SVIJET MINERALA

BROJ 48 - CIJENA 20 KN

EMOCIONALNA INTELIGENCIJA  DESETI PLANET

DUHOVI PRIRODE  TUNGUSKI DOGA\AJ
VRIJEME SNOVA
 KULTURNA UDRUGA

� FILOZOFIJA � HUMANIZAM � KULTURA � POVIJEST �

� TRADICIJE � UMJETNOST � MITOLOGIJA � SIMBOLIZAM �

� CIVILIZACIJE . . .

Za detaljne informacije posjetite nas

w w w. nova -a krop ola .hr

u našim prostorima radnim danom od 18 do 22 h:

OSIJEK RIJEKA ZADAR
D. Neumana 6/1 Jedrarska 5/3 J. Vidulića 5
Tel: (031) 200 - 630 Tel: (051) 213 - 020 Tel: (023) 251 - 009

PULA SPLIT ZAGREB

Uspon na Kaštel 2 Slavićeva 47 Habdelićeva 2
Mob: (098) 900 - 4406 Tel: (021) 486 - 366 Tel: (01) 481 - 2222
Faks: (01) 2330 - 450
 RIJEÈ UREDNIKA
Andrija Jonèiæ
S
vima nam je poznat problem globalnog zagađenja
i svjesni smo koliko je važno imati nezagađenu
zemlju, vodu, zrak i hranu. Ali, to fizičko zagađenje
o kojem se toliko govori samo je posljedica drugog,
suptilnijeg zagađenja kojeg su prouzročili ljudi. Najveći
izvor civilizacijskog zagađenja je oblik vladajućeg materi-
jalizma koji je čovjeka otuđio od prirode i od njegovih
humanih vrijednosti.
Mi ljudi smo složena bića. Osim materijalnog plana,
na kojem imamo fizički organizam, imamo energetski
plan s vitalnom energijom koja neprestano struji kroz
naš fizički organizam i tako ga održava živim. Živi smo
na emocionalnom planu i na planu uma gdje se nalazi
naša svijest i po čemu jesmo razumna bića.
Na svakome od ovih planova moramo se hraniti
ako želimo na njima egzistirati i razvijati se. Kao što
svoj fizički organizam ne možemo hraniti osjećajem ili
mišlju, nego samo fizičkom hranom, tako se i na ostalim
planovima možemo hraniti samo hranom tog određenog
plana. Stoga se na energetskom planu hranimo vitalnom
energijom koju primamo iz okoline, pogotovo boraveći
na čistom i osunčanom zraku, u šumama, u blizini ri-
jeka i na obali mora. Svoj emocionalni plan hranimo
različitim osjećajima, a um mislima i idejama. Zato je
48 NOVA AKROPOLA
važno gdje boravimo i čime smo okupirani, jer se time
hranimo.
Kako isti temeljni zakoni prirode djeluju na svim
planovima, istu pažnju koju posvećujemo prehrani, higi-
jeni i brizi za vitalnost fizičkog tijela potrebno je posvetiti
i našim osjećajima i mislima. Kao što loša fizička hrana
i nedostatak higijene mogu dovesti do bolesti tijela, loši
osjećaji i loše misli mogu uzrokovati bolest duše. Osim
toga, ideje i misli kojima se hranimo bude u nama isto-
vrsne osjećaje koji opet usmjeravaju našu vitalnost i
djelovanje fizičkog tijela. Dakle, životna stvarnost u kojoj
se nalazimo na fizičkom planu najprije nastaje i razvija
se u našoj nutrini.
Postoji jedna kratka indijanska priča koju je stari
Cherokee jednom ispričao svome unuku. Rekao mu je
da se u nutrini svakog čovjeka vodi borba između dva
vuka. Jedan vuk je zao i predstavlja bijes, zavist, ljubo-
moru, pohlepu, oholost, srdžbu, laž, sebičnost... Drugi
vuk je dobar i predstavlja mir, ljubav, hrabrost, vedrinu,
ljubaznost, dobrohotnost, srčanost, darežljivost, istinu,
suosjećanje... Mali se Indijanac na trenutak zamisli nad
djedovim riječima te upita: “Koji vuk na kraju pobijedi?”
Stari Cherokee sa smješkom odgovori unuku: “Pobijedi
uvijek onaj kojega hraniš...” 
3

Na naslovnoj strani:
Gorski kristal
NOVA AKROPOLA broj 48
srpanj - rujan 2006.
Glavni i odgovorni urednik:
Andrija Jončić
Urednik broja:
Ivan Tomašević
Tehnički urednik:
Atila Barta
Tisak:
Zrinski d.d., Čakovec
Izdavač:
Kulturna udruga
NOVA AKROPOLA
Habdelićeva 2, 10 000 Zagreb
Tel: 01/481 2222, Fax:01/23 30 450
Internet: http://www.nova-akropola.hr
ISSN 1330-9714
Prijava izdavanja ove tiskovine upisana je u
Ministarstvu kulture - Odjel za informiranje
pod brojem 1131.
Naklada: 1000 primjeraka
PRETPLATA
Pretplata za pet brojeva iznosi 75,00 kn.
Poštarina iznosi 25,00 kn. Ispunite opću
uplatnicu na iznos od 100,00 kn s nazna-
kom
“za časopis” na žiro račun broj: 2360000-
1101556170 kod Zagrebačke banke d.d.
Nova Akropola - kulturna udruga,
Habdelićeva 2, 10000 Zagreb.
Kopiju uplatnice pošaljite na adresu
uredništva nakon čega ćete svoje primjerke
časopisa dobivati na kućnu adresu.
4 NOVA AKROPOLA 48
SADRŽAJ
3 RIJEČ UREDNIKA
Andrija Jončić
praktièna filozofija
6 GLEDATI, A NE VIDJETI
Delia Steinberg Guzmán
Sve veće onečišćenje okoliša prisutno je od fizičke, psihičke do men-
talne razine. Da bismo se zaštitili, postali smo ravnodušni: gledamo,
a ne vidimo – jer bismo prosvjedovanjem mogli ugroziti vlastitu sigur-
nost. Postoji izbor: prilagoditi se zagađenju ili tražiti načina da se
okoliš očisti. Drugi izbor je teži, ali vrijedan truda.
psihologija
8 EMOCIONALNA INTELIGENCIJA
Marijana Starčević Vukajlović
Koncept emocionalne inteligencije koji su iznijeli američki psiholozi
1980-tih, daje nov pogled na inteligenciju: toliko isticani kvocijent
inteligencije ustupa mjesto "razmišljanju srcem". Inteligencija nije
samo racionalno rješavanje problema i snalaženje u novim situaci-
jama, već i izražavanje humane prirode u svim njenim aspektima.
biografije
14 FRIDTJOF NANSEN
Vedrana Dragojević
Fridtjof Nansen, norveški istraživač ledom okovanog arktičkog svijeta,
znanstvenu je karijeru zamijenio predanim humanitarnim radom.
Kako bi spasio brojne izbjeglice nakon Prvog svjetskog rata, koristio
je vlastita sredstva i imovinu. Za izniman rad dodijeljena mu je 1922.
godine Nobelova nagrada za mir.
narodna predaja
19 DUHOVI PRIRODE U NARODNOJ PREDAJI
Marica Borović
Patuljci, vile, vilenjaci ili drugim riječima duhovi prirode, sada su
prisutni tek u narodnoj predaji, dok su naši ne tako davni preci ko-
municirali i surađivali s njima. Kako se čovjek udaljavao od prirode,
duhovi prirode udaljili su se od čovjeka, a izblijedjela su kako znanja
o njima tako i vjerovanja u njih.
carstva prirode
23 CARSTVO MINERALA
Jerko Grgić
Minerali izgrađuju Zemljinu koru po kojoj hodamo, a kao osnova
ishrane biljaka polazišna su točka hranidbenog lanca na Zemlji.
Uspoređujući ovo temeljno carstvo prirode s biljnim i životinjskim svi-
jetom, mineralozi su zaključili da su minerali najjednostavniji oblici
života koji rastu i razvijaju se.
 astronomija
39 DESETI PLANET
Nedim Mujić
Astronomi kalifornijske zvjezdarnice Palomar objavili su 2005. otkriće novog
objekta u Sunčevom sustavu, koji je neslužbeno proglašen desetim plane-
tom. To je oživjelo rasprave oko priznavanja statusa planeta novootkrivenim
objektima i dovelo Međunarodnu astronomsku uniju u dvojbu: proglasiti
ovaj novi objekt desetim planetom ili ne?
tradicije
42 VRIJEME SNOVA
Dijana Kotarac
“Vrijeme snova” za australske domoroce jest vrijeme prije početka vremena,
kada su mitski preci stvarali i uređivali svijet i ljudima prenosili temelje kul-
ture. Tradicija Aboridžina utemeljena je na sjećanju na ove Početke: stvoreni
svijet smatra savršenim, a zadaćom čovjeka održavati ga u primordijalnom
stanju.
pomorska otkrića
48 JAMES COOK
Patrik Milošević
Britanski moreplovac James Cook (1728. - 1779.) cijeli je život proveo na
moru, od maloga na ugljarici do kapetana u Kraljevskoj mornarici. Poduzeo
je tri putovanja po Tihom oceanu, istražujući njegove obale i izrađujući
karte novootkrivenih područja, i tako postao najznamenitiji istraživač Tihog
oceana.
svijet biljaka
52 EUKALIPTUS – “ONAJ KOJI ŠTITI”
Martina Popović Novosel
Eukaliptus, čije plavičaste šume zauzimaju tri četvrtine australskih šumskih
površina, pravi je simbol Australije, baš kao i njegov simpatični stanar koala.
Od njegovih grana starosjedioci izrađuju tradicionalni instrument didjeridu,
a njegovo ulje smatraju lijekom za sve boljke.
zagonetke
54 TUNGUSKI DOGAĐAJ
Neven Svetec
Eksplozija koja se zbila u središnjem Sibiru 30. lipnja 1908. godine nazvana
je “Tunguska katastrofa”. Iako je zabilježena kao najveća prirodna katastrofa
u povijesnom periodu Zemlje, nije bilo ljudskih žrtava jer se eksplozija
zbila u gotovo nenaseljenoj sibirskoj tajgi. Ni nakon brojnih istraživanja i
ekspedicija ne zna se što se tamo uistinu dogodilo...
aktivna ekologija
56 Zvučna komunikacija ili kako životinje govore – Gospina trava
58 ZANIMLJIVOSTI

48 NOVA AKROPOLA 5
 praktična filozofija
GLEDATI,
A NE VIDJETI Delia Steinberg Guzmán
Predsjednica Me|unarodne organizacije Nova Akropola
Ž
ivimo u zagađenom svijetu i
na njega smo navikli. Razina
onečišćenja okoliša raste iz dana
u dan, prije svega u velikim gradovima.
Kako ih ne možemo napustiti, jer nas
za njih vežu naše obaveze, jednostavno
smo se prilagodili ovoj situaciji. Naši
su organizmi stvorili protutijela i mi
se, gotovo prirodno, prilagođavamo ne-
prirodnom stanju.
Ovaj je proces, međutim, da-
leko složeniji. Zagađenje se ne ogra-
ničava samo na fizički okoliš, već se
širi i na psihološki i mentalni plan,
onečišćavajući ljudske živote do
neslućenih razmjera.
OBRAMBENA
PROTUTIJELA
Psihološka se nečistoća očituje u gru-
bim emocijama koje se pojavljuju u
svim životnim situacijama. Čini se da su
nasilje, agresivnost i ekstremni egoizam
uobičajeni u većini društava. U početku
su ovi osjećaji izazivali velike patnje –
što čine i danas – no dok se prije čovjek
pitao koliko može podnijeti a da ne
eksplodira, danas smo stvorili “protu-
tijela“ kako bismo se obranili i nastavili,
kako možemo, dalje. Nesigurnost,
strah, bespomoćnost muče nas bez
sumnje i dalje, međutim, protutijela su
stvorila jedan oblik ravnodušnosti koja
6 NOVA AKROPOLA 48
samo tako izgleda. Hladnoća s kojom
primamo najveće okrutnosti s kojima
se svakodnevno budimo zahvaljujući
medijima informiranja, ustvari je jedan
način opiranja, izražavanja sljedećeg
stava: “Mene se to još uvijek ne tiče,
možda će me se ticati kasnije, možda
nikada...”
A što učiniti s pokvarenošću koja
se neočekivano pojavljuje u svakom
kutku, čak i na onim mjestima koja
smo smatrali poznatima i sigurnima.
Ponovno je odgovor ravnodušnost,
linija manjeg otpora, pretvaranje kao
da ništa nismo vidjeli, jer slutimo da
bi naš prosvjed, pa makar i uzaludan,
mogao ugroziti našu sigurnost. Neki
prihvaćaju igru, opravdavajući je; drugi
se sklanjaju s puta, pokušavajući se ne
zaraziti. Na ovaj ili onaj način, protu-
tijela čine to da kao gotovo normalno
doživljavamo ono zbog čega bismo se,
po savjesti, posramili.
BOLEST
RAZMIŠLJANJA
Ideje koje trenutačno prevladavaju
također su napadnute različitim vi-
rusima. U biti, nije uobičajeno imati
ideje, razmišljati; postoji, naprotiv, je-
dan oskudan skup stavova prihvaćenih
od vješto izmanipuliranog javnog mni-
jenja, i u nedostatku drugog, to je ono

što svi vjerujemo da mislimo. Uslijed
bolesti opet su se pojavila “protutijela”:
usvajaju se ove ideje – ako ih uopće
možemo tako nazvati – a odbacuju sve
one koje im se suprotstavljaju. U du-
bini, ta pasivnost nije zdrava; ona je tek
podsvjesno priznanje da nismo naučili
rasuđivati sami i da bi nas, čak i kada
bismo to pokušali učiniti, vjerojatno
proglasili ludima.
U takvoj situaciji ostaju nam dvije
mogućnosti: prepustiti se mutaciji,
tvoreći dio lanca generacija ljudi koje
su sve umjetnije i sve prilagođenije
deformirajućem zagađenju, ili je odba-
citi, tražeći načina da se očiste zrak,
osjećaji i ideje. Ova je zadaća vrlo teška:
potrebno je oduprijeti se zagađenju ko-
je nas guši i koje nam oduzima snagu
za otvaranje prolaza. Ali, vrijedi truda.
GLEDAMO,
ALI NE VIDIMO
Ne znam je li ono što muči naš svi-
jet poremećaj osjetila ili osjetljivosti.
Čovjekov organizam očigledno je dobro
opremljen osjetilima opipa, sluha, vida,
okusa i njuha kako bi se dobro razvijao
i zadovoljavao svoje potrebe. Zbog toga
mislim da poremećaj leži u osjetljivosti,
u načinu na koji koristimo osjete, te u
duševnoj i svjesnoj percepciji
onoga što opažamo.
48 NOVA AKROPOLA
praktična filozofija
Danas je uobičajeno gledati, a ne
vidjeti. Oči funkcioniraju, gledaju, ali
prelaze letimice preko stvari, ne dajući
im značenje. U tolikoj smo se mjeri
navikli na najtužnije, najponižavajuće,
najstrašnije i najgrublje prizore, bilo
izravno, bilo preko filma ili televizije,
da nam se život, općenito, svodi na fikci-
ju koja nas obavezuje tek usput i na
trenutke.
Oko nas se svakodnevno odvijaju
prizori koji bi nas trebali dirnuti i pokre-
nuti na reakciju... ali ne. Sve nam je
svejedno. Ništa nam ne znači čuti viku
i plač u susjednoj kući, vidjeti prosjake
u prnjama na ulici, vidjeti kako netko
nekažnjeno tuče i pljačka drugog, vidjeti
one koji bez odredišta lutaju od jednog
mjesta do drugog sve dok ne krenu
lakom cestom kriminala... Gledamo,
a ne vidimo, ne djelujemo, kao da su
ljudi nestvarni ili nevidljivi, kao da se
sami nalazimo u nekom neprobojnom
omotaču.
S druge strane, ratovi, bijeda,
političke igre, korupcija, uništavaju
narode na neviđen način, dok među-
narodna tijela, osnovana kako bi se
izbjegle tragedije, šalju promatrače...
one koji gledaju, a ne vide. Sterilne
državne administracije sastaju se sad u
ovom, sad u onom gradu, i objavljuju
dugačke deklaracije s dobro poznatim
osudama i mlakim prijetnjama inter-
vencijama koje se ne ostvaruju zato što
su gospodarski interesi daleko jači.
JE LI TAKO TEŠKO
REAGIRATI?
Mi ljudi uopće ne znamo gledati
unutar sebe; oči nam služe samo da
bismo gledali prema van, a odsutnost
primjećivanja pogađa i unutarnje i
vanjsko. Većina nas živi a da se uopće
ne poznaje. Tako prolaze godine, a
planovi i snovi iz mladosti ne postaju
stvarnost, jer nam nedostaje jedan živ i
aktivan pogled koji bi nas vodio prema
djelima utemeljenim na entuzijazmu
i volji. Upravo suprotno, najviše težnje
propadaju i umiru zbog ove posebne
sljepoće otvorenih očiju koje su nespo-
sobne primjećivati.
Reagirati je, možda, jednako lako
kao i preuzeti i adekvatno upotrijebiti ono
što nam po prirodi pripada, započinjući
tako što ćemo znati sva osjetila i osjetlji-
vost sažeti u jedan inteligentan pogled:
oči sa srcem i umom. 
Sa španjolskog prevela:
Amalija Kranjec Markešić
Esfinge, br. 39
7
 psihologija

EMOCIONALNA
INTELIGENCIJA Marijana Starčević Vukajlović

P
osljednjih godina psiholozi sve češće spominju emo-
cionalnu inteligenciju. Naime, uočeno je da popularni
kvocijent inteligencije IQ, ili akademska inteligen-
cija, nije mjerilo inteligentnog ponašanja niti snalaženja u
svakodnevnim životnim situacijama. Ljudi unatoč visokom
IQ-u nerijetko doživljavaju neuspjeh na radnom mjestu, u
društvenim kontaktima, održavanju zrelih i stabilnih veza, ili
u suočavanju s poteškoćama i krizama.
Istraživanja su pokazala da IQ čini tek 20% faktora koji
određuju životni uspjeh, dok preostalih 80% spada u tzv.
područje emocija. Slikovito rečeno, čovjek koristi dvije vrste
uma: racionalni i emocionalni. Racionalni razmišlja, analizira,
zaključuje na temelju objektivnih dokaza, logičan je i prizem-
ljen. Emocionalni je brz, impulzivan, intuitivan, pokreće na
akciju prije nego što smo stigli razmisliti. Ponekad daje iskriv-
ljenu sliku stvarnosti vođen selektivnim pamćenjem, ponekad
je izvor samoopravdavanja i racionalizacija. Međutim, dobro
vođen emocionalni um daje energiju za velika djela, ona za
koja nam racionalni govori da se “ne isplate”. Zato možemo
reći da u njemu stoluju najljepše ljudske vrline: požrtvovnost,
nesebičnost, plemenitost, velikodušnost. Inteligentno
ponašanje ovisi o usklađenosti ova dva uma. U svakodnevnim
situacijama između njih postoji ravnoteža, no nepredvidive
životne okolnosti u prvi plan izbacuju emocionalni um.

