Professional Documents
Culture Documents
Анна Плотникова (Русија), Етнолингвистичката програма во македонскиот пункт на "Малиот дијалектолошки атлас на балканските јазици"
Анна Плотникова (Русија), Етнолингвистичката програма во македонскиот пункт на "Малиот дијалектолошки атлас на балканските јазици"
1
Ja koristam mo`nosta, da ja izrazam ogromnata blagodarnost kon makedonskite
kolegi koi{to gi organiziraa terenskite istra`uvawa vo regionot na Veles: na prof.
Aneta Svetieva, na Q. Risteski, na Q. Nedelkov.
1
vo celost, so poseben osvrt kon specifi~nosta na istra`uvanoto selo duri i vo
takvi {iroki ramki; 2) osobinite koi bi mo`elo da se nare~at ~isto
makedonski, bidej}i vo drugite areali na Ju`na Slavija tie, prakti~no, ne se
sre}avaat; tuka nie, trgnavme od osobenostite {to se zaedni~ki so t.n.
zapadnocentralen del, so ogled na toa {to drugiot punkt za sporeduvawe, s.
Teovo, pripa|a pove}e kon zapadniot del na "centarot", otkolku na isto~niot;
3) osobenostite na samoto istra`uvano s. Pe{tani koi pretstavuvaat od ovaa
ili onaa pri~ina edistveni (unikatni). Vedna{ bi trebalo da se odgovori deka
unikatnosta se sostoi kako od isklu~itelnosta na pojavite nabquduvani vo s.
Pe{atani, isto taka i od nepovtorlivosta na isprepletuvaweto na pove}e
poznati osobini, {to bi mo`elo da bide usloveno od pove}e razni pri~ini:
mo`e da bide rezultat na vnatre{nite procesi na formirawe na sistemot na
"kulturniot dijalekt", na geografskite faktori (blizinata na golemoto ezero,
relativnata komunikaciska oddale~enost od drugite regioni - patot po
dol`inata na ezeroto od stranata na visokata planina) i dr.
Kako {to e ve}e poznato, osnovnata cel na etnolingvisti~kata programa
e prou~uvawe etnokulturnata leksika i terminologija vo kontekst na
dijalektnite tekstovi, odrazuvaj}i, pritoa, relevantni ekstralingvisti~ki
osobenosti na funkcionirawe na terminite. Poradi toa, diferenciranite
etnolingvisti~ki osobenosti na tradicijata na s. Pe{tani se odnesuvaat kako
na planot na izrazot (termini, leksemi) taka i na planot na sodr`inata
(obreden i mitolo{ki kontekst na funkcionirawe na terminite).
Prviot rasprostranet tip na pojavi (nazivi i sootvetni realii, obredi,
obi~ai, mitolo{ki pretstavi) se balkanski, balkanskoslovenski (t.e. isto~niot
del od ju`noslovenskiot areal, vklu~uvaj}i gi istovremeno i razli~nite srpski
kulturno-dijalektni tradicii), ju`noslovenski i op{toslovenski fenomeni,
utvrdeni, isto taka, i vo s. Pe{tani.
