Nizar Qabbani

Poema o Jeruzalemu
Plakao sam sve dok mi suze nisu presušile
Molio sam sve dok se svijeće nisu ugasile
Klanjao sam sve dok podovi nisu počeli pucati

Pitao sam za Muhammeda

Pitao sam za Isu

O Jeruzaleme, mirisu poslanika

O Jeruzaleme
Najkraća stazo između zemlje i neba
O Jeruzaleme,
Ti svjetioniku Zakona
Ti prelijepo dijete sa sprženim prstima

Tužne su tvoje oči, o grade Djevice

O sjenovita oazo, kroz koju su prošli vjerovjesnici

Kamenje tvojih ulica sad je nesretno!

Tužne su sad munare tvojih džamija
O Jeruzaleme, o grade, u crno zavijen ti si

Ko je taj ko će zazvoniti u Crkvi Uskrsnuća

Ko je taj ko će zvoniti u Crkvi Uskrsnuća
U jutra nedjeljna?

Ko će donijeti igračke djeci

U noći Božića?
O Jeruzaleme, o gradu tuge
Velika suzo, koja lutaš po kapcima

Ko će zaustaviti nasilje nad tobom?!

Ko će zaustaviti nasilje nad tobom Jeruzaleme,
Biseru religije?!
Ko će sprati krv sa tvojih zidova?!

Ko će spasit Bibliju?
Ko će spasit Kur’an?
Ko će spasit Bibliju?
Ko će spasti Kur’an?

Ko će spasiti Isu
Od onih koji su ga ubili!?
Ko će spasiti Isu
Od onih koji su ga ubili!?

Ko će spasit čovjeka?

O Jeruzaleme, o moj voljeni grade!

Sutra će limunovo drvo opet probeharati

Sutra će zeleno granje opet biti sretno
I oči će se smijati

Bijeli golubovi će se vratiti na

Tvoje svete krovove
I djeca će se ponovo igrati

Očevi i sinovi će se opet pronaći

U ružičastim brdima tvojim

Moja zemljo
Moja zemljo
Zemljo mira i maslina!

Prevod sa engleskog: Jasminka Pitić, Stolac, 2021.

Orhan Veli

Slobodno

Živimo slobodni, slobodni

Zrak je besplatno, oblak je besplatno

I potok i planina su besplatno
I kiša
i blato je besplatno

Ispred automobila
Ispred vrata bioskopa
Ispred izloga
je besplatno

Ali hljeb i sir

Nisu besplatno
Izvorska voda je besplatno

Sloboda se glavom plaća

Ropstvo je besplatno

Besplatno živimo, besplatno.

S turskog prevela: Jasminka Pitić, Stolac, 2021.

Nizar Qabbani

Pet pisama mojoj majci

1.
Sabah hajrosum, moja dušo
Sabah hajrosum, svetice moja
Prošlo je dvije godine Majko
Kako je tvoj sin otplovio
Na njegov mistični put
Sakrivši se u svoj kofer
Sakrivši zelena jutra domovine
I njene zvijezde, njene potoke
I sve njene crvene makove
Sakrivši u svoju odjeću
Grančice nane i tamjana
Jorgovana Damaska

  2.
Ja sam usamljen Majko
Dim moje cigarete je usamljen
Čak i mjesto na kojem sjedim
Dosadno mu je od mene
Moja tuga je poput jata ptica
Što traže žitno polje
Upoznao sam se sa ženama Evrope
Upoznao sam se sa njihovom umornom civilizacijom
Obišao sam Indiju, obišao sam Kinu
Obišao sam cijeli Istok
I nigdje nisam našao
Ženu koja će začešljati moju zlatnu kosu
Ženu koja će sakriti za mene u svoju tašnu šećernu bonbonu
Ženu koja će me obući kad sam go
Majko, ja sam taj dječak koji je otplovio
I još uvijek žudi za šećernim bonbonama
I kako ću ja, i kako mogu ja, Majko
Postati otac
Ja koji još nisam odrastao.

  3.
Dobro jutro iz Madrida
Kako je Fullah
Molim te majko, dobro se brini za nju
Ta bebina beba
Najdraža očeva ljubav
Razmazio je kao svoju kćer
Uobičavao je pozivat na njegove jutarnje kafe
Uobičavao je hraniti
Pokrivati je svojom milošću
I kad je umro
Ona nije prestala sanjati o njegovom povratku
Tražila ga je u ćoškovima njegove sobe
Pitala je za njegov ogrtač
Pitala za njegove novine
I pitala je
Kad bi ljeto došlo
Za plavu boju njegovih očiju
Kako bi mu bacila u dlanove
Njene zlatne novčiće

  4.
Šaljem svoje najdublje selame
Kući koja me je naučila ljubavi i milosti
Šaljem selame, Majko
Tvom bijelom cvijeću
Najljepšem u komšiluku
Šaljem selame mojem krevetu, mojim knjigama
Svoj djeci u našoj ulici
Šaljem selame svim zidovima koje smo prekrili
Bukom naših grafita.

Šaljem selame lijenoj mački što spava na balkonu

Jorgovanu koji pruža grane u prozor komšije.
Prošlo je dvije godine, Majko,
S licem Damaska putujem
Poput ptice
Kopam po svojoj savjesti i grizem svoje zastore
I skupljam nježnim kljunom snove po prstima
Prošlo je dvije godine, Majko
Od kako noći Damaska
Mirisi Damaska
Kuće Damaska
Nastanjuju moju maštu
A kandilji damaskih džamija
Upravljaju s mojim putovanjima
Kao da su se stubovi Velike džamije Damaska
Usadili u naša srca.
Kao da voćnjaci Damaska još uvijek mirišu u meni
I kao da su njegova svjetla i kamenja putovala
Sa mnom.

  5.
Septembar je, Majko
Tuga mi opet donosi svoje zamotane darove
Ostavljajući mi na prozor suze i brige.
Ovog septembra, gdje je Damask, Majko?
Gdje je Otac, njegove oči
Gdje je njegov nježni pogled
Gdje je miris njegove kafe
Moj Bože, grob njegov blagoslovi.

I gdje je prostranstvo naše velike kuće,

I gdje je taj rahatluk
I gdje se stubišta smiju golicanju cvjetova
I gdje je moje djetinjstvo, Majko.
Kad sam vukao mačku za rep,
I jeo grozdove sa vinove loze
I obrezivao jorgovan
Majko.

  **
Damasku, o Damasku
Kakvu pjesmu napisasmo očima
Kakvo lijepo dijete razapesmo
Kleknuli smo pred noge ti
Topili se u strasti tvojoj
Sve dok te nismo ubili ljubavlju.

S engleskog prevela: Jasminka Pitić, Stolac, 2021.