Allahove dž.š.

kazne i opomene

Sve hvale i zahvale pripadaju Allahu dž.š., koji je poslanike Svoje slao kao vid
milosti prema stvorenjima Svojim, kao poziv Istini, znacima i smjernicama Upute,
i opomenu spram svake vrste zla. Poslanici su ljudima obećavali ljepote zbog
dobra kojeg čine, i plašili ih grozotama zbog zla kojeg su činili.

Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, Jedinog, koji druga nema, koji
jedini odlučuje i određuje, propisuje i naređuje! Njegove odredbe su vrhunac
savršenstva i sama mudrost, a Njegov Šeri’at je vrhunac svih želja i blagodati.
Hvala Mu na mudrosti i vlasti, i hvala Mu na blagodatima i darovima.

Svjedočim da je Muhammed Allahov Poslanik s.a.w.s., koji je ljudima u

potpunosti dostavio poslanicu Božiju, ljude nasavjetovao, dokaz uspostavio, put
pojasnio, najvećem cilju pozivao, i na sva zla upozorio. Hodio je Božijom
metodologijom odgajanja, slijedeći stope onih za koje je Allah dž.š., rekao: „To
su oni koje je Allah uputio – pa se za njihovom uputom povedi!“ (El-En’am,
90.)
Obradovao je ljude onako kako su ih prijašnji odabranici obradovali, i opominjao
ih je isto onako kako su ih prijašnji odabranici opominjali! Svi oni su znali govoriti
narodima svojim: „Ja se plašim po vas kazne Dana Sudnjega!“ – pa ko im je
povjerovao, i ko se za njihovim svjetlom i uputom poveo – spasio se i uspio, a ko
ih je poricao i njihovim putem nije krenuo – propao je, i stekao je kaznu ovog i
budućeg svijeta.
Ko bude iščitavao Kur’an plemeniti i Sunnet časni – primjetiće mnogo detalja iz
ove oblasti, duga putovanja kroz različite povijesne epohe i događaje vezane za
Božije poslanike i njihove narode, oličene u pozivanju Istini, obećavanju radosnih
momenata uz opomene na stradanja i kazne onima koji leđa okrenu Istini; pomoć
i podrška poslanicima uz helać – kažnjavanje i uništavanje onih koji su ometali
Božije poslanike u njihovom djelovanju.

U kur’anskom kazivanju o svakom božijem poslaniku možemo nazrijeti jasne

znake Božije podrške i pomoći uz kažnjavanje i uništavanje svih onih koji su im
stajali na putu i protivu Božije Objave se borili! Allah dž.š., kaže:

„Ad se bez ikakva osnova bio na Zemlji uzoholio. “Ko je od nas jači?” – govorili
su. A zar nisu znali da je Allah, koji ih je stvorio, jači od njih – a i znamenja
naša su poricali. & I Mi poslasmo protiv njih, u danima nesretnim, vjetar leden,
da bismo im još na ovome svijetu dali da osjete sramnu patnju – patnja na onom
svijetu biće, zaista, još sramnija – i niko im neće u pomoć priteći. & I Semudu
smo na Pravi put ukazivali, ali, njima je bila milija sljepoća od Pravog puta, pa
ih je stigla sramna kazna od munje, prema onome kako su zaslužili, & a one
koji su vjerovali i Allaha se bojali Mi smo spasili.“ (Fussilet, 15-18.)
„Eto takva je bila kazna, a na onome je svijetu je, nek znaju, kazna još
veća!“ (El-Kalem, 33.)
„I Mi ćemo učiniti da blažu kaznu iskuse, prije one najveće, ne bi li se pokajali.
& A ima li nepravednijeg od onoga koji, opomenut riječima Gospodara svoga,
njima leđa okrene? Mi ćemo, zaista, kazniti zlikovce!“ (Es-Sedžde, 21-22.)
Ljudska povijest je prepuna pouka i lekcija! Ko makar malo dublje promisli o
životu čovječanstva primjetiće da je oličen borbom između Dobra i Zla, te svojom
blizinom ili udaljenošću od Stvoritelja i svoga Gospodara. Zbog dobra ljudi su
sticali Božiju pomoć i naklonost, a zbog zla kojeg su radili kazna bi zahvatila
njihova sela i gradove – sve shodno pokornosti ili neposlušnosti Allahu dž.š..
Kazna bi nekada obuhvatila šira područja, nekad uža, nekad bi bila brza nekad
sporija, nekad bi Allah dž.š., odgađao kaznu griješniku – kojeg bi kaznio onda
kada će biti najviša pouka drugima. Nekada bi jedni bili kažnjeni kako bi drugi
uzeli straha i pouke, ne bi li se povratili…

Allah dž.š., kaže: „I Mi nijednog vjerovjesnika u neki grad nismo poslali, a da

stanovnike njegove neimaštinom i bolešću nismo kaznili da bi se pokajali. &
Poslije bismo kaznu blagostanjem zamijenili dok se ne bi umnožili i rekli: “I
naše su pretke pogađale i žalosti i radosti!” – i tada bismo ih, da oni ne
predosjete, neočekivano kaznili. & A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i
grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su
poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili. & A zar su stanovnici sela
i gradova sigurni da ih Naša kazna neće snaći noću dok budu spavali? & Ili su
stanovnici sela i gradova sigurni da ih naša kazna neće stići danju dok se budu
zabavljali? & Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne? Allahove kazne se
ne boji samo narod kome propast predstoji. & Zar nije jasno onima koji
nasljeđuju zemlju prijašnjih stanovnika njezinih da ćemo i njih, ako budemo
htjeli, zbog grijehova njihovih kazniti i srca njihova zapečatiti, pa savjet neće
poslušati. & O tim gradovima Mi ti neke događaje njihove kazujemo. Poslanici
njihovi su im jasne dokaze donosili, ali oni nisu htjeli povjerovati u ono u što
prije nisu vjerovali. Eto tako Allah srca nevjernika zapečati!“ (El-E’araf, 94-
101.)
Nekada, Allah dž.š., dunjalučku kaznu uspori ili odgodi, kada griješnici pomisle
da su dobri, pogotovu oni koji uživaju u Allahovim blagodatima koje ih obasipaju
sa svih strana, a nisu svjesni toga da ih kazna svaki čas može snaći.

