Pod pojmom raznolikosti funkcija i bogatstva poslova koje školski pedagog treba ostvariti u okviru

svoje uloge u suvremenoj školi, podrazumijeva i raznolikost kompetencija. Pod pojmom

kompetencije, obično se misli na: karakteristike, kvalifikacije, značajke, odlike, svojstva, osobine,
sposobnosti, znanja, vještine, performanse, kvalitete i određenja.

Kompetencije školskog pedagoga dakle predstavljaju odlike, znanja i kvalifikacije potrebne školskom
pedagogu da bi uspješno vodio prema ostvarenju stručno-pedagoških ciljeva škole i unapređivanju
kvalitete pedagoškog procesa u njoj.

Načini stručnog usavršavanja pedagoga mogu biti obuke, ljetna škola, konferencije, ekdukacije,
kongresi, okrugli sto, savjetovanja, tribine, seminari, analiziranje potreba i vlastito angažovanje,
umrežavanje stručnih saradnika, stručne studijske posjete, cjeloživotno učenje, kontinuirana
saradnja sa osobama uključenim u odgojno-obrazovni rad, praćenje savremenih dostignuća iz oblasti
rada pedagoga, saradnja sa stručnjacima, kontinuirano čitanje savremene pedagoške literature,
direktna interakcija i stalno učenje.

Neke od glavnih interesovanja u kojima se pedagozi stručno usavršavaju su: emocionalna

inteligencija i empatija, asertivna komukacija, izazovi u odgojnom radu,uloga pedagoga u odgojno-
obrazovnim promjenama, profesionalno sagorijevanje, jačanje samopouzdanja i samopoštovanja
kod učenika, mentorstvo, smjernice za postupanje u slučaju nasilja nad djecom u BiH, profesionalni
razvoj nastavnika i stručnih saradnika i permanentno učenje, inkluzivno obrazovanje, metodički
izazovi saradničkog učenja u nastavi, rad u odjeljenskoj zajednici, savjetodavni rad sa učenicima,
efikasnije upravljanje vremenom, prevencija maloljetničke delinkvencije i slično.

Neke od najvažnijih edukacija i seminara su: MHP – Međunarodno humanitarno pravo ICRC, Umijeće
življenja (CIVITAS), rad sa djecom sa posebnim obrazovnim potrebama, prevencija maloljetničkog
prestupništva, međuvršnjačko nasilje na osnovu različitosti, prevencija depresije i suicida kod djece
školskog uzrasta, rano prepoznavanje indikatora rizika od društveno neprihvatljivog ponašanja
učenika, Bolesti ovisnosti (Kampus – Porodično savjetovalište), trgovina ljudima, mentalno zdravlje
mladih i AIDS – Prevencija.

Primjeri organizacija i edukacija gdje se pedagozi mogu stručno usavršavati: Obrazovanje za mir,
projekt "Građanin", Aktivno učenje, Asocijacija XY - Budi muško, Indeks inkluzivnosti, Twinning
seminar, Downsy-edukacija, Matrice, Ljudska prava, nasilje i mladi. Također postoji još mnogo
okruglih stolova, konferencija i seminara na Filozofskom fakultetu i u organizaciji PPZ i MONKS-a.

Individualni i kolektivni vidovi usavršavanja pedagoga predstavljaju predavanja, radionice i seminari.

Individualno stručno usavršavavanje pedagoga obuhvata praćenje stručne literature, istraživački rad,
kosulatacije sa direktorom, pomoćnikom direktora; kolektivno stručno usavršavanje: učešće u radu
stručnih organa, prisustvo ogledno-uglednim časovima, prisustvo edukacijama i seminarima.

Kontinuirano stručno usavršavanje pedagoga ogleda se u vidu stručnih seminara i aktiva, praćenje
stručne literature, učestvovanje na simpozijumima i učestvovanje na obukama iz oblasti pedagoškog
rada.

Mnogi pedagozi se sturčno usavršavaju tokom godina radnog iskustva. Vidovi usavršavanja odnose
se na prevenciju nasilja, inkluziju, prevenciju nepoželjnih oblika ponašanja kod mladih, rad na
odjeljenjskoj zajednici, stručna usavršavanja u oblasti metodike i didkatike, uanpređenje partnerskih
odnosa sa roditeljima, tehnologija u obrazovanju, osposobljavanje za pisanje projekata i razvojnog
plana škole i slično.
Redovne edukacije pedagoga iz svakodnevne pedagoške prakse koje se uglavnom odnose na
izostanke iz škole, delinkvenciju, racionalno korištenje društvenih mreža i sl.

Jedna od priprema pedagoga za rad prestavlja individualno i kolektivno usavršavanje kroz radionice i
seminare, te konstantan rad na sebi.

Literatura:

Staničić, S. (2005) Uloga i kompetencije školskih pedagoga. Pedagogijska istraživanja 2 (1) . 35-47