GOSPODARSKA DIPLOMACIJA

Ivana Balić

SAŽETAK

Predmet koji se analizira jest gospodarska diplomacija. Gospodarstvo je uz politiku najvažniji

aspekt diplomacije. Gospodarska diplomacija je grana diplomacije, odnosno određeni oblik
diplomatske aktivnosti koji se provodi među državama i između država i drugih sudionika na
globalnom tržištu s ciljem povećavanja domaće trgovine te izvoza, privlačenjem stranih ulaganja
u matičnu državu te sudjelovanjem u radu međunarodnih gospodarskih organizacija. Analizirana
je i gospodarska diplomacija Republike Hrvatske. Rezultati provedenih istraživanja pokazuju da
gospodarska diplomacija Republike Hrvatske nije učinkovita te da bi se njezina negativna ocjena
trebala poboljšati provođenjem značajnih i konkretnih promjena, uključivanjem domaćih
poduzetnika u njezino kreiranje i provođenje te osmišljavanjem učinkovitog modela gospodarske
diplomacije koji će se zaista provoditi u praksi.

Ključne riječi: diplomacija, gospodarska diplomacija, Republika Hrvatska, negativna ocjena

1
1. UVOD

Gospodarstvo je važan aspekt međunarodne politike i diplomacije. Točnije, gospodarstvo se uz

politiku smatra najvažnijim stupom vanjske politike. Gospodarska diplomacija može se shvatiti
kao posebno područje unutar diplomacije. Ona je zapravo jedan oblik diplomatske aktivnosti,
novi segment najstarijeg načina zadovoljavanja interesa neke države te sporazumnog rješavanja
međudržavnih problema (Bilandžić i Barun, 2013: 93). Gospodarska diplomacija stoga postaje
sve bitnija vrsta diplomacije u okviru međunarodnih odnosa. Njezine aktivnosti povezane su s
povećanjem trgovine te izvoza, privlačenjem stranih investicija te sudjelovanjem u radu
međunarodnih gospodarskih organizacija. Strateški ciljevi gospodarske diplomacije odnose se na
promoviranje potencijala gospodarstva matične države i domaćih poduzeća na stranim tržištima,
zaštita domaćih gospodarskih interesa u međunarodnim ekonomskim odnosima i vanjsko-
ekonomskoj suradnji te utvrđivanje mehanizama i instrumenata za provođenje tih ciljeva
(Bilandžić i Barun, 2013: 77).

2. ODREĐENJE DIPLOMACIJE I KULTURNE DIPLOMACIJE

Diplomacija podrazumijeva skup pravila kojima se uspostavljaju odnosi među državama, a koje
koriste nadležne državne službe te osobe pozvane zastupati vanjskopolitičke interese svoje
države. Dolazi od grčke riječi diploma, pod kojom se prvenstveno označavao dvostruko
presavijeni list, odnosno povelja ili isprava koja je služila kao dokaz završenog studija (Hrvatska
enciklopedija, Diplomacija, https://www.enciklopedija.hr/natuknica.asph?id=15326, pristupljeno
28. kolovoza 2022.). Berridge (2007: 7) diplomaciju određuje kao „političku aktivnost i valjano
osmišljenu i vještu, važnu sastavnica moći“ čija je osnovna svrha „omogućiti državama da
ostvare ciljeve vanjskih politika ne pribjegavajući sili, propagandi ili zakonu“. Prema Rječniku
međunarodnog javnog prava diplomacija ima više značenja (Ibler, 1987):
 vođenje državnih vanjskopolitičkih poslova održavanjem službenih odnosa s drugim
državama te međunarodnim organizacijama

2
  oblik i sadržaj odnosa među državama koji nastaju i koji se održavaju službenim vezama,
a kojima se nastoje uskladiti interesi tih država, pri čemu se zaključujući opći i pojedini
sporazumi
 sposobnost, znanje, umješnost vođenja pregovora s drugim državama
 vanjsko predstavljanje države
 karijera, odnosno poziv predstavljanja i zastupanja svoje države u odnosima s drugim
državama.

Smatra se da je glavna funkcija diplomacije pregovaranje koje se ostvaruje reprezentacijom,

formulacijom i identificiranjem interesa i ciljeva, mogućnošću održavanja odnosa te mogućnošću
uspostave te obnavljanja procedura i pravila kojima se reguliraju međunarodni odnosi
(Vukadinović, 2004: 83).