Allah dž.š., kaže: „Neka te ne žaloste oni koji srljaju u nevjerstvo, oni nimalo
neće Allahu nauditi; Allah ne želi da im da bilo kakvu nagradu na onome
svijetu, i njih čeka patnja velika. & Oni koji su umjesto prave vjere nevjerovanje
prihvatili neće Allahu nimalo nauditi; njih čeka patnja velika. & Neka nikako
ne misle nevjernici da je dobro za njih to što im dajemo dug život. Mi im ga
dajemo samo zato da što više ogreznu u grijehu; njih čeka sramna patnja.“ (Al-
‘Imran, 176-178.)
Ljudi koji su bez upute i znanja, i bez morala često puta umisle sebi da su na Uputi
i pravome putu zbog uživanja u blagodatima ovozemaljskog života, i zbog toga
što ih razne muke mimoilaze. Allah dž.š., kaže: „A na Dan kad oni koji nisu
vjerovali pred vatrom budu zaustavljeni: “Vi ste u svome životu na Zemlji sve
svoje naslade iskoristili i u njima uživali, a danas sramnom patnjom bićete
kažnjeni zato što ste se na Zemlji, bez ikakva osnova, oholo ponašali i što ste
raskalašni bili.” (El-Ahkaf, 20.)
Hafiz Ibnu Kesir rhm., kaže: „Kako su postupali tako su i nagrađeni bili! Uživali
su na dunjaluku, oholi spram slijeđenja Istine, odavajući se raznim vrstama grijeha
i neposlušnosti – pa ih je Allah dž.š., nesnosnom kaznom kaznio, bolnom i
sramnom, mučnom, kroz razne paklene ponore!“ (Tefsir, 4/161.)
Mnogi današnji analitičari i teoretičari, razne krize i katastrofe bilo vremenske,
ekonomske, bezbjedonosne, političke ili zdravstvene, pripisuju čisto fizičkim i
materijalnim razlozima i faktorima ili pak vremenskim promjenama – što je plod
njihovog ograničenog pogleda i razumjevanja, slabosti vjere kao i nemara spram
razumjevanja Allahove Riječi i Njegove Knjige kao i Sunneta Allahovog
Poslanika s.a.w.s.. Svim aktuelnim događajima trebamo prije svega tražiti
šeri’atske razloge. Allah dž.š., kaže: „Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se metež
i na kopnu i na moru, da im On dâ da iskuse kaznu zbog onoga što rade, ne bi
li se popravili.“ (Rum, 41.)
Hafiz Ibnul-Kajjim rhm., kaže: „Razne su vrste kazni za grijehe i bivaju kako
na razini srca tako i na razini tijela ili pak oboje zajedno. Pored dunjaluka,
kažnjavanje se dešava i na nivou berzaha i zagrobnog života, kao i onda kada dođe
do proživljenja tijela na Sudnjemu Danu. Grijeh nikada ne prolazi bez kazne,
samo što neuki čovjek to ne može odmah primjetiti, jer je u rangu opijene osobe,
omamljene ili uspavane – koja trenutno ne osjeća muku i bol, ali kada se otrijezni
i probudi osjetiće bol. Kazne od grijeha su neminovne isto kao plamen kod vatre
ili lom kod udara. Nekada šteta prati grijeh odmah a nekada uslijedi kasnije, malo
ili duže, isto kako bolest dolazi onog momenta kada se faktori i njeni razlozi
ispune. Ljudi mnogo griješe po ovom pitanju, počine grijeh čije štete i posljedice
odmah ne uviđaju, a nekada i ne znaju da je to što čine grijeh koji djeluje
postepeno, malo po malo, isto kako djeluju razni štetni otrovi, stopu po stopu!“
(Pogledaj: el-Dževab el-Kafi, 81-82.)
Ako se desi da određena nepogoda snađe muslimane to se može smatrati činom
rahmeta i milosti Božije, oprostom i čišćenjem od grijeha te opomenom koja treba
da prouzroči dosljednije vraćanje Allahovom putu i ibadetu samo Njemu Jedinom.

