HRVATSKI JEZIK AKADEMSKE KOMUNIKACIJE

Ivana Savanović: Bilješke s predavanja

Sadržaj
KOMUNIKACIJSKI PROCES........................................................................................4

STANDARDNI JEZIK....................................................................................................6

Karakteristike standardnog jezika..............................................................................6

Standardnojezične norme..........................................................................................6

1. Pravogovorna norma (pravila izgovora).......................................................6

2. Pravopisna norma (pravila pisanja)..............................................................7

3. Fonološka norma..........................................................................................9

4. Morfološka norma (normativni problemi vrsta riječi)..................................10

5. Sintaktička norma (redoslijed slaganja riječi u rečenici).............................13

6. Leksička norma (pravilan izbor leksema)...................................................15

7. Stilistička norma (stilsko oblikovanje teksta)..............................................15

FUNKCIONALNI STILOVI HRVATSKOGA STANDARDNOGA JEZIKA...................16

Funkcionalni stilovi s većom podložnosti standardnojezičnoj normi.......................16

1. Znanstveni stil.............................................................................................16

2. Administrativno-pravni stil...........................................................................18

3. Novinsko-publicistički stil............................................................................20

Funkcionalni stilovi s manjom podložnosti standardnojezičnoj normi.....................22

1. Književnoumjetnički stil...............................................................................22

2. Razgovorni stil............................................................................................23

AKADEMSKO PISMO.................................................................................................24

Akademsko pismo: opisna definicija........................................................................24

Jezik i stil akademskoga pisma...............................................................................24

Izbor teme................................................................................................................25

Radni nacrt...............................................................................................................25
1
 Izvori........................................................................................................................25

Radna bibliografija...................................................................................................26

Oznake i klasični katalozi........................................................................................26

PISANJE AKADEMSKOG TEKSTA............................................................................27

Struktura akademske proze.....................................................................................27

Načini strukturiranja odlomka..................................................................................28

1. Uvod............................................................................................................29

2. Središnji dio – obrada teme rada................................................................29

3. Zaključak.....................................................................................................29

Univerzalne zakonitosti znanstvenog diskursa:.......................................................30

Jezik i stil akademskog diskursa.............................................................................30

Neke kategorije radova............................................................................................30

OPĆA GOVORNIČKA PRAVILA................................................................................31

Vrijeme govora:........................................................................................................32

Kompozicija govora.................................................................................................32

CITIRANJE i PARAFRAZIRANJE...............................................................................34

Isticanje....................................................................................................................34

Mehanika uklopljenih citata.....................................................................................34

Opće pravilo citiranja...............................................................................................35

Parafraziranje i parafraze........................................................................................35

Navođenje literature ili bibliografije..........................................................................36

Citatnice...................................................................................................................36

Citatni stilovi.............................................................................................................36

OXFORDSKI CITATNI STIL.......................................................................................37

Osnovne značajke:..................................................................................................37

Primjer navođenja citata:.........................................................................................37

Vrste fusnota............................................................................................................37

2
 Kraćenje fusnota......................................................................................................38

HARVARDSKI CITATNI STIL.....................................................................................39

Osnovne značajke:..................................................................................................39

Tekstnote.................................................................................................................39

Primjer navođenja citata:.........................................................................................39

Navođenja u tekstu ili tekstnote...............................................................................42

Sekundarne reference.............................................................................................43

NAJČEŠĆE POGREŠKE I STILSKA PITANJA..........................................................45

Napomena: Ljubičastom bojom su zabilježene napomene s predavanja.

Za seminar iz ovog kolegija trebamo izabrati temu iz našeg područja (pedagogija,

psihologija). Ocjenjivat će se: jesu li rečenice smislene, ujednačenost cijelog teksta.
Kod pisanja imamo: citat, parafraza, citat… Sve citirano i parafrazirano treba biti
međusobno povezano našim riječima. To postižemo konektorima međutim, dakle,
stoga…

Rad (i seminare i diplomski) pišemo u Wordu, poravnatih margina (lijeva i desna),

fontom Times New Roman, veličina 12, a prored 1,5. Slijedimo pravilo 10%, 80%,
10%. Tema (razrada) mora obuhvatiti 80% rada. Zaključak mora biti samostalno
oblikovana misao, npr. Prema navedenom autorima pedagogija je to i to…

3
JEZIK je apstraktan sustav znakova koji imaju specifična svojstva pa se u ljudskim
zajednicama mogu upotrijebiti za međusobnu komunikaciju.

GOVOR je zvučna materijalizacija jezika.

GOVORNA je KOMUNIKACIJA slanje i primanje poruke. Poruka se prenosi

komunikacijskim kanalom. Poruku šalje govornik ili pošiljatelj, a prima je slušatelj ili
primatelj. Da bi govornik pravilno shvatio, razumio poruku, mora poznavati kôd,
sustav znakova kojim se poruka šalje.

REDUNDANCIJA ili ZALIHOST jest zaliha u jeziku višak informacija, za buku u

komunikacijskom kanalu, u kojima se poruka može naći. Redundancija je pokazatelj
jezične ekonomičnosti i štedljivosti.

KOMUNIKACIJSKI PROCES

Razumijevanje poruke ovisi o:

 komunikacijskom kanalu (ima li „šumova“)
 pošiljatelju – ako poruka nije poslana na adekvatan način, primatelj
također neće razumjeti poruku.

Akademskom komunikacijom se razina hrvatskoga jezika podiže na višu

razinu. Razlikuje se razina razgovora s roditeljima i sa stručnom službom. Na
višoj razini koristimo stručne termine.

Jezik i stil akademskog pisma:

 pridržavanje gramatičkih i pravopisnih normi hrvatskog standardnog
jezika
 jezični je standard oslobođen utjecaja

Razlikujemo termine standardni jezik od razgovornoga jezika.

4
Razlike standardnog i razgovornog jezika - razgovorni je jak, vezan za idiome
te često isplivava i u službenoj komunikaciji.

Razgovorni se jezik stavlja nasuprot standardu definirajući se kao jezik kojim se

služimo u neposrednom komuniciranju o svakidašnjim životnim prilikama: kod kuće,
na ulici, na tržnici, u razgovoru s članovima obitelji, s rođacima, prijateljima i
znancima.

Počiva na dijalogu kao tipičnoj formi govornog jezika zbog svojstvenih mu osobina, a
riječ je o prisutnosti obaju sugovornika, realizacije iskaza govorom u stvarnoj situaciji,
specifične artikulacije mimikama i gestom.

Hrvatski jezik obuhvaća:

1. mjesne govore,
2. gradske govore,
3. hrvatski standardni jezik.

U hrvatskome jeziku razlikujemo tri narječja: čakavsko, štokavsko i kajkavsko.

ŠTOKAVSKO NARJEČJE (rasprostire se u najvećem dijelu Dalmacije i Slavonije, u

Kordunu, Banovini, Lici i djelomice u Gorsko kotaru i Žumberku)
ČAKAVSKO NARJEČJE (rasprostire se u Istri, Hrvatskom primorju, na otocima do
Lastova, djelomično na dalmatinskoj obali (Split, Zadra), u Lici, Gorskom kotaru)
KAJKAVSKO NARJEČJE (područje sjeverozapadne Hrvatske: zapadna Podravina,
Međimurje, Hrvatsko zagorje, Prigorje, Posavina)

5
STANDARDNI JEZIK

Karakteristike standardnog jezika

Standardni jezik karakterizira:

1. Autonomnost – standardni se jezik ne podudara ni s jednim hrvatskim
narječjem.
2. Svjesna normiranost – standard uređen normom tj. pravilima.
3. Višefunkcionalnost – standard različito funkcionira u različitim situacijama, na
jedan način u znanosti, na jedan u administraciji, na jedan u publicistici, na jedan
u književnosti i na jedan u svakodnevnoj situaciji.
4. Stabilnost u prostoru – zadovoljava potrebe svih govornika hrvatskog jezika.
5. Elastična stabilnost u vremenu – poželjno je da se standardni jezik u vremenu
što manje mijenja.

Standardnojezične norme

1. Pravogovorna norma (pravila izgovora);

2. Pravopisna norma (pravila pisanja);
3. Fonološka norma (glasovne promjene);
4. Morfološka norma (normativni problemi vrsta riječi);
5. Sintaktička norma (redoslijed slaganja riječi u rečenici);
6. Leksička norma (pravilan izbor leksema);
7. Stilistička norma (stilsko oblikovanje teksta).

1. Pravogovorna norma (pravila izgovora)

Pravogovorna norma se odnosi na dikciju, ton, način čitanja i što želimo postići. Npr.
različito govorimo ako pričom djecu želimo uspavati ili ako ih želimo potaknuti na
postavljanje pitanja.

 Određuje ispravan izgovor glasova, riječi, rečenica.

 Jezik se ostvaruje i govorom.
 Pravila u izgovoru određena su naglasnim sustavom i intonacijom, fonološkim
i morfološkim normama, te odstupanjima od njih.

6
  Proklitike ‒ nenaglašene riječi ispred naglasnice, s naglašenom se riječju
izgovaraju kao jedna naglasna cjelina, npr.: u, na, po, zbog, oko, među;
veznici: i, ni; negacija ne.
 Ispred riječi sa silaznim naglascima proklitike su naglašene:
Idem u grād. (ugrad) Nè znām što je to.(neznam)

 Enklitike ili zanaglasnice su nenaglasnice nalaze se iza naglašene riječi, i s

njom se izgovaraju kao jedna naglasna cjelina.

 Glagolske: sam, si, je, smo, ste, su, ću, ćeš,će..., bi, bismo, biste.
 Zamjeničke: me, mi, te, ti, ga, je, ju, mu, joj, se, si, nas, vas, nam, im.
 Čestica: li.

Vidim ga. (vȉdīmga) Sreo sam ga. (srȅosamga)

 Naglasne jedinice – jačina, dužina i ton (visina) čine naglasak, akcent. Mjesto
naglaska određuje jačina istaknutog sloga.

2. Pravopisna norma (pravila pisanja)

Pravopisna i sintaktička norma propisuju način kako oblikujemo smislene i

gramatički točne rečenice.

Hrvatski pravopis

 Pravopis se sastoji od dvaju osnovnih dijelova: od pravopisnih pravila te

od pravopisnog rječnika.
 Hrvatski je pravopis fonološki s morfonološkim elementima .

