Hrvoje Babić

Zadaća analize filma Good Will Hunting

U filmu pratimo lik Willa Huntinga, adolescenta u 20-oj godini. Njegovo ponašanje je
prouzročeno djelovanjem njegovih roditelja, iz filma doznajemo da je Will siroče kojega je
otac u djetinjstvu zlostavljao što na Willa ostavlja značajne psihološke traume. Takav stil
odgoja u kojemu je zanemarivan od majke, a pogotovo od oca koji ga je svakodnevno
maltretirao i zlostavljao možemo svrstati pod autoritarni stil odgoja. Takav odgoj dovodi do
problema baš koje je Will imao poput agresije, neodlučnosti, uzimanje opojnih stvari i slično.
Mislim da je privrženost sa skrbnicima mogla biti dezorganizirana jer je Will dijete
zlostavljača. Ne osjeća se komforno izvan svoje zone prijatelja, jedino njima vjeruje jer su za
njega spremni sve učiniti. Will nije siguran što želi postići u životu, nema plana za budućnost
iako ima izuzetne sposobnosti. Nesiguran je u sebe i ne želi biti ponovno razočaran stoga
odbacuje sve nove odnose jer ne želi dati njima šansu da oni njega odbace, to je učinio Skylar
tek kada je shvatio što želi krenio je za njom. A prije toga i mnoge psihologe je odbacio sve
dok nije psiholog Sean omekšati i prići njegovoj zoni. Prema Freudu Will se nalazi u
genitalnom stadiju, to je zadnji stadiji prema Freudu, u njemu osoba mora potpuno dostići
socijalnu zrelost i odgovornost što na kraju filma i sam Will uspijeva. Mislim da u
Eriksenovoj podijeli razvoja Will kroz film pripada u dvije skupine. Prvo u petoj fazi, iako
prema godinama ne bih trebao pripadati tamo, Will prolazi kroz krizu identiteta, pokušava
shvatiti što želi u životu, pokušava shvatiti svoje vrline. Druga faza u filmu koju bi ja naveo je
šesta faza, kada se pita je li voljen te odbacuje vezu, nije spreman otvoriti bedeme svoga srca.
Dok bi ga u Piagetovoj podijeli uvrstio pod formalne operacije, on uspijeva apstraktno
razmišljati, uspijeva donositi odluke poput one da ode za Skylar. Willove moralne dileme
kroz film sazrijevaju odnosno on sazrijeva, prestaje biti sebičan i počinje misliti da i on
zapravo može povrijediti ljude kako je i on sam povrijeđen, stoga donosi ispravnu odluku da
krene za djevojkom koju voli, a ne bude uplašen i bježi od odgovornosti prema svima i
svemu. Stoga bih on prema Piagetu bio svrstan u četvrtu fazu odnosno završnu fazu. Dok bi
ga prema Kolbergovoj teoriji smjestio u postkonvecionalnu fazu u šesti stupanj. To bi
potkrijepio primjerom kada odbija posao koji mu je dogovorio profesor i odlučuju da mu je
ljubav važnija od novca. Will prolazi kao većina adolescenata kroz strahove odbijanja i
neuspjeha, boji se da ne će uspjeti u zamislima i stoga ostaje na istom stadiju kakvom i je.
Zbog toga mu se javlja i kriza identiteta. Također boji se pokazati da on može učiniti nešto
kao što se skrivao kada je riješio kompleksne matematičke zadatke iako je to bio izvanredan
uspjeh. Iz toga se vidi da se boji da ga okolina koja nije njemu poznata ne prihvati. Iz svih tih
strahova se razvija kriza identiteta odlučivanja, kriza identiteta osobnosti pa vjerojatno i
prilagodbe. Dvije osobe u filmu unose promjene kod Willa to je djevojka Skylar i psiholog
Sean, oni na njega pozitivno utječu. Syklar ga uči da se ne treba bojati ljubavi, da trebaju
pokušati i da imaju velike šanse u tome. Dok mu psiholog otvara svjetonazor, daje mu na
znanje da jedino sebe treba slušati u odabiru njegova života i onoga što će činiti u njemu.
Također je izuzetno i bitan razgovor Willa i njegova najbolja prijatelja kada mu on govori da
Will ima mogućnosti za učiniti puno više nego što čini i daje mu do znanja da će mu on biti
potpora što u tome trenutku Willu jako treba. Kroz sve to pozitivne osobe koje su se pojavile
u životu Willa, Will uspijeva prijeći sve traume koje su mu nanijeli roditelji i okolina kroz
koju je odrastao, uspijeva riješiti sve probleme i odlučuje izaći iz komforne zone, to samo
govori kako je uspio pobijediti sve probleme i nedaće koje su mu se stvorile.