Imam el-Sa’adi rhm., kaže: „Ljudi su neposlušni prema Allahu dž.š., ali ih i
pored toga On poziva vratima Svojim. Griješe ali ih On ne želi poštedjeti Svog
hajra i dobročinstva. Ako Mu se pokaju – On je njihov habib – Miljenik, jer On
voli one koji se mnogo kaju i one koji se mnogo čiste, a ako se ne pokaju pa On
je njihov liječnik, koji ih iskušava raznim nedaćama i musibetima, kako bi ih
očistio i od raznih mana i bolesti ozdravio!“ (Pogledaj: Tejsirul-Kerimil-Rahman,
413-414.)
Kada vjernike snađu iskušenja to je samo jedan bešaret i radosna vijest, jer je to
inače sebeb i povod Allahovog oprosta, milosti i blagoslova, shodno riječima
Allaha dž.š., koji kaže: „Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i
gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj
izdržljive, & one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: “Mi smo
Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!” & Njih čeka oprost od Gospodara njihova
i milost; oni su na Pravome putu!“ (El-Bekara, 155-157.)
Sa’ad b. Ebi Vekkas r.a., prenosi od svoga oca da je pitao Allahovog Poslanika
s.a.w.s., ko od ljudi ima najveća iskušenja – pa mu odgovori: „Božiji poslanici,
zatim oni slični njima, zatim oni slični njima – čovjek će biti iskušavan shodno
jačini njegove vjere. Ako bude čvrst u vjeri – iskušenje će mu biti jače, a ako
bude mekši u vjeri – iskušenje će mu biti u skladu s tim. Rob će neprestano biti
iskušavan sve dok ne bude hodio zemljom bez ikakvog grijeha na
sebi!“ (Mustedrek, br.121.)
Allahov Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Nema tog muslimana kojeg snađe neki
ezijjet/muka, ubod trna ili nešto veće od toga, a da ga Allah dž.š., ne očisti od
grijeha isto onako kako lišće spada sa grane!“ (Buharija, br.5324.)
Allahov Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Jednog muslimana neće snaći umor
(nesab) niti bolest (vesab) niti briga (hemm) niti tuga (huzn) niti muka (eza) niti
nervoza (gamm) niti ubod trna a da ga Allah dž.š., zbog toga, ne očisti od nekih
grijeha!“ (Buharija, br.5318.)
Iz do sad navedenog se da zaključiti sljedeće:
 1. Život na ovom svijetu je mučan i tegoban, i ovo nije kuća razonode i
čistog uživanja bez primjesa muke i tegla.
2. Allah dž.š., je stvorio ljude i džinne kako bi Mu robovali i kako bi Ga
obožavali, i kuša ih dobrom i zlom kako bi se ukazalo na to ko je bolji.
3. Allah dž.š., iskušava vjernike kako bi ih na veće stepene uzdigao i kako
bi im veću nagradu dao.
4. Allah dž.š., iskušava Svoje robove kako bi odvojio između dobrih i zlih,
i kako bi vjernike od licemjera odvojio!
5. Sve što se dešava ljudima i gradovima prožeto je Božijom mudrošću.
6. Allah dž.š., je slao poslanike i objavljivao knjige i uspostavio dokaz nad
ljudima – pa ko skrene s Njegovog puta i protivuriječi Mu – sam je
navukao kaznu na sebe!
7. Sve što se dešava biva s Božijom voljom i određenjem!
8. Ljude obično snalazi ono što sami svojim rukama privrede, a još više im
se oprosti!
Vrste Allahovih kazni i opomena:

Tufan i potopi

Potop, je prva kazna kojom je Allah dž.š., kaznio neki narod, u ovom slučaju
narod Nuha a.s.. Allah dž.š., kaže: „Mi smo Nuha narodu njegovu poslali i on
je među njima ostao hiljadu, manje pedeset, godina, pa ih je potom zadesio
potop, zato što su Allahu druge ravnim smatrali. & I Mi smo njega i one što
su bili u lađi – spasili, i poučnim primjerom svjetovima je učinili.“ (El-
Ankebut, 14-15.)
Zatim, Allah dž.š., potopom kažnjava Faraona i njegovu vojsku. Allah dž.š.,
kaže: „O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario i toga
što sam vas nad ostalim ljudima bio uzdigao; & i bojte se Dana kada niko ni za
koga neće moći ništa učiniti, kada se ničiji zagovor neće prihvatiti, kada se ni
od koga otkup neće primiti i kada im niko neće u pomoć priteći; & i kada smo
vas od faraonovih ljudi izbavili, koji su vas najgorim mukama mučili: mušku
vam djecu klali a žensku u životu ostavljali; – a to vam je bilo veliko iskušenje
od Gospodara vašeg – & i kada smo zbog vas more rastavili i vas izbavili, a
faraonove ljude, na oči vaše, potopili!“ (El-Bekara, 47-50.)
Kraljevina Saba je također potopljena kako Allah dž.š., kaže: „Stanovnici Sabe
imali su dokaz u mjestu u kome su živjeli: vrtove, zdesna i slijeva. “Jedite hranu
Gospodara svoga i budite Mu zahvalni; kakav divan kraj i Gospodar koji mnogo
prašta!” & Ali oni su nezahvalni postali, pa smo na njih poplavu pustili,
popuštanjem brana nastalu, i zamijenili im njihove vrtove drugim vrtovima sa
plodovima gorkim i tamariskom i neznatnim lotosom divljim. & Kaznili smo ih
tako zato što su bili nezahvalni, a da li Mi kažnjavamo ikoga drugog do
nevjernika, nezahvalnika?!“ (Sebe’, 15-17.)
Kažnjavanje vodom je stalna Allahova dž.š., prijetnja prema neposlušnim
robovima Svojim! Allah dž.š., kaže: „Kad vas na moru nevolja zadesi, tada nema
onih kojima se inače klanjate, postoji samo On. A kad vas On na kopno spasi,
vi okrećete glave; čovjek je uvijek nezahvalan! & Zar ste sigurni da vas On neće
u zemlju utjerati ili da protiv vas neće pješčanu oluju poslati, pa da onda sebi
zaštitnika nećete naći? & Ili, zar ste sigurni da vas On po drugi put neće na
more izvesti, i buru na vas poslati i potopiti vas zbog toga što ste bili nezahvalni?
Tada ne biste nikoga našli ko bi Nas zbog vas na odgovornost pozvao.“ (El-Isra’,
67-69.)

