Professional Documents
Culture Documents
2
Pitao: Vasa R. Odgovarao: Arnel Šarić
Nastali ste 2014. godine. Objavili ste do sada jedan demo i
jedan album. Da li je moglo više?
Vaso, naravno da je moglo, da mi nismo lijeni. Mi smo imali
demo sa šest pjesama gotov za manje od pola godine od osnivanja
benda, album je trebao i prije da Hara (naš producent) nije postao
tata, pa se time pozabavio. Onda smo se generalno ulijenili jer smo
imali i druge stvari na pameti, od privatnih obaveza i užitaka do
drugih projekata.
95% novog albuma napisano je za vrijeme pandemije, i mi smo
jedan od onih bendova koji je rastao kreativno u ovom užasu. Kada
ćemo album snimiti, ponovo ne ovisi o nama, odnosno jednim
dijelom ovisi od moje operacije kile, jer dok to ne sredim, urlat na
mikrofon neću moći. A ako ljudima išta znači, treći album će biti
gotov brže nego drugi jer sam ja već napisao sedam tekstova.
Upoznajte naše čitaoce sa
sudbinom Olene P. zbog koje
ste bendu dali ime?
To je jedna teška i tugobna
priča koja je danas skoro pa
zaboravljena, čak i u Mostaru.
Olena Popik je bila djevojka iz
Ukrajine, tužni primjer seksu-
alnog ropstva u Bosni i Herce-
govini. Umrla je u 21-oj godini
života, ostavivši dijete iza sebe.
Poštedit ću sve gnusnih detalja, osim onog najgnusnijeg – ni dan-
danas pred sudom se nisu našla lica koja su odgovorna za tjeranje
Olene na prostituciju, a u cijelu priču bili su uključeni mnogi poznati
i nepoznati građani Mostara, pa čak i visokorangirani političari.
Olena za nas predstavlja bh. društvo. Siluju nas, zgaze, ostave da
crknemo i onda pokušavaju da ubiju i sjećanje na nas.
Znam da ste imali muzička iskustva i u drugim bendovima
pre POPIKA. Sa kojom idejom je nastao bend? Kad bi vas neko
pitao: ,,Šta je POPIK?”, kako biste opisali bend?
POPIK je zapravo nastao kao otpor bubnjara Seje i mene jedno
ljeto, nismo imali para, nismo imali posla, sve što smo imali je
3
prostorija za probe. I onda je počelo sa ,,idemo napraviti ljuti pank
bend”, pa smo to prozvali biro pankom. Dakle, klasična pank priča,
sa bitnom razlikom – mi smo tad bili ljudi u tridesetima koji su
svirali izuzetno brzo, a tinejdžeri nas nisu mogli ni stići ni razumjeti.
Svako od nas u bendu bi mogao definisati grupu na drugačiji
način, ali ja sam mišljenja da smo mi izluđeni glas razuma u zemlji
bezumnih, gdje će naš stav ostati vječno pank i protiv, čak i kada
muzika ode recimo u domenu drugih ekstremnih rock'n'roll žanrova.
Vaši tekstovi koriste dosta sarkazam, ironiju da bi na svoj
način opisali ovu surovu zbilju koja nas okružuje. Ko je autor
tekstova, a ko muzike u bendu. Kako nastaju pesme? Na
probama ili ih donesete kao ideju pa ih onda razrađujete?
Tekstove na prvom albumu sam napisao ja. Na drugom su isto
tekstovi iz mog pera, s tim što je jedna odlična numera u potpunosti
bazirana na Sejinim idejama koje sam ja uobličio. Nekako je to
podjela, ja sam na tekstovima, Mirso donosi rifove, a onda sva
trojica to aranžiramo na probama. Kad se uhvatimo kako mašemo
glavama i vičemo ,,to je to!”, pjesma je kupljena. Nema tu filozofije.
Pjesme nastaju isključivo na probama. To je prirodni način rada,
nismo mi sad kompozitori već mašina za lansiranje decibela.
Zanimljivo je da ja svoj tekst opišem Mirsi riječima u smislu
,,zamislio sam da bude tegobnija, sporija, nešto poput...”, a onda
Mirso na osnovu mojih inputa i teksta smišlja riffove. Dosad nismo
omanuli.
Mislite li da jedan pank (i uopšte HC, rock, alternativni)
bend može bilo šta da promeni u današnjem vremenu otuđenosti
i liberalnog kapitalizma kad se na svim medijima forsiraju neke
sasvim druge ,,vrednosti”? Da li muzika, danas, ima bilo kakvu
moć ili služi samo za zabavu širokih narodnih masa da im
skrene pažnju sa surovu stvarnost koja ih okružuje? (Ovo se
posebno odnosi na naše zemlje u okruženju…)
Mijenja najvažniju stvar, a to je naša percepcija. Da ovoga nema,
počeli bi pucati. I ne samo po šavovima.
Vaši koncerti? Koji su vam ostali u pamćenju kao najdraži, a
koje biste najradije zaboravili? Neke zanimljivosti sa njih?...
Bilo ih je malo, bili su uglavnom grozno neposjećeni, orga-
nizirani od strane prijatelja, i to je najveći blagoslov u svemu. Meni
su dva iznimno draga bila, koncert sa Disbajom u Sarajevu (gitarista
Disbaje Igor Atlija je sa mnom svirao u Motherpigu), te koncert u
4
Novom Sadu. Oba koncerta su bila okej sama po sebi, ali druženje sa
iznimno dragim ljudima je uvijek velika sreća.
Sad smo svi suočeni sa pandemijom i nemogućnošću da se
prave svirke. Ipak, imate li neke planove kad sve ovo prestane?
Ili, bar, da, u međuvremenu, napravite neki onlajn koncert?
Onlajn koncerte nećemo praviti jer su besmisao. Jasno mi je ako
neko živi od toga, pa mora se dovijati na bilo koji način, ali mi
nismo htjeli da snimamo ni sesije iz karantina ni online koncerte.
Vakcinacija je počela, držimo fige i uskoro ćemo se opet radovati
ispred i na bini.
Sarajevska scena danas?
Da li ste zadovoljni stanjem i
šta je uzrok svemu što se deša-
va na njoj? Šta biste vi pro-
menili i poboljšali da imate tu
moć?
Da ne idem u demagogiju,
reći ću ono što većina ljudi misli
– sarajevska scena ne postoji i
mrtva je već nekoliko godina.
Bendovi iz moje generacije rade sporadično ili nikako, mlađa
generacija tu i tamo nešto pokrene, pa se to ugasi između pete i šeste
probe.
Da mogu išta poboljšati, naučio bih ljude da muzika nije
sredstvo, već cilj. Ona ne služi da se nešto dobije što se ne može
dobiti na drugačiji način. Tek sa tim stavom, sa tim osjećajem da ne
duguješ ništa nikome dok sviraš, osim da se dobro zajebavaš ili
preneseš svoju poruku, tek sa tim stavom možemo ići naprijed.
Nažalost, filozofija take money and run uzela je i muzičku scenu
u BiH i svi pokušavaju tako. Jako je malo tu ljubavi, da ne kažem da
elementi kreativnih ludila koja ne poštuju nikakva pravila skoro i ne
postoje. Previše kalkulisanja, premalo muda.
Iskustva sa medijima? Da li osim interneta (kao najdemo-
kratskijeg medija) postoje neki oficijelni mediji koji prate scenu?
Šta bi se tu moglo promeniti?
Nepromijenjeno od posljednjeg mog gostovanja na ovim strani-
cama. U BiH ne postoje mediji koji se interesuju za alternativu, osim
izolovanih incidenata-novinara koji vole ovo, pa pokušavaju da ugu-
raju priču na stranice. Izvan Svake Kontrole (www.izvansvakekontrole.com)
je i dalje jedini živi rokenrol medij, ali kako to vodim ja i kako su
5
godine prošle pune muka, i to se vuče pomalo. No dobro, kakva
scena, takvi i mediji.
Smatram fantastičnim, recimo, Out of The Darkness fanzin, zbog
činjenice da je publikacija koja je okupila visokokvalitetne pisce i
novinare iz cijele bivše Juge, a ima svoj tempo izlaženja i nikad ne
omane kvalitetom.
Gde vidite sebe, kao bend, na današnjoj sceni (lokalnoj,
regionalnoj…)?
Jebi ga, kako živimo u Sarajevu, mi smo i malo više nego što bi
htjeli van tokova scena. Lokalna scena u Sarajevu ne postoji, mi smo
trenutno jedini sarajevski pank bend koji zaista ide agresivno i brzo.
Ima još pank bendova, tu i tamo osvane neki novi, ali svi oni
koketiraju ili sa nekim indiejem ili čime već ne. Mi smo i dalje tvrda
linija jer znamo samo tako. Regionalno smo potpuna nepoznanica
svima i nažalost za takvo st(r)anje možemo kriviti samo sebe.
I koronu. Trebali smo svirati na Monte Paradisu, pa nas zajebala
pandemija.
