Bhikhu Parekh

NOVA POLITIKA
IDENTITETA
Politicka nacela za meduovisni svijet

S engleskoga preveo
Marinko Roos
Pogovor
Vladimir Vujcic

I Politicka kultura
nakl.adno-istraZivaCki zavod
ZAGREB, 2008.
 Naslov izvomika
Bhikhu Parekh
A New Politics of Identity
Political Principles for an Interdependent World
© 2008, Palgrave Macmillan

Copyright© hrvatskoga izdanja

Politicka kultura: Zagreb, 2008.
ISBN 978-953-258-026-6

Biblioteka
MINERVA
Urednik
Radule KneZeviC
 Sadrzaj
1. Uvod ............. . ....... ..... ..... . 7
2Pojam identiteta. . . . . 13
Osobni identitet . . . . . . . . . 14
Drustveni identitet . . . . . . . . 19
Pluralnost drustvenih identiteta. 24
Ljudski identitet . . . . . . . 28
Dijalektika identiteta. . . . . 29
3. Politika kolektivnog identiteta . 31
Dvosjekli mac ....... . 32
Suocavanje s opasnostima kolektivnog identiteta 35
Priznavanje i preraspodjela 39
Komplementarnost. . . . 40
Meduovisnost. . . . . . . 44
Bifokalna teorija pravde . 48
4. Nacionalni identitet ..... 51
Vaznost nacionalnog identiteta . 51
Identitet politicke zajednice . 53
Kriza nacionalnog identiteta. 58
Kanada ..... . 62
Njemacka ...... . 64
Zemlje u razvoju . . . 66
Nekoliko primjedaba. 68
5. Multikulturno drustvo i konvergencija identiteta. 71
Asimilacija . . . 73
Integracija. . . . . 75
Moralni ugovor . . 77
Odgovori drustva . 79
Konvergencija identiteta. 84
6. Europski liberalizam i "muslimansko pitanje". 87
Pojava muslimanskog identiteta. 87
Tjeskoba u Europi . . . . . . . 91
Kritika .............. . 94
Pronalazenje mjesta za religiju . 99
Obrana liberalnoga drustva . 102
Islam i multikulturno drustvo 106
Muslimanska mladez . . . . . 108
 6 NOVA POLITIKA IDENTITETA

7. Patologija religijskog identiteta ..... . 114

Doslovno shvacanje svetih tekstova . 115
Fundamentalizam. . . . . . 122
Osobitost fundamentalizma 129
8. Izazovi multikulturnoga svijeta . 132
Sukob civilizacija . . . 132
Kritika ........ . 135
Zauzimanje za dijalog 143
9. Globalizacija i kultura ... 155
Utjecaj globalizacije na kulturu 159
Hegemonija Sjedinjenih Drzava i nacionalna kultura 164
Reguliranje kulturnog uvoza. . . . . 169
10. Nacela globalne etike ......... . 174
Povijesna specificnost globalne etike 174
Osnova globalne etike 178
Jednaka vrijednost ...... . 184
Nacela ............. . 191
11. Morali pristranosti i nepristranosti 194
Posebne povezanosti . . . 194
Pristranost i nepristranost 196
Rjesavanje napetosti . . . 199
12. Gradanstvo u globalno doba. 203
Iskljuciva paradigma . . . 203
Globalno usmjereno gradanstvo . 207
Humanitarna intervencija 213
13. Promicanje demokracije . 219
Sto je demokracija? . . . . 220
Sveopca valjanost . _- . . . 224
Duznost promicanja demokracije 227
Nacini promicanja demokracije 228

Bibliografija. ......................................................................................................... 235

Pogovor (Vladimir Vujcic) ................................................................................. 243

 1.

Uvod

Postoji O!'<:_e sugliisj',Ja o ulazimo u novu fazu l.ifil! .k'<.11.0Yii .s.ti. 4<\ilvaljujuci
e
globalizacijl, kofaf donije!a--;:evolucionarnepromjene na podrucju sredstavapro:.
meta i veza i sirenja kapitalizma, udaljena drustva sve vise se ukljucuju u sustav
' me.stuov.isnosti.1 Suocavaju se Sa(Z;.lJkdni8ki_f!!.P.. -kaosfo"si:i'"i-eguliranje
kretanja kapitala i ljudi, klimatske promjene, zastita okolisa, sirenje bolesti i tero­
rizma. Sva ta pitanja zahtijevaju kolektivnarjesenja. Njihovi su interesi ispreplete­
ni do to like mjere da dogadaji u jednoj zemlji mogu imati duboke posljedice na
druge, tisucama kilometara udaljene..Globalnidometja"V)lffiglasila donosi nam
jasne slike borbi i patnji ljudi u razlicitim dijelovima svijeta. Tako se ukljucujemo u
njihove zivote, postajemo svjesniji nase zajednicke ljudskosti - i sve to zahtijeva
odgovore. Kako se razlicita drustva povezuju, tako se povecava raznolikost unutar
njih i izmedu njih. Moramo pronaci nacine kako se nositi s izazovima sto ih donosi
ta raznolikost, kako na domacem, tako i na medunarodnome planu.
Globalizacija je takoder izazov tradiciona.lnim identitetima - biH oni.etnicki,
.ku[tm:m,.rdigjjski"i}i.lliiflQf,lainCA kako ti kolektivnffdentitetipotpad j;_; pod pri:
tiske, tako ni osobni identitet ne maze ostati stabil .2.. Eremdaje.d.rfava i dalje
vazna za zivote svojih drfavljana, izlozena je pritiscima bez presedana i odozgo i
odozdo. Stoga se sa svoJ:lL trinom_Qostavljaj_l!l!itauja_o.naravil.os110Yi.naciQ!1a.l­
nog identit!'ta, na koji se drfava tradicionalno oslanjala radi odrfavanja svojegje­
dinstva i stabilnosti.,.KulWrne.zaje.dni.G.e sta.lno su u dodiru jedna s drugom i prisi­
ljene su se mijenjati kako bi na to odgovorile; stoga svoje identitete vise ne mogu
odredivati niodrfavati onako kako su to prije cinile. Kao sto se opcenito dogada u
vremenima velikih promjenaJjw:!i.se..okrei!!.I!'!igiji}g!lw..illJlIOnasli.morain» si­
gui:J!.Q.S1,.srnis;,9, st bilpg§!.i nacela za pojedinacni i zajednicki zivot. Buduci da se
/ preda nju postavijafu-novi i p-;;;ekad neobicni zahtjevi te je prisiljena djelovati u
novom povijesnom kontekstu, religija takoder dozivljava vazne promjene te se
suocava skrizom identiteta, papoprima nave, katkada izopacene oblike. Dok se te
i druge promjene zbivaju svuda oko njih te u ustanovama pomocu kojih ljudi
1
0 globalizaciji, v. Benyon i Dunkerley (2000), Scholte (2000) i Berger i Huntington (2002).
2
Tennin "identitet" kako gaja rabim postao je vrlo popularan nako.n Drugoga svjetskog rata. Do sedamdesetih godina
XX. stoljefo nastalaje takva inflacija njegove uporabe da su se Robert Coles i W. J.M. Mackenzie tuZili kako se "toli­
ko izlizao odpretjerane uporabe daje izgubio svaki smisao", tejepostao"najCistijiklise". Navedeno prema:Brubaker i
Cooper (2000, 3. str.) Vee su kasnih 60-ih neki mislilikakoje "terminoloSko stanje posve izmaklo kontroli" (ibid., 37.
str.) Posljednjih je godina uporaba termina znatno rafiniranija, te je ponovno postao aktualan.
8 NOVA POLITIKA IDENTITETA

