HRVATSKI ROMANTIZAM

JEZIK – osnovno obilježje nacije – na temelju štokavskog narječja

- stanje hrvatske nacije – razjedinjenost hrvatskih krajeva pod austrijskom vlašću, provode se
germanizacija i mađarizacija, nema jedinstvenog jezika
- Hrvatski preporoditelji inicirali stvaranje zajedničkog književnog jezika svih Hrvata
NACIONALNA I DRUŠTVENA uloga književnosti – konstruiranje moderne hrvatske nacije u
okviru ilirske ideje, kasnije u hrvatskim okvirima
ILIRSKI POKRET – razdoblje unutar HNP-a u kojem dominira ilirska ideja. Dva programa:
politički (ujedinjenje hrvatskih zemalja) i kulturni (ujedinjenje južnoslavenskih zemalja).
- politički i kulturni program pokreta
- hrvatski romantizam  1813. (Maksimilijan Vrhovac poziva na okupljanje narodnog
stvaralaštva) – 1860. godine (u književnosti se javlja nova generacija književnika predvođena
Augustom Šenoom
- proces stvaranja zajedničkog hrvatskog književnog jezika na štokavskoj osnovici
KRONOLOGIJA ILIRIZMA (1830. – 1843. g.)
1830. – početak ilirskog pokreta – Ljudevit Gaj (ideolog i vođa ilirskog pokreta) objavljuje
knjižicu Kratka osnova horvatsko-slavenskog pravopisanja – prijedlog reforme slovopisa za
kajkavsko narječje
1831. – Pavao Štoos – Kip domovine vu početku leta (alegorijska elegija o tužnoj hrvatskoj
stvarnosti)
1832. – Ljudevit Gaj, Horvatov sloga i zjedinjenje (Još Hrvatska ni propala) – (objavljena u
Danici – postala prototipom hrvatske domoljubne pjesme – BUDNICE)
1832. – programski preporodni tekstovi:
- Janko Drašković: Disertacija iliti razgovor darovan gospodi poklisarom
- Ivan Derkos: Duh domovine nad sinovima svojim, koji spavaju
1835. Gaj pokreće novine na hrvatskom jeziku: Novine Horvatske (+ književni dodatak
Danica horvatska, slavonska i dalmatinska)
- Antun Mihanović objavljuje Horvatsku domovinu
- Gaj: članak Pravopisz
1836. – Gaj najavljuje promjenu naziva jezika u ilirski (namjerava proširiti preporod na sve
Južne Slavene – mijenja naziv u Ilirske narodne novine + književni dodatak Danica ilirska –
štokavština) – usvaja se ideja o štokavštini kao zajedničkoj osnovici za hrvatski jezik
- Vjekoslav Babukić: gramatika Osnova slovnice slavjanske narječja ilirskoga – prva
gramatika koja provodi Gajevu jezičnu koncepciju
1838. – osnivanje ilirskih čitaonica, narodnih čitaonica u kojima se uz čitanje novina
raspravlja o aktualnim pitanjima – političkim, gospodarskim, društvenim, kulturnim  širenje
preporodnog duha (1. čitaonica u Varaždinu, kasnije Karlovac, Zadar i Zagreb)
1839. – Ivan Kukuljević Sakcinski – prva štokavska preporodna drama: Juran i Sofija
ili Turci kod Siska – praizvedba u Sisku
1840. – Stanko Vraz: Đulabije, zbirka ljubavne romantičarske poezije
1842. – Stanko Vraz, Dragutin Rakovac i Ljudevit Vukotinović – prvi književni časopis Kolo
- osnovana Matica ilirska – izdavanje djela na ilirskome jeziku (prvi predsjednik Juraj
Drašković)
1843. – kraj ilirskog pokreta – zabranjeno ilirsko ime i bavljenje politikom mladima, uvodi se
cenzura
- zbog zabrane ilirskog imena Gaj mijenja naziv novina u Narodne novine + Danica
horvatska, slavonska i dalmatinska – javnost krivnju za poraz pripisuje Gaju
- Ivan Kukuljević Sakcinski – prvi politički govor u Saboru na hrvatskom jeziku

Ljudevit Gaj: Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisana (Budim, 1830.)

- nudi prijedlog reforme pravopisa: uvodi nadslovke – iznad slova c, d, g, l, n, s, z stavlja
tildu~
- u raspravi Pravopisz (Danica, 1835.) mijenja prve prijedloge u znakove: č, ć, ž, š; uvodi
dvoslove: dj, gj, lj te ĕ (rofato e – izgovara se kao /e/i)
- novim je pravopisom 1835., u desetom broju Danice objavljena i buduća hrvatska himna –
Horvatska domovina
- Gaj objavljuje i Novine horvatske (najprije na kajkavskom, a zatim na štokavskom narječju)
- 1847. godine hrvatski jezik proglašen službenim – postupno ulazi u javni život, sudstvo i
državnu upravu
VAŽNI PREPORODNI TEKSTOVI
- Janko Drašković: Disertacija iliti razgovor darovan gospođi poklisarom (1832.)
- Ivan Derkos: Duh Domovine nad sinovima svojim koji spavaju (1832.)
- Dragutin Rakovac: Mali katekizam za velike ljude (1842.)
- Ljudevit Farkaš Vukotinović: Ilirizam i kroatizam (1842.)
KNJIŽEVNA AKTIVNOST OD ZABRANE ILIRSKOG IMENA DO BACHOVA
APSOLUTIZMA (1843. – 1851.)
- Dimitrija Demeter: Teuta
- Ivan Mažuranić: dopuna Osmana (14. i 15. pjevanje)
- Antun Nemčić: Putositnice
- Stanko Vraz: Gusle i tambura
- Ivan Mažuranić: Smrt Smail-age Čengića (1846.)
- Petar Preradović: Prvenci i Nove pjesme
KNJIŽEVNOST U DOBA BACHOVA APSOLUTIZMA (1851. – 1860.)
- kraj procesa započetih u preporodnoj epohi, nagovještaj nove književnosti, zamiranje
političkog života – druga faza hrvatskog romantizma
- gušenje preporodnih tekovina, cenzura (strani činovnici), germanizacija (njemački jezik u
javnoj upotrebi), izostanak Sabora i županijskih skupština
- najvažniji predstavnici: Mirko Bogović, Adolfo Veber Tkalčević, Dragojla Jarnević i dr.
- lirika ustupa mjesto pripovjednoj prozi, razvoj hajdučko-turske novele, počeci
realističke novele
- povijesne drame i pučki igrokazi
Neven – jedini književni časopis u vrijeme apsolutizma, pokrenut 1852. (do 1858.) – Mirko
Bogović
- najznačajniji književnici:
 Mirko Bogović (Frankopan)
 Adolfo Veber Tkalčević
 Josip Freudenreich – uvodi žanr pučkog igrokaza (Graničari)
 Janko Jurković – realistička novela Pavao Čuturić
 Luka Botić
 Dragojla Jarnević – roman Dva Pira
Književne vrste:
 Epika:
- novela s nacionalnom tematikom koja je obrađena na način trivijalne literature
- proces formiranja hrvatske čitateljske publike
- postupno stvaranje likova, tema i pripovjedačkih postupaka
- počeci realističke novele:
 Janko Jurković: Pavao Čuturić – u središtu je lik seoskog učitelja
 Adolfo Veber Tkalčević – pripovijesti Zagrepkinje i Nadala Bakarka – prvi put se
uvode likovi antijunaka
 Stvaranjem ovih dvaju autora uvodi se realistička proza u hrvatsku književnost –
uzimaju se teme iz svakodnevice
- pripovjedačka djela u stihu
 Luka Botić – romantičarske pripovijesti hajdučko-turske tematike u duhu narodne
poezije (Bijedna Mare, Petar Bačić, Pobratimstvo)