 Kod pisanja rada trebamo koristiti hrvatski pravopis. U njemu imamo baš sve što
nam može zatrebati: sva pravila, rječnik, bibliografske jedinice do tri autora,
navođenje u tekstu…Imamo ga online: https://pravopis.hr//

VELIKIM SLOVOM PIŠEMO:

 sva vlastita imena, imena gradova, država (u višečlanim nazivima sve
sastavnice pišemo velikim slovom, osim veznika i prijedloga, npr. Bosna i
Hercegovina). Posvojne pridjeve izvedene od vlastitih imena na -ov, -ev, -in
(npr. Markov, Anin)

7
  nazive institucija, društava, imena ulica, trgova, blagdana, geografskih
pojmova (u višečlanim nazivima pišemo samo prvu riječ, o od ostalih pojmova
samo vlastita imena, npr. Leksikografski zavod Miroslave Krleža, Svi sveti,
Ulica hrvatskih branitelja itd.)

MALIM SLOVOM PIŠEMO

 Nazive pokreta, titule, posvojne pridjeve na -ski, -ški (dubrovački, moliški)

PISANJE RIJEČI IZ DRUGIH JEZIKA

U hrvatskome jeziku dvije su vrste riječi tuđega podrijetla:
 posuđenice (riječi koje su se sustavno prilagodile našem jeziku da više ni ne
osjećamo njihovo strano podrijetlo, npr. čarapa, hlače, breskva);
 tuđice su riječi iz drugih jezika nedovoljno jezično i pravopisno prilagođene
(bicikl, smoking)

TUĐA VLASTITA IMENA

 Pravopisno su prilagođena brojna zemljopisna imena, osobito imena poznatijih
gradova, zemalja i svih država i njihovih stanovnika (Beč, Budimpešta;
Austrija, Irska; Englez / Engleskinja.

PISANJE VLASTITIH IMENA IZ JEZIKA KOJI SE SLUŽE LATINICOM

 Opće je pravilo da se strana vlastita imena iz jezika koji se služe latinicom pišu
izvorno, u načelu vrijedi samo za osnovni, nominativni oblik tih imena. Pri
promjeni po padežima i pri tvorbi posvojnih i drugih pridjeva dolazi do stapanja
tuđih i naših jezičnih osobina, npr. Borneo, -ea, Colorado, -da; Hugo - Hugoa,
Hugoov.
 Pridjevi na -ski pišu se izvorno do morfemske granice, npr. münchenski,
newyorški (Babić; Finka; Moguš, 1996), minhenski, njujorški (Hrvatski
pravopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 2013.)

Ostala pravopisna pravila uključuju:

 Razlike u pisanju glasova: č, ć, đ, dž,
Npr. nije ćovjek (niti čovijek), već je čovjek; nije več, već je već; nije mogučnost,
nego mogućnost; nije plačanje, nego plaćanje.
 sastavljeno i rastavljeno pisanje riječi,

8
  razgotke – znakovi koji u pisanome jeziku služe za rastavljanje teksta na
rečenice i njezine dijelove.
 pravopisne znakove – služe zato da odredi kako što treba čitati ili razumjeti,
npr. točka u pisanju datuma (Zadar, 10. 11. 2011.)
 kratice

NAJČEŠĆE POGREŠKE
 Nije redosljed, nego redoslijed,
 Nije promijena, nego promjena
 Jest zvijezda, ali je i zvjezdica, nipošto zvijezdica,
 Nije uvijet, nego uvjet,
 Zadatak ćete riješiti i dobiti rješenje – zadatak će tada biti riješen; ako ne
znate dovoljno, rješavat ćete dugo,
 Nastavnici se neće diviti vašem dijelu, već vašem djelu ,

Ostale česte pogreške:

 POGREŠNO: Tko je slijedeći?
 TOČNO: Tko je sljedeći? (Tko je idući na redu?)
 POGREŠNO: Sljedeći link, pronašao je zanimljivu stranicu.
 ISPRAVNO: Slijedeći link, pronašao je zanimljivu stranicu

Kod pisanja datuma ne pišemo nulu na mjestu desetice.

Npr.: U Zadru 4. listopada 2020. ili Zadar, 24.2. 2020. (ne 04.)

3. Fonološka norma

Uključuje glasovne promjene

Jednačenje suglasnika po zvučnosti:

iz + kopati = iskopati
Iznimka! predsjednik, predškolski, podcrtati
Jednačenje suglasnika po mjestu tvorbe:
orah + čić = oraščić
stan+beni = stambeni

9
 Jotacija:
klic + jem = kličem
smrt + ju = smrću
drag + ji = draži

Sibilarizacija
ruka – ruci
noga – nozi
grijeh – grijesi
Palatalizacija:
Junak – junače
Bog – Bože
duh – duše
Zamjena l sa o:
Radil > radio, ž.r. radila
Nepostojano a:
Konac – konca
Nedostatak – nedostatka

4. Morfološka norma (normativni problemi vrsta riječi)

Uključuje normativne probleme po vrstama riječi.

IMENICE
Imenice muškog roda na -ak, -ac, npr. dolazak-dolasci, vrabac-vrapci
Sklonidba imena (antroponima)
• Ne sklanjaju se osobna imena na -i, -y (Ines, Meri...); prezimena ženskih osoba
koja ne završavaju na -a, Ana Kos; prva sastavnica posvojnih pridjeva od
dvostrukih prezimena
• U imenskoj formuli muških osoba sklanjaju se obe sastavnice (Miroslav Krleža G.
jd. Miroslava Krleže
• U imenskoj formuli ženske osobe sklanja se osobno ime
• Strana osobna imena i prezimena muških osoba također se sklanjaju

10
GLAGOLI
• Ako u futuru glagol na -ti prethodi pomoćnomu glagolu, završni se -i u pismu gubi
(pjevat ću). U govoru se gubi čitav infinitivni završetak (pjevaću). To ne vrijedi za
glagole na -ći (stići ću)
• Često se umjesto pravilnog sprezanja (konjugacije) pomoćnoga glagola biti u
kondicionalu upotrebljava oblik bi u svim licima, npr. Štedite da bi mogli trošiti
umjesto Štedite da biste mogli trošiti.
Pravilno je Mogli bismo, istražili bismo, a pogrešno je Mogli bi, istražili bi. To je
česta greška studentskih seminara. U kondicionalu se uvijek koristi bih,
bismo.
• Uporaba povratnih glagola, pravi povratni glagoli se ne mogu pojaviti bez
povratne zamjenice se, npr. bojati se, smijati se, nadati se
• Uporaba punoznačnih glagola ili nepunoznačnih glagola i glagolskih imenica, npr.
Izvršiti popis – popisati

PRIDJEVI
• Uporaba određenih i neodređenih oblika, neodređeni odgovaraju na pitanje
kakav, a određeni na pitanje koji.
• Uporaba posvojnih pridjeva, npr. Marijina majka, a ne majka od Marije

ZAMJENICE
• Uporaba povratno-posvojne zamjenice svoj, npr. Ti imaš svoju kuću i Ovo je moja
kuća
• Odnos zamjenica koji/kojeg, npr., Pristup financijskom izvještaju koji je
odabrala...Tajnik, kojeg sam upoznala... Pripadnost živog bića se izriče
POSVOJNIM PRIDJEVOM. Ako govorimo o živoj osobi koristimo kojega, a o
neživom koji.

BROJEVI
• Brojevi jedan, dva, tri i četiri su promjenjivi, npr. Dao sam to trima djevojčicama

PRILOZI
• Ne treba stupnjevati priloge optimalno, minimalno, maksimalno, npr. Optimalno a
ne najoptimalnije

11
• Prilozi ranije/kasnije, npr. Prije je dolazio a ne Ranije je dolazio; Doći će poslije a
ne Doći će kasnije (Kasnije se probudio) NE Ranije smo prikazali… Umjesto
toga: Prije smo prikazali ili u slijedećim poglavljima… Ranije i kasnije se koriste
za izricanje vremena u danu
• Prilozi van/vani, van označuje cilj ili smjer, a vani mjesto, Kamo ideš? Van; Gdje
si bio? Vani
• Zamjenički prilozi, Gdje si bio? a ne Gdje ideš? Kamo ideš?, Kuda ideš?

PRIJEDLOZI
• Uporaba dvaju uzastopnih prijedloga, krediti s jamcima i bez jamaca a ne krediti
sa i bez jamaca
• Prijedlog ka i kod, Sestra ide k bratu a ne Sestra ide kod brata Ako kažem Idem
kod brata, to znači da sam već tu. Idem k bratu ukazuje na smjer kretanja.
• Prijedlog od, npr., čep od boce, ali Marijina suknja
• Prijedlog putem, npr., internetom a ne putem interneta
• Prijedlog s(a), (s instrumentalom označava društvo), npr. Putovao sam s
kolegom, ne Putovao sam s vlakom. Prijedlog sa se koristi ispred s, š, z i ž
kao i ispred teško izgovorljivih skupina kao što su ps i pt. Nije s psom nego
sa psom.
VEZNICI
• Veznik da označava namjeru, npr. Otišao je braniti svoje rodno mjesto da bi tamo
izgubio bitku.
• Veznik ni i niti, npr. On ni ne čuje ni ne govori a ne On niti ne čuje niti ne govori
• Veznici su važni u pisanju inverzije i tada se zavisna rečenica obavezno
odvaja zarezom. Budući da nisam učila, nisam položila ispit. Jesmo li zarez
stavili na dobro mjesto možemo provjeriti tako da zamijenimo rečenicu
ispred i iza zareza. Ona i tada treba imati smisla.

SLOŽENE REČENICE I ZAREZ

 Rečenice mogu biti jednostavne i složene. Složene se rečenice dijele na

nezavisnosložene i zavisnosložene (nastale uvrštavanjem jedne jednostavne
rečenice u drugu) i rečenični niz (nastao nizanjem jednostavnih rečenica).
 Zavisnosložene rečenice uvijek se pišu sa zarezom ako su u inverziji.