opcenito sami sebe odreduju, zbunjeni pojedinci stavljeni Su pred veoma tesko pi­
tanje kako organizirati vlastiti zivot te kako odrediti i konstruirati svojeid ntitete.·
Zelimo Ii shvatiti izazove nasega doba i odgovoriti na njih, moramo ponovno·
promislitI o svojim tradicionalnim pretpostavkama, kategorijama, pa cak i samim
pitanjima. Na ovom podrucju, kojem bi ova knjiga zeljela dati skroman doprinos,
ima zanimljivih radova. Znam da je sve sto treba reci vec izreceno, no nije to jos)
svatko rekao! Glavnaje nakana knjige istraziti kako se mijenjjl narav _razlicitih vi-J·'
sta identiteta te politicka nacela koja bi trebala voditi meduljudske odnose, unutar
drustava i izmedu njih. Jedna od glavnih nakana mije pokazati kako bi nasim za­
jednickim problemima trebalo pristupati u duhu ljudske solidamosti, sto pak izis­
kuje ojacavanje i ucvrscivanje nase zajednicke ljudskosti, sto ja nazivam nasim
ljudskim identitetom. Politika identiteta se do sada definirala i vodila na temelju
partikularnih kolektivnih identiteta, poput onih sto se zasnivaju na spolu, etnickoj
iii nacionalnoj pripadnosti. Unatoc vaznosti takvih identiteta, jednako je kljucno
afirmirati sveopci ljudspidentitet, smjestiti posebne identitete u njihove okvire te
se angazirati u necemu sto bih riazvao novom politikom identiteta.
Zauzevsi takvo stajaliste, razlikujem se podjednako od partikularista, koji mis­
le i zive unutar skucena obzora nekoga posebnog identiteta ili identiteta, kojima
daju sredisnje mjesto, i od kozmopolita iii apstraktnih univerzalista, za koje su svi
partikularni identiteti samo tamnice te je stoga jedini cilj vrijedan truda neposre­
dovano jedinstvo pojedinca i covjecanstva kao cjeline. Hegel je blizu istini kada
tvrdi kakosu dva identiteta medusobno u dijalek:tickom odnosu i da se univerzal- ·
nost ne moze dosegnuti jednim skokom, nego se do nje uspinje nizom medufaza.
Kako je Hegel pokazao, svakije identitet nepotpun te stoga treba drugi i ukazuje
na njega kao svoju nuznu nadopunu. Ipak, njegovje duboki uvid iskrivljen apsolu­
tistickom metafizikom i idealistickom spoznajnom teorijom, sto ga vodi do zamis­
ljanja svih identiteta kao dijelova skladne hijerarhicne cjeline. On je stoga tvrdio i
da svi sukobi izmedu identiteta proistjecu samo iznaseg nedovoljnog razumijeva­
nja, a ne iz sirega drustveno-politickoga konteksta unutar kojega su odredeni i
smjesteni; taj je aspekt Karl Marx snazno istaknuo.3
Ljudi pripadaju istodobno opcem i posebnim identitetima. Pripada im zajed­
nicka ljudskost iii opceljudski identitet, ali su takoder istodobno ocevi, majke, si­
novi, kceri, supruznici, a isto tako i pripadnici razlicitih etnickih, kultumih, poli­
tickih i ostalih zajednica. Kao dionici opceljudskog identiteta, svi su moralno rav­
nopravni i postavljaju jedni drugima odredene zahtjeve. Kao nositelji posebnih
identiteta, povezani su s nekim pcijedincima posebnim vezama razlicitoga stupnja.
D_ok su neke o ph v_eza is njima povezani identiteti razmjewo nebitni, 9rugi zau­
zimaju sredisnje mjestJ. Takvi identiteti daju dubinu i smisao zivotima svojih pri­
padnika; pruzaju im takoder osjecaj ukorijenjenosti i pripadanja; zivot bi im bez
njih bio nepodnosljiv.
\
Nas zajednicki ljudski identitet i posebni identiteti te usporedni morali nepris­
tranosti i pristranosti - to su neizbjezne i sredisnje cinjenice nasega zivota, pa ih
treba povezati u suvisao pojmovni okvir. Opceljudski identitet ostaje apstraktan
ako nije ukorijenjen u posebne identitete i njima obogaceri. Posebni identiteti, s
3
V. Hegel (1961 i 1995). Za potpuniju raspravu, v. Parekh (1982, poglavlja 4. i 5.).
 Uvod 9

. druge strane, ne samo sto su ukorijenjeni, nego uopce omoguceni, pothranjivani,

ali i ograniceni nasom zajednickom covjecnoscu. Covjecanstvo nije homogeno;
ljudi nisu tek pojedinacne pojave iii primjerci ljudske vrste. Mi smo Francuzi iii
'Amerikanci, hindusi iii.krscani, majke iii ocevi. Stoga je svatko od nas covjek na
svoj vlastiti, posredovan i jedinstven nacin._A mi smo sve to zato sto imamo od­
redene posebne sposobnosti i potrebe samim time sto smo ljudi. Svoj sveopci iden­
titet mozemo naslutiti ne tako sto apstrahiramo od svakovrsnih razlika medu na­
u
ma, nego mastovitim sp.oznavanjem udaljenih milijunaljudi svakoga njegovoj iii
njezinoj jedinstvenosti. Tako smo mi ljudi bica koja su istodobno slicna i railicita;
bolje receno: slicna upravo po tome sto su razlicita.
Meduovisnost svijeta trazi od nas djelovanje u duhu ljudske solidarnosti i akti­
:' viranje opceljudskog identiteta, No mi smo ujedno i pripadnici razlicitih poli-
f tickih, kulturnih i ostalih zajednica. Buduci da su upravo to bogati izvori moraine
energije, koji nam puno znace, ljudska solidarnost se ne moze zasnivati na pepelu
spaljenih pos bnih identiteta ili na njihovu zanemarivanju. Umjesto toga, valja
postivati te identitete, ali ih treba redefinirati i restrukturirati u svjetlu opceljud­
skog identiteta i dovesti ih u sklad s njime. Opce i pojedinacno tako vise nisu u sup­
rotnosti, vec se dopunjuju. Djelomicnost ili razlicitost je vrednovana, ali ne i parti­
kularizam, koji apsolutizira razlike. Univerzalnost je vrednovana, no ne i univer-
. zalizam, u najmanju ruku ne takav koji se postavlja protivposebnostiiprezire ih.
Takav je pristup, u sirokim crtama, primijenjen i podrobnije razraden u pog­
lavljima koja slijede. Kako bismo izbjegli nesporazume, valja kazati dame ovdje
ne zanimaju uzroci, aki:ei{i1i buduci oblici globalizacije; ne bavim se ni time je Ii
globafizacija nepovratan proces, niti kako ga uporabiti za emancipatorne, a ne za
hegemonske svrhe. Mene zanima istrazivanje prirode globalne meduovisnosti i
pot:i-aga za najboljim nacinima kako odgovoriti na moraine i politicke izazove koje
on.a postavlja.
U drugonie poglavlju analiziram. pojam identiteta' i razlazem tvrdnju kako on
ukljucuje iskazivanje samoga sebe kao posebne vrste osobe te- gdje je to primje­
njivo - u zajednistvu s drugim takvim osobama. Razlazem kako pojedinacni iden­
titet ima tri dimenzije: osobnu, drustvenu i opceljudsku. Prva odreduje pojedinca
kao jedinstvenu osobu, druga kao pripadnika odredene skupine, strukture ili od­
nosa, a trecakao clana opce ljudske zajednice. Te _tri dimenzije su blisko povezane,
sto takoder ispitujem. U trecem samse poglavlju usredotocio nakolektivne identi­
tete, kojisu vazan podskup drustvenih identiteta; ispitujem nacin na koji ih se kon­
struira i osporava. Kolektivni identiteti imaju svoje jake i slabe strane, pa is­
trazujem kako se okoristiti prvima, ll. izbjeci druge. Ti,-3:zeci za sebe priznanje, ko­
lektivni identiteti osporat,aju i nastoje redefinirati prevladavajuce norme koje ih
guraju na rub. S obzirom da politika priznavanja koja iz toga proistjece moze pos­
tati kulturno opsesivna, pristase redistribucije spravom su je podvrgnuli kritici. Is­
trazivsi takve kritike, zakljucio sam da se te dvije politike, kad ih se ispravno shvati,
nadopunjuju jedna drugu.
U cetvrtom poglavlju bavim se nacionalnim identitetom -jednim odnajbitni­
jih ciblikakolektivnogidentiteta. Istrazujem njegovu narav i unutamju logiku, raz­
loge zbog kojih je postao tako vazan dio pojedinacnog identiteta i vrste rasprava
sto ih uzrokuje lead se cini daje ugrozen. Dokazujem da taj identitet nije ni prirod-
 f
10 NOVA POLITIKA IDENTITETA