 Drama:
- povijesne drame, novi žanr – pučki igrokaz
- povijesna tragedija
- Mirko Bogović: Frankopan; Stjepan, posljednji kralj bosanski; Matija Gubec,
kralj seljački
- pisane u duhu romantizma: u središtu su romantičarski junaci vođeni
idealima protuapsolutistički stav, deseterac u 5 činova
- pučki igrokaz
- Josip Freudenreich: Graničari; Crna Kraljica
- uvodi pučki igrokaz – zanimljiv zaplet u kojem se izmjenjuju komični i tragični
elementi, živ scenski govor, uvođenje glazbe i plesa, domoljublje, poučnost
- društvena komedija – Antun Nemčić: Kvas bez kruha, ili tko će biti veliki sudac –
tema manipulacije oko izbora
KNJIŽEVNOST U DOBA HNP-a  PREGLED
- buđenje nacionalne svijesti – važna uloga književnosti u formiranju moderne hrvatske
nacije
 LIRIKA (budnice i davorije – domoljubne pjesme s ciljem buđenja nacionalne svijesti)
- Antun Mihanović: Horvatska domovina
- Petar Preradović: Zora puca, Putnik, Mrtva ljubav, Ljudsko srce
- Stanko Vraz: Đulabije
Budnice su domoljubne pjesme namijenjene buđenju nacionalnih osjećaja i jačanju vjere u
moć naroda. Teme su vezane uz veličanje slavne prošlosti i bodrenje na promjenu loše
sadašnjosti. U budnicama se iznose i preporodni politički programi. Dominirale su do 1840.
Osvajale su čitatelje i slušatelje jer su bile pogodne za uglazbljivanje te ritmične.
 EPIKA
- Dimitrija Demeter: Grobničko polje
- Ivan Mažuranić: Smrt Smail-age Čengića
 PROZA
- Matija Mažuranić: Pogled u Bosnu
- Antun Nemčić: Putositnice
 DRAMA
- Ivan Kukuljević Sakcinski: Juran i Sofija ili Turci kod Siska
- Dimitrija Demeter: Dramatička pokušenja (1. i 2.)
 ČASOPISI – Danica, Kolo, Zora dalmatinska, Iskra
- Danica
- pisana kajkavštinom pa štokavštinom
- domoljubni prilozi (poezija, proza, dopisi, znanstveni prilozi, slavenske vijesti,
prikazi)
- urednici: Antun Mažuranić, Dragutin Rakovac, Vjekoslav Babukić,
Bogosav Šulek, Dimitrija Demeter
- Kolo
- pokrenuli su ga Stanko Vraz, Ljudevit Vukotinović i Dragutin Rakovac 1842.
- objavljuje se beletristika i znanstveni tekstovi
- posebno se njeguje književna kritika
- Zora dalmatinska
- časopis u Dalmaciji objavljen na narodnom jeziku
- prvi broj objavljen je 1844.
 - izlazio je u Zadru
- pokrenuo ga i uređivao Ante Kuzmanić, jedan od suradnika bio je i Petar
Preradović
- ujedinjenje hrvatskih zemalja
- Iskra
- almanah (izdaje se povremeno ili godišnje)
- urednik je Dimitrije Demeter
- objavljen je ep Ivana Mažuranića, Smrt Smail-age Čengića

O AUTORIMA
Ljudevit Gaj – Gajeve zasluge za hrvatsku književnost:
 jezikoslovac
 pokretač i ideolog ilirskog pokreta u okviru HNP-a
 pokretač novina na hrvatskom jeziku
 utemeljitelj hrvatske publicistike
 književnik
- rođen u Krapini
- 1830. Kratka osnova horvatsko- slavenskog pisanja
- 1835. pokreće u ZG-u hrvatske novine – Novine horvatske s dodatkom Danica
- novine su izlazile od 10. siječnja 1835. do 30. lipnja 1849.
- od deklarativnih budnica do umjetničkih tekstova
- od 1835. do 1843. pod ilirskim imenom dolazi do hrvatskog preporoda:
- ilirske čitaonice
- domaće kazalište
- Matica hrvatska
- nakon zabrane ilirskog imena Gaj pokušava vratiti povjerenje, no neuspješno
- utemeljitelj tiskare (1838.)
- Gajev pokret ima prosvjetiteljski duh
- želi pokrenuti novine i njima dovesti do narodnog preporoda
- jednaku je ulogu namijenio i književnosti: književna djela doživljava kao sredstvo za
postizanje političkih ciljeva
- razjedinjeni krajevi nemaju jedinstvenu grafiju
- zajedničko pismo i zajednički jezik
- prijedlog zajedničke grafije zapravo je prvi korak k jezičnom i političkom ujedinjenju
hrvatskog naroda
 Kratka osnova horvatsko-slavenskog pravopisanja
- objavljen u Budimu 1830.
- potaknut idejama Pavla Rittera Vitezovića
- jednom glasu (fonemu) treba odgovarati jedan znak (grafem)
- članak Pravopisz
 Horvatov sloga i zjedinjenje
- pjesma poznata po stihovima Još Hrvatska ni propala
- napisao ju je 1832.
- objavljena je u Danici
- prototip preporodne hrvatske domoljubne pjesme – budnice
- prvo javno izvođenje održano je kada je pjesma već bila vrlo popularna, 7. veljače 1835. u
zagrebačkom kazalištu prigodom prikazivanja njemačke glume Die Magdalena- Grotte bei
Ogulin
- prvi put tiskana je iste godine u 5. broju Danice
LIRIKA
 Antun Mihanović – jedan od najobrazovanijih preporoditelja
- pravnik, filozof, vojni službenik, austrijski konzul
- tvorac hrvatske himne
- 1815. u Beču objavljuje Reč domovini od hasnovitosti pisanja vu domorodnom jeziku
- jezik promatra kao nerazdvojiv dio čovjekova bića
- izraz njegova karaktera i karaktera čitavog naroda
- protest protiv latinskog jezika
- spoznavanje jezika kao osnovne odrednice narodnog bića
 Horvatska domovina
- prirodne ljepote
- jedinstvo čovjeka i prirode – poetika romantizma
- ljudski rad
- poziv na obranu
- loša sadašnjost
 Stanko Vraz (Jakob Frass)
- ilir iz Štajera, rođen u Cerovcu
- u Grazu upoznaje Ljudevita Gaja (nakon posjeta Hrvatskoj pridružuje se hrvatskim
preporoditeljima)
- prvi hrvatski pisac kojemu je književnost bila zanimanje
- osniva časopis Kolo 1842. – prvi književni časopis
- umire u ZG-u
- slovenski i hrvatski pjesnik
- među najobrazovanijim ilircima
- nije pjevao budnice
- pisao je intimne lirske pjesme (posveta voljenoj ženi), putopise, članke
- prevoditelj
- kao student slao je priloge za slovesnki almanah Kranjska čbelica
- najveći romantičar među ilircima
- u središtu interesa bilo je umjetničko stvaralaštvo
- utemeljitelj je hrvatske književne kritike (danas su kritike mjerodavne)
- 1846. napisao je prikaz opere V. Lisinskog Ljubav i zloba – naša prva glazbena kritika
- prvi je ukazao na put kojim hrvatska književnost mora ići kako bi bila narodna, samostalna i
umjetnička
- stvaralaštvo: tri knjige pjesama:
- Đulabije (ZG, 1840.)
- Glasi iz dubrave Žeravinske (ZG, 1841.)
- Gusle i tambura (Prag, 1845.)
 Đulabije
- prvi kanconijer ilirske poezije
- pjesme nisu naslovljene (označene su brojevima)
- pisane krakovjakom (oblik poljske narodne pjesme sastavljen od 8 stihova (6-eraca)
podijeljenih u dva četverostiha, rima abcb)
- spoj romantičarskog sadržaja (ljubav, krajolik, domovina) i narodne poezije (izraz)
- jedini lirski kanconijer intimne lirike
- svaka pjesma je minijatura – sentimentalni ugođaj
- naslov – vrsta crvene slatke jabuke koja miriše kao đul, kao ruža
- kanconijer govori o iskrenoj ljubavi prema ženi koja je isprepletena opisima hrvatskih i
slovenskih krajeva te domoljubnim motivima
- kompozicija
- 4 dijela (1836. - 1842.)
- I. i II. dio – zaljubljenost
- III. dio – rezignacija (gubljenje nade)
- IV. dio – turobnost
- najkraći dio – IV. dio (19 krakovjaka) – ljubavna tematika (ljubav prema Ljubici
Cantilly prelazi u domoljubnu ljubav prema narodu i čovječanstvu)
- Stanko Vraz uveo novi pjesnički oblik – gazelu (nastala vjerojatno u arapskoj poeziji, a
proslavili su ju perzijski pjesnici
 gazela je najčešće sastavljena od 6 do 20 stihova – prva dva stiha vezana su
parnom rimom (aa), a rima iz prvog distiha javlja se u sljedećim parnim stihovima – u
posljednjem paru stihova obično se spominje pjesnikovo ime
 u pjesničkom ciklusu Gazele (neobjavljenom za autorova života), pjesnik donosi
neposredne, autobiografske motive
 Ždral putuje k toplom jugu