8 NOVA AKROPOLA 48
 psihologija
ŠTO JE EMOCIONALNA
INTELIGENCIJA?
Do osamdesetih godina prošlog stoljeća inteligencija se
izjednačavala s kapacitetom našeg racionalnog uma koji je
genetski zadan i na koji tijekom života, osobito nakon perioda
sazrijevanja, ne možemo puno utjecati. U skladu s tim konstru-
irani su testovi za mjerenje inteligencije koji zahtijevaju brzo
snalaženje i uviđanje odnosa među apstraktnim elementima
zadataka testa. Uspješnost u ovakvim testovima od ispitanika
zahtijeva “hladnu glavu”, smireno i koncentrirano rješavanje,
a emocije se kao ometajući faktor nastoje isključiti.
Naravno, život rijetko donosi ovakve sterilne situacije
i mogućnost da emocionalno neuznemireni rješavamo pro-
bleme, pa je ovako izmjerena inteligencija slab pokazatelj
uspjeha u životu. Ipak, potpuno neopravdano
IQ je postao jedan od bitnih kriterija selekcije za
različita zanimanja ili upis u određene škole.
Američki psiholozi John Mayer i Peter
Salovey postavili su osamdesetih godina prošlog
stoljeća teoriju emocionalne inteligencije,
naglašavajući da na inteligentno snalaženje u
raznolikim životnim situacijama više utjecaja
imaju osobine koje svoj iz-
vor imaju u emocijama, nego
hladno i objektivno obrađivanje
podataka. Kada emocije prevla-
daju, “akademska” inteligencija
može biti posve beznačajna,
pa inteligentno ponašanje u
najvećoj mjeri ovisi o tome ko-
liko dobro upravljamo svojim
emocionalnim umom.
Osobine emocionalne in-
teligencije psiholozi su grupirali
u pet glavnih područja: svijest o
sebi, samokontrola, samomo-
tivacija, empatija i snalaženje
u društvenim kontaktima. Sve
one manifestiraju se kroz dva
tipa odnosa koje čovjek razvija
tijekom života: odnos prema sebi i odnos prema drugima.
ODNOS PREMA SEBI
Temeljna sposobnost emocionalne inteligencije, iz koje pro-
izlaze sve ostale, jest svijest o sebi. Riječ je o sposobnosti
čovjeka da nepristrano, emocionalno neangažirano promatra
i prosuđuje sam sebe, osvještavajući svoj unutarnji svijet i
vanjsko ponašanje. Koliko smo to u stanju, toliko sami sebe
poznajemo i razumijemo. Razvijena svijest o sebi daje nam
48 NOVA AKROPOLA
autentičnost, stabilnost i sigurnost da se prihvatimo takvi
kakvi jesmo, ali potiče i na konstruktivnu promjenu kada
uočimo vlastite nedostatke.
Iz svijesti o sebi proizlazi samokontrola ili upravljanje
vlastitim osjećajima. Poznato je da je temperament biološki
zadan, no to ne znači da ne možemo svjesno djelovati na svoje
doživljaje i reakcije. Lat. temperantia znači umjerenost i vlast
nad sobom pa nas već samo značenje ove riječi upućuje na
to što trebamo činiti sa svojim emocijama. Od sirove energije
treba stvoriti korisno sredstvo za izražavanje ljudske prirode.
Upravljanje emocijama ne znači njihovo nasilno gušenje
i potiskivanje, nego odgoj samih sebe u načinu doživljavanja
i reagiranja. Nagonske, impulzivne reakcije koje su posljedica
nekontrolirane provale emocija izazivaju nepredvidljive po-
sljedice, najčešće suprotne onome što smo željeli postići
pa ih zato ne možemo smatrati inteligentnim ponašanjem.
Inteligentno ponašanje zahtijeva primjerene emocije
koje odgovaraju situaciji u kojoj se nalazimo.
I na kraju, o sposobnosti upravljanja vlastitim
emocijama ovisi koliko ćemo biti u stanju motivirati
sami sebe za ostvarenje nekog cilja. U korijenu samo-
motivacije leži kontrola negativnih emocija i mobi-
liziranje pozitivnih. Neraspoloženje, tjeskoba, strah od
neuspjeha mogu biti toliko jaki da ometaju koncen-
traciju i guše mentalne sposobnosti. Nasuprot tome,
pozitivne misli, optimizam, samopouzdanje, nada i
vjera u uspjeh omogućuju bolje korištenje postojećih intele-
ktualnih potencijala. O snazi pozitivnih emocija ovisi s koliko
ćemo energije i ustrajnosti svladavati teškoće u ostvarenju
nekog cilja pa samim tim i uspjeh u onome što činimo.
Vrhunski izraz sposobnosti motiviranja samoga sebe je
stanje zanosa u kojem je čovjek potpuno posvećen onome
što čini, zaboravljajući na sebe i životnu svakodnevicu, mo-
tiviran čistim zadovoljstvom koje mu pruža aktivnost koju
obavlja. Rad izaziva ugodu, obavlja se s lakoćom i najvećom
učinkovitošću. Stanje zanosa odlikuje visok stupanj koncen-
9
 psihologija
tracije koja se razlikuje od uobičajene
svjesne usmjerenosti pažnje postignute
naporom volje. Ova koncentracija je
opuštena i neometana emocionalnim
uzbuđenjima. Kao da se svijest nalazi
izvan vremena i prostora, u nekim
višim dimenzijama gdje ne vladaju
zakonitosti ovog svijeta. Zanimljiv je
paradoks koji se pokazao mjerenjem
kortikalne aktivnosti mozga. Očekivalo
bi se da je u stanju zanosa aktivnost
mozga pojačana, no pokazalo se da se i
najzahtjevniji zadaci obavljaju uz mini-
malni utrošak mentalne energije.
ODNOS PREMA
DRUGIMA
Prema teoriji emocionalne inteligenci-
je, dvije ključne osobine koje izgrađuju
kvalitetne odnose s drugim ljudima su
empatija i društvene sposobnosti.
Empatija je sposobnost prepozna-
vanja i razumijevanja
osjećaja drugih ljudi.
Temelji se na svijesti o
sebi, jer onaj koji ne razu-
mije sebe i svoje osjećaje,
ne može razumjeti ni
osjećaje drugih. S obzi-
rom da je “rječnik” ko-
jim se emocije izražavaju
neverbalan, empatija je
povezana sa sposobnošću
čitanja neverbalnih zna-
kova komunikacije: ge-
sta, mimike, tona govora
i sl. U empatiji je izvor
suosjećanja, uvažavanja
tuđih potreba, altruizma i općenito hu-
manog odnosa prema drugim ljudima.
Također, empatija je osnova moralnog
prosuđivanja i djelovanja, osjećaja
za pravdu i poštivanje društvenih
normi. Istraživanja su pokazala da
sociopati, zlostavljači i ljudi kriminal-
nog ponašanja koji ne poštuju moralne
ni zakonske norme, ne registriraju
osjećaje drugih ljudi.
O društvenim sposobnostima
ovisi koliko ćemo se dobro snalaziti u
ophođenju s drugim ljudima. Upravo je
10
nesnalaženje u kontaktima čest uzrok
neuspjeha koji ljudi, usprkos svojih in-
telektualnih ili moralnih karakteristika,
doživljavaju u međuljudskim odnosi-
ma. U svakom kontaktu razmjenjuju se
emocionalni signali koji djeluju više od
izgovorenih riječi. Zbog tih signala netko
je šarmantan, popularan, prihvaćen u
društvu, a netko antipatičan i odbačen.
Emocionalna inteligencija podrazumi-
jeva dobru kontrolu razmjene ovih si-
gnala, nadzor nad onim što primamo
od drugih, ali isto tako i što mi šaljemo
u okolinu. I ovdje je preduvjet razvijena
svijest o sebi. U suprotnom, pretjerana
želja za prihvaćenošću stvara društvene
kameleone koji osluškuju emocije i
mišljenje okoline kako bi se prilagodili.
Koncept emocionalne inteligencije
daje puno dublji i kompleksniji pogled
na inteligentno ponašanje čovjeka. To
više nije hladno, racionalno rješavanje
problema i snalaženje u novim situ-
acijama, već izražavanje humane
prirode u svim njenim aspektima, od
nagonskog do vrjednosnog i moralnog.
Inteligentan čovjek je onaj koji dobro
poznaje sam sebe i vlada samim sobom.
Ne prepušta se vlastitim nagonima i
ispraznoj želji za užitkom jer zna od-
goditi neposredno zadovoljenje potreba
u ime nekog udaljenijeg i vrednijeg
cilja. On posjeduje unutarnju snagu da
ustrajno stremi ka postavljenim ciljevi-
ma, ne bojeći se napora ni poteškoća,
ne opterećujući se mogućnošću
NOVA AKROPOLA 48
 psihologija
neuspjeha. Njegovi ciljevi nisu i ne mogu biti egoistični, moti-
virani isključivo vlastitim probitkom jer on osjeća druge ljude
i uočava njihove potrebe. Zato može žrtvovati vlastite i djelo-
vati nesebično, plemenito i velikodušno. Ukoliko posjeduje i
poželjne društvene sposobnosti, tada je prihvaćen i omiljen,
što mu daje mogućnost da utječe i mijenja svijet oko sebe. I
na kraju, uz razvijenu emocionalnu inteligenciju do punog
izražaja mogu doći i postojeće intelektualne sposobnosti.
TRADICIONALNA UČENJA I
EMOCIONALNA INTELIGENCIJA
Zanimljivo je da su slična stajališta o inteligenciji odavno
prisutna u tradicionalnim učenjima o
čovjeku. Naravno, ovu sličnost bitno
ograničava različito polazište o tome što
je čovjek. Dok tradicija promatra čovjeka
kao biće koje ima svoju prolaznu, ali i
neprolaznu, duhovnu prirodu, suvremena
znanost usmjerena je samo na prolazno
postojanje, ono koje je vidljivo i mjerljivo.
No, iako znanost zanemaruje duhovno
porijeklo čovjeka, čini se da se bar u ne-
kim svojim zaključcima približava tradi-
cionalnim učenjima. Kontrola nagonske,
animalne prirode, moralno ponašanje,
osjećaj zajedništva i odgovornosti za druge
ljude, o čemu govori teorija emocionalne
inteligencije, temeljni su zahtjevi koje
religijska i filozofska učenja svih drevnih
kultura i civilizacija postavljaju pred
čovjeka kao preduvjet njegovog duhovnog
razvoja. Još jednom se pokazuje da tradicija sadrži mudrost
koju naša civilizacija ponovo mukotrpno otkriva.
Promatrajući čovjeka prvenstveno kao duhovno biće, ko-
je kroz materijalno postojanje prolazi put evolucije razvijajući
svoju humanu prirodu, prema tradicionalnim učenjima inteli-
gentnim se smatra ono ponašanje koje tom razvoju pomaže.
Tako npr. istočnjačka učenja govore o dvije vrste uma. Prvi
48 NOVA AKROPOLA
je kama manas, niži um, ili um želja, čiji je zadatak osigu-
rati uspješno funkcioniranje čovjeka u prolaznoj stvarnosti.
Drugi, viši um je manas ili čista inteligencija koji kanalizira
impulse besmrtne prirode čovjeka, njegovog istinskog Ega.
U čovjeku se svakodnevno susreću impulsi oba uma. Prvi
ga potiče na brigu o sebi i zadovoljavanje potreba i želja koje
rađa život u materijalnoj stvarnosti, drugi ga podsjeća na nje-
govo duhovno porijeklo, dajući mu poticaj za nadilaženje pro-
laznih potreba u ime nekog višeg i vrjednijeg cilja. Inteligencija
se manifestira u svakodnevnim životnim situacijama u in-
teligentnom odabiru onog djelovanja koje je pod impulsom
višeg uma. Drugim riječima, egoizam, prepuštanje strastima i
nagonima, neosjetljivost za druge ljude, materijalistički sustav
vrijednosti smatra se, s aspekta evolu-
cije čovjeka, suprotnim istinskoj prirodi
čovjeka, neinteligentnim ponašanjem i, u
konačnici, glupo i uzaludno proživljenim
životom.
JE LI NAŠA
CIVILIZACIJA
EMOCIONALNO
INTELIGENTNA?
Najvažnije je napomenuti da se emocio-
nalna inteligencija uči. Od djetinjstva se
učimo samokontroli, izražavanju emo-
cija, raspoznavanju neverbalnih znakova
komunikacije, uvažavanju tuđih potreba i
svemu ostalom što predstavlja emociona-
lno inteligentno doživljavanje i ponašanje.
U djetinjstvu dobivamo temelje, a dalje slijedi nadogradnja
pod utjecajem okoline i društva u kojem živimo. Zato je oprav-
dano zapitati se koliko naša civilizacija sa svojim pravilima i
proklamiranim vrijednostima razvija u ljudima emocionalnu
inteligenciju? Odgovor je vidljiv u svakodnevnom ponašanju
i reakcijama ljudi, ciljevima kojima teže i vrijednostima koje
cijene.
11
 psihologija
Razvijena svijest o sebi, što je temelj emocionalne inteli-
gencije, podrazumijeva psihički zrelu, stabilnu i autentičnu
osobnost. No, statistički podaci govore da je u današnjem svi-
jetu sve više psihički labilnih osoba koje se ne znaju suočiti
sa zahtjevima vremena u kojem žive. Sve je više depresije,
dosade, strahova, raznoraznih ovisnosti, subjektivnog osjećaja
nezadovoljstva. Kontrola nagona i prikladno izražavanje
emocija više “nisu u modi”. Štoviše, onaj koji svoju intimu
iznosi javno, postaje zanimljiv i popularan, a nepristojnost
i vulgarnost proglašavaju se spontanošću i originalnošću.
Mobiliziranje pozitivnih emocija i ustrajan rad sve je teže
ostvariti u svijetu koji boluje od nedostatka istinski vrijed-
nih ciljeva. Kultura koja potiče “imati”, a ne “biti” postavlja
hedonističke ciljeve ostvarive sa što manje napora, što manje
razmišljanja, što manje suočavanja sa sobom.
Koliko je emocionalna inteligencija prisutna u
međuljudskim odnosima, koliko smo suosjećajni, altruistični,
plemeniti, nesebični? Sve više razvoda brakova i raspada
obitelji, zlostavljanja, socijalne nepravde, nasilja izazvanog
drugačijom bojom kože ili religijom najbolji je pokazatelj
sposobnosti današnjeg čovjeka da osjeća i razumije drugog.
Možda jedino u društvenoj komunikaciji i vještini ophođenja
naša civilizacija pokazuje napredak, no i to je više posljedica
sofističkog nastojanja da druge uvjerimo u vlastitu istinu,
nego emocionalne inteligencije.
Budućnost ovog svijeta su mlade generacije koje bi od
odraslih trebale učiti emocionalno inteligentno ponašanje.
S obzirom da se odrasli ne ponašaju emocionalno inteli-
gentno, nemaju čemu naučiti svoju djecu. Djeca nam to sva-
kodnevno pokazuju kroz sve prisutniju međusobnu psihičku
i fizičku okrutnost, ignoriranje i nepoštivanje autoriteta, sve
12
ranije konzumiranje droga, opsjednutost kompjutorskim igri-
cama koje su zamijenile druženja i prijateljstva, odgajajući
generaciju otuđenih i samodostatnih ljudi. Na zapadu se u
nekim školama uvode programi za emocionalno opismenja-
vanje djece, no problem je puno dublji da bi se mogao riješiti
ovakvim, za sada, sporadičnim nastojanjima.
I ovdje tradicionalna učenja dobivaju svoju potvrdu.
Činjenica je da nam sva tehnološka dostignuća ove civilizacije,
lagodniji i materijalno sigurniji život nisu donijeli sreću ni
unutarnje zadovoljstvo. Usmjerenost na prolazno i materijal-
no, udaljili su čovjeka od njegove istinske prirode uzrokujući
neinteligentno življenje, toliko neinteligentno da pohlepom,
egoizmom, konzumerizmom ugrožavamo već i sam planet na
kojem živimo pa i vlastiti fizički opstanak.
Možda je najopasnija posljedica ovako globalno neinteli-
gentnog ponašanja osjećaj bespomoćnosti današnjeg čovjeka
pred sve očitijom krizom suvremene civilizacije. Čini nam se
da ništa ne možemo promijeniti i pasivno prihvaćamo pravila
igre. No, svijet nije amorfna masa, čine ga ljudi, pojedinci,
svatko od nas i zato svatko treba preuzeti teret odgovornost.
Jedna od odlika emocionalne inteligencije jest aktivan pri-
stup i suočavanje s problemima, uvjerenje da smo sposobni
djelovati, te ustrajnost unatoč teškoćama. Ako želimo bolji i
humaniji svijet, najjednostavnije i najinteligentnije je da ga
sami počnemo takvim činiti, prije svega tako da sebe činimo
boljim i humanijim ljudima. Jer koliko god ovaj svijet utjecao
na nas, ipak sve ovisi samo o našoj slobodnoj volji da činimo
ono što je ispravno. 
NOVA AKROPOLA 48
 psihologija
U
knjizi Emocionalna inteligen-
cija autor Daniel Goleman kao
primjer emocionalno inteli-
gentnog ponašanja navodi simpatičnu
priču iz života koju mu je ispričao nje-
gov prijatelj Terry.
Terry je boravio u Japanu prouča-
vajući borilačku vještinu aikido. Jednog
poslijepodneva vraćao se vlakom
kući, kada je u vagon ušao ratoboran,
gorostasan, vrlo pijan i prljav radnik:
“Teturajući, taj je muškarac počeo
terorizirati putnike: izvikujući psovke,
najprije je zamahnuo prema nekoj ženi
koja je u krilu držala dijete, zbog čega je
ona gotovo pala na postariji par koji je
potom ustao i pridružio se masovnom
bijegu na drugi kraj vagona. Pijanac je
još nekoliko puta bijesno zamahnuo
šakama promašujući cilj, a potom je
uz urlik ščepao metalni stup u sredini
vagona i pokušao ga iščupati iz nosača.
U tom se trenutku Terry koji je,
budući da je svakodnevno po osam
sati vježbao aikido i bio u vrhunskoj
formi, osjetio pozvanim umiješati kako
netko ne bi ozbiljno stradao. Ali tada
se prisjeti riječi svoga učitelja: “Aikido
je umijeće pomirenja. Tko god je
spreman na borbu prekinuo je svoju
vezu sa svemirom. Pokušaš li domini-
rati ljudima oko sebe, već si poražen.
Proučavamo načine razrješavanja su-
koba, a ne njihova započinjanja”.
Terry je također prizvao u sjeća-
nje da je još tijekom prvih predava-
nja obećao učitelju da nikada neće
započinjati borbu i da će svoje borilačke
vještine koristiti samo u obrani. Sada je
konačno vidio prigodu da u stvarnome
životu iskuša vještinu aikida. A ovo je
nedvojbeno bila opravdana situacija.
I tako je Terry, dok su ostali putnici
nepomično sjedili na mjestima, ustao,
polagano i promišljeno.
Ugledavši ga, pijanac je zaurlao:
“Aha! Stranac! Dobro će ti doći poduka
iz japanskog bontona!”, i tada se počeo
spremati za napad na Terryja.
Ali upravo u trenutku kada se
pijanac pripremao načiniti prvi korak,
48 NOVA AKROPOLA
netko je iz sve snage, neobično rado-
snim glasom, gotovo povikao : “Hej!”
U tom poviku bilo je vedrog pri-
zvuka zbog kojeg je izgledalo da je taj
netko upravo neočekivano prepoznao
dragog prijatelja. Pijanac se iznenađeno
okrenuo i ugledao sićušna Japanca,
otprilike sedamdesetogodišnjaka, koji
je sjedio odjeven u kimono. Starac je
razdragano i radosno promatrao pi-
janca, pozivajući ga laganim pokretom
ruke i vedrim: “Dođi”.
Pijanac mu je prišao uz svadljivo:
“Zašto bih, dovraga, trebao razgovarati
s tobom?”. U međuvremenu, Terry se
spremao za obaranje pijanca u slučaju
da načini i najmanji nasilni pokret.
“Što si pio?”, upita starac, s puno
radosti promatrajući pijanog radnika.
“Pio sam sake, a tebe se to nimalo
ne tiče”, zaurlao je pijanac.
“O, pa to je divno, upravo čude-
sno”, odgovori mu starac srdačnim
tonom. “Znaš, i ja volim sake. Svake
večeri moja supruga (a njoj je sedam-
deset i šest, znaš) i ja zagrijemo bočicu
sakea, iznesemo je u vrt i ondje sjedi-
mo na staroj drvenoj klupi…” I tako
je nastavio pričati o jabuci u svome
dvorištu, o svome vrtu, o večernjem
uživanju u sakeu.
Dok je slušao starca, pijančevo je
lice postajalo sve blaže, šake mu više
nisu bile onako stisnute: “Da… i ja vo-
lim jabuke”, rekao je.
“Da”, reče starac živahnim gla-
som, “uvjeren sam da imaš divnu su-
prugu”.
“Ne”, reče radnik. “Žena mi je
umrla…” Jecajući, počeo je pričati
tužnu priču o tome kako je izgubio
suprugu, dom, posao, o tome kako se
stidi samog sebe.
Vlak se tada zaustavio na Terryjevoj
postaji. U trenutku kada je izlazio,
osvrnuo se i začuo starca kako poziva
pijanca da mu se pridruži i potanko
mu ispriča sve o sebi. Tada je ugledao
i pijanca kako se ispružio na sjedalu,
držeći glavu u starčevom krilu.” 
13
 biografije

FRIDTJOF
NANSEN Vedrana Dragojević

F
ridtjof Nansen jedan je od juna- jednostavnom i umjerenom načinu
ka novije europske povijesti. života, marljivosti i postojanosti,
Živio je u drugoj polovini te u prvom redu nesebičnosti i
XIX. i prvoj polovini XX. stoljeća, poštenju. Poduke iz djetinjstva
u vremenu političkih previ- Nansen je pamtio čitav život.
ranja i ratova, te u razdoblju Godine 1880. upisao je
oporavka od njihovih po- studij zoologije na Sveučilištu
sljedica. Bio je znanstve- u Oslu, a dvije godine kasnije,
nik, istraživač, diplomat još kao student, sudjelovao je
i mirotvorac. On sam u ekspediciji koja je istraživala
smatrao se prvenstveno istočne obale Grenlanda. Ovo
znanstvenikom i tu je je putovanje bilo njegovo prvo
dao značajan dopri- iskustvo Arktika i na neki
nos zoologiji, geografiji, je način odredilo njegovu
etno logiji i geologiji. buduću karijeru. Narednih
Ono po čemu je da- šest godina posvetio se stu-
nas najpoznatiji njegov diju te je 1888. doktorirao,
je humanitarni rad za također na Sveučilištu u Oslu.
koji je 1922. nagrađen
Nobelovom nagradom za ZNANSTVENIK I
mir.
ISTRAŽIVAČ
DJETINJSTVO I Iste godine, nakon dužeg planira-
MLADOST nja, s peteročlanom ekipom odlazi na
Grenland čija je unutrašnjost dotad
Fridtjof Nansen rođen je 10. listopada bila neistražena. U dva mjeseca, koliko
1861. u Frøenu blizu Osla. Njegovi je trajalo putovanje, prošli su na ski-
su roditelji odmalena učili djecu jama put od istočne do zapadne obale

14 NOVA AKROPOLA 48
 biografije

Grenlanda i donijeli podatke o dotad

nepoznatoj zemlji.
Ekspedicija koja je uslijedila
1893. godine potrajala je 35 mjeseci,
a cilj joj je bio približiti se Sjevernom
Polu što je više moguće. Putovanje
je bilo pomno razrađeno, vodilo se
računa o konstrukciji broda, mogućim
karakteristikama Sjevernog ledenog
mora, kao i o eventualnim problemima
i poteškoćama na putu. Brod nazvan
Fram bio je opremljen kao istraživački
laboratorij.
Nansen je planirao ploviti pre-
ma istoku i očekivao je da će brod,
dosegnuvši istočnu sibirsku obalu,
ploviti dalje nošen ledenom kapom
u smjeru sjeverozapada. Teorija se
pokazala utemeljenom, no brod se
nije približio Polu onoliko koliko je
Nansen priželjkivao, zbog čega je za-
jedno s kolegom napustio brod i otišao
u pravcu sjevera. Međutim, ledena se
kapa kretala u pravcu juga, otežavajući
im put. Ipak, iako su ostali bez zaliha
hrane za sebe i pse koji su vukli sa-
onice, Polu su se uspjeli približiti više
nego itko prije njih. Morali su natrag.
Nakon 132 dana odsutnosti s broda,
došli su do otokâ Zemlje Franje Josipa
gdje su i prezimili snalazeći se na to vrijeme smatrali su ga najvećim vio mnoga istraživanja… Planirao je i
najrazličitije načine. U Norvešku su se istraživačem polarnih predjela, a njego- veliku ekspediciju na Južni Pol, no ovaj
vratili u ljeto 1896., kao i posada broda va odvažnost i predanost, te sposobnost projekt nije nikada ostvario. Svu njego-
koji je nastavio ploviti zarobljen lede- organizacije i vodstva poslužili su kao vu pažnju u nadolazećim godinama za-
nom kapom. Ovim pothvatom Nansen primjer budućim istraživačima. okupljali su drugi, hitniji i po njegovoj
je stekao međunarodni ugled, a znanost Od 1897. godine predavao je procjeni važniji zadaci. Znanstveni rad
niz novih podataka o Zemljinom magne- zoologiju, a od 1908. i oceanografiju na ostao je po strani i Nansen mu se za
tizmu, aurori borealis, meteorologiji, Sveučilištu u Oslu. U sljedećih pet go- života više nije vratio.
oceanografiji i zoologiji. dina sudjelovao je u još nekoliko znan- Fridtjofa Nansena su slavnim u
Rezultate znanstvenog istraživanja stvenih ekspedicija, gostovao na svim svijetu učinile njegove polarne ekspe-
Nansen je objavio u šest svezaka. U važnijim svjetskim sveučilištima, obja- dicije koje su ujedno bile polazište za

48 NOVA AKROPOLA 15

njegov kasniji diplomatski i humani-
tarni rad.
DIPLOMAT
Norveška vlada dodjeljivala je Nansenu
važne zadatke, iako nikada nije bio for-
malno na položaju u norveškoj politici.
Kada je 1905. godine Norveška izišla
iz unije sa Švedskom, postojala je opa-
snost od izbijanja oružanog sukoba, a
Nansenu je pripala uloga pregovarača.
Godine 1917. posredovao je u spora-
zumu sa SAD-om kako bi se izbjegla
glad u neutralnoj Norveškoj tijekom
Prvog svjetskog rata. Od 1920. do 1929.
predstavljao je Norvešku u Ligi naroda.
U proljeće 1920. Liga naroda
povjerila je Nansenu prvi veliki zadatak
– imenovan je Visokim komesarom
Lige naroda za ratne zarobljenike.
Godinu i pol dana nakon završetka
rata stotine tisuća zarobljenika ostalo
je u Sibiru i drugim dijelovima azijskog
dijela Rusije. Iako su pravno bili slobo-
dni, nisu se mogli vratiti kućama zbog
nedostatka sredstava i organizacije u
ratom osiromašenim zemljama. Bili su
gladni, bez odgovarajuće odjeće i lijeko-
va, bez skloništa. Kako bi preživjeli, bilo
je nužno organizirati njihov povratak
prije nadolazeće zime.
Nansen je bio odličan organizator,
vrlo praktičan i odlučan. Pregovarao je
s vladama, izgradio djelotvornu admi-
nistraciju, skupio novac, podigao kredit,
16
biografije
osigurao hranu, odjeću i lijeko-
ve, posudio brodove i koordi- Grenland
nirao napore humanitarnih or-
ganizacija. Oko 450000 bivših
ratnih zarobljenika vraćeno je
kući u dvadeset i šest različitih
zemalja.
Još dok je bio zaokupljen
povratkom ratnih zarobljenika,
povjeren mu je idući zadatak
– postao je Visoki komesar za
izbjeglice. Milijuni izbje glica
iz Prvog svjetskog rata bili su
raspršeni diljem Europe i Azije
i nisu se htjeli, ili se nisu mo-
gli, vratiti kućama. Mnogi su
bili bez osnovnih sredstava za život, bez
posla, preseljavani iz države u državu.
Bilo je potrebno osigurati im smještaj
i zaposlenje kako bi se opet osjećali
sigurnima i vrijednima. Mnogi su bili
bez putovnica i identifikacijskih ispra-
va, što je otežavalo odnose s vlastima.
Nansen je riješio ovaj problem uvodeći
novi oblik putovnice koji je poslužio
kao međunarodna isprava priznata u
pedeset zemalja. Velik problem bilo je
pronalaženje trajnih domova i zaposle-
nja za izbjeglice, te njihova integracija
u društvo. Tu se susreo s apatijom i
protivljenjem u mnogim zemljama,
no nije posustajao već je išao iz države
u državu, molio i zagovarao. Stalan
problem bio je nedostatak sredstava,
ljudi su gladovali, pa je Nansen kori-
stio vlastita sredstva i imovinu kako bi
pomogao.
Ovaj je posao tražio
neprekidan angažman, a
Nansen je radio na njemu
do kraja života.
Godine 1921. Crveni
križ dodijelio je Nansenu
novi zadatak – organiza-
ciju pomoći za milijune
Rusa i Ukrajinaca koje
je pogodila velika glad u
razdoblju od 1921. do
1923. Ovo je možda bio i
njegov najteži zadatak jer
je stanje bilo vrlo kritično,
broj ljudi kojima je bila
potrebna pomoć golem, i
NOVA AKROPOLA 48

moralo se reagirati vrlo brzo. Milijuni
ljudi umirali su od gladi, a Nansen je
imao problema s prikupljanjem sred-
stava jer su to mnogi doživljavali kao
pomoć boljševizmu. Za pomoć je mo-
lio javnost, vlade, organizirao je aukci-
je, prodavao vlastitu imovinu… Cijeli
je humanitarni program počivao na
povjerenju koje je Sovjetski Savez imao
u Fridtjofa Nansena kao osobu.
Godine 1922. primio je Nobelovu
nagradu za mir. Jedan danski izdavač
tom je prilikom udvostručio iznos na-
grade. Nansen je sav novac donirao
za pomoć gladnima u Rusiji. Ta je
glad poznata kao jedna od najvećih
katastrofa u povijesti u kojoj je umrlo
oko trideset milijuna ljudi. Crveni križ
i Liga naroda, s Nansenom na čelu,
spasili su živote sedam milijuna ljudi,
uglavnom djece.
Tijekom Grčko-turskog rata orga-
nizirao je preko Lige naroda pomoć za
izbjeglice i na grčkoj i na turskoj strani.
Provedena je najveća razmjena ljudi u
povijesti.
Pomagao je i armenskom narodu u
njegovom nastojanju da stvori nezavisnu
državu Armeniju, no unatoč višegodišnjem
traženju rješenja, nije uspio.
Umro je 13. svibnja 1930., a počast
mu je iskazana time što je sahranjen
četiri dana kasnije, na Dan norveške
48 NOVA AKROPOLA
biografije
nezavisnosti. Liga naroda u njegovu je
čast osnovala "Nansenov međunarodni
ured za izbjeglice" koji je nastavio njegov
rad i 1938. primio još jednu Nobelovu
nagradu za mir. 1954. godine ustano-
vljena je u okviru
UN-a nagrada "Nansen"
za pomoć izbjeglicama, koja
se dodjeljuje svake godine oni-
ma koji nesebično pomažu
slijedeći Nansenov primjer.
Humanitarni rad Frid-
tjofa Nanse na pravo je čudo
organizacije. U svim svo-
jim projektima uspijevao je
izgraditi djelotvornu admini-
straciju u vrlo kratkom roku.
Nikada nije bio plaćen za svoj
rad. Mnogi su ga smatrali naivnim i
žrtvom političara, no Nansen je vje-
rovao da pomoć ljudima mora biti
ispred političkih odluka. Puno je puta
nailazio na prepreke i razočaranja,
u prvom redu kod ljudi od kojih je
očekivao razumijevanje i pomoć.
Smatrao je da je mogao učiniti puno
više dobroga, te da je mnogo puta
podbacio u svojim nastoja njima.
Humanitarni rad bio je velik izazov
za idealistu koji se morao pomiriti s
činjenicom da mnogi ne razmišljaju
nesebično poput njega.
Potrebno je naglasiti da Nansen
nikako nije bio marioneta svjetskih
moćnika. Sve što je radio, radio je
svojom voljom. Nije mu bilo teško
izvršavati zadatke jer je znao da su vri-
jedni svakog odricanja. Imao je izbor:
mogao se povući u mir i samoću Arktika
koji je obuzimao svu njegovu pažnju u
mladosti; mogao je otići na Antarktik
i ondje se baviti važnim znanstvenim
istraživanjima. Međutim, sve je to za-
mijenio onim što je u tom trenutku
smatrao važnijim i ispravnijim.
17