no dan, niti je predmetom posve slobodna izbora, nego je kriticki konstruiran od

bastinjenih struktura vjerovanja i prakse u svjetlu danasnjih okolnosti i nada za bu­
ducnost. Nacionalni identitet pred multikulturna drustva postavlja teska pitanja.
To je tema 5. poglavlja. Buduci darazlicite vrste kulturne raznolikosti postavljaju
razlicite probleme, u srediste pozornosti sam stavio useljenike - arhetipske stran­
ce - te dokazujem kako njihova uspjesna "integracija" zahtijeva prikladno redefi"
niranje kako njihova vlastitoga, tako i identiteta drustva zemlje primateljice.,Sob­
zirom da vecina suvremenih drustava, osobito u Europi, sebe tradicionalno od­
reduju kao nacionalne drzave, ona se osjecaju ugrozenima (na nacin kakvoga ne-
. ma u SAD) dubokom razli itoscu, napose onom koju donose useljenici muslima­
ni. U sestome poglavlju govorim o tome kako se moze nositis takvim problemima.
Razlazem kako Europljani imaju razloga biti zabrinuti zbog duboko otudene, ma­
le, ali znacajne skupine muslimanske mladezi, no vecina njihovoga muslimansko­
ga stanovnistva prilicno se dobro prilagodila:
U gotovo svim suvremenim drustvima religija zauzima znacajno mjesto. Su­
ocenis golemim promjenama u nacinuzivota i u strahu od gubitka identiteta, veli­
ke skupine ljudi-kako zapadnim, tako i u ne-zapadnim drustvima -,okrecu se reli­
giji kako bi im pruzila moralnu stabilnost. Ovaj je proces poprimio osobito ostre
obrise u nekim (makar nikako svim) muslimanskim drustvima, napose onima gdje
je svjetovna kultura slaba te politicke i gospodarske ustanove slabo razvijene. Ta­
mo se od religije ocekuje da igra ulogu svjetovne ideologije, koja bi trebala preob­
likovati drustvo. U sedmom sam poglavlju pokazao zasto se to zbiva te s kakvim
katastrofalnim posljedicama. ·
\Kultuma raznolikost na svjetskoj razini moze postati izvorom ostrih sukoba
ako je se ne shvati pravilno i ne poveze sa sirim gospodarskim, politickim i ostalim
cimbenicima. Samuel Huntington (1996) tvrdi kako Islam mrzi moc i vrijednosti
Zapada, paje sukob izmedu toga dvoga neizbjezan. U osmome poglavlju kriticki
propitujem to glediste te dokazujem da je ono posve pogresno. Dijalog medu
drustvima na ekonomskoj, polhickoj i cfrugim razinamajedinije nacin iz!azenja na
kraj sasukobima medu njima. No dijalog nije lagan, ima svoja ogranicenja; oceki­
vati od njega vise nego sto se zaista moze postici znaci ici u susret razocaranjima.
Stvarajuci preduvjete za dijalog, trebamo razviti nacine za suzbijanje i nadzor nad
sukobima koji bi ipak mogli izbiti.
U 9. poglavlju sam se podrobnije pozabavio ucincima globalizacije na lokalne
kulture. Odbacujem dva suprotna pogleda. Prema prvome, globalizacija dovodi
do homogenizacije i cak do amerikanizacije, a prema drugome, do otpora i stoga
do fragmentacije. Opcenito govoreci, kulturne zajednice vrlo su zilave i snalazlji­
ve, s izvanjskim se utjecajima bbre tako sto se prestrojavaju. Neki se od vremena
dovremena uspanice iokrenu se samima sebi, no cak i takvi, svjesno ili nesvjesno,
apsorbirajumnoge globa!ne utjecaje, djelomice jer je to uvjet opstanka, a djelomi­
ce zbog njihove unutarnje privlacnosti. Konacni ishod nije ni homogenizacija niti
fragmentacija, nego jestvar znatno slozenija -nesto poput razgovora medu govor­
nicima razlicitih jezika, koji ipak dijele dio rjecnika, pa rado nailaze na male, ali
sve vece jasne ulomke u velikoj nerazumljivoj kakofoniji.
U preostalim poglavljima (10.-13.) sire sam bacio mrezu, tese bavim cudored­
nim i politickim pitanjima sto ih postavlja globalna meduovisnost. Buduci da se
 Uvod 11
namecepotreba za zajednickim djelovanjem, kojebar djelomice uvazava i tude in­
terese, kao vodic nam treba globalna etika, koja ce voditi nas izbor i oblike odnosa.
Raspravljam o prirodi, temelju i sadrzajima takve etike u lO poglavlju. K.ako nasa
zajednicka ljudskost nije odvojiva od posebnih odnosa koje imamo s nekim poje­
dincima i zajednicama, nastaje napetost izmedu njihovih zahtjeva i opceljudskih
zahtjeva - izmedu moraia pristranosti i nepristranosti. Jedanaesto poglavije is-
. trazuje tu napetost inacine kako je ubiaziti. Dvanaesto se poglavlje ba:vi politickim
implikacijama pogleda sto sam ih izlozio u dvama prethodnimpoglavijima. Tu se
zauzimam za globaino usmjereno gradanstvo, pokazujU:ci kakobismo trebali teziti
ravnotezi izmedu potrazivanja nasih sugradana i onih sirega ljudskog roda. Raz­
lazem kako duznosti prema drugim ljudima u nekim siucajevima mogu uldjucivati
i humanitamu vojnu intervenciju. To postavija siozeno pitanje imamo Ii duznost ·
promicati demokraciju u izrazito represivnim drustvima. U posljednjem pogiavlju
raziazein kako imamo takvu duznost, ako su ispunjeni odredeni preduvjeti. Bu­
duci da to poglavije podcrtava osnovne teze knjige, bilo je to dobro mjesto gdje je
valjalo zavrsiti iii, kako bi optimisti rekli, "zakljuciti".
Korisno bi bilo dodati nekoliko rijeci o opcoj orijentaciji knjige. Dugo vec·
smatra:in da je za filozofiju vrlo korisno blisko upoznavanje s predmetom .4 Moral­
na filozofija bi bila neusporedivo siromasnija, nedostajale bijoj unutarnje provje­
re, a mozda ne bi mogla ni postojati, kad se moralni filozofi ne bi redovito suocava­
li s moralnim dvojbama, cinili moralne odluke te znali sto to znaci moralno djeio­
vati. To se isto toliko moze primijeniti i na politicku filozofiju; mozda cak i vise, jer
svi smo mi gradani: giasujemo na izborima, citamo novine, misiimo kako poznaje­
mo politicki zivot onoiiko dobro koiiko bismo trebali, makar je on u stvarnosti
cesto dosta kompliciran. Aktivisti iii borci protiv nepravde imaju svojih slijepih
pjega, no oni otkriv ju aspekte politickoga zivota i shvacaju siozene mehanizme
moci i dominacije onako kako to drugi ne cine.
Ovu sam knjigu poceo pisati kad sam imenovan za clana Doma lordova te u
njojima tragova toga konteksta. Poceo sam se pitati cime poiiticka fiJozofija moze
doprinijeti razumijevanju i vodenju politickoga zivota te koje sam uvide i vjestine
(ako ih uopce ima) ja doprinio raspravama o velikim pitanjima danasnjice, a da ih
drugi vec prije nisu imali. Toga sam postao prilicno nagio svjestan tijekom razgo­
vora s vise istaknutih javnih osoba u Britaniji i inozemstvu. Rekli su mi kako
ocekuju od politickih filozofa da budu "promisijene i promisljajuce osobe" koje
"govore nestovazno o svijetu", no opcenito su nalazili kako se oni zapravo zanima­
ju tekjedanza drugoga ili za "apstraktnai trivijaina" pitanja. Iz pisanjafilozofama­
Io su naucili o tome kako bi se trebaio nositi s jadnim stanjem u kojemu se naiazi
svijet te kako pristupad tako ozbiljnim pitanjima kao sto je trebii.li, ili ne treba kre­
nuti u rat da bi se tiranina oborilo s viasti; treba Ii od svojih sugradana traziti odri­
canje kako bi se ublazili siromastvo i nepravda u drugim dijelovima svijeta; kako·
odgovoriti "teroristima";treba Ii reiigiji dati istaknutu ulogu u javnosti; moraju Ii se
postivati zahtjevi svih identitetnih slmpina; treba Ii, i ako da, kako promicati sto
vecu ravn9pravnost unutar drustava i izmedu njih. Moj je uobicajeni odgovor gia­
sio da politicki filozofi ne odgovaraju njihovom Iaskavom.opisu, jer im je posao ra-
i
4
'
V. Parekh (1981 i 2000b).
 I
•
12 NOVAPOLITIKAIDENTITETA