Legitimno sredstvo stvaranja i sklapanja bilateralnih odnosa među državama, uz ostale grane
diplomacije je i gospodarska diplomacija. S obzirom na razlikost funkcija jako je teško dati
jednoznačno određene gospodarske diplomacije. Prema jednoj definiciji gospodarska
diplomacija može se odrediti kao vrsta diplomacije koja se „bavi ekonomskim odnosima između
država, kao i između država i drugih aktera“ (Bayne i Woolcock, 2011: 2). Prema drugoj
diplomaciji gospodarska diplomacija „u izravnu jednadžbu stavlja vanjsku politiku neke države i
dobrobit svojih građana te korištenje svih međunarodnih instrumenata, ljudskih ili tehničkih, za
promociju interesa spomenute države vani“ (Negut i Gagea, 2011: 38). Gospodarska diplomacija
podrazumijeva provođenje aktivnosti vezanih za ekonomsku politiku i za pružanje podrške
gospodarstvu matične države (Boromisa, Tišma i Raditya-Ležaić, 2012: 11-12). Naglasak je
gospodarske diplomacije na gospodarskim odnosima i aktivnostima kao što su proizvodnja te
kretanje i razmjena proizvoda, usluga, ljudi i kapitala (Sadžak, Mujanović i Tutnjević, 2008: 29).

3. ZNAČAJKE GOSPODARSKE DIPLOMACIJE

Gospodarska diplomacija se ne odnosi samo na trgovinske odnose među pojedinim zemljama.

Naime, ona obuhvaća i šire poslovno područje, odnosno „korištenje svih državnih ekonomskih
3
instrumenata za unapređivanje nacionalnih interesa u komunikaciji s ostalim državama.
Predstavlja novu dimenziju vanjske politike u međupovezanom i isprepletenom svijetu. Strateške
aktivnosti moraju uzeti u obzir pristup tržištima, telekomunikacije, energetsku infrastrukturu,
financijske resurse i tarifne/netarifne barijere poslovanja“ (Mlinarić, 2020: 163).

Mnogo je zadaća gospodarske diplomacije. Među tim zadaćama ističe se promocija gospodarstva
matične države u nekoj drugoj državi, informiranje i savjetovanje domaćih poduzeća pri širenju
poslovanja u neku stranu državu, lobiranje za interese domaćih poduzeća, potpora domaćim
poduzećima prilikom nastupanja na tuđim tržištima, posredovanje u ostvarivanju kontakata
domaćih poduzeća s potencijalnim poslovnim partnerima u inozemstvu, pomoć i podrška
domaćim poduzećima u prevladavanju administrativnih i birokratskih prepreka za poslovanje na
stranom tržištu (Radolović, 2016: 73-74). U skladu s time organizacijska mreža gospodarske
diplomacije obuhvaća nekoliko važnijih područja djelovanja (Radolović, 2016: 74):
 privlačenje ulaganja
 prenošenje tehnologije – znanstvena suradnja
 razvojna koordinacija
 promoviranje trgovine i izvoza
 brendiranje države.

Bazdan (2010: 416) navodi da gospodarska diplomacija ima tri cilja, a to su „zaštititi nacionalni
gospodarski interes, pribaviti gospodarske informacije i pobijediti u gospodarskim konfliktima“.
S obzirom na temeljne karakteristike gospodarske diplomacije Mlinarić (2020: 163) ističe da
gospodarska diplomacija sadrži najmanje tri temeljna područja na koja treba djelovati, a to su
privlačenje izravnih investicija iz inozemstva, povećanje izvoza te unapređenje poslovnih uvjeta
za domaća poduzeća u inozemstvu.

4. PODJELA GOSPODARSKE DIPLOMACIJE

S obzirom na to da je gospodarska diplomacija kompleksna i sveobuhvatna disciplina treba

utvrditi koja je njezina osnovna podjela, odnosno na koje se grane dijeli gospodarska diplomacija

4
i koje se pojedine aktivnosti provode unutar određenih grana gospodarske diplomacije. U
stručnoj literaturi ističe se podjela gospodarske diplomacije na ekonomsku, odnosno trgovinsku
diplomaciju (engl. trade diplomacy) te na komercijalnu diplomaciju (engl. commercial
diplomacy)(Babić, 2021: 104).

Iako određeni autori to smatraju, ekonomska i komercijalna diplomacija nisu sinonimi.