12
5. Sintaktička norma (redoslijed slaganja riječi u rečenici)

 Kraljica svih normi! Objedinjuje leksičku i morfološku normu. Bavi se

slaganjem riječi u rečenicama. Izuzetno je važno da i same rečenice budu
povezane.
 Sintaksa proučava rečenično ustrojstvo, odnose među rečenicama,
odnosno pravila po kojima se riječi nižući slažu u sintagme, rečenice i tekst.
Ako tekst ne teče fluidno, onda on nema smisla. Tekst mora biti koherentan, teći
povezano. Da bi tekst bio uspješan, prva stavka mora biti povezana s drugom a
druga s trećom. Iz jedne rečenice proizlazi druga, a iz te slijedeća itd. Također se
na uvod povezuje razrada, a na razradu zaključak.
 Osnovni članovi rečeničnog ustrojstva su: subjekt, predikat, objekt i
priložne oznake. Rečenica može biti i obavijesna jedinica (iskaz) čije
ustrojstvo čine tema (dano) i rema (novo). Tema (dano) uvijek prethodi remi
(novom). Npr. kada pišemo o adaptaciji djeteta na vrtić, prvi put pišemo čitav
izraz, a nakon toga je dovoljno pisati samo adaptacija (a ne svaki put adaptacija
djeteta na vrtić).
 Rečenice se međusobno mogu povezivati konektorima (riječi koje služe za
uspostavljanje odnosa prethodne rečenice sa sljedećom, npr. međutim,
dakle, inače) u veću cjelinu (tekst), rečenice se nadovezuju jedna na drugu
te podvrgavaju nekim preoblikama (npr. zamjenjivanje imenica zamjenicama
ili, ako su zalihosne, njihovim izostavljanjem)
Najbolji način na koji se rečenice povezuju je konektorima dakle, stoga, međutim.
Treba koristiti i preoblike – zamjenjivanje imenica zamjenicama. Tako da se ne bi
ponavljalo u dječjoj književnosti, u slijedećoj rečenici koristimo u njoj.
 Red riječi u rečenici može biti stilski neobilježen (neutralan) ili stilski
obilježen. Temeljno pravilo reda riječi u hrvatskom standardnom jeziku jest
da tema (dano) prethodi remi (novom), odnosno da subjekt (ako ga ima)
prethodi predikatu. Primjer stilski obilježenog reda u rečenici: U školu ide Ivan, a
ne u vrtić. Ovdje je na početku priloška oznaka.
Odnos subjekta i predikata mora biti jasan. Načelo je da u diplomskim radovima
ide subjekt, predikat pa objekt jer koristimo neutralan stil (bez subjektivnosti).

13
 U diplomskom (znanstvenom) radu sve mora biti argumentirano. Potvrda svake
izrečene izjave mora biti ili u literaturi ili u vlastitom istraživanju kojeg smo sami
proveli.

Primjeri nepravilno napisanih rečenica:

Ako možete pogledati da li što nedostaje ili treba promijeniti.

Na ispitnom roku u srpnju ste nama studentima s druge godine rekli da vam se
obratimo prije ispitnog roka u rujnu, u vezi usmenog odgovaranja jer nam je jedino to
ostalo s prve godine pa me zanima što će biti od toga i kada će se rok održati jer mi
ga ne nudi na studomatu.

Da li bi mi mogli reći što je sve potrebno odraditi da ni se prijavila na natječaj?

Putem ovog mejla vam se javljam.

Redoslijed riječi u rečenici

1. Stilski je neobilježen red sintaktičkih kategorija u jednostavnoj rečenici u

hrvatskome jeziku subjekt, predikat, objekt (S+P+O).
• Marko voli čaj.
Ivana se riješila problema.
Ako u rečenici postoje dva objekta, bilo oba izravna, bilo jedan izravni, a jedan
neizravni, oba stoje iza predikata.
• Mirna je postavila pitanje predsjedniku
2. Stilski obilježen (afektivan)
• Redoslijed je sintaktičkih kategorija u stilski obilježenom redu riječi vrlo slobodan.
Naime, govorniku su neke riječi važnije od ostalih pa ih želi staviti na istaknuta
mjesta u rečenici: prvo i posljednje.
• Riječ se može istaknuti stavljanjem na bilo koje mjesto u rečenici koje nije u
skladu s pravilima o stilski neobilježenom redu riječi
Zavisna rečenica u stilski obilježenom redu riječi dolazi ispred glavne:
• Da joj prođe dan, gledala je sve serije koje su se prikazivale na televiziji.

3. Obvezatan
Iako je red riječi u hrvatskome standardnom jeziku relativno slobodan,

14
 postoje pravila koja su obavezna, a odnose se na položaj nenaglašenih
riječi (klitika) u rečenici.

6. Leksička norma (pravilan izbor leksema)

 mora procijeniti kojoj riječi daje prednost pred drugom, istoznačnom riječju,
koje istoznačne riječi vrijednosno izjednačiti, koje od istoznačnih riječi isključiti
iz standardnoga jezika. Standard će dati prednost:

Hiža/kuća, kompjuter/računalo, lova/novac, katriga/sjedalica,

dozvoliti/dopustiti, vanredni/izvanredni itd. (dozvoliti je srbizam)

 Postoje oprečne teorije u pristupanju problematici funkcionalnih stilova.

Primjerice, mogu li leksemi koje dolaze iz žargonskih jezika biti dio standarda?

 Stoga se funkcionalni stilovi standardnog jezika razlikuju s obzirom na odnos

prema normi, tj. po stupnju dopuštene individualne slobode. Najstroži odnos
prema normi ima znanstveni, a najblaži odnos prema normi ima
književnoumjetnički.

Kod akademskog pisma uvijek između dviju riječi biramo stručni termin. Npr.
biramo adaptacija, a ne prilagodba.

VAŽNO – uvijek koristimo riječ iz standardnog a ne razgovornog jezika.

7. Stilistička norma (stilsko oblikovanje teksta)

Jedna od karakteristika hrvatskoga jezika je višefunkcionalnost.

15
FUNKCIONALNI STILOVI HRVATSKOGA STANDARDNOGA JEZIKA

S većom podložnosti normi S manjom podložnosti normi

1. Znanstveni stil 1. Književnoumjetnički stil
2. Administrativno-pravni stil 2. Razgovorni stil
3. Novinsko-publicistički stil

Funkcionalni stilovi s većom podložnosti standardnojezičnoj normi

1. Znanstveni stil
2. Administrativno-pravni stil
3. Novinsko-publicistički stil

Karakteristike funkcionalnih stilova s većom podložnosti standardnojezičnoj normi

1. Znanstveni stil

Znanstveni stil je najkrući, najviše podliježe normi. Ovaj stil traži duge, složene,
ozbiljnije rečenice pošto ide na višu razinu komunikacije. On svjesno poštuje
normu pa kažemo: Na posao smo došli autom. To je pravilno. Kod razgovornog
jezika svjesno kršimo normu: Na posao smo došli sa autom.

Jezik i stil akademskog pisma:

 pridržavanje gramatičkih i pravopisnih normi hrvatskog standardnog
jezika
 jezični je standard oslobođen utjecaja

ZNANSTVENI STIL
Realizira se na planu pisanog i govorenog jezika, primjerice izlaganje na nekom
znanstvenom skupu.

Određen je:
 racionalnošću, strogošću, ekonomičnošću i objektivnošću znanstvenog
sadržaja;

16
  svojom deskriptivnom funkcijom, tj. činjenicom da se njime opisuju pojave,
događaji, istraživanja, znanstvena otkrića i teorije itd.
 težnjom za točnošću, jednoznačnošću, jasnoćom, preciznošću,
nedvosmislenošću;
 zahtjevom za terminološkom ujednačenošću i ispravnošću;
 zahtjevom za dovršenošću i potkrijepljenošću svake tvrdnje.

VAŽNO - Autori znanstvenih tekstova trebali bi paziti na:

 primjerenost teksta (čitatelju, prigodi, djelu u kojemu se objavljuje);
 ujednačenost (pri uporabi naziva, jezičnu ujednačenost, ujednačenost pri
uporabi brojeva, kratica, simbola itd.);
 uravnoteženost među dijelovima teksta;
 usustavljenost i povezanost svih dijelova teksta;
 kratkoću i živost u izražavanju, ukoliko je moguće.

Znanstvenim stilom pišu se sljedeći tekstovi:

 Referat, seminar, članak (uključuje: kompoziciju rada, navođenje literature,
citiranje teksta, parafraziranje, poštivanje standardnojezičnih normi, tehničko
oblikovanje teksta);
 Recenzija – tekst u kojem se govori o drugome znanstvenom tekstu.

Uobičajene greške studentskih seminara:

1. Doslovno preuzimanje čitavih rečenica iz primarne literature bez citiranja.

2. Gomilanje suvišnih riječi ili nepotrebno ponavljanje, npr. Neke poštapalice nisu
riječi već skup glasova, a poštapalice mogu biti i neke riječi.
3. Uvođenje elementa koji nisu svojstveni znanstvenom stilu.
4. Jezične pogreške (pravopisne, pogrešan položaj enklitika, pogrešna uporaba
prijedloga s / sa).
5. Pogrešna uporaba pokaznih zamjenica ovaj / taj.

2. Administrativno-pravni stil

Ovim stilom pišemo i mailove profesorima. Oni se uvijek pišu na isti način,
imaju uvijek istu formu, neovisno što pitamo:

17
 Poštovani, Poštovana profesorice …,
 obraćam Vam se…; molila bih Vas…; u vezi s Vašim dopisom…; Temeljem
odluke…;
 Naime, …
 Unaprijed zahvaljujem
Srdačan pozdrav
Ime i prezime (Ivana Savanović)
 U mailu kojim se javljamo na natječaj za posao se navodi uz potpis i titula.
 VAŽNO – NE Da li mogu izići na ispit… NEGO Mogu li izići na ispit…
 Kod pisanja profesoru obavezno trebamo navesti godinu na kojoj smo te
kolegij koji kod njega slušamo. Također treba navesti i status – jesmo li
redoviti ili izvanredni studenti.

 Stil ureda, diplomacije, državne uprave, politike, ekonomije, industrije, trgovine.