zumijevati svijet, a ne propisivati nitipropovijedati, te da nisu osobito strucni u rje­

savanju prakticnih politickih pitanja. No, takav ih se odgovor obicno ne bi previse
dojmio. Ako razumijevanje ne vodi prosvjecivanju i ne daje bar neki koristan opci
pogled na politicki zivot, ondaje to,prema misljenjujavnih djelatnika, "ja!ov, bes-
mislen i egocentrican" posao. ·
Nisu upravu, no ipak postavljaju bitno pitanje o prirodi i svrsi politicke filozofi­
je. Makar ovo nije mjesto za dulji odgovor, misljenja sam kako se politickafilozofi­
ja, premda ima v!astitu intelektua!nu i mora!ntJ. disciplinu i nacin rada, treba bars
vremena navrijeme odmjeriti s konkretnim pitanjima. To uopce ne znaci kako tre­
bavoditi svijet, nitinametljivo tumaciti dnevna zbivanja iz dana u dan. Ako je poli­
ticka filozofija ikada gajila takve ambicije, onda bije to samo izvrgnulo pods(nije­
hu. Ipak, ona moze i mora znacajno doprinijeti politickomzivotu razjasnjavat,iem
pitanja, analizbmjezika kojim su oblikovana, izlaganjem manjkavog dokazivanja i
nudenjem boljega, ispitivanjem i kritiziranjem politickih nacela na temelju kojih
politicari odlucuju i ujavnosti brane svoje odluke te artikuliranjem povijesno rele­
vantne i ostvarive vizije dobroga drustva. Izazov koji je pred njom jest ka!co se uh­
vatiti u kostac svelikim suvremenim pitanjima, a da se ne izda vlastiti intelektua!ni
integritet i strogost.
Ova je knjiga pokusaj izrade zemljovida ovoga do sada nepoznatog podrucja.
Pisanaje tako da dode namjesto gdje se spajaju vita contemplativa (misaonizivot) i
vita activa (djelatni zivot). Citateljstvo kojemu je namijenjena cine podjednako
kolege poiitickifilozofii osobe koje zanima politika. Ocita opasnost je daceknjiga
upasti u procijep te nece zadovoljiti nrjednu ni drugu stranu, a i dace previse nagi­
njaf:f na jednu stranu, pace zanimati samo jedne, a otjerati druge. Ipak, nadam se
daje uglavnom postignuta ravnoteza. No cak i ako nije, nadam se dace potaknuti
bolje umove na istrazivanje kako se va!!,J. baviti politickom filozofijom kako b.i ona
zadovoljava!a obje svoje jednako vazne polovice. Tako politika ne bila tekdobav­
ljacica sirovina, nego bi i sudjelova!a u oblikovanju prikladna nacina za fi!ozofira­
nje o njoj.5

5
Cestaje pogresna tendencija definiranja filozofije na odredeni naCin, Sto se ohda mehaniCki primjenjuje na sve Sto se
zbiva s predmetom_proutav:a1:ja. Kako je _rekap Aristotel, naCin filozofrranja treba biti prikladan predmetu is i"aZiva­
nja, inaCe ga iskrivljllje. Railika izmedu teoretske filozofije (metafizike) i prakliCnefilozofije (e ike i politikej dobro
je poznata. Ono Sto je manje poznato jest strukturalna razlika izmedu etike i politik.e, tj. nacin na koji_Aristotel ras- .·•;•
pravlja o Cudorednom i politiCkom Zivotu.
 2.

Pojam identiteta

Pitanje identiteta pojavljuje se u razlicitim kontekstima, a svaki je proizveo bo­