Oluje i vjetrovi

Dosta prisutna kazna među ljudima na zemlji je i vjetar, kojim Allah dž.š., kako
ranije tako i danas, kažnjava neposlušne robove Svoje. Postoje razne vrste
vjetrova sa raznim imenima poput: Bura, Jugo, Košava, Oluja, Maestral, Tajfun,
Uragan, Orkan, Ciklon, Tornado, Pasati i Antipasati, Monsuni…

Allah dž.š., je uništio čuveni drevni narod Ad vjetrom, kako stoji u kur’anskom
ajetu: „a Ad je uništen vjetrom ledenim, silovitim!“ (el-Hakka, 4.); „Ad se bez
ikakva osnova bio na Zemlji uzoholio. “Ko je od nas jači?” – govorili su. A zar
nisu znali da je Allah, koji ih je stvorio, jači od njih – a i znamenja naša su
poricali. & I Mi poslasmo protiv njih, u danima nesretnim, vjetar leden, da
bismo im još na ovome svijetu dali da osjete sramnu patnju – patnja na onom
svijetu biće, zaista, još sramnija – i niko im neće u pomoć priteći.“ (Fussilet, 15-
16.)
Vjetrom Allah dž.š., često puta kažnjava ili iskušava Svoje robove: „Mi smo ih
na kušnju stavili, kao što smo vlasnike jedne bašče na kušnju stavili kad su se
zakleli da će je, sigurno, rano izjutra obrati & a nisu rekli: “Ako Bog da!” & I
dok su oni spavali, nju od Gospodara tvoga zadesi nesreća & i ona osvanu
opustošena. & A u zoru oni su jedni druge dozivali: & “Poranite u bašču svoju
ako je mislite obrati!” & I oni krenuše tiho razgovarajući: & “Neka vam danas
u nju nikako nijedan siromah ne ulazi!” & I oni poraniše uvjereni da će moći
to provesti, & a kad je ugledaše, povikaše: “Mi smo zalutali; & ali ne, ne – svega
smo lišeni!” & Ponajbolji između njih reče: “Nisam li vam ja govorio da je
trebalo na Allaha misliti!” & “Hvaljen neka je Gospodar naš!” – “mi smo,
uistinu, nepravedni bili!” & I onda počeše jedni druge koriti. & “Teško nama!”
– govorili su – “mi smo, zaista, obijesni bili; & Gospodar naš nam može bolju
od nje dati, samo od Gospodara našeg mi se nadamo naknadi!” & Eto takva je
bila kazna, a na onome je svijetu je, nek znaju, kazna još veća!“ (El-Kalem, 17-
33.)
Kada bi Muhammed s.a.w.s., osjetio jači vjetar ili oblake odmah bi mu se strah
primjetio na licu, pa mu jedne prilike Ajša r.a., reče: „O Allahov Poslaniče, kada
vide oblake ljudi se obraduju kiši, a ti se ne obraduješ oblacima!? Reče: O Ajša,
šta mi može garantovati da to nisu oblaci kazne, a znamo za narod koji je
kažnjen vjetrom, koji su, kada su vidjeli oblake, rekli: Ovi nam oblaci donose
kišu!!“ (Muttefejun ‘alejh)
Ajša r.a., prenosi da bi Allahov Poslanik s.a.w.s., tada znao proučiti
dovu: „Allahu moj, molim Ti se da nam ovaj vjetar učiniš dobrim i da nam
podaš dobra u njemu i dobra koje stiže s njime, a utječem ti se od njegova zla,
zla onog što je u njemu i zla koje stiže s njime!“ (Muslim)

Krik

Drevni Salihov a.s., narod Semud je bio kažnjen krikom – neki prenose da je to
bio krik Džibrila a.s., a drugi ga opisuju tako da je to bio krik od kojeg su srca
pucala. Allah dž.š., kaže: „I kad je došla kazna Naša, Mi smo, milošću Našom,
Saliha i vjernike s njim spasili od sramote toga dana – Gospodar tvoj je, uistinu,
moćan i silan – & a one koji su činili zlo pogodio je strašan glas i oni su u zemlji
svojoj osvanuli mrtvi, nepomični, & kao da na njoj nikad nisu ni postojali.
Semud, doista, u Gospodara svoga nije vjerovao; daleko neka je Semud!“ (Hud,
67-69.)
Strašan zvuk je i dalje u opticaju kao vid Božije kazne prema neposlušnim
ljudima. Allah dž.š., kaže: „A i ovi ne čekaju do jedan strašan krik koji neće biti
potrebno ponoviti!“ (Sad, 15.)

Kamenje

Kamenje sa nebesa kao kazna bila je aktuelna u vrijeme naroda Luta a.s.. Allah
dž.š., kaže: „I sve smo prema grijesima njihovim kaznili: na neke vjetar, pun
pijeska poslali, a neke strašnim glasom uništili; neke u zemlju utjerali, a neke
potopili. – Allah im nije učinio nepravdu, sami su sebi nepravdu nanijeli.“ (El-
Ankebut, 40.); „I Lutov narod u opomene nije vjerovao. & Na njih vjetar, pun
pijeska, poslasmo – samo ne na Lutovu porodicu, nju u svitanje spasismo, & iz
milosti naše. Eto, tako Mi nagrađujemo one koji zahvaljuju.“ (El-Kamer, 33-
35.); „I kada pade naredba Naša, Mi sve prevrnusmo, ono što je bilo gore – bi
dolje, i na njih spustismo kao kišu grumenje od pečena blata, koje je neprekidno
sipalo, & obilježeno od Gospodara tvoga – a ono nije daleko ni od jednog
nasilnika.“ (Hud, 83-84.)
Sljedeći nasilnici koji su bili kažnjeni kamenjem sa nebesa su bili Ebreha i
njegova vojska sa slonom, koji su u svom pohodu na Ka’abu, bili kažnjeni kod
Muzdelife, nadomak Mekke, o čemu nam govori sura el-Fil:

„Zar nisi čuo šta je sa vlasnicima slona Gospodar tvoj uradio!* & Zar lukavstvo
njihovo nije omeo & i protiv njih jata ptica poslao,* & koje su na njih grumenje
od gline pečene bacale, & pa ih On kao lišće koje su crvi istočili učinio?“ (El-
Fil 1-5)
Kamenje sa nebesa je i dalje aktuelna Allahova dž.š., prijetnja, za koju znamo
kroz slijedeće kur’anske ajete: „Zar ste sigurni da vas On neće u zemlju utjerati
ili da protiv vas neće kamenje s nebesa poslati, pa da onda sebi zaštitnika
nemožete naći?“ (El-Isra’, 68.); „Jeste li sigurni da vas Onaj koji nebesima
vlada neće u Zemlju utjerati, kad se ona počne iznenada tresti? & Ili, jeste li
sigurni da Onaj koji nebesima vlada na vas neće vjetar s kamenjem poslati?
Tada biste saznali kakva je prijetnja Moja!“ (El-Mulk, 16-17.)

Propadanje u zemlju i izobličavanje likova i tijela

Ovom kaznom je kažnjen egipatski oholnik Karun koji je u zlu svaku granicu
prešao. Allah dž.š., kaže: „I Mi smo i njega i dvorac njegov u zemlju utjerali, i
niko ga od Allahove kazne nije mogao odbraniti, a ni sam sebi nije mogao
pomoći.“ (El-Kasas, 81.)
Allahov Poslanik s.a.w.s., kaže: „Moj ummet će biti kažnjavan propadanjem u
zemlju, izobličavanjem (duša i tijela), i kamenjem sa nebesa! Kada se prošire
pjevačice, muzike i alkohol!“ (Tirmizi)
Ovo je stalna Allahova dž.š., prijetnja, koju nam pobliže pojašnjava sljedeći
kur’anski ajet: „A zar su sigurni oni koji ružne podmuklosti snuju – da ih Allah
neće u zemlju utjerati ili da im neće, odakle ne mogu ni pomisliti, kazna doći,
& ili da ih neće na putovanjima njihovim kazniti – oni neće umaći! – & ili da
ih neće malo po malo kažnjavati? Ali, Gospodar vaš je doista blag i
milostiv.“ (En-Nahl, 45-47.)
Allah dž.š., kaže: „Vama je poznato ono što se dogodilo onima od vas koji su se
o subotu ogriješili, kao i to da smo im mi rekli: “Budite majmuni prezreni!” &
Savremenicima i pokoljenjima njihovim to smo učinili opomenom, a poukom
onima koji se boje Allaha.“ (El-Bekara, 65-66.)
Allah dž.š., kaže: „Reci: “Hoćete li da vam kažem koji su gori od takvih i koje
će Allah još teže kazniti? Oni koje je Allah prokleo i na koje se rasrdio i u
majmune i svinje pretvorio, oni koji su se šejtanu klanjali – njih čeka najgore
mjesto, jer oni su najdalje s Pravoga puta odlutali.” (El-En’am, 60.)

Ali b. Ebi Talib r.a., kaže: Allahov Poslanik s.a.w.s., je rekao: ”Kada se moj
ummet počne baviti sa sljedećih 15 stvari zapašće u belaje i iskušenja. Bi rečeno,
koje su to stvari o Allahov Poslaniče? On reče: Kad se monopol uspostavi nad
ratnim plijenom, i kada emanet i povjereništvo postane ratnim plijenom, i kada
davanje zekata bude muka, i kada čovjek bude pokoran svojoj ženi a nepokoran
svojoj majci, dobar prema svome prijatelju a loš prema svome ocu, i kada se
glasovi počnu dizati u džamijama, i kada vođa jednog naroda bude najgori od
njih, i kada neki čovjek bude čašćavan zbog straha od njegova zla, i kada se
počne piti alkohol i oblačiti svila, i kada se budu nabavljale pjevačice i
me’azif/muzika, i kada zadnje generacije muslimana budu proklinjale prve
generacije muslimana – neka tada iščekuju užareni vjetar ili propadanje u
zemlju ili deformaciju (tijela i duše)!” (Sunen Tirmizi, br.2210.)