„Komercijalna diplomacija smatra se podvrstom gospodarske diplomacije u okviru samog
angažmana i obuhvata poslova koje komercijalna diplomacija obuhvaća“ (Mlinarić, 2020: 160-
161). Ona je usmjerena na pružanje podrške nacionalnom financijskom i poslovnom sektoru u
dogovaranju poslova i poboljšanja trgovinske razmjene sa stranim državama (Bilandžić i Barun,
2013: 81). Točnije, ekonomska diplomacija bavi se političkim temama povezanima s
gospodarstvom, odnosno ekonomskim politikama drugih država o kojima potom izvještava u
matičnoj državi te daje preporuke vladi matične države kako najbolje utjecati na ekonomske
politike drugih država. Pritom ekonomska diplomacija koristi sredstva i sankcije koje su nužne
za ostvarivanje jasno određenih vanjskopolitičkih ciljeva (Berridge i James, 2003; prema Babić,
2021: 104). Komercijalna diplomacija, pak, podrazumijeva pružanje potpore financijskim i
poslovnim sektorima u matičnoj državi kako bi se ostvario gospodarski razvoj i napredak u
matičnoj državi. Stoga se u okviru komercijalne diplomacije provodi promoviranje investicija u
stranim državama te u matičnoj državi, kao i promocija trgovine i izvoza. Na taj se način
ojačavaju gospodarske veze među državama te poslovna suradnja između poduzeća u matičnoj i
stranim državama (Scholte, 2001: 15–23).

Međutim, iako između ekonomske i komercijalne gospodarske diplomacije postoje određene

razlike, diplomati često istovremeno obavljaju aktivnosti iz jedne i druge grane gospodarske
diplomacije, zbog čega se može zaključiti da su ekonomska i komercijalna diplomacija kao dvije
grane gospodarske diplomacije snažno povezane i međusobno ovisne (Babić, 2021: 105).

5
5. MODELI GOSPODARSKE DIPLOMACIJE

Da bi se razumio proces gospodarske diplomacije važno je poznavati modele gospodarske

diplomacije. Razlikuje se pet modela gospodarske diplomacije Boromisa, Tišma i Raditya-
Ležaić, 2012: 17):
 unificirani model
 djelomično unificirani model
 model treće agencije
 model natjecanja
 model prepuštanja.

Ti se modeli međusobno razlikuju po ustroju i nadležnostima. Unificirani model jest model u

okviru kojeg najvažniju ulogu u gospodarskoj diplomaciji ima ministarstvo vanjskih poslova.
Ako je model tek djelomično unificiran, tada je uloga podijeljena između ministarstva vanjskih
poslova i ministarstva gospodarstva ili trgovine određene države (Boromisa, Tišma i Raditya-
Ležaić, 2012: 17-18). Model treće agencije, pak, znači da se pitanjima koja se odnose na
gospodarsku diplomaciju bave neovisna tijela, ali da se ta dijela ipak nalaze pod jurisdikcijom
ministarstva vanjskih poslova. Model natjecanja takav je model gospodarske diplomacije u
kojem se zadaće ministarstva vanjskih poslova i drugih ministarstava djelomično poklapaju jer
podjela poslova među ministarstvima nije jasna. Model prepuštanja posljednji je model
gospodarske diplomacije u kojem ministarstvo vanjskih poslova nema nikakvih doticaja s
pitanjima gospodarske diplomacije, već su zadaće koje se odnose na gospodarsku diplomaciju
prepuštene drugim ministarstvima (Mlinarić, 2020: 163).

Diplomati čija je zadaća vezana za provođenje aktivnosti gospodarske diplomacije trebaju biti
educirani za područje u kojem su zaduženi, odnosno biti stručnjaci u području vanjsko-
trgovinskog poslovanja ili međunarodnog gospodarstva. Trebaju odlično znati prilike prisutne u
svjetskoj ekonomiji i trebali bi već posjedovati određeno diplomatsko iskustvo. Isto tako, trebali
bi dobro poznavati gospodarsku i političku situaciju države u kojoj će djelovati, kao i službeni
jezik te države (Bazdan, 2011: 121). O eventualnim političkim i gospodarskim promjenama u
državi u kojoj djeluju obvezni su izvještavati vladu svoje matične države te ih savjetovati kako bi

6
matična država trebala odgovoriti na ekonomske izazove drugih država (Boromisa, Tišma i
Raditya-Ležaić, 2012: 12).