Zašto bandcamp? Znamo
svi koliko bend uloži u probe,
snimanje pesama… a na kraju
ispadne da ne može to da
naplati. Da li je samo ljubav
prema muzici to što održava
bend? Da li ćete, možda, za
sledeći album potražiti nekog
ozbiljnijeg (a takvih je, iskre-
no, veoma malo) izdavača?
Bandcamp je odličan vid distribucije jer pruža korektne uslove
za DIY ekipu. I naš prvi album je izašao u kasetnom izdanju, ograni-
čenom na 50 komada. Za drugi, realno gledano, pokušat ćemo da
pronađemo izdavača, ali nećemo pustiti da se album kiseli samo zato
jer nema niko zainteresiran da iskešira 100 kaseta.
Planovi za budućnost?
Preživjeti.
Za kraj, ima li nešto što biste poručili čitaocima ,,Oprem
dobro!” fanzina?
Budite posvećeni svojim ljubavima, ma šta one bile, na način na
koji je Vasa posvećen ovom fanzinu. Samo nas ljubav i strast mogu
pokrenuti ka naprijed, i ovo nije bljutavština, već istina.
6
Pitao: Vasa R. Odgovarao: Braco Subotić
Za početak upoznajte čitaoce fanzina Oprem dobro sa
bendom. Postojite od 2012, ali ste imali i neka značajna muzička
iskustva i pre Vrpce. Kako je došlo do nastanka benda i koji je
bio početni motiv?
Originalna postava benda je u prošlosti, mada u različitim
periodima, bila unutar drugog benda. On se zvao Qtera. Nastao’98-e
i rasformirao se 2011-e. Za sobom je ostavio EP (Probbably
Snipers), iz 2007. god. i dva video spota za numere “Four hearts” i
“Aritmija”. Ova druga je bila zastupljena na Regionalnom MTV-u,
2009-e godine. U sredini ne baš pogodnoj za rokenrol, kakva je Crna
Gora, Qtera se borila sa vjetrenjacama trinaest godina prije nego se
povukla. Mimo navedenog opusa, za njima su ostale mnogobrojne
svirke po ovim prostorima kao i gostovanja u Istri i Srbiji. Ostvarili
su konekciju sa dosta značajnih bendova poput: Block Out, Kanda
Kodža i Nebojša, Petrol i mnogi drugi. Qtera je uglavnom stvarala
na engleskom jeziku i to su joj zamjerali. Bez prethodne utvrđene
misli, kreacija je prosto namjestila tako. Aritmija je jedna od rjeđih
pjesama na maternjem. Godinu dana nakon raspuštanja tog, po
mnogima, kultnog gradskog benda, odvija se misao za nadalje…
Muzika je pokretač, dakle spiritus movens i to ne može promijeniti
ništa pod ovim svodom. Logično je bilo za očekivati da će se priča i
saga nastaviti bez uplitanja ili ometanja raznih spoljašnjih faktora.
Upoznajte nas i sa članovima benda. Čime se još bave osim
muzikom? Koliko se posvećujete bendu i šta on znači u vašim
životima?
Vrpcu čine: Miloš Pejović –
gitara, Danilo Pendo – bas, Zarija
Pavićević – bubanj i Braco Subotić –
vokal.
Miloš je po vokaciji ekonomista
a od mladog doba je vezan za
muziku. Emotional Sickness nastao
7
2002-e je ostavio zapažen trag u ovim okvirima. Svirali su hard core
i crossover, bili odlično prihvaćeni. Drugi važan segment u njegovoj
muzičkoj karijeri je trip hop/ambijent bend Deep Thoughts. Objavili
su album 2015-e. Imali zapažen nastup na Electronic Beats festivalu.
Danilo je fotograf i kamerman, ranije je svirao u sastavu iz Bara,
Bad Taste kao i Old farts. Režirao je spot Aritmija, pomenuti od
Qtere. Istorija ovih ljudi je tvrdo isprepletena, zato i ne čudi što su se
nakon toliko godina spojili i nastavili dalje, u nove predjele muzič-
kog izobilja.
Zarija je profesor metalurske tehnologije. Bio je član velikog
broja bendova, socijalno angazovanih kao i aktivističkih, od kojih
pominjemo Demode molls, Antonio Sanchez i kurvini sinovi,
Pigs&enemies.
Braco je pjesnik, izdao je jednu zbirku do sada i piše neprestano.
Objavljuje poeziju na svojoj fb stranici. Bio je član grupacija Zen-
RasInk, Bachi Rimu Trupa, Beatz & Rhymes, ostvarivši mnoge druge
saradnje.
Ako je činjenica da se od muzike ne živi, onda se fakat živi zbog
nje. Najuprošćenije i skladno. Tako je album Vrpce, koji će uskoro
ugledati neku svijetlost, iako usporen stanjem današnjice nastavio da
snima, kao da je poput kakvog entiteta prizivao ove ljude i držao ih
na okupu. Što muzika suštinski i čini. Posvećeni smo veoma, iako
neki od nas bivajući roditelji, dakle maksimalno i s puno predanosti.
Bend je svetionik, frakcija porodice i stožer prijateljstva.
Koliko ste zadovoljni sa postignutim za ovih devet godina
postojanja benda? Imate više zapaženih video singlova i konce-
rata. Da li je moglo više i zašto nije?
Uz geslo da uvijek može a i treba više, samim tim i bolje, mi
smo zadovoljni što smo preživjeli, prvenstveno. Održali se i ne
zalutali niz roler coaster života. Kao i nemali broj ljudi, tako smo i
mi imali svoje ,,trials and tribulations”, na svakom koraku, maltene.
Pravili smo i duže pauze ali nikad nismo ugrozili samo postojanje
benda. Iznova smo mu se vraćali jer tamo je dom. Tu su mir i san.
Sada znamo da ne možemo stati jer ta izražena sveprisutna sila ne
dozvoljava. Možda su dodatno i uloge podjeljene, u smislu da sada,
uz počast koja vreba, mi moramo upirati još jače i oslobađati prostor
za sebe. Napomenuo bih i film koji smo plasirali ,,Vrpca at Stivi” i
8
predstavili na dva festivala prošle godine. I on je bio ekstenzija svih
dešavanja koja su nas poklopila i usporila.
Koliko je teško jednom bendu u Crnoj Gori koji svira
alternativnu muziku da je predstavi, pre svega u svojoj državi
ali i šire u regionu? Postoje li, kod vas, mediji, klubovi, festivali
koji pružaju podršku undergroundu?
Bez da pravimo bauk od samog CG društva, ovdje je uvijek bilo
otežano za r’n’r kao i za alternativu. Uglavnom se svodilo na nivo
incidenta. Mala sredina uz ne baš izraženu zainteresovanost okoline
je činila svoje ali nas nikad nije pokolebala. Snaga je uvijek preva-
zilazila smetnje. Snaga i želja. Što se tiče klubova, oni su se trudili
dovoljno, neću reći koliko-toliko. Dio medija je pratio sve što se
zbivalo i to je dobra fakta, koju smo uvijek pozdravljali. Sa druge
strane, festivali se i nisu baš proslavili, ali nema osude prema niko-
me. To je prosto tržiste i posmatrali smo to kao još jednu prepreku
koju moramo preći sami, uzdajući se u sebe i svoga konja. Zadnjih
par godina je stanje sa festivalima nešto bolje, makar za ovaj žanr
muzike. Što se i dalje zamjera organizatorima je cinjenica da mladi
ili nepoznati i pritom nipošto neafirmisani bendovi ne dobijaju
satnicu koju jednostavno zaslužuju. Zaključak se izvodi sam. Tako
da, na koncu, možemo, kao i do sada, da držimo palčeve i da ne
odustajemo sa prijavama kao i sa plasmanom materijala, u nadi da će
se to prepoznati i validno mu pristupiti. Generalno, siguran sam da
svi nestrpljivo očekuju i nadaju se izlasku sunca za koncerte na
otvorenom, uz prisustvo publike, toga neizostavnog entiteta za sim-
biozu u muzici.
Pesme poput vašeg sjajnog
video singla ,,Hejt” u neka davna
i bolja vremena sigurno bi
privukle pažnju šire publike i
neprestano se vrtele namedijima.
U pesmi Nikad dovoljno nije
postoje stihovi: ,,Mi ne presta-
jemo / Mi ne stajemo / Jedan krik
čini sve…”. Koliko dovoljno treba da bude jak krik da bi
istinske muzičke vrednosti isplivale na površinu? Ima li nade da
u moru loše muzike koja se iz raznih razloga forsira na
9
medijima ispliva na površinu i nešto vredno, kao što je to bio,
recimo, slučaj u osamdesetim, devedesetim godinama prošlog
veka?
Hvala. Taj spot je režirao isto Danilo, basista benda. Zbog
tehnikalija izvjesnih, kasno je okačena na You Tube ali i pored toga,
gledanost postoji i nadam se da će samo rasti naviše.
