Merni pretvarači su komponente uređaja koji kvantitativno pretvaraju merenu promenljivu
u formu pogodnu za dalju obradu. Merena promenljiva je fizička veličina, promenljiva stanja procesa ili objekta koja deluje na ulazu u merni pretvarač. Merni pretvarač prima energiju od merene promenljive i proizvodi izlazni signal koji sadrži informaciju o merenoj promenljivoj predstavljenom signalom. Merenje je postupak kojim se određuje vrednost merene promenljive. Ova vrednost predstavlja informaciju o merenoj promenljivoj i iskazuje značenje izlaznog signala. Proces merenja u osnovi obuhvata prenos informacije o stanju upravljanog procesa od jedne do druge komponente uz prenos i utrošak energije. Merni pretvarači mogu se klasifikovati prema promenljivoj koju treba izmeriti. Promenljive mogu da budu: ➢ mehaničke veličine: pomeraj, brzina, broj obrtaja, ubrzanje, debljina sloja, sila, deformacije, vibracije, naprezanje, greške u materijalu, snaga, pritisak, nivo fluida, protok, itd. ➢ hemijske veličine: električna provodljivost elektrolita, pH-faktor (kiselost rastvora), hemijski sastav gasova, itd. ➢ termičke veličine: temperatura, vlažnost, vakuum itd. ➢ ostale fizičke veličine: viskoznost, intezitet svetlosti, intenzitet radioaktivnog zračenja, intenzitet rendgenskog zračenja itd. Prema principu pretvaranja i konstrukciji, merni pretvarači se dele na: ➢ pretvarače neelektričnih u električne veličine, ➢ hidraulične pretvarače i ➢ pneumatske pretvarače. U praksi se najčešće koriste pretvarači neelektričnih u električne veličine. Prema vrsti izlazne veličine, merni pretvarači neelektričnih u električne veličine mogu se podeliti na parametarske i generatorske pretvarače. Parametarski pretvarači su pasivni pretvarači kod kojih se ulazna, neelektrična veličina pretvara u jedan od parametara električnih kola: otpornost R, kapacitivnost C i induktivnost L. Generatorski pretvarači su aktivni pretvarači koji neelektričnu veličinu pretvaraju u elektromotornu silu e ili napon u.