O Nansenu kao osobi naj bolje
govore njegova djela. Što god je radio,
radio je iz osjećaja dužnosti, temelji-
to i predano. Svoj karakter smatrao
je rezultatom roditeljskog odgoja i
samoodgoja, a karakterizirali su ga
idealizam, praktičnost, jednostavnost,
poštenje, nesebičnost i vjera u temeljne
vrijednosti i dostojanstvo čovjeka.  ponora jest razumijevanje – u prvom redu razumijevanje same prirode
18
biografije
Iz Nansenovog govora prilikom dodjele
Nobelove nagrade
“...Vidim mnogo ljudi koji pate zbog bitaka koje nisu bile nji-
hove. To je posljedica želje za moći, imperijalizma i militarizma.
Ljudi su očajni i okreću se osnovnim vrijednostima života. Duša
svijeta je bolesna, njegova hrabrost je slomljena, njegovi ideali gube
boju…
...Gdje tražiti pomoć? Od političara? Oni možda misle dobro,
ali njihove politike i programi nisu više u službi svijeta… Od diplo-
mata? I oni možda misle dobro, ali koji je od silnih diplomatskih
kongresa uistinu donio napredak svijetu? Tu se uvijek vraćam
riječima Oxenstjerne1: 'Kad bi samo znao, sine, s koliko malo mu-
drosti se vlada svijetom.'
…Oni koji su iz prve ruke vidjeli siromaštvo koje se širi ovom
našom Europom i iskusili samo djelić ljudske patnje, morali su uvidjeti
da se svijet više ne može osloniti na slogane, papire i riječi. Sve to mora
biti zamijenjeno djelovanjem.
…Ljudska povijest diže se i spušta poput valova. I prije smo za-
padali u ponore.
Prvi korak koji moramo učiniti kako bismo se počeli penjati iz
bolesti. Zbog slijepog fanatizma “za” i “protiv” dolazi do sukoba i
destrukcije, ali razumijevanje i tolerancija mogu pretvoriti ovu ener-
giju u vrijedne procese. Stara izreka koja kaže da vidiš trn u oku svoga
susjeda, a ne vidiš brvno u svom, vrijedi za sva vremena...
…Zovu nas romantičarima, budalama, sentimentalnim ideali-
stima, možda zato što imamo vjeru u dobro koje živi u svima, i u
onima koji su na drugoj strani, i zato što vjerujemo da se dobrotom
postiže više nego okrutnošću.
...Svi se moraju udružiti u ovom poslu. Moramo podići svjetionike
kako bi svijetlili sa svake planine. Moramo podići zastave u svakoj
zemlji i iskovati lance bratstva diljem svijeta. Vlade također moraju
stati rame uz rame, ne u bitci, već u iskrenom naporu da započnemo
novo doba.
Približava se blagdan Božića s porukom: Mir u svijetu.
Nikada ljudi nisu toliko željno čekali Princa Mira, Princa Milosrđa
koji u ruci drži bijelu zastavu na kojoj zlatnim slovima piše: Rad.
Svi mi možemo raditi i sudjelovati u njegovom pohodu Zemljom
kako bismo podigli novi duh u novoj generaciji – kako bismo mogli
voljeti svoje sudrugove i težiti trajnom miru - kako bismo vratili volju
za radom i radost rada – kako bismo vratili vjeru u zoru novoga
dana.”
Fridtjof Nansen, 19. prosinca 1922.
1 Grof Axel Gustavsson Oxenstjerna (1583.-1654.), švedski kancelar koji je odigrao značajnu ulogu u
30-godišnjem ratu.
NOVA AKROPOLA 48
 narodna predaja

DUHOVI PRIRODE U
NARODNOJ PREDAJI Marica Borović

N
arodna predaja puna je priča
o čudesnim bićima prirode.
Nekada su bake znale svojim
unucima pričati predivne priče u ko-
jima su glavni likovi bili vile, patuljci,
sirene, anđeli i u kojima su se opisivale
njihove karakteristike, djelovanje te
načini i oblici njihovog pojavljivanja.
Kazivanja o ovim čudesnim bićima
postoje u brojnim kulturama od
Sumerana do Egipćana, od Kine do kul-
tura drevne Amerike. Za drevne narode
ona su bila stvarnost, a sjećanje na njih
dopire sve do današnjih dana preko
narodnih predaja i drevnih zapisa.
Što naša narodna tradicija govo-
ri o njima? Folklorni zapisi i usmena
korijena. Kao potvrdu za ovo, navode
bizantskog povjesničara Prokopija iz
VI. st. koji piše o
južnoslavenskom štovanju rijeka,
nimfa i drugih sličnih božanstava.
No, nesumnjivo je prisutan i
utjecaj antike.
Duhovi prirode mogu se
podijeliti prema tome borave li u
zemlji, zraku, vodi ili vatri...
DUHOVI ZEMLJE
Postoji velika raznolikost duhova
zemlje, počevši od patuljaka, čudovišta
(izraz "čudovište" upotrebljava se da
označi ono čudnovato, ono što je
različito od normalnog), pa sve do
vila.
Čudovišta - usmena
tradicija i folklorni za-
pisi spominju ih pod
različitim imenima, ali
najpoznatiji su orko i
mrak. Naziv “orko”
(lorko, njorko, lorgo,
itd.) raširen je u Hr-
vatskoj i to uglavnom
uz jadransku obalu.
Naziv “mrak”

predaja spominju razno-

vrsne duhove prirode, iako se često
pod različitim imenima kriju ista
bića. Etnolozi smatraju da je vje-
rovanje i štovanje duhova prirode
u našim krajevima staroslavenskih

48 NOVA AKROPOLA 19

(mračina, mračnjak) više je raširen u
unutrašnjosti.
Čudovište se opisuje kao gorosta-
sno noćno biće koje ima moć pre-
obrazbe. Nalazi se u stalnom kretanju,
širi se i skuplja, tako da može poprimiti
veličinu najvećih životinja.
Predaja o orku vjerojatno ima kori-
jene u antičkoj tradiciji; pretpostavlja se
da naziv “orko” dolazi od naziva rimskog
boga podzemlja Orka. Opisi prikupljeni
od različitih zapisivača u različitim kra-
jevima i vremenima kazuju sljedeće:
“Orko se obično pokazuje noću,
kao mali magarac koji naraste ili se
podigne jako visoko kad ga uzjašeš.
Putnici naiđu na njega na putu,
vraćajući se iz grada ili putujući u
drugo selo. Ponekad se sam provuče
umornom putniku između nogu.
Ugodno se jaše pa se putnik opusti i
ponekad zaspe. Orko se odmah trans-
formira, naraste ili se podigne jako
visoko i odnese putnika na sasvim
drugu stranu od namjeravane.”
Opisuje ga se kao gorostasa koji
može opkoračiti cestu. Velik je poput
stabla oraha i nestaje u zoru kada
pijevci zakukuriču. Predaja iz mjesta
Svirče na Hvaru govori: “Orko je velik
čovjek koji noću zapriječi put, raste i
smanjuje se, širi ruke i noge.”
Patuljci su daleko poznatiji od
čudovišta. Čovjekolikog su izgleda i ne
viši od dva pedlja. U narodnoj predaji
poznati su pod imenom: macić, ma-
lik, malić, kepec, starmal. Predaje o
macićima najviše su raširene u sred-
njoj Dalmaciji, na Braču i Hvaru, na
ušću Neretve, Pelješcu, Korčuli. Naziv
“macić” dovodi se u vezu s mačkom
koja se znala igrati s njima. Naziv “ma-
lik” više je raširen u Istri i Kvarneru i
označava malog dječaka. Iako su imena
različita, isprepliću se oko jednog te istog
lika - dječaka s crvenom kapicom ili
klobučićem. “Malik trče po putiću, va
črjenen klobučiću.” O njemu se govori
kao o jednom “patuljastom vražićku”
koji voli zbijati šale s ljudima. Patuljci
su nestalne ćudi i prevrtljivi, i za njih
se ne može reći ni da su “dobri” ni da
20
narodna predaja
su “zli”. Druže se s ljudima, mogu im
pomoći, ali i napakostiti. Priča se da su
nekada bili čuvari rudnika u planinama
i dok su ih oni obilazili, u njima nije
bilo nesreća.
U Sućurju na Hvaru bio je obi-
čaj ostavljati fritule ispred vrata da
domaćinima macić donese blago.
Vjerovalo se da su skloni i manjim
nestašlucima. Predaja kaže kako je
znao ljudima sakriti životinje na neko-
liko dana pa ih poslije vratiti. On je
onaj koji konjima plete repove i grivu.
Bračani ga nisu smatrali velikom
štetočinom. Ribari su ga znali viđati oko
svojih mreža. Opisivali su ga kao malog
čovjeka s brkovima, bradom i crvenom
kapicom, koji živi i na moru i u gori.
I orko i macić pripadaju drevnoj
usmenoj tradiciji i danas su pod ovim
nazivima uglavnom nepoznati. Ali to
nije slučaj s vilama.
Vile su u narodnoj tradiciji
najčešće opisivane kao prekrasne
mlade djevojke rasutih dugih kosa, tijela
nježnog i prozirnog, lakog kao u ptice,
prelijepih očiju, ugodnog glasa, a odjeće
bijele i zračno prozirne. “Bijela” je jedan
od dva najčešća epiteta koji se posvuda
pripisuju vilama (odnosi se na njihove
haljine, kosu ili prozračnost tijela).
Na Pelješcu se sačuvala predaja
koja kaže: “Vile su ti lipe divojke...
Imaju žute vlasi sve do nogu i bile
duge košulje...”
Drugi važan pridjevak vile je “pose-
strima”. Vjerovalo se da se čovjek može
zbližiti s vilama tj. posestriti. Tada će
mu njegova posestrima vila pomoći
u nevolji. U narodu se pripovijedalo
da svaki junak i čestit čovjek ima vilu
posestrimu.
Ne tako davno, na Pelješcu je prije
zahvaćanja vode s nekih izvora i iz škrapa
bilo potrebno posestriti vile tri puta ovim
riječima: “Fajen Jezus, zelene gorice, i
uvaman posestrine vile, da biste mi
zdravje udilile, za me i za koga iden!”
Vile su veliki poznavatelji iscjeli-
teljskih svojstava biljaka i minerala. Ta
su znanja prenosile svojim miljenicima
među ljudima koji su u narodu nazivani
“vilenica” i “vilovnjak”, a držalo se da
su nevini, čisti i pobožni ljudi.
Vilenica ili vilarka se postaje po
odabiru vila i u selu ih može biti neko-
liko. Buduća vilarka obično oboli od
NOVA AKROPOLA 48
 narodna predaja

vilinske bolesti da bi se njima osobno

ili drugim vilarkama koje ih liječe, vile
javile u snu. Zapisi iz XVII. stoljeća do-
kumentiraju povijesno postojanje takvih
osoba koje su u seoskim zajednicama
imale veliki ugled. Liječile su travama,
navodeći ljude da su ih djelotvornosti
bilja podučile vile s kojima se druže.
Vile osobito vole djecu pa ih
ponekad znaju i odnijeti. Na otoku
Ugljanu se pričalo da su vile znale
ponekad ukrasti dijete, hraniti ga i
uzdržavati, da bi ga kasnije vratile
uljepšanog i ugojenog, samo što nije
smio pričati ni da je bio s vilama, ni gdje
je bio. Otimale su i odrasle. Za vrijeme
izbivanja iz zajednice, “miljenik vila”
doživljavao bi preobrazbu jer bi mu vile
podarile nešto od svoje mudrosti.
Prema kazivanju iz Zatona kod
Obrovca: “U vezu s ljudima dođu tako
da nekoga uzmu na par dana pa ga
nauče kako se liječe razne bolesti,
nauče ga neke tajne, koje su do ta-
da samo njima bile poznate. Obično
uzmu nekog mladog i lijepog momka
ili mladu i lijepu djevojku.”
U okolici Karlovca pripovijedalo Vilama su se predavali pokloni i mjestima udaljenim od bilo kakve ljud-
se da su vilenjaci ljubimci gorskih vila, na “dobre dane” - Ivanje, Veliku i Malu ske prisutnosti, najčešće na livadama
kojima su one davale nešto od svojih Gospu. Tada bi se narod okupljao na okruženim šumama. Na mjestima gdje
moći kako bi mogli pomoći narodu proplanku gdje se nalazilo “vilinsko bi plesale, ocrtavao se kao šestarom
u nevolji. Uvjet je bio da vilama služe drvo”. Tu su se o grane vješali pokloni upisan, utaban krug. Unutar tog kruga
godinu dana i za to vrijeme one su ih vilama. ne bi bilo ni travke... Ljudi su izbjega-
podučavale kako liječiti razne bolesti. Vile borave na “čistim mjestima”, vali naći se u blizini vilinskog igrališta,
No i kad bi se rastali od vila, nastavljali pored vilinskog drveta. Vilinskim se osobito u sumrak, jer su vjerovali da bi
bi ih posjećivati u njihovim špiljama, stablom smatralo ono koje se svo- im vile učinile zlo. Samo rijetki, čestiti
pripovijedajući kako narod živi, je li jim položajem, ljepotom ili veličinom ljudi mogli su doći u njihova kola i to ili
zadovoljan i slično. izdvajalo od okolnih stabala. Tako je slučajno ili kad bi ih pozvale same vile.
Posebna vrsta vila čvrsto pove- čovjek mogao naići na vile ispod hrasta, “Pripovijedalo se da pod Velebitom
zanih s ljudima su vile suđenice (ro- brijesta, kruške, gloga, ali je izbjegavao ima selo Vrzić, a više njega na vrhu
đenice, orisnice). Prema narodnoj sjediti ispod njih kako ne bi na se na- Velebita mjesto koje se zove “vrzino
predaji, posjetile bi tek rođeno dijete i vukao bijes vila. kolo”, na kome vile plešu.“
određivale mu sudbinu. Znali su ih viđati kako na mjese- Vila ima raznih: morskih, riječnih,
Posebnu naklonost vile imaju čini plešu svoja vrzina kola i to na jezerskih, planinskih, poljskih, šumskih,
prema mladim djevojkama koje vole ali i onih što borave u oblacima, na
ukrašavati i darivati im od svoje ljepote. zvijezdama.
Ali i vilama su djevojke na samotnim Među duhovima zemlje istaknuto
mjestima, na kamenju i u pećinama, mjesto zauzimaju vile zemlje, a obično
znale ostavljati darove poput cvijeća, se dijele u gorske i poljske. Gorske žive
svilenih marama. Položivši svoje da- u planinama, dubravama, gorama.
rove, zborile bi tiho: “Uzmi, vilo, što je Narod ih je zvao vilama planinkinjama,
tebi milo.” nagorkinjama, zagorkinjama. Poljske

48 NOVA AKROPOLA 21

vile stanuju u poljima i na ravnicama.
Moglo ih se vidjeti kako na raskrižju
ili gumnu sjede i češljaju svoje zlatne
vlasi.
DUHOVI VODA
Narodna predaja spominje razne vrste
vodenih vila, vodenog čovjeka ili vode-
njaka, kao i morske ljude.
Vodene vile u našem se narodu
dijele na poluribe-poludjevojke koje žive
u moru (nazivaju ih morske djevice,
vodene deklice, morske puce) i prelijepe
djevojke koje stanuju u rijekama, jezeri-
ma, studencima i bunarima, a rado iz
njih izlaze (vile izvorkinje, jezerkinje,
povodkinje). Govori se također o vila-
ma koje se noću kupaju u vodama i
napajaju svoje krilate jelene. Često im
se pripisuju zle osobine. One namame
mladiće u vodu, a zatim ih povuku u
dubinu. Mogu biti i naklonjene ljudima.
One kojima su naklonjene upozoravaju
da ne piju iz voda onečišćenih leševima
ili uginulim životinjama.
Čovjek ne smije mutiti vodu jezera
u kojem vila spava ili se u tišini kupa
jer ga ona može raniti ili čak oslijepiti.
Izbjegavalo se ići u večernje doba na iz-
vor jer na njega s prvim mrakom dolaze
vile na kupanje.
22
narodna predaja
Vodeni čovjek ili vodeni duh
ima dugu kosu i bradu, gornji dio tijela
sličan ljudskom, a donji dio u obliku
ribljih peraja. Može čovjeka odvući u
vodu s dobrom ili zlom namjerom.
Morski ljudi prebivaju u moru,
nadljudske su veličine, poluribe-polulju-
di. Noću izlaze na kopno i svijetlećim
kamenom osvjetljavaju obalu. Tko se
domogne takva kamena, narod kaže,
bit će sretan cijeli život.
DUHOVI ZRAKA
Nastanak vjetrova i oluja pripisivao se
djelovanju određenih duhova prirode.
Ovdje se spominju bića prirode zvana
“vedi”. Imaju ljudsko obličje, ali su viši
od kuća. Vedi jednim dahom stvaraju
oluju. Lako čupaju drvo s korijenjem.
Kad bi žene tkale, odrezale bi komad već je to vrag koji nosi zelenu odjeću
tkanine i bacile ga u vjetar govoreći: i živi na dnu mora. Vile su proglašene
“Nek nosi vjetar vedima.” Prema vješticima. Žene koje su posjedovale
narodnoj predaji, vedi pjevaju u zraku znanja o ljekovitim biljkama i koje su
poput orgulja i hodaju od izlaska do za- pričale kako komuniciraju s vilama,
laska Sunca. U slučaju neke prirodne mogle su biti proglašene vješticama. U
nedaće, poplave, oluje, molilo bi ih se Hrvatskoj je u razdoblju od XV.-XVIII.
za zaštitu. stoljeća bilo i sudskih progona vještica.
U ovu grupu ubrajamo i zračne Usprkos tome, tragovi štovanja
vile koje prema predaji stanuju na duhova prirode progovaraju kroz
oblacima i zvijezdama. Iako etimologija mnoge običaje, nazive mjesta, biljaka.
imena vila još nije razjašnjena, povezuje Stari pričaju da dok su vile hodale po
se s indogermanskim pojmom ueia - svijetu, bile su rodne ljetine i u polju
vjetar, litavskim vejas te staroindijskim je bilo svake sreće. To doba nazivaju
vayu - zrak. Ova etimologija primarno “zlatno doba.”
određuje vile kao duhove zraka i oluje. Nekada se vjerovalo da iza svakog
Za njih se i kaže da jure na oblacima, prirodnog fenomena stoji duh prirode.
da ih oblaci odvode sa zemlje te da svo- Ljudi ih nisu samo štovali, već su, kako
jim plesanjem uzrokuju vjetar, oluje i kažu predaje, komunicirali i surađivali
tuču. Govori se da ponekad dolete na s njima. Ali, otkako se čovjek otuđio
zemlju da bi upozorile ljude na zlo koje od prirode, počeo je zloupotrebljavati i
im prijeti. uništavati, otkad je sve češća nesloga i
*** mržnja među ljudima, duhovi prirode
Kršćanskim su utjecajem mnoga zna- udaljili su se od čovjeka. I nestade
nja i vjerovanja o duhovima prirode iz- čarolije “zlatnog doba.” 
blijedjela. Nastojalo se izbrisati sve ono
što pripada “poganskom vremenu”.
Tako su mnoge osobine i uloge duho-
va prirode bile prenesene na vraga.
Primjerice, više nije “malik” taj koji
izvodi nepodopštine oko mlina, već
sam vrag. Ne boravi vodenjak u vodi,
NOVA AKROPOLA 48
 Vanadenit
Topaz

CARSTVO
Beril
MINERALA Jerko Grgić
Vivijanit

S
t ajao sam pred nečim lijepe minerale? Tko će me uputiti u
nepoznatim, još ne- te tajne? Tko će me naučiti čitati
viđenim, što me je povijest Zemlje, što je zapisana u
zaokupilo, pred nečim njenoj kori, u njenim minerali-
što je bilo puno i ljepote ma i stijenama? I došao je moj
i nježnosti i miline. učitelj, Mijo Kišpatić. Boraveći
Veliki kristali minerala s njim svakodnevno među
u raznoraznim bojama, mineralima i stijenama, vidio
crveni, ljubičasti, zele- sam kako on malo po malo
ni, žuti, neki posve bez- skida veo s tajni, a pred mo-
bojni, a neki kao čađa jim duhovnim okom pokazuje
crni. S njihovih ravnih se sve ljepši
ploha odbija se jaka svjet- i življi svijet
lost i sve ti- Zemljine kore,
tra, ljeska njenih minerala i
se i cakli. stijena. I najednom
Ima ih u veli- oživješe oni kristali; nisu
Selenit
kim blistavim listovima, to više puste geometrijske forme; u
što se prelijevaju u bojama duge, njima se krije toliko harmonije, koja nalazi odražaja ne
pa u tanušnim nitima sjajući se kao samo u njihovoj vanjštini, već u svim svojstvima kojima
Fluorit zlatnožuta svila. Negdje su se okupili u se oni odlikuju. Kao što o prirodi čovjeka, o njegovoj duši,
zvjezdaste grude, negdje se produžili kao ovise njegove vrline i mane, tako o toj nutrini minerala, o
prutići, pa su bijeli kao snijeg, negdje su posve onoj skladnosti što u njemu vlada, ovise i njegove osobine;
gusti komadi crni, mrkosmeđi, puni željezne rđe; ima sve je u njemu odražaj te nutrine i kako se ona mijenja,
ih svakakvih. mijenja se i njegova priroda.
To li su oni, minerali? Takvi li su izra- Fran Tućan: “Među mineralima i stijenama”
sli tamo negdje u Zemlji? Kako, na koji
način? Koje se to sile
kriju u Zemlji što
daju ne samo
Getit život biljci i
životinji, već,
evo grade i te
Azurit - Malahit
48 NOVA AKROPOLA 23
Aragonit

ZLATO
Oko sto tisuća tona zlata izvučeno je
iz Zemlje... da bi potom bilo ponovno
vraćeno pod zemlju - u podzemne
trezore svjetskih banaka.
M
inerali tvore jedno od
temeljnih “carstava
prirode”. Od njih je gra-
đena čvrsta Zemljina kora. Kao
osnova prehrane biljaka, čine
ČOVJEK I MINERALI
početnu točku cjelokupnog hranidbe-
nog lanca na Zemlji, tako da bez njih,
možemo reći, ne bi bio moguć život
kakav poznajemo.
Bez minerala je nezamislivo go-
tovo cjelokupno ljudsko stvaralaštvo.
U prošlosti smo pomoću njih iskresali
KVARCNI SATOVI
Kristal kremena ili kvarca, jed-
nog od najraširenijih minerala,
posjeduje neobično svojstvo
vibriranja kada kroz njega pro-
lazi električna struja. Elektricitet
iz baterije u satu uzrokuje u
kristalu sto tisuća titraja u
sekundi, gotovo bez odstupanja
(propusti jednu vibraciju na sva-
kih 10 bilijuna), što omogućuje
postojano ravnomjerno pokre-
tanje kazaljki sata.
24
rubrika
PC ČIPOVI
Kompleksni stru-
jni krug računala
urezan je na silicij-
skom čipu veličine
nokta. Silicij se u
prirodi ne nalazi
u elementarnom stanju, već u obliku raznih spojeva.
Čisti silicij dobiva se na više načina, npr. redukcijom
silicijeva (IV) oksida (kvarca) koksom pri temperatu-
ri od oko 2100°C. Kad je izdvojen, najčišći silicij sas-
toji se od puno mikroskopski sitnih kristala. Da bi se dobio veliki monokristal
potreban za proizvodnju čipova, silicij se rastali na 1440°C. U taljevinu se
uroni mali kristal silicija pričvršćen na dršci. On se uz stalnu vrtnju polako
izvlači iz taljevine, pri čemu se na njemu kristalizira silicij iz taljevine. Tim
postupkom može se dobiti kristal promjera do 20 cm i mase od 70 kg. Iz tog
kristala može se izrezati oko tisuću ploča debljine 1 mm. Na ploču se dodaju
strujni krugovi, te se siječe na stotinjak pojedinih čipova od kojih svaki sadrži
milijune električnih tranzistora.
vatru, samljeli prve žitarice, napravili Raznovrsni uređaji, alati i strojevi neza-
prva oruđa, ali i oružja. Čitava razdo- mislivi su bez mnogih novootkrivenih
blja ljudske povijesti određena su legura metala. Umjetnici su od njih
sposobnošću proizvodnje i obrade stvarali zadivljujuće skulpture i pri-
minerala. Kameno, bakreno, brončano premali palete boja za djela neprolazne
i željezno doba ukazuju na dominan- vrijednosti. Od njih pravimo lijekove, a
tnu ulogu određenih vrsta minerala pri koristimo ih i kao dodatak prehrani.
izradi oruđa. Ali, koliko zaista znamo o tom svi-
Današnji tehnološki napredak je jetu koji tvori tlo po kojem svakodnev-
takav da ne možemo izdvojiti niti je- no hodamo?
dan mineral posebno; za opstanak
naše civilizacije neophodne su sve
vrste mineralnih sirovina. Od minerala
gradimo kuće, stro-
jeve i ostala poma-
gala. Praktički je
nemoguće nabrojati
sve raznolike načine
primjene minera la
danas – od korište-
nja platine u izradi
katalizatora, rubina
za laserske zrake, si-
licija za kompjutor-
ske čipove, plutonija Zlatna folija se na lunarnim modulima koristila kao top-
kao goriva za nuk- linski izolator.
learne reaktore, itd.
NOVA AKROPOLA 48
 Pravilno razvijena ploha

ŠTO SU MINERALI? Strije stvorene tijekom rasta

Krupni kristali blizanci

Minerali su prirodne, fizikalno i kemijski homogene tvorevine

koje čine čvrstu Zemljinu koru. Kad kažemo da su minerali prirodne
tvorevine Zemljine kore, time naznačavamo da je njihov postanak ve- Nepravilno orijentirani kristali Sraslačka ploha

zan uz nastanak kore našeg planeta te uz sva zbivanja koja se i sada različitih smjerova rasta

u njoj odvijaju. Prirodno podrijetlo minerala isključuje čovjekovo

sudjelovanje u njihovu nastanku.
Minerali nastaju iz otopina iz kojih kristalizacijom ili izlučivanjem
prelaze u kruto tijelo, mineral. Budući da se u otopinama nalaze smjese
različitih tvari, iz njih se mogu razviti i različiti minerali. Određeni
uvjeti, temperatura, tlak, koncentracija otopljenih tvari i priroda oto-
pine, drže otopljene tvari u ravnoteži. Promjenom samo jednog uvjeta
pomiče se ravnoteža i otopljene tvari se počinju izlučivati, kristalizirati.
O navedenim uvjetima ovisi dakle koja će i kako će se pojedina tvar
izlučiti iz otopine.
Kada se neka mineralna tvar kristalizira, može se kristalizirati ili
u kristalnim nakupinama ili u jasnim kristalima, što ovisi o uvjetima u
kojima se vrši kristalizacija.
Zasebni kristali nastaju pri povoljnim uvjetima i uz dovoljno pro-
stora za rast, a mogu se razviti u slobodni ili u prirasli kristal. Riječ kristal potječe od grčke riječi kryos što znači "ledeno
hladan". U antička vremena vjerovalo se da je gorski kristal
Agregati su skupine minerala s nepravilnim međusobnim odno-
(bezbojni varijetet kremena) nastao od najčistije vode koja se
som. U prirodi su mnogo češći od zasebnih kristala. u uvjetima iznimne hladnoće pretvorila u postojan oblik leda.