Od sferata na narodniot kalendar, kon takvite kulturno-jazi~ni pojavi
mo`no e da im se se pripi{at:
balkanski i balkanskoslovenski obi~aj na pe~ewe na novogodi{en leb so
metalna para za gatawe na sre}ata na ku}ata (tuka se odbele`uva "zaedni~kiot"
rodov naziv na takviot leb - présnec, pñta, {to se vklopuva vo {emata na
rasprostranetost na sli~nite rodovi nazivi na lebovi za gatawe na po{irokata
teritorija na isto~nosrpskiot i zapadnobugarskiot i makedonskiot areal);
balkanski i balkanskoslovenski ámkajne 'pokladna igra-natprevar so jajce
vrzano na konec' (po zavr{uvaweto na igrata, kako i vo drugite regioni vo
Makedonija, ju`na Bugarija i jugoisto~na Srbija, konecot go palat i gataat za
dol`inata na `ivotot na povozrasnite selani);
balkanskata i balkanskoslovenskata mártinka (potradicionalnata forma na
nazivot e so sufiksot -ica: bug. i maked. mártenica) 'ukras-apotropej napraven
na prviot proleten den od konci vo boja' (da zabele`ime deka vo s. Pe{tani,
kako i vo drugite jugozapadni makedonski zoni taa se izrabotuva od crven, bel,
crn konec. Pritoa, postarite `eni go izrabotuvaat mol~ej}i, ne gledaj}i go
dodeka go pravat, dr`ej}i se so racete za grbot, a potoa spored koli~estvoto na
spletenite nitki, gataat kakov }e bide rodot vo slednata godina: dokolku
preovladuva beliot konec, }e ima leb, a crveniot konec - vino);
balkanskata i balkanskoslovenskata folklorna motivacija na nazivot za
prviot (~etirinaesettiot) den od mesec mart, bába Márta, go povrzuva
terminot so legendata za zaminuvaweto na nekoja baba da gi pase kozite vo
planinata vo nesoodvetno rano vreme: babata go navreduva mesecot Mart (koj
spored legendata od toa selo imal, kako i Fevruari, 28 dena), pri {to Mart mu
se obratil na April, koj imal 33 dena, da mu otstapi 3 dena za da ja kazni
neposlu{nata baba so stud;
2
balkanskite i balkanskoslovenskite lázarki - 'obikolka na domovite na
devojkite na Lazareva sabota so pesni i blagoslovi' (da zabele`ime, deka
lazarkite se daruvaat ne samo so tradicionalnite, za taa prigoda, jajca, tuku i
lep~iwa ispe~eni specijalno za niv - kraváj~ina);
balkanskiot i ju`noslovenskiot prigoden obi~aj za predizvikuvawe na do`d vo
ovoj del od makedonskiot areal ima naziv oj-l'ñlje, oj-l'ñl'e i nekoi specifi~ni
osobenosti vo ispolnuvaweto: taka, devojkata-sirak oble~ena vo zelenilo
celoto selo (a ne malata grupa na pridru`ni~ki) ja vodi kon ezeroto; tamu
devojkata ja poturaat so voda, i duri potoa odat po ku}ite, sobiraj}i podaroci
(vo tradicionalniot tip na balkanskoslovenski obred glavnata u~esni~ka ja
vodat po ku}ite i doma}inkite ja poturaat so voda i tuka i ja daruvaat.
(Plotnikova 1999).
3
Pri takvata funkcionalna raspredelba na svadbenata leksika, samiot
den na svadbata go nosi nazivot svádba. Karakteristi~niot naziv stroj 'svadba'
za celata makedonska tradicija (Groen 1977 : 284; Hendriks 1976 : 289; Kli~kova -
Georgieva 1965 : 138) vo tradicijata na ova selo se odnesuva na po~etot na
svadbata {to se slu~uva vo sabotata nave~er vo domot na nevestata (sroj) {to
~esto tuka se ozna~uva kako "prviot den od svadbata".
Raznoviden e i svadbeniot rekvizit pri istra`uvawata na makedonskiot
punkt; posledovatelno se zabele`uvaat terminite: bájrak 'svadbeno zname'
(ukraseno e so platnenca; so nego odi i igra stárosvat; vo ova selo
starosvat(ot) e - znamenosec; toa e negova osnovna funkcija); tréndavil so
trñ jábolki 'svadbeno drvce' (svekrvata ñ go dava na nevestata pri vleguvaweto
vo domot; na po~etokot poleka ja udira nevestata so toa 'drvce', a potoa ñ go
predava na nevestata, a taa gi frla jabolkata preku pokrivot na ku}ata; decata
gi fa}aat); svá}a, sváj}a 'svadben leb, kravaj' (posledniot termin, spored
nabquduvawata na E.S. Uzeneva e karakteristi~en, imeno, za makedonskata
tradicija, sp. svá}a (s. Teovo, li~ni zab.), sva}a (Kli~kova-Georgieva 1965 : 118-
119, 139, 147) 'svadben leb, kravaj')
Pogolem stepen na diferencijacija poka`uvaat i nazivite za ona {to
nevestata go dobiva od tatkovata ku}a, a se odnesuva za razli~ni negovi sostavni
delovi: mñras 'dadena zemja, lozje i dr. nedvi`en imot", prñ}a 'doneseno od kaj
tatkoto - obleka' pri {to, kako arhai~no (zastareno) se smeta rövo(to)
'doneseno od kaj tatkoto - obleka'. Tuka e utvrden izrazot, {to pri terenskite
istra`uvawa na balkanskite sela ne be{e sretnato dosega, a e povrzan so
pla}aweto na tatkoto na mlado`enecot za nevestata: da go köpime pñl'eto,
köpil go dr. {egoviti, no, obvrzuva~ki, izrazi vo ritualot. Simboli~noto
pla}awe za nevestata tuka se naziva ágerlok, plaj}ene.