Drugi dio pitanja, hm… Zvučali bismo kontra svega izjavljenog
ako bismo sada rekli – Nažalost, ne, nema izlaza i slično. Agenda
svjetskih vladara i interešdžija je jasna, sve je uzalud. Dakle, sasvim
suprotno. Postoji nada i postoji spas a to je EVOLUCIJA. Gra-
đanska neposlušnost. Pa nadalje. Obzirom da smo trenutno u raljama
ovoga, ometeni i zaustavljeni, predlažem da konsolidujemo redove i
da se ozbiljno zapitamo šta kasnije, sta nakon ovoga? Jer ovo će ipak
stati, def. Jedino ne znamo sa sigurnošću kada. Krik treba da dođe
iznutra, iz toga čovjeka koji je ometen, upravo. Smatram da se dosta
ljudi širom planete zaista budi i da postavlja prava pitanja. Jer
ljudima je dosta laži, od onih istorijskih preko društvenih pa sve do
sistemskih, najskorijih. Vjerujemo u boljitak. Vjerujemo da je pravda
dostižna. Ali krik mora biti iskren i mora označavati želju za
slobodom.
Kako biste vi opisali vaš zvuk osim onog uobičajenog naziva
alternativa? Koji su vaši muzički uzori i da li su oni uticali na
zvuk Vrpce? Šta sve slušaju članovi benda?
Kroz naše tonove se provlači cross-over i neki sanjivi pop. Mrva
ambijenta takođe. Fuzija nekoliko pravaca, sa akcentom na znanu
form eksplozivnijeg zvuka. Sigurno da je šaren i širok muzički ukus
uticao na ovo što danas možete čuti od Vrpce. Muzičko nasleđe koje
njegujemo je takođe raznovrsno. Kažu nam da ne ličimo ni na koga.
Lista je, naravno, beskrajna ali evo nekog topa 20, recimo…
Soundgarden, Mars Volta, Pixies, Nirvana, R.E.M., Massive Attack,
Doors, Tricky, Elastica, Radiohead, Alice in Chains, EKV, Under-
world, Future Sound of London, Amon Tobin, RATM, Earthling,
Pink Floyd, Pearl Jam, Ian Brown…
Recite nam nešto o studiju Stivi sa kojim sarađujete na
najnovijim izdanjima.
STIVI studio, za čiju etiketu STIVI Music ćemo i objaviti naš
album prvijenac je najveća stvar u Crnoj Gori, glede muzike, otkada
10
išta i postoji. Treću godinu zaredom, dva vizionara, Stefan Pantović
i Ivan Ivanović osvijetljavaju muzičko nebo ovog malog društva. U
ovom trenutku je iza njih jedna vojska izvođača. To nas neizmjerno
raduje i to daje nadu kao što nije do sada, kao što nije ranije. Kada je
bilo jasno da uslova prosto ili nema ili su besprizorni (sto se tiče
cijena snimanja itekako) ova dva čovjeka i vrsna muzičara su uzela
stvar u svoje ruke i rješili da pomognu svima a i sebi. Danas, studio
postoji na dvije lokacije i na raspolaganju je svim sviračima iz Crne
Gore. Dostupan i opremljen, zaista neprocjenjivo. Pružaju usluge
snimanja, produkcije kao i učešća u projektima muzicara. Takođe,
imaju i svoje matične bendove: Parampaščad i Bubnjivi, čiji prvi-
jenci se isto očekuju. Oni su trenutno i pridruženi članovi organizma
Vrpca. Kao naši stari prijatelji a tek onda i saradnici. Usljed obaveza
koje su se javile, bubnjar Zarija je bio spriječen da nastavi s radom
pa ga je zamjenio Ivan na bubnjevima a Stefan je kao druga gitara
obojio i doprinio našem zvuku.
Kakva je scena u Podgorici i
Crnoj Gori? Koje bendove i
izvođače bi posebno preporučili
našim čitaocima?
Uprkos malom tržištu u Crnoj
Gori, scena se držala sve ove go-
dine. Poslednjih deceniju se i prili-
čno stabilizovala. Prva rok kaseta
objavljena je 1988-e. Sastav se zvao Josef K a ime albuma Zajedno u
snovima. VIS Glembajevi su bili aktivni 90-ih, pogotovo u prvoj
polovini. Planiran je bio album Stomak Ringišpil, mislim da nije
objavljen. Zapisi oba benda su dostupni na You Tube-u. DST iz
Nikšića je formiran isto ranih 90-ih. Qtera je svoje putovanje
započela '98-e. Pored pomenutih sastava Parampaščad i Bubnjivi,
danas u Podgorici rade i stvaraju: Emili Rose (stoner rock), Sound
Floor (na tragu post rock-a), KK Street Bangers (heavy metal).
Alternaiva dolazi iz Bijelog Polja. Uskoro izlazi album. U Herceg
Novom imamo kantaautora po imenu Vitez Đurović. Preporučujemo
toplo, uz akcenat na singl Školarac. Bend iz Crne Gore koji je
prepoznat i u regionu je Autogeni Trening sa tri albuma iza sebe.
Scena postoji, definitivno.
11
Svi smo zarobljeni od strane korone. Živih svirki nema i
pitanje je kad će ponovo krenuti. Vi ste imali koncert na
Platform081. Recite nam nešto o tome. Kako vidite muziku posle
pandemije?
Iskustvo sa družinom Platform 081 je zaista bilo sjajno. U
pravom času i na odličnoj lokaciji, svi smo napunili baterije. Tada su
po prvi put sa nama nastupili Ivan i Stefan. Koncert je održan uz
poštivanje mjera, neizostavno. Generalno smo imali i publiku jer je
ekipa Platforma brojna. Pozdrav za njih ovom prilikom uz želje
da samo nastave, u pravom smjeru. Inače, online svirka nije baš naš
''cup of tea'', ali što da se radi… Tu smo, gdje smo. Svima nama
treba povratna energija, feedback. A to bez ljudi nije baš izvodljivo.
Na duže staze gledano, ne raduje nas mogućnost eventualnih češćih
uplivavanja u takve forme. Šta dalje? Treba biti izrazito vispren pa
to prokljuviti. Naše je da radimo, da pravimo nove stvari. Već
gotove da oblikujemo, da se polako krčkaju za drugi album. I da se
nadamo, bespogovorno. Disciplinu imamo, ona nas i drži na okupu i
čuva. Pozitivan stav i nepristajanje na scenario u kojem nema ni nas
ni hiljade drugih kolega muzičara. Borba i opet ona. Svetionik koji
je vjesnik radosnog proljeća. Hvala vam na izdvojenom vremenu uz
veliki pozdrav citaocima pa da se negdje, Bože zdravlja, i sretnemo i
zasviramo!
12
Pitao: Vasa R. Odgovarali: Bednici
Objavili ste album ,,Al kida”, imali brdo svirki i jedan ste od
najaktivnijih mladih pank bendova. Kako je sve počelo, ko je
bio kum bendu i zašto Bednici?
Sve je počelo kada smo se Mateja i ja našli na drakstoru, po
jednom vrlo običnom danu i vodili razgovor o tome kako smo bes-
korisni i ništa ne radimo. I tako smo došli do ideje za bend. Ja sam
počeo da sviram bubnjeve jer je najmanje bubnjara, a Mateja je
originalno trebao da svira gitaru, nakon nekoliko nesretnih okolnosti
Mateja dolazi na poziciju basiste i priključuje nam se Vuk koji posle
nekog vremena izlazi iz benda i spektakularno dolazi Jovan Fili-
pović a.k.a JB. On kao jedini muzičar u bendu postepeno počeo da
nosi stvar i da nas gura (najviše mene) da naučimo da sviramo, vero-
vatno se razočarao alʼ ko ga jebe i dalje je sa nama.
A do imena benda je došlo tako što smo se štapom i kanapom
kršili za probe i bila je čuvena poruka u grupnom četu koja je stizala
bar jednom nedeljno: ,,Alo Bednici kad ćemo probu”. Vremenom se
to ime zadržalo.
Upoznajte nas sa člano-
vima. Čime se još bavite
osim pankom? Imate li neke
uzore?
Mateja je završio dizaj-
nersku školu, veliki je lokal
patriota stacioniran u savskim
blokovima, trenutna zanima-
cija mu je upis na kameru na
FDU. Strastveni ispijač piva, iskusni speleolog i veliki ljubitelj
budže na bubanj potoku.
Jovan je najmlađi član benda, do duše od skoro punoletan. Pored
normalne srednje škole pohađa i muzičku, svira šta mu daš pod ruku,
najbolji gitarista, basista i bubnjar benda. Paralelno sa svime time
svira u bendu CFP i drži privatne časove gitare.
13
Ognjen je kao i Mateja 2001. godište. Pored aritmičnog lupanja
bubnja, vozi skejt i izvrće zglobove. Studira slikarstvo na fakultetu
likovnih umetnosti u Beogradu. Ako ne gleda neki film koj niko ne
voli, smišlja načine kako da ispali bleju opet a da ga drugari ne
prebiju. Ima 90 kila i visok je metar i ništa.
Prošlo je dve godine od vašeg albuma prvenca. Da li je
ispunio vaša očekivanja i koliko ste zadovoljni sa njim? Da li
biste nešto menjali kad biste bili u prilici da ga ponovo snimate?