6. GOSPODARSKA DIPLOMACIJA REPUBLIKE HRVATSKE

Republika Hrvatska mala je država ovisna o ekonomskoj razmjeni s drugim državama

(Radošević, 2002: 1071). Države s malom ekonomijom kao što je Republika Hrvatska u okviru
procesa globalizacije ulaze na veće tržište gdje se odriču dijela svojeg suvereniteta jer se taj dio
prenosi na „veće integracijske ekonomske cjeline“, odnosno na Europsku uniju. Republika
Hrvatska trebala bi imati sustav gospodarske diplomacije kreiran po uzoru na druge države
članice Europske unije.

U provođenju gospodarske diplomacije Republike Hrvatske ključna je uloga Ministarstva

vanjskih i europskih poslova. Važna je i uloga drugih hrvatskih ministarstava, kao što su
Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, Ministarstvo financija, Ministarstvo poduzetništva
i obrta te Ministarstvo turizma. Ističe se i uloga predsjednika Republike Hrvatske koji donose
odluke o imenovanju diplomatskih predstavnika i konzula Republike Hrvatske u stranim
državama te odluke o njihovu opozivu. Treba spomenuti i vladu koja je zadužena za vođenje
vanjske politike i koja vodi brigu o gospodarskom razvoju države (Boromisa, Tišma i Raditya-
Ležaić, 2012: 23). Među institucijama koje su bitne za gospodarsku diplomaciju Republike
Hrvatske ističu se Hrvatska gospodarska komora, Hrvatska banka za obnovu i razvitak, Hrvatska
turistička zajednica i druge institucije koje vode brigu o hrvatskim poduzetnicima i čiji je cilj
doprinijeti razvoju hrvatskog gospodarstva. Prema hijerarhiji gospodarske diplomacije koju
donosi Bazdan (2010: 416) na vrhu hijerarhijske ljestvice nalazi se predsjednik Republike
Hrvatske koji sudjeluje u oblikovanju vanjske politike i koji je na čelu sigurnosno-obavještajne
zajednice. Slijede premijer i ministar vanjskih poslova i europskih integracija, a za njima
predsjednik Hrvatske gospodarske komore te ministar gospodarstva i održivog razvoja. Ispod
njih se nalaze visoki dužnosnici vlade, Hrvatske gospodarske komore te spomenutog
ministarstva te dužnosnici i djelatnici u diplomatskim i konzularnim predstavništvima Republike
Hrvatske u stranim državama (Bazdan, 2010: 416).

7
Iako bi gospodarska diplomacija trebala biti korisna za promociju hrvatskog gospodarstva,
odnosno privući strana ulaganja, rezultati istraživanja vezanih za gospodarsku diplomaciju u
Republici Hrvatskoj pokazuju da se ne ostvaruju neki od ciljeva gospodarske diplomacije
Republike Hrvatske te da je stanje daleko od željenoga. Istraživanje provedeno 2013. godine
pokazalo je da Ministarstvo vanjskih i europskih poslova te druge institucije kao što su Hrvatska
gospodarska komora i Hrvatska udruga poslodavaca ne shvaćaju gospodarsku diplomaciju na
jednaki način te da u Republici Hrvatskoj ne postoji organizacijska struktura usmjerena na
gospodarsku diplomaciju. Isto tako se pokazalo da spomenuto ministarstvo i druge institucije
različito shvaćaju povezanost gospodarske diplomacije i međunarodnih odnosa. Tako je
spomenuto ministarstvo smatralo da međunarodni odnosi nisu povezani s gospodarskom,
odnosno s ekonomskom diplomacijom. Ono što je svim akterima gospodarske diplomacije bilo
zajedničko jest mišljenje da se sustav gospodarske diplomacije treba rekonstruirati, i to u skladu
sa sustavima drugih država članica Europske unije (Bilandžić i Barun, 2013: 87-89). Na temelju
takvih rezultata zaključeno je da gospodarska diplomacija u Republici Hrvatskoj uvelike
zanemarena te da iskustva drugih država članica Europske unije mogu Hrvatskoj poslužiti kao
primjer za uspostavljanje učinkovitijeg sustava gospodarske diplomacije. Za postizanje
gospodarskog rasta i razvoja te poboljšanje konkurentskog položaja Republike Hrvatske na
europskom tržištu potrebna je kvalitetna organizacija gospodarske diplomacije (Bilandžić i
Barun, 2013: 93).