 PETAR PRERADOVIĆ
- Grabrovnica
- školuje se za vojnički poziv
- boravak u Vojnoj akademiji utječe na materinski jezik koji je gotovo zaboravio
- isti boravak utječe na formiranje književnih sklonosti (romantizam)
- služio se njemačkim jezikom
- 1838. službuje kao poručnik u Milanu
- tamo susreće I.K. Sakcinskog (vojnog časnika)
- zbog prihvaćanja ilirske ideje ponovno uči materinski jezik prevodeći Osmana na
njemački jezik
- 1843. premješten je u Dalmaciju (Zadar) gdje objavljuje pjesme na hrvatskom jeziku (tu
izlazi prva zbirka pjesama)
- u burnim godinama revolucije sudjeluje u vojnim pohodima kojima austrijska vojska guši
nacionalne revolucije
- službovao je u različitim mjestima Monarhije (Milano, Zadar, Pančevo, Zagreb, Pešto, Beč)
- dolazi do položaja generala
- umire u Austriji – posmrtni ostatci preneseni u ZG
- stvaralaštvo – pisao je pod utjecajem njemačkog romantizma i Byrona (na njemačkom)
3 faze stvaralaštva:
- I. faza (1834. – 1843.)
- pjesme na njemačkom
- subjektivna poezija naglašenih emocija (ljubav, smrt, ideali, svjetska bol)
- vraća se opet kasnije njemačkim stihovima u ciklusi pjesama Pjesme Lini
- II. faza (1843. – 1851.)
- središnje razdoblje stvaralaštva
- nalazi se u domovini
- 1844. u prvom broju časopisa Zora dalmatinska (ZD) objavljena je pjesma
Zora puca
- jedan je od glavnih suradnika Zore dalmatinske (Kuzmanić)
- 1846. u ZD izlazi prva zbirka pjesama Prvenci (Vraz daje pohvalu)
- 1851. objavljuje u ZG-u drugu zbirku pjesmama Nove pjesme
- III. faza
- okreće se epskom stvaralaštvu pišući djela u kojima dominira motiv sudbine
- Prvi ljudi
- Zmija
- pjesme dijeli na rodoljubne, ljubovke i različite pjesme
- pisao je i prigodnice ispovjednog značenja
- pisao je i ode Smrti, Bogu, Majci, Ljubavi (objavljene u časopisu)
- sve do pojave S.S. Kranjčevića, poeziji P. Preradovića pripada 1. mjesto u novijoj hrvatskoj
književnosti
EPIKA U STIHU
 DIMITRIJE DEMETAR
- pjesnik, pripovjedač, dramski pisac, kazališni i književni kritičar
- ZG (potječe iz imućne trgovačke obitelji – grčka tradicija – piše stihove kao gimnazijalac na
grčkom jeziku)
- filozofija i medicina
- u Beču susreće Jakova Užarevića, Frana Krelca i Ljudevita Vukotinovića
- uključuje se u preporod
- jedan od najvatrenijih iliraca
- posvetio se kuturnom radu (posebice utemeljenju hrvatskog kazališta)
- svoj život posvećuje stvaranu hrvatskog kazališta – razvoju i kvaliteti
- Sabor je 1861. na njegov poticaj utemeljio stalno kazalište
- 1864. – 1868. bio je umjetnički ravnatelj hrvatskog kazališta (naslijedio ga je A. Šenoa)
- 1907. utemeljena je Demeterova nagrada za dramu
- urednik je dvaju godišta almanaha
- Iskra – 1844. i 1846. (u drugom je godištu objavljen ep Smrt Smail-age Čengića)
- stvaralaštvo:
- Dramatička pokušenja (I. dio)
- Grobničko polje
- Dramatička pokušenja (II. dio)
- povijesna drama Teuta
- libreto prve hrvatske opere Ljubav i zloba Lisinskoga (praizvedba 28. 3. 1846. –
pjevali su je dobrovoljci, među njima i Stanko Vraz
- napisao je i libreto za operu Porin
- davorije – domoljubne preporodne pjesme borbenije od budnica u kojima se pojavljuju jače
riječi i borbeniji ton kojim se poziva na neki viši cilj – slobodu
 nazvane su po slavenskom bogu rata – Davoru
 uglazbljene
 pjevane na skupovima i svečanostima
 Pjesma Hrvata
 HRVATSKI BAROK

BAROKNI KRUGOVI
- Dubrovačko dalmatinski
- lirski pjesnik Ivan Bunić Vučić, autor Plandovanja – najvažnije zbirke lirske poezije
hrvatskog baroka
- Junije Palmotić – najplodniji dramatičar starije hrvatske književnosti – melodrama
Pavlimir
Melodrama je dramsko djelo koje sjedinjuje dramski tekst, glazbu, balet i scenografiju u
poseban scensko-glazbeni žanr vještih zapleta, patetičnih i pretjeranih prizora. Tematika je
uglavnom sentimentalna.
- Ozaljski i kajkavski književni krugovi
- Banska Hrvatska se nalazi pod vlašću Habsburgovaca (unija s Mađarskom) –
donekle samostalna (ima Sabor i bana), no podređena Beču
- Turci ne napadaju više istom žestinom, no upadi su još česti – pobune kmetova
 ozaljski književni krug
- predstavnici: Petar Zrinski, Ana Katarina Zrinski, Fran Krsto Frankopan
- tematika – svjetovna
- jezik – miješanje čakavskih, štokavskih i kajkavskog narječja
 kajkavski književni krug
- predstavnici: Juraj Habdelić
- tematika – vjersko-poučna djela
- jezik – kajkavsko narječje
- Slavonski književni krug
- Slavonija je zbog povijesnih okolnosti desetljećima bila gotovo odvojena od ostalih
dijelova Hrvatske
- nakon oslobođenja od Turaka, u njoj se razvija uglavnom poučna književnost
vjerskoga sadržaja – cilj opismeniti i poučiti neuko stanovništvo
- Antun Kanižlić: Sveta Rožalija
~ IVAN GUNDULIĆ: SUZE SINA RAZMETNOGA
- vrsta: religiozna poema
- tema: biblijska – pokajanje razmetnoga sina
- kompozicija – 3 plača:
 Sagrješenje
 Spoznanje
 Skrušenje
- Gundulićeva trojnost:
 tri pjevanja
 tri vremena – prošlost, sadašnjost, budućnost
 tri lica – razmetni sin, pjesnik i čitatelj (poistovjećuje se i s razmetnim sinom i s pjesnikom)
- stih i strofa: osmeračke sestine s rimom ABABCC
- stil: patetični i kićeni barokni stil – končeta, razgranata metaforika, antiteze i obilje ostalih
pjesničkih figura
Religiozna poema ili plač omiljena je barokna vrsta koja potječe iz srednjeg vijeka, a
posebno se afirmira u drugoj polovici 16. stoljeća zahvaljujući poemi Luigija Tansilla Suze sv.
Petra. U Italiji tako nastaju brojne L'acrime (Suze) u kojima, monološkim tonom, preobraćeni
grešnici ispovijedaju svoje grijehe.