Pa album nam je realno sranje. Sve nas nervira što je previše
mekan i mi težimo ka tvrđem zvuku, ali šta ćeš bili smo deca. Sa tim
albumom ne bi menjali ništa, neka ga biće i drugi kad se orga-
nizujemo.
Na vašim pesmama tekst i muziku potpisujete zajedno, kao
bend. Kako vaše pesme nastaju? Gde ste snimali album i kakvo
vam je iskustvo?
Naša muzika nastaje spontano, neko donese neki tekst ili svega
par strofa pa ga zajedno korigujemo sa već postojećom muzikom ili
pišemo u tu svrhu muziku. Album je snimljen u studiju izdavačke
kuće ,,Krater saund prodakšn” ili ti Dimitrijeva soba. Mix i master je
radio Igor Kuzmanović iz bendova CFP i Chemical tomb (CT). Sve
u svemu snimanje albuma je bila dobra bleja.
Imali ste dosta svirki. Koje biste izdvojili? Neki trenuci sa
njih koje pamtite (pozitivni i negativni)?...
Jako je teško izdvojiti neku svirku, ali recimo Elektropionir čini
mi se 3. maja 2019. Kada smo svirali sa bendovima H2O2 i Nothing
sacred. To je bila naša najluđa svirka i još luđi after. I naravno da će
nam svima ostati nezaboravno snimanje spota ispod Brankovog
mosta sa bendovima Chemical tomb i Apači.
Ne samo pank, već uopšte rok zvuk (posebno ekstremniji i
underground pravci) su izopšteni i na krajnjoj margini. Vla-
stima ne odgovara da neko misli svojom glavom i logično je da se
to marginalizuje a forsiraju neki pravci koji služe za odmaranje
mozga, kao i razne rijaliti zvezde i zvezdice… Vidite li svetlo na
kraju tunela? Koliko je teško jednom mladom bendu da
predstavi svoju muziku kad na prste jedne ruke mogu da se
izbroje mediji koji imaju bar neku emisiju posvećenu
14
alternativnijem zvuku? Vaša iskustva sa promocijom albuma,
najavama koncerata?… Da li ste bar na pank sceni naišli na
odgovarajuću podršku?
Vlast ko vlast, ne puštaju nikakvu alternativu na svetlost dana,
sem naravno one koju oni stvore. Ali jednu stvar da napomenem,
mislim i ovo pričam sad iz lične perspektive a ne u ime benda,
mislim da je sav taj kič produkt izopačenosti društva a ne njen
uzrok. Jer je sve to postajalo i kad smo se mi formirali kao ličnosti i
niko sa razlogom nije otišao tim pravcem. Dvadeset prvi vek je,
internet je skoro svima dostupan i ne postoji izgovor što nisu doprli
do kontra kulture. Samo ne žele da je shvate.
Pa oko promocije albuma se realno i nismo cimali pa je i spram
toga došao do pristojne količine ljudi, možda nam je najdraže što su
nas čuli i u zemljama bivše Jugoslavije tako da smo izašli i van naših
granica.
Na sceni smo još pre benda bili prisutni kao oni klinci sa svirki,
tako da smo unapred već imali podršku. Samo u Vojvodini nismo
baš omiljeni zbog nekih totalno neosnovanih glasina o našem udelu
u holokaustu i saradnji sa okupatorom.
Svi smo svesni u kakvom druš-
tvu živimo. Da li će budućnost sa
vama mladima biti bolja ili će sve
otići u…?
Pa to se nikad ne zna, ali sudeći
po svemu dobro će biti ako uopšte
budemo postojali. Naše je da stremi-
mo ka tome što društvenim što
ličnim angažovanjem, svako u svom
polju. Svesni smo da pesma ne može
da promeni svet ali je produktivan
ventil i lep hobi.
U žižu svih medija ste dospeli
zbog koncerta ispod Brankovog
mosta. Recite nam nešto o tome.
Odakle ideja za koncert i da li ste iznenađeni odzivom i
reakcijom publike (o očekivanoj reakciji države ne mora se
15
pričati) jer bilo je, bar se može na vašem spotu videti,
fenomenalno?
Pa za početak to je bilo snimanje spota a ne svirka, prvobitmo
smo trebali da snimamo u jednom anonimnom lokalu ali se gazda
uspaničio zbog moguće kazne i odustao od akcije, pa smo odlučili da
rešimo taj problem na javnoj površini, jer smo i mi deo javnosti pa
nam taj prostor tehnički i pripada.
Samo snimanje spota je bila kombinacija nikad bolje atmosfere,
nikad profesionalnijih statista i odlične opreme donirane sa svih
strana od prijatelja benda i scene. Mi nismo očekivali da će biti
takav odaziv javnosti niti policije. Znali smo ali smo se nadali
suprotnom scenariju, da neće doći policija.
Kada su došli odlučili smo da nastavimo jer smo objektivno
gledano imali svako pravo na to. Kasnije su svi legitimisani i
napisano je nekoliko kazni, ni jedna krivična prijava nasuprot svedo-
čenju medija.
Ovo je bila demonstracija medijskog mraka u školskom obliku.
Mi razumemo potrebu vlasti za režimskim medijima, to postoji od
pamtiveka. Ali da i ti režimski mediji umesto da skupe bilo koju
informaciju iz prve ruke pa da je izokrenu po potrebi, oni uzimaju za
izvor informacija stranicu na instagramu i njene komentare.
Svi smo svesni situacije sa koronom i nedostatkom kon-
cerata. Meni, kao uostalom i velikoj većini mislećih ljudi, nije
jasno kako ne može da se svira (bar na otvorenom ili u klubu uz
poštovanje nekih mera) a mogu da budu prepuni tržni centri ili
da se organizuju svečana otvaranja raznih spomenika (gde jedni
drugima vise na ramenima). Koje je vaše mišljenje o svemu?
Pa sve to podjednako spada i u to što smo deo te underground
scene koju obični ljudi maltene smatraju neprikladnom, a i videli ste
reakciju novina koje su lupetale gluposti kao da treba da budemo na
lošem svetlu, naravno čast izuzecima koji su nas pozvali i pitali šta
se zapravo dogodilo.
Što se tiče tih okupljanja za otvaranje spomenika ili odavanje
počasti Balaševiću, kako kaže naš gospodar 'ne možete zabraniti
ljudima da izraze svoje emocije' ali izgleda da to ne važi za nas.
Mnogi organizuju onlajn koncerte (priznajem da to sa
pankom bez publike i nema mnogo smisla). Da li planirate,
16
možda, vi bar neki takav koncert ukoliko se u skorijoj buduć-
nosti ništa ne promeni?
Svima nam se mnogo svira i nestrpljivo čekamo bilo koju priliku
i ovde da sviramo, ali kako stvari stoje, verovatno se ništa neće
otvarati uskoro tako da ćemo ukoliko se ništa ne promeni do leta,
verovatno razmotriti mogućnost da sviramo negde van Srbije gde je
dozvoljeno.
Planovi za budućnost. Hoće li biti novih izdanja? Neka
poruka za čitaoce fanzina Oprem dobro?
Za sad od novog izdanja imamo samo jednu gotovu pesmu, ali
dosta tekstova. Lomimo se oko toga kako želimo da zvučimo i da
konačno nađemo svoj muzički pravac. Ne bismo želeli da zvučimo
mnogo mekano, ali i ne mnogo raspadnuto tj. neuvežbano.
Voleli bismo da poručimo svim čitaocima fanzina Oprem dobro
da nas sačekaju za sledeće izdanje jer neće zažaliti kad izađe i
naravno sve najbolje urednicima fanzina.
17
KAKO SE POSTAJE BOLJI OD SVOGA ŽIVOTA?
Pitao: Miodrag Stošić Odgovarao: Milan B. Popović
18
U tišini je suština su završni stihovi moje pravoslavno protestne prve
knjige Molitva tetoviranog srca. Smatram da su tišina i mir, da su jako bitni,
kao i spokoj. Tišina nekada peva najlepšu pesmu. Kako ko shvati!
Kada se nove pesme uporede sa starim primećuje se manjak vaše ranije
“hermetične zatvorenosti”. Da li ste se svesno više otvorili?
Ne, nisam svesno. Sve je spontano napisano.
Čini se da se danas mnogo direktnije i više obraćate Srbiji, svojoj
zemlji i geografskom polju u kojem postojite. Kako to objašnjavate? Vi ste
se približili dnevno-političko-aktuelnom ili je ono vama?
Tako je, ja sam građanin svoje zemlje Srbije i NIKADA je ni za koji
novac je ne bih napustio, ko što drugi čine. Ne podržavam filozofiju zvanu:
odlazak iz zemlje u inostranstvo trbuhom za kruhom! Ali pritom ostavljam
pravo da svako kroji svoju sudbinu. Uvek sam ja bio blizak dnevno
polititičkom momentu samo što se te pesme nisu plasirale u medije, kao
neke druge.
Hrist se na mnogo mesta javlja kao vaš lajt-motiv, čak ponegde kao
direktan sagovornik. Koliko vam znači religija? Da li poeta mora da bude
spiritualan?