I anketno istraživanje koje je 2018. godine među 95 hrvatskih poduzeća proveo Babić (2018:
111) pokazalo je da su predstavnici tih poduzeća nezadovoljni organizacijom gospodarske
diplomacije Republike Hrvatske te neznatnom ili nikakvom ulogom koju hrvatski poduzetnici i
njihove tvrtke imaju u kreiranju i primjenjivanju gospodarske diplomacije Republike Hrvatske u
drugim državama. Osim toga, pokazalo se da predstavnici hrvatskih poduzeća smatraju da
Republika Hrvatska slabo izvozi, što je rezultat „nedovoljne internacionalizacije hrvatskog
gospodarstva“ (Babić, 2018: 114). U skladu s time Babić (2018: 114) zaključuje da su nužne
značajne i konkretne reforme umjesto onih formalnih te da je u kreiranje gospodarske
diplomacije koju Republika Hrvatska provodi u inozemstvu potrebno uključiti i domaće
poduzetnike u značajnijoj mjeri. Isto tako, autor smatra da uz uključivanje svih relevantnih

8
sudionika prijeko potrebno odrediti model gospodarske diplomacije koji će se dosljedno
primjenjivati u praksi (Babić, 2018: 114).

Članstvo u Europskoj uniji donijelo je Republici Hrvatskoj određene prednosti, ali i zahtjeve
prilagodbe nacionalnog gospodarstva onom europskom. Republika Hrvatska kao država članica
Europske unije može konkurirati na tržištu europskih zemalja te pregovarati s drugim državama
članicama kako bi postigla određeni gospodarski cilj, a u tome joj može pomoći gospodarska
diplomacija. S obzirom na to da je ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju pokrenut novi,
funkcionalniji sustav gospodarske diplomacije kojim se nastoje zadovoljiti uvjeti prisutni na
europskom i svjetskom tržištu i koji sadrži elemente nužne za efikasno promicanje gospodarskih
interesa Republike Hrvatske u inozemstvu pretpostavlja se da je gospodarska diplomacija
Republike Hrvatske značajnije napredovala u posljednjih devet godina otkad je pristupila
Europskoj uniji. Zadaće hrvatske gospodarske diplomacije jesu pružiti podršku domaćim
poduzećima prilikom izlaska na strano tržište, privući strana ulaganja te sudjelovati u radu
međunarodnih gospodarskih organizacija (kao što su Svjetska trgovinska organizacija,
Ujedinjeni narodi, NATO itd.) i oblikovanju gospodarske politike Europske unije (MVEP, O
gospodarskoj diplomaciji, https://mvep.gov.hr/o-gospodarskoj-diplomaciji/225656, pristupljeno
28. kolovoza 2022.). Pritom je gospodarska suradnja Republike Hrvatske s drugim državama
članicama uvelike olakšana i ubrzana zbog „brisanja“ državnih granica u Europskoj uniji i ulaska
u carinsku uniju. Međutim, i novija istraživanja pokazuju da gospodarska diplomacija i dalje nije
učinkovita u mjeri u kojoj bi trebala biti te da sigurno postoji još mnogo prostora za napredak i
razvijanje gospodarske diplomacije koju provodi Republika Hrvatska.

7. ZAKLJUČAK

Gospodarska diplomacija danas je važna grana diplomacije i posvećuje joj se sve veća pozornost.
Ne postoji jednoznačna i općeprihvaćena definicija gospodarske diplomacije. Najjednostavnije
se gospodarska diplomacija može odrediti kao grana diplomacija koja se bavi gospodarskim
odnosima među državama i gospodarskim odnosima između država i nekih drugih sudionika na
tržištu. Naime, provođenjem određenih diplomatskih aktivnosti nastoje se privući strana ulaganja

9
i ojačati ekonomska politika, zadovoljiti određeni gospodarski interesi na međunarodnom tržištu
te pružiti podrška nacionalnom gospodarstvu. Kako bi ostvarila svoju zadaću gospodarska
diplomacija se služi državnim ekonomskim instrumentima u komunikaciji s drugim državama.
Gospodarska diplomacija se dijeli na ekonomsku (trgovinsku) te na komercijalnu diplomacije.
Pritom ekonomska diplomacija obuhvaća ekonomsku politiku drugih država o kojima izvještava
matičnu državu i u skladu s time savjetuje utjecaj matične države na ekonomsku politiku drugih
država, dok se komercijalna diplomacija odnosi na pružanje potpore domaćem poslovnom i
financijskom sektoru s ciljem ostvarenja gospodarskog napretka u matičnoj državi. U skladu s
navedenim razvija se i gospodarska diplomacija Republike Hrvatske. Međutim, provedena
istraživanja pokazala su da gospodarska diplomacija Republike Hrvatske nije učinkovita te da bi
se njezina negativna ocjena trebala poboljšati provođenjem značajnih i konkretnih promjena,
uključivanjem domaćih poduzetnika u njezino kreiranje i provođenje te osmišljavanjem
učinkovitog modela gospodarske diplomacije koji će se zaista provoditi u praksi.