 Njime se pišu službeni dopisi, odluke, zakoni, pravilnici, potvrde, molbe, žalbe,
životopisi i sl.
 Tekstovi zadane strukture, ograničenoga broja leksičkih, morfoloških i sintaktičkih
sredstava s ustaljenim klišeiziranim izrazima (u vezi s Vašim dopisom; Temeljem
odluke....; u prilogu se dostavlja...).
Poželjne su sljedeće značajke ovoga stila:
 činjeničnost, objektivnost, točnost, jasnoća, jednostavnost, logičnost, preglednost,
analitičnost, neobilježenost, klišeiziranost izraza.
 usklađenost s normama hrvatskoga standardnog jezika - pravopisna norma:
pisanje velikoga i maloga slova, pravila pisanja riječi iz tuđih jezika, razgodaka i
sl; sintaktičke norme: pisanje kratkih rečenica bez suviše opisa, npr.
Ako supružnik, djeca i drugi uzdržavani članovi uže obitelji tuzemnoga poreznog
obveznika imaju prebivalište ili uobičajeno boravište u inozemstvu, tada se uvjeti za
korištenje osobnog odbitka moraju dokazati potvrdama mjerodavnih tijela u
inozemstvu.

Dobri su primjeri:
Nisam mogla iz objektivnih razloga doći na predavanje…
Bila sam spriječena…

18
 POGREŠNO
Rođen sam 17. lipnja 1999. u gradu
Zadru.
Rođena sam u Splitu. Osnovnu školu
završila sam također u Splitu.
Strani jezici kojim se služim...
Tijekom školovanja imala sam prilike
naučiti engleski jezik kojim se dobro
služim.
Upoznata sam s radom.
TOČNO
Rođen sam 17. lipnja 1999. u Zadru.
Rođena sam u Splitu gdje sam završila i
osnovnu školu.
Služim se... (napisati kojim jezicima)
Dobro govorim engleski jezik
Znam raditi.

Kod ovog stila pisanja je uvijek bolje pisati kraće.

Najčešće pogreške u administrativno-pravnom stilu

 javljaju se i u znanstvenom stilu.

VRSTA POGREŠKE POGREŠNO TOČNO

nebilježenje zareza u Kada razmotrimo Vašu
rečenici ponudu javit ćemo Vam se.
akuzativni oblik Dodatne obavijesti
kojega (kada je riječ o pogledajte u prilogu kojega
neživom) smo Vam poslali.
tvorba futura I. glagola Slijedeći sastanak biti će u
na -ti neokrnjenim petak.
infinitivom pri poretku Slijedeći ponedjeljak održati
infinitiv + ću, ćeš...; će se sastanak.
glagol slijediti
mjesto enklitike O sastanku radne skupine
ćemo vas naknadno
obavijestiti.
uporaba pleonazama Područje Zadarske
županije
(Cirka) oko desetak
Kada razmotrimo Vašu
ponudu, javit ćemo Vam
se.
Dodatne obavijesti
pogledajte u prilogu koji
smo Vam poslali.
Sljedeći sastanak bit će u
petak.
Sljedeći ponedjeljak
održat će se sastanak.
O sastanku radne
skupine naknadno ćemo
obavijestiti.
Zadarska županija
Desetak / oko deset

3. Novinsko-publicistički stil

 Stil javnog priopćavanja koji se jednako ostvaruje u pisanome (jezik novina,

časopisa i drugih tiskovina) i govorenom mediju (jezik radija i televizije).

 Preuzima primat u „distribuiranju” jezičnih inačica, onih prihvatljivih ili manje

prihvatljivih standardnojezičnoj normi (njime se služe novinari, publicisti,
spikeri koji bi trebali biti svjesni odgovornosti koja je posljedica činjenice da
19
 čitatelji, slušatelji i gledatelji svakodnevno prate njihov jezik nerijetko tako
oblikujući svoju jezičnu svijest).

 U okviru novinsko-publicističkog stila ostvaruje se velik broj žanrova nastalih

kao posljedica različitih funkcija novina, radija, televizije (informativne,
promidžbene, pedagoške, zabavne itd.). Okvirno ih se može podijeliti u dvije
skupine:

1. Žanrovi koji obavještavaju (npr. vijest, komentar, intervju, reportaža) –

prevladavaju jednostavne rečenice, nefigurativan i neekspresivan jezik,
ustaljeni izrazi.

2. Žanrovi u kojima su u većoj ili manjoj mjeri prisutne značajke

književnoumjetničkog stila (kratke priče, humoreska, esej, feljton itd.) –
novine za književnost, umjetnost i znanost; zahtijevaju određeno
predznanje i zainteresiranost za znanost i kulturu.

Karakteristike eseja

 Esej je kraća prozna vrsta u kojoj se obrađuje različita tematika, bilo iz života ili
znanosti, na način koji uključuje razmišljanje i zaključivanje, ali također ima i
sposobnost umjetničkog oblikovanja.
 Naziv „esej“ dolazi od francuske riječi essai, što znači ogled. U eseju do izražaja
dolazi osobni stav pisca, njegov izbor problema o kojima piše i njegov vlastiti
način izlaganja i zaključivanja, ali moraju biti prisutne i vrijednosti koje
pripisujemo znanosti i filozofiji: određena dosljednost u zaključivanju, uviđanje
važnosti nekih tema i sklonost prema misaonoj razradi problematike.
 Esej je često posvećen upravo književnosti. Začetnik esejističke proze je Michel
de Montaigne, koji u svojemu djelu „Eseji“ obrađuje najrazličitije teme na način
svojstven esejističkom pristupu.

Esej je osobni osvrt na neku zadanu temu. Kod eseja koristimo stručni rječnik,
ali dajemo i svoj osobni stav (npr. kako mi smatramo da djecu ne bi trebalo na
nešto siliti). Za razliku od eseja u novinsko-publicističkog stila, znanstveni je esej

20
krući i u njemu ima manje osobnog. Kod novinsko-publicističkog stila su jako važni
naslovi.

Primjer uvodne vijesti govorenog medija (televizija)

 Važan su segment ovoga stila novinski naslovi čija je funkcija privući

pozornost čitatelja te da ga sažeto, zanimljivo i inteligentno, pa čak i šaljivo
upozori na glavnu misao članka koji slijedi.

 Dijelom su novinsko-publicističkoga stila i različite mozaične i zabavne emisije

te novinski članci – dopuštena je veća individualna sloboda autora, više
ekspresivnosti, individualnosti, emocionalnosti i figurativnosti. Primjer
novinskog članka iz časopisa Klik.

Pa nek zavist cvjeta kad maličke krenu oblijetati oko vaše nove dike i ponosa
i raspitivati se koji je to lokalni štemeri i fudbaleri crkavaju od autohtonog
domaćeg jela. Pa ih možete pozvati na đir.

Funkcionalni stilovi s manjom podložnosti standardnojezičnoj

normi

1. Književnoumjetnički stil
2. Razgovorni stil

Karakteristike funkcionalnih stilova s manjom podložnosti standardnojezičnoj normi

1. Književnoumjetnički stil

 Najslobodniji i najindividualniji funkcionalni stil nevezan normom koja

određuje standardni jezik (u njemu su prihvatljivi i nerealni gramatički oblici,
npr. žirafnuti u pjesmi Paje Kanižaja; pravopis koji ne prati nužno
interpunkciju, veliko ili malo slovo, itd.).
 Svakako je najslobodniji u izboru leksema (obuhvaća sve lekseme hrvatskoga
jezika: dijalektizme, arhaizme, historizme, neologizme) i načinu oblikovanja
teme.

21
  Pojedina književna djela pisana su na dijalektu ili je dijalekt u funkciji
karakterizacije lika; također obiluju frazemima i poslovicama, npr.

Na moj račun – i sam mi je ništa kaživa – kad je bilo uno privrćanje,

unda jꞌ un trgovaꞌ, pala čoviku sikira u med, bacije džandariju i sad - ꞌko sam,
ja sam! (Budak P., Ognjište, 1995, str.20)

 U književnim se djelima često upućuje na druga djela (intertekstualnost).

 U ovome je stilu najrazvedeniji sustav glagolskih vremena, primjerice uporaba
različitih prošlih vremena u ulomku pripovijetke Đavo u podne Dubravka
Horvatića:

Jedne sam noći, nesmiren i razdražljiv, dugo lutao maksimirskim

šumama da nađem mir, ali nisam ga našao, mira nisam našao. (...) Zastadoh,
a čitavim tijelom razmilješe mi se trnci. Tada progovori glas iz tmine.(...)

Aorist je uporabljen kako bi se istaknuo središnji događaj, dočarao strah i

začuđenost glavnog lika. Autor nas u radnju uvodi perfektom; aoristom, kraćim
oblikom, služi se kako bi pokazao kulminaciju zbivanja i psihičko stanje lika.

2. Razgovorni stil

Razgovorni stil karakteriziraju geste i mimika. Kod poruka emotikoni imaju istu
ulogu kao geste i mimika i uvjetovani su kontekstom. U razgovornom stilu se
svjesno griješi.

 Jednako se ostvaruje i u pisanome i u govorenome mediju.

 Sadržaj razgovornoga stila standardnoga jezika svakodnevni je život, služi za

potrebe svakodnevnog sporazumijevanja, a označuju ga komunikacijska
nepripremljenost, neusiljenost, prirodnost i familijarnost.

 Oblikuje vlastitu gramatiku, npr. Došao sam s autom na posao umjesto Došao
sam autom; Izišao sam se prošetati s mojim sinom umjesto Izašao sam se
prošetati sa svojim sinom itd.

 Komunikacija se unutar razgovornoga stila odvija među sugovornicima koji se

jako dobro poznaju, stoga će obilovati gestama i mimikama u skladu sa

22
 situacijom koju prati, primjerice zamislimo situaciju u kojoj majka govori svojoj
maloljetnoj kćeri:

A: „I sto put sam joj rekla, ona opet po svom”. Ma, vidi ti nje, di si bila do
sad?”

B: (gesta kojom djelomično pokriva usta) „Učila sam kod prijateljice.”

Naime, prema teorijama maloljetnik koji djelomično ili potpuno prekriva usta
rukom uglavnom „mulja”. (Pease, 2002., str. 12.)

 Karakteristike razgovornoga stila vidljive su i u SMS porukama, npr.