gatu tradiciju diskursa.1 Mogli bismo se zapitati: jesam Ii ista osoba danas kao sto
sam bio prije pedeset godina; odnosi Ii se prica o mojem zivotu od rodenja do da­
nas na istu osobu te, ako je tako, u cemu se sastoji ta istovjetnost. Mogli bismo se
jednako tako upitati jesmo Ii iste osobe kad nastupamo u razlicitim ulogama. Kako
se moze reci da sve te razlicite uloge pripadaju istom pojedincu i na cemu se teme­
lji to sto je isto. Mogli bismo se pitati ijesmo Ii ista viseod beskonacnogtoka raspo­
lozenja, sjecimja, osjecaja i misli pa, ako nismo, sto to onda drzi sve to skupa zajed­
no i sto to cini bas nasim. Mozemo si postaviti ipitanje sto nas individualizira, defi­
nira i cini razlicitima od ostalih ljudi, od cega i po cemu smo bas ta osobakojajes­
mo, a ne neka druga. Makar su sva ta pitanja medusobno povezana, ona naglasa­
vaju fazlicite vidove identiteta i promatraju identitet iz razlicitih kutova. U ovome
poglavlju i do kraja knjige raspravljat cu o identitetu u posljednjem spomenutom
smislu.2
Identitet neke stvari sastoji se u svojstvima koja je tvore tako da je odreduju
n
k_ao tu stvar iii tu vrstu stvari, a neku drugu, te je razlikuju od svega ostaloga. No,
samo ukazivati na razlike nije dovoljno, jer se svaka stvar razlikuje od svega osta­
log na bezbroj nacina, a sve se tone moze ni treba imenovati niti razvrstavati. Jos
bitnije: razlike mogu bitinebitne, tako da nam zapravo ne govore nista o predmetu
pred nama. Moramo tragati dublje i pronaci znacajna, konstitutivna svojstva- tak-·
va koja odreduju identitet i objasnjavaju ostala svojstva te bez kojih predmet o ko­
jemu je rijec ne bi bio to sto jest. Cinjenica, primjerice, da su moderne drzave za
razllku od svojih prethodnica, velike, zahtijevaju putovnice i vize te imaju vlastite
1 . .
Za bogatu povijest raz?_olil:ih UJJoryba te!mina v.Gleason !983). V.:•k;>der Brubakeri Cooper (2000).c ,'':iErik
Erikson, vodeCI teoreticar 1dent1teta, sluzi termmom u razhc1tim znacenpma. Ponekad to za nJega znac10s1eca11stov­
jetnostiilijedinstva osobnosti, dok u drugim slucajevima uzima termin·u znaCenju vjerodostojnosti.OsjeCaj identiteta
je postignut kad se Covjek najdublje i najjafo.osjeCa Ziv i djelatan, pa mu "unutamji glas govoi-i: 'Ova sam onaj pravi .
ja."' Nadrugim opetmjestimaizjednaCavaidentitets 11povrijedenom sarnosvijeSCu". V. Erikson (1968; str.15., 50., 246.
j 300.) V. takoder Friedman (1999, str. 226.i318.-319.) Za vrijednu raspravu o izvorim_a irazvoju suvremenoga govora
o identitetu, v. Clanak Elija Zarentskog u: Craig Calhoun (1994).
2 '
.Amelie Rorty (1976, str.2.) je ovo dobro formuiirB.Ja: '1Kakve zna afke bitno i ntificii-aju 0sobu kao baS tu osobu koja
jest, u smislu da bi ona, ako bi se te znaCajke promijenile, bila zn aJn d ga I}a osoba, makar se joS moZe razlikovati i
prepoznati kao ta osob'a?" V. ta:koder Taylo'r (1989, str. 27.), k0JI nud1 bogat.IJ1, vrlo dobar opis osobndg identiteta, na
koji se ja oslanjam: "Maj je,-identitet odreden Obvezujuc.im odl a.ma -identi acijama koje prllZaju okvir iii obzor
, unutar kojega mogu, ad shicaja do sluCaja, utvrditi Sta je dobro, sto JeVTIJedn , sto treba uciniti, s Ci.me se s18Zem, a Ce­
muse protivim. Drugiin nJecima, to je obzor unutar kojega sam kadar zauZIIllati stajali§ta." -
;,
I
14 NOVAPOLITIKAIDENTITETA
zastave i himne, ne govori nam sa)lla po sebi zasto je rijec o novim, razlicitim poli­
tickim tvorevinama. Njihov identitet pociva u medupovezanim svojstvima, kao sto
su: teritorijalnost, suverenost, homogen pravni prostor i apstrahiranje pqlitickih
odnosa od ostalih drustvenih odnosa. To je ono sto ih razlikuje od prijasnjih poli­
tickih jedinica i cini ih povijesno jedinstvenima.
· Moze se istrazivati identitet bilo cega- bio to kapitalizam, zapadna civilizacija,
modernost, sveuciliste, liberalizam, krscanstvo. U svakom cemo se slucaju pitati
sto to cini to sto ispitujemo timesto jest, cini gaposebnimi razlikuje ga od svega os­
taloga. Isti je slucaj s identitetom ljudi. Bitna je ipak razlika to sto su ljudi akteri ko­
ji posjeduju samosvijest i mogucnost samoodredenja, sto znaci da su kadri raz­
misljati o tome tko su i odlucivati o tome sto zele od sebe naciniti. Istraziti pojedin­
cev identitet znaci upitati se sto ga cini tom osobom koja jest, kako on sagledava sa­
ma sebe i svijet i kako se odnosi spram sebei svijeta. Na kraju, pitamo se zasto je re­
zultat da je on bas taj, bas ta osoba, a ne netko drugi. Nije svaka razlikovna crta .
konstitutivni dio njegova identiteta, nego samo one koju su njegov neodvojivi dio,
do kojihmuje najvise stalo; samo one koje, kad bi se uklonile, to vise ne bi bio isti
covjek. Identitet ukljucuje tumacenje i prosudbu; ne moze se odrediti pukim is­
kustvenim opisom. Moze se i prevariti u prosudbi o tome sto cini vlastiti identitet
iii identitet druge osobe.
Identitet pojedinca je trodimenzionalan; drugacije receno, ima tri neodvojive
sastavnice. Radi jednostavnije analize, te izlazuci se opasnosti od postvarenja,
nazvat cu ih trima povezanim, ali drugacijim identitetima. Ljudi su jedinstveni po-.
jedinci, sredista samosvijesti; imaju razlicita tijela; razlicite zivotopise; neuklonjivi
unuiarnji zivot i osjecaj sebe iii subjektivnost. To cu nazvati osobni identitet. Dru­
go, ljudi sil ukljuceni u drustvo - pripadnici su razlicitih etnickih, vjerskih, kultur­
nih, profesionalnih, nacionalnih ·i drugih skupina te su s drugim ljudin1a povezani
na bezbrojne formalne i neformalne nacine. Sarni sebe odreduju i razlikuju te ih i
drugi odreduju i razlikuju na temelju jedne iii vise od navedenih pripadnosti. To cu
zvati drustveni identitet. Trece, ljudi pripadaju - i znaju da pripadaju :_ posebnoj
vrsti, pa sami sebe odreduju i odlucujukako bi trebali zivjeti i ponasati sekao ljudi.
Kako cu poslije pokazati, te su tri dimenzije isprepletene i i neodvojive; svaka od
njih pretpostavlja ostale dvije i ima smisla samo u meduodnosu s njima; sve njih tri
zajedno sastavnice su onoga sto cu nazivati individualni identitet iii ukupni identi­
tet covjeka pojedinca. No, razlikuju se po svojoj naravi, pojavljuju se na razlicite
nacine te ih se stoga moze i treba razlucivati da bismo suzbili danas siroko prosire­
nu teznju k izjednacavanju individualnoga identiteta s jednim od triju, obicno s
osobnim iii drustvenim identitetom. .

Osobni identitet

Dok odrastaju, ljude oblikuju bezbrojni hotimicni i nehoticni utjecaji. Obitelj,

skola, kultura, klasa, vjeroispovijed i drustvo u najsirem smislu formiraju ih na bd­
redene nacine. Ljudi su takoder iz!ozeni utjecajima vlastitih osobnih iskustava,
sluzbenih i nesluzbenih susreta s drugim ljudima, primjedaba sto ih slucajno nacu­
ju, dogadaja kojima su bili svjedoci, knjiga koje su procitali, filmova koje su gledali,
 Pojam identiteta 15
. i tako dalje. Sve nabrojeno ostavlja duboke tragove na ljudima i daje oblik njihovu
identitetu.
Odrastajuci, lj di nastoje sami sebe razumjeti i dati sebi smisao. Razmisljaju o
svojim uvjerenjima, vrijednostima, pristupu zivotu, svojstvima karaktera; nesto im
se od toga svida, a nesto ne. Dogada se da zakljuce kako imaju svakojake nerazbo­
rite predrasude iii da su neke od vrijednosti i uvjerenja koje imaju o svijetu pog­
resno utemeljeni; tada se daju na pothvat prevladavanja takvih pogresaka, prema
vlastitu shvacanju. Vjerovanjai vrijednosti pomocu kojih se odred'uju iii identifici­
raju kao odredena vrsta osobe cine njihov osobni identitet. Na taj nacin ljudi arti-
. kuliraju koncepciju samih sebe iii svoje temeljno usmjerenje; tako se stvara okvir
unutar kojega covjek sagledava sama sebe i svijet. Samorazumijevanjei promislja­
nje samoga sebe ne zbiva se u drustveno praznu prostoru. Naprotiv, odvija se na
pozadini izbora mogucnosti, zivotnih ideala, misaonih oblika te intelektualnih i
moralnih izvora koji su dostupni u drustvu kojemu pripada taj pojedinac. Stovise,
sve to strukturira covjekovo razmisljanje o samome sebi i njegovo samorazumije­
vanje. U tradicionalnim drustvima, pojedinca manje iii vise potpuno odreduje nje­
gov iii njezin drustveni polozaj, a osobni identitet, makar postoji u obliku pukih zi­
votopisnih cinjenica, nije drustveno vrednovan niti muse daje maha. U moder-
nom drustvu nije tako i na to cu se usredotociti. 3 '