Istite osnovni tendencii na zaemna povrzanost na op{toslovenskata
leksika so turcizmite i grcizmite (sepak so silno preovladuvawe na
op{toslovenskata leksika i frazeologija) gi odrazuva p o g r e b n a t a
obrednost. Eve samo nekolku primeri: dö{a béret 'agonija, predsmrtni maki',
ömreni, ójdeni 'umreni, pokojnici, predci'; tój svét zaedno so vñjal'et
'zadgroben svet'2, zádu{a 'pomeni posveteni na umreniot vo tekot na edna godina
od negovata smrt' i zadö{nici 'kalendarski praznici posveteni na umrenite' i
t.d.
Vo sferata na narodnata mitologija se zabele`uva leksika koja bi
mo`elo da se nare~e 'balkanska' spored nejzinoto ili preovladuva~ko ili
karakterno ili spored isklu~itelnoto rasprostirawe na Balkanot. Kon ovaa
kategorija se odnesuvaat nazivite za ve{terkite: ma|é{nica, ma|é{ni~ka,
poznati prvenstveno vo Bugarija, Makedonija i isto~na i jugoisto~na Srbija;
samóvili - nazivi za mitolo{kite su{testva od `enski pol, zabele`ani
posledovatelno vo isto~na i jugoisto~na Srbija, zapadna Bugarija, Makedonija,
kade {to e rasprostraneto i tipi~no balkanskoto si`e za nevidlivata ve~era,
za pirot (veselbata) na ovie su{testva na koi{to slu~ajno naiduvaat
pominuva~ite pri {to te{ko zaboluvaat. Vo s. Pe{tani ovie pretstavi se
mo{ne postojani (stabilni): takov raskaz nie slu{navme od majkata na mesniot
intelektualec - u~itelot, ~ij{to tatko, bo`em se na{ol kraj izvor so voda na
ve~era na 'samovilite' (tñja rö~eli na ~é{mata) i ostanal prakti~no
paraliziran (vo tekot na na{ata rabota so Ratka Medaroska toj be{e nem
u~esnik vo site razgovori so negovata `ena, koja vo periodite na odmor od
razgovorot ode{e da go neguva). Vo s. Pe{tani gi sretnavme, isto taka, i
2
Spored sé, ovoj termin e povrzan so turcizmot vilaet, a poznat vo
makedonskata tradicija so zna~ewe 'provincija, oblast, roden kraj' t.e. se odnesuva kon
semanti~koto pole 'prostor, teritorija', imaj}i utvrdena pozicija na 'svoe' vo
univerzalnata mitolo{ka opozicija 'svoe - tu|o'.
4
raskazite za su{testvoto lámja, koe: (1) `ivee vo Ohridskoto Ezero, ima dve
glavi, izleguva na bregot i jade lu|e; (2) leta pred oblacite, pred olujata pri
grmewe. Pogolem spektar na zna~ewa se zabele`ani vo seloto za leksemata
tólosum (najverojatno, od tur. telsem 'talisman, magi~en predmet'), mitsko
su{testvo koe vo drugite zoni se odnesuva na za{tinik na domot, gradbite,
~ii{to funkcii poteknuvaat od du{ata na zayidan ~ovek, `ivotno ili negovata
senka vo gradbata; vo s. Pe{tani toa e: 1) za{titnik na poleto, lozjata so oblik
na zmija; 2) zmija, za{titnik na domot i lu|eto vo nea; 3) golem silen zmev, ~uvar
na bogatstvo; 4) golema zmija; 5) mrzlivec (t.e. ~ovek {to si sedi samo doma).