Nekada sam bio 100% u religioznom fazonu. Sad sam, priznajem i molim
Boga da mi oprosti, oslabio u veri. Ali, jesam pravoslavni vernik. Odlazim na
sveta mesta, manastire, celivam svete mošti, hodočašća, pričešćujem se…
Svaki poeta ne mora da bude religiozan. Dovoljno je da bude hipersenzibilan i
refleksivan i inteligentan, poput Vas gospodine Miodraže Stošiću.
Neke ste pesme posvetili ljudima iz svog okruženja. Da li su oni vaš
oslonac ili smisao postojanja?
Jesam, napisao sam ih iz dubine duše i srca, i ne stidim se to da kažem, i
ne kajem se. Naprotiv, ponosim se svim tim ljudima kojima sam posvetio
pesme. Pesme su došle spontano, sazrele su, nisu smišljenje, jednostavno su se
same nametnule u pravi čas, same od sebe! Ti ljudi iz mog okruženja su moj
oslonac i smisao mog postojanja, uz poeziju, novinarstvo, rokenrol i moju
porodicu, naravno.
Poslednje stranice vaše knjige deluju kao arena u kojoj se vi,
naočigled svih nas, borite sa sopstvenim psiho-demonima. Otkud želja da
tu borbu podelite sa nama?
Još od prve knjige rekao sam samome sebi da neću šminkati ni svoju
unutrašnju realnost, kao i ono što vidim oko sebe. To je definicija koja bi bila
adekvatan odgovor na Vaše pitanje. Otvoren sam čovek, željan komunikacije,
ne krijem se, ne skrivam se, ne tajim, pa što ne bih podelio neke svoje misli sa
još nekim ko bi se možda i sam prepoznao u njima – što je suština!
Naziv vaše knjige je Bolji od svog života. Da li to znači da svoj život ne
možemo da biramo ali da možemo sebe da učinimo boljim od njega?
Apsolutno tako!
19
OSVRTI NA MUZIČKA IZDANJA
Vasa Radovanović:
The Real Angkor Wat –Worst Enemy
EP
Osnovani još 1986. godine HC/punk
bend sa juga Teksasa, Angkor Wat, bio je
značajan deo tamošnje scene. Svirali su i sa
GBH, Suicidal Tendencies, Devastation,
Watchtower, Beowülf, The Accüsed, Mid-
night, Skatenigs, Cryptic Slaughter i dr.
Zbog haosa koji je pratio njihove nastupe
često su bili nepoželjni u mnogim klubo-
vima, dvoranama i sl. U tom prvom periodu svog delovanja objavili
su dva albuma: When Obscenity Becomes the Norm… AWAKE!
(Metal Blade/Death Records, 1988) i Corpus Christi (1990). Bend je
pre nekoliko godina ponovo počeo sa radom evoluirajući svoj zvuk i
pred nama je njihov EP sa 5 pesama, dužine 17 minuta.
Fenomenalan vokal, snaga, energija, odlični rifovi, sjajna pro-
dukcija. Sve pesme na veoma visokom nivou. Odavno nisam slušao
izdanje u kojem od prvog do poslednjeg trenutka mogu da uživam u
muzici i da poželim da opet pustim sve ispočetka. Sa njihovog sajta
možete preuzeti (ili preslušati) celo izdanje i nećete zažaliti:
https://therealangkorwat.com/
20
Piše: Milan B. Popović
HAVARIJA / EP / SMRT IZ KORENA /
Samostalno izdanje
Zanimljivo je da je moje preslušavanje EP-a
beogradske grupe Havarija počelo nekako čud-
novato, spontano naopako metalizirano, 666 –
zadnjom pesmom Glavu gore (tema: N. Rodić).
Ona jeste ubistveno dinamična, ona jeste bru-
talna, ona kida, otkida i ujeda, ali katkad, barem u
refrenu, iskače iz šina metala i dolazi do šina
melodičnosti, vraćajući svoj smrtno otrovni zmij-
ski jezik natrag u svoje skrovito katakombično gnezdo od četiri pesme, koliko
ovaj promotivni EP Smrt iz korena sadrži.
U uvodnom komadu bubnjevi sabijaju ispod pojasa bez pardona , a vokal
urla do neprepoznatljivosti, ali tu je knjižica, koja spašava stvar, pa nema
brige. Mogu zamisliti kakve su šutke na uživo nastupima ovog benda. Sve
kulja kao brdo bizona koje uspešno krči gustu (pra)šumu. Nešto više od četiri
minuta, zvučni dokument Otrov (Tema: N. Rodić) u uvodnim sekundama
gitarski razlaže, ali se odmah pali baklja, ko vulkanska lava, dok izuzetni
gitarski solo briljira u ovoj numeri i daje joj na posebnom kvalitetu.!
Havarija je mladi thrash metal bend iz Beograda koji je formiran krajem
2018. godine, međutim bend je najaktivniji od kraja 2019. godine, kada je
ustanovljena stalna postava, nakon par promena. Trenutnu postavu benda čine:
Adam Adam (vokal), Nikola Rodić (ritam gitara), Andrej Bogićević (solo
gitara), Antonije Karin (bas gitara) i Katarina Friščić (bubanj). EP je sniman u
poznatom beogradskom studiju „Citadela Sound Production“, dok je za miks,
master i produkciju zaslužan Luka „Citadela“ Matković (Frontmen i gitarista
beogradskog sastava Quasarborn). Ako bi ocenjivali ovaj EP ocenama od 1 do
5, svakako bi to bila jaka četvorka +, kao i nedvosmisleni kvalitet plus, i u to
nema nikakve sumnje. Uostalom, tu su njihova dela, pesme, rifovi, gitare, bas
gitara, setovi bubnjeva, mladost, energija, dinamičnost, bes, adrenalin, testo-
steron, upornost, doslednost, čvrst kurs i stav od samog starta i ja im
predviđam dobru karijeru u okviru underground komune! Čak i da izađu iz
nje, ja bih ih podržao, jer svačiji uspeh i domet podržavam kao da je i moj, jer
sam i sam pesnik, poeta, kreativac, i veoma dobro znam šta znači krčiti put i
(pro)nalaziti svoje mesto u maloj bari sa puno krokodila.
Što se mene tiče Havarija je veoma autentičan bend, sasvim svoj i
poseban. Primetno je da uživaju u svojoj umetnosti što je možda za početak i
najbitnije kao polazna tačka, a mi ćemo poput radara pratiti šta se dešava u
njihovoj muzičkoj kuhinjnji sa porcijama sa puno ljutih čili paprika. Ljutih
toliko da nisu za svačiji stomak. Ovaj EP je samo za probrane, odabrane, one
koje razumeju i kojima je svevišnji dao dar da shvate i prepoznaju – dobro,
bolje, najbolje! Upravo to je HAVARIJA – nešto najbolje iz ovog žanra što
sam u skorije vreme imao priliku da čujem, a da pritom i uživam u njihovoj
profesionalnosti.
21
Piše: Milan B. Popović
Jasmina, Stevan i Bjesomar / SUNCE ZALAZI /
BjesomarAudio 2021. /Samostalno izdanje/
Pesma Sunce zalazi deo je zajedničkog
muzičkog projekta Zorana Marinkovića i Jasmi-
ne Trnavac, realizovanog od novembra 2018. do
novembra 2020. godine, u kućnom studiju
Zorana Marinkovića u Gornjem Milanovcu.
Stihovi – Jasmina Trnavac, snimanje, semplovi,
aranžman, produkcija – Zoran Marinković, Korg
Kaossilator – Stevan Marinković.
Odavno je poznato da multimedijalni umetnik vrhunskog ranga – Zoran
Marinković Bjesomar, lider grupe Bjesovi – sarađuje sa mnogobrojnim manje
više anonimnim artistima i time im daje na značaju i dodatnoj popularnosti!
Pesma koja je sada izbačena u javnost iz njegove umetničke radio-
nice/kućnog studija kao najnovija Sunce zalazi mi je posebno draga, zato što je
pomenuti Bjesomar sarađivao sa mojom koleginicom po peru, pesnikinjom
Jasminom Trnavac; i opet, gotovo samo on, Bjesomar, na svoj način dao
poeziji na značaju i marketingu u muzičkoj industriji na čemu mu treba
čestitati, učiniti mu naklon, skinuti mu kapu, zahvaliti mu se privatno, pa i
javno, upravo ovako kako ja to sada činim. Bjesomaru, naravno! Zanimljivo je
da u ovom eksperimentalnom atmosferičnom singlu učestvuje i Bjesomarov
sin Stevan Marinković, koji je dosta doprineo sa Korg Kaossilator-om da ona
ima ovakav krajnji rezultat. A rezultat je upečatljiv, hipnotičan, transcenden-
talan, kosmički, elektrofuzičan, na neki način pun odjeka i zvučnih opiljaka
koji imaju smisla i postavljeni su na mesta na kojima treba da budu i da imaju
smisla da budu postavljeni. Puno je tu raznolikih, baršunastih zvučnih efekata i
aranžmana. Sve je to zasluga Bjesomarovog sina Stevana Marinkovića, a
pojedini semplovi i aranžmani su delo samog Bjesomara! Pesma Sunce zalazi
traje vremenski dve sekunde do četiri minute trajanja i gotovo da nije radijski
frendli, koje veoma brzo prođu, prolete jednostavno, a sve što je lepo i dobro,
brzo prođe. Tako je i sa pesmom Sunce zalazi. Pesnikinja Jasmina Trnavac
ima jednostavnu razumljivu poetiku i pesnički pečat, ali nikako patetičan niti
banalan. Njen poetski lični pečat i samo recitovanje je za svaku pohvalu i
svakako predstavlja – kvalitet plus – i to se jednostavno mora naglasiti! Ovaj
izvrstan impresionistički rad multimedijalnog umetnika Bjesomara sa pesni-
kinjom Jasminom i Stevanom, nedvosmisleno govori koliko je porodica
Marinković muzički i umetnički talentovana i otvorena za saradnju sa drugim
umetnicima.