Minerali se javljaju u dva oblika:

Kristalizirani minerali (kristali) imaju
pravilnu unutrašnju građu koja se sastoji
u određenom rasporedu atoma ili iona
toga minerala u prostoru. Pojavljuju se
kao pravilna geometrijska tijela omeđena
ravnim plohama.
Amorfni minerali nemaju pravilnu
unutrašnju građu. U prirodi se nalaze
puno rjeđe od kristala. Neki ih mineralozi
nazivaju mineraloidima, jer ne zadovolja-
vaju definiciju minerala. Jedan od takvih
minerala je opal.

Stijena (kamen) je prirodna nakupina čestica jedne ili više vrsta

Kao posljedica pravilne
unutrašnje građe minerala,
u pogodnim se uvjetima
ja vlja i njihov pravilan
vanjski oblik, kristalni ob-
lik ili jednostavno kristal.
Pravilan oblik brušenih
dragulja nije prirodan ob-
lik kristala jer su oblikovani
čovjekovom rukom.
minerala. Stoga ih nazivamo mineralnim agregatima (lat. aggregare
- nagomilati).
Stijene tvore litosferu. Neke stijene sadrže samo jedan mineral;
ipak, većina ih se sastoji od nekoliko vrsta.
Stijene i primjerci ruda sastoje se od pojedinih mineralnih zrna.
Ponekad su ona tako mala da ih možemo razabrati samo elektronskim
mikroskopom. U drugom slučaju, ona mogu svojim slobodnim krajem
rasti u šupljine koje postoje među stijenama i narasti do divovskih razmje-
ra. Bez obzira je li veliko ili malo, svako zrno predstavlja jednu jedinku,
mineralni individuum. Sva mineralna zrna istog kemijskog sastava i iste
strukture predstavljaju jednu vrstu minerala.

48 NOVA AKROPOLA 25
 MAGMATSKA
S T I J E N A
MINERALNI KRUŽNI TOK
Top
lina
Tr
Hlađenje i skrutnjavanje (kristalizacija)

oš
en
je,
i

pr
ij en
tlak

os
i tal
ož
(me

en
je
t amo
rfoz
a)

SEDIMENT
M E TA M O R F NA
S T I J E N A
Trošenje, prijenos i
taloženje Ko
m
(lit pka
ifik cija
aci
enje ja) i cem
Talj ent
Tro aci
š ja SEDIMENTNA
i ta enj
lož e, p S T I J E N A
enj rije
e nos
MAGMA

Toplina i tlak (metamorfoza)

Gejzir, Nacionalni park

Yellowstone, SAD

S
tijenski ciklus je kružni proces
kojim iz postojećih stijena na-
staju nove. U tom kružnom pro- OD MAGME DO
cesu koji traje milijunima godina teško
je odrediti početnu točku, ali ako se
POVRŠINE
već od nečega mora započeti, najbolje Iz rastaljene magme koja je
je početi od magme - izvorišta magma- krenula prema površini hlađenjem
tskih i vulkanskih stijena. se kristaliziraju magmatski minerali.
Iz rastaljene magme koja se diže Minerali koji se kristaliziraju direktno
prema Zemljinoj površini, nastale iz magme, pri temperaturi između
su njenim hlađenjem i skrućivanjem 1000 i 800°C, zovu se pirogeni minerali
magmatske ili eruptivne stijene. Na (grč. pyr – vatra, genesis – postanak).
magmatske stijene koje su dospjele na U ovoj fazi nastaju oksidi i sulfati teško
površinu Zemlje djeluju prirodne sile, taljivih kovina kao što su magnetit,
izazivajući proces njihova trošenja. Nacionalni park Plitvička jezera sa- kromit, ilmenit, itd.
Nastale sitne čestice talože se u stoji se od 16 jezera koja se preko ste- U tankom stijenskom pokrovu
jezerima, riječnim deltama, pustinja- penastih sedrenih brana spuštaju u uslijed hlađenja i pokreta nastaju pu-
ma ili na morskom dnu, stvarajući slo- veličanstvenim slapovima. kotine u koje prodiru ostaci magme.
jeve. Ti su sedimentni slojevi kroz duga Od ove magme, na temperaturi od 700
vremenska razdoblja izloženi mnogim rezultiraju stvrdnjavanjem, te tako na- do 500°C, slijedi daljnja kristalizacija i
fizikalnim i kemijskim procesima koji staju sedimentne ili taložne stijene. tada nastaju tzv. pegmatitne žile (grč.
Tako nastale stijene, ali i one pegma – čvrsta veza), koje se poput
Jezero Glimmering Moraine, Nacionalni magmatske, mogu tektonskim grana na drvetu šire kroz stijene. U
park Banff, SAD poremećajima biti ponovno povučene istim uvjetima iz hlapivih sastojaka
u dubinu Zemljine kore. Što su stijene magme izdvajaju se plinovi koji pod
dublje u Zemljinoj kori, izložene su visokim tlakom nastavljaju put prema
većoj temperaturi i tlaku. Temperatura
i tlak uzrokuju postupnu preobrazbu Jezero lave vulkana Kilauea, Havaji
ovih stijena u metamorfne stijene.
Daljnjim tektonskim pomacima
stijene mogu biti vraćene na površinu
Zemlje, ali i biti gurnute još dublje u
unutrašnjost Zemlje te, rastalivši se u
magmi, tako biti vraćene na početak
ciklusa.

26 NOVA AKROPOLA 48
 MINERALNI KRISTALNI SUSTAVI
Kubični ili teseralni sustav
(grč. kybos = kocka, lat. tes-
sera = kocka) - sve tri osi
su iste dužine i sijeku se pod
90°.
Tetragonski sustav (grč.
tetra = četiri) - dvije osi su
iste dužine, a treća je duža
ili kraća od ostalih; sve se
sijeku pod 90°.
Heksagonski sustav (grč.
heksa = šest) - četiri osi; tri
osi jednake dužine, a četvrta
kraća ili duža; osi jednake
dužine sijeku se pod 90°, a
četvrta je pod 120°.
Trigonski sustav (grč. tria
= tri) - tri osi iste dužine,
sva tri kuta različita.
Rompski sustav (lat.
rhombus = romb) - tri osi
različite dužine; sve se si-
jeku pod 90°.
Monoklinski sustav (grč.
monos, klinein = naginja-
ti) - tri osi različite dužine;
jedan od tri kuta je različit
od 90°.
Triklinski sustav (grč. tria,
klinein) - tri osi različite
dužine; sva tri kuta su
različita od 90°.
Vulkanska bomba -
naglo skrutnuta lava
48 NOVA AKROPOLA
a=b=c
α=β=γ=90°
površini. Ti plinovi mijenjaju sastav
okolnih stijena stvarajući tzv. pneu- Kamena sol - kemi-
Granat jska sedimentna sti-
matolitne minerale (grč. pneuma jena
– plin, litos – stijena).
Pegmatitno-pneumatolitne žile
a=b≠c
su mjesta najveće mineralne razno-
α=β=γ=90°
likosti i bogatstva. Tu možemo
pronaći feldspate (glinence) poput
Vezuvijan ortoklasa i labradorita, sve vrste
Gips - kemijska sedi-
kremena, berile od kojih su bojom mentna stijena
a1=a2=a3≠c najpoznatiji smaragd i akvamarin,
α=β=90°; γ=120°
tinjce s turmalinima, topaze, ko-
runde poput safira i rubina, itd.
Daljnjim opadanjem tempe-
Apatit rature i tlaka, magmatske pare i
plinovi kondenziraju u vrelu vodu
a1=a2=a3 obogaćenu mineralima. Postupnim
α1=α2=α3≠90°
hlađenjem vode u pukotinama obli-
Konglomerat - klastična
kovat će se tzv. hidrotermalne žile sedimentna stijena
(grč. hydra – voda, thermos – vruć)
Korund koje tvore bogata rudna ležišta meta-
a≠b≠c
la. Tu se kristaliziraju minerali poput
α=β=γ=90° halkopirita, galenita, sfalerita, bakra,
malahita, srebra, zlata, itd.
Topaz
Bakar
a≠b≠c
α=γ=90°; β≠90°
Auripigment
a≠b≠c
α≠γ≠β≠90°
Albit
Na putu prema površini, osim
što stvara nove, voda također rastvara
stare minerale. Hidatogeni (grč.
hydatos – voda) minerali nastaju
kristalizacijom iz površinskih voda
promjenom određenih fizikalno-ke-
mijskih uvjeta. Na taj način nastaju
Opsidijan - Granit - intruzivna sige, aragoniti, kristali modre i ze-
vulkansko staklo magmatska stijena lene galice u rudnicima bakra, gips,
sumpor, kamena sol, itd.
27
 rubrika

SVOJSTVA MINERALA

M
inerale se ELASTIČNOST
može razliko- Elastičnost je svojstvo minerala da se
vati prema djelovanjem neke sile savija, a prestan-
nji ho vim fizikalnim kom njenog djelovanja vraća u prvobitni
svojstvima. Kristalnom oblik. Neki se minerali odlikuju velikom
elastičnošću, npr. liskuni (tinjci). Tanki
strukturom određena su
listić tinjca, dobiven cijepanjem, toliko
Ružičnjak stalna fizikalna svojstva je elastičan da ga možemo savijati oko
minerala kao što su cije- prsta, ali čim prestane djelovati sila
panje ili kalavost, tvrdoća, kojom smo ga savijali, liskun ponovno
lom, elastičnost, savitlji- prelazi u svoj prvobitni oblik.
vost, specifična težina,
te toplinska, optička,
električna i magnetska cijelog preostalog dijela skale (1 do 9). kujemo idiokromatske i alokromatske
svojstva. Najveći broj minerala ima tvrdoću od minerale.
Tvrdoća je otpornost 2 do 6.
minerala na udarac, tlak, Pored oblika, boja Chatoyance (efekt mačjeg oka)
paranje i brušenje, a ovisi je ono što najviše privlači Manifestira se kao svijetla linija koja se
o čvrstoći veza između ato- pažnju kod minerala. Boja dobro ističe na poliranim površinama
Gorski kristal ma u kristalnoj rešetki. minerala ovisi o njihovoj kristala brušenog u kabošon obliku
(franc. cabochon - oblo brušen dra-
Austrijski minera- građi. Neprozirni mine-
gulj). Uzrok ovom efektu su paralelne
log Friedrich Mohs go- rali apsorbiraju svjetlost, šupljine ili mikroskopski uklopljeni
dine 1812. osmislio je a prozirni je propuštaju. kristalići minerala druge vrste. Opaža
ljestvicu tvrdoće koja Neki minerali pojavljuju se kod krizoberila, kremena, berila i
Safirna zvijezda
se još uvijek koristi. se samo u jednoj boji dok turmalina.
Izabrao je deset mine- se drugi mogu pojaviti u
rala kao standarde i gotovo svim bojama spe-
poredao ih tako ktra.
da svaki mineral Uzrok obojenosti Asterizam (efekt zvijezde)
u ljestvici može minerala je prisustvo kro- Manifestira se kao šesterokraka
sjajna zvijezda unutar kristala
zagrebati onaj koji mofora u njihovoj struk- brušenog u kabošon obliku.
se u ljestvici nalazi is- turi. Kromofori su kemi- Uglavnom se pojavljuje kod
Morion
pred njega. Npr. kalcit jski elementi koji apsor- safira i rubina, a uzrok su
(tvrdoća 3) će zagre- biraju samo određeni dio iglice minerala rutila uklo-
bati gips (tvrdoća 2). spektra bijele svjetlosti. pljene u njihovu kristalnu
strukturu. Mačje oko
Intervali na Ovisno o tome pripadaju
skali tvrdoće nisu li kromofori osnovnoj ke-
jednaki. Apsolutna mijskoj strukturi određenog minerala Idiokromatski minerali su oni
razlika u tvrdoći ili su prisutni samo u tragovima, razli- koji imaju vlastitu boju. To su prirodni
korunda (9) i pigmenti koji se od najstarijih vremena
dijamanta (10) koriste u slikarstvu. Ponekad isti ele-
daleko je veća od ment može biti uzrok različitih boja u
različitim mineralnim vrstama.

Čađavac Kremen ili kvarc poznat je po broj-

nosti svojih varijeteta koji nose i
zasebne nazive.
Ametist
Galenit s kvarcom - kombinacija
28 metalnog i staklastog sjaja. NOVA AKROPOLA 48
 rubrika

Dijamant, kao i grafit, građen je od ugljika, ali za razliku od grafita ima izuzetno čvrstu kristalnu rešetku, što ga čini najtvrđim mineralom.

VELIČINA I TEŽINA Labradoresencija Aragonit

Priroda atoma i unutrašnji atomski Manifestira se kao refle-
razmještaj u mineralu određuju nje- ksna pojava živih boja u
govu specifičnu težinu. Ova su tri nekih glinenaca, a naročito
mineralna uzorka jednako teška. labradorita. Ovisno o kutu
Budući da su atomi u galenitu i kre- promatranja, boja se mije-
menu teži ili gušće zbijeni, njihov je nja od žutozelene do modre. Polimorfne modifikacije
obujam mnogo manji Dragulj izbrušen iz takvog nastaju zbog različitih
u odnosu na tinjac. varijeteta glinenca poznat fizikalno-kemijskih uvjeta
je pod nazivom mjesečev pod kojima se vrši krista-
Labradorit kamen. lizacija te mineralne tvari.
Npr. iz hladnih otopina
kalcijevog karbonata
Kremen Opalesencija (CaCO3)
Manifestira se kao “igra” krista-
različitih boja. Pojavi je uzrok lizirat će
difrakcija svijetlosnih zraka se kalcit,
na slojevima SiO 2 sferula a iz toplih
od kojih je mineral građen. otopina
Slojevi manjih sferula daju aragonit.
modru, a većih žutu i crvenu
Galenit boju.
Tinjac Kalcit
Opal

Za alokromatske minerale
ne možemo reći koja im je boja
karakteristična. Ako im sastav nije
“onečišćen” malom količinom stranih
elemenata, obično su potpuno bez-
bojni. Gotovo svo drago kamenje ima
ove karakteristike; tako su rubin i safir
samo crvena i plava varijanta minerala
korunda, a smaragd i akvamarin zelena
i svijetloplava varijanta berila.
Grafit je građen od međusobno vrlo slabo povezanih slojeva gusto zbijenih
ugljikovih atoma, što mu daje svojstvo da ostavlja trag na papiru, pa se koristi
za izradu olovaka.

48 NOVA AKROPOLA 29
 rubrika

DRAGO KAMENJE

Dijamant u prirodnom okružju. Dijamant “Hope” (Nada). Poznat je po

Dimenzije stranica iznose 15 mm. tragičnim sudbinama svojih vlasnika.

DIJAMANT
Riječ dijamant dolazi od grčke riječi adamas (nepobjediv), što mu potpuno odgovara
jer je tvrđi od bilo koje prirodne ili umjetne tvari na Zemlji. Zbog njegovih izuzetnih
osobina, smatra se prvakom među draguljima. U draguljarstvu se najviše cijene dija-
manti “prve vode”, potpuno prozirni i bez grešaka. Osim bezbojnih, u prirodi se ponekad
pojave i žuti, zeleni, crveni, modri, smeđi i crni dijamanti. Oni s punom i živom bojom
vredniji su od bezbojnih dijamanata iste veličine.
Kod starih kultura dijamant je bio simbol savršenstva, a vjerovalo se da štiti od zlih čini,
uklanja strah, omogućava pobjedu i pospješuje neporočnost.
Veliki dijamanti imaju svoja imena i povijest pisanu kroz stoljeća.

L
judi su davno uočili kako između
različitih, pa čak i istovrsnih
minerala postoje primjerci
koji se odlikuju izuzetnom ljepotom,
prozirnošću, sjajem, igrom boja te ve-
likom otpornošću na trošenje. Upravo
ti vrlo rijetki primjerci, darivani kao iz-
raz ljubavi, nošeni kao nakit i ukras, ali
i kao oznaka bogatstva, ugleda i moći
pojedinaca ili organizacija, prozvani su
dragim kamenjem ili draguljima.
Postoji oko stotinu vrsta minerala
koji zadovoljavaju ovu prilično slobodnu
definiciju. Najcjenjeniji su čisti kristali

Dijamant “Star of
Africa” (Zvijezda
Afrike) nalazi Kruškasti Okrugli
Holandska Smaragdni
se u britanskom Stolni rez Kabošon briljantni briljantni
ruža rez
kraljevskom žezlu i rez rez
teži 530,20 karata.

Natrolit Heliotit Cirkon Hidenit Ametist Dolomit

BRUŠENJE DRAGULJA
Većina dragog kamenja, kada se izvadi iz stijene, izgleda neugledno. Da bi se ukazali u svojoj punoj
ljepoti, potrebno ih je rezati, brusiti i polirati, ističući njihova prirodna svojstva. Umjetnost brušenja
dragulja ima dugu povijest, a svaki stil ima svoje ime. Danas je najcjenjeniji briljantni rez zato što
maksimalno izražava lom svjetlosti i vatru bezbojnih dragulja.

30 NOVA AKROPOLA 48

dijamanta, rubina, safira i smaragda.
Većinu ostalih lijepih minerala, npr.
ametist, tirkiz, žad, jaspis, karneol, itd.,
SAFIR
Pod nazivom safir podrazumijevaju
se zeleni, žuti, plavi, ružičasti,
ljubičasti i bezbojni korundi, a male
primjese željeza i titana
odgovorne su za njihove
boje. U draguljarstvu se
najviše cijene duboko
modri, ali ipak prozirni
primjerci.
Za safir se tvrdilo da,
pritisnut na čelo, uklanja bol u
očima, štiti od nesreće, prijevara, za-
visti i strahova. U kršćanstvu je sim-
bol božanske pravde i čistoće.
SMARAGD
Smaragd je
zelena vrsta
berila. Uzrok
zelenoj boji su
male količine
kroma u nje-
govu sastavu. Plinije Stariji napisao je
kako smaragd uzbuđuje naše oko, jer
nijedna stvar u prirodi nema živahniju
zelenu boju od njega. U stara vremena
nazivalo ga se kamenom proroka i obna-
vljanja. Vjerovalo se da je dobar protiv
slabosti te da povećava pamćenje i veselje.
Besprijekorni smaragdi vrlo su rijetki.
Jedan od najljepših primjeraka je Patricia,
632-karatni smaragd, pronađen u rudni-
ku Chivor u Kolumbiji 1920. godine.
i neobičnih karakteristika u stara je te pobuđivati u ljudima određene ple-
vremena čovjek draguljima pripisivao menite osobine, ali i donijeti čovjeku
magična, čudesna svojstva. U svim nesreću ako njima nepravilno rukuje.
starim civilizacijama kraljevi i svećenici Smatralo se da se između dragulja i
koristili su izuzetne i složene dragulje, čovjeka koji ga nosi stvara savez duše,
ne samo zbog njihove ljepote, već i zbog spoznaje i snage, ali snaga dragog ka-

VELIČINA DRAGULJA
Prilikom prodaje dragulja, uz ostala svojstva, značajna je veličina dragulja koja
se obično izražava težinom. Težina dragulja mjeri se karatima (grč. keration – sje-
menka rogača) - jedan karat iznosi 0,2 grama.

5 40 100
koji se koriste u draguljarstvu, zovemo
poludragim ili ukrasnim kamenjem.

DRAGULJI U Briljanti u prirodnoj veličini, brojevi izražavaju veličinu u karatima.

TRADICIJI simboličke vrijednosti. Vjerovalo se da mena nije se mogla odvojiti od prirode

Iako danas dragulji imaju samo ukra- dragulji, snagom koja je u njima za-
snu vrijednost, zbog izuzetne rijetkosti tvorena, mogu liječiti, štititi od uroka
RUBIN
Rubin i safir su različito obojane vrste minerala ko-
runda. Mala količina kroma razlog je crvenoj boji
rubina, a u draguljarstvu se najviše cijeni duboka,
karminsko crvena boja, tzv. boja golubinje krvi.
Čisti rubin najrjeđi je mineral u prirodi, pa su ga
možda upravo zato stari
Indijci nazivali ratnaraja
(car dragulja). Vjerovalo se
da uklanja tugu i zle misli,
Rubin britanskog kralja Edwarda, pojačava snagu i rad srca te
težak 167 karata. štiti protiv otrova i kuge.
.
48 NOVA AKROPOLA
onog tko ga nosi. Onaj tko je htio kori-
stiti određeni kamen morao je biti čvrst
i čist iznutra, u protivnom ne bi mogao
kontrolirati snagu kamena.
U drevnoj su Indiji, Kini, Perziji i
Egiptu dragulji bili simboli ezoterijske
spoznaje. Stare civilizacije vjerovale su
ne samo da su minerali živi, nego da
svaki mineral nastoji evoluirati, dostići
savršenstvo, postati dragulj, te da u tom
smislu kroz milijune godina nastoje
mijenjati svoju strukturu sve dok ne
postane dijamantna.
31
 POVIJEST DRAGOG KAMENJA
DRAGULJI I ZVIJEZDE
Sunce Dijamant Postoji duga tradicija koja povezuje drago kamenje s astrološkim
znacima i planetima, i pridaje im iscjeliteljska i duhovna svoj-
Mjesec Opal stva. Drevni Babilonci koristili su drago kamenje kao talisman,
vjerujući da ono sadrži određene duhovne kvalitete koje preno-
Mars Rubin si i na svoju okolinu. Ta se tradicija preko Grka i Rimljana
nastavila i u srednjovjekovnoj Europi, a slična vjerovanja na-
Merkur Topaz
lazimo i kod drugih drevnih naroda širom svijeta.
Jupiter Safir Srednjovjekovna europska tradicija ostavila je pisane rasprave
o dragom kamenju, opisujući njihov simbolizam i veze s pla-
Venera Smaragd netima, njihova skrivena svojstva te koristi koje dobivaju oni
koji o njima kontempliraju ili ih nose. Vjerovalo se npr. da
Saturn Oniks plavi safir uzdiže misli prema nebeskim stvarima.