~ IVAN GUNDULIĆ: OSMAN (lektira)

- književna vrsta: ep:
- barokni
- povijesni
- romantičko-viteški
- tema: - aktualna (Osmanova propast)
 pobjeda Poljaka nad Turcima u Hoćimskoj bitki 1621.
 1622. Osman je ubijen u pobuni janjičara
 Osmanova propast simbolički najavljuje propast Turskog carstva
- nacionalna
 Slaveni su zaslužni za propast Carstva (barokni slavizam)
- struktura teksta (20 pjevanja)
 14. i 15. pjevanje nedostaju (nadopuna Ivana Mažuranića) (još 2 nadopune –
Pjerko Sokočević, Marin Zlatarić)
 djelo je ispjevano osmeračkim katrenima
- kompozicija – čvrsta:
 fabula obuhvaća događaje od hoćimskog poraza do pobune u Carigradu u
vremenskom trajanju od nekoliko mjeseci, a organizirana je u dva glavna fabulativna
tijeka:
- putovanje Ali-paše u Poljsku radi sklapanja mira
- putovanje Kazlar-age radi pronalaženja odabranih žena za Osmanov harem
 kompozicija je dosta razgranata i složena zbog narušavanja kronologije
miješanjem prošlosti i sadašnjosti i zbog umetanja romantičnih epizoda, ali je ujedno i
čvsto povezana zajedničkom idejom
- namjena – jasne teze  slavljenje kršćanstva
- barokni stil – visoki i kićeni (uporaba končeta, razgranata metaforika, dosjetke)
- 12106 stihova
- uzor Torquato Tasso (Oslobođeni Jeruzalem) – povijesni, romantičarski, religiozni
tematski krug, broj pjevanja, žene ratnice, paklene sile (kršćanstvo), ženska ljepota…
(Osman II. je sultan u razdoblju od 1618. do 1622. preotima vlast svom stricu Mustafi I. – nije
ga volio ni narod ni svećenstvo – ubijen je u svibnju 1622. u vrijeme pobune janjičara i
spahija (konjanici), na njegovo mjesto dovode ponovno Mustafu.)
- Osman kao antijunak – vrijeme u kojem živi ne dopušta mu da bude junak – oličje ideje
tragičnog čovjekova položaja u svijetu
- Osman kao junak – predvodi veliku i moćnu vojsku
OBILJEŽJA
Krajem 16. i početkom 17. stoljeća, književni je život u Dubrovniku bio slobodan i ekonomski
vrlo dobro razvijen, dinamičan i neobično živ. I tom gradu-državi više od jednog stoljeća
njegovala se lijepa književnost nasljeđujući književne vrste, oblike i stilske poticaje iz Italije,
susjedne zemlje koja je bila vodeća u književnosti i kulturi tadašnje Europe. Nakon što je u
mladim danima ostvario ljubavna i melodramska književna ostvarenja, u zrelijim godinama
odlučio se posvetiti nešto ozbiljnijim problemima i temama. Izdaje svoja tri najvažnija djela:
Dubravka, Suze sina razmetnog te Osman. Ova tri djela predstavljaju značajna ostvarenja u
hrvatskoj književnosti, ali se istovremeno mogu svrstati i na razinu suvremenih dostignuća u
književnosti europskog baroka. Od mnogobrojnih sačuvanih prijepisa niti jedan nije prepisan
iz Gundulićeva autografa. Postoje 4 najstarija prijepisa, uključujući onaj Ohmućevićev koji
potječe iz sredine 17. stoljeća, a koji su prepisani iz danas nepostojećeg prijepisa koji je
najvjerojatnije nastao nedugo poslije smrti Ivana Gundulića. Svi ti prijepisi se razlikuju, ne
samo jezično već i pravopisno, ali i kompozicijom i količinom teksta. Stoga je danas utvrđeno
da se ne zna i da se ne može znati kako je izgledao pravi izvornik. Gundulić započinje ep
Osman glavnom temom, a to jest prolaznost. Ne počinje ga uobičajenim zazivanjem boginja
epskog pjesništva. Spominje kolo sreće koje se neprekidno vrti, a koristi se literarno i
ikonografski još od doba antičkih vremena i Lukijana, Boetiusa i Anakreonta. Različite
predaje kolo sreće tumače kao mijene sudbine, sreću i nesreću, nepostojanost, uspon i
pogibelj pada. Gundulić akceptira višeznačnost simbola te kolom sreće označava sveopću
prolaznost jednako koliko i imanentnu pravdu. Ep Osman ispjevan je u 20 pjevanja, od kojih
14. i 15. pjevanja nema u niti jednom od mnogobrojnih rukopisa. Osman je pisan u strofama
od četiri osmerca s rimama abab, ali se lako može primijetiti kako u epu ima stihova koji se
sastoje od devet, deset, pa čak i od jedanaest slogova. Gundulićev Osman najbolji je naš
barokni ep koji se ističe kvalitetom, a koji je nastao u slijedu Tassova Oslobođenog
Jeruzalema. Za pisanje Osmana, Gundulića je nadahnula bitka pokraj Hoćima koja se
odvijala 1612. godine. U toj bitci Osmana II., turskog cara pobijedila je poljska vojska na čelu
koje je bio Vladislav, sin Sigismunda III. poljskog kralja. Za Europljane ova bitka je bila
povijesna jer je ona značila propast turskog carstva koje je prijetilo kršćanstvu.
Književni rod: epika
Književna vrsta: povijesno – junački ep (20 pjevanja, u katrenama i osmercima, rima koja
prevladava je abab)
Vrijeme radnje: 1621. godina
Mjesto radnje: Carigrad, Smederevo
Tema: Život, vladavina i smrt Osmana II.
Ideja: U epu se ističe ideja o prolaznosti i relativnosti života, a djelo je napisano u
kontrastima poput Kršćanstvo-Islam, dobro-zlo, lijepo-ružno, Europa-Turci
SADRŽAJ:
Prvo pjevanje
U prvom pjevanju Gundulić započinje ep s razmatranjem oko toga kako su sve ljudske
vrijednosti prolazne, spominje ljudsku oholost te kolo sreće kojim želi usporediti životne
mijene i objasniti kako se ljudske sudbine mijenjaju tako da nitko ne zna što će se dogoditi.
Ojađen zbog prošlogodišnje Vladislavove pobjede kod Hoćima, sultan Osman II. zaključuje
kako je razlog hoćimskog poraza kukavičluk i nedisciplina nekad slavne turske vojske. Nakon
toga odlučuje da će otići na Istok kako bi sakupio nove vojnike, odbacio prorok i mogao
kreposno vladati kako bi osvojio svijet. Svoje odluke odlučuje priopćiti Dilaveru, hodži i
hadumu saraja. Kako bi pred vojskom prikrio prave namjere, put na Istok će razglasiti
hodočašćem i akcijom protiv odmetnutog sidonskog emirona. Svoje odluke priopćuje
Dilaveru, hodži i hadumu saraja. Da bi pred vojskom prikrio prave namjere, svoj put na Istok
razglasit će hodočašćem (ćaba) i akcijom protiv odmetnutog sidonskog emirona. Osman želi
biti kao Bog.
Drugo pjevanje
U drugom pjevanju dolaze tri dostojanstvenika pred sultana jer su zabrinuti Osmanovom
brzopletošću. To su Hodža, Dilaver i Kazlar-aga. Dilaver govori Osmanu kako bi prije
odlaska na Istok trebao ubiti maloumnog strica Mustafu, njegovu častohlepnu majku, te zeta
Dauta. Hodža mu savjetuje da odabere djevojku ili ženu koja je plemenita roda kako bi mu
izrodila potomstvo koje će učvrstiti prijestolje. Treći dostojanstvenik, Kazlar-aga ga
upozorava da bi prije puta trebao sklopiti mir s Poljacima, jer je opasno ostavljati zemlju koja
je pritisnuta ratnom opasnošću. Osman nakon svih ovih savjeta donosi odluke. Kazlar-agu
šalje u potragu za plemenitim djevojčicama, Ali-pašu, za kojeg smatra da je dvoličan šalje
Poljacima kako bi sklopio mir, a utamničenog Korevskog povjeruje Rizvan-paši.
Treće pjevanje
U trećem pjevanju opisuje se kako Ali paša kreće u pratnji Gašpara Milostića iz Carigrada, a
predjeli kroz koje putuju podsjećaju ga na prošlogodišnju bitku kod Hoćima, te svojoj družbi
opisuje turski rasap minulog ljeta. Puno je opisa koji obiluju Ali-pašinim pismima iz Poljske i
to kao i situaciji koja se događa ali i raznim opisivanjima mjesta koje prolazi dok putuje
Europom.