Dokolku se sretne 'tolosumot" v ku}i ne treba da se ubiva za da ne se navle~e
nesre}a na doma}inot na ku}ata (Vo köj}ava da bñlo né si sméalo da go bñje{,
tólosum, ~óek. Ne si sméalo ako dóma}in bil vo köj}ata.); zmev "tolosum"
sli~en na ~ovek (Gláa ñmat gólema, ko ~óek... ñma nékako, kósa ñmat i k'rs). Od
sferata na narodnata mitologija ne treba a da ne se zabele`i redicata leksemi
so slovensko poteklo. Prvo, toa e terminot, koj{to se odnesuva kon
semantikata na smrtta i ozna~uvaweto na umrenite nekrsteni deca (ili nivnite
duhovi koi gi napa|aat lu|eto vo vid na bolesti, kako vo s. Pe{tani): stanuva
zbor za derivatite od -nav-, poznati vo Ukraina, osobeno na Karpatite, na
polesko-polskata grani~na zona,3 vo isto~na Srbija i zapadna Bugarija, ~esto
vo Slovenija i nasekade vo Makedonija. Vo s. Pe{tani nazivot za ova su{testvo
ima donekade zavualiran fonetski oblik: önafi, önafje, önavi, a, isto taka,
preovladuva i semantikata na 'bolest na rodilkata, na mladite `eni' (fá{~eja
önafi 'fa}aat, napa|aat unafite'), {to, vpro~em, e karakteristi~no i za
drugite makedonski sela vo centralnite i zapadnite regioni, sp. návi 'bolest
na rodilkata'; vánali návite, fátaat navite - za zabolenata rodilka (s. Teovo,
li~ni nabquduvawa), pri {to vo okolinata na Ohrid se poznati i drugi
razli~ni i vidoizmeneti nazivi (od *-nav-) na duhovi koi{to gi napa|aat
rodilkata i deteto: hunapi, unaj (Vra`inovski 1995 : 83; Kitevski 1996 : 167) i
dr. Vtoro, {iroka rasprostranetost ima terminot volkolak so zna~ewa 'vampir
po 40 dena', 'umren a `iv, sli~en na obi~en ~ovek', kako i si`eata za negovoto
`iveewe so `enata, od {to mo`e da se rodi dete - od vólkolak sñn, volkóla~e
(Od vólkolak sñn. M'`ev so `énava spál, i tá poródila, a m'`et ömren, i tó t'
si pretvórilo káko vólkolak). Da zabele`ime deka dadeniot termin
pretstavuva prekrasna specifika na s. Pe{tani kako punkt vo krajniot
jugozapaden del na makedonskiot etnokulturen prostor, osobenost {to ima
paraleli so albanskite kulturni dijalekti (kade vurkollak, vurvollak e zaemka od
slovenskite jazici), a, isto taka, i na Jadranskoto primorje (ju`na Hercegovina,
Dalmacija) vo Bosna i Hrvatska. Na teritorijata na Makedonija vo celost e
popoznat kako: vampir (voper, vopir), senka, seni{te (sp. vo s. Teovo: vámpir,
séni{te), grobnik (Struga, Ohrid) so zna~ewe 'vampir' (Vra`inovski 1995 : 93).
Vo s. Pe{tani nazivite vóper, vópir (pl. vópri) se {iroko rasprostraneti za
ozna~uvawe na du{ata na umreniot ili vampirot do 40-tiot den, vo forma na
senka {to skita okolu ku}ata (sp. isto taka dosta postojani se izrazite od tipot
ko vóper {ét'l '{etal kako vampir').
Kako {to ve}e stanuva jasno od prethodnoiznesenite zapi{ani podatoci,
mnogu kulturno-jazi~ni crti mo`at da se nare~at makedonski so ogled na toa,
{to tie se, imeno, karakteristi~ni za ovoj areal na Ju`na Slavija (nazivot na
svadbata stroj, sroj, nazivot na svadbeniot leb sva}a, {iroko rasprostranetite
nazivi na mitolo{kite persona`i samovila, navi, lamja). Osven toa, treba da se
odbele`at i niza drugi tipi~no makedonski fenomeni, isto taka zabele`ani
pri istra`uvawata vo s. Pe{tani.