Zajednička saradnja ove trojke (Bjesomar, Jasmina Trnavac i Stevan
Marinković) na pesmi i Bjesomarovom video spotu Sunce zalazi zapravo
indirektno govori i ukazuje da za slobodu duha i umetnost svetlo jutro tek
dolazi! Ja živim za to! U to ime – živeli!!!
22
Piše: Milan B. Popović
Anne-Britt + Ivan + Bjesomar / Billie Jean
(Michael Jackson cover) BjesomarAudio
23
Piše: Milan B. Popović
Kolja cd singl / Može malo sutra /
Izdavač: Long play/
24
Piše:Milan B.Popović
Klin – Tama, CD / Izdavač: One records
25
Piše: Milan B. Popović
SCARZZY: DARK CLOUDS, CD singl /
Samostalno izdanje
Pesma Dark Clouds je urađena pre pet do
šest godina i predstavlja neku vrstu revolta
prema društvu i njegovim standardima, može
se čuti uticaj bendova koje i dan danas Scarzzy
voli da sluša, poput: Guns N Roses, Alice in
chains, Soundgarden, Audio Slave... Ona je
dinamična, eksplozivna, buntovna, naprosto
grize i ujeda, puna je besa, puna energije,
testosterona, adreanalina, jedna moćna rock'n'-
roll vožnja ili rock'n'roll putešestvije, ali je vokalno dovoljno melodična i
pevljiva i uz povremeni vrisak, podseća na Skot Vejlanda iz Stone Temple
Pilots i grunge fazon i tu eru rokenrola sa početka devedesetih prošlog
veka, koji je i i dan danas živ, žilav, aktivan, svež i preživeo, uprkos
Covidu 19.
Scarzzy je snimio i CD /pesmu/video za prosidbu: njegova današnja
supruga, tražila mu je kao poklon za rođendan da joj napiše pesmu, što je
Scarzzy i uradio, ali joj je prvi put taj poklon odsvirao na rođendanu benda
Jailbreak. Na tonskoj probi je odsvirao momcima pesmu i objasnio kad ko
ulazi sa svojim instrumentom, a Scarzzy je uz tu pesmu izveo na binu i
zaprosio suprugu. Niko nije znao šta će da se desi, čak ni bend, mislili su
da sviraju neku njegovu regularnu rock'n'roll stvar... Planovi su mu da
krene polako da izbacuje po jednu, dve, tri pesme, ne album... pa možda na
kraju i ceo album. Nema nikakve pretenzije i posebna očekivanja, jedno-
stavno veruje u svoju muziku i sebe (što je veoma bitno – danas kada
mnogi posustaju i padaju kao snoplje u beznađu!) i Scarzzy misli da je za
njega to jedan od najboljih načina da izrazi i predstavi sebe svetu, tj. ono
sto ima da kaže..., a da ima šta da kaže – ima itekako! Vreme radi za njega
i tek ćete u skorijoj budućnosti čitati o njemu i videti Scarzzy -eve video
spotove i youtube linkove. Što se Jailbreak-a tiče (Tribute to Guns n
Roses) zbog trenutne situacije ne nastupaju nigde, kada se situacija popravi
veruje da će se angažovati, ali uglavnom oko festivalskih nastupa i
eventualno neke turneje kakve su ranije pravili. Proputovali su skoro ceo
svet, ali bi bilo lepo videti i neka nova mesta. U svakom slučaju – autorska
muzika je prioritet i ispred svake druge vrste nastupa – tvrdi jasno i glasno
i grlato dugokosi sam – Scarzzy.
Scarzzy je rođen u Zemunu 22.09.1981. Od malena mu je muzika
najveća ljubav i način da preživi. Njegov najbliže opisiv stil je kombinacija
rock, blues, hard rock i grunge zvuka i čini mu se da se u njegovim
pesmama može prepoznati ono što voli da sluša. Itekako, rekao bih i dodao
bih ja! To je apsolutno tačno i cd singl Dark Clouds o tome svedoči kao
neoboriv argument! Scarzzy je dokazao da nije samo imitator, veći kreator,
umetnik, stvaralac autorske muzike, vokal vrhunskog ranga, vrsni teksto-
26
pisac na engleskom jeziku. Voleo bih da ga čujem na srpskom jeziku, ali o
tome drugi put! Drago mi je što na srpskim prostorima postoje umetnici
posebnog kalibra i vrhunskog ranga poput Scarzzy-a. On je rock n rollu
dao i dušu i srce i telo i krv i znoj i vreme. Sama činjenica da je sa bendom
proputovao bukvalno ceo svet govori o kakvom se umetniku radi, a nećete
ga videti na nacionalnoj TV frekvenciji – a trebalo bi. Zato mi, nezavisni
mediji i nezavisni novinari, trebalo bi da mu pružimo ruku pažnje i
medijske podrške jer ju je Scarzzy – apsolutno zaslužio!!!
Svaka čast umetniče Scarzzy! Ostali mogu samo da ti se dive ili da ti
zavide! Ja ti, Milan B. Popović, kao pesnik sa 7 objavljenih knjiga pesama
i 3 muzička CD-a sa 50 mojih pesama u njima sa rock, metal, hip hop i
rege žanrovima – skidam kapu i čestitam na svemu što si do sada postigao
u svetskoj muzičkoj industriji, a ceo životni vek je pred tobom. Iz
poverljivih izvora znam da planiraš nove singlove uskoro, pa i album
kojima se iskreno radujem, a i široki slušalački rock'n'roll auditorijum!
Bravo je mala reč za ovo sada ponuđeno! Odlično je adekvatna reč! Toliko
od mene. Ti si na potezu – pištolja rock'n'rolla!
________________________________________________
ZORAN ALVIROVIĆ – KINA CD Natural
/ izdavač: ONE RECORDS /
Izuzetno privlačan, primamljiv i dopadljiv
a raskošan gitarski instrumentalni album
Natural, šestožičanog ritam & solo maga
Zorana Alvirovića Kine. Nema se tu šta ni
dodati ni oduzeti. Sve je na svom perfektnom
mestu i tako treba i da ostane. Za nauk
mlađima, rekao bih čak i to! Bravoruzan je
Kina u pojedinim solo deonicama i ostavlja bez
daha i površnog, a kamoli zahtevnog slušaoca. Sa druge strane ume da
bude baladan, smiren i sofisticiran. Zavisno od kompozicije do kom-
pozicije. Idejni tvorac svih kompozicija i aranžmana na albumu Natural je
Zorana Alvirovića Kina. U ostvarivanju njegovih ideja učestvovali i:
Mihail Horvat, Senad Jašarević, Aleksandar Banjac, Nikola Beronja,
Nikola Ostojić – Roli, Zolika Šimon, Miki i Darko Jovanović. Sve gitare
na albumu odsvirao je Zorana Alvirovića Kina u studiju DO RE MI
(producent je bio Peđa Pejić, snimatelj Vlada Parčetić), osim kompozicije
Trkač koju je snimio u studiju MR BIG (producent je bio Dragan Jovanić).
Dizajn omota je delo Davida Maćeja a CD Natural objavio je Zoran
Nestorović Valderama, širom balkanskog regiona i dalje, poznat i priznat
kao izuzetan direktor i vlasnik muzičke izdavačke kuće One Records koja
nema konkurenciju na srpskim prostorima kada je rock muzika u pitanju.
Zorana Alvirovića Kina može biti sasvim zadovoljan ponuđenim muzič-
kim instrumentalom. I više od toga! Ovo je briljantan CD! Nabavite ga na
https://www.onerecords.rs/sr/ ili u nekoj drugoj prodavnici sa bolje
snabdevenim muzičkim dijamantima – poput ovog!
27
Piše: Milan B. Popović
28
Piše: Milan B. Popović
Vitez Rock'estra: Mila (Novi
život počinjem)
Srpski, a svetski priznati, im-
presivni i refleksni vokal, Vladan
Vitezović Vitez, nekada poznat po
LP vodećem glasu užičkog sastava
Tina, posle više od jedne decenije pauze vraća se na muzičku scenu. Vitez to
radi čas suptilno, njegov vokal je primamljivo, zarazno pamtljiv, te ovu prvu,
uvodnu pesmu Mila (Novi život počinjem), peva čas grlato jako, čak visoko
operskim tonom, čas melodičnim hard rock sazvučjem. U sva tri pomenuta
slučaja vokal Viteza je dominantan i briljira! U četiri minuta i sedam sekundi
trajanja ove najnovije pesme baladne strukture sve u samom superlativu i
ekspresiji Vitez nije ni malo banalan ni patetičan, već grlom, bradom i golim
grudima ide na bajonete i pesmu postavlja na najviši tron koji joj i dolikuje.