P
ovijest dragog kamenja puna dragulja. Drevni su Egipćani najviše
je pustolovina, legendi, priča o cijenili smaragd i lapis lazuli, dok su
dobroj sreći ili prokletstvu. Na stanovnici pretkolumbovske Amerike,
OPAL
Opal je amorfni mineral s djelomičnom kristalizacijom. Sastav mu je sličan kre-
menu, ali s promjenjivim sadržajem vode. Često uključuje razne primjese koje
mu daju raznoliku obojenost. U draguljarstvu se koriste vrste koje se odlikuju
prelijevanjem živih boja te vatreni opali crvene
ili narančaste boje. Što je uzrok prekrasnoj igri
boja, nije u potpunosti objašnjeno. Nestabilnog
je sastava te, ako izgubi vodu, može promijeniti
boju ili čak ispucati. Ime vjerojatno duguje san-
skrtskoj riječi upala (dragi kamen).
pored smaragda, najviše držali do
njih se oduvijek gledalo kao na nešto tirkiza i žada. Rubin, safir, dijamant i
egzotično, rijetko i vrijedno. Mnogi opal bili su traženi u drevnoj Indiji i
od njih dopremani su dugim i opa- Perziji. U Mezopotamiji nalazimo naj-
snim trgovačkim rutama iz dalekih i starije ukrase od lapis lazulija i tirkiza,
nepoznatih zemalja, što ih je činilo još a žad je bio omiljen u Kini. Stari su
tajanstvenijima i vrednijima. Grci cijenili topaz, opal, gorski kristal
Danas se od svih dragulja najviše i ametist, a Rimljani, pored smaragda i
cijeni dijamant, ali nije uvijek bilo tako. safira, najviše ametist, jaspis i karneol.
Tijekom povijesti mijenjali su se moda U srednjovjekovnoj Europi vjerovalo
i ukus te su na cijeni bile različite vrsta
se da je plavi safir dragulj s najboljim
svojstvima.
Mnoge priče o draguljima preno-
sile su se usmenim putem, a mnoge
su zapisane u pismima i dnevnicima
putnika, poput Marka Pola koji opisuje
safire iz Ratnapura, ili francuskog trgov-
ca Tavaniera iz XVII. st. koji se obogatio
trgujući draguljima iz Indije.
Česte krađe, nestanci na određeno
vrijeme i preoblikovanje poznatih dra-
gulja čine njihovu povijest složenom i
zagonetnom.
Najzanimljiviju i najstariju po-
vijest nedvojbeno ima dijamant Koh-
i-Noor (Brijeg svijetlosti) čije se ime
spominje još u drevnom indijskom epu
Mahabharata. Legenda uz njega vezuje
proročanstvo: “Tko ima dijamant, nje-
gov je svijet. Ali samo bog ili žena sm-

LAPIS LAZULI
Lapis lazuli je rijedak neprozirni meta-
morfni mineral koji često sadrži zrnca
pirita, zbog čega ispoliran podsjeća
na modro nebo ispunjeno zvijezdama.
Upravo zbog te osobine stari su ga narodi
veoma cijenili. Kod Egipćana i Kineza bio
je simbol pravde.
32 NOVA AKROPOLA 48
 AMETIST je ljubičasto obojeni kremen čija
boja potječe od male količine feriona. Ime mu
potječe od grčkog naziva ametusios (koji nije
pijan). Vjerovalo se da čuva od svakog vida
opijenosti i pijanstva.

iju ga nositi nekažnjeno.” Nakon više

promjena vlasnika i pre oblikovanja,
danas se nalazi u vlasništvu britanske
kraljevske obitelji.

TIRKIZ
Tirkiz je,
kao i lapis lazuli,
neproziran metamor-
fni mineral čija boja
varira od svijetlo modre do
zelene. U pretkolumbovskim
srednjoameričkim kulturama
simbol je dnevnog neba i snage
Sunca. Starim Egipćanima
služio je kao talisman
za zaštitu protiv
nesreća i
bolesti.
Dvije ogrlice (lijevo i desno) ukrašene
tirkizom.

ŽAD
Ovaj se naziv u draguljarstvu pri-
pisuje dvjema vrstama metamorfnih
minerala: piroksenu – jadeitu i amfi-
bolu – nefritu. Žad se sastoji od vrlo
tankih, jako izduženih i isprepletenih
kristala, poput vlakana, što mu daje
izuzetnu čvrstoću i žilavost, stoga se može reći da je po tome prvak u
mineralnom svijetu, kao što je to dijamant po tvrdoći. Najviše se cijeni
“carski žad” prozirne, smaragdno zelene boje. U staroj Kini cijenjen je
kao simbol savršenstva i pet uzvišenih vrlina, te je bio glavno obilježje
svega carskog.

48 NOVA AKROPOLA 33
 RUDE I METALI
M
etali (grč. metallon - rud-
Brdo otpadnog materijala iz rudnika zlata. Ovaj otpad sadrži
nik) ili kovine su sitnozr-
određenu količinu zlata i čuva se jer bi se poboljšanjem
nasti kristalni agregati koji tehnologije mogao ponovno eksploatirati.
se odlikuju neprozirnošću i izuzetnim
sjajem, dobrom vodljivošću topline i

Danas postoji više načina traženja koristi koju donosi pronalazak rudnog
rudnih ležišta, od satelitskih snimaka ležišta, ne čudi da na Uralu koji je bo-
i bušotina, do geoloških ispitivanja gat rudnim ležištima, još i danas rudu
raznim instrumentima poput magno- znaju tražiti kao u povijesna vremena,
metra, ispitivanja vegetacije, itd., ali ni pomoću rašlji.
ovi moderni načini ne jamče siguran
uspjeh. Mnoga su važna nalazišta otkri- BIORUDARSTVO
vena slučajno, kao npr. rudnici zlata Biorudarstvo je nova tehnika
u Nevadi koje je, prema priči, otkrio primje ne bakterija kao što je
neki geolog po škripanju svojih čizama Thiobacillus ferooxidans u dobiva-
Srebrna žila u rudniku srebra nju metala. Ovi najmanji rudari
na svijetu “žvačući” urezuju “ok-
elektriciteta, te mogućnošću obrade li- na” u metalnim rudama, pri čemu
jevanjem i kovanjem. Neke vrste metala izazivaju oksidacijske reakcije ko-
kao što su bakar, srebro, zlato, platina, je iz ruda oslobađaju metal. Jedna
željezo, živa i olovo pojavljuju se kao četvrtina svjetske proizvodnje
samorodni elementi, ponekad i u razvi- bakra dobiva se na ovakav način.
jenim kristalnim oblicima.
Najstariji način traženja ruda je
uz pomoć rašlji, kojima su se, uz stroga
pravila pripreme, služili prvi “geolozi”
– rašljari. Ako bi svi potrebni uvjeti bili
zadovoljeni, onda bi se iznad rudnog
ležišta rašlje pokretale.

po kamenjaru.
OBRADA RUDA Zvuk je ukazivao
Nakon vađenja iz rudnog ležišta, ruda se pročišćava od na prisutnost
primjesa, a dobivena sirovina podvrgava se metalurškim kremena koji se
procesima kao što su redukcija (topljenje rude pri viso-
ponekad poja-
kim temperaturama), otapanje (kemijskim djelovanjem) i
elektroliza (izdvajanje metala iz kemijske otopine) kojima vljuje kao osno-
se iz rude dobivaju metali. va zlatnih žila.
Zbog ekonomske Pirit - jedan od minerala željeza

34 NOVA AKROPOLA 48
ZLATO
Od davnina je zlato cijenjeno zbog svojih osobina visokog sjaja, lijepe boje, otpor-
nosti na koroziju, izuzetne mogućnosti oblikovanja i kovanja. Te osobine donijele
su mu titulu savršenog metala i simbola samog Sunca. U pričama svih naroda
zlato je slika vrlina, sreće i božanskih kvaliteta.
Zlato se koristi u draguljarstvu, zubarstvu, medicini, elektronskoj industriji, avio-
industriji i izradi opreme za svemirska istraživanja.
SUHO ZLATO
Čistoća zlata već se dugi niz stoljeća označava u karatima. 24-karatno zlato je
čisto zlato bez primjesa drugih metala, dok 18-karatno zlato ima 18 dijelova zlata
i 6 dijelova nekog drugog metala u spoju.
Čisto zlato je vrlo mekano i lako se zagrebe noktom. Zato se u zlatarstvu zlatu
obično dodaju bakar, srebro i još neki metali koji mu daju čvrstoću i određuju
boju.

SREBRO Mineral zlata

Manje je vrijedno od zlata i
platine, a nedostatak mu
je taj što njegova ispoli-
rana površina patinira,
PLEMENITI METALI
te tako gubi sjaj. S druge
strane, najbolji je provod- Većina metala pod utjecajem vanj-
nik topline i elektriciteta, skih faktora korodira, zbog čega ih
izuzetno je kovno, a pozna- je potrebno zaštititi nanošenjem
ta su i njegova dezinfekci- nekog zaštitnog sloja na površinu.
jska svojstva, te se nekad ko- Rijetki metali koji su otporni na
ristilo za pročišćenje vode. te utjecaje nazivaju se plemeniti
metali. U njih se ubrajaju srebro,
Njegova najveća povijesna
zlato, živa, renijum i platinski
primjena svakako je u izra-
metali.
di novca, a danas se osim
u draguljarstvu i zlatarstvu,
koristi kao kontaktno sredstvo
za precizne instrumente. Zbog ve-
like sposobnosti refleksije koristi se i za
Mineral srebra
izradu zrcala u optičkim instrumentima i
industriji fotografskih materijala.

PLATINA
Platina je u prirodi vrlo rijetka, a još se rjeđe javlja samorodna. Zbog toga
je danas vrednija i od zlata. Iako su još stari Egipćani i pretkolumbovski
Amerikanci koristili platinu za izradu ukrasnih predmeta, Europa će otkri-
ti prava svojstva platine tek u XVIII. st. Njeno ime dolazi od španjolskog
naziva za srebro (plata). Naime, zlato iz rudnika na rijeci Platino del Pinto
(Kolumbija) bilo je onečišćeno nekim “lošim” srebrom koje se nije dalo topiti
i samo je otežavalo pročišćavanje zlata. Zato su ga pogrdno nazvali “malim
srebrom”. Mineral platine
Otporna je na visoke temperature i kiseline, pa se koristi u izradi opreme
za kemijske laboratorije. Zbog dobrih katalizatorskih svojstava pri mnogim
kemijskim procesima, najveća industrijska primjena platine danas je u preradi nafte i izradi katalizatora za smanjenje zagađenja
iz ispušnih cijevi automobila.

48 NOVA AKROPOLA 35
 JESU LI MINERALI ŽIVI?

I
ako odgovor izgleda jednostavan,
mnogi uvaženi mineralozi prošlosti
dvojili bi o tome kako odgovoriti na RAST
ovo pitanje.
Iz osnovnog obrazovanja znamo Jedno od osnovnih obilježja živih bića je rast.
da znanost dijeli prirodu na živu i
neživu, organski i anorganski svijet.
Živi organizmi rastu i to ne čitav život, već
Za znanost je osnovni kriterij života do određene dobne granice kada rast prestaje
postojanje stanica kao bioloških jedi- te nastupa doba zrelosti, starenja i smrti.
nica. Iz toga slijedi sposobnost rasta i
razmnožavanja, te evolutivni razvoj.
Minerali također rastu. Imaju svoj početak,
Prema toj podjeli jasno je da svoj razvoj i svoj završetak. Pri rastu svaki
minerali po svojoj strukturi pripadaju organizam ima sebi svojstvenu granicu ra-
anorganskom, dakle neživom svijetu. sta. Kristali barita nikad ne mogu narasti do
Ali, u prošlosti su mnogi mineralozi,
uspoređujući minerale s biljnim i
veličine kristala kremena.
životinjskim organizmima, dolazili
do zaključka da među njima postoje
bazične sličnosti. Evo što o tome kažu Kišpatić i dr. Fran Tućan, u knjizi Slike
očevi hrvatske mineralogije, dr. Mijo iz rudstva (1914).

Kamena sol (Halit) - inače

FORMA kockastog oblika, kod ovog
primjerka stranice ne rastu
ravnomjerno.
Svaki organizam pri svom rastu popri-
ma točno određenu formu po kojoj ga
možemo na prvi pogled prepoznati. Po
tome lako možemo razlikovati jednu
vrstu od druge. I minerali imaju svoje
Nečistoće u pro-
specifične oblike po kojima ih možemo zirnoj strukturi
međusobno razlikovati. Razlike se ukazuju na etape
rasta kristala
očituju u veličinama plošnih kuteva, ko- berila.
je su stalne i nepromjenjive za različite
vrste minerala.
Tek što nastanu i započnu rasti, minerali
moraju iskušati vlastitu snagu. Sa svih
strana prijeti im opasnost od vlastite ro-
dbine, od onih individua što se razvijaju
u njihovoj neposrednoj blizini – sve ih
je obuzela težnja za što pravilnijim obli- Sumpor, tirol-
ski granat i pirit
kom i što boljim rastom... imaju različite
forme.
36
 M I J O K I Š PAT I Ć I F R A N T U Ć A N

vija li
K ak o po st aj e, kako nestaje? Raz d biljke
ivi li on, umire li? kve zapažamo ko
što je mineral? Žraste li? Ima li oznake života ka
se i razvijajući ži vo
š i mi-
tinja, tako je badnog ili
i ži vo tin je ? ka o bi ljk a i je
Kao svaki orgaum nizam prirode,je sastavljeno iz neke tvari, izdnostavnije
, bi će ko je eralu nešto je
neral individu o u tom što su ta počela u mine spojeve. Kako ti spojevi
lika je sam no zamršen
više počela. Razu biljci i životinji ušla u vanred , imamo i različ
itih minerala... oj opsta-
do k su ra zl ič iti stira sv
sl ož en a,
a ni su uv ijek isti, ne go
io ne ku formu da manifeličitim oblicima,
ni u min er
Kao svaki organi
al im
a je to
eral po pr im
zam tako je i minforma, pa dok se biljka dičitinja prikazuje sad kao
ži vo
preraz SLIKE IZ
dnosta vn k nam se o u sitnu
nak u prirodi. Jese sad ovako, sad onako, doo minerala gdje se zaodjenue, kristale.
razgranavajući pa riba, ptica, ili sisavac, ev likove carstva svoga - u ledc tna travka
R U D S T VA
sićušan crvak, u ili prizmu, u najjednostavnije ne forme biljke
i životinje. Si men od
kocku, piramid slučajne baš kao što nisu slučaj mrkog vuka, pa tako i alem ka
I nisu te forme golema hrasta, slavuj ptica od
razlikuje se od .. nost to je ono
rd a. to ve , dr ug e, al i stalne, i ta stalajan za biljku..
kremena tv eral ima druge br
idne ku
rice, lišće ili cvije
t znač
om, koji
I tako svaki minminerala, baš kao što je, primje u i životinju smatrati organizm m , pa kao
značajno kod možemo mineral isto kao biljk a. Mineral je dakle organiza vota, gdje
o, ta lim
Kako rekosm pravilnim formama, u kris oju. A gdje je razvoja, tu je i ži
liki. Zato
se pojavljuje um, tako je i on podvrgnut razv, raste, od sićušnog prelazi u ve st u, i stadij
svaki organiza rti. A mineral se zaista razvijasti, kad je on u najbujnijem ra u zna neki
sm
života, tu i a moguće pratiti stadij mla do Pri tom ra st
i više ne raste . su mjerili
je kod mineral osti, kada unatoč obilnoj hrani već kristala kremenovih, koji im povo-
potpune dorasl iti i znatnu veličinu, te su našl usprkos i obilnoj hrani i drug ljki i kod
mineral poprimmetara; no ima minerala, koji pojava koju opažamo i kod bigorostasa,
u obujmu i 8 ostaju uvijek mali. To je ista ena, a hrast izraste u pravog
ljnim uvjetima na ljubičica ostaje uvijek malnja... i, izložen
životinja: miris nikad dostići veličinu brza ko irodi, kao i svi drugi organizmsvoj opsta-
sitan miš neće potpuno razvije, nalazi se u prneprilikama odoli, bori se za u toj borbi
Kad se mineral kama. No, on nastoji da tim život. Dogodi se često da goj biljci i
mnogim neprilirbom pokazuje da mu je mioučaju dogodi? Ono, što i mno...
nak, i tom bo ih ozljeda. Pa što se u tom sl - i ozdravi, rane mu zacijele na starom
zadobije i tešk al pretrpi zadobivene ozljede Jedna polovina ostaje prirasla pet će ona
životinji. Miner ti da kremen po pola pukne. neće ostati tako slomljena. O vno svoju Za gr e b, 1914.
Može se dogodivode odnesu. Pa i ta polovina nizam, dok ne poprimi ponocjeljivanju
mjestu, drugu građivati svoj slomljeni orgaracije nisu posve analogne za mo nešto
crpsti hranu, iz pojave zacjeljivanja i regene regeneraciji kremena ne vidi esjeći na
formu. Zar ovekod biljke ili životinje? Zar u kako je poznato, možemo prvanje kao
,
i regeneraciji neraciji gujavice? I gujavicu cijeliti i nastaviti svoje živo
slično rege malo za
oj e, pa će sv aka polovina do
dv duum...
samostalan indivi

Sličnost strukture - glava

Escinit pronađen virusa i struktura kremena.
u Norveškoj.
Primjerak krokoita kod
kojeg su vidljivi ožiljci na-
ZACJELJIVANJE stali vjerovatno tektonskim
poremećajima.
U slučaju tektonskih poremećaja minerali
mogu nastradati. Ako se mineral ošteti ili
napukne, to mjesto će postupno zarasti dok
ne ostane samo ožiljak koji podsjeća na staru
ranu. Ako se uslijed oštećenja mineral pre-
polovi na dva dijela, tada će svaka polovica
u prirodnim uvjetima nastaviti rasti dok obje
Kod ovog primjerka fluorita,
ne poprime formu cjelovitog kristala. svaki individualni mineral
ometa razvoj susjednog.

MINERALOGIJA
M
ineralogija ili rudoslovlje
zna nost je o mineralima
koja proučava njihov oblik,
unutrašnju građu, fizikalna i kemijska
svojstva. Osim toga, proučava uvjete i
prirodne zakone postanka minerala,
rubrika
ralima je rasprava O kamenu koju je
napisao Aristotelov učenik i nastavljač
Teofrast (370. - 287. pr.Kr.). Teofrast
navodi šesnaest mineralnih vrsta i
dijeli ih na metale, kamenje i zemlje,
posvećujući naročitu pažnju njihovom
praktičnom značenju. Rimski prirodo- Mijo Kišpatić
slovac Plinije Stariji (23. - 79. g.) koji
je poginuo prilikom erupcije Vezuva,
u svom opsežnom djelu Naturalis minerala prema njihovim kemijskim
historia (37 knjiga) sabrao je između svojstvima. Engleski geolog H. C. Sorby
ostalog i spoznaje svog vremena o mine- prvi je 1858. godine koristio mikro-
skop za proučavanje minerala u
G I J A tankim izbruscima. Ruski mineralog
L O LNA
A A
FIZIK LOGIJA JA i kristalograf J. S. Fjodorov postavio
R ERA FI
MIN

STR
je 1891. godine temelje teodolitnoj
E

GR
ŠKA

UK
IN

KRISTALO
MINE

TU
ROG
ENEZ MORFOLO metodi mikroskopskog istraživanja

RN
A
M

A
minerala. Njemački fizičar M. T. F.
NA
von Laue i engleski fizičari, otac i sin
O P Ć A

INATIV
DETERM ALOGIJA IJSKA
MINER KEM LOGIJA
ERA
MIN W. H. Bragg i W. L. Bragg, uveli su
A
IČK IJA metode ispitivanja unutrašnje građe
HN OG
Ibn Sina - Avicena TE RAL
NE
MI kristala rentgenskim zrakama, za što
O KA
JA

JA
LO A
AL S
GI

RA IČK
GI
ER OM

su dobili Nobelovu nagradu.

NE M
IN N
M KO

MI KOZ

metode njihova određivanja, kriterije Za razvitak mineralogije

E

za njihovu klasifikaciju i mogućnost u Hrvatskoj važno je osnivanje

upotrebe.
Mineralogija je kao znanost rela-
tivno mlada. Smatra se da je njen
razvoj započeo u XVI. st. djelovanjem
njemačkog liječnika i rudara G. Bauera
- Agricole (1494. - 1555. g.) koji se
bavio određivanjem i sistematikom
minerala na temelju njihovih fizikalnih
svojstava.
Ali i prije toga minerali su privlačili
pažnju znanstvenika i istraživača.
Najstariji poznati tekst posvećen mine-
J. D. Dana
Prirodoslovnog muzeja u Zagrebu.
A T SK Egzaktni mineraloški rad započeo je
TE M A
I S DESKRIPTIVNA Mijo Kišpatić (1851. – 1926.). Njegov
S OGIJA
MINERAL rad nastavio je Fran Tućan (1878. -
IKA MINER
ALA A 1954). Za daljnji razvitak suvremene
M SISTEMAT
IJ
I N G mineralogije i kristalografije zaslužan
E R A L O
je Ljudevit Barić (1902. - 1984).
ralima. Poseban značaj za mineralogiju
imala je rasprava arapskog liječnika i Fran Tuæan
znanstvenika Avicene (Ibn Sina, 980.
- 1037. g.) O kamenu, u kojoj je dao
klasifikaciju minerala koja se dugo ko-
ristila.
Za razvoj mineralogije i krista-
lografije zaslužni su mnogi znan-
stvenici od kojih navodimo samo
neke. Danski anatom i geolog amater
Niels Stensen (1638. - 1687.) i fran-
cuski mineralog i kristalograf R. J.
Haüy (1743. -1822.) otkrili su neke
od temeljnih kristalografskih zakona.
Američki geolog i mineralog J. D. Dana
(1813. - 1895.) razradio je klasifikaciju