Ebu Hurejre r.a., kaže: Allahov Poslanik s.a.w.s., je rekao: ”Kada se nad ratnim
plijenom uspostavi monopol, i kada emaneti i povjereništva postanu ratnim
plijenom, a zekat mukom, i bude se učilo a ne radi vjere, i kada čovjek bude
pokoran prema svojoj ženi a nepokoran prema svojoj majci, i približi sebi svoga
druga a udalji svoga oca, i kada se glasovi budu podizali u džamijama, i kada
pleme bude predvodio najgriješniji od njih, i kada vođa jednog naroda bude
najgori od njih, i kada čovjek bude čašćavan iz straha od njegova (zla) šerra, i
kada se pojave pjevačice i me’azif/muzika, i kada se počne ispijati alkohol, i
kada zadnje generacije muslimana počnu proklinjati prve generacije
muslimana – neka tada iščekuju užareni vjetar i zemljotres i propadanje u
zemlju i gađanje iz vazduha i razna čuda, koja će nailaziti jedno za drugim,
poput ogrlice koja pukne pa zrna, sve jedno za drugim, počnu ispadati!” (Sunen
Tirmizi, br.2211.)
Ebu Malik el-Eš’ari r.a., kaže: Allahov Poslanik s.a.w.s., je rekao: ”Ljudi iz mog
ummeta će ispijati alkohol i nazivaće ga raznim drugim imenima; iznad glava
će im biti muzika/me’azif, i pjevačice – Allah će ih u zemlju utjerati! Od njih će
praviti majmune i svinje !” (Ibnu Madždže, br.4020.)
Zemljotresi

Allah dž.š., kaže: „Kako ne vide nebo i Zemlju, ono što je iznad njih i ono što je
ispod njih?! Kad bismo htjeli, u zemlju bismo ih utjerali, ili komade neba na
njih sručili. To je, zaista, pouka svakome robu koji je odan.“ (Sebe’, 9.)
Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Neće nastupiti
Sudnji dan, sve dok znanje ne nestane, dok zemljotresi ne učestaju, dok se
vrijeme ne okrati, dok ne učestaju fitne – smutnje i neredi, dok se ubijanja ne
prošire na sve strane, i dok dobro ne zabogatite!“ (Buhari)
Abdullah b. Havale kaže: Allahov Poslanik s.a.w.s., stavi dlan svoje ruke na moju
glavu pa reče: „O Ibnu Havale, kada primjetiš da je hilafet došao u Svetu Zemlju
(Šam), primaknuće se zemljotresi i potresi i krupni događaji. Sudnji Dan će tada
ljudima biti bliži od moje ruke na tvojoj glavi!“ (Sahih. Ahmed, Ebu Davud,
Hakim)
Prenosi se od Ebu Hurejre r.a., da je Muhammed s.a.w.s., rekao: “Neće nastupiti
Sudnji dan dok se ne sukobe dvije velike skupine čiji je poziv isti, a među kojima
će se desiti pokolj, i dok se ne pojave lažovi i dedžali, njih oko trideset, svi će
tvrditi da su Allahovi poslanici, i dok se ne podigne znanje sa zemlje i ne
učestaju zemljotresi, dok se ne približi vrijeme, dok se ne pojave smutnje i
umnoži herdž – masovno i neselektivno ubijanje, dok se ne umnoži i nagomila
imetak, tako da će bogataš željeti podijeliti sadaku i kada je ponudi čovjeku, za
kojeg smatra da je siromah, on će mu reči: ‘Ja nemam potrebe za tim’, i dok se
ljudi ne budu natjecali u gradnji kuća i drugih stambenih objekata, i dok čovjek
ne prođe pored mezara i kaže, obraćajući se onom u mezaru: ‘Da sam ja bogdo
na tvome mjestu’, i dok se sunce ne pojavi sa zapada, a kada se pojavi i ljudi to
vide, svi će povjerovati u Allaha. Međutim, tada vjerovanje neće koristiti onome
ko prije toga nije vjerovao, ili ako nije, kao vjernik, kakvo dobro
uradio.” (Buharija i Muslim)
Ibn Ebi Dunja rhm., bilježi predaju od Enesa ibn Malika r.a., da je on sa još jednim
čovjekom ušao kod Aiše r.a., pa su je upitali: “Majko, obavijesti nas o uzrocima
zemljotresa?” Aiša r.a., odgovoril: “Kada ljudi sebi ohalale blud, alkohol i
muzičke instrumente, Allah dž.š., kaže Zemlji: ‘Zatresi se ne bi li se pokajali i
vratili, a ako se ne pokaju – uništi ih!’” Zatim su upitali: “Je li to kazna za
njih?” Odgovorila je: “Pouka i milost vjernicima, a kazna i Allahova srdžba
nevjernicima.”
Ebu Musa r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Moj ummet je
ummet koji je stekao milost Božiju. Neće imati kaznu na Sudnjemu Danu, već
će biti kažnjavan fitnama-smutnjama, zemljotresima i pogibijama!“ (Musned,
Ahmed, 4/418.; Sunen, Ebu Davud, 4/105.)
Halifa Omer b. Abdul-Aziz rhm., bi nakon zemljotresa uputio poruku svojim
valijama i namjesnicima: „Zemljotres je jedna odgojna mjera Allaha dž.š.,
prema Njegovim robovima!“ (el-Dževab el-Kafi, 1/30.)

Međusobna krvoprolića i ratovi

Vjernici će biti iskušavani jedni drugima, razbijanjem svoga jedinstva, cijepanjem