3
V. karta vo statijata na Agapkina.
5
Vo sferata na narodniot kalendar e paleweto na ognot kól'eda vo no}ta
na Badnik i pred Nova Godina od strana na grupite koledari, pri {to, za
razlika od tradicijata vo s. Teovo, vo Pe{tani sekoja grupa koledari ima svoj
ogan; posetuvaweto na domovite na "polaznicite" na sv. Ignat, Badnik, Bo`ik
ili na Nova godina, kako i na t.n. L'étnik (1 ili 14 mart, soodvetno spored
stariot ili noviot stil), koga ~ovekot {to prv doa|a vo ku}ata zema dÍrf~e,
dÍrf~ina, pñl'ina i so niv go me{a ognot, iska`uvaj}i blagoslovi, e osobenost
povrzana so prenesuvaweto na magiskite rituali od "prviot den" na prviot den
na proletta (vo s. Pe{tani, isto taka, se "kani" vetrot, se vrzuvaat veru{kite
na ogni{teto, {to go pretstavuva zatvoraweto na ustata na volkot i dr.); toa e e
karakteristi~no, imeno, za jugozapadnite makedonski regioni (Struga, Debar,
Ohrid).
Prirodno e {to vo s. Pe{tani uspeavme da zabele`ime bogati rituali i
sootvetna terminologija povrzani so ciklusot na ra|awe, svrzani so praznikot
Bogojavlenie (Vodokrst), toa koj vo cela Makedonija e poznat pod imeto vódici:
vo s. Pe{tani vódici traat dva dena (Bogojavlenie i Denot na Sv. Jovan
Krstitel,) i se narekuvaat soodvetno mÍ{ki vódici i `énski vódici. Isto, za
razlika od drugite makedonski tradicii, i vo prviot i vo vtoriot den vo seloto
pominuvaat procesii od devojki (vodñ}arki): vo prviot den tie peat pesni -
blagoslovi, nameneti na ma`ite, a na vtoriot - na `enite, momite i
devoj~iwata. Interesna osobina od sferata na semejnata obrednost, koja{to ima
direktni analogii so raskazite zapi{ani vo s. Teovo (vo toj broj i od
Makedoncite preselenici od gr~kata teritorija na Makedonija), e pojavata na
informacijata za praznuvaweto na denot posveten na site umreni vo seloto. Toa
se slu~uva na Döovden (Sv. Troica), koga rodninite na umrenite odat na
grobi{tata i ostavaat na grobovite, zaedno so hranata, gran~iwa so listovi od
orev, pretpostavuvaj}i deka zelenoto od drvjata }e im obezbedi neophodna senka
na du{ite koi{to se izlezeni na toj praznik od grobovite: Na Döovden kéj nas
ñsto ódet i so oré{l'inka. Orée{l'inka to od óref l'ñ{}a kñnef, i tóa,
vel'ef, po obñ~aet tñja so ore{l'ñnkata gi mámel'e tñja, mÍrtvite, da dójdet
da rö~ae deka sékoj na gróbot nósi po né{~o dár: za jáden'e, za pñen'e, pa mléko
kñselo nóset, pa nékoj kolá~i, ráboti, i da dójde l'i da jáde lñ deka vñkae tój
dén bñl'i slóbodni mÍrtvite se pö{~at od gradñnata ótad i mámet so
oré{l'inka da dójdet óvde za da jádet. (Sporedi zapisi od s. Teovo: Na Döova
sábota kr{ime órej - gránki. Na Döovden vo sábotata si sprémame: kóra si
sprémame, jájca vapcöeme, sprémame na kóje l'ép, blázi ráboti si práime... A ráno
na Döovden, pret sónce da bósne na gróbi{te ódime, na gróbl'e, te orévite i
ore{ñnkite gi nósime, i kñtki nósime, i vóda nósime.
Ili: Döovden na sÍbájle }e si pójdeme }e odnéseme gránki, lñ{}a, bárdak }e
odnéseme, }e mu törime na }ñvurot... I töka }e mu töri{ i tóa drfceto od
órevot za sénka da mu dr`alo célo léto na umréniÍt i bárda~e }e mu istöri{
vóda i }e go dáde{ na nékoj.).
