JUNAK NAŠEG DOBA (1840.), Mihail Jurjevič Ljermontov (1814. – 1841.

*Prisjetite se osobina tipičnih romantičarskih likova kroz primjere iz obrađenih djela.

U pisanom obliku, punim rečenicama i uz citate odgovorite na sljedeća pitanja.

1. Istražite oblik romana (formu), kompoziciju i pripovjedača te usporedite fabulu i siže.

2. Navedite što više elemenata romantizma koji su prisutni u ovom romanu.

3. Detaljno opišite lik Pečorina (Fizička, psihološka i etička karakterizacija. Izdvojite njegova razmišljanja
o smislu života. Kako se odnosi prema ženama? Pronađite argumenete za sljedeće odrednice njegova
svjetonazora: pesimizam, skepticizam, cinizam, ateizam, fatalizam*).

4. Zašto se roman zove Junak našeg doba? Tko su ‘’junaci našeg doba’’?!

* ukoliko niste sigurni u točno značenje pojedinih termina, pogledajte u Rječnik stranih riječi ili na HJP –
Hrvatski jezični portal.

(http://os-gripe-st.skole.hr/upload/os-gripe-st/images/static3/915/attachment/Anic,_Klaic,_Domovic_-
_Rjecnik_stranih_rijeci-Prepravljeni.pdf

http://hjp.znanje.hr/index.php?show=search)

MOTIVACIJA

* Romantičarski likovi – Werther, Karl Moor, Childe Harold, Evgenij Onjegin

- odnos prema ženama

* O AUTORU

- rođen u Moskvi

- plemić u vojničkoj službi, po kazni dva put premješten na Kavkaz

- poginuo vrlo mlad, u 27. (umro u dvoboju!, kao i Puškin)

- piše pod utjecajem Byrona i Puškina

- pjesme, poeme, drame i romani

- uz Puškina najbolji književnik ruskog romantizma

* O ROMANU

- nije autobiografski roman, ali postoji velika sličnost između autora i junaka (vojnici, Kavkaz, kratak i
buran život, dvoboj…)

- prvi prozni roman ruske književnosti! (već najavljuje realizam)

- prvi psihološki roman u ruskoj književnosti!

- vrsta romana: roman u prozi; roman – dnevnik (subjektivnost, intimnost!) – hibridna forma

- kompozicija:

5 pripovijedaka (Bela, Maksim Maksimič, PEČORINOV DNEVNIK: (+predgovor pripovjedača-putnika)

Tamanj, Kneginjica Meri, Fatalist) – nisu poredane kronološkim redom, povezane su likom Pečorina

u 1. dijelu – autorski proslov; pripovijetke – Bela i Maksim Maksimič; poštuje se kronologija događaja.
Prve dvije novele povezuje lik pripovjedača- putnika koji putuje Kavkazom i bilježi zanimljivosti i priče
slučajnih suputnika. U obje novele pojavljuje se Maksim Maksimič, također kao pripovjedač (on putnika-
pripovjedača upoznaje s Pečorinovljevim životom).

u 2. dijelu (Pečorinov dnevnik) – proslov Putnika (izdavača) – u kojem saznajemo da je Pečorin umro na
povratku iz Perzije te da će on objaviti one dijelove Pečorinova dnevnika koje je pisao za vrijeme
boravka na Kavkazu; sastoji se od tri pripovijetke; ne poštuje se kronologija)

- roman je NEDOVRŠEN!

- pripovjedač (3, sva tri u 1. licu):

Putnik

Maksim Maksimič

sam Pečorin (njegovi vlastiti dnevnički zapisi)

Pečorin je osvijetljen iz različitih kuteva!

- odnos fabule i sižea:

fabula – događaji u djelu (uzročno-posljedični odnosi)

siže – način na koji su događaji raspoređeni u djelu.

Siže ne odgovara fabuli. Red je: Tamanj, Kneginjica Mary, Fatalist, Bela, Maksim Maksimič

Fabula (iako jako zanimljiva) je u službi oblikovanja Pečorinova karaktera.

