Poštovane kolegice i kolege,

ovaj materijal je namijenjen, prvenstveno, studentima koji se prvi puta

susreću s ovom materijom i omogućava im vrlo jednostavan i slikovit
prikaz osnovnih dijelova gradiva.

Ovaj materijal može dobro poslužiti i studentima koji su slušali Osnove

elektrotehnike tijekom svog srednjoškolskog obrazovanja da se malo
prisjete gradiva.

No za pripremu kolokvija, testova, vježbi i ispita koristite odlične

udžbenike:

Pinter V., Osnove elektrotehnike I dio, Tehnička knjiga Zagreb, 1994.

Pinter V., Osnove elektrotehnike II dio, Tehnička knjiga Zagreb, 1994.
Bego V., Mjerenja u elektrotehnici, Tehnička knjiga Zagreb, 2003.

po kojima je rađena većina nastave iz ovoga kolegija.

 Mjerenje fizikalnih veličina
Razvoj i ostvarivanje tehničkih sustava nezamislivi su bez
mjerenja u svim fazama (dizajn, eksperimentalni rad,
proizvodnja, provjera).
Mjerenja, kao podloga istraživanju i industriji, osiguravaju
objektivnost.
Mjerene veličine – definiranje, mjerenje, iskazivanje mjernih
rezultata.
Mjerenja velikog broja neelektričnih veličina (pomak, sila,
moment, razina, protok, temperatura, vlažnost, pritisak, broj
okretaja...) svode se na mjerenja električkih veličina
(napon, struja, otpor, kapacitet) putem pretvornika
neelektrične u električnu veličinu.
 Mjerenje fizikalnih veličina

Glavni zadatak na području električnih mjerenja bilo

je uspoređivanje materijaliziranih etalona jedinice
otpora i elektromotorne sile raznih nacionalnih
laboratorija sa etalonima koji se čuvaju u Uredu.

Etaloni jedinice
• otpora izrađeni su u vidu zavojnice od
manganske žice,
• elektromotorne sile čine standardni
elektrokemijski izvori –Westonov članak.
 Mjerenje fizikalnih veličina
Prema prvobitnim odlukama londonske Međunarodne
konferencije o električnim jedinicama i etalonima iz 1908.
godine (Conference on Electrical Units and
Standards) amper, jedinica jačine električne struje, definiran
je pomoću voltmetra sa srebrnim nitratom, a om, jedinica
električnog otpora kao otpor stupca žive određenih dimenzija.

Tako definirane jedinice nazivane “međunarodnim” nisu se

uklapale u jedinstveni sustav jedinica pa su zamijenjene
apsolutnim jedinicama prema novoj definiciji ampera koju je
preporučio Međunarodni odbor 1946. godine a ratificirala 9.
Opća konferencija 1948. godine.
Etaloni električnih mjernih veličina

Definicija ampera u MKSA sistemu usvojena je na

9. zasjedanju CGPM 1948. godine i glasi:
Definicija Ampera: 1A je jakost električne struje
koja prolazeći dvama ravnim, usporednim,
beskonačno dugim vodičima zanemarivog
kružnog presjeka, razmaknutim 1 metar, u
vakuumu, uzrokuje među njima silu od 2*10-7
njutna po metru duljine.
Ovakvom definicijom ampera uspostavljena je
veza između mehaničkih i električnih veličina
Etaloni električnih mjernih veličina
Definicija ampera zasniva se na uspostavljanju
veze između mehaničke sile, F , i jačine električne
struje, I, posredstvom:
– magnetske propustljivosti, µ0 = 4 ∙ π ∙10-7 [H/m]
– dielektrične konstante, έ0 =8,854 x 10−12 Fm−1.
Izborom ampera za osnovnu jedinicu, nastao je
potpuni sistem jedinica u području
elektromagnetizma - MKSA sustav jedinica

No sa stanovišta praktičnosti definicija nije

najbolja, jer je teoretska, mjerljiva jedino
eksperimentalno i nije prenosiva.
Etaloni električnih mjernih veličina
U realnom fizičkom okruženju, potrebni uvjeti, kao
što su:
- vodič beskonačne dužine,
- vodič zanemarivog poprečnog presjeka
- apsolutni vakuum.

U praksi se, umjesto beskonačnih vodiča, koriste

posebno konstruirane zavojnice između kojih se
mjeri mehanička sila upotrebom strujne vage.