38 NOVA AKROPOLA 48
 astronomija
rubrika
DESETI
PLANET Nedim Mujić
P
rošlo je dosta vremena otkada je otkriven posljednji
objekt Sunčevog sustava kojem je priznat status pla-
neta. Riječ je o devetom planetu – Plutonu, koji je
1930. godine otkrio Clyde Tombaugh. Prije Plutona otkriven
je Neptun (1846.) i Uran (1781.), dok su ostali planeti bili
poznati i predteleskopskim astronomima. U periodu između
otkrića Urana i Neptuna otkriven je veći broj manjih objekata,
čije staze leže između staza Marsa i Jupitera. To su asteroidi
ili planetoidi, a kada je otkriven prvi i najveći od njih – Ceres,
promjera oko 1000 kilometara, smatralo se da je planet.
Zadnjih nekoliko godina često smo u prilici čuti sen-
zacionalne vijesti o otkriću novih planeta i svjedoci smo
rasprava koje se vode oko priznavanja statusa planeta novo-
otkrivenim objektima, čije se staze nalaze iza staze Plutona.
Ova su otkrića posljedica naglog razvoja instrumentacije u
zadnjih petnaestak godina. Ranije su novi objekti Sunčevog
sustava otkrivani fotografiranjem određenog područja neba
pomoću teleskopa uz jako duge ekspozicije. Tada bi objekti
koji se gibaju unutar Sunčevog sustava ostavljali izduženi trag
na fotografskoj ploči, za razliku od zvijezda koje u tako krat-
kom periodu ostaju na približno istome mjestu. Što je neki
objekt udaljeniji od Sunca, to se manje pomiče u odnosu na
zvijezde i ostavlja kraći trag. Osim toga, manja je i količina
svjetlosti koju on dobiva od Sunca i odražava je natrag prema
48 NOVA AKROPOLA
Zemlji. Zbog toga je na ovaj način jako teško otkriti objekte
udaljenije od Plutona. Danas su fotografske ploče zamijenjene
digitalnim kamerama velike rezolucije i cijeli je postupak auto-
matiziran tako da se jedno područje neba snima više puta
tijekom jedne noći, a onda se pomoću računala te digitalne
fotografije obrađuju i na njima se pokušavaju pronaći objekti
koji mijenjaju svoj položaj.
Služeći se upravo ovom metodom, uz pomoć teleskopa
Samuel Oschin zvjezdarnice na Mount Palomaru u južnoj
Kaliforniji, u srpnju 2005. godine grupa astronoma objavila
je vijest o otkriću tri nova objekta Sunčevog sustava. Ova tijela
pripadaju grupi tzv. transneptunskih tijela, tj. tijela čije se
staze nalaze (kao što je to slučaj i s Plutonom) najvećim dije-
lom izvan Neptunove staze. Još nisu dobili službena imena, a
njihove trenutačne oznake su 2003 UB313, 2003 EL61 i 2005
FY9, što upućuje na datume kad su napravljene snimke na
kojima su uočeni. Ista je grupa astronoma u okviru programa
pretrage vanjskih dijelova Sunčevog sustava već otkrila oko 80
sjajnih transneptunskih objekata. Zanimljivo je, međutim, da
se kod ovog zadnjeg otkrića utvrdilo da jedno od ova tri tijela,
objekt 2003 UB313, ima dimenzije veće i od samog Plutona.
Nakon što je objekt prvi put uočen, slijedio je pregled
arhivskih snimaka i njegovo daljnje praćenje. To je omogućilo
da se praćenjem položaja objekta tijekom dužeg vremenskog
39
 astronomija
rubrika
perioda precizno odredi nje-
gova staza. Ustanovljeno je
da se 2003 UB313 giba po
jako izduženoj elipsi: Suncu
prilazi najbliže 38 astronom-
skih jedinica1, dok je njegova
najveća udaljenost od Sunca
97 astronomskih jedinica.
Nagib njegove staze u odno-
su na ravninu u kojoj se giba
Zemlja iznosi 44 stupnja, a
za jedan obilazak oko Sunca
potrebno mu je 560 godina. Trenutačno je ovaj objekt od
Sunca udaljen tri puta više nego Pluton. Usporedbe radi,
staza Plutona je također elipsa s najmanjom udaljenošću od
Sunca od 30 astronomskih jedinica i najvećom od 50 astro-
nomskih jedinica. S ovako velike udaljenosti 2003 UB313
čak i na snimkama pomoću najvećih teleskopa izgleda kao
točka. Nemoguće je izravno odrediti njegove dimenzije,
mjereći prividni promjer uz poznatu udaljenost. Dimenzije
ovog objekta određene su tek mjerenjem intenziteta njego-
vog infracrvenog zračenja. Kasnije se uspjelo dobiti i nje-
govu prilično mutnu sliku pomoću svemirskog teleskopa
Hubble. Obje ove metode dale su promjer objekta od oko
2400 kilometara. Međutim, ova mjerenja su još uvijek ne-
dovoljno precizna i moguće su promjene te vrijednosti, ali
koliko se dosad zna, promjer ovog objekta veći je od pro-
mjera planeta Plutona koji iznosi oko 2320 kilometara. To
ga čini najvećim objektom otkrivenim u Sunčevom sustavu
od otkrića Neptuna 1846. godine.
40
Na prethodnoj strani: Deseti planet, umjetnički prikaz.
Gore: Kupola zvjezdarnice Palomar i prva snimka novog
planeta.
Pluton je najmanji od dosad poznatih devet planeta, i
po svojim dimenzijama ne pripada skupini jovijanskih pla-
neta ili plinovitih divova koju čine Jupiter, Saturn, Uran i
Neptun. Po nekim svojim drugim karakteristikama, npr.
jako maloj gustoći i položaju staze, on ne pripada ni grupi
unutrašnjih, terestrijalnih planeta kojoj pripadaju Merkur,
Venera, Zemlja i Mars. Zbog ovoga danas astronomi sma-
traju da su i Pluton i ovi novootkriveni objekti članovi tzv.
Kuiperovog pojasa. Naime, u posljednje je vrijeme otkriveno
jako mnogo (sada već preko 800) objekata čije staze leže
manje više u ravnini u kojoj su i staze planeta, unutar pojasa
koji se proteže od 30 do 50 astronomskih jedinica od Sunca.
Desetak ovih objekata ima promjere oko 1000 kilometara,
a neki od njih dobili su i službena imena. Najpoznatiji i
najveći među njima su Quaoar, Ixion i Varuna, i već oko
njih vodile su se rasprave o tome treba li im se dodijeliti
status planeta. Dosadašnja statistika upućuje na to da se u
ovom pojasu nalazi bar 35 000 objekata čiji su promjeri
veći od 100 kilometara, što je nekoliko stotina puta više od
broja asteroida istih dimenzija.
Više nitko ne raspravlja o tome pripadaju li novootkriveni
objekti, zajedno s Plutonom, Kuiperovom pojasu. Ostaje samo
dilema oko toga treba li i Plutonu oduzeti status planeta ili i
ovaj novi objekt 2003 UB313 treba proglasiti planetom i dati
mu ime kao planetu. Međunarodna astronomska unija, koja
je zadužena za dodjelu imena novootkrivenim objektima, još
nije odlučila o tome. Najveći problem je u tome što zapravo
ne postoji precizna znanstvena definicija onoga što se točno
1 Astronomska jedinica je srednja udaljenost između Zemlje i Sunca i iznosi približno
150 milijuna kilometara.
NOVA AKROPOLA 48
 astronomija
rubrika
Gore i desno: Pluton i njegov pratilac Charon - umjetnički prikaz
i stvarna fotografija.
smatra planetom, a vrlo je vjerojatno da će se u Kuiperovom
pojasu otkriti još objekata sličnih ili čak većih dimenzija.
Pojam planeta mogao bi se znanstveno definirati pomoću
različitih kriterija. Jedan od njih je sferni oblik, jer objekti
dovoljno velike mase pod utjecajem gravitacijske sile popri-
maju sferni oblik. Najmanja masa potrebna da bi objekt dobio
sferni oblik tek je nešto malo manja od mase Plutona. Ako se
prihvati ovaj kriterij, onda bi jako velik broj objekata Kuiperovog
pojasa, a i neki od asteroida, dobili status planeta.
Drugi je kriterij promatranje populacije objekata na sličnim
stazama. Kada je otkriven najveći asteroid – Ceres, najprije je
proglašen planetom, ali nakon što se otkrilo da u pojasu između
Jupitera i Marsa postoji golem broj objekata čije dimenzije kon-
tinuirano variraju od veličine Ceresa preko objekata veličine
jedne planine do sasvim malih stijena, uvidjelo se da velike
asteroide nije ispravno smatrati planetima. Planetom bi bilo is-
pravno smatrati objekt u čijoj prostornoj blizini ne postoji velik
broj drugih objekata čija se veličina kontinuirano smanjuje. Ako
pogledamo Zemlju i njen satelit Mjesec vidjet ćemo da su objekti
koji imaju staze bliske Zemljinoj asteroidi, čije su dimenzije
par stotina puta manje od Zemljine (a mase par milijuna puta
manje). Tu ne postoji kontinuirani spektar dimenzija i ispravno
je Zemlju smatrati planetom. Planeti bi prema ovoj definiciji bili
objekti koji su po svojoj veličini usamljeni u nekom dijelu pro-
stora. Ovo je, na određeni način, u skladu i sa samim značenjem
riječi planet koja je grčkog porijekla i znači lutalica. Planet bi
dakle bio lutalica usamljen u svom dijelu prostora.
48 NOVA AKROPOLA
Prilikom definiranja pojma planeta ne bi se smjela
zanemariti niti činjenica da su planeti na određen način živi.
Planeti koji su do sada bolje ispitani, a to su svi osim Plutona,
pokazuju znakove geološke aktivnosti. Svaki od njih ima i
magnetsko polje, što je dokaz da je njihova unutrašnjost dije-
lom u rastaljenom stanju i da se ta rastaljena unutrašnjost
giba. Većina ih ima i atmosferu koja zajedno s vulkanskom
aktivnošću i geološkim procesima stalno mijenja lice planeta.
Za Pluton i ostale ne zna se pouzdano postoji li na njima ika-
kva geološka aktivnost. Zbog jako velike udaljenosti i njihove
niske temperature vjerojatnije je da je nema, iako je nekad
možda i postojala. Ovako gledano, velike objekte Kuiperovog
pojasa ne bi trebalo smatrati planetima. Međutim, vrlo je
vjerojatno da će zbog povijesnih razloga Pluton i dalje imati
status planeta.
Tu je situacija slična onoj s pojmom kontinenta. Ne
postoji neki poseban razlog da Europu zovemo posebnim
kontinentom. Geolozi u stvari nikada i ne spominju po-
jam kontinenta. Oni govore o kontinentskim pločama, koje
nisu nužno vezane za geografsku podjelu na kontinente. Iz
kulturoloških razloga svi mi Europu i dalje zovemo konti-
nentom. Teško bi bilo sada, zbog zadovoljenja neke precizne
znanstvene definicije, izbaciti iz svakodnevne uporabe viđenje
Europe kao kontinenta ili Plutona kao devetog planeta. 
41

VRIJEME SNOVA
U
rođenici se ustvari čine daleko
sretnijima od nas Europljana;
oni ne znaju za suvišne, ali i
potrebne stvari za život oko kojih se
u Europi toliko trsi i upinje, i sretni
su što ih ne poznaju. Oni žive u miru
koji nije ometan nejednakostima: ze-
mlja i more sami po sebi opskrbljuju
ih svime potrebnim za život, oni ne
žude za sjajnim kućama, niti stvari-
ma za kuću, itd. Oni žive u toploj i
ugodnoj klimi i uživaju na svježem
zraku, tako da nemaju potrebu za
odjećom... Također, čini se da ne pri-
daju baš nikakvu vrijednost onome
što smo im darovali, zapisao je James
Cook u svoj brodski dnevnik o susretu
s australskim starosjediocima.
Iako je Cook s očitom simpati-
jom opisao australske starosjedioce,
prvi europski doseljenici koji su kra-
jem XVIII. stoljeća pristigli u Australiju,
doživljavali su ih kao divljake, žrtve
božjeg prokletstva, bezazlene na-
ivce koji izazivaju smijeh, a neki čak
i kao utjelovljenje svega moralno ne-
prihvatljivog. Istraživači koji su usli-
jedili nešto kasnije opisivali su ih kao
antropološke ostatke kamenog doba jer
nemaju pismo i žive na razini lovaca
i sakupljača. Smatrani su biološkom
zanimljivošću zato što žive goli i bosi
pod australskim vedrim nebom gdje
dnevne temperature osciliraju od 0-
40°C, te “plemenitim divljacima”
praktično neuklopivima u kulturni
život i nesposobnima za “odgovoran i
svrsishodan život”.
Izostanak prepoznatljivih materi-
jalnih dokaza civilizacijskih dostignuća
42
tradicije
Dijana Kotarac
kod Aboridžina1 naveo je Europljane
na krivi trag pa je stav većine prvih
istraživača bio tvrdokorno odbijanje
da starosjedioci posjeduju ikakvu re-
ligiju i kulturu. Tako u bilješci jednog
misionara iz sredine XIX. stoljeća stoji:
“Aboridžini nemaju svećenstva, olta-
ra ni žrtava, niti imaju vjerske službe;
njihovi praznovjerni obredi teško se
mogu označiti kao Božje službe...”
Misionari su bili uvjereni da Aboridžini
tumaraju u mraku i da im oni donose
svjetlo istine.
Takav stav Europljana bio je u
prvom redu posljedica nepoznavanja
ove daleke kulture te preduvjerenja
o kulturnoj nadmoći bijelog čovjeka.
Spoznaja da Aboridžini imaju živu
tradiciju i snažan duhovni život dola-
zila je postupno. Danas se smatra
da je tradicija australskih starosje-
dioca najduža neprekinuta tradicija na
Zemlji. Prema nekim procjenama stara
je od 65 000 do 150 000 godina2, dok
starješina jednog plemena pripovijeda:
“Kažu da smo ovdje šezdeset tisuća
godina, ali mi smo tu puno duže. Mi
smo tu od vremena prije početka vre-
mena. Mi smo došli ravno iz Vremena
snova od stvaralačkih predaka. Živjeli
smo i održavali zemlju kakva je bila
prvog dana...”.
ABORIDŽINSKI SVIJET
Tradicija Aboridžina može se opi-
sati kao prvobitna, tj. njezini su izvori
pradavni i ne možemo ih povezati uz
neko određeno povijesno vrijeme niti
neko mjesto, ličnost, događaj ili sveti
tekst. Kao kod svih arhajskih tradici-
ja, tako i kod aboridžinske ne postoji
razgraničenje između religije i kulture,
već one tvore nerazdvojno jedinstvo.
Glavno joj je obilježje snažna veza sa svi-
jetom prirode te vjerovanje u duhovne
snage kojima je svijet ispunjen, što se
izražava kroz osobit odnos Aboridžina
prema cijelom kozmosu.
Aboridžinska tradicija utemelje-
na je na sjećanju na Početak, ili tzv.
“Vrijeme snova”, kada su bogovi i
mitski preci stvarali i uređivali svijet i
ljudima prenijeli temelje kulture. Oni
smatraju da je svijet stvoren u skladu sa
1 Aboridžini - naziv dolazi od latinskog ab origine, što
znači “od početka”; označava stanovnike neke zemlje
ili kontinenta koji tu borave od pamtivijeka. Danas se
ovaj naziv uobičajio za australske domoroce.
2 Znanstvenici pretpostavljaju da su Aboridžini naselili
australski kontinent u vrijeme posljednjeg ledenog
doba.
NOVA AKROPOLA 48

snagom, mudrosti i namjerom mitskih
predaka savršen, a da je njihova zadaća
održavati ga u primordijalnom stanju,
kakav je bio na početku, zbog čega su
materijalni napredak smatrali potpuno
nebitnim.
Iz te okrenutosti mitskim izvori-
ma proistekli su obrasci svakodnevnog
života i izrazito duhovan vrijednosni
sustav, i kao takvi ostali nepromijenjeni
150 000 godina.
Njihove mitske priče koje se s
naraštaja na naraštaj usmeno pre-
nose još od Vremena snova, čine se u
prvi mah jednostavne i naivne, poput
dječjih. No, onome tko poznaje njihov
jezik i kulturu, one su bremenite slo-
jevitim simbolizmom pa je za njihovo
stvarno razumijevanje potrebno dobro
poznavanje aboridžinske tradicije.
Aboridžinska duhovnost ugla-
vnom se izražavala kroz obrede i cere-
48 NOVA AKROPOLA
tradicije
gar, lalan, bugari, itd. Po svoj prilici
Wandjina, vrhovno božanstvo među
plemenima sjeverozapadnog dijela kovanice dobro odgovaraju onome što
Australije (Kimberley). se njima opisuje, jer su ih kasnije pri-
hvatili i sami Aboridžini, iako u nekim
dijelovima Australije starosjedioci
monije, te kroz umjetnost koja boga- umjesto “Dreamtime” koriste
tim simboličkim rječnikom prenosi prijevod “Story” (Priča). Pleme
najkompleksnije metafizičke ideje i Arunta iz središnje Australije
duhovne poruke. kaže altyerre ileme,
Robert Lawlor, američki istraživač “ispričati priču”, a taj
koji je među Aboridžinima proveo pojam također znači i
deset godina, u svojoj knjizi Glasovi “san”.
prvog dana (1991.) piše: “Upoznajući Iako se “Vrijeme
aboridžinski jezik i kulturu, susreo snova” i “Sanjanje” ukori-
sam se s odjecima shvaćanja i načina jenilo za označavanje
života krajnje suprotnima našim različitih, ali poveza-
današnjim. Aboridžini nemaju po- nih značenja veza-
jmove za dvije stvari koje najviše nih za aboridžinsku
raspinju modernog čovjeka: prolazak duhovnost, ti su po-
vremena i gomilanje materijalnih jmovi magloviti, dije-
dobara. Susreo sam jezične oblike lom zbog arhajskog
čije su mi neuobičajene strukture i svjetonazora kojem
bogati rječnik otvorili nove horizonte pripadaju, a dijelom
opažanja i poimanja svijeta. Počeo i zbog toga što se sa-
sam razotkrivati kulturu u kojoj njanje u europskim
svaki aspekt prirode sadržava, poput jezicima najče-
sjemenke, duh svojih prastvoritelja i šće povezuje uz
viziju u kojoj su zemlja i duhovnost nešto nestvarno.
nerazdvojni. Došao sam u dodir s No, aboridžinski
njihovim inicijatskim obredima i “san” nije fantazi-
ceremonijama koji u sebi nose izvore ja ni iluzija, nego
ezoterijske, magijske i šamanističke duboka duhovna
tradicije. Upoznao sam kulturu čije stvarnost.
je otkrivenje Sanjanja ili Vremena Mussolini
snova djelovalo tako da su okrenuli Harvey, čovjek iz ple-
leđa svemu onome što mi smatramo mena Yanyuwa u
temeljima civilizacije.” Zaljevu Carpentaria,
kaže: "Bijeli ljudi
VRIJEME SNOVA nas stalno pitaju:
Što je to sanjanje?
Ključni pojam aboridžinske tradicije Teško je to pitanje
“Vrijeme snova” (Dreamtime), odno- jer sanjanje je za
sno “Sanjanje”(Dreaming), skovali su Aboridžine nešto
antropolozi B. Spencer i F. J. Gillen, najvažnije. Bića
koji su u drugom dijelu XIX. stoljeća predaka stvorila
proputovali australsku unutrašnjost su naš Zakon,
proučavajući život starosjedilaca i nji- narnu-Yuwu.
hove običaje. Naime, u suvremenim Zakon je način
europskim jezicima nema riječi kojima na koji živimo, naši običaji. Zakon su
bi se izrazilo ono sveprisutno što kod naše ceremonije, naše pjesme, naše
različitih plemena širom Australije nosi priče - sve je to poteklo iz Sanjanja.
različita imena: altjira, dzjugur, won- Zakon su položila bića predaka prije
43

puno, puno vremena i dala ga
našim precima, a oni su ga
prenijeli nama. Naš je zadatak
da ga nastavimo prenositi
dalje i da ga čuvamo".
Sanjanje je djelovanje
vrhovnog bića i mitskih predaka
kojim su svijet kakav poznajemo
doveli iz “sna” u postojanje.
Aboridžini kažu kako je sve
stvoreno iz jednog praizvora.
Kreativna snaga koja je stvorila
svijet naziva se različitim imeni-
ma: Baiame, Bunjil, Daramulan,
Nurelli, Mangela, Wandjina. Ta
snaga je antropomorfna, muška,
kreativna, boravi na nebu i u
očinskom je odnosu prema svemu
stvorenom, što bi se najbolje moglo
prevesti kao “Sve-Otac”. Ovo božanstvo
je nepromjenjivo i vječno, postoji prije
svih stvari. Zanimljivo je da u nekim
dijelovima Australije ta kreativna snaga
nosi ženska obilježja i naziva se “Sve-
Majka”.
Vrhovno biće stvorilo je “mitske
pretke”, čije stvaralačko djelovanje na-
stavlja ono vrhovnog bića.
Priče iz Vremena snova uglavnom
pričaju o mitskim precima: kako su
putovali, lovili, sakupljali plodove, bo-
rili se, podizali tabore, zabavljali se, te
kroz sve te aktivnosti prvotnu prazninu
oblikovali u topografska obilježja: pla-
nine, doline, rijeke, usjeke, prirodne
elemente. Mitski su preci imali
životinjska i ljudska obličja i mogli su
se preobraziti iz jednog oblika u drugi.
Preci su također stvorili Mjesec, Sunce,
zvijezde, životinje i ljude... Kad je svijet
poprimio svoj konačni oblik i postao
ispunjen različitim oblicima života,
koji su bili različite transformacije
stvaralačkih snaga, preci su utemeljili
zakone i na kraju se povukli u zemlju,
na nebo, u oblake, u stvorena bića, i
tako je njihova duhovna moć ostala
utkana u svemu stvorenome. Zato je za
Aboridžine sva priroda nadahnuta, sve
pulsira, svaka je stvar živa i važna i u
svemu se krije magija.
44
rubrika
Svojim bogatim simboličkim rječnikom
umjetnost Aboridžina prenosi najkom-
pleksnije metafizičke ideje i duhovne
poruke.
Za Aboridžine svaki oblik života,
bilo da se radi o svjetlosti, stijeni ili
drvetu, ima svoj vanjski, vidljivi oblik
i nevidljivi, nutarnji aspekt koji sanja
i tako sve sanja i nastavlja jednom
započet San... Postoji snažna veza
između vidljivog i nevidljivog plana,
kao i između stvarnog i potencijalnog:
sanjanjem nevidljivi potencijali postaju
vidljivi. Ništa u svijetu ne postoji odvo-
jeno od ostatka kreacije, niti je išta
prepušteno slučaju u toj čudesno istka-
noj mreži. Ispod naizgled zasebnih po-
javnosti u vidljivom svijetu, yuti, nalazi
se mreža veza i međuodnosa koju su
Djeca od najranije dobi uče čitati tragove tako da kada dosegnu zrelu dob mogu razliko-
vati tragove 200-300 članova plemena.
položili mitski preci i koja je
prožeta njihovim sanjanjem.
Australski antropolog A. P.
Elkin objašnjava: “Sanjanje je
stalno prisutna stvarnost, a ne
samo davno razdoblje vremena
kada je zemlja bila pusta. To je
prije stalno prisutna, nevidljiva
osnova života i postojanja. (...)
Aboridžinski koncept vremena
nije vodoravna linija u kojoj se
niz prošlosti kronološki prostire
unazad, nego je to okomita lini-
ja u kojoj prošlost čini podlogu i
sadržana je u sadašnjosti. “
OTISCI MITSKIH
PREDAKA
Za Aboridžine australski je kontinent
ispresijecan tragovima božanskih pre-
daka: mjesta kojima su putovali, gdje
su se zaustavljali i boravili, posvećena
su njihovom prisutnošću i tvore sveti
zemljovid Australije. Putovanja preda-
ka sačuvala su se kroz obrede, priče,
pjesme i umjetnost. Najveći dio njihove
svete umjetnosti imao je za cilj sačuvati
plemensko znanje mitskog zemljo-
vida jer poznavati zemlju za Aboridžine
znači poznavati kako je određeno mje-
sto nastalo.
Kao možda u niti jednoj drugoj
kulturi, Aboridžinima je zemlja sim-
bol i sjećanje na primordijalni San.
Svaka formacija na zemlji svojim obli-
kom nagovještava skriveni smisao i
značenje jer krajolici su otisci koje su
NOVA AKROPOLA 48
 rubrika
duhovne snage predaka ostavile na njoj Ceremonija svetog stupa, pleme Arunta,
stvarajući je. Mircea Eliade kaže: "Za središnja Australija. Stup simbolizira
religioznog čovjeka priroda nikada nevidljivu nit kojom se inicirani uspinje
na nebo da bi upoznao misterij Vremena
nije isključivo prirodna, ona uvi-
snova.
jek ima i određenu religioznu vrije-
dnost. To je razumljivo jer je Kozmos
božansko stvaranje: kako je proizišao na početku vremena. Aboridžinima
iz ruku bogova, svijet zauvijek osta- je njihova zemlja vrsta ikone, jer ona
je prožet sakralnošću. Bogovi su predstavlja snagu predaka iz Vremena
očitovali različite modalitete svetoga snova i također je prijenosnik te
u samoj strukturi svijeta i kozmičkih duhovne snage. Pomno promatrajući i
fenomena." prateći svaki pojedini aspekt prirode i
Zemlja je hraniteljica svega života, osluškujući bilo zemlje, Aboridžini čuju
vidljivog i nevidljivog, u nju su položene odjeke iz Vremena snova i osjećaju sve-
sve sjemenke. Aboridžini govore o gu- prisutno sanjanje… A. P. Elkin kaže da
ruwari, nevidljivim sjemenkama ili je Aboridžinima zemlja “simbol i kanal
energijama koje stvaraju život, a koje su za veliki, nevidljivi svijet…”
stvaralačke snage pohranile u zemlju
Drvene posude koje koriste Aboridžini:
velika za nošenje hrane i vode, ngunma,
manja koja se koristi za kopanje, wira.
Drvene posude poput ovih, zajedno s
torbicama ispletenim od trava, jedine
su posude u upotrebi kod australskih
domorodaca. Zemljano posuđe nisu
nikad izrađivali, niti poznaju načine
čuvanja namirnica jer uživaju u svježe
prikupljenim plodovima.
48 NOVA AKROPOLA
Pojavni svijet je san velikih
predaka, ali za Aboridžine ni san
ni java nisu iluzije, već zajedno
oni tvore stvarnu cjelinu. Zadaća
je Aboridžina poštivati ovaj San,
tako da svo ljudsko djelovanje
i običaji odražavaju naum
stvaralačkih predaka.
Poput svojih davnih pre-
daka, Aboridžini tisućljećima
putuju svojom prostranom
zemljom, a vezu s Vremenom
snova, ili svojim duhovnim
korijenima, održavaju kroz
stalno prisutne glazbeno-ple-
sne ceremonije, obrede i inici-
jacije. Obredi omogućavaju
opetovani ulazak u Vrijeme
snova, a simboličkim reaktu-
aliziranjem postupaka mitskih
bića, Aboridžini oživljavaju
prvobitnu svetost i tako obna-
vljaju svijet.
Čuvari aboridžinske tradici-
je su karadjis, “mudri ljudi” ili
šamani, koji su bili most između
duhovnog i zemaljskog svijeta.
Osim liječenja i obrane plemena
od “crne” magije, njihova je uloga
45
 tradicije
Za Aboridžine brazgotine i ožiljci po
tijelu naglašavaju ljepotu jer otkrivaju
nutarnju snagu, hrabrost i izdržljivost.

čuvanje mitološkog i ceremonijalnog

nasljeđa.
Do dolaska europskih osvajača,
koji su označili početak kraja ove arha-
jske kulture, u cijeloj Australiji bilo je
prema britanskim izvorima oko 300 000
starosjedilaca, a prema Aboridžinima
oko milijun i pol, i govorili su preko
650 međusobno potpuno različitih
jezika. Danas ih u australskom bushu
ima oko 60 000, gdje manje-više žive
tradicionalnim životom, dok ih je oko
140 000 prihvatilo zapadni način života
i žive bilo u seoskim ili u gradskim sre-
dinama.

***
Tradicionalna kultura Aboridžina
izrasla iz Vremena snova sadrži duboko
kolektivno sjećanje čovječanstva na nje-
gove izvore. Čovjeku moderne kulture,
koji mahnito nastoji materijalnim na-
pretkom popuniti nutarnju prazninu,
ova kultura stoji kao podsje tnik na
vrijednosti koje smo zanemarili i zabo-
ravili. U usporedbi s njihovom bogatom
duhovnošću, naša je siromašna i bar-
barska suprotnost. Aboridžini za bijele
ljude kažu da su “izgubili svoje snove”.
Vrijeme je da ih ponovno oživimo i
sanjamo.