- Vrijeme radnje je 5 godina, u dvama vremenskim razdobljima – pripovjedač koji će objaviti Pečorinov
dnevnik susreće Maksima Maksimiča 5 godina nakon što je Pečorin nakon Belline smrti premješten iz
njegove pukovnije

- Mjesto radnje: Kavkaz, netaknuta priroda (Bela), mondena ljetivališta Pjatigorsk i Kislovodsk
(Kneginjica Meri)

* LIK PEČORINA

Grigorij Aleksandrovič Pečorin

- fizička karakterizacija: opširna, lijep, dendijevski – kicoški odjeven

- socijalna karakterizacija: Pečorin je čvrsto uklopljen u društvo iz kojeg potječe i koje ga je oblikovalo. U
Rusiji tada vlada carski apsolutizam, guši se svaka slobodnija misao, mnogi mladi postaju bezvoljni i
pasivni – romantičarska klima koja je zahvatila Europu došla je i u Rusiju

- hladan, pametan, sposoban, okrutan, ohol, egoist, lukav, nemirnog duha, razočaran, fatalist, moralni
bogalj

- koban za druge ljude, ali i za sebe samog, neprestano se izlaže pogibeljima, kao da teži samouništenju

- u odnosu prema ženama strastven, obožava žene, voli ih osvajati, slatkorječiv i romantičan, ali brzo mu
dosade, surov je i okrutan u napuštanju

- žene: Vera (različit odnos prema Pečorinu od Belinog i Marynog, ona ga ne tjera na vjernost), kneginjica
Mary, Nastja (kći stanodavca), Bela (Čerkeskinja, kći tatarskog kneza; uzpomoć brata Azimata otima je od
oca, u nju je zaljubljen i vođa lokalnih razbojnika Kazbič koji je ubija radi osvete, Pečorinu umire na
rukama, on je vrlo hladan, ne plače, čak se i nasmije)

- prijatelji – Maksim Maksimič – kad se ponovno sretnu, hladan je i nezainteresiran; Grušnjicki – ubija ga,
doktor Werner – kaže mu da ne mogu biti prijatelji jer je jedan uvijek rob, on to ne može biti, a biti
gospodar je prenaporno

- spleen (dosada)

- lutalica (životnu prazninu pokušava ispuniti lutanjima; ne vežu ga ni mjesta ni ljudi ni osjećaji)

- obilježen ‘’svjetskom boli’’

- Čega se Pečorin odriče da ne bi izgubio SLOBODU? Ljudi!

Otuđenost

blizak bajronovskom demonskom junaku (donosi zlo svima oko sebe)

pesimizam

1. sklonost da se sve gleda u mračnim tonovima, da se svemu predviđa loš završetak;

beznadnost, zloslutnost
2. fil. filozofski pogled na svijet prožet sumornošću, sumnjom i beznadnošću, pogled
prema kojemu svijetom dominira zlo
skepticizam

1. sklonost uzdržljivosti ili skepsi; sumnjičavost, nepovjerljivost

2. fil. a. sumnja u svaki spoznajni i praktični kriterij prosuđivanja, sumnja u vrijednost
svih apodiktički izrečenih teoretičkih i praktičkih tvrdnja i uopće potrebu izricanja
bilo kakvih sudova b. pov. smjer u antičkoj filozofiji koji se temelji na skepsi kao
osnovnom načelu
3. rel. sumnja u vjerska načela ili nauk
cinizam -

1. fil. učenje starogrčke škole cinika, zagovara samokontrolu, suzdržljivost,

jednostavnost, povratak prirodi, neovisnost osobnosti, prezir prema društvenim
konvencijama, glavni predstavnici Antisten i Diogen
2. razg. a. uvjerenje i način ponašanja onoga koji je cinik (2) b. općenito, odbacivanje
i prezir, ob. podrugljiv, prema uobičajenim moralnim vrijednostima, grub postupak
prema kome, bez obzira na eventualnu štetu; ironična drskost
ateizam

svjesno odricanje od religije i vjerovanja koja iz nje proizlaze, objašnjavanje ukupnog

materijalnog i duhovnog svijeta bez nadnaravnog bića svojstveno znanstvenom
shvaćanju svijeta; bezboštvo,
bezbožnost, usp. panteizam, teizam, deizam, opr. teizam
fatalizam

stav koji se zasniva na vjerovanju da su pojave i zbivanja unaprijed određeni i

sudbinski neizbježni prema apsolutnom i nespoznatljivom uzroku (»što je suđeno, ne
može se spriječiti«)
– upravlja li čovjek sam svojim životom ili je sve određeno?