Četvrto pjevanje
U četvrtom pjevanju Bogdanskom vojvodi Ali-paša priča o hoćimskoj bitci. Opisuje glavne
položaje i točke bojišta na kojima su bili istaknuti zapovjednici i grupacije turske vojske. Više
puta je pohvalio Vladislava, no ne zato da bi nahvalio neprijatelja, već da bi pohvalio krepost
pomoću koje je pobijedio. Spominje i opisuje Sokolicu i njenu družbu, naglašavajući kako je
Sokoličina ljepota privukla sultana Osmana koji se zaljubljuje u nju. Četvrto pjevanje
završava usporedbom turske vojske koja je nekad bila ogromna s tužnom hrpom kostiju,
odnosno njezinim jedinim ostatkom.
Peto pjevanje
U petom pjevanju opisuje se Ali-pašin put kroz gomilu turskih kostiju, odnosno uspomene.
Na putu u Podolju on susreće Krunoslavu, koja ne želi ispustiti od trenutka kada su joj Turci
zarobili zaručnika Korevskog. Nadalje se saznaje Krunoslavina povijest života, kako je od
kada joj je zaručnik zarobljen vojevala uz Vladislava protiv Turaka, kako je izazvala Osmana
i borila se sa Sokolicom nakon čega je prekid sraza kršćanske i turske vojske prekinula noć.
Krunoslava saznaje za svog zasužnjenog zaručnika, te rastužena ostavlja Ali-pašu.
Šesto pjevanje
U šestom pjevanju Krunoslava u dubravi tuguje za svojim zaručnikom, te čuje glas pastira
koji tuži sa svojom Rumenkom. Nakon toga Krunoslava sakuplja otkupninu i preoblači se u
haljinu ugarskog velikaša, pa potom stiže u Carigrad. Osman mašta o svjetskom gospodstvu
i pokorenju Perzije, kršćanskih sila ali i konačnom obračunu s Poljacima, sve dok iščekuje
vijesti o Ali-pašinom poslanstvu. Kazlar-aga, kojeg je Osman poslao po djevojčice, s otetim
djevojčicama stiže do Troje, a Osman ga nestrpljivo iščekuje.
Sedmo pjevanje
U sedmom pjevanju opisuje se Kazlar-agin put s otetim djevojčicama, te njegova plovidba
pored grčkih otoka. Dok ulazi u atensku luku susreće dio svog brodovlja. Sva mjesta kojima i
dalje putuje neodoljivo ga podsjećaju na nekadašnju slavu grčkih zemalja, na propala carstva
ali i na velike bojeve. Upućuje se na rodno mjesto Sunčanice, Smederevo, jer je puno toga
čuo o njenoj ljepoti. Svoje ljude šalje dalje u potragu za plemenitim djevojčicama.
Osmo pjevanje
U osmom pjevanju Kazlar-aga stiže u Smederevo, a Sunčanica, djevojka plemenita roda
kojoj je svo dvanaestoro braće izginulo, zavjetovala se da će ostati djevica. Starac Ljubdrag
želi omesti naum svoje kćeri Sunčanice, te joj priređuje veselje. Iznenadni dolazak Kazlar-
age uzrokuje strah i metež, ali smiruje mladež. Kazlar-aga moli starca Ljubgrada da ispriča
povijest svoj plemena, a dok on to priča, Kazlar-aga otima Sunčanicu. Ljubdrag jadikuje, a
Kazlar-aga daleko bježi sa Sunčanicom. Sunčanice se tuži, što prilično dira Kazlar-agu koji ju
grubo ušutkuje. Po Osmanovom naređenju krenuo je u Carigrad, a svog pouzdanika Kazlar-
aga šalje da pronađe Sokolicu, za kojom Osman potajno žudi.
Deveto pjevanje
U devetom pjevanju Sokolica sa svojim ratnicama hara poljskom zemljom i u jesen dospijeva
do Varšave. Na godišnjicu hoćimske bitke Vladislav s gostima i braćom odlazi u lov, dok
Sokolica i njezine ratnice otimaju poljske dame i vežu ih u dubravi. Ratnice se kupaju, a
Vladislac u pratnji otima sve Sokoličine pratilje. Sokolice se hrabro bori ne bi li ih spasila, sve
dok joj nije puknuo mač. Kada viteški Vladislav oslobodi njezine ratnice, ona mu poklanja
ogrlicu. U to vrijeme o pozivu sultana Osmana, Kazlar-agin poslanik javlja Sokolici.
Deseto pjevanje
U desetom pjevanju Sokolica žuri u Carigrad, a Vladislava pozivaju u Varšavu. Na povratku
jedan od kraljevićevih pratilaca pjeva o hoćimskom boju, a Vladislav svečano ulazi u
Varšavu. Ali-paša doputuje do ravnice koja se nalazi ispred Varšave, te ujutro ulazi u grad, a
na ulazu u kraljev dvor prolazi pored kipova starih poljskih kraljeva, te knez Zborovki prima
Ali-pašu.
Jedanaesto pjevanje
U jedanaestom pjevanju u kraljevskoj vijećnici, Zborovski, na molbu Ali-paše, tumači detalje
tapiserije koja ima motive i prikaz hoćimskog boja. Kako je Ali-paša pozvan u kraljevsko
vijeće, predaje kralju sultanovo pismo i iznosi sve razloge za primirje. Kralj Žigmund prihvaća
mir s Turskom.
Dvanaesto pjevanje
U dvanaestom pjevanju Ali-paša stiže u Carigrad, a u općem veselju zbog mira s Poljskom
tužna je samo Krunoslava. Rizvan-pašina nećakinja Kalinka zaljubljuje se u Krunoslavu,
misleći da je ugarski velikaš, a od nje saznaje o zarobljeništvu Korevskog i naklonosti
Rizvan-pašine kćeri Ljubice koju ima prema poljskom vitezu. Kako je Krunoslava raspaljena
ljubomorom, smišlja osvetu, te odlučuje ostati vjerna čak i ako joj je Korevski bio nevjeran.
Potom se Krunoslava lažno predstavlja Rizvan-paši kao brat Korevskog, te mu nudi otkup za
utamničenog viteza, a Paša na prijevaru uspijeva utamničiti i Krunoslavu.
Trinaesto pjevanje
U trinaestom pjevanju, usred pakla, Lucifer u strahu od pobjede kršćanstva nalaže svom