Najpoznatija je tzv. Rayleigh-ova strujna vaga

Etaloni električnih mjernih veličina
Etaloni električnih mjernih veličina

Mjerenje struje
https://www.youtube.com/watch?v=PqcHu1Gm5wA

https://www.youtube.com/watch?v=vf44bSOkfp0
Etaloni električnih mjernih veličina
Iz uvjeta ravnoteže sile utega
mase m pri ubrzanju zemljine
sila teže g, Q =mg, i
električne sile F, dobija se
izraz za struju kroz zavojnice
u obliku

Vrijednosti za m i g mogu se odrediti sa vrlo visokom

točnošću, a vrijednost za M/y određuje se računskim
putem na bazi poznate geometrije sustava zavojnica.
Etaloni električnih mjernih veličina
AMPER
Etaloni električnih mjernih veličina
AMPER
Etaloni električnih mjernih veličina
AMPER - https://www.youtube.com/watch?v=PqcHu1Gm5wA
Etaloni električnih mjernih veličina
VOLT

1 volt je razlika potencijala

između dvije točke vodiča kroz
koji teče stalna struja od jednog
ampera, pri čemu je
oslobođena snaga između te
dvije točke jednaka 1 W.
 Etaloni električnih mjernih veličina
VOLT

1960
Poluvodički etalon
U = 10 V
1908 2 x 10-7
1970
Westonova ćelija Josephsonom etalon
U = 1,018 V U = 10 V
2 x 10-7 4 x 10-8
Etaloni električnih mjernih veličina
IZVORI IZMJENIČNOG NAPONA

Napajanje iz električne mreže 230V/50Hz

Etaloni električnih mjernih veličina
IZVORI IZMJENIČNOG NAPONA

Labor.
etalon
Etaloni električnih mjernih veličina
OHM

1 ohm je električni otpor između

dvije točke vodiča ako stalna
razlika potencijala između te
dvije točke od 1 volt proizvodi
struju od 1 amper
Etaloni električnih mjernih veličina

OHM

Jedinica otpora (om) ostvaruje se s pomoću

induktivne zavojnice (svitka) ili s pomoću
kondenzatora, točno poznatih geometrijskih
dimenzija uz točno poznavanje frekvencije i
dogovorno prihvaćene vrijednosti za magnetsku
permeabilnost vakuuma od i točno izmjerene
brzine širenja elektromagnetskih valova.
Etaloni električnih mjernih veličina

OHM – mjerni otpornici

Etaloni električnih mjernih veličina

Mjerni
kondenzatori
Etaloni električnih mjernih veličina

Mjerni
kondenzatori
Etaloni električnih mjernih veličina

Mjerni svici
Etaloni električnih mjernih veličina

Laboratorijski
izvori -
Funkcijski
generatori
Etaloni električnih mjernih veličina

Laboratorijski izvori
 TOČNOST MJERENJA

Mjerenje = eksperimentalno određivanje prave

vrijednosti mjerene veličine određenom točnošću.
Međutim, čak i uz primjenu najtočnijih mjernih
metoda i uređaja, dolazi do stanovitog odstupanja
izmjerene vrijednosti od prave vrijednosti mjerene
veličine.
Različite utjecajne veličine djeluju usporedno s
mjerenom veličinom što rezultira odstupanjem
izmjerene vrijednosti od stvarne vrijednosti mjerene
veličine.
TOČNOST MJERENJA
 POGREŠKE MJERENJA

Razlikujemo tri vrste pogrešaka:

• grube,
• slučajne i
• sustavne

Grube pogreške nastaju:

• nepažnjom i propustom ispitivača
• izborom neodgovarajućeg mjernog postupka
• zbog neuočavanja izvora pogreške
• nije ih moguće uračunati
 POGREŠKE MJERENJA

Slučajne pogreške su rezultat:

• mnoštva zasebnih uzroka u vidu neobuhvatljivih
i neizbježnih promjena koje nastaju u mjerilima i
mjernom objektu
• neobuhvatljivih utjecaja okoline koji u svakom
pojedinom mjerenju različito djeluju
• mijenjaju se po iznosu i predznaku
• dovode do rasipanja rezultata, te ga čine
nesigurnim
 POGREŠKE MJERENJA