Premda drugi ljudi olaksavaju njegovo oblikovanje, osobni je identitet u mo­

dernom drustvu individualno postignuce.4 Nacelno je dostupan svima, no neki
ga ne uspijevaju postici, bilo zbog loseg odgoja, neprimjerena iii zbrkana samo­
razumijevanja, pomanjkanja kritickog samopromisljanja, iii pak zbog straha ili
odbojnosti prema uvrijezenim preferencijama i stabilnom identitetu sto ih poti­
ce potrosacko drustvo. Takav covjek, zapravo, nije nitko odreden. Takvi ljudi su
razlicite osobe ovisno u kojem su raspolozenju; plutaju kroz zivot bezjasna osje­
caja tko su i sto zele naciniti od sebe. Kako kaze poslovica: Tko ne gada, nece ni
promasiti. Zelimo Ii rastegnuti doseg pojma i ako volimo paradokse, mozemo
kazati kaka je identitet takvih ljudi neposjedovanje osabnog identiteta. Osobni
identitet nije posjed kaji se, kad gase jednom dosegne, maze pasivna uzivati. On
se izrazava i ostajevitalan sama dak se iskazuje i patvrduje prikladnim izbarima i
djelima. To nikada nije gotov proizvod. Nova iskustva, navi uvidi u samoga sebe,
drustvene promjene, izlozenost drugacijim svjetonazarima i dubako samapro-·
misljanje-sve to maze atkriti proturjecnasti i ogranicenja te vaditi reviziji asob­
nag identitet"a.
Identitet ukljucuje izbar u smislu sta razmisljamo i adlucujemo zelimo Ii sami
sebe. definirati i);elimo Ii pastati avakva. iii onakva vrsta asobe. Nismo adredeni
svojom drustveriam sred{nom; kadri smoa njoj kriticki promisljati, a katkad je cak
i adbaciti. No, ne treba zanemarivati. granice izbora, niti ga adredivati tako siroka
3
Giddens (1991, str. 52. i dalje) pokazuje kako je modemitet tijesno povezan s razvojem refleksivnoga konstruiranja
sebe.
4
Giddens (1991) dajevrijedan uvid u to kako se ono Sto zovemo samoidentitetom ili osjefajemsama sebe pojavilo teku
, mode'in6 doba. Erikson dobro obja:Snjava ·od Cega se sastoji ovo postignuCe: "Moram primijetiti kakome pomodno iz­
jednaCavanje ( } termina 'identitet' s pitanjem 'Tko samja?' Cinipom lonestrpljivhn. Ni_tko n·e postavlja: takvo pita­
nje, osimu morbidnom stanju, ili,u stanju stvaralaCkoga sukoba sa sam1m sobom. Pravo b1 pitarije'bilo: 'Sto Z:elim uCi­
niti od sebe j s Cime moram raditi?"'-(Erikson 1968, str. 314.)
16 NOVA POLITIKA IDENTITETA

da gubi svaku odredenost, da nista nije nemoguce.5 Neki identiteti m9i a neuk- .
ljucuju izbor, kao sto se danas uglavnom opcenito drzi daje slucaj s h fuoseksua­
lizmom, gdje covjeka neodoljivo privlace osobe istoga spola, sto se jednostavno
prihvaca kao cinjenica. Cak i kadje ukljucen izbor, on moze biti iznutra ograni en
na nacin kojega covjek nije posve svjestan, sto pak ozbiljno umanjuje izbor.ino­
gucnosti koje razmatramo. Katkada smatramo kako je besmisleno provesti citav
zivot boreci se protiv nekih svojih nepozeljnih, ali duboko ukorijenjenih teznji, ne-
.go se boljepomiriti s njima. Ili na snazno privlaci odredeni niz raqnjii1i nacin zivo"
ta, pa se onda prepustamo takvoj "umitarnjoj zudnji" ili "pb zivu".6 . ·
· f.l

Ponekad osoba cak otkrije da nije ono sto je mislila da jest; takvo se sto zbiva
kada dugo potiskivani ili zaboravljeni vidovi osobe neocekivano izbiju u prvi plan.
Tom Hayden, posve asimiliran americki Irac, knjizevnik i aktivist, pripovijeda svo­
je iskustvo, koje nije neuobicajeno. Gledajuci afroamericke (crnacke) borce za
gradanska prava kako stupaju ulicama u povorci pjevajuci We shall overcome ("Mi
cemo nadvladati" -poznata americka prosvjedna i buntovnicka pjesma), dogodilo
muse "otkrivenje": neobicno snazno je osjetio daje "zaista Irac,iznutra Irac". Osje­
tio je "prazninu u dusi sto juje prouzroci!a asimilacija", pa je pozelio opet steci svoj
"irski iderititet", spasivsi ga od "nasilnog zaborava".7 Mnogi australski domoroci
koje su dali na usvajanje bijelim parovima te su odrasli smatrajuci se bijelcima, go­
vore o "iznenadnom" i1i "traumaticnom otkricu samoga sebe". To je osjecaj pre­
poznavanja i identifikacije, koji se dogodio kad su se nasli Iicem u Hee s domoro­
dackim nacinom zivota, glazbom ili obredima. Na ponesto drugacijoj razini, mi svi
izgradujemo jednu vrstu karaktera putem izbora koje cinimo. Dok izabiremo, mo­
gucnosti buducih izbora se smanjuju, te nam se neke stvari nikada nece ukazati
kad'prihvatljive iii uopce moguce alternative. Spinoza je istaknuo ovaj paradoks
izbora primijetivsi kako, da bi se imao dobro razvijen karakter, treba ukorijeniti
svoj identitet u izvjesnim obvezama i vrijednostima kod kojih covjek ima tek mini­
malan izbor na bilo kakav moralno znacajan nacin. Kada me riloj student ne ubije
2:ato sto sam ga srusio na ispitu, bilo bi zaista cudno ustvrditi kako je mogao i_zabra­
ti dame ubije, alije odlucio tone uciniti. Misao mu ili uopce nije pala napamet, bi­
lo kao formalna mogucnost ili kao rnastarija, ili je- ako mu je to ipak palo mi um -
pomislio kako je za nekoga poput njega previse smijesno ili previse ludo uopce
razmisljati o tako necemu.
Sigmund Freud osvjetljava iz drukcijega kuta mogucnost i ogranicenja izbora
tijekom oblikovanja identiteta.8 On kaze kako se "posve otudiood vjere svojih ota­
ca", nije dijelio s njima ni njihove nacionalisticke ideale, ni duboke nesigurnosti,
5
Aristotelovo tuqiaGenje odluke (izbora) istiCe taj _CiP'}benik, 11On0 Sto j i:zabrano jes-i: neSto Sto j,eu naSOj moci, Sto smo
nakori. J)remiSlja·nja poZeljeli. Izbtr, prema tome, mora biti namjernaZelja za neCimSto je u naSoj mo6i." (Nikomahova
etika, ID., 3.113. a9) Za Aristotela, svaki izbor ukljuCuje premiSljanje, pa je u tom smislu razumski. No, premisljanje
moZe biti neprimjereno iii povrSllo; stoga razumski izbor ne mora biti i razborit.
6
Maslow (1971,' str. 295. i dalje). On drii kako su neke "odluke" iii 11izbori" posljedica "unutarnje nUZilosti" iii "prisile't,
pa ihje bolje iskazati kao 1Ja trebam" i1i 'Ja moram" nego kao 1Ja hoCu" ili 'ja Ze lim 11 .
7
Hayden (2001).
8
V. njegov predgovor hebrejskom.izdanju 11To tema i tabua", navedeno prema: Fay.(1993; str. 211.-212.)_V. takoder tekst
Freudova obracanja DruStvuB'nai B'rith u BeCu 1926. - navedeno prema: Erikson_(19(?8, str.:20.) On takoder govori o
"sigurnoj privatnosti zajednicke mentalne konstrukcije", o zajedniStvu poznatu samo_onima koji u njemu sudjeluju.
 Pojam identiteta 17
bio je kritican prema mnogim njihovim vjerovanjima i obicajima; zakljucno, sebe
uopce nije drzao Zidovom. No, kad je razmislio o samome sebi, otkrio je da jc u
"svojoj naravi, svojoj srzi-Zidov". U ovo ulaze "mnoge mracne emocionalne sile...
a takoder ijasna svijest o unutarnjem identitetu" (die klare Bewussheit der inneren
Identitat). Malo je sto mogao poduzeti u tom smislu, osim prihvatiti svoje zidovstvo
kao sastavni dio sebe. Prepoznao je dva vazna svojstva kojaje pripisao svojemu zi­
dovskom podrijetlu: slobodu od mnogih predrasuda koje ogranicavaju druge u
sluzeitju svojim intelektom, te spremnost na neslagarije s vecinom. Nije htio reci
da ne-Zidovi ne posjeduju ta svojstva, nego da je u njegovu slucaju zidovski odgoj
bio njihov izvor. Priznao je kako bi ih mogao promijeniti ako bi se jako potrudio,
makar samo do odredene, strogo odredene granice. No, kako kaze, "nije imao ze­
lje" tako postupiti, uglavnom stoga sto su to vrijedna svojstva. Njegov slucaj istice
situacije gdje je rijec o promisljenom pristanku, a ne o izboru.
Osobni identitet igra nenadomjestivu ulogu u ljudskome zivotu.9 Djeluj.e po­
put intelektualnog i moralnoga kompasa, vodi covjekove odluke i djela te ih cini
uskladenima i dosljednima. Omogucuje osobi planiranje i strukturiranje vlastitog
zivota, daje joj smjer i osigurava da covjek ne bude tek odraz ocekivanja drugih ni
igracka unutarnjih iiivanjskih sila. Osobni identitet daje norme prema kojima cov­
jek prosuduje sama sebe; onje temelj integriteta osobe. Zahvaljujucinjemu, oso­
ba nine sanja o tome da ucini neke stvari, iii ako to vec cini, ondaje to sdubokim
osjecajem nelagode. On pokazuje kako ce se netko vjerojatno drzati u odredenim
situacijama, sto ce netkovoljeti, a sto mrziti (usp. sv. Augustina, toganajpouzdani­
jegpokazatelja identiteta), te kako ce netko najvjerojatnijeopcenito voditi svoj zi­
vot. OM!uke i postupci pojedinca su njegovi vlastiti, ne samo u biografskom smislu,
da ihje netko ucinio i to je cinjenica, nego i u dubljem smislu da izviru iz te osobe i
pokazuju kakvaje vrsta osobe taj pojedinac. "Ja" koje odlucuje nije neko prazno i
formalno "ja", nego "ja" koje ima odreden sadrzaj i znacaj. Stoga se covjek za te od­
luke osjeca odgovomim - ne samo uzrocno-posljedicno, nego i moralno iii, bolje
receno, ontoloski.
Osobni identitet je izvor takvih snaznih osjecaja, koji vode djelovanje, kao sto
su ponos, sram, nelagoda i krivica; tijesno je povezan s pojedincevim osjecajem
vlastitevrijednosti. Covjek misli da, zato sto je ovakva ili onakva osoba, treba ili ne
treba ciniti odredene stvari; stoga se njegovo samopostovanje pojacava ili smanju­
je kad ih cini, odnosno, ne cini. Ono sto je ispravno ne cinimo samo zato sto tako
treba, nego zato sto volimo ciniti ono sto je ispravno; na taj nacin svaki od nas izra­
zava svoju osobu. Identitet tako daje motivaciju, te je izvor moralne snage. Covje­
ku dajeglediste skojega promatra svoju proslost i konstruira smisaonu pripovijest
.. o svow zivotu. Makarje p.acelno podlozan reviziji, identitet mora biti razmjerno
stabilan. Uzevsi u obzirujedinjavajucu ulogu koju igra u ljudskomzivotu, nuzno je
jedinstven, premda ne i monolitan. Pojedinac koji posjeduje nekoliko osobnih
identiteta iii koji zeli bitivise razlicitih vrsta osoba u isto vrijeme, zapravo nije jed­
na osoba, vec nekoliko njih. To je stoga sto je vecina nas - ili mozda cak i svi -
"mnostvo", kako bi rekao Walt Whitman, te se tako moje "ja" sastoji od nekoliko
nespojenih dijelova, dok nastojim u svoj zivot unijeti sto vise red a i sklada tako sto
sam odlucio pripadati odredenoj vrsti ljudi..
9
Za vrijednu raspravu o toj temi v. Appiah (2005).
18 NOVA POLITIKA IDENTITETA