vijeću da, bez obzira na izbor sredstva, pomogne Turskoj da pobijedi. Iako je Lucifer na
strani Turaka, on je protiv Osmana jer je izgubio od kršćana. U tom trenutku paklena bića
izlaze iz pakla i haraju Carigradom.
Šesnaesto pjevanje
U šesnaestom pjevanju čuvši da sultan namjerava posjeći neposlušne janjičare, vojska se
odlučuje pobuniti. Pobunjenici tjeraju Ali-agu koji ih cijelo vrijeme opominje kako su dužni
pokoriti se sultanu. U potrazi su da učiteljem i hodžom, te pašom Dilaverom za koje smatraju
da loše savjetuju sultana. Osman odbija zahtjeve pobunjenika.
Sedamnaesto pjevanje
U sedamnaestom pjevanju usred noći se zasjeda sultanovo vijeće. Osman sluša savjete
Husain-paše i Dilavera, te se pristaje nagoditi s pobunjenicima. Isto tako usvaja savjet
Dilavera kako bi Husain-pašu ponovno trebao proglasiti veliki vezirom, te pomilovati veći broj
vojnika, ali isto tako i da ne ide na Istok. Mustafina majka savjetuje se sa zetom Dautom, te
planiraju smaknuti Osmana, kako bi na prijestolje vratili Mustafu i sami preuzeli vlast.
Osamnaesto pjevanje
U osamnaestom pjevanju pobunjenici se ujutro savjetuju s poznavateljima zakona i starcima
iz puka. Pobunjenici su pozvani od strane Dauta da svrgnu Osmana. On ih predvodi, te
pobunjenici prodiru i Dilaverovu palaču.
Devetnaesto pjevanje
U devetnaestom pjevanju pobunjenici provaljuju u sultanov saraj, a Derviš i spahoglani
sustižu Dilavera koji se prerušio i krenuo po pomoć. Jedan od robova ga udari sjekirom u
potiljak. Daut odbija predati tijelo Begum Adžamkinji, Dilaverovoj ljubavi. U to vrijeme Osman
se skriva u perivoje Sinan-paše, a pobunjenici ubijaju Husaina i Osmanove izaslanike. Potom
pronalaze Mustafu, te ga odvode u srednji mečet. Postavljaju glave onih koje su pogubili
pred mečet sultana Bajzeta, a vojnici hvataju Osmana, te ga vode pred sultana Mustafu.
Dvadeseto pjevanje
U dvadesetom pjevanju Mustafa naređuje da se Osmana zatvori u Jedi kulu, te se svrgnutog
sultana odvodi na konju kroz puk i svjetinu, koja mu se ne prestaje rugati. Daut u to vrijeme
požuruje vojnike da ga smaknu, a crnac koji je rob Dautovim pojasom davi Osmana.
Sultanovo tijelo pokopavaju odmah do očevih nogu. Bog kažnjava čovjeka kad želi biti kao
Bog.
ANALIZA LIKOVA:
Ali-paša – nije povijesna ličnost, već je turski vezir koji putuje u svojstvu sultanova poklisara
u Varšavu gdje biva zadužen za sklapanje tursko-poljskog mira. Ali paša jedan je od
najvažnijih ličnosti u Gundulićevu epu Osman, te ima blažu ćud od Dilavera, ali je promišljen.
Dok putuje, tuguje i žaluje.
Kazlar-aga – otima Sunčanicu, susreće Sokolicu te ju zove u Osmanov harem. Osman ga
postavlja kao svoga predstavnika, a pobunjenici ga sasjekoše sabljama. Čuvar je harema i
vjeran izvršitelj svojih dužnosti. Kazlar aga je nadstojnik sultanova harema, a sultan ga
zadužuje da putuje na Balkan i u slavenske zemlje kako bi pronašao ljepotice sa sultanov
harem.
Korevski – poljsko ukrajinski velikaš koji uz pomoć supruge Krunoslave i nekog Grka
uspijeva pobjeći iz Carigrada. Pravi je primjer ratničke neslomljivosti i najopasniji turski
protivnik. Biva zarobljen i zatvoren u Jedi kuli, gdje su ga Turci i ubili, a njegovo tijelo su
sunarodnjaci otkupili i vratili u domovinu.
Krunoslava – žena Korevskoga, koja ga želi spasiti pod svaku cijenu. Na dvoboj poziva
Osmana II., a suparnica joj postaje Sokolica, Osmanova ljubavnica, te je primjer je svega što
jedna žena može napraviti zbog ljubavi. Krunoslava ima hrabrost i snagu muškarca, ali
osjećajnost žene, a u konačnici žrtvuje svoj život za svog voljenog Korevskog.
Osman II. – glavni junak epa Osman, sin Ahmeta I. Mlad je i nezreo, mladenački
nepromišljen i politički naivan, iako je bio pravedan i častan vladar. Najveću ljubav mu
predstavlja Sokolica koja je žena ratnica. Osman je na prijestolje došao s 14 godina, kada je
preoteo vlast svom slaboumnom stricu Mustafi. Na Hoćimu ne postiže željenu pobjedu te se
s velikim gubicima vraća u Carigrad. Nakon poraza odluči ići na istok kako bi sakupio svježe
trupe. Biva svrgnut i zadavljen od strane janjičara s 18 godina, a na prijestolje ponovno
dolazi Mustafa.
Sokolica – romantična bojnica u Osmanu. Potječe iz dinastije Tatara koji su vladali Indijom,
te je zaljubljena u Osmana. Osmanova je miljenica koja ga jedina može spasiti kada je zle i
loše volje Nakon sudjelovanja u hoćimskoj bitci, ostaje u Poljskom kojom hara. Svojom
ljepotom začarala je Vladislava. Sokolica je ponosita i bistra.
Sunčanica – pored Sokolice i Krunoslave treća ženska najvažnija osoba u epu Osman. Kćer
je starca Ljubdraga koji joj priprema veselje. Kazlar-aga je otima za sultanov harem, a ona je
naivna, dobra, lijepa i živi jednostavnim pastirskim životom.
Vladislav – poljski kraljević, sin Žigmunda III. Zatiče Sokolicu i njene ratnice tijekom njihova
kupanja, te je najuzvišeniji lik i najveći junak.