10
LITERATURA

1. Babić, M. (2021). Učinkovita gospodarska diplomacija te nužnost implementacije novog

modela u Republici Hrvatskoj. Zbornik sveučilišta Libertas (6), 6: 103-120.
2. Bayne, N. i Woolcock, S. (2011). The New Economic Diplomacy. Decision-Making and
Negotiation in International Economic Relations. Ashgate, Farnham.
3. Bazdan, Z. (2010). Optimalni model gospodarske diplomacije Republike Hrvatske u
kontekstu globalne obavještajne revolucije. Ekonomski vjesnik (23), 2: 413-428.
4. Bazdan, Z. (2011). Gospodarska diplomacija i patološki trendovi globalne ekonomije.
Case study: Republika Hrvatska. Poslovna izvrsnost (5), 1: 103-124.
5. Berridge, G. R. (2007). Diplomacija. Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu,
Zagreb.
6. Bilandžić, M. i Barun, I. (2013). Poslovna znanja u funkciji razvoja: gospodarska
diplomacija u Republici Hrvatskoj. Tržište (25), 1: 77-96.
7. Boromisa, A-M., Tišma, S. i Raditya-Ležaić, A. (2012). Gospodarska diplomacija
Republike Hrvatske ili zašto Hrvatskoj nužno treba snažna i sustavna gospodarska
diplomacija. Institut za međunarodne odnose, Zagreb.
8. Ibler, V. (1987). Rječnik međunarodnog javnog prava. Informator, Zagreb.
9. Hrvatska enciklopedija, Diplomacija. https://www.enciklopedija.hr/natuknica.asph?
id=15326. Pristupljeno 28. kolovoza 2022.
10. Mlinarić, D. (2020). Konceptualni okvir gospodarske diplomacije. Zbornik Ekonomskog
fakulteta u Zagrebu, (18) 2: 155-172.
11. MVEP, O gospodarskoj diplomaciji,
https://mvep.gov.hr/o-gospodarskoj-diplomaciji/225656. Pristupljeno 28. kolovoza 2022.
12. Negut, S. i Gagea, A. (2011). Diplomacy in the games of power. Diplomacy of power –
power of diplomacy. Revista Română de Geografie Politică (13), 1: 29-40.
13. Radolović, S. (2016). Uspostava modela gospodarske diplomacije za razvoj hrvatskog
gospodarstva. Doktorska disertacija. Fakultet ekonomije i turizma „Dr. Mijo Mirković“
Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, Pula.

11
 14. Sadžak, M., Mujanović, E. i Tutnjević, M. (2008). Ekonomska diplomacija –
menadžerski pristup. Synopsis, Zagreb.
15. Scholte, J. A. (2001). Globalization, Governance and Corporate Citizenship. The Journal
of Corporate Citizenship, (1), 1: 15-23.
16. Vukadinović, R. (2004). Politika i diplomacija. Politička kultura, Zagreb.

ECONOMIC DIPLOMACY
SUMMARY

The subject of this paper is economic diplomacy. Along with politics, the economy is the most
important aspect of diplomacy. Economic diplomacy is a branch of diplomacy, more preciselya
certain form of diplomatic activity that is carried out between contries and between countries and
other participants in the global market with the aim of increasing domestic trade and exports,
attracting foreign investments to the home country and participating in the work of international
economic organizations. The economic diplomacy of the Republic of Croatia was also analyzed.
The results of the conducted researchs show that the economic diplomacy of the Republic of
Croatia is not effective and that its negative assessment should be improved by implementing
significant and concrete changes, by involving domestic entrepreneurs in its creation and
implementation, and by designing an effective model of economic diplomacy that will actually
be implemented in practice.

Keywords: diplomacy, economic diplomacy, Republic of Croatia, negative assessment

12