…aj izadji tu sam za pet min…Ej stara evo šaljem ti lektiru. Lipe su ti
majice…

 Velik broj poruka upotpunjen je znakovima koji služe kao nadomjestak za

neverbalne oblike usmene komunikacije, npr. Neću ipak doć, umrla mi je baka
 (tuga) – pošiljatelj poruke ovim je simbolom zamijenio mimički izraz lica
kojim se iskazuje tuga.

AKADEMSKO PISMO

Definiciju trebamo parafrazirati, a ne učiti napamet. Važno je zapamtiti da je

ono oblik argumentacijskog diskursa. Sve što kažemo trebamo potkrijepiti bilo
literaturom (istraživanjima drugih) bilo vlastitim istraživanjem.

Diplomski rad ide na repozitorij i tada ga drugi mogu koristiti u svojim

istraživanjima. Prije obrane se provjerava autorstvo. Radovi moraju biti 90%
naši, tj. u cijelom radu se može dogoditi samo 10% preklapanja, možemo imati
max. 10% prepisanih, a ne citiranih rečenica.

Akademsko pismo: opisna definicija

 Akademsko je pismo oblik argumentacijskog diskursa –retorički pothvat

koji se poduzima u akademskoj zajednici radi širenja i prenošenja,
svladavanja i ovjeravanja znanja te podizanja akademskih i stručnih
naziva i akademskih stupnjeva.

23
  Akademsko pismo obuhvaća sve oblike akademskog diskursa kao:
znanstvene i stručne članke, sudjelovanje na simpozijima, recenzije,
izvješća…

 Posebna su vrsta akademskog pisma studentski radovi na preddiplomskome,

diplomskome i poslijediplomskome studiju (eseji, referati, završni i diplomski
radovi, magistarska teza i doktorska disertacija, u rasponu od izbora teme,
prikupljanju literature i izrade bilježaka do pisanja teksta, prezentacije na
seminaru i obrane rada pred povjerenstvom).

Jezik i stil akademskoga pisma

 Pridržavanja gramatičkih i pravopisnih normi hrvatskoga standardnoga

jezika.
 Jezični je standard oslobođen utjecaja konkretnih govornih situacija,
maksimalno je objektivan i neutralan.

Izbor teme

Sedam pravila za izbor teme:

1. da tema odgovara vašim interesima;

2. da poznajete znanstveno područje, polje ili granu iz koje ćete pisati rad (npr.
humanističko područje, grana kroatistika; društveno područje, grana
psihologija…)
3. da je tema nova ili malo obrađivana;
4. da je optimalnog opsega, tj. ni preširoka ni preuska;
5. da ste osigurali vrijeme, prostor (ne možete pisati na plaži, trebate otići u
knjižnicu ili adekvatan prostor za pisanje)
6. da poznajete strane jezike u onom opsegu koliko zahtijeva vaša tema.

Radni nacrt

Istodobno s definiranjem teme izrađuje se nacrt teme. Glavni su dijelovi radnog

nacrta:

24
 1. naslov
2. prethodni sadržaj
3. hipotetični uvod (postavljanje problema, formulacija teze i osnovna
argumentacija)
4. preliminarni zaključak
5. radna bibliografija.

U kraćim akademskim radovima (npr. seminari) dovoljni su naslovi i prethodni

sadržaj.

Izvori

Izvori se mogu prikupiti na ove načine:

 posudbom knjiga u knjižnici
 uporabom knjižničnih fondova
 kupnjom knjiga
 pretraživanjem na mreži
 traženjem dokumenata od autora
 uporabom privatne knjižnice ili zbirke.

Radna bibliografija

Radna bibliografija obuhvaća sve izvore koje smo otvorili, a nismo citirali u
svom radu. Literatura su svi izvori koje smo citirali i parafrazirali. Nakon što
osmislimo temu, zajedno s mentorom dajemo neke pretpostavke. Zatim trebamo
iščitati literaturu. Kada naiđemo na nešto atraktivno, to zabilježimo za ubuduće, npr.
definiciju nečega ili nešto što će nam biti korisno za neko poglavlje. Svi ti izvori čine
radnu bibliografiju. Literatura se navodi na kraju rada. Mora sadržavati ime i prezime
autora, naziv djela, mjesto, izdavača i godinu izdanja. Također mora biti točno
navedena i stranica kod citiranja. Navođenje literature mora biti ujednačeno. Zato
odmah zapisujemo bibliografiju vodeći računa o stilu kojega smo odabrali.

 Radna bibliografija je prethodni nepotpuni popis literature, nastao na temelju

prikupljenih informacija o temi.
 Već u ovoj fazi valja se odlučiti za citatni stil i dosljedno ga primjenjivati.

25
  Navode se svi relevantni podaci: prezime i ime autora, naslov, mjesto,
nakladnik, godina izdanja knjige ili časopisa (svezak, broj), ovisno o tipu
publikacije i odabranom citatnom stilu.
 Popis se može raditi na klasičan način ili na računalu u posebnoj datoteci
(jedinice se upisuju abecednim redom, tako da se raspored može lako
mijenjati).

Oznake i klasični katalozi

Sve publikacije, bilo da su objavljene u tiskanom bilo elektroničkome i mrežnom

obliku, imaju oznaku CIP – međunarodni identifikacijski sustav za razvrstavanje i
prepoznavanje građe preko različitih elemenata. Donosi ove podatke:
 UDK (Univerzalna decimalna klasifikacija po stručnim područjima) – pod ovom
oznakom se katalogiziraju knjige u knjižnici
 Naslov publikacije
 Ime autora, urednika
 Podatke o izdanju
 Podatke o materijalnom opisu publikacije (broj stranice, ilustracije i sl.)
 ISBN (Internasional Standard Book Number - međunarodni serijski broj za
knjige, za Hrvatsku 953)
 ISSN (Internasional Standard Serial Number)

PISANJE AKADEMSKOG TEKSTA

VAŽNO - Autori znanstvenih tekstova trebali bi paziti na:

1. primjerenost teksta (čitatelju, prigodi, djelu u kojemu se objavljuje);

2. ujednačenost (pri uporabi naziva, jezičnu ujednačenost, ujednačenost pri
uporabi brojeva, kratica, simbola itd.);
3. uravnoteženost među dijelovima teksta;
4. usustavljenost i povezanost svih dijelova teksta;
5. kratkoću i živost u izražavanju, ukoliko je moguće.

Pisanje akademskog teksta sastoji se od tri faze:

1. rana faza: istraživačko pisanje u sklopu radnog nacrta
2. srednja faza: revizija radnog nacrta i pisanje prve verzije teksta

26
 3. kasna faza: revizija prve i pisanje konačne verzije teksta

Struktura akademske proze

Makrojedinica Obvezni dijelovi Neobvezni dijelovi

PRETHODNI DIO Naslov Posveta
Sadržaj Moto
Popis ilustracija
OSNOVNI TEKST Uvod
Tijelo teksta
Zaključak
ZAVRŠNI DIO Bibliografija Dodatci
Literatura Rječnik manje poznatih
Sažetak riječi
Ključne riječi Popis suradnika
Bilješke na kraju teksta

Naslov i sadržaj dolaze na početku. Prethodni dio obuhvaća sve što je prije
rečeno o našoj temi. Kod pisanja se uvijek vraćamo na NASLOV našega rada
kako ne bismo otišli u širinu.
 NASLOV mora biti točan, informativan, jasan, jezično besprijekoran,
primjereno kratak
 SADRŽAJ, uglavnom dolazi na početku
 UVOD, 10 % ukupnog osnovnog opsega teksta
 TIJELO TEKSTA, mjesto u kojemu se izlaže i razrađuje tema te izvodi
argumentacija – navode razlozi, citati, činjenice, statistički podaci i sl.), opseg
mu je 80-85 % osnovnog teksta
 ZAKLJUČAK, samostalna misaona i strukturna cjelina u kojemu se formulira
glavna ideja ili teza cijelog rada
 BIBLIOGRAFIJA – popis svih relevantnih izvora za temu, a LITERATURA
popis korištenih izvora

Načini strukturiranja odlomka

 Prosječna duljina odlomka uzima se pet do petnaest redaka iako ovisi o

glavnoj ideji i prostoru.

27
  Dvije su osnovne tehnike obilježavanja odlomka: s uvlakom (tri do pet
mjesta od početka retka) i bez uvlake. Ako radite uvlake, odlomke ne treba
odvajati dvostrukim proredom. Pri tom se prvi redci u svim odlomcima pišu s
uvlakom.

Struktura odlomka:
1. uvod
2. tijelo odlomka
3. zaključak

Svako poglavlje diplomskog rada je kao mini seminar i mora imati uvod,
razradu i zaključak. Slijedimo pravilo 10%, 80%, 10%. Tema (razrada) mora
obuhvatiti 80% rada. Zaključak mora biti samostalno oblikovana misao, npr.
Prema navedenom autorima pedagogija je to i to… Poglavlja rada moraju biti
međusobno povezana. Npr. u zaključku prethodnog poglavlja kažemo: …može
uključivati to i to, međutim, u slijedećem poglavlju imat ćemo to i to.
VAŽNO – Uvijek se vraćati na konektore po vrstama riječi i jezičnim
konstrukcijama.
Kod pisanja diplomskog (znanstvenog) rada ključni pojam je
ARGUMENTACIJA.

1. Uvod

 Daju se osnovne napomene u vezi s radom, primjerice stručni i znanstveni

okvir obrađene teme
 Ukratko se opisuje tema rada bez isticanja zaključka

2. Središnji dio – obrada teme rada

 odnosi se na stupanj ovladanosti temeljnim znanjima iz područja iz kojega se

piše rad
 poglavlje najčešće ima naslov identičan naslovu seminarskog rada
 Referiranje u glavnom djelu seminara – citiranje i parafraziranje

Načini strukturiranja teksta i rečenica unutar odlomka

Važnu ulogu igraju konektori – riječi, frazemi i konstrukcije, koji služe za
organizaciju teksta, tj. povezivanje ideja unutar odlomka i među odlomcima.