KAKO JE NASTAO
SJEVERNI LANAC
FLINDERS U JUŽNOJ
AUSTRALIJI
Jednom davno zemlja je bila ravna,
nije bilo brda. Bio je muški klokan
zvani Urdlu i muški valaru [vrsta
tobolčara, manji od klokana] zvani
Mandya koji su zajedno živjeli u

46 NOVA AKROPOLA 48

Puthadamathanhi i zajedno su pu-
tovali istom zemljom. Jedno od nji-
hovih omiljenih jela bio je korijen
tradicije
Oslikana kora drveta iz plemena Oenpelli u ze mlji
Arnhem prikazuje dva klokana kako se drže za ruke.
Aboridžini vjeruju da ceremonijama održavaju duh
zemlje blagim i plemenitim, poput klokanova.

divlje kruške i upravo su mu njih

dvojica dali naziv ngarndi wari.
Klokan Urdlu i valaru Mandya
kopali su hranu u odvojenim rupa-
ma. Urdlu je pronašao bogat izvor
hrane, dok je Mandya pronašao vrlo
malo. Urdlu, međutim, nije htio reći
Mandyju gdje se nalazila njegova
rupa. Jadni je Mandya postajao sve
tanji i tanji, dok je Urdlu postajao sve
deblji i deblji. Na kraju je Mandya
došao do Urdlua i pitao ga: “Daj mi
malo svoje mai [hrana]. Gladan sam.
Hajde, drugar, daj mi malo mai.”
Urdlu je rekao Mandyju: “U vreći
tamo ima nešto mai. Možeš to uzeti.”
Dok je jeo, Mandya reče: “Ovo
je zaista dobra hrana! Gdje si je
našao?”
Urdlu je odgovorio mahnuvši ru-
kom: “Eh, tamo prijeko.”
Potom su njih dvojica otišla
spavati. Ujutro je Urdlu ustao prvi i
uputio se potražiti vodu za piće. Dok
je tragao za vodom, Mandya je ustao
i dao se u potragu za rupom gdje je
Urdlu kopao svoju hranu. Pronašao
je Urdluove tragove i pratio ih dok
nije došao do njegove rupe. Kad ju
je pronašao, otkopao je veliku hrpu
zemlje. Zadovoljan, toliko se zanio da
je kopao i jeo ne dižući pogleda.
Urdlu se u međuvremenu vratio
s vode. “Gdje li je nestao Mandya?...
Znam! Otišao je do moje rupe!”
Uputio se za Mandyom. Njegovi svježi
tragovi vodili su ravno do njegove
rupe. Dok je prilazio, vidio je da je
Mandya iskopao zemlju.
Kad je Urdlu došao do rupe,
Mandya okupiran kopanjem nije
ni primijetio da je Urdlu tamo.
Bjesomučno je kopao. Urdlu je povi-
kao: “Zašto si došao na moju rupu?”
Mandya je rekao da je umirao od
gladi, a da je Urdlu bio tako nepošten
da mu nije htio reći gdje pronaći
hranu. Mandya je nastavio slobodno
jesti, što je silno razljutilo Urdlua.
Došlo je do žestoke borbe oko hrane.
Mandya je istegnuo Urdluove ruke i
sve. Istegnuo mu je ruke, istegnuo mu
je prste, istegnuo mu je noge i oni su
se jako izdužili.
Onda je Urdlu stisnuo Mandyjove
prste i noge; stisnuo je njegova leđa,
njegova prsa, odbacio ga je. Zatim su
se razdvojili. Ranjeni se Mandya dovu-
kao do Vadaardlanhe da prenoći. Dok
je tamo ležao pokušavajući zaspati,
počeo je osjećati bol u boku. Ustvari je
imao ranu. Posegnuo je niže i iz rane
je izvadio kamenčić. Otpuhnuo je ka-
men i u tom su trenutku iz ravnice
nastala brda. Štoviše, nastalo je
nekoliko lanaca. Što je Mandya više
puhao, stvaralo se više brda.
U međuvremenu se Urdlu uputio
prema Varaarti (Baratta). Dok je ho-
dao, pomicao je veliku ravnicu za so-
bom. Ispružio se duž ravnice i kad je
pogledao iza sebe i vidio kako se brda
spuštaju u ravnicu, rekao je: “Hej! Što
to drugar radi? Ako tako nastavi, ja
neću imati gdje živjeti!” Urdlu je tada
velikim zamahom repa gurnuo lanac
na mjesto gdje se nalazi danas. Može
se vidjeti gdje se to dogodilo, gore
sjevereno od Vardna-wartathinha;
na toj velikoj ravnici nikad nema ni
travke.
To se zove Urdlurunha-vita-
na, što znači “klokanova ravnica”.
Urdlu je zatim stvorio Munda (Jezero
Frome) kako bi stalno imao vodu, ali
je Mandya bio tako ljubomoran da je
u vodu stavio sol. Do današnjih dana
klokani ne piju vodu iz ovog jezera jer
je slana. Mandya je bio gore u brdima
iza Vadaardlanhe, odakle se osvrnuo
i rekao: “Pogledaj kako je drugar po-
maknuo tu veliku ravnicu!” I kako
se osvrnuo, pretvorio se u duh. On je
nazvan thudupinha, a može ga se i
danas vidjeti kako tamo sjedi. Ispod
njega zemlja je crvena jer je iskrvario
nakon velike bitke s Urdluom. Ovo se
mjesto naziva Mandya Arti (što znači
"Mandyjova krv”). �

48 NOVA AKROPOLA 47
 pomorska otkrića

JAMES COOK Patrik Milošević

U
vijek će biti onih koji hrabro brodovlasničkom poduzeću Walker i na plovidbama duž podmuklih obala
plove oceanom života da bi kreće na more kao brodski mali na uglja- Sjevernog mora čije su hridine godišnje
otkri li i istražili nove puteve, rici, brodu od petsto tona. Dotad je već ubirale velik danak u brodovima i lju-
jer nemiran je ljudski duh i uvijek teži izrastao u snažnog, plećatog mladića. dima.
višem i boljem. “Doći donde dokle je Povučen, šutljiv i skroman, ali Nakon osam godina
moguće čovjeku doći. Doprijeti dalje pouzdan i točan u izvršavanju na moru ponuđeno mu je
negoli je dopro ijedan čovjek prije naredbi, u dvadeset i trećoj go- mjesto zapovjednika na
mene… “, riječi su kapetana Cooka. dini promaknut je u časnika jedrenjaku s tri jarbola.
Nakon što je portugalski pomorac trgovačke mornarice. Dok Bilo je to veliko priznanje
Ferdinando Magellan 1521. godine je radio za Walkere, Cook koje je otvaralo izglede
otkrio Tihi ocean, započela je utrka se s velikim marom posvetio za napredovanje,
Španjolaca, Portugalaca, Francuza, učenju, i to prvenstveno ali Cook
Nizozemaca i Engleza za otkrivanjem matematike i po-
novih zemalja za koje se smatralo da morske navigacije.
su rudnici neslućenog bogatstva. Za Samu navigaciju
pomorska otkrića u Tihom oceanu usavršio je
ključna su tri imena: Magellan, koji je
pokazao put, Tasman, koji je ustanovio
postojanje Novog Zelanda, Australije i
Tasmanije, te Cook, koji je precizno
unio u karte otkrića ranijih
istraživača i pridodao im
brojna vlastita.
Kapetan Cook
rođen je u selu Marton,
u pokrajini Yorkshire, 27. listo pada
1728. kao jedno od se dmero djece.
Roditelji su mu bili neobrazovani, ali
vrijedni, pošteni i skromni ljudi koji su
nastojali tako odgajati i svoju djecu. U
dobi od sedamnaest godina James po-
staje trgovački pomoćnik u obližnjem
mjestu. Nakon godinu i pol prove-
denih u trgovini dobiva zaposlenje u

48 NOVA AKROPOLA 48

se umjesto toga prijavio u Kraljevsku
mornaricu u kojoj započinje kao stariji
mornar. Bio je uvjeren da mu Kraljevska
mornarica može ponuditi puno više od
trgovačke. I zaista, Kraljevska mornari-
ca promijenit će mu život.
Kolonijalni rat koji izbija između
Engleske i Francuske 1756. g. u Sje-
vernoj Americi bio je Cooku dugo
očekivana prilika. U ono vrijeme na-
predovati u ratnoj mornarici nije bilo
lako, ali je Velika Britanija zbog rata
oskudijevala u iskusnim pomorcima.
Znanje o navigaciji i kartografiji koje je
Cook stekao proteklih godina, neumor-
no učeći u vlažnoj i neudobnoj kabini
ugljarice, isplatilo se.
Njegov prvi veliki zadatak bio
je da u sklopu napada na Quebec
ispita i kartira duge dijelove rijeke St.
Lawrence. Izvanredno poznavanje kar-
tografske vještine donijelo mu je naslov
glavnog kartografa.
Ubrzo po okončanju rata vraća
se u London i ženi se. Imat će šestero
djece koja će sva završiti tragično.
Nešto kasnije ponovno ga anga-
žiraju da kao cijenjeni kartograf i
dobar matematičar rekonstruira i
ponovno označi obale Newfoundlanda.
Usklađivao je karte i obavljao različita
matematička i astronomska istraživanja,
te tako postajao sve utjecajnije ime u
navigacijskim krugovima.
48 NOVA AKROPOLA
pomorska otkrića
KRALJEVSKA
PUTOVANJA
Najava astronoma da će se 3. lipnja
1769. zbiti rijedak astronomski događaj
– prolaz Venere ispred Sunca – bio je
povod Kraljevskom društvu da pošalje
ekspediciju u Tihi ocean, odakle bi se
ta pojava mogla najbolje vidjeti. No,
još je jedan motiv ponukao Kraljevsko
društvo: istraživanje Tihog oceana i
potraga za velikim kopnom na južnoj
polutki koje su srednjovjekovni karto-
grafi nazivali Terra Australis incog-
nita, a spominjao ga je i Ptolemej u
II. stoljeću.
Postavilo se pitanje tko će voditi
ekspediciju. Kako je Kraljevsko društvo
bilo upoznato s Cookovim kartograf-
skim radom, izvrsnim navigacijskim
sposobnostima, ali i zanimanjem
za astronomiju – James Cook bio je
logičan izbor. U prilog mu je išlo i to
da je već desetak puta jedrio preko
Atlantika na malom brodu i pritom nije
doživio niti jednu jedinu nesreću.
Cook je tada imao četrdeset go-
dina i bila je to prilika koju je čekao
cijeli život. Na svoje prvo “kraljevsko”
putovanje isplovio je u kolovozu 1768.
godine iz Plymoutha. Na brodu zvanom
Endeavour bile su ukupno 94 osobe:
mornari i časnici, posluga, botaničari,
astronomi, crtači.
Iskustvo stečeno plovidbom na
ugljaricama omogućilo mu je da proci-
jeni kako bi upravo takav tip broda bio
najprikladniji za ovu vrstu putovanja.
Ovi brodovi norveškog ili danskog
podrijetla bili su izvanredne čvrstoće,
velikog tovarnog prostora i plitkog gaza.
Bili su vrlo spori, ali su zato mogli poni-
jeti veliku količinu namirnica neopho-
dnih za duga putovanja. No, tadašnji
problem nije predstavljala količina
hrane, nego njena kakvoća i uvjeti
skladištenja. Kako se skorbut, glavni
uzrok bolesti i smrti za vrijeme dugih
plovidbi, javljao zbog pomanjkanja vita-
mina C u prehrani, Cook je posebnu
pažnju posvetio opskrbi namirnicama
bogatim ovim dragocjenim vitaminom.
Na brod je ukrcao zalihe kiselog kupu-
sa, konzervirane juhe i slada. Posada
se osim toga morala pridržavati visokih
higijenskih standarda.
Zahvaljujući Cookovom majstor-
skom zapovjedništvu, sretno i pravo-
dobno stigli su na Tahiti. Astronomi
su obavili svoja promatranja, botaničar
Joseph Banks i njegovi pomoćnici pri-
kupili podatke o lokalnom bilju, dok
je Cook za to vrijeme čamcem oplovio
čitav otok i točno ga ucrtao na kartu,
49

kao i ostale otoke iz skupine Društvenih
otoka. Nakon toga je krenuo u potragu
za mitskom “Južnom zemljom”. Plovio
je do 40° južne geografske širine, ali se
zbog ledenjaka nije usudio dalje. Zatim
je krenuo zapadnim smjerom u potrazi
za obalama Novog Zelanda do kojih na-
kon Tasmana još nitko nije doplovio.
Novi Zeland je oduševio Cooka:
ugodna klima, lijepi krajolici, savršeni
zaljevi i obale bogate ribom ostavili su
ga u uvjerenju da bi ondje raslo i uspi-
jevalo sve što je Europljanima potrebno
za kvalitetan život. Put nastavlja prema
sjeveru duž nepoznate istočne obale
Australije. Pritom otkriva pogodan za-
ljev za pristajanje i spušta sidro kako bi
se posada odmorila. Tamo pronalaze
mnoštvo nepoznatih biljaka pa su zaljev
nazvali Zaljev Botany. Nakon povratka
u Englesku preporučuje ga vlastima
za osnivanje kolonije. Prve naseljenike
činit će 800 kažnjenika i 300 vojnika.
Prolaskom kroz Torresov prolaz
na sjeveru Australije dokazuje da Nova
Gvineja nije spojena s Australijom.
Krenuvši preko Indijskog oceana i obišavši
Rt dobre nade vraća se u domovinu u
listopadu 1771. godine. U Engleskoj je
dočekan s oduševljenjem i počastima, te
promaknut u čin kapetana.
50
pomorska otkrića
Doskora se pojavio plan
za drugu ekspediciju koja
je, dakako, ponovno
povjerena Cooku. Ovaj
put opremljena su
dva broda: veći,
Resolution, pod
zapovjedništvom
Cooka i manji,
Adventure,
koji je bio u pra-
tnji. Putovanje
započinje 13.
srpnja 1772. na-
kon samo je dne
godine pro vedene
kod kuće. Cilj mu
je bio nastaviti traga-
nje za Južnom zemljom.
Ploveći od Rta dobre nade
prema jugu, nakon sedamnaest je dana
ugledao pred sobom ledene sante koje
su brodovima onemogućile daljnju
plovidbu. Poslao je ljude u čamcima
da istraže put, no zbog velike magle i
hladnoće posade čamaca ubrzo su se
vratile na brod. Oba su se broda još
neko vrijeme kretala u antarktičkom
pojasu nastojeći se što više približiti
Južnom polu, no nakon neuspješne
potrage za kopnom na jugu, konačno
su zaplovili prema Novom Zelandu.
Do pristajanja uz obale Novog Zelanda
proveli su na moru 117 dana i prevalili
gotovo 11000 milja, a da nisu vidjeli
kopna. U svom dnevniku Cook izražava
veliko zadovoljstvo što je samo jedan
član posade umro od skorbuta.
Prije negoli će napustiti Novi
Zeland, Cook je tamo iskrcao nekoliko
domaćih životinja, posijao žito i mahu-
narke, zasadio krumpir, te domaćem
stanovništvu po dobrom običaju po-
klonio sjekire i različite alatke radi
uspostavljanja dobrih odnosa. Zatim
su otplovili do Tahitija i obilazeći
Društvene otoke po drugi put odjedrili
u Južno ledeno more. Teški vremen-
ski uvjeti i loša prehrana zadavali su
im mnogo briga. To je natjeralo upor-
nog Cooka da na neko vrijeme odu-
stane od te namjere te da se ponovno
vrati na Tahiti i otuda poduzme daljnju
plovidbu.
Otkriva Novu Kaledoniju i Nove
Hebride – skupinu otoka u Koraljnom
moru istočno od Australije. Onda se
još jednom vraća na Novi Zeland kako
bi se ljudi odmorili i opskrbili svježim
namirnicama. Konačno u srpnju 1775.
stižu kući. Od 119 ljudi koji su pošli
na put s Cookom poginula su samo
četvorica, što je u ono vrijeme bio pravi
uspjeh s obzirom da je prosječna smrt-
nost na ovakvim putovanjima znala biti
i veća od trideset posto.
Nakon povratka s drugog puto-
vanja 1775. godine, Cook postaje
član Kraljevskog društva. Nagrađen je
medaljom za znanstvena dostignuća.
Kod kuće se ponovno zadržava samo
jednu godinu, a onda odlučuje krenuti
na svoje treće i posljednje putovanje
s kojeg se nikad nije vratio. Ovaj put,
kako kaže njegov zapis iz brodskog
dnevnika: “... trebalo je krenuti na
južne obale Tihog oceana i onda dalje
do sjevernoameričkih i azijskih obala
da se izvidi mogućnost sjevernog pro-
laza do Europe”. Njegovo putovanje
započinje 12. srpnja 1776., a završava
14. veljače 1779.
Naime, za trgovinu s Istokom
brodovi su morali ploviti dugim, zao-
bilaznim putem oko Afrike, pa se
vjerovalo da bi kapetan Cook mogao
najbolje riješiti ovaj problem. Ponovno
NOVA AKROPOLA 48
 pomorska otkrića

je plovio na brodu Resolution, a ovaj ga

je put pratio brod Discovery. Najvažniji
rezultat ovog trećeg putovanja bilo je
otkriće otokâ Sandwich, kasnije pre-
imenovanih u Havajske otoke. Posada
je tamo naišla na srdačnu i vedru
dobrodošlicu te su ostali nekoliko tje-
dana kako bi upoznali tamošnje uvjete
i prilike. Nakon tjedan dana otplovili su
na sjever kako bi otkrili postoji li prolaz
između Tihog i Atlantskog oceana na
sjeveru američkog kontinenta. Oplovili
su poluotok Aljasku; 9. kolovoza sti-
gli su na najzapadniju točku Sjeverne
Amerike, Rt Princa od Walesa, a time
i do ulaza u Beringov prolaz. Kako su
ledeni bregovi zatvarali prolaz, Cook
je bio prisiljen vratiti se i čekati dok
ne prođe zima. Vratio se na Havajske
otoke kako bi iskoristio vrijeme za se pomisli koliku je slavu stekao svo- dio i doživio na putovanjima oko svije-
što detaljnija proučavanja, no taj je jim čudnovatim i sretno izvršenim ta. Ovi brodski zapisi ujedno vrlo dobro
povratak bio koban. 14. veljače 1779. pothvatima, onda se ne može reći portretiraju i samog autora: željeznu
godine zbog jedne je krađe izbio sukob da je umro suviše rano. Ali ja neću volju i disciplinu, ustrajnost, brigu za
između domorodaca i posade. U tom ni pokušati prikazati užas i sveopće druge, velikodušnost i toleranciju, ne
sukobu Cook je smrtno ranjen. zaprepaštenje koje je kod svih nas samo prema svojoj posadi, već i prema
Kapetan King koji je nakon Cook- izazvao ovaj nesretni i sa svim otočnim narodima s kojima je dolazio
ove smrti nastavio njegov dnevnik, za- nepredviđeni događaj”. Brodovi su se u dodir.
pisao je: “Ako je istina da su vojnici vratili u Englesku 22. kolovoza 1780. Cook je temeljito istražio velika
i ostala momčad sa čamaca pucali godine, nakon više od četiri godine, sa mora polovice Zemljine kugle i postavio
bez njegove zapovijedi i da je on, zastavama na pola stijega. nove standarde u dugim plovidbama, u
kako neki od očevidaca okršaja drže, Tijekom svih svojih ekspedicija navigaciji, kartografiji, istraživanjima.
htio spriječiti prolijevanje krvi, onda Cook je precizno i slikovito zapisivao Može se reći da je mirnim putem
je on vjerojatno postao žrtva svog svoja iskustva i događaje1 i to je gla- promijenio kartu svijeta više od ijednog
čovjekoljublja. Tako je umro vni izvor informacija o tome što je vi- čovjeka u povijesti.
velik čovjek koji je vodio Na kraju, kapetana Cooka
našu ekspediciju. Ako možda najbolje opisuju riječi jednog
engleskog profesora: “... Obratite
pažnju na nazive brodova na ko-
jima je plovio i možda shvatite tog
čovjeka...” Imena brodova su bila:
“Napor”, “Odlučnost”, “Pustolovina”
i “Otkriće” (Endeavour, Resolution,
Adventure, Discovery). 

1 Opisao ih je kroz tri knjige: Zapisi putovanja oko

svijeta 1769. - 1771., Putovanje prema Južnom polu
i oko svijeta u godinama 1772. - 1775., Putovanje
na Tihi ocean od 1776. do 1779. Ovu posljednju
završio je nakon njegove smrti kapetan King.

48 NOVA AKROPOLA 51

EUKALIPTUS
“ONAJ KOJI ŠTITI”
O
no što prvo vezujemo uz Austra-
liju jest zgrada Opere u Sydneyu,
veličanstveni monolit Ayers Rock,
pustinjski krajolici unutrašnjosti konti-
nenta, klokani i – eukaliptus. Koliko je
eukaliptus simbol Australije govori i to
da je našao mjesto u uvodnom stihu
najpopularnije australske nacionalne
pjesme “Waltzing Matilda”.
Drvo eukaliptusa nezaobilazan je
dio australskog obzorja već milijunima
godina. Istraživanja biologa upućuju da
je eukaliptus kao vrsta vrlo star i da je
opstao zahvaljujući upravo građi i ve-
likoj sposobnosti prilagođavanja teškim
uvjetima.
Svojom visinom, građom i miri-
som privukao je posebnu pozornost
Sir Josepha Banksa, slavnog botaničara
Cookove ekspedicije, koji je 1770. go-
dine opisao ovo zanimljivo drvo te
znanstvenike svog doba upo znao s
njegovim karakteristikama.
U XIX. stoljeću u Europu ga je
donio njemački botaničar i istraživač
Ferdinand von Müller. On je od 1857.
do 1873. radio kao upravitelj botaničkih
vrtova u Melbournu te je, oduševljen
kako izgledom samog stabla tako i nje-
52
svijet biljaka
Martina Popović Novosel
govim ljekovitim djelovanjem, svojim
životnim zadatkom smatrao upoznati
svijet s ovom biljkom.
Danas eukaliptus raste u toplim
podnebljima širom svijeta, ali se jedino
na australskom kontinentu prilago-
dio različitim klimatskim uvjetima.
Australija je ujedno jedini kontinent na
kojem je jedna vrsta, u ovom slučaju
eukaliptus, zastupljena na tri četvrtine
šumskih površina.
Eukaliptus je svojevrsni div među
drvećem. U postojbini njegova visina
često prelazi 100 m, u Europi doseže
oko 80 m, dok je najviši poznati pri-
mjerak dosegnuo visinu od 165 m.
Eukaliptus pripada porodici Myrtaceae
i danas je poznato oko 700 njegovih
vrsta. Sam naziv dolazi od grčke riječi
eukalyptos i znači “dobro zamotan” ili
“dobro pokriven”. Ovo je ime zasigurno
dobio zbog građe ploda u obliku čvrste
čaške s poklopcem koja čuva sjemenke
u nepovoljnim uvjetima. Pojedine vrste
eukaliptusa razlikuju se po visini, obliku
krošnje, građi kore, ali gotovo sve ih odli-
kuje vrlo brz rast u visinu i trajno zeleno
lišće (poznate su samo dvije vrste koje
gube lišće u sušnom periodu). Mlado
lišće ovalnog je oblika i bez peteljke,
kožasto, a starenjem se izdužuje te na
dugim peteljkama nastaju dugački, sa-
bljasti, plavičasti listovi.
Biljka započinje cvatnju tek kada
se počnu formirati zreli listovi. Cvijet je
jednostavan i sastoji se od niza modi-
ficiranih prašnika. Nakon cvatnje na-
staje vrlo čvrsta i otporna čaška koja u
sebi čuva mnogo sjemenki.
Zanimljivo je da eukaliptus ne
gubi lišće, ali gubi koru. Kora odumire
godišnje u većim ili manjim komadima,
NOVA AKROPOLA 48

ovisno o vrsti. Za stablo eukaliptusa
karakteristično je da pri vrhu ima glatku
koru koja je i po boji različita od grube
kore donjeg dijela debla. Po izgledu kore
moguće je odrediti vrstu eukaliptusa.
Osim kore, eukaliptus odbacuje i
stare grane pa je opasno zadržavati se
pod njegovom krošnjom. Zbog brojnih
smrtnih slučajeva šumskih radnika
uzrokovanih iznenadnim padom gra-
na s ovih gorostasa, u Australiji među
šumskim radnicima postoji izreka kako
šume eukaliptusa “stvaraju udovice”.
Šume eukaliptusa prati još jedna
osobitost: plavičasta izmaglica koja se
izdiže iznad australskog busha za vi-
sokih temperatura uslijed isparavanja
eteričnih ulja iz listova i grana euka-
liptusa. Ovo je ulje vrlo zapaljivo pa je
i uzrok velikih šumskih požara. Vatra
se brzo širi krošnjama eukaliptusa, a
otpale grane i kora na tlu pospješuju
razbuktavanje požara. Iako nakon
požara ostaje spaljen i uništen krajolik,
izgorjela se stabla kao nekim čudom
počinju vrlo brzo obnavljati, jer ljeplji-
va struktura ispod kore čuva biljku od
ozbiljnih oštećenja, a brojne kemijske
reakcije pokrenute upravo toplinom
požara potiču pupove skrivene duboko
48 NOVA AKROPOLA
svijet biljaka
ispod kore da izbiju na svjetlost sunca.
Zbog topline pucaju i čaške sa sjemen-
kama, te se sjemenke rasipavaju po tlu
započinjući u pepelu požara novi ciklus
života.
Među brojnim životinjskim vrsta-
ma, stanarima eukaliptusa jedna je za-
sigurno najpoznatija i najsimpatičnija
– koala. Koala se hrani isključivo lišćem
i mladicama eukaliptusa. Zanimljivo je
da eterično ulje kojim obiluju listovi
eukaliptusa sadrži sastojak koji je u
većim količinama otrovan, no koale su
na njega neosjetljive.
Eterično ulje koje se iz listova i
vršaka mladica eukaliptusa dobiva desti-
lacijom vodenom parom od davnina je
vrlo cijenjeno. Aboridžini su ga smatrali
lijekom za sve boljke. Danas je sastavni
dio brojnih pripravaka koji pomažu kod
dišnih tegoba, reumatizma, infekcija uri-
narnih putova, kožnih problema, djeluje
antibakterijski i antivirusno. Najvažniji
sastojak ovog bezbojnog do zelenka-
stog ulja je eukaliptol koji mu daje
karakterističan svjež okus i jak miris.
U malim količinama eterično ulje
eukaliptusa koristi se kao dodatak hrani,
a posebno se koristi u proizvodnji slatkiša
te bombona protiv kašlja i slično.
Eukaliptus je također izuzetno
medonosna biljka, a med pojedinih
vrsta odlikuje se visokom kvalitetom.
Australski starosjedioci koriste ovo
drvo na vrlo domišljat način: listove po-
tapaju u vodu u kojoj love ribu jer neki
sastojci koje listovi otpuštaju privremeno
omamljuju ribe pa ih je tako lakše ulovi-
ti. Od grane eukaliptusa koju su izdubili
termiti izrađuju tradicionalni puhački
instrument didjeridu, pa zato kažu da
ga je stvorila Majka Priroda. Didjeridu,
neizostavna pratnja svih njihovih cere-
monija i svečanosti, vjerojatno je naj-
stariji puhački instrument na svijetu.
Eukaliptus je danas stalni sta-
novnik toplog podneblja jer snažno upi-
ja vodu iz tla, te su zahvaljujući njemu
isušene brojne močvare svijeta koje su
bile izvori malarije. Eukaliptus osim
toga izuzetno dobro pročišćava zrak,
a miris njegovog ulja odbija komarce
i druge insekte, tako da su plavičaste
šume eukaliptusa postale zaštitni znak
ugodnog i zdravog života. 
53