Pečorin smatra da sudbina ne postoji, nema predodređenja no u jednom trenutku vidio je sjenku na
Vulićevu licu i prorekao mu da će umrijeti (Vulić si prislanja pištolj na čelo, on ne opali – ‘’ruski rulet’’, ali
umire istu večer od Čerkezove ruke) – Pečorin kaže – ‘’Poslije svega toga kako ne biti fatalist?’’)

Pečorin se ne boji smrti (zato se pounudi da će uloviti pijanog Kozaka u kući) – ne možeš umaknuti smrti
ako ti je suđeno i obrnuto
- tip SUVIŠNOG ČOVJEKA – začetak još u Puškinova Evgenija Onjegina; razvio se u ruskoj varijanti iz
bajronovskog demonskog junaka; to je romantičarski junak pun proturječja: Osjeća se nadmoćnim svojoj
okolini, ali se u nju ne uklapa. Sposoban, lai ne iskorištava svoje potencijale. Sklon je samouništenju.
Prožima ga snažan osjećaj dosade (spleen) i besmisla života. Često luta tražeći zaborav.

- Pečorin je ironično ‘’junak našeg doba’’ – naslov je IRONIJA – on je slika ruskog društva 30-ih godina 19.
stoljeća

- Pečorin je sve ali najmanje junak: arogantan, licemjer, poigrava se s drugima, istodobno zastrašuje i
zadivljuje

- u predgovoru Ljermonotv tumači svoje namjere čitateljima – njegovo djelo ne pruža moralne pouke, on
ne želi ispravljati ljudske poroke već samo izreći gorke istine i upozoriti na bolest od koje je oboljelo
društvo. Pisac ne nudi rješenje – on ne zna lijek.

* ROMANTIČARSKI ELEMENTI

- hibridna forma

- ljubav, strast, osjećaji

- lirski elementi u romanu

- subjektivnost u pripovijedanju

- u epsku formu unosi se subjektivno i lirsko

- elementi pustolovnosti (dvoboj!), mističnosti (pripovijetka Tamanj – slijepi dječak, gluha starica;
krijumčari), nevjerojatnosti

- fragmentarnost fabule

- egzotični pejsaži (Kavkaz, put u Perziju) odražavaju i ističu iznimnost Pečorinove duše; lirski opisi
prirode – humanizirani krajolik

- mješavina različitih stilova (ovisno o pripovjedaču)

- lik Pečorina

* Domaća zadaća – esej Junaci našeg doba

- 1. opis Pečorina (Maksim Maksimič priča Pripovjedaču-Putniku) – str. 7

- str. 33 – o ljubavi prema Beli, o nemiru, dosadi, čežnji za egzotikom

- str. 38 – kako se ponaša nakon Beline smrti

- str. 44. – fizički opis Pečorina – prilično opširan

- str. 67. – strast da proturječi

- str. 70 – o prijateljstvu

- str. 79. – o uživanju i ljubavi -Ne voli žene s karakterom

- str. 80./str. 90 – zašto voli Vjeru

- str. 92. – zašto osvaja Mary

- str. 95. – o djetinjstvu govori Mary

- str. 99. – o tome kako svima razara nade

- str. 102 – ‘’Zar sam se zaista zaljubio?’’

- str. 105 – o ženama

- str. 107 – utjeha u prirodi

- str. 109 – prije dvoboja s Grušnickim – tuga i bijes

- str. 117. – neposredno prije dvoboja – razmišljanje

- str. 119. – priroda smiruje prije dvoboja

- str. 128. – osjećaji prema Veri

- str. 129. – place

- str. 142. – o fatalizmu i smrti