28
Konektori po vrstama riječi i jezičnim konstrukcijama :
 Osobne zamjenice trećeg lica: Ničeg sličnog nema kod usmenog pjesništva.
Ono ne uspostavlja nikakav odnos prema drugim književnim formama (…)
(Pavličić, 1983: 550)

 Pokazne zamjenice: (…) u umjetničkoj književnosti nema gotovih stilskih

formula kao u usmenoj, ali zato postoje konvencionalne stilske situacija (…).
Te konvencije (…) (558)

 Čestice: Ipak, uloga kazivača u ostvarivanju umjetničke dimenzije pjesme

očito je veoma velika. (545)

 Izrazi poput dakako, doista, međutim, na primjer, prema tome, stoga itd.:
Doista, piscu-stvaraocu epa u kompozicijskim problemima

 Frazeologizirani izrazi: Strogo uzevši, svaki ep govori o nečemu drugom

(…) (541)

3. Zaključak

 Na 1 kartici teksta iznosi se glavni rezultati rada s osobnim komentarom

 Ne smiju se iznositi činjenice kojih nema u glavnom poglavlju rada

Univerzalne zakonitosti znanstvenog diskursa:

1. objektivnost (umjesto subjektivnosti i ekspresivnosti)

2. apstraktnost (umjesto konkretnosti i kontekstualnosti )
3. jasnoća i preciznost
4. sažetost (misao ili informacija iznose se što kraće i ekonomičnije)
5. logičnost (povezanost pojmova unutar rečenica, rečenica u odlomak, odlomak u
poglavlje)
6. strukturiranost (jasna podjela na poglavlja, potpoglavlja, odlomke, povezivanje
svih elemenata u cjelinu)
7. ustaljeni izrazi (umjesto stilskih figura i originalnosti )
8. citatnost i dokumentiranost (misao ili informacija moraju biti praćene izvorima)

29
Jezik i stil akademskog diskursa

U akademskom diskursu susreću se tri strategije govornoga subjekta:

1. Iskazi bez govornog subjekta (treće lice jednine i autorsko „se” – strategija
se odnosi na opće tvrdnje u ime trećeg lica i bezlične konstrukcije u cilju
neutralnosti iskaza: Povijest romana potvrđuje opće iskustvo da u životnoj praksi,
u načelu, stvari (…) (Žmegač, 1987:9); „U članku se govori o …”, U ovome se
radu izlaže…”
2. Govorni subjekt u prvom licu množine: Autorsko „mi”: „Prvo ćemo istražiti…”
3. Govorni subjekt u prvome licu jednine: Autorsko „ja”: „Pojam stilske
formacije svjesno sam prvi put upotrijebio u članku (…)” (Flaker, 1976:11)

 U znanstvenom tekstu vrijeme nije bitno, zahtijeva se glagolski oblik koji

je neutralniji. To je prezent koji se upotrebljava i za prošlost, sadašnjost i
budućnost, tzv. svevremenski prezent

Neke kategorije radova

 IZVORNI ZNANSTVENI RAD sadrži originalne teorijske ili praktične rezultate

istraživanja.
 PRETHODNO PRIOPĆENJE sadrži jedan ili više novih znanstvenih podataka,
ali bez dovoljno pojedinosti koje bi omogućavale provjeru kao kod izvornih
znanstvenih radova. U priopćenju se mogu dati rezultati eksperimentalnog
istraživanja, odnosno istraživanja koje je još u tijeku, rezultati kojih, zbog
aktualnosti, traže brzo objavljivanje.
 PREGLEDNI ČLANAK sadrži cjelovit prikaz stanja i tendencije razvoja
određenog područja teorije, metodologije ili primjene s kritičkim osvrtom ili
procjenom. Citirana literatura mora biti dovoljno cjelovita da omogućuje dobar
uvid i uključivanje u prikazano područje.
 STRUČNI ČLANAK ne mora biti vezan uz originalna istraživanja već sadrži
doprinos primjeni poznatih znanstvenih istraživanja te njihove primjene u
praksi.
 IZLAGANJE SA ZNANSTVENOG SKUPA je priopćenje podneseno na
znanstvenom skupu i prezentirano u pisanom obliku koje ne ulazi ni u jednu
od prethodnih kategorija.

30
  ISKUSTVA IZ PRAKSE je prikaz praktičnog iskustva te je izvan prethodne
kategorizacije.

OPĆA GOVORNIČKA PRAVILA

1. RETORIČKI GOVOR USMJEREN JE PREMA PUBLICI. Njegova je vrijednost

učinak u slušačima.
2. Zato ne govori „lijepo“, nego svrhovito!
3. Prije govora upoznaj publiku, a za vrijeme govora misli na nju!
4. Za vrijeme govora gledaj slušače primjereno!
5. Ne skrivaj se dok govoriš!
6. Prije govora izreci sebi u jednoj (jednostavnoj i izjavnoj) rečenici što hoćeš reći
drugima!
7. To što želiš reći, reci triput: reci o čemu ćeš govoriti, govori i na kraju reci o
čemu si govorio!
8. Javni govor troši vrijeme koje nije samo tvoje.
9. Ne brzaj, nego krati!
10. Krateći nikad ne izostavljaj primjer!
11. Tri su redovna „začina“ govora: primjer, točka humor i efektni završetak.
12. Veličine (brojeva) izrazi usporedno i svrhovito!
13. Ne čitaj, nego govori!
14. Ne govori bez pripreme, ali govori kao da taj trenutak smišljaš!

Kod govora se ne smije brzati – umjesto toga treba govor skratiti

Umjesto brojki je bolje reći npr. većina. Treba izbaciti brojke iz govora čak ako
govorimo o statistici.
Govor tijela je također važan. Možemo vježbati pred ogledalom.
Prije govora trebamo „prenaučiti“ građu, biti sigurni u to što govorimo
Nije dovoljno samo prenijeti informaciju već trebamo odabrati riječi kojima se
koristimo. Trebamo voditi računa kome držimo govor, truditi se ne brzati u govoru, ali
i voditi računa o vremenu slušatelja. Pritom nam može pomoći prisjetiti se lošijih
govornika: govore ujednačeno, teško oblikuju rečenice, jednolični su, ponavljaju se.
Dobar govornik zna o čemu govori, prati slušateljstvo, napravi pauzu kada vidi da se
slušateljstvo umorilo (npr. ispriča anegdotu).

31
Vrijeme govora:

1. Psihološka sadašnjost – perceptivno određuje jednu rečenicu

2. Brzina – točna je kada je ona shvatljiv govorni znak ili prikladno korito
informacijskog protokola
3. Ritam – nejezična, govorna sintaksa
4. Trajanje – npr. predavanja traju od 50 do 60 minuta
5. Društveno vrijeme – poštivati činjenicu da i drugi imaju pravo na govor.
Sramežljive treba bodriti na govor, znati kada nije dobro govoriti.

Kada nešto prezentiramo (obrana diplomskog) najprije u nekoliko rečenica damo

uvod, pa onda prijeđemo na bit (vlastito istraživanje) i nakon toga kratak zaključak.
Uvod treba biti vrlo kratak kao i zaključak. Razrada se mora ticati isključivo teme.

Kompozicija govora

1. Uvod
2. Glavni dio
3. Zaključak

Ovakvu kompoziciju treba imati i sve što pišemo: seminar, diplomski rad, mail koji
upućujemo profesoru…

1. UVOD
Zaglavlje: pozdravljanje,
predstavljanje,
oslovljavanje.

Predgovor: Stvaranje naklonosti prema govorniku, stvaranje

zanimanja za temu.
2. GLAVNI DIO
Priča
Razdioba
Iznošenje (razlozi)
Potkrjepljenje
Pobijanje
3. ZAKLJUČAK
Sažetak
Poziv

32
 Efektni završetak
Zahvala (i/ili isprika)

Govor tijela jednako je važan.

Govor tijela važan je kao i način komuniciranja. Naime, body language ima velik
utjecaj na prenošenje informacija i stvaranje dojma o osobi. Vodite računa o
slijedećem:
 Gledajte osobu s kojom razgovarate u oči.
 Izgovarajte riječi jasno i dovoljno glasno. Ton vašeg glasa mora istaknuti
važniji dio govora.
 Navedite primjere za svaku vašu tvrdnju. Naime, činjenice se lakše pamte
ako se navedu primjeri.
 Pripremite se za vašu prezentaciju. Primjerice, vježbajte govor kod prijatelja
ili gledajući sebe u ogledalu. na taj ćete način uvidjeti što trebate mijenjati.

CITIRANJE i PARAFRAZIRANJE

CITATI (od lat. cito – navodim) doslovno su preuzeti dijelovi tuđeg teksta.

ODLIKE I MANE ZNANSTVENIH CITATA

 Referentnost – moraju se odnositi neposredno na temu;
 Točnost – preuzimaju se točno u onom obliku u kojem su u izvornom tekstu;
 Obilježenost – svi citati moraju biti obilježeni navodnicima, tipom slova i sl.
 Funkcionalnost – u funkcionalnoj argumentaciji ideja
 Inkorporiranost – citati se ugrađuju u vlastiti tekst

Kvalitetni diplomski rad ima puno citata i parafraza. Naš tekst na kojem radimo je
matični tekst. U njega trebamo uklopiti citate i parafraze na način da tekst ostane
smislen, povezan i teče fluidno. Treba izbjegavati duge citate. Ne bi smjeli biti duži od
3 do 5 redaka, a maksimalno do 5 redaka. Ako je nešto jako korisno, a samo po sebi
jako dugo, tada citirani tekst izdvajamo uvlačenjem odlomka (uvlačenje margine, font
odlomka 11 i cijeli citat je u zasebnom odlomku).

33
Isticanje

Isticanje se postiže na dva načina:

1. Stavljanjem citiranog teksta u navodnike (ako je citirani tekst kraći od tri do pet
redaka)
2. Izdvajanjem citiranog teksta u zasebni odlomak, uvlačenjem tog odlomka
prema desnom rubu stranice (1 do 2 cm u odnosu na matični tekst) te
smanjivanjem proreda i veličine slovnog znaka (fonta). (ako je citirani tekst duži
od tri do pet redaka).

Mehanika uklopljenih citata

 Uklopljeni citati odvajaju se od vlastitoga teksta navodnicima.

 Uvode se autorovim imenom i riječima poput tvrdi, po, po mišljenju, kao što
definira, navodi, obrazlaže.
Aleksandar Flaker definira pojam stilskih formacija kao „velika, povijesno
nastala stilska jedinstva.“ (autor godina dvotočka stranica) – NEMA ZAREZA!!!