Od tipi~no makedonskite osobenosti treba da se spomene i mitolo{kiot
termin naró~nica, narÍ~nica '`enski demon koj{to ja opredeluva sudbinata na
deteto' (sp. naré~nica (Vra`inovski 1995 : 51:60), koj vsu{nost ima
tradicionalna balkanska sodr`ina (tri demoni od `enski pol doa|aat no}e,
najmladata go ima kone~niot zbor, lu|eto gi prislu{kuvaat nivnite razgovori i
sl.).
Posebno vnimanie treba da se posveti na navistina unikatniot obi~aj
za~uvan do dene{ni dni vo s. Pe{tani, bez direktni analogii so drugite
makedonski i ju`noslovenski areali. Stanuva zbor za obi~ajot, koj uslovno bi
mo`el da bide nare~en kol, taka {to pri spomnuvaweto na toj termin (na
primer, na pra{aweto "[to e toa kol, kolot?"), `itelite na seloto
raska`uvaat za kalendarnite obi~ai na Bogojavlenie (vódici), koi tipolo{ki
6
mo`at da né odvedat do rodovskite selski praznici. Terminot kol poedine~no
nikade ve}e ne se sre}ava (spored nas, bi mo`elo da se povrze so slov. leksemi od
tipot: sr.-hr. koleno 'rod, pokolenie', rus. pokolenie)4; logi~nosta i
sodr`inata na obrednite dejstvija potsetuvaat na praznuvaweto na
pokrovitelot na rodot, no ima svoi isklu~itelni osobenosti. Se izvr{uva vo
tri varijanti, bidej}i seloto se deli na tri grupi, praznuvaj}i go ovoj ili drug
svetec. Na takov na~in, vo s. Pe{tani se delat slednite grupi spored
karakteristikite na proslavuvaweto na svetecot: svetatrój~ovci,
svetapétkovci, svetnikólovci, soodvetno na po~ituvaweto na sv. Troica, sv.
Petka, sv. Nikola. Grupata semejstva {to go praznuvaat svetecot se narekuvaat
kol. Vo sekoja grupa ispolnuvaweto na obredot ima svoi osobenosti, pokraj
op{tite (zaedni~kite) svojstva: vo site varijanti praznikot vremenski e
povrzan so Bogojavlenie (Svéti Jóan, vódici), {to ne za~uduva pri op{tata
opredelenost na ovoj den vo makedonskata narodna kulturna tradicija); vo site
varijanti se pravi procesija kon ezeroto i se sveti voda; vo site varijanti
postoi ritual na izbor na kum - stare{ina na rodot, glavno vo tekot na celata
godina, pri {to i samiot proces na izborot ima svoi osobenosti: ili niz
predavawe na predmet osveten vo ezeroto ili niz proces sli~en na gatawe so
prekriena ~inija, kade {to prethodniot kum go stava prstenot ili specijalno
ispe~enito leb (znakot na stare{instvoto vo tekot na godinata) i site prisutni
ma`i od analognite predmeti go odbiraat toj znak; vo site varijanti postoi
obvrzuva~ka trpeza po povod praznikot na preizbraniot kum.
Литература
Агапкина 1999 — Агапкина Т.А. О тодорцах, русалках и прочих навях (мертвецы-
демоны и «нечистые» покойники в весеннем календаре славянских народов) // Studia
mythologica Slavica. 2. Ljubljana, 1999. С. 145-160.
Бjелетић 1999 — Бjелетић М. Кост кости (делови тела као ознаке сродства) // Кодови
словенских култура. Делови тела. Бр. 4. Година 4. Београд, 1999. С. 48-67.
4
So obzir na vtori~nosta na idejata na terminot za del od teloto od i.-e. *kuel -
'se vrti' , 'proizleguva, se ra|a, raste' v. za toa (Bjeleti} 1999 : 57-59)
7
Плотникова 1999 — Додола // Славянские древности. Этнолингвистический словарь. Т.
2. М., 1999. С. 100-103.
Groen 1977 — Groen B.M. A Structural Description of the Macedonian Dialect of Dihovo.
Lisse, 1997.