~ IVAN GUNDULIĆ: DUBRAVKA (lektira)

- vrsta: pastorala/melodrama
- posvećena slobodi Dubrovnika (podijeljena u činove)
- elementi pastirske igre (dio u kojem se Divjak preoblači u vilu) i melodrame (pjevne dionice)
- Dubravka ujedinjuje sva tri književna roda:

DRAMSKI EPSKI LIRSKI

Pisana različitim stihovima –
Opjevavanje ljubavi i ljepote,
peterac, osmerac, Odabir i oblikovanje fabule,
dijelovi teksta u kojima se
dvostruko-rimovani in medias res
veliča sloboda Dubrovnika
dvanaesterac

- usmjerena je na prikaz mitskog svijeta, pastira, vila i satira te mit. priče o vjenčanju
najljepše pastirice i pastira
- radnja – idilična priroda uz prisutnost pastoralnog idiličnog ugođaja
- mjesto radnje – Dubrava
- tema: proslava Dana slobode ženidbom Dubravke i Miljenka
- ideja: slavljenje slobode Dubrovačke Republike
- likovi: pastiri, vile, satiri i satirice
- struktura teksta i kompozicija: 3 čina (činjenja) koji su podijeljeni na 9-10 prizora (skazanja);
tek u 3. činu javljaju se zaplet, vrhunac i rasplet
- stih i strofa: osmerci i dvanaesterci
- stil: miješa se visoki stil, koji prati radnju umnožnih pastira, i niski stil s elementima humora,
kojim se opisuju zgode seljaka i satira
- praizvedba – 1628. u Dubrovniku pred Kneževim dvorom
- tumačenje – Dubrava = Dubrovačka sloboda
- alegorije: Dubravka = sloboda, vlast
Miljenko = predstavnik vlastele, knez
Grdan = bogati pučanin koji se ženidbom želi uzdići na društvenoj ljestvici
OKOSNICA RADNJE – priča o ljubavi između najljepšeg pastira i najljepše pastirice u
Dubravi – stara dubrovačka tradicija na dan sv. Vlahe (zaštitnik dubrovačke slobode)
- glavni likovi: Dubravka, Miljenko, bogati starac Grdan
- sporedni likovi: pastiri, pastirice, vile, satiri(ce) – idilično-pastoralni svijet utopijske Dubrave
– mitologija – humoristični ugođaj djela; okrutni, ali smiješni i groteskni postupci

1. ČINJENJE – Radmio upućuje na početak svečanog dana slobode Dubrovnika

2. ČINJENJE – vile, pastiri(ce), satiri(ce) – nesigurnost Miljenka u zadržanje Dubravke
3. ČINJENJE – bogati starac Grdan potkupljuje suce kako bi preoteo Dubravku. Vjenčanje je
prekinuto trešnjom i grmljavinom kao božki znak da je Miljenko prava osoba za Dubravku
RAZRJEŠENJE – pobjeda božanskih zakona nad korupcijom i pokvarenim zakonima,
odnosno vjenčanjem Miljenka i Dubravke
- cijelo djelo – ANTITEZA  dobro x loše, ljepota x ružnoća, božanska pravda x korupcija,
tradicionalno x novo
- Gundulić se ovim djelom udaljio od talijanske pastorale tako što je svoju pastoralu
alegorički povezao s domovinom
- povijesni događaji – monolozi ribara i starca Ljubdraga
- monolozi ribara:
- teško stanje u Dalmaciji koja je pod mletačkom vlasti  kontrast Dubrovnik x
Dalmacija – Dubrovnik (slobodan, ali uništen)
- monolozi Ljubdraga
- uspoređuje stara i nova vremena:
- prije: ljudi marljivi i skromni
- sad: ljudi lijeni i nemarni – uništavaju Dubravu
- Dubravka počinje i završava stihovima o slobodi – veličanjem slobode ukazuje se na
važnost Dubrovnika  cijelo djelo je hvalospjev Dubrovnika
- IDEJA: prikaz uzorne slike prave ljubavi i čestitosti te veličanje slobode kao najvećeg dobra
SADRŽAJ – u bilježnici

 IVAN GUNDULIĆ
- rođen u uglednoj dubrovačkoj vlasteoskoj obitelji
- završio je humanističku gimnaziju u Dubrovniku koji nikad nije napuštao
- obavljao je razne poslove i državne službe – kapetan noći, službenik za nabavu žita,
nadzornik magazina s oružjem, odvjetnik, kriminalistički sudac, član Malog vijeća, itd.
- knez u Konavlima – nikad knez republike (umro prije nego što je navršio 50 godina)
- pokopan u franjevačkoj crkvi male braće na Stradunu
- za njim je ostao nedovršen ep Osman na kojem je radio posljednjih 10-ak godina života

- stvaralaštvo:
- književni rad vjerojatno je započeo ljubavnim pjesmama i melodramama
- od pjesama sačuvana samo poema Ljubovnik sramežljiv (prerada jednog
talijanskog djela)
- svoja mladenačka djela prozvao je porodom od tmine i oko njihova se
objavljivanja nije trudio – većinu sam uništio
- sačuvane 4 melodrame: Arijadna, Prozerpina ugrabljena, Dijana i Armida  ostale
poznate samo po imenima: Galatea, Posvetilište ljuveno, Čerera, Kleopatra, Adon i
Koraljka od Šira – motivi su uzeti iz talijanske epske tradicije i iz libreta talijanskih
opera
- svoju karijeru krstjanina spjevaoca počinje 1621. objavljivanjem zbirke od 7 psalama
– Pjesni pokorne kralja Davida – s njom je tiskana i religiozna pjesma Od veličanstva
Božijeh
- ubrzo nastaju i njegova najznačajnija djela (porod od svjetlosti) – religiozna poema
Suze sina razmetnog (Mletci 1622.), pastorala Dubravka (praizvedba 1628.) i ep
Osman
- prvi je i najveći hrvatski barokni pjesnik
- utemeljio je sve barokne vrste u hrvatskoj književnosti 17. stoljeća; religioznu poemu (plač),
melodramu i barokni ep
- Gundulićev jezik čini osnovicu današnjeg hrvatskog štokavskog književnog jezika
*nadimak Mačica – tiha i boježljiva priroda/umiljatost
*više zaokupljen književnim radom nego drugim poslovima – u dubrovačkom Arhivu ostalo je
zabilježeno da su mu često bile izricane, a zatim opraštane novčane kazne zbog kašnjenja
na sjednice
*zbog svog baroknog slavizma u doba ilirskog pokreta (19. stoljeće) ističe se kao najveći
književni uzor

~ IVAN MAŽURANIĆ: SMRT SMAIL-AGE ČENGIĆA (lektira)