na razne grupacije, stranke i sekte, što će ih voditi međusobnom ubijanju. Allah
dž.š., kaže: „Reci: “On je kadar poslati protiv vas kaznu iznad vaših glava ili
ispod vaših nogu ili da vas u stranke podijeli i učini da silu jedni drugih
iskusite.” Pogledaj samo kako Mi potanko iznosimo dokaze da bi se oni
urazumili!“ (El-En’am, 65.)
Zbog svog nedoličnog ponašanja, ovo je bila kazna i iskušenje Jevrejima. Allah
dž.š., kaže: „Ti misliš da su oni složni, međutim srca su njihova razjedinjena,
zato što su oni ljudi koji nemaju pameti.“ (El-Hašr, 14.)
Zbog opasnosti i težine ovog iskušenja Muhammed s.a.w.s., je molio Allaha dž.š.,
da mu ne iskušava ummet ovim iskušenjem – što mu Allah dž.š., nije prihvatio,
zbog mudrosti samo Njemu znane. Imam Muslim prenosi od Amir b. Sa’ada a on
od njegova oca da je Allahov Poslanik s.a.w.s., jedne prilike dolazio iz pravca el-
Alije pa je naišao na mesdžid plemena Benu Mu’avija, u kojeg uđe i preklanja
dva rekata, gdje i mi s njime klanjasmo, kada dugo učiše dovu, nakon čega nam
se okrenu i reče: „Molio sam svoga Gospodara za tri stvari – dvije mi je uslišao
i dao a jednu nije! Molio sam Allaha dž.š., da mi ne uništi Ummet sušom – pa
mi je to uslišao. Molio sam ga da mi Ummet ne uništi potopom – pa mi je i to
uslišao. Molio sam ga da ne dozvoli da iskuse snagu jedni drugih – to mi nije
uslišao!“ (Muslim, br.2890.)
Ovaj detalj svaki musliman mora imati na umu kako bi se čuvao od toga da ne
bude jedan od onih koji će u fitnama protivu muslimana učestvovati te da ulaže
maksimum sa svoje strane za očuvanje mira među muslimanima!

Glad, žeđ, bolesti, kuga, suše, siromaštvo, nepravedna vlast,

neprijatelji vanjski i unutrašnji, ropstvo i zarobljeništvo…

Allah dž.š., kaže: „Allah navodi kao primjer grad, siguran i spokojan, kome je
u obilju dolazila hrana sa svih strana, a koji je nezahvalan na Allahovim
blagodatima bio, pa mu je Allah zbog onoga što je radio dao da iskusi i glad i
strah. & I njima je došao poslanik, jedan od njih, ali su ga oni lažljivcem
nazvali, i njih je stigla kazna zato što su nepravedni bili.“ (En-Nahl, 112-113.)
Allah dž.š., kaže: „O vjernici, kada se s kakvom četom sukobite, smjeli budite i
neprestano Allaha spominjite da biste postigli što želite & i pokoravajte se
Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog
duha ostali; i budite izdržljivi, jer Allah je, zaista, na strani izdržljivih.“ (El-
Enfal, 45-46.)
Od Abdullaha b. Omera r.a., se bilježi: Prišao nam je Allahov Poslanik s.a.w.s.,
pa reče: „O skupino muhadžira, pet stvari, ako njima budete kušani – utječem
se Allahu dž.š., od toga da vas one snađu: neće se, u nekom narodu, pojaviti
javni nemoral i razvrat (fahiša), a da se među njima neće rasprostraniti kuga i
bolesti koje nisu bile poznate njihovim minulim precima; neće zakidati na mjeri
i vagi a da ih ne snađu sušne godine, ekonomska kriza i nepravedna
zulumćarska vlast; zbog ne davanja zekata na svoj imetak neće im padati kiša
sa neba, a da im nije stoke nikad im kiša ne bi ni pala; neće prekršiti ugovor sa
Allahom dž.š., i ugovor sa Allahovim Poslanikom s.a.w.s., a da im Allah dž.š.,
neće dati neprijatelja od drugog naroda, koji će ovladati njima, uzimajući jedan
dio onoga što je u njihovim rukama; njihovi imami i vođe neće vladati
Allahovom Knjigom, i neće odabirati rješenja iz onoga što je Allah dž.š., objavio
– a da Allah dž.š., neće dati da se sami međusobom krve!“ (Hasen.Sunen, Ibnu
Madždže, br.4019.; Musned, Bezzar, br.6175.; el-Mustedrek, Hakim, br.8623.; el-
Mu’udžem el-Evset, Taberani, br.4671.; Šu’abul-Iman, Bejheki, br.3042.)

Abdullah b. Mubarek rhm., prenosi od Safvan b. Amra, on od Abdurrahman b.

Džubejra b. Nufejra, a on od njegovog oca, da je rekao: „Kada su oslobođeni
gradovi Kipra, ratno zarobljeništvo se počelo krčmiti i međusobno dijeliti, kada
su jedni za drugima plakali. Taj prizor veoma rastuži ashaba Ebul-Derda’a r.a.,
koji se sakri iza korica svoje sablje, pa poče plakati. Dođe mu Džubejr b. Nufejr
pa ga upita: Što te je to rastužilo, o Ebul-Derda’? Zar plačeš na dan kada je
Allah dž.š., ojačao islam i muslimane; na dan kada je Allah dž.š., ponizio
nevjerstvo i nevjernike – pa ga potapša po ramenima, na šta mu Ebul-Derda’
r.a., reče: Majka te neimala o Džubejr b. Nufejre, kako su ljudi ništavni pred
Allahom dž.š., onda kad napuste odredbe Njegove. Nekada su ovi ljudi bili
gornji, jači od svih, imali su punu vlast u svojim rukama sve dok se nisu odbili
od Božije riječi, nakon čega su spali na ovo što sada gledaš. Ako neki narod
bude kažnjen ropstvom – takvi su ispali iz Allahove dž.š., pažnje; za takvima
Allah dž.š., nije u potrebi!“ (el-Zuhd, Ahmed b. Hanbel, br.758.; Hiljetul-Evlija’,
1/217.; Sunen, el-imam Se’id b. Mensur, br.2660.; el-Sijer, el-Fezzari, br.37.; el-
‘Ukubat, Ibnu Ebil-Dunja, br.2.)
Na osnovu vjerodostojnih predaja saznajemo da čak i životinje osjećaju negativne
posljedice ljudskih grijeha. Tako Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Allahov Poslanik
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ptica skapava u svom staništu zbog zuluma
kojeg zulumćari čine na zemlji.” Mudžahid je rekao: “Kad nastupi suša,
životinje proklinju grješnike i govore: “Zbog ljudskih grijeha i mi ispaštamo.’”
Sevban r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Čovjeku će nafaka
biti uskraćena zbog grijeha kojeg čini!“ (Hasen. Sunen, Ibnu Madždže, br.90-
4022.; Sunen el-Nesa’i, Sahih, Ibnu Hibban, br.872.; Mustedrek, el-Hakim,
1/493.)
Kazne koje su snalazile Musaove protivnike
Allah dž.š., kaže: „Zato smo Mi na njih slali i poplave, i skakavce, i krpelje, i
žabe, i krv – sve jasna znamenja, ali su se oni oholili, narod zlikovački su bili.
& I kada bi ih zadesio Ridžz – kuga, govorili bi: “O Musa, moli se, u naše ime,
Gospodaru svome – onako kako ti je On naredio: ako nas oslobodiš bolesti, mi
ćemo zaista vjerovati i s tobom sinove Israilove, sigurno, poslati.” & I pošto
bismo ih kuge oslobodili – do vremena do kojeg im je bilo određeno da je
podnose, oni bi, odjednom, obećanje prekršili. & Zato ih Mi kaznismo i u moru
ih potopismo, jer su znamenja Naša poricali i prema njima ravnodušni
bili!“ (el-E’araf, 133-136.)