. Ljudsko "ja" je golemi kontirtent, koji nastanjuju svakovrsne zudnje, sjecanja,

strahovi, tjeskobe, fobije, kompleksi, osjecaji i strasti prikupljeni tijekom zivota te
osobe. Neki od njih su advise duboki cak i ia najstroze samoispitivanje, teJh ili
uopce nismo svjesni, iii ih mozemo uhvatiti samo djelomice i samo na tren. Cesto
sami sebe uhvatimo kako govorimo, cinimo, osjecamo, zelimo i sanjamo stvari ko­
je nas same iznenaduju; zaskoce nas nezamislive misli, strahovi i tjeskobe; ne mo­
zemo ih predvidjeti, pa se zato ne mozemo ni cuvati njihova utjecaja. Nase ''.ia" na­
dilazi nase samorazumijevanje. Ono pak nije uvijek uskladeno i dosljedno niti pos­
ve jasno; samorazumijevanje je cesto vise od svoje artikulacije. Buduci da je _sa­
moodredenje ili koncepcija samoga sebe ukorijenjena u nuzno ogranicenu sru;no­
razumijevanju, ono je uvijek donekle nedoreceno i osjetljivo na destabilizirajuce
ucinke neocekivanih utjecaja. Drzeci se koncepcije samoga sebe, moramo je biti
spremni ponovno razmotriti. Ljudi koji zamtzavaju vlastiti identitet i zanemaruju
njegovu krhkost te odbacuju mogucnost njegove revizije traze od sebe vise nego
sto ijedan covjek moze i treba ciniti. .
Proces samoodredivanja je advise slozen da bismo ga mogli svesti na pojmove
samootkrivanja, samostvaranja i autorstva samoga sebe. Svi su oni ukljuceni, ali
nijedan nije sam za sebe dostatan. Svoj identitet zasnivamo na osnovi onoga sto
jesmo kao ishod ranih utjecaja posredovanih nasim stalnim nastojanjem da im da­
mo smisao-.U nekim slucajevima se slazemo s bastinjenim vjerovanjima, vrijed­
nostima i teznjama; u drugima namje zbog njih nelagodno te ih nastojimo izmije­
niti. Caki kad revidiramo znatan dio svojeg identiteta, ograniceni smo cinjenicom
sto je velik dio nasega "ja" nepronican, tako da od samoga sebe ne mozemo naciniti
sto god bismo pozeljeli. Ako je ono sto bismo od sebe zeljeli uciniti predaleko od
oiioga sto sada jesmo, namecemo si nemogucu ili krajnje tegobnu zadacu, te se op­
terecujemo neodrzivim identitetom. Ljudi nisu transcedentalni subjekti koji stoje
izvan svoje bastine, koja pak nije tek pasivni materijal koji se lako podaje volji.
Osim u slucajevima kada covjek korjenito raskida s vlastitom prosloscu (a pone­
kad cakni tada), samoodredivanje je polagan organski proces, obiljezen razlicitim
stupnjevima kontinuiteta iJi diskontinuiteta.
Nijedan osobni identitet nije moguc samopotvrdivanjem niti je izvan kritike -
kako tvrde neki pobornici identitetne politike.10 Cinjenica sto se osoba definira na
odredeni nacin, te nastoji biti odredena vrsta osobe zasluzuje postovanje, jer tre­
bamo postivati njezino pravo na samoodredenje. No, to nase postovanje ne treba
biti bezuvjetno. Mozemo, primjerice, smatrati kako je nedopustivo bitivrsta osobe
kakva je ta osoba postala ili zeli postati, ako na taj nacin porice nama najbitnije vri­
jednosti; takvu osobu ne postuj'emo. Ovo je osobito vazno kad samoodredenje te
osobe utjece i na zivote drugih ljudi, a to se cesto dogada. Stovise, s obzirom da se
osobni identitet zasnlva na samovrednovanju i ima moralnu j'eigru, osoba je za
njega odgovorna, te je duzna drugima rastumaciti zasto se definira na taj nacin i
zbog cega drzi da zasluzuje njihovo postovanje. U to je ukljuceno davanje argume­
nata, koji se obicno crpe iz vjerovanja i obicaja koji prevladavaju u doticnom
drustvu, iako se ne moraju ograniciti na njih. Osobamoze tvrditi kako prevladava­
juca vjerovanja i obicaji daju opravdanje njezinom identitetu, ili pak tvrditi obrnu-
lO
Za oStroumnu raspravu v. Sen (2006, I. poglavlje); v. takoder Creppell (2003). Kako bi trebalo bitijasno iz prijaSnje
rasprave, moje glediste o ulozi izbora u lju.9-skom zjvotu je drugaCije od Senova. -
 Pojam identiteta 19
to: kako su oni preuski, pretjerano restriktivni, te stoga nepravedno diskriminiraju
neke vrijedne identitete ukljucujuci i njezin vlastiti. Ovo vodi u raspravu, caki u
prijepor; prevladavajuca vjerovanja i vrijednosti se iii potvrduju, iii revidiraju, a
identitetu doticne osobe se iii daje cijenjeno mjesto, iii gasodbacuje. Ovome ce­
rno se jos kasnije vratiti. Za sada sarno primijetitno - sto jeveoµia bitno - kako su
svi identitetni zahtjevi podlozni racionalnom propitivanju. Sjedrie strane nas
identitet oblikuje nas_nacinrnisljenja, te utjece na to k;oji ce na.margui:nenti biti uv­
jerljivi, dok je s druge strane i sam taj identitet otvoren kritick:6rri promisljanju i
rnedusubjektivnoj potvrdi. ·