- inspiracija: smrt turskog silnika Smail-age Čengića, kojeg su ubili Crnogorci u istočnoj
Hercegovini 1840. godine
- Mažuranić se ne drži povijesne istine, već jedan povijesno nevažan događaj pjesnički
prerađuje i prikazuje ga u preporodnom duhu – narod, koji se bori za svoju slobodu, kažnjava
silnika koji ga tlači
- spjev je sastavljen od pet pjevanja nejednake duljine: Agovanje, Noćnik, Četa, Harač, Kob
- in medias res (Smail-aga naređuje da se izvedu zarobljeni Crnogorci, kako bi ih Turci
okrutno mučili i ubili – s njima izvode i starca Duraka, Turčina koji je razbjesnio agu
upozoravajući ga da bi se Vlasi mogli osvetiti i savjetujući agi da ih zbog toga pusti – Turci
muče Crnogorce, ali ovi junački umiru, ne moleći za milost)
 u drugom pjevanju Novica, Durakov sin, želi osvetiti očevu smrt – odlazi na Cetinje i
pridružuje se Crnogorcima
 treće je pjevanje središnji dio spjeva – četa, kao osvetnička ruka naroda, kreće osvetiti se
silniku koji tlači i ubija – nakon opisa čete i naglašavanja motiva koji ju vode, u spjev je
umetnuta epizoda sa svećenikom koji četu dočekuje u brdima i drži nadahnut govor o
domoljublju
 svećenikov govor, slično kao i u Osmanu, predstavlja središnje mjesto
Mažuranićeva spjeva – u tom se govoru iznose svjetonazorske, duhovne i idejne
koncepcije cijelog djela, a u njemu su sadržana ključna značenja Smail-age:
domovina je ono mjesto gdje su živjeli predci, sretan život moguć je jedino u slobodi, i
to u prirodnom svijetu, nepokvarenom civilizacijom, u narodu koji je spreman umrijeti
za slobodu
- Mažuranić, pripremajući se na nadopunu Osmana, proučava epska književna djela
(klasična, suvremena) i narodnu poeziju, ali je svakako najviše vremena posvetio
dubrovačkoj književnosti, iz koje je potekao i kojoj je pripadao Ivan Gundulić – taj rad
predstavljao je pripremu za pisanje Mažuranićeva životnoga djela
- tema: Mažuranić svojim djelom nastavlja tradiciju protuturske tematike, započetu u
razdoblju humanizma i renesanse – tu temu uzdiže na općeljudsku razinu i prikazuje ju kao
sukob Dobra i Zla, dajući nam umjetničku verziju propasti Zla – istom se temom kasnije bavi
Mirko Bogović, a na nju se osvrće i August Šenoa u svom književnom programu
- djelo Dimitrije Demetera Grobničko polje prethodilo je Mažuranićevu spjevu – obično se ta
dva djela povezuju i smatra se da je D.D. utjecao na Mažuranića, no Grobničko polje
prvenstveno je domoljubno djelo, dok je Mažuranićevo djelo istovremeno i umjetničko i
domoljubno
- ideja: spajanje Mažuranićeva književnog stvaralaštva i njegovog političkog djelovanja –
ukazuje se Zapadu na Tursko Carstvo – njegovu samovolju i okrutnost te potrebu za
ujedinjenjem kršćanskog svijeta u rušenju tog Carstva, a time i oslobađanju naroda koji su
pod turskom vlašću
- kompozicija: 5 pjevanja nejednake duljine – 5 slika, 5 dramatičnih momenata neminovne,
sigurne propasti svakog silnika i svake tiranije – upravo tako treba shvatiti Kob, naoko naivnu
i gotovo grotesknu zadovoljštinu patnjama pravednika – bolesnik na Bosforu dobio je time
najpuniju osudu svoje besmislene i nepotrebne okrutnosti
- fabula – sažeta, kratka radnja, događaju ispričani u 5 nanizanih slika – sama radnja nema
mnogo epizoda ni digresija
- likovi – oštro polarizirani likovi – na jednoj strani Smail-aga, na drugoj četa (prikazana kao
kolektivni lik – narod)
 Smail-aga prikazan je kao demonski lik koji predstavlja samo zlo – iako je dobar junak, on
nije čovjek jer svoju silu pokazuje na onima koji se ne mogu braniti, na jadnoj i bespomoćnoj
raji – izražaj demonske osobine: oholi silnik, zlotvor, krvnik koji ubija ljude kako bi se
oslobodio vlastitog osjećaja nemoći – s druge strane iznimno je tašt – želi ostati zapamćen
kao junak pa se njegov bijes povećava do krajnosti kada čuje sramotnu pjesmu po kojoj bi
mogao biti zapamćen
- romantičarska tehnika – prenaglašeni osjećaji, Smail-aga obiježen svojom demonskom
tehnikom
- četa = narod – predstavlja bilo koji potlačeni narod koji se bori protiv silnika – skromni,
hrabri, religiozni, spremni umrijeti za domovinu – vodi ih zajednički cilj i Božja ruka

- polarizacija – općeljudska razina djela:

Smail-aga
islam Istok silnik Zlo
(Turci)
Četa (raja) Kršćani Zapad Žrtva Dobro

- pripovjedačka tehnika – odražava epsko-lirske elemente – često prekidanje pripovjedanja:

- opisi – brojne pjesničke slike
- pripovjedačka razmišljanja – refleksije, aforizmi
- obraćanje pripovjedača samome čitatelju – kao da s njime vodi dijalog
- stil – teži sažetosti jezičnog izraza i istodobno njegovoj refleksivnosti – uzor mu je
štokavština Ivana Gundulića, koju je dobro upoznao radeći na dopuni Osmana
- spjev je napisan u osmercima i desetercima – stihovi hrvatske epske umjetničke i narodne
baštine  iako ti stihovi imaju ishodište u narodnoj tradiciji, odaju originalnost autora i
tvorevina su umjetničke književnosti
- književna vrsta – Smrt Smail-age Čengića nema uobičajene značajke epa
- zbog kratkoće te pripovijedanja isprepletenog s refleksijama, lirskim i dramskim
elementima djelo je po svojim osobinama najbliže spjevu
- utjecaji – europski i hrvatski – spaja umjetničko i narodno – takvom se koncepcijom
predstavlja kao romantičar koji u djelu pokazuje narodni duh (nacionalna tema) služeći se
narodnom epskom tradicijom

Hrvatska umjetnička književnost Hrvatska narodna književnost

Dubrovačka književnost (Gundulić) / Andrija
Kačić Miošić
Uzvišeno
Stilske figure iz hrvatske umjetničke epike
Spjev kao umjetničko romantičarsko djelo
Narodna epska pjesma / narodna lirska
pjesma
Jednostavno
Stilske figure iz narodne epike (npr.
Slavenska antiteza u Noćniku)
Spjev kao narodna pjesma

 IVAN MAŽURANIĆ
- pučkog podrijetla
- njegovi se predci odselili u Novi Vinodolski iz južnijih hrvatskih krajeva u doba uskočkih
ratova – u obitelji se njegovala narodna tradicija pa se često ističe kako je Mažuranić
odgojen na narodnoj poeziji te na umjetničkoj poeziji Andrije Kačića Miošića (Razgovor
ugodni naroda slovinskoga)
- nakon OŠ upisuje riječku klasičnu gimnaziju – stječe odličnu humanističku naobrazbu te
upoznaje antičku književnost kao umjetnički ideal
- završetak gimnazije – studij filozofije u ZG (2. godinu u Mađarskoj – stipendija) – brat Antun
uvodi ga u krugove Gajevih istomišljenika – oduševljen postaje suradnik Danice
- studira pravo na Pravoslovnoj akademiji u ZG – polaže odvjetnički ispit (1835. – 1838.)
- 1840. – 1848. – radi u Karlovcu – otvara odvjetnički ured, a od 1841. radi u gradsko
poglavarstvu – najznačajnija djela
- od 1848. posvećuje se politici – bio je zastupnik Narodne stranke u Hrvatskom Saboru,
državni nadodvjetnik i kancelar, hrvatski ban – prvi ban pučanin – ostavka, povlačenje iz
političkog života
NJEMAČKO ILIRKSI SLOVAR sastavljen po Ivanu Mažuraniću u dru Jakovu Užareviću
OSMAN (dopuna)
SMRT SMAIL-AGE ČENGIĆA (Iskra)
HRVATI MAĐAROM – poslanica na hrvatskom jeziku – mađarski prijevod – načela slobode,
bratstva i jednakosti – dokaz o izražajnim mogućnostima hrvatskog jezika