Allahov Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Ljudi neće stradati sve do onog momenta
kad se odadnu grijesima i mahanama!“ (Sahih. Musned Ahmed b. Hanbel,
4/260.; Sunen, Ebu Davud, br.4347.)
Hafiz Ibnul-Kajjim rhm., kaže: „Svaki grijeh, kojeg ljudi mogu činiti danas,
samo je klasična vrsta naslijeđenih vrsta grijeha od prijašnjih naroda koje je Allah
dž.š., kaznama Svojim uništio:

– Pederastija i homoseksualizam je nasljedstvo od naroda Luta a.s..

– Uzeti više nego što nam pripada i davati manje od izmjerenog je nasljedstvo od
naroda Šu’ajba a.s..

– Oholjenje na Zemlji uz činjenje fesada i nemorala je nasljedstvo od faraonovog

naroda.

– Nadmenost i siledžijstvo je nasljedstvo od naroda Huda a.s..

Dakle, svaki griješnik se ogrnuo odorom nekog od prijašnjih naroda, Allahovih
neprijatelja, koje je On dž.š., žestoko kažnjavao!“ (Pogledaj: el-Dževab el-Kafi,
str.111.)

Pored dunjalučkih kazni, grijesi nam donose i kaburska kažnjavanja koja se

ogledaju u udaranju maljevima, postelji i odjeći od vatre, kaburske tjeskobe i
stiska, prijetnje džehennemom, gađanje kamenjem, plivanje u rijekama krvi i
gnoja, obrtanje ustiju unazad, gorenje ukradenih stvari, a nevjernici i griješnici će
bivati u prilici da gledaju svoja mjesta u džennetu koja su svojim nemarom
propustili, što će biti među većim kaburskim kaznama…

U čemu je spas od Allahovih dž.š., kazni!?

Allah dž.š., kaže: „Allah ih nije kaznio, jer si ti među njima bio; i Allah ih neće
kazniti sve dok mole da im se grijesi oproste!“ (El-Enfal, 33.)

Allahov Poslanik s.a.w.s., i Istigfar (traženje oprosta za počinjene grijehe); su

dvije garancije date ljudima od Allaha dž.š., da neće biti kažnjavani sve dok one
budu na snazi. Što se tiče Allahovog Poslanika s.a.w.s., on je preselio na bolji
svijet – tako da je ljudima preostao samo Istigfar kao jedina garancija da neće biti
kažnjavani Allahovim kaznama još na ovom svijetu. Kada malo bolje promislimo
o Allahovim dž.š., riječima: „i Allah ih neće kazniti sve dok budu molili da im
se grijesi oproste!“ – da se razumjeti to da su ljudski grijesi ti koji izazivaju
Allahovu dž.š., srdžbu i kaznu, s obzirom na to da je Istigfar – traženje oprosta za
naše grijehe, zaštita i prepreka između nas i Allahove dž.š., srdžbe i kazne!
Prenosi Enes ibn-Malik r.a., i kaže da je čuo Allahovog Poslanika sallallahu
‘alejhi we sellem, gdje kaže: ”Rekao je Allah Uzvišeni: ‘O sine Ademov, dok god
Me budeš molio i od Mene se nadao, ja ću ti praštati šta god budeš radio, i na
to se neću obazirati. O sine Ademov, kada bi tvoji grijesi dosegli do neba, ako bi
zatražio od Mene oprost, oprostio bi ti. O sine Ademov, kada bi mi pristupio sa
pogreškama velikim poput zemlje, zatim me sreo ne smatrajući drugog ravnim
Meni, ja bih ti pristupio sa jednakim oprostom.” (Tirmizi, hadis je hasen-sahih)
Ovaj hadis je obuhvatio tri stvari s kojima se stiče oprost.

Molimo Allaha dž.š., da nas pomogne u pokornosti Njemu, i da nas sačuva od

Svojih iskušenja i kazni! Amin ja rabbe-l-‘alemiin ve erahmanu-r-rahimiin!

Vazio
Prof. Sead ef. Jasavić