Drustveni identitet

Ljudi stupaju jedni s drugima u mnostvo raznolikih odnosa, preuzirnaju razli­

cite uloge, pripadaju raznim organizacijarna, skupinarna i zajednicarna. Time
identificiraju sarni sebe i drugi ih cesto tako identificiraju. Izbornik drustvene
identifikacije i kategorije koje pruza na izbor gotovo su neograniceni, jer se mo-·
gu zasnivati na gotovo bilo kojoj ljudskoj znacajki, osobini, obicaju, odnosu ili
vjerovanju. Visina, tezina, tjelesna grada i snaga, oblik nosa, ociju i usana, datum
rodenja, vjeroispovijed, tjelesnad!akavost, broj spolnih partnera, cinjenica daje
netko katolik koji je zanemario svoju vjeru, ateist, unuk Mahatme Gandhija ili
ljubavnica predsjednika Kennedyja -·prema svim tim osobinama moze se kate­
gorizirati pojedince.
Izlsvih mogucih razloga, ukljucivsi i zelju za ocuvanjern postojece strukture
rnoci, neka od tih svojstava i odnosa postaju drustveno znacajni te ih se upotreblja­
va za razvrstavanje pojedinaca. Pridaje im se znacenje, upravlja se njirna pomocu
normi, odnose se jedno prerna drugome na odredene nacine. Biti zena u nasem
drustvu ,-kao i u vecini osta.lih - nije tek bioloska, nego i drustveno znacajna kate­
gorija. Od zena se ocekuje da njeguju odredena svojstva, ponasaju se na odredene
nacine, prosuduje ih se prikladnima ili neprik!adnima za odredene vrste zanima­
nja. U rasno osvijestenu drustvu, biti crnac ili bijelac su dn,istveno znacajne kate­
gorije, pa su oni koji su tako klasificirani podvrgnuti odredenirn pravilima, oblici­
ma odnosa, stereotipima i nacinima ophodenja. Buduci da drustveno znacajne ka­
tegorije identificiraju i definiraju pojedince kao odredene vrste osoba te ihpodvr­
gavaju izvjesnirn normama i ocekivanjima, to cu zvati drustvenim identitetima.
Dok su neki drustveni identiteti zajednicki vecini drustava, za druge tone vrije-
• di. A cak i u jednom te istorn drustvu identiteti su u stanju neprestane promjene.
· Biti "stara udovica" nekoc je u Europi bio :_ a vise nije -vazan drustveni identitet,
koji je bio- a danasvise nije- povezan s losom srecom i zlim silarna te su takve oso­
be bile iskljucene iz nekih vaznih drustvenih dogadaja. U posljednjih nekoliko de­
setfjeca na Zapadu smo bili svjedoci nastanka novih drustvenih identiteta, kao sto
su: adolescent, starija osoba, potrosac i porezni obveznik -- priblizno tim redom.
Tijekom posljednjih nekoliko godina cak je i dobivanje Nobelove nagrade, sto se
od pocetka dodjeljivanja te nagrade opravdano drzi velikirn postignucem, pretvo­
reno u osnovu novog identiteta:... kao sto dolikuje dobu slavnih. Za razliku od Al­
berta Einsteina; Bertranda Russella, Winstona Churchilla idrugih istaknutih pri­
jasnjih dob}tnika, danasnje dobitnike Nobelove nagrade se stalno i iskljucivo nazi-
20 NOVA POLITIKA IDENTI'IETA

Ya "nobelovcima", kao daje to jedini identitet koji su ikada imali, ili bar kojije va­
.:'fan. Od nobelovaca se ne ocekuje tek pamet; nego i mudrost. Od njih se ocelmje
da budu svojevrsni cuvari savjesti svojega drustva ili citava covjecanstva, da imaju
poglede ria sve vrste tema, izrazeno pojedinacno ili kolektivno; za njihove mudre
rijeci se pak ocekuje da ih se uzme zdravo za gotovo -jer dolaze iz takva izvora.
Neki pojedinci mogu prihvatiti takav izvanjski podrobno razraden identitet i nas­
tojati ispuniti njegove zahtjeve. Drugi pak mogu mudro izbjeci upadanje takvu
zamku. ·
Drustveni identitet ima spolnu dimenziju. U vecini drustava, zenamaje na ras­
polaganju uzi izbor identiteta nego muskarcima. A buduci da ih se opcenito smat­
ra prijenosnicama kulture doticnoga drustva, to su njihovi drustveni identiteti
podrobnije odredeni. Zenski identiteti takoder opcenito prolaze krozvece prom­
jene; stoga su zene svjesnije kontekstualnosti i prolaznosti identiteta. U mnogim
drustvima se odzena ocekuje da nakon udaje napuste roditeljski <lorn i pridruze se
muzevoj obitelji te preuzmu suprugovo prezime. Brak donosi i razliku kako se ze­
nu oslovljava: od "gospodice" ona postaje "gospoda". Bioloske su promjene na ze­
namaocitije i ulazak u adolescenciju naglaseniji, sto je takoder drustveno obiljeze­
no i regulirano. Zbog svega toga, zenino iskustvo vlastitoga drustvenog identiteta i
nacin na koji se odnosi spram njega cesto nisu jednaki kao kod muskarca.
Svako drustvo ima manje ili vise dobro razraden sustav identiteta; svaki od njih
podlozanje izvjesnim pravilima, nosi stanovite povlasticejli lisavanja te se provodi
pomocu formalnih iii neformalnih sankcija koje cine njegov disciplinami rezim.
Drustveni su identiteti mjesavina normativnosti i moci. Legitimizira ih prevlada­
va,juci sustav vjerovanja i odrzavaju ih prevladavajuci odnosi moci u drustvu.
Drustvo cesto nastoji, ne samo da se njegovi pripadnici ponasaju u skladu sa svo-
jim drustvenim identitetima, nego i da ih intemaliziraju. Toce reci, da se identifi­
ciraju s internaliziranim normama tih identiteta. Kad se oni ne samo ponasaJu, ne-
go i definiraju, zive i misle o sebi kao brahmani, nedodirljivi, pripadnici srednjih
slojeva, crnci, zene iii dobri krscani, onda su cvrsto ukorijenjeni u svoje drustvene
identitete. To je dubinski oblikmoralnog inzenjerstva, "osvajanje duse''., putei;n ce-
ga se drustvo katkada duboko ukorjenjuje u svojim pripadnicima. Svoje drustvene
odnose ne mozemo strukturirati kako nam je god drago i odbaciti svoj drustv.eni
identitet; naprotiv, oni nas mogu preuzeti i porobiti. Identiteti su izvori reda i
predvidljivosti, pa dakle i slobode, no istodobno sujoj i stalna prijetnja. Ne iznel/a­
duje, stoga, sto je drustveni sustav identiteta rijetko slobodan od glasnog iii tihog,
pojedinacnog iii organiziranog osporavanja; osobito ga osporavaju dvije skupine
ljudi: oni ciji identiteti nisu priznati-tj. prihvaceni kao legitimni i stoga postovani
te oni ciji su identiteti priznati, ali su marginalizirani iii pot!aceni. Ta dva slucaja