TUNGUSKI
DOGAĐAJ
Neven Svetec
N
a nebu se pojavila bijela va-
trena kugla koja je ostavljajući
za sobom plavkasto-bijeli trak
raspolovila nebo u dužini od 800 ki-
lometara.
Zatim se pojavio crni oblak dima i
svjetlo sjajnije od Sunca. Začula se stra-
hovita eksplozija i grmljavina. Svjedoci
događaja mislili su da je došao smak
svijeta…
Dogodilo se to pokraj rijeke
Podkamene Tunguske u središnjem
Sibiru u jutro 30. lipnja 1908. godine,
u 7 sati i l6 minuta.
Događaj je nazvan tunguska
“katastrofa”, “eksplozija”, “događaj”.
Dobio je atribut najveće prirodne
katastrofe zabilježene u povijesnom
razdoblju Zemlje, ali i postao jednom
od mnogobrojnih zagonetki koje muče
i golicaju čovjekov um.
Veličina i silina eksplozije uzro-
kovala je niz različitih pojava u Sibiru,
ali i u drugim područjima našeg pla-
neta. U selu Nižne Karelinsk, 320 km
od mjesta “događaja”, letjeli su krovovi
s kuća, a u Irkutsku udaljenom 1300
km zabilježen je potres. Također su
zabilježena dva udarna vala, od ko-
54
zagonetke
jih je jedan dvaput obišao Zemlju. U
Londonu se u ponoć moglo bez svjetla
čitati novine. Fotografije snimljene u
gradovima Navrochatu i Stockholmu
izgledale su kao da su nastale za vedra
dana. Uslijed prašine i dima zabilježeni
su tijekom par mjeseci neobični izlasci
i zalasci Sunca.
Rijetki stanovnici ovog samotnog
dijela svijeta koji su se zatekli blizu mje-
sta događaja neko su vrijeme bili gluhi
i patili od proživljenog šoka, ali za divno
čudo nije bilo ni jedne ljudske žrtve.
Zaista je čudna i sretna okolnost što se
eksplozija dogodila u jednom od naj-
manje naseljenih i najmanje istraženih
dijelova Zemlje – u divljoj i močvarnoj
sibirskoj tajgi. Da je “objekt” uletio sa
zakašnjenjem od nekoliko sati mogao
je potpuno uništiti Sankt Petersburg,
London ili New York. Katastrofa bi
nastupila i da je “objekt” pao u more
– golemi valovi, tsunamiji, uništili bi
obalna područja. Neke simulacije koje
su izvršili znanstvenici Nacionalnih
laboratorija u Sandiji pokazuju da bi
komet promjera od jednog kilometra,
pri padu u Atlantski ocean brzinom od
60 km/s, izazvao valove koji bi usmrtili
polovinu čovječanstva. No, na svu sreću,
nije se dogodilo ništa kataklizmično,
iako nije bilo moguće izračunati koliko
je, unutar stotina kilometara sibirske
tajge, bilo uništenog drveća - oborenog
i spaljenog, te kolika je šteta načinjena
fauni tajge, osobito jelenima.
Zanimljivo je da su prva istraživanja
ovog događaja uslijedila tek nakon tri-
naest godina. Naime, eksplozija se do-
godila u slabo naseljenom Sibiru u doba
carske Rusije, u vrijeme burnih događaja
pred revoluciju. Tek 1921. godine
Sovjetska akademija znanosti u sklopu
raznih znanstvenih projekata u svoj pro-
gram uključila i istraživanje padova mete-
orita na području SSSR-a. Taj zadatak
dobio je Leonid Kulikov, znanstvenik
koji je nezaobilazan kada je riječ o tun-
guskoj eksploziji. On je svoje istraživanje
započeo prikupljanjem šturih izvještaja
iz starih sibirskih novina, a onda se dao
u potragu za očevicima događaja. Njegov
je zaključak bio da se u sibirskoj tajgi
dogodilo nešto zaista izuzetno!
Godine 1927., gotovo dvadeset
godina nakon eksplozije, organizirao
je prvu ekspediciju u neistraženi i div-
lji predio sibirske tajge. Njegova prva
NOVA AKROPOLA 48

pretpostavka bila je da je riječ o padu
meteorita, pa je bezuspješno tražio
tragove njegovog udara u Zemlju. U
drugom pokušaju došao je u područje
potpuno uništene tajge. Unutar "kotla"
promjera 40 kilometara drveće je ležalo
polomljeno u u smjeru djelovanja stra-
hovite sile. No, zbunjivao je nedostatak
kratera i bilo kakvih krhotina meteori-
ta. Kulikov je organizirao još četiri eks-
pedicije, ali do svoje smrti nije uspio
pronaći dokaze o padu meteorita.
Poznato je da Zemlju neprestano
bombardiraju meteoriti različitih
veličina: od meteorske prašine do me-
teorita od više tisuća kilograma. Zbog
meteorita koji svakodnevno padaju na
Zemlju, njezina se masa povećava za
100 000 tona godišnje. Još je 1979.
Gore: Karta s mjestom eksplozije; snimka srušenog drveća; Leonid Kulikov; drvo na
kojem se vidi anomalija u godovima.
godine Isaac Asimov naveo da je u
“provjerenom dobu Zemlju pogo-
dilo otprilike 5 500 većih meteorita.”
Prema drugim podacima, na Zemlji je
uočljivo 120 kratera meteoritskog pori-
jekla, a najpoznatiji su onaj u Arizoni
(širine 1.2 km), u Čadu u Sahari (12
km), u Kanadi u Quebecu (3.34 km).
U jugozapadnoj Africi pronađen je me-
teorit težak više od 50 tona, a najsvježiji
podatak govori o divovskom krateru
u Sahari u Egiptu, promjera 31 km.
Procjene o meteoritu-asteroidu koji je
na Zemlju pao prije 65 000 000 godina
ukazuju da je mogao načiniti krater od
160 do 240 km. Postoje pretpostavke da
je upravo on promijenio klimu Zemlje
uzrokujući nestanak dinosaura.
Budući da nijedna ekspedicija
u Tunguziji (jedna od njih je bila i
48 NOVA AKROPOLA
zagonetke
međunarodna ekspedicija iz 1990. go-
dine) nije pronašla krater, “sumnja”
je pala na komet. Prema postojećim
spoznajama takvu je eksploziju mogao,
ne ostavljajući krater, izazvati manji
komet. Naime, glava kometa sastoji
se od zaleđenog materijala koji se pri-
likom ulaska u atmosferu zagrijava
takvom brzinom da do eksplozije dolazi
prije dodira s tlom. Međutim, nijedna
ruska zvjezdarnica (njih 120) nije u
tom periodu na toj putanji zabilježila
pojavu kometa. Ali su zato ufolozi bili
sigurni: evo još jednog dokaza za NLO!
Za njih je to bio izvanzemaljski brod
koji je ušao u atmosferu Zemlje i koji
se, prema iskazu očevidaca, kretao u
smjeru Bajkalskog jezera. Prema nji-
ma, njegov se atomski reaktor pregrijao
i trebali su vodu za rashlađivanje, ali
brod se nije uspio na vrijeme spustiti
na jezero i eksplodirao je. Međutim, o
postojanju NLO-a još se uvijek samo
nagađa. Naime, neki fenomeni koji su
se pojavili nakon uništenja Hirošime i
Nagasakija atomskom bombom, pre-
poznati su i u tunguskoj katastrofi.
Eksplozija se dogodila iznad tla pa nije
bilo kratera; pojavila se “gljiva”; stabla
u središtu eksplozije ostala su usprav-
na, a okolna stabla su polegla od cen-
tra prema periferiji u smjeru djelovanja
sile; registriran je poremećaj Zemljinog
magnetskog polja; utvrđene su genet-
ske mutacije flore i faune tipične samo
za ovo područje; primijećene su zarasle
opekotine na jelenima. Ali, sve ovo opo-
vrgnuo je podatak da je radijacija na
ovom području bila normalna...
Ima i tako bizarnih hipoteza
poput one da je Zemlju pogodila mini
crna rupa, što je praktički nevjero-
jatno. Da se to dogodilo, crna rupa
izazvala bi određenu pojavu na drugoj
strani Zemlje. Ruski su znanstvenici
provjerili i ovu hipotezu, tražeći vijesti
o neobičnom događaju u lokalnim novi-
nama na Islandu i Newfoundlandu. Ali,
u lipnju 1908. godine na tom području
nije zabilježeno ništa neobično.
Nagađalo se i o upadu komadića
antimaterije koja je u dodiru s materi-
jom Zemlje doživjela potpuno uništenje
uz oslobađanje velike energije.
Prateći žarku želju da se objasni
zagonetka tunguskog događaja, svje-
doci smo vječne težnje čovjeka da se
približi istini, da spozna nepoznato i ta-
janstveno, koristeći maštu i dosegnuto
znanje u stvaranju hipoteza. Međutim,
ni nakon gotovo jednog stoljeća od
eksplozije, nakon brojnih istraživanja,
ekspedicija u Sibir i znanstvenih sim-
pozija, i nakon što se uspjelo prikupiti
mnoštvo dostupnih podataka i opisati
eksploziju i njezine posljedice, i dalje
se upotrebljava termin “predmet”
ili “objekt” za tijelo koje je 30. lipnja
1908. doprlo do Zemlje.
Utvrđeno je da je “objekt” mogao
imati oko 40 metara u promjeru, ma-
su od 100 000 tona i da je eksplodirao
na visini od 4.8 kilometara iznad tla.
Eksplodirao je oko dvije tisuće puta
većom snagom od atomske bombe
bačene na Hirošimu.
Ali, što je to zaista bilo? Uz ostale
zagonetke, tajanstvenosti i misterije ko-
jima obiluju svemir, Zemlja i čovjek,
tunguski događaj zauzima posebno
mjesto. 
55
 aktivna ekologija
ZVUČNA KOMUNIKACIJA
ILI KAKO ŽIVOTINJE GOVORE
Jedno od najmlađih područja zoologije koje proteklih desetljeća
izaziva veliko zanimanje svih ljubitelja životinja, zove se etolo-
gija ili znanost o ponašanju životinja. Naziv je prvi upotrijebio
1902. g. William M. Wheeler, a potječe od grčke
riječi ethos koja se u ovom slučaju prevodi kao
običaj, ćud. U sljedećih nekoliko brojeva pred-
stavit ćemo dio znanstvenih dostignuća etologije
i to iz područja komunikacije.
Komunikaciju među životinjama znan-
stvenici obično dijele na četiri tipa: zvučnu,
vizualnu, dodirnu i komunikaciju pomoću
mirisa. U ovom broju dodirnut ćemo se zvučne
komunikacije. Zvučna komunikacija najbolje je
istražena među dupinima. Dupini se služe veli-
kim brojem frekvencija, od ponavljajućih klik-
taja koje koriste za eholokaciju, do prodornih
zvižduka. Pomoću eholokacije dupin pronalazi
hranu, a vezanih očiju može pronaći
predmet veličine novčića na dnu ba-
zena i razlikovati predmete prema obli-
ku i materijalu od kojega su naprav-
ljeni. Vrlo su zanimljive vokalizacije
dupina. Istraživanja su pokazala da
svaki dupin ima jedinstveni zvižduk
nazvan “potpisnim”. Otkriveno je da
dupini mogu proizvesti i do dvadeset
i pet različitih zvižduka, što je ujedno
i maksimalan broj jedinki u nekoj
skupini. Mladi dupini moraju naučiti zvižduke ostalih jedinki
iz skupine. Podaci o više od stotinu dupina pokazali su da
oni ne izabiru svoj “potpis” prema nekoj točno određenoj
listi, nego razvijaju vlastiti jedinstveni zvižduk. Snimanjem
zvižduka tek rođenih mladunaca otkriven je tihi podrhtavajući
zvuk koji se s razvojem mijenja, poput vlastoručnog potpi-
sa malog djeteta. Mladunac izgrađuje zvižduk do svoje prve
godine i on ostaje nepromijenjen barem jedno desetljeće.
56
Također je otkriveno da muški i ženski mladunci različito raz-
vijaju zvižduke. Zvižduk ženskog mladunca vrlo se razlikuje
od majčinog, dok će mladi mužjak svoj zvižduk razvijati od
promjenjivog dječjeg do odraslog koji vrlo nalikuje majčinom.
U skupini se ženke s novorođenim mladuncima drže svojih
majki, baka i drugih ženki, sačinjavajući dugotrajnu obitelj.
Budući mužjaci napuštaju skupinu kada
sazriju, pa ne može doći do zabune zbog
sličnosti zvižduka s majčinim.
Govoreći o zvučnoj komunikaciji ne-
zaobilazno je spomenuti ptičji pjev. Iako
je osnovni pjev isti kod svih jedinki vrste,
kod mnogih ptičjih vrsta mlade ptice uče
pojedinosti svojih pjesama od očeva, zbog
čega tijekom nizanja generacija nastaju
“dijalekti” pjeva u pojedinim područjima.
Danas se smatra da se ptići ne rađaju s genetički naslijeđenim
poznavanjem pjeva, nego da ga trebaju naučiti.
Ako mislite da su ribe šutljiva bića, varate se! Ribe se
glasaju vrlo niskim frekvencijama i zato ih ne možemo čuti.
Ribe koraljnih grebena toplih mora pucketaju, cvrkuću,
ispuštaju “bum-bum” zvukove i sve to najčešće prilikom
snubljenja, borbe za teritorij ili prilikom obrane i bijega.
I mnoge kopnene životinje koriste se niskim frekvenci-
jama. Takav način komunikacije omogućava kontakt na puno
veće udaljenosti od uobičajenih zvukova. Obitelji slonova, kilo-
metrima udaljene jedne od drugih, komuniciraju na ovakav
način. Vodenkonj može dosegnuti gromoglasnih 115 dB, ali
jednako djelotvorno koristi i infrazvukove ispod površine vode.
Čitava priroda međusobno komunicira. Svako biće
pokušava na vlastiti način prenijeti određene poruke svojoj
okolini. Potrebno je samo osluhnuti i pred nama se otvara
čaroban novi svijet!
Iva Hollos
NOVA AKROPOLA 48
 aktivna ekologija

GOSPINA TRAVA
Gospina trava (Hypericum perforatum), koju u
narodu još nazivaju i kantarion, trava sv. Ivana ili
rupičasta pljuskavica, trajnica je koja obično naraste
do visine od 30-100 cm. Možemo je susresti na livada-
ma, rubovima šuma, uz puteve i po nasipima. Listići
gospine trave su jajastog oblika ili lancetasti, a okre-
nemo li ih prema svjet-
losti, na njima ćemo NOĆNI LOTOS
lako zapaziti prozirne i Daleko prek plavih planinah
crne točkice, što su za- I dale od oblakov belih
pravo žlijezde. Upravo Veliju, da cvet je, kaj samo
od tog “istočkanog” Po noći odpira svoj kelih.
izgleda listića dolazi perforatum u latinskom imenu biljke. Cvjetovi gospine trave, koji na Po noći, kad meseca svetlo
vrhovima ogranaka formiraju štitolike cvatove, građeni su od 5 (ili 4) intenzivno žuto obojenih Kak srebro se z neba preleva
latica i 5 (ili rjeđe 4) lapa. Cvjetovi se pojavljuju početkom ljeta, a cvatnja traje do kolovoza. Ova Na reku i dole, a v lugu
je biljka u narodnoj medicini poznata od davnina, a u novije vrijeme zauzela je važno mjesto Slaviček popeva, popeva.
i u suvremenim farmakopejama. Mnoga su klinička ispitivanja pokazala da je gospina trava I tiho trepećeju krilci,
jedna od najblagotvornijih biljaka za tjeskobu, napetost i lakše oblike depresije. Zanimljivo je Budiju metulji se šari,
da njen sastojak hipericin pokazuje i antivirusni učinak, a od osobitog je interesa djelovanje hi- Tam cvete vam noćni taj lotos,
pericina na HIV. U narodnoj medicini uvelike Na reki, na Godavari.
se koristi ulje gospine trave, poznato i pod Prek vodiju steze od srebra,
nazivom kantarionovo ulje. Ono se dobiva Tam hodiju senje po noći,
od svježih cvjetova koji se nekoliko tjedana Tam vse je tak čudno i lepo,
izlažu suncu, najčešće u maslinovom ulju. Da niti povedat ni moći.
Kantarionovom se ulju pripisuju antiseptička Veliju: i čoveku v duši
i protuupalna svojstva, a izuzetno je ljekovit Taj cvet je, al skrit je gliboko
pripravak za rane i opekotine. Potrebno je I samo ga v ljubavi vidi
napomenuti da hipericin može izazvati pre- Deteta nedužnoga oko.
osjetljivost na svjetlost pa nakon korištenja “Pak morti i zbilja!” ste rekli
pripravaka od gospine trave treba izbjegavati I rukom ste pokrili oči,
izlaganje suncu. A ja sem se zmislil na senje,
I na kraju, spomenimo crticu o imenu Na lotos i mesečne noći...
ove biljke. Prema nekim autorima, riječ Hype- Dragutin Domjanić
ricum dolazi od grčkih riječi hyper (iznad) i ei- (1875.-1933.)
kon (kip, figura). Naime, smatra se da su stari
Grci ovu biljku vješali iznad kipova božanstava jer se vjerovalo da ona može
otjerati zle duhove. Nije sa sigurnošću utvrđeno da li biljka koju su Grci na-
zivali Hypericum odgovara gospinoj travi, no i u novijem europskom folkloru
Hypericum perforatum smatra se jednom od “najblagotvornijih magijskih
biljaka koja jednako dobro štiti kako od vila, tako i od vraga”.
Tatjana Prebeg

„Ako razgovaraš sa životinjama, one će razgovarati s tobom i vi ćete se

upoznati. Ako ne razgovaraš s njima, nećete se upoznati. Ono što čovjek
ne poznaje, toga se boji. Ono čega se boji, to uništava.“
Poglavica Dan George

48 NOVA AKROPOLA 57
 zanimljivosti

STIJENA ULURU
U srcu australskog kontinenta, usred pustinjske
ravnice uzdiže se masivna crvena stijena Ayers
Rock, jedno od velikih svjetskih čuda, poznata i po
svom aboridžinskom imenu – Uluru. Zahvaljujući
crvenkastoj boji zemlje i stijene, za što je zaslužan
željezni oksid, te njenom geografskom smještaju
područje se naziva “Crveno središte”.
Stijenu je prvi put opisao istraživač Ernest
Giles 1872. godine kao “neobičan oblutak”, a ime
je dobila po premijeru Južne Australije, Sir Henryju
Ayersu. Pješčenjačkog je sastava, a nakon stijene
Augustus koja se također nalazi u Australiji najveći
je monolit na zemlji: visoka 318 metara, opsega 8 km, a u du- Uluru pokazuje specifične optičke efekte koji privlače
binu zemlje seže 2,5 km. Površina joj je zaobljena i uglačana brojne turiste i fotografe-entuzijaste iz cijelog svijeta. Ovisno
tisućljetnim djelovanjem vjetra i kiše. Danas se od mono- o dobu dana i atmosferskim uvjetima stijena može značajno
lita vidi samo zarav-
njen vrh s okomitim
utorima, jer su veći
dio prekrile pješčane
dine.
Pretpostavlja se
da je stijena formirana
u doba kambrija kao
sedimentna podloga
na dnu mora, a kada
se prije nekih 300-
400 milijuna godina
morsko dno izdiglo, sedimentni su slojevi djelovanjem mijenjati boju. U samu zoru ima narančast odsjaj, kako se
snažnih tektonskih sila dovedeni u okomit položaj, Sunce diže na horizontu postaje tamnija, oko podneva je jan-
što ih je izložilo selektivnoj eroziji. To je stvorilo tarne boje, a u suton je izrazito grimizna s prijelazima od
špilje i rupe, a na sjeveroistočnoj se strani dio plave i ljubičaste do žarko crvene.
stijene odvojio formirajući strukturu na- Za australske starosjedioce Uluru je sveto mjesto koje su
zvanu “klokanov rep”. stvorili mitski preci oblikujući Zemlju na početku Stvaranja,
u “Vrijeme snova” ili Tjukurpe, kako to naziva pleme Anangu
koje živi na tom području. Uluru je također stjecište brojnih
putova, iwara, kojima su putovala “bića predaka” na svom
stvaralačkom zadatku. Brazde po stijeni tragovi su burnih
događaja iz te mitske prošlosti koji su stvorili ovo mjesto.
Svaki dio stijene, svaka litica ili špilja ima neko sveto značenje,
jer su u njima preci pohranili svoju stvaralačku energiju. U
nekim se špiljama nalaze crteži koji prenose priče iz Vremena
snova. Ti se crteži redovito obnavljaju već tisućama godina
nanošenjem stalno novih slojeva boje.
Uluru je i važno inicijatsko mjesto, no tajna znanja
vezana za Uluru, jedno od najsvetijih mjesta Aboridžina, za
strance ostaju skrivena.

Priredio Tomislav Peharda

58 NOVA AKROPOLA 48
Predstavljamo vam arheolo-
ške reprodukcije s motivima iz
hrvatske kulturno - povijesne
baštine. Ovim reprodukci-
jama možete uljepšati vaš
prostor, darivati prijatelje i
poslovne partnere, te tako
sudjelovati u promicanju
hrvatske kulture.
NOVA IZDANJA

Duša Indijanca
C.A. Eastman
"Pokušao sam oslikati `ivot tipiènog ameri-
èkog Indijanca kakvim je `ivio prije no što
je upoznao bijelog èovjeka. To mi je davna
`elja jer nikada nisam naišao na ozbiljan,
primjeren i iskren pristup toj temi. ... "
"Moja knji`ica nema namjeru biti znan-
stvena rasprava. Ona je istinita koliko
je istinito uèenje iz moga djetinjstva i iz
baštinjenih ideala, nastala je s ljudskog, a
ne s etnološkog stajališta."
C.A. Eastman

Delia Steinberg Guzmán

Svakodnevni heroj
razmišljanja jednog filozofa

... život u svom bogatstvu nudi puno više

heroizma nego što je čovjek spreman pri-
hvatiti. Ne radi se o velikim ličnostima, oni-
ma koji usprkos oblacima zavidnih kritika
nastavljaju blistati vlastitim svjetlom u vre-
menu. Ne. Radi se o malim, svakodnevnim
herojima koji ostvaruju istinska djela sna-
gom dostojnom titana, iako su samo ljudi.
Delia Steinberg Guzmán “Svakodnevni heroj”
Detaljnije informacije na našoj web stranici:

Knjige i časopise, osim u knjižarama, možete kupiti ili naručiti u našim podružnicama ili
na adresi uredništva: Nova Akropola - kulturna udruga, Habdelićeva 2, 10 000 Zagreb

OSIJEK: D. Neumana 6, 031-200 630 ZADAR: J. Vidulića 5, 023-251-009

ISSN 1330 - 9714
PULA: Uspon na Kaštel 2 ZAGREB: Habdelićeva 2, 01-481 2222
RIJEKA: Jedrarska 5/3, 051-213 020 fax: 01-2330 450
SPLIT: Slavićeva 47, 021-486 366 www.nova-akropola.hr