Slučajne pogreške su rezultat:

• mnoštva zasebnih uzroka u vidu neobuhvatljivih
i neizbježnih promjena koje nastaju u mjerilima i
mjernom objektu
• neobuhvatljivih utjecaja okoline koji u svakom
pojedinom mjerenju različito djeluju
• mijenjaju se po iznosu i predznaku
• dovode do rasipanja rezultata, te ga čine
nesigurnim
 POGREŠKE MJERENJA

Sustavne pogreške nastaju:

• općenito zbog nesavršenosti mjerila,
instrumenata i mjernog postupka
• zbog utjecaja okoline
• drugih fizikalnih veličina osim one mjerene
 POGREŠKE MJERENJA

Sustavne pogreške:
• pri uzastopno ponavljanim mjerenjima iste
veličine u nepromijenjenim uvjetima najčešće
ostaju stalne po veličini i predznaku, ili se
mijenjaju na predvidiv način
• mogu se uzeti u obzir putem korekcije mjernog
rezultata
• ako se ne izvrši korekcija izmjerene vrijednosti,
mjerni rezultat je neispravan (ima sustavnu
pogrešku)
 POGREŠKE MJERENJA

Sustavne pogreške
• primjer nesavršenosti mjerila: a) analognom
instrumentu u beznaponskom stanju kazaljka nije
na ništici, b) potrošak priključenih instrumenata
utječe na mjerni rezultat
• primjer utjecaja okoline: utjecajne veličine
(frekvencija, nagib, strano magnetsko i električno
polje, temperatura okoline, vlažnost, tlak zraka i
sl.) na pokazivanje mjernog instrumenta
• sat
 TOČNOST I PRECIZNOST

Točnost (accuracy) – podatak koji govori koliko se

izmjerena vrijednost podudara sa “stvarnom”
vrijednošću promatrane veličine
Preciznost (precision) – izražava razinu
ponovljivosti ili slaganje između rezultata
ponovljenih mjerenja
TOČNOST I PRECIZNOST
STANDARDNA DEVIJACIJA
TOČNOST I PRECIZNOST
TOČNOST I PRECIZNOST
 POGREŠKE MJERENJA

a
 MJERNA NESIGURNOST

Točnost mjernog postupka procijenjuje se

mjernom nesigurnošću (measurement
uncertainty)

stvarna vrijednost mjerene veličine leži sa

stanovitom vjerojatnošću u “pojasu tolerancije”oko
mjernog rezultata –širina tog pojasa definirana je
mjernom nesigurnošću, koja se označava sa
u(X)
 MJERNA NESIGURNOST

Mjerna nesigurnost sadrži dvije sastavnice: A i B

standardna nesigurnost tipa A(označava se kao uA)

• komponenta koja proizlazi iz statističke raspodjele
mjernih rezultata i može se iskazati
eksperimentalnim standardnim odstupanjem
• načelno odgovara slučajnim pogreškama u
klasičnom pristupu
• dobiva se statističkom analizom rezultata
uzastopnih mjerenja
 MJERNA NESIGURNOST

Mjerna nesigurnost sadrži dvije sastavnice: A i B

standardna nesigurnost tipa A (označava se uA)

• njezini uzroci smatraju se nepoznatima (slučajne
pogreške kao uobičajena promjenjivost sadržana u
svakom procesu), a njezina vrijednost opada s
povećanjem broja mjerenja;
• prema tome, mjerna nesigurnost tipa A je širi pojam
od standardnog odstupanja, koje kao parametar
ulazi u njezin izračun
 MJERNA NESIGURNOST

a
 MJERNA NESIGURNOST

a
 MJERNA NESIGURNOST

a
 MJERNA NESIGURNOST

Centralni granični teorem:

Neka je dana populacija sa srednjom vrijednošću μ

i sa standardnom devijacijom σ.
_
Neka je x srednja vrijednost slučajno odabranih
nezavisnih opservacija iz te populacije. Distribucija
uzorkovanja srednje vrijednosti približava se
normalnoj s očekivanjem μ i sa standardnom
devijacijom, kada n → ∞.
 MJERNA NESIGURNOST

a
 MJERNA NESIGURNOST

Centralni granični teorem ima veliku važnost, jer bi

inače za svaku razdiobu iz prakse bilo potrebno
razviti posebni statistički model

ako je n≥10, standardnim odstupanjem s dobro se

procjenjuje standardno odstupanje σ beskonačnog
skupa (σ~ s), pa vrijedi:
 MJERNA NESIGURNOST

kod prebrojivog skupa rezultata (n<10) s

nepoznatim rasipanjem, procjena σ s pomoću
standardne nesigurnosti određuje se na osnovi
t-razdiobe:
 MJERNA NESIGURNOST

vrijednost t pri različitim razinama pouzdanosti P:

