SKENDER KULENOVIĆ - „PONORNICA“

Tema Kulenovićevog romana P.pripada najraširenijoj tematskoj oblasti:raspadanje i raslojavanje

porodičnog temeljišta,razaranje patrijarhalnih utvrda,uspostavljanje novog,savremenog načina
života.Ovo je i porodični,psihološki i kulturološki roman.Ponornica obrađuje sudar dvaju
društvenih kulturoloških sistema u BiH nakon austrougarske okupacije.Roman je organiziran u
formi Muhamedove ispovijesti u staračkim danima kao hronika događaja iz mladosti, koji ga
etički opterećuju u sadašnjosti. Otud je za naratora sam čin pisanja ispit svijesti i savjesti, pa
Kulenović na toj osnovi preoblikuje tradicionalnu porodičnu hroniku u slojevit novohistorijski
roman.U žiži piščevog interesovanja je jedna begovska porodica ali i cjelokupno društvo tog
doba.Narator Muhamed,kao svjedok svih zbivanja u romanu pomno analizira sve učesnike
događaja, shvatajući nužnost rasula patrijarhalnog kulturnog obrasca.U priču o svojoj porodici i
njenom raspadu glavni junak vješto upliće i priču o kasabi,o dotrajalosti osmanske i
uspostavljanju druge,austrougarske carevine.Već prve stranice romana nagovještavaju promjene
koje će se nešto kasnije dogoditi.Pa tako imamo one koji pokušavaju zaustaviti taj proces
promjene i one koji ga prihvataju,prihvataju dakle novine koje dolaze iz Evrope.Proces žele da
zaustave Muhamedov otac i djed,brat Murat i Muftija,a svojim postupcima proces ubrzavaju
Selimbeg i Hotelijer,Hrustembeg,Tahirbeg i drugi. U Ponornici se herojskoj slici povijesti
tradicionalnog romana suprotstavlja slika pasivnog intelektualca koji promišlja smisao
povijesnih zbivanja bez aktivnog učešća u njima. Time ovaj roman, umjesto tradicionalne
herojske priče kazuje kulturološku, moralnu i intelektualnu dramu lika kojem su oduzete
mogućnosti aktivnog sudjelovanja u povijesnim zbivanjima. Simbolično nazvan Ponornica,
roman je umjetničko svjedočenje o sukobu dva svijeta, dvije epohe, dva dodirujuća kruga bh.
povijesti, dva carstva: jednog koji odlazi, ponire s pozornice prezentnog vakta, i drugog,
nadirućeg, koje se s mukom, nepozvano penje na podij, baš kao ponornica da opet poteče. Ta
smjena, ovdje predstavljena na širokoj lepezi složenih društvenih zbivanja bosanske kasabe
snažno se osjeća u razdiranju i samorazdiranju likova ove povijesne kaleidoskopske hronike.Lik
Muhameda je prikazan kao romantičarsko melanholični,pomalo zbunjen svim što se događa u
krugu njegove porodice,u njegovom opisu vidimo da nije sretan lik,nije upotpunjen.On za sebe
kaže da je „izmješten odsvakle“,on dolazi kući sa pomiješanim osjećanjima odbojnosti i
privlačnosti.Muhamed je cijelo vrijeme postavljen kao interpretator bosanske kulture,ali je
neprestano otuđen,a istovremeno je unutar te kulture,dešavanja ali mu ta dvostruka perspektiva
omogućuje da vidi objektivnije.Najinteresantniji je lik Hrustembega zvanog Vepar.On je sav u
realnostima života koji živi.Hrustembeg nije opterećen prošlošću ni sadašnjošću,on se neopaženo
mijenja kao čovjek i zato pobjeđuje u trci života.Ženski likovi u romanu su također
zanimljivi.Lik Senije je pravi baladeskni lik.Stega patrijarhalnog odgoja koji nije dozvoljavao
djevojci da izrazi svoje osjećanje,nego ona to osjećanje čuva za sebe,ne zna da ga izrazi,odvodi
je u ludnicu što je zapravo simbolička smrt.Ona je do kraja žrtva istrošenog patrijarhalnog
modela..Mržnja i strah sve su više prisutni u međubegovskim odnosima.Više ih ne odlikuje
jedinstvo borbe za ugled,vjeru,a scene iz džamije i posijela najbolje to pokazuju.