih šteta od poplava.
Detaljniji pokazatelji o visokim vodostajima i
poplavama na nizinskom dijelu sliva Kupe i njenih pritoka
kao i gornjeg i srednjeg dijela rijeke Save prikazani su u
informativno-stručnom časopisu Hrvatska vodoprivreda,
broj 2016, XXII, 2014. siječanj/ožujak, str. 16-21 dok je
sastavni dio problema zaštite, uređenja i korištenja rijeke
Save od granice s Republikom Slovenijom do Siska dan u
posebnom u prikazu istog broja časopisa (str. 22-26).
Svibanj 2014. godine ostaje zabilježen po rekordnim
oborinama i katastrofalnim poplavama na nizinskom dijelu
Hrvatske vode    22(2014)    90
sliva donjeg toka rijeke Save, ali i njenih pritoka. Od 12. do 18.
svibnja 2014. najviše kiše palo je na sljedećim lokacijama:
Kutjevo – 163,7 mm; Županja – 117,9 mm; Lipik 114,5 mm.
Dana 15. i 16. svibnja u Županji palo je 72,6 mm, a prosječna
oborina za svibanj iznosi 69,7 mm. Od 14. do 18. svibnja 2014.
godine zabilježeni su najviši vodostaji u povijesti mjerenja na
postajama donjeg toka rijeke Save. Istovremeno su maksimalne
oborine bile i na slivnim područjima pritoka Save na području
Bosne i Hercegovine kao i Srbije. Zbog tla saturiranog vlagom
i maksimalnih oborina došlo je do pojave najviših vodostaja na
rijeci Savi, a osnovni pokazatelji su sljedeći:
Dosadašnji Maksimalni vodostaj Razlika
Postaja / maksimalni vodostaj u svibnju 2014. vodostaja
mjesto
(cm) godina (cm) (cm)
Slavonski
883 1974. 939 +56
Brod
Slavonski
777 1970. 891 +114
Šamac
Županja 1064 1970. 1191 +127
Vodni val sredinom svibnja 2014. godine zabilježen je kao
1000-godišnji računsko-hidrološki na donjem toku Save. Veći
dio maksimalnih vodnih količina i vodostaja na Savi je nastao
i djelovanjem dotoka vode iz njenih pritoka: Une, Vrbasa,
Ukrine i Bosne iz Bosne i Hercegovine te Drine iz Srbije.
Volumen maksimalnog vodnog vala rijekom Savom
iznosio je 1.400.000.000 m3. Od 14. do 31. svibnja 2014.
godine na području Vukovarsko-srijemske i Brodsko-posavske
županije dužina branjenog lijevog nasipa rijeke Save bila je
214 km.
Nažalost, 17. svibnja „došlo“ je do prodora lijevog
nasipa i to u Rajevom Selu (1455) i Račinovcima (1512) te
izlijevanja velikih količina vode na nizinsko područje zaobalja
rijeke Save i plavljenja pet naselja s brojnim stambenim i
gospodarskim objektima, prometnica, te poljoprivrednih i
šumskih zemljišta. Maksimalni vodostaj kod kojeg je došlo
do „prodora“ nasipa odgovara teoretskom – računskom
hidrološkom vodostaju 1000-godišnjeg povratnog perioda.
„Vodni prodor“ lijevog nasipa bio je dužine 100 m u Rajevom
selu (237,7 km – rijeke Save i 70 m u Račinovcima (216,3 km
rijeke Save). Stacionaža lijevog nasipa rijeke Save u Hrvatskoj
je: Račinovci – km 3,150 te Rajevo Selo – km 23,200. Vlada
Republike Hrvatske je na sjednici 20. svibnja 2014. donijela
odluku o proglašenju katastrofalne poplave za područje
Vukovarsko-srijemske županije. Detaljniji pokazatelji o
katastrofalnoj poplavi na lijevom zaobalju rijeke Save
prikazani su u informativno-stručnom časopisu Hrvatska
vodoprivreda, broj 207., XXII, travanj/lipanj 2014., str. 12-32,
kao i dijelu ostalih priloga. U istom broju časopisa dan je i
kratki prikaz Desteljeće katastrofalnih poplava u EU i svijetu
u kojem je pored osnovnih pokazatelja navedeno i sljedeće
I
 (str. 101-103): „Sve česći i jači meteorološki ekstremi bilježe
se ne samo u Hrvatskoj već i u EU i svijetu ostavljajući
oko 500.000.000 ljudi godišnje u svijetu bez domova i
gospodarskih objekata.“ U istom broju časopisa, sukladno
Zakonu o vodama (NN 153/9; 130/11; 56/13 i 14/14), dane
su osnovne odredbe o organizaciji obrane od poplave u
Republici Hrvatskoj s posebnim zadacima Glavnog centra
obrane od poplave (str. 40-43).