 MJERNA NESIGURNOST

a
 MJERNA NESIGURNOST

a
 MJERNA NESIGURNOST

a
 MJERNA NESIGURNOST

standardna nesigurnost tipa B

(označava se kao uB)

• komponenta koja proizlazi iz očekivane

vjerojatnosti i podataka koje se mogu pronaći,
objasniti i kontrolirati
• to su npr: podaci proizvođača za instrumente,
prijašnji mjerni podaci, iskustvo ili opće poznato
ponašanje i svojstvo materijala, nesigurnost
pasivnih elemenata mjernog kruga i slično
 MJERNA NESIGURNOST

standardna nesigurnost tipa B

(označava se kao uB)

• načelno odgovara sustavnim pogreškama u

klasičnom pristupu
• kako proizlaze iz različitih izvora, njihov
zajednički učinak iskazuje se nesigurnošću uB
• računa se zasebno za svaki izvor nesigurnosti
identificiran u datom mjerenju i njezina vrijednost
ne ovisi o broju uzastopnih mjerenja
 MJERNA NESIGURNOST
standardna nesigurnost tipa B
 MJERNA NESIGURNOST
standardna nesigurnost tipa B
 MJERNA NESIGURNOST
standardna nesigurnost tipa B

U slučaju podataka za mjerne instrumente i/ili

mjerni pribor interval razdiobe ±Δx odgovara
njihovim granicama pogrešaka G:
 MJERNA NESIGURNOST
standardna nesigurnost tipa B
Granice pogrešaka treba strogo razlikovati od
mjerne nesigurnosti
• GX je ugovoreno ili garantirano najveće
odstupanje od prave ili naznačene vrijednosti
• omogućavaju nedvosmislenu podjelu mjernih
uređaja na ispravne i neispravne
• obuhvaćaju sustavne pogreške i dodatna
odstupanja koja nastaju kao pojava starenja
• granice pogrešaka GX ne smiju biti prekoračene,
bez obzira na nesigurnost uX s kojom je mjerni
rezultat ustanovljen
 MJERNA NESIGURNOST
standardna nesigurnost tipa B
 MJERNA NESIGURNOST
Kombinirana standardna nesigurnost tipa uc
 MJERNA NESIGURNOST
proširena nesigurnost
 MJERENJA
ZAKLJUČAK:

• Mjerenja su sastavni dio svakog područja

ljudskog djelovanja
• Područja primjene različitih mjernih metoda vrlo
su široka
• Iskaz mjernog rezultata valjan je jedino uz
navedenu pripadajuću mjernu nesigurnost
• Nesigurnost je posljedica nesavršenosti mjerila,
mjernog postupka i neotklonjivog djelovanja
utjecajnih veličina
 MJERENJA
ZAKLJUČAK:

• Razlikujemo mjernu nesigurnost i granice

pogrešaka
• Znamo računati mjernu nesigurnost, ispravno
iskazati mjerni rezultat i odgovorno stajati iza
dobivenih vrijednosti mjerene veličine
 ANALOGNI MJERNI INSTRUMENTI
Služe za mjerenje napona, struje i otpora.
Konstruirani su razni uređaji koji za mjerenje koriste
svojstva magnetskog polja.
Tipičan predstavnik je instrument sa zakretnim
svitkom i permanentnim magnetom.
Stalni magnet stvara stalno magnetsko polje koje je
homogeno.
U to polje se stavlja svitak koji se može zakretati
Prolaskom struje kroz svitak javlja se magnetsko
polje koje .
Instrument sa zakretnim svitkom i permanentnim magnetom
Instrument sa zakretnim svitkom i permanentnim magnetom
Instrument sa zakretnim svitkom i permanentnim magnetom
ANALOGNI MJERNI INSTRUMENTI
Na okvir je namotana tanka
bakrena zavojnica kroz koju
teče struja koja se na svitak
dovodi preko priključaka A i B, te
opruge koja daje protumoment.
Svitak pokretan strujom stvara
magnetsko polje koje, zajedno s
permanentnim magnetskim
poljem stvara zakretnu silu i
zakretni moment.
Mi = B N i h b
 MJERENJE OTPORA

Postoji mnoštvo metoda za mjerenje otpora.