Pobednički tron, podrazumeva se! Iako nije sam u bendu, iako ovo nije njegov
solo projekat Vitez iza sebe ima četvoročlanu podršku koja mu čuvaju leđa i
instrumentalno dozirano šestožičane gitare trzaju da bi se Vitez uvek prepo-
znatljiv, što je i najbitnije, došao u prvi plan. Vitez i muzička instrumentalna
podrška u bendu iznedrili su pevljivu hard rock / AOR pesmu koju mogu da
slušaju i zavole gotovo svi. I oni koji vole rock, i pop i hard rock. A to ne
umeju svi bendovi nego se zakucaju u jedan muzički pravac i tvrdoglavo ga se
drže. Lično smatram da treba improvizovati, menjati se, tražiti nove inspira-
cije. Naći svoje mesto u vremenu i pravom času. Za Vitez to je upravo ova,
2021-a godina. Po ovoj pesmi reklo bi se – veoma uspešna! Odličan i raskošan
video spot u crno-belom samo upečatljivo i na vizuelni način iznosi pesmu
Mila (Novi život počinjem). Što više preslušavam gorepomenutu pesmu, sve
mi se više dopada. Poenta ove balade žestokog pop hard rock tipa jeste upravo
to, da se Vitez obraća Mili, obraćajući joj se sa: Кad prođu svi dani bez tebe / I
dođeš u postelju nakon svega / Govorim dušom, usnama telom / Novi život
počinjem... Ono što je sasvim sigurno to je da ova pesma Viteza rock extra
odlična odskočna daska za nove pesme koje će nam, ubeđen sam u to, uskoro
isporučiti, što u radijski etar, što na you tube kanal!
Danas Vitez, odmeren, staložen i smiren, stvara svoju umetnost bez
ikakvog pritiska i – to se oseća i vidi – za svoju dušu. I ne samo za svoju,
rekao bih ja. I za moju dušu i za vašu dušu široki slušalački auditorijume. I
onima površnim a posebno znatiželjni na polju dobre muzike, umetnosti i
vokala u Republici Srpskoj, Srbiji, kao i u svim drugim državama bivše velike
Jugoslavije. Što se mene tiče, pesma Mila (Novi život počinjem), je prijatno
iznenađenje da ne može biti veće, jer dolazi iz Banja Luke i Užica, a ja ovo
pišem iz Beograda. Кao svojevrsno koordinatno umetničko trojstvo i svetinja
njene veličanstvenosti – muziкe i umetnosti, Vitezove, pre svega, podrazu-
meva se. Bez ikakvog dvoumljenja i na uspešan prvi volej udarac i kvalitet
plus, preporuka za preslušavanje ove pesme i gledanje video spota se
podrazumeva! Bravo Viteže i ekipo muzičara koja te uspešno prati! Želim ti
Viteže, da te Muze, Boginje umetnosti nikada ne napuste! Svaka čast!
29
Piše: Milan B. Popović
30
Piše: Milan B. Popović
31
Piše: Milan B. Popović
32
KNJIŽEVNOST
Piše: Milan B. Popović
U cilju nema kraja – Dalibor Daničić / otvorena
knjiga/
Nimalo slučajno se ova intimna zbirka pesama
zove, upravo po prvoj, uvodnoj pesmi i zadnjem stihu
nje, antologijskom, rekao bih, već gorepomenutom,
naslovnom metaforičnom, U cilju nema kraja –
Dalibora Daničića, pesnika kojem je ovo, koliko je
mojoj malenkosti poznato, debitantsko književno
ostvarenje. Umetnik Dalibor Daničić ne beži od
komunikacije sa čitaocem ali i sa Hristom, i postavlja
mu mnogobrojna pitanja: I šta misliš / Srb je Hristov,
raduje se smrti / Bogu hvala živ si / Verujem, verujem da jesam.
Dalibor Daničić je pravoslavno verujući čovek na tome mu treba
čestitati u ova tzv. savremena, nazovi urbana, moderna vremena, kada
vladaju stroge definicije i (pre)strogi kodeksi načina i ponašanja ljudi –
često nakaradni, tako da knjigu U cilju nema kraja možemo staviti kao
melem na duhovnu, ili duševnu, pa i fizičku ranu. Toliko je jaka, iskrena i
posebna. U današnje cinično vreme, topla, uplašena i usamljena, ali i
dovoljno hrabra da stane rame uz rame na policama na kojima su knjige
mnogo materijalno ali ne i duhovno moćnijih izdavača i izdavačkih kuća.
U prvom delu ove knjige nalazi se poezija dok je drugi deo knjige
autobiografski, i piše o iskustvima, impresijama i razmišljanjima jednog od
naših najznačajnijih ultramaratonaca.
Razbij sve ramove i pokidaj sve amove! Meni je u ovom stihu dovoljno
sadržano esencije bunta i revolta koje Dalibor u sebi nosi, iako je krotak i
smeran, hrišćanski, po difoltu – što bi kompjuteraši rekli! DALIBOR u
svojim stihovnim rolama kazuje i teško izgovorene reči, na koje smo
zaboravili... poput – dobrote...! Jednu pesmu posvećuje svom ocu – Oče
moj. U pesmi Radosna tuga Dalibor Daničić neskriveno ima komunikaciju
sa svevišnjim zabeleženu na papir, prekucanu na kompjuter i odštampanu u
knjizi. Tu vidimo koliko je on zapravo dubok u veri. To je za svako pošto-
vanje i pohvalu što privatnu, što javnu, koju upravo činim sada ja!
Umetniče Dalibore Daničiću, meni je jasan naslov tvoje zbirke u cilju
nema kraja – i ja takođe hrlim tom cilju – sa obostranom radošću, ne bi li
zaboravili na uvrnuti svet koji je svuda oko nas danas!
Toliko od mene za sada, a ostatak knjige ostavljam kao neotkrivenu
tajnu kupcima knjige da je nabave i osete prave vrednosti i oplemene svoje
slobodno vreme čitajući stihove, strofe, pesme i knjigu U cilju nema kraja
pesnika Dalibora Daničića! Živ i zdrav bio Dalibore Daničiću do sledeće
knjige!
33
Piše: Milan B. Popović
Marko Milojević: MASKIRANI ORIGI-
NAL / knjiga pesama/ Izdavač: Nova poe-
tika, Beograd 2020.
Pesnik u duši turističkog vodiča
i turistički vodič u telu pesnika
samo još jedna moja priča
i odlika mog maskiranog lika...
predstavlja svojevrstan Manifest knjige
Maskirani original, debitantskog a ozbiljnog
pesničkog štiva, Marka Milojevića, sa juga
Srbije, koji živi i radi u Beogradu.
Knjiga je u uvodnom komadu puna raz-
noraznih posveta osobama ili zanimanjima,
ali se oseća oštrina hirurškog skalpela kojeg
mladi i sigurni poeta Marko Milojević zna da izbaci iz sebe i napiše na
papir, pa to lepo objavi i ukoriči.
Marko Milojević je, po difoltu, pesnik koji pati. I on to ne krije i ne
treba ni da krije. Ispovedan je i intiman i to shvatite samo i isključivo
kao kvalitet plus! Marko želi da se stihom obrati ljudima, da stihom
komunicira sa svetom – što je super momenat!
U pesmi Mrtav ili živ, poeta Marko Milojević je napisao impresivan
– akrostih!!! Zanimljivo je da u songu Nervne krize Marko Milojević,
gle čuda, prezire miran dom, uprkos svim fizičkim i psihičkim
poteškoćama i nabojima. Veoma je autentična pesma – Na beloljinskoj
raskrsnici! On se u njoj obraća reci Toplici, čuvenoj reci, nadaleko!
Ume poeta da bude bludan (Sakralna blud) ali beži od toga! Marko
Milojević za sebe tvrdi da je buntovnik i da ga ni u pakao neće Bog!
Kaže da previše krvari dekadentne poezije, ne pije karlovačka vina i
posebno boldovanim slovima naglašava da – ne pripada nijednom
skupu! Pije samo čungulsku ljutu, leži u mračnom kutu, proklinje ruku
što piše pesmu krutu! A pesma uopšte nije – kruta nitʼ loša! Voli
alkohol. Tačka.
Onda dolazimo do naslovne pesme koja opisuje sve, ali neke
pojedinosti moramo ostaviti vama, dragi čitaoče, da nabavite ovu
knjigu pesama Maskirani original, pesnika debitanta, ali dovoljno
mudrog i zrelog kao da mu je, recimo, ovo treća knjiga po redu, Marka
Milojevića. Sve pohvale za poeziju, a preporuka za nabavku knjige se
podrazumeva!