I u ljeto 2014. godine zabilježene su oborine iznad
višegodišnjeg prosjeka što je vidljivo i u sljedećim podacima:
10. srpnja u Zadru – 110 mm; 15. srpnja u Puli – 149 mm;
30. srpnja Silba – 217 mm; a otok Ist – 294 mm; 31. srpnja
Zadar – 89 mm; Novalja – 138 mm; 5. kolovoza Karlovac
– 92 mm; 5 i 6. kolovoza Sisak – 117 mm, Hrvatska
Kostajnica – 160 mm. U prvoj polovici rujna nije bilo dana
bez oborina. Od 10. do 14. rujna na većem dijelu Hrvatske
palo je više oborina od srednje mjesečne oborine. Nakon
veljače i u rujnu su zabilježeni maksimalni vodostaji na
Kupi i Korani i to +720 cm na Kupi u Karlovcu izmjereno
5. rujna. Dana 12., 13. i 14. rujna dogodila se koincidencija
velikih vodnih valova Kupe, Korane i Mrežnice – vodostaj
Kupe u Karlovcu bio je +845 cm, dok je vodostaj Korane
bio 844 cm što je 23 cm iznad maksimalnog vodostaja
zabilježenog u veljači 2014. godine. U rujnu su zabilježeni
visoki vodostaji na gornjem toku Save te Odri, Uni, Ilovi,
Glini i Sunji. Pored poplavljenih stambenih i gospodarskih
objekata bile su poplavljene i nizinske dionice prometnica
na dijelu sliva navedenih rijeka. Poplavne vode učinile
su materijalne štete i na dijelu slivnih područja Orljave
i Londže. A bilo je štete i od erozijskih procesa bujičnih
vodotoka i dijela njihovih slivnih površina. Također su u
rujnu zabilježeni maksimalni vodostaji na Muri i gornjem
toku rijeke Drave. Štete od prekomjernih oborina, a
posebno bujičnih vodotoka zabilježene su u gradovima od
Istre duž obale Jadranskog mora do Dubrovnika i Cavtata
te na dijelu jadranskih otoka. Sastavni dio šteta su i
posljedice nastale zbog problema odvodnje komunalnih
otpadnih voda mješovitim sustavom kanalizacije gradova
i naselja. Općenito, većina je država potvrdilo da su poplave
prirodna pojava koja se ne može spriječiti, ali je kvalitetnom
izgradnjom, održavanjem i upravljanjem hidrotehničkim
objektima i sustavima moguće smanjiti štete i na prirodnim
dobrima i kod stanovništva.
Pored navedenih pokazatelja o velikim vodama, od
veljače do rujna u 2014. godini su nastale i velike štete
na poljoprivrednim usjevima zbog uspornih voda kako
u melioracijskim kanalima tako i glavnim vodotocima
i rijekama. To je posljedica prekomjernih oborina te
nedostatka financijskih sredstava za tehničko i redovno
održavanje melioracijskih kanala i hidrotehničkih objekata
koji su sastavni dijelovi sustava za odvodnju suvišnih
površinskih voda. Zbog toga je u 2014. godini došlo do
prekomjernog zadržavanja vlage na poljoprivrednim
II
zemljištima. Od 2006. do 2011. godine za poslove obnove
i održavanja melioracijskih kanala IV. i III. reda ulagalo
se od 108.896.000 kn do 321.000.000 kn godišnje,
a u 2012., 2013. i 2014. godini za poslove redovnog
održavanja uloženo je od 32.911.000 kn do 47.316.000
kn! Od ukupno 23.331,150 km do kraja 2012. obnovljeno
je samo 11.989,660 km melioracijskih kanala (51,4 %).
Također je važan podatak da su melioracijski kanali
hidraulički dimenzionirani na mjerodavne oborine 30-60
mm/1-2 dana (90 % melioracijskih kanala IV. i III. reda),
a u 2014. godini na većem dijelu melioracijskih površina
zabilježene su maksimalne oborine 70-160 mm/1-2
dana! Stanje i problemi sustava melioracijske odvodnje su
posljedica ne samo prirodne već i „društvene klime“ koja ne
osigurava minimalna sredstva za obnovu odnosno tehničko
i redovno održavanje melioracijskih sustava u cilju njihovog
efikasnog funkcioniranja i pravovremene odvodnje suvišnih
površinskih, a dijelom i podzemnih voda. A to je glavni
preduvjet uspješnijeg razvoja poljoprivrede.
Od 1991. do 2013. godine održano je 18 stručnih
i znanstvenih skupova u suorganizaciji Hrvatskih
voda, nadležnog Ministarstva poljoprivrede (Uprava
vodnog gospodarstva), Hrvatskog društva za odvodnju i
navodnjavanje i Hrvatskog hidrološkog društva na kojima je
prezentiranno niz radova s dokumentiranim pokazateljima
o stanju melioracijskih objekata i odvodnih sustava kao i
hidrotehničkih objekata za zaštitu od velikih voda glavnih
vodotoka i rijeka odnosno obrane od poplava. Dani su
prijedlozi s potrebnim prirodnim, tehničkim i financijskim
pokazateljima o značenju te potrebi njihovog tehničkog i
redovitog održavanja u cilju pravovremene odvodnje suvišnih
voda s poljoprivrednih zemljišta i s površina na kojima su
naselja, gospodarski objekti, prometnice i infrastrukturni
objekti. Uz prirodne nepogode i neuvažavanje prijedloga
struke su doveli do postojećeg stanja i problema, ali i do
šteta uslijed nedovoljne izgrađenosti i nedovoljnog stupnja
održavanja hidromelioracijskih i regulacijskih objekata i
sustava. Odlukama „hrvatske društvene klime“ u periodu
1996.-2014. godine znatno je više ulagano u prometnu
infrastrukturu nego u programe gospodarenja vodama i
zemljištem (6 do 9 puta manje) – što je jedan od preduvjeta
gospodarskog razvoja Hrvatske. Bolje rezultate moguće je
ostvariti osiguranjem uvjeta za dosljednu provedbu Strategije
upravljana vodama koju je donio Hrvatski sabor 15. srpnja
2008. godine! Nažalost, u prethodnih pet godina takav pristup
nije u potpunosti ostvaren po programu (2009. – 2014.).
I na kraju ovog UVODNIKA u svoje osobno ime te u ime
članova Izdavačkog savjeta i Redakcijskog odbora časopisa
svim čitateljima želim BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ te SRETNU i
USPJEŠNU NOVU 2015. godinu
prof. dr. sc. Josip Marušić, dipl. ing. građ.
Glavni urednik časopisa Hrvatske vode
Hrvatske vode    22(2014)    90