Mi ćemo obraditi tri:

 mjerenje otpora UI metodom,
 Wheatstoneov most,
 Thomsonov most.
 MJERENJE OTPORA U/I METODOM

Ova metoda se može koristiti za mjerenje svih

vrijednosti otpora. Malih, srednjih i velikih.

Postoje dva osnovna spoja:

 naponski,
 strujni.
 MJERENJE OTPORA U/I METODOM

a) naponski spoj

Služi za mjerenje malih otpora

 MJERENJE OTPORA U/I METODOM

b) strujni spoj

Služi za mjerenje velikih otpora

MJERENJE OTPORA WHEATSTONEOVIM MOSTOM

Na dijagonalu A-C
priključimo izvor EMS preko
prijeklopke P. Naponi se
raspodijele na sva 4
otpornika. Uključivanjem
prijeklopke P2 poteče struja
kroz galvanometar u
dijagonali B-D.
Mijenjamo vrijednosti otpora
sve dok galvanometar ne
pokaže nulu.
MJERENJE OTPORA WHEATSTONEOVIM MOSTOM

Iz svega navedenog možemo izvesti:

Budući je potencijal točaka B i D

jednak, ne teče nikakva struja između
njih te je :


 MJERENJE OTPORA THOMSONOVIM MOSTOM

Kod mjerenja vrlo malih otpore (ispod 0,1Ω) Wheatstoneov

most nije prikladan zbog prijelaznih otpora na priključnicama,
parazitnih otpora na priključnim žicama….

Za mjerenje tako
malih otpora koriste
se metode kod kojih
parazitni otpori ne
smetaju.
Jedna od metoda je i
mjerenje
Thomsonovim
mostom
 MJERENJE OTPORA THOMSONOVIM MOSTOM

S je spojnica vrlo malog otpora.

Most je u ravnoteži kad su
potencijali točaka E i F jednaki.
Prema drugom Kirchhoffovom
zakonu vrijedi:

Uz S = 0 ili slijedi:
MJERENJE OTPORA THOMSONOVIM MOSTOM
 KOMPENZATORI
Kompenzacijski mjerni postupci često se koriste u
mjernoj tehnici pri mjerenju napona i jakosti
električne struje.
Prednost kompenzacijskih mjernih postupaka je u
tome što je za trajanja mjerenja izvor neopterećen.
KOMPENZATORI
Pri korištenju kompenzacijskih mjernih
postupaka treba paziti na ispunjenje dvaju
uvjeta:
- potrebno je da donji i gornji
električni strujni krug budu u opoziciji (plus
pol izvora na plus pol mjerenog izvora),
- pad napona U1 na mjernoj žici mora
biti najmanje reda veličine Ux.
Pomicanjem kliznika C dolazi se do položaja
u kojem galvanometar ne pokazuje nikakav
otklon (kompenzacija).
Tada je Ux neopterećen - ne prolazi
električna struja u gornjem strujnom krugu, a
njegov je iznos jednak padu napona na dijelu
otporne žice AC
 FORMULE

Standardna devijacija

Pogreške mjerenja

Mjerna nesigurnost

ako je n≥10 : ako je n<10 :

 FORMULE

Rezultat mjerenja: Mjerni rezultat:

Standardna nesigurnost tipa A:

Standardna nesigurnost tipa B:

 ZADACI

Zadatak 1: Ampermetar zanemarive pogreške mjeri struju kroz

otpornik 10 puta i izmjerio je vrijednosti:
464 mA, 466 mA, 466 mA, 466 mA, 467 mA, 464 mA, 465 mA,
464 mA, 466 mA, 465 mA. Izračunajte mjernu nesigurnost
mjerene struje i prikažite mjerni rezultat.

= 465,3 mA

= (10,1/90)1/2 = 0,335 mA

__

I = I + UI = (465,3 0,335) mA
ZAHVALJUJEM NA
POZORNOSTI