34
Piše: Milan B. Popović:
NENAD MARIĆ /knjiga pesama/ PERJE I
SOMOT / Izdavač: Plutos
Već od samog starta, i sa samog kraja knjige,
čini mi se da se ovde radi o pesniku čistokrvnom
rokenroleru. Ili bar ljubitelju rock muzike. Pesma
Izolacija, poete Nenada Marića, prva mi je zapala za
oko. Ona je duboka, refleksivna i impresivna. Tu se
raj i pakao mere u linijama vetra, a pločnici dobrih
namera teraju na zlo. No, ispostavlja se da dobra
duša poete Nenada Marića nadjačava demone kako
se pesma bliži kraju. On je podosta duhovan pesnik.
Čak bi se, možda, reklo i religiozan pesnik. Kako
koja pesma nailazi tako srećemo raj i pakao, grehove
i patnju... Nenad Marić naglašava Bog sve vidi i
samim tim otkriva svoje opredeljenje i na toj
iskrenosti mu treba skinuti kapu, načiniti naklon,
privatno ga pohvaliti, ali i javno, kao što to upravo sada činim ja!
Za pojedine čitaoce, one sa malom željom da se udube u tematiku
tekstualnih liričko-epskih inspirativnih otkidaja iz srca i duše poete Nenada
Marića, neke od pesama delovaće, tvrdim, nerazumljivo! Ali kada se zagrebe
ispod površine, vidi se da se ovde radi o umnoj i intelektualnoj poeziji, onoj
koja je elitna disciplina duha. Koja ima astronomski visoku cenu, koju niko ne
može da plati, pa čak i da hoće.
Pita se poeta Nenad Marić u svojim pesmama često. Ispituje samog sebe,
ali pita i nas, same čitaoce. Da razmislimo malo našim malim glavicama, kao
da nam zadaje domaći zadatak koji treba da rešimo. Plašim se da je za mnoge
od nas – nerešiv!
Ume Nenad Marić da istupi kao svojevrsni politikant. Ili muzički
zaljubljenik. Ali mu ne treba zameriti na tome, jer on to radi sofisticirano. On
je poeta vrhunskog ranga i šteta što je u Srbiji usamljen slučaj, čast izuzecima.
Opet on kaže da je bio buntovnik i da je u ruci uvek imao par stihova.
Lepo on to opisuje na njemu svojstven način. Meni veoma originalan, iako
više od deceniju i po pišem kritike knjiga domaćih pesnika i pesnikinja. Nenad
Marić se ne stidi da govori u slengu pa da ga parafraziram, kaže: da se zezneš
kad uhvatiš zlatnu ribicu jer ona to, u stvari, nije.
On kaže da u ljudima na Kalemegdanu vidi očaj. Da su svi mediji u
Beogradu, i ne stidi se da ga ocrni i stava je da je to – jadno! Prezire zapad koji
je došao kod nas, prezire rijaliti sekcije, ne stidi se da upotrebi termin – budala.
Govori o javnim ličnostima poređujući ih sa otpadom.
U poglavlju Knjige koje čitam na moru izdvojio bih pesmu Gle, gle. On
kaže da i u najgore vreme, od najvećih zala, odbraniće ga njegove pesme.
Uzdržava se da ne bude prost i vulgaran i uspeva u tome iako je u ovom
35
dokumentu Gle, gle jako ljut i energičan. Kaže da od muke zapeva kʼo guslar,
kʼo bluzer, a bluzeri su dobri ljudi koji se ne osećaju dobro. To je poodavno
poznato! Razmišlja i preispituje se da li reč ima moć kad se glasno kaže? Ja
mislim da ima!
Zanimljiv je osvrt na pesmu Lepo gde on u svemu vidi nešto vedro i
pozitivno, pa i u đubrištu na livadi. Đubrište ima svoja lepa svojstva koja su
plodonosna i korisna.
U završnoj pesmi Tu ima ljubavi, pesnik i gitarista Nenad Marić je
skenirao poeziju na Balkanu, njen položaj i tretman, vrednovanje, potce-
njivanje – od strane velike većine zaglupljene mase ljudi koju čine 70 % ovog
regiona.
Što se mene lično tiče, čitanje knjige pesama gospodina pesnika Nenada
Marića je bilo veliko zadovoljstvo i iznenađenje kakvo odavno nisam doživeo
u pesničkim vodama. Akademska desetka za knjigu Perje i somot! Svaka Vam
čast Nenade Mariću i ne odustajte, obradujte nas manjinu, koji Vas poštujemo
i volimo kao istinskog umetnika. Vi Nenade Mariću vredite svakog momenta
čitanja Vaše knjige pa onda na kvadrat. U stvari, ne na kvadrat, nego na kubni.
_________________________________________________
Piše: Nenad Stakic
Ljubiša Ž. Vojinović: Na stijeni surog orla
Na stijeni surog orla je četvrta zbirka
pesama autora iz Petrovaradina Ljubiše Ž.
Vojinovića.
Omot je odlično urađen kao i štampa.
Pesnik koristi jake simbole orla, planine, reke,
ko nije bio upoznat sa tim gde je Bjelasica i
gde je reka Bistrica sigurno ce jednom ići
tamo.
Neke pesme su prožete mladošću tipa
odlazak studenta daleko od roditelja davnih 80-
ih te se oseća mladalački bol za rodnom
kućom, krajem… Neke pesme su političke i
bave se današnjim stanjem države, bitkom istoka sa onima koji vladaju
zapadom, a i nama, a neke su svakidanje gde se spominje zla žena koja
uništava muža i kuću, ili odlazak u kafanicu, alʼ ipak najjači deo knjige je
onaj gde je opis planine i reke, gde je pesnik odrastao, gde se oseća seta za
onim što ostaviš i odeš negde drugde, a opet si duhovnim bićem tamo.
Preporučljiva knjiga.
36
Piše: Vasa Radovanović
MILAN B: POPOVIĆ – BOLJI OD SVOG ŽIVOTA
U svojoj, sedmoj po redu, knjizi poezije
pod naslovom Bolji od svog života Milan B.
Popović, pesnik i novinar, sanjar i posve-
ćenik, uvodi nas u svoju pesničku galeriju,
ispunjenu prebogatim koloritom koji nam
daruje njegova lirska kičica.
Pred nama je knjiga novih i izabranih
pesama koja u najširem dijapazonu i sjajnom
svetlu predstavlja bogat opus ovog lirika
nežne pesničke duše koji molitvu svog
tetoviranog srca u ovom vremenu brutalnih
dobronamernika iznosi pred nas. Otvoreno,
iskreno, na dlanu...
Sedamdesetak novih pesama, uz bisere iz
prvih šest knjiga, nudi nam novo proživlja-
vanje njegovih duhovnih i intimnih lomova, promišljanje o životu i
sredini u kojoj obitava i lični pesnički amanet koji ostavlja čitaocima za
neka buduća vremena.
Milanova lirika je, pre svega, urbana, moderna, sa prepoznatljivim
ličnim pečatom, reska i surova, kao što i sam život zna da bude, ali je,
ujedno, i dubokointimni dnevnik kojim nas, dok ga iščitavamo, provodi
kroz lavirinte svoje duše. On je svestan vremena u kojem živi i
stvarnosti koja ga okružuje dok istine kriju mamlazi koji nam upravljaju
životima. Ne miri se sa tim i bori se jedino kako ume – svojim
stihovima.
Milan je iskonski pesnik koji živi i duboko proživljava svaki svoj
stih. On je izjednačio život i poeziju. Najbolje o tome govore završni
stihovi iz ove knjige (pesma Knjiga na poklon): ,,Poklanjao sam svoje
knjige pesama / Svakome / I kome treba i kome ne treba… / Kolegama
na poslu, / U frizerskom salonu, / U taxi vozilima… // …Ne kajem se;
opet bih davao i poklanjao – / samo za ljubav boga i inspiraciju da ne
izgubim; / i poslednji primerak knjige bih – / P o k l o n i o!!!”
Mudre su bile reči Branka Miljkovića: ,,Pesnik je oduvek bio onaj
koji u drugima leči bolest od koje sam umire.”
Nadam se da će knjiga Bolji od svog života, konačno, skrenuti
dužnu pažnju i pozornost na ovog pesnika i u eminentnijim kritičarskim
književnim krugovima. Kod čitalaca je sigurno ima.
37
Piše: Vasa Radovanović
38
Silvija K. Tumbasević
DAR-MAR SAME
…
Na kraju sela Like a living sculptor
čađava mehana, I fight!
Ja neću k njoj! I love!
Nema tih dana. I don’t give up,
Gde vrve tela But, I am a same!?
gde se znoje čela In same place,
In same position.
gde su gresi jela!?
In same!?
Ne očaj! Ja nisam htela!
Insane!?
Visoko se diže Shame!/
Larma i galama Hm!?
Prazan je siže. …
Ne oči od blama! Subota 16. 1. 2021.
Slomljenih srcika In 20.37 h
hiljadu i sto, snom,
na odstrel su svi!
Da. Veliko ništa, potom.
Na kraju srca
čađava mehana
zaboravljam kako kuca.
Ne. Bežati od šljama
ili Dama.!_a
11. 1. 2021. godine Gospodnje
39