 Kad se citat uvodi zavisnom rečenicom, ta se rečenica odvaja zarezom.

Kao što definira Aleksandar Flaker, stilske su formacije „velika,
povijesno nastala stilska jedinstva.“ (autor godina dvotočka stranica)

Primjer dobro uklopljenog citata

Obrazlažući transdisciplinarnu definiciju osjećaja pripadanja, Mahar i suradnici

navode kako je osjećaj pripadanja „subjektivni osjećaj vrijednosti i poštovanja koji je
formiran u recipročnim odnosima s drugima u procesima dijeljenja zajedničkih
iskustava, uvjerenja i osobnih karakteristika.“ (Mahar i suradnici 2012:6).

VAŽNO je biti dosljedan. Nema pravila pišemo li točku unutar ili izvan
navodnika, ali do kraja teksta trebamo koristiti formu koju smo odabrali: ili uvijek
prije navodnika na kraju rečenice ili uvijek nakon navodnika.

Opće pravilo citiranja

 Nespretno, neopravdano ili preobilno umetanje dijelova drugih tekstova u vlastiti

tekst obilježje je lošeg akademskog stila.

34
 Ako je autor akademskog rada u nedoumici treba li tuđi (ili čak vlastiti) tekst
citirati ili parafrazirati, parafraza je u pravilu bolja opcija.

Uvijek moramo koristiti uvođenje u parafrazu ili citat. Npr. kod parafraziranja
uvodimo s: Autor članka ističe da (dalje prepričavamo svojim riječima)

Parafraziranje i parafraze

Parafrazirati znači da tuđe ideje i argumenti nisu preneseni od riječi do riječi (citati)
nego prepričani vlastitim riječima.

Uvjet dobre parafraze je da smo mi razumjeli ono što parafraziramo. Mora nam
biti kristalno jasan zaključak onoga čije misli prepričavamo vlastitim riječima.

Kako se parafrazira?
 Tuđe se riječi zamjenjuju vlastitima.
 Točno se prenosi smisao tuđe ideje.
 Parafraze se ne obilježavaju kao citati navodnicima, ali se navode podaci o
autoru, godina izdanja, i to ovisno o citatnom stilu (Oxfordski ili Harvardski)
 Važno je pročitati tekst koji se parafrazira, prepriča se vlastitim riječima,
ponovno provjeri jesu li sve sintagme vaše.

Primjer indirektnog parafraziranja (dva autora različitih radova, a slične teme)

Mnogi teoretičari nastoje objasniti zašto je dojenačka pretilost uzrok povećanom

riziku od pojave različitih vrsta bolesti u odrasloj dobi (Briggs 1993; Orwell 1994).

Navođenje literature ili bibliografije

 navodi se na kraju akademskog rada

 sadrži cjelovite bibliografske podatke o izvorima na koje je autor u samom
tekstu skraćeno uputio čitatelja
 jedinice se navode abecednim redom, prema prezimenu prvog autora

Citatnice

 Bibliografske bilješke u kojima se donose podatci potrebni za

identifikaciju izvora.

35
Vrste citatnica:
fusnote – bilješke pod tekstom
tekstnote – bilješke u tekstu
endnote – bilješke na kraju teksta

Citatni stilovi

Najpoznatiji citatni stilovi su:

1. Oxfordski stil
2. Harvardski stil
3. IEEE (numerički)

 Citatni se stilovi razlikuju po znanstvenim područjima, primjerice društvenim je

znanostima uobičajen harvardski stil, dok je humanističkima oxfordski citatni
stil.

OXFORDSKI CITATNI STIL

Osnovne značajke:

 Bibliografski podaci donose se u fusnotama

 Bibliografske jedinice počinju autorovim imenom i naslovima
 Da se ne bi ponavljali već navedeni podaci, bilježe se kratice: ibid, i dr., usp i
sl.

Primjer navođenja citata:

a) knjiga:

Matijević, Katarina: Progovorimo lako – Pokaži mi kako, Velika Gorica: Planet

Zoe, 2019, str. 10.

b) članak s jednim ili više autora:

Nenadić-Bilan, Diana: Stavovi roditelja o zlouporabi droga i potrebi predškolske

prevencije ovisnosti, Magistra Iadertina, Vol. 13., No. 1., 2018, str. 105 – 122.

Bedeković, Vesna; Šimić, Marija: Razvijanje interkulturalne kompetencije u ranom

i predškolskom odgoju, Magistra Iadertina, Vol. 12., No. 1., 2017, str. 75 – 90.

36
c) članak iz zbornika radova:

Jergović, Blanka: Modeli društvene odgovornosti novinara, Mediji i društvena

odgovornost (ur. Danijel Labaš), Zagreb: Biblioteka komunikologija, sv. 3., 2010,
str. 13 – 29.

d) članci s interneta:

Labaš, Danijel; Grmuša, Tanja: Istinitost i objektivnost u informaciji i društveno

štetne komunikacijske forme, Kroatologija, Vol. 2., No. 2., 2011, str. 87 – 122,
preuzeto sa http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak-jezik=119616,
pristup ostvaren 24. kolovoza 2012.

Vrste fusnota

1. bibliografske ili dokumentarne

2. objasnidbene ili eksplikativne

Kraćenje fusnota

 kraćenjem bibliografskih podataka

autor – prezime i broj stranice: Frangeš, 327

autor-naslov – ako autor ima više naslova – prezime, naslov djela i broj stranice:
Frangeš, Povijest hrvatske književnosti, 327

Flaker, Stilske formacije, 107 (prvi izbor)

Ibid. (isti izbor)
Ibid., 183. (isti izvor, različita stranica)
Žmegač, književnost i povijest društva, 91 (novi izvor)
Flaker, op. cit., 295 (stari izvor I, razl. stranica)
Žmegač, loc. cit., (stari izvor II, ista stranica)

 Ukoliko je riječ o parafraziranju teksta , tada se također navodi stranica koju

parafrazirate, ali se ispred bibliografije stavlja kratica Usp. = usporedi, a na kraju
stranica ili više njih na koje se upućuje.

37
 Usp. Nenadić-Bilan, Diana: Stavovi roditelja o zlouporabi droga i potrebi
predškolske prevencije ovisnosti, Magistra Iadertina, Vol. 13., No. 1., 2018, str.
122.

HARVARDSKI CITATNI STIL

Osnovne značajke:

 Unutartekstni navodi (oxford ide u fusnote, a harvard u tekst).

 Na kraju teksta popis literature
 Poredak jedinica u literaturi: autor –godina

Tekstnote

 sve bibliografske bilješke u zagradama kojima se u sklopu teksta upućuje na

literaturu (bilješke unutar teksta)
 sadrže tri podatka:
prezime autora
godinu izdanja
broj stranice

Važno – nema zareza iza prezimena autora!!!

Primjer navođenja citata:

Kod navođenja literature svi su parametri odvojeni točkama (nema zareza).

Naslovi su kod ovoga stila u kurzivu.

38
a) Knjiga:
 jedan autor:
Prezime, inicijal(i) autora. godina izdavanja. Naslov: podnaslov. Podatak o
izdanju. Nakladnik. Mjesto izdanja.
Vukojević, Luka. 2009. Izražavanje pojedinačnih odnosa u hrvatskome
standardnom jeziku. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Zagreb.

 do tri autora:
Vukušić, Stjepan; Zoričić, Ivan; Grasselli-Vukušić, Marija. 2007. Naglasak u
hrvatskome književnom jeziku. Nakladni zavod Globus. Zagreb.

 više od tri autora:

Amidžić-Peročević, Katica i dr. 1994. Oporezivanje dohodaka i dobitaka. RRiF.
Zagreb.

 bez podataka o autoru (navodi se urednik ili priređivač):

Obrada jezika i prikaz znanja. 1993. Ur. Tkalac, Slavko; Tuđman, Miroslav.
Zavod za informacijske studije. Zagreb.

 više izdanja:
Barić, Eugenija i dr. 1990 15. Gramatika hrvatskoga književnog jezika. Školska
knjiga. Zagreb.

 više izdavača:
Kaštela, Slobodan. 2008. Prometno pravo. Školska knjiga – Fakultet
prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb.

 više mjesta izdanja:

Zgusta, Ladislav. 1971. Manual of Lexicography. Academia – Mouton. The
Hague – Paris – Prague.

Više izdavača i više mjesta izdanja se odvajaju crticama!!!

b) Časopis:
Petrić, Lidija; Pranić, Ljudevit. 2010. Ekološka svijest u hrvatskoj smještajnoj
industriji. Acta Turistica Nova 4/1. 5–21.
(4/1 – četvrta godina izlaženja, broj prvi. 5-21. – raspon stranica)

39
 Razlika između časopisa i knjige – Naslov knjige koju navodimo je u kurzivu,
dok naslov članka iz časopisa kojega navodimo nije u kurzivu. Kurzivom je u
ovom slučaju napisan naslov časopisa. Kod članka iz časopisa se navodi i raspon
stranica. – O ovome treba voditi računa

c) Zbornik:
Vince, Jasna. 2010. Nominativ prema ostalim padežima. Sintaksa padeža:
Zbornik radova znanstvenoga skupa s međunarodnim sudjelovanjem Drugi
hrvatski sintaktički dani. Ur. Birtić, Matea; Brozović Rončević, Dunja. Institut za
hrvatski jezik i jezikoslovlje. Zagreb.

Časopis ne treba imati navedenog urednika, a zbornik treba. Treba razlikovati

autora članka od urednika (urednik nije autor knjige, odnosno članka). Naslov
zbornika (a ne članka) je u kurzivu. Urednici su, ako ih je više, odvojeni točkom-
zarezom. Na kraju je izdavač i mjesto izdanja.

Ako koristimo članak iz časopisa kojeg smo pronašli npr. na Hrčku (časopis
koji izlazi u tiskanom izdanju, ali ga možemo naći i online), navodimo na isti
način kao i časopis, jedino na kraju kopiramo link i navedeno kada smo
pristupili.

d) Mrežna i elektronička vrela:

 tekst na mrežnoj stranici:

Radić, Drago. Informatička abeceda. Split.
http://www.informatika.buzdo.com/index.html (pristupljeno 11. travnja 2010.).

Ako se dogodi da nađemo dobar članak na internetu, a da on nema

navedenog autora, tada ga također možemo koristiti. U tom slučaju navodimo
samo naslov, odnosno one podatke koje imamo, kopiramo link i navedemo
kada smo pristupili (pristupljeno…).

 rad u elektroničkome časopisu:

Udiljak Bugarinovski, Zrinka; Pavelić, Damir. 2002. Informatizacija Knjižnice i
dokumentacije Ekonomskog fakulteta u Zagrebu i edukacija korisnika.
Edupoint. CARNet. Zagreb. 1–7.

40
 http://edupoint.carnet.hr/casopis/broj-04/clanak-01/ekonomski.pdf
(pristupljeno 14. svibnja 2003.).

 elektronički medij (CD-ROM, DVD-ROM i slično):

Lešković Česmadžiski, Mirjana. 1999. Uloga i značenje sajamskog nastupa
[CD-ROM]. Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb.

e) kvalifikacijski radovi:

 diplomski rad:
Leščić, Ivana. 1997. Ekstracelularna lipaza bakterije Streptomyces rimosus:
izolacija i karakterizacija. Diplomski rad. Prirodoslovno-matematički fakultet
Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb. 58 str.

Navođenja u tekstu ili tekstnote

Tekstnote su sve bibliografske bilješke u zagradama kojima se u sklopu teksta

upućuje na literaturu (bilješke unutar teksta).

Sadrže tri podatka:

prezime autora
godinu izdanja
broj stranice

 citiranje jednog autora

(Karabalić 2010: 139)

 citiranje dvaju autora iste knjige i raspon stranica

(Silić i Pranjković 2005: 97–99) – (navodi se koristeći „i“ između autora)

 citiranje više autora iste knjige

(Birtić i dr. 2012: 297)

 parafraziranje više autora iste knjige

(Vukušić, Zoričić i Grasselli-Vukušić 2007) – (zadnji autor se navodi nakon „i“)

41
 parafraziranje jednog autora
(Silić 2006)

Kod citiranja se navodi, a kod parafraziranja ne navodi broj stranice. U ovom stilu se
u tekstnim navodima dva i više autora odvajaju zarezima, odnosno s „i“, a u popisu
literature točka-zarezom. Za seminar kod prof. Vrsaljko trebamo zanemariti zarez
nakon autora i točku nakon godine (bez točki i zareza).

POSEBNI SLUČAJEVI:

 dva autora s istim prezimenom – prije prezimena piše se inicijal imena (ovo
se piše iznimno, samo ako se dogodi da imamo sva autora s istim prezimenom)
(S. Novak 1968: 71)
(S. P. Novak 1997: 171)

 više autora – piše se prvo prezime pa kratica i dr.

(Mihanović i dr. 1993:14)

Ako se u naslovnici neke knjige navode svi autori, onda ne moramo u literaturi
navoditi sve autore nego samo prva tri i staviti i dr., a u citiranju je dovoljno navesti
samo prvog autora.

 ako je autor objavio više radova u istoj godini

(Pavličić 2010a: 43)
(Pavličić 2010b: 55)
Onaj rad koji je prvi objavljen u toj godini ima oznaku a, a oznaku b onaj koji je
objavljen drugi.

 kad se općenito upućuje ili sažima ne navodi se broj stranice

(Žmegač: 2006)

42
Sekundarne reference

Pozivate se na rad čiji original (primarni izvor) niste iz bilo kojeg razloga mogli
pročitati, nego ste u radu drugog autora naišli na njegovu referencu – takav rad
postaje tzv. sekundarna referenca i kao takvog ga je potrebno navesti:

Whitehead (1912) kako je navedeno u radu Russella (1975) objašnjava…

Whitehead (1912) prema Russell (1975: 72) objašnjava…

Sekundarna referenca je kada citiramo nekoga koga je autor naše knjige (koju
navodimo) već citirao. Preporučljivo je, ako ikako možemo, dići original i citirati iz
njega jer je to primarni izvor. Ako ne možemo doći do originala, citiramo kao
sekundarni izvor.

Na prvom mjestu tada navodimo onoga čiji je citat, a na drugom mjestu autora
u čijoj knjizi smo našli taj citat (knjigu koju imamo u ruci). To je najbolje vidljivo
prema godinama izdanja: prvi ide stariji, a drugi noviji naslov (autor).

U popisu literature, ako koristimo sekundarnu referencu, nije potrebno navoditi

primarni izvor (autora kojeg smo citirali, u ovom primjeru Whiteheada) već samo
autora iz čije smo knjige citirali. U nekoj literaturi se navodi da je u popisu
literature potrebno navesti oba izvora (i primarni i sekundarni) i to nije pogrešno, ali
mi za ovaj kolegij to ne trebamo.

NAVOĐENJA U TEKSTU

 U slučaju da se citirani tekst citira prema nematičnom izvoru, tj. ako se preuzima
od autora koji nije autor dotičnog teksta (nego ga je i sam citirao, tj. preuzeo od
nekog drugog autora), tada se u zagradama navode prezimena obaju autora: i
prezime citiranog autora i prezime autora publikacije prema kojoj je tekst citiran, s
time da se ispred prezimena potonjeg autora dodaje oznaka »prema« ili »citirano
prema« s dvotočkom. (Iza prezimena, kao inače, slijedi godina objave i broj
stranice.)

 Definicija etike koju daje Albert Schweitzer (1929.), švicarski liječnik i jedan od
najvećih dobrotvora prošlog stoljeća, glasi: »Etika [...] se sastoji u tome da ja
spoznajem nužnost [...] jednakog strahopoštovanja pred svakom voljom za

43
 životom kao i pred svojom vlastitom. Time već imam potrebno temeljno načelo
moralnosti. Dobro je održavati i njegovati život; zlo je uništavati i sprječavati
život.« (prema: Singer, 2002: 212).

NAJČEŠĆE POGREŠKE I STILSKA PITANJA

Prisjetimo se!!

 Položaj naslonjenica
Kada se o položaju riječi u rečenici ne vodi računa, tada tekst ne teče fluidno,
nešto iskače. Npr. Oni su se dogovorili umjesto dogovorili su se.

 Posvojni pridjev na –ov, -ev, -in, -ljev (ne Frangešovog djela nego Frangešova
djela – spomenuti pridjevi sklanjaju se po kraćoj sklonidbi)
Treba razlikovati određeni i neodređeni oblik posvojnih pridjeva. Ako ništa
ne znamo o nekom pojmu, onda ćemo koristiti neodređeni oblik pridjeva.
Npr. ako ne znamo koje je to Frangešovo djelo, jesu li to Stilske formacije,
Umijeće književnog teksta ili neko drugo djelo, tada ne koristimo ovaj duži
oblik (Frangešovog) nego Frangešova.
Npr. Mi ne znamo koje je marke neki auto, je li Ford ili Audi, znamo samo da je
crveni. Pravilno je reći Vidi crvena auta. Međutim, u razgovornom jeziku svi ćemo
reći Vidi crvenog auta što je pogrešno.

U znanstvenim tekstovima sve stvari su još u začetcima određenosti i zato

koristimo kraći oblik (znači Frangešova).

 Njen i njezin (ne U njenom djelu…nego U njezinu djelu)

 „Dugi” i „kratki” pridjevski oblici (suvremenoga hrvatskoga književnog jezika)

44
 Uvijek je bolje koristiti duže oblike, znači ne suvremenog hrvatskog nego
suvremenoga hrvatskoga književnog jezika. Duži navesci su odraz ozbiljnijeg
stila.

 „Dalikanje” (ne Da li vam je ta tema jasna nego Je li vam ta tema jasna?)

Izbjegavamo „dalikanje“ bilo u znanstvenim tekstovima bilo u seminarima bilo u
mailovima. (Ne Poštovana profesorice, da li smijem sudjelovati na predavanju?
nego Poštovana profesorice, smijem li…?)

 Pisanje „jata”
Svakako moramo vidjeti imamo li spelling checker i instalirati ga kao bismo
izbjegli tipfelere, pogreške s -ije, -je, č i ć i dr.

 Pisanje zareza:

 zarezom se ne odvajaju tekstni konektori naime, nakon, toga, no, pak,

stoga, također;
Međutim, tekstne konektore možemo odvojiti zarezom, ovisno o kontekstu
rečenice. Ako nastavljamo neku priču, a ne izdvajamo nešto i ne pravimo
konfrontaciju sa prethodnim zaključkom, onda ne trebamo pisati zarez. Ako
radimo konfrontaciju s prethodnom rečenicom, onda pišemo zarez nakon
konektora (naime, nakon, toga, no, pak, stoga, također).

 zarezom se odvajaju inverzije npr. Vrativši se u Zagreb, Matoš je …

Npr. Budući da se dijete nije kroz dva do tri tjedna adaptiralo na vrtić, roditelji su
dužni konzultirati stručnu službu. Kad god smo rečenicu započeli veznikom,
odvajamo ju zarezom. Kako ćemo znati je li veznik na pravom mjestu? Kada
okrenemo rečenicu, rečenica i dalje ima smisla.

 zarezom se odvajaju naknadna objašnjenja prethodnog sadržaja, osobito

nakon izraza to jest, stoga, odnosno i sl.

 Pravopisna mehanika (pisanje razmaka nakon imena npr. ne A.G.Matoš nego

A. G. Matoš)
Često se javljaju i greške pravopisne mehanike kod pisanja zareza: zarez se
piše neposredno nakon riječi (a ne riječ razmak zarez razmak riječ)

45
 Pisanje razmaka i nepotrebna bjelila su velika boljka seminarskih radova.
Ako smo završili neko poglavlje seminara i ostala nam je gotovo cijela stranica,
onda trebamo napraviti prored od tri – četiri reda i krenuti na slijedeće poglavlje.
Diplomski radovi imaju veće cjeline i tada ostavimo pola kartice i krenemo na
drugu stranicu, odnosno na slijedeće poglavlje.

 Sakanje – pogrešna uporaba prijedloga s/sa: prijedlog sa se piše ispred

riječi koje započimaju sa slovima s, z, š, ž te teže izgovorljivih suglasničkih
skupova kao ps, pt itd.
Primjer: S odgojiteljem, S djetetom, a ne Sa odgojiteljem, sa djetetom.

U hrvatskom jeziku nema „sakanja“, „kakanja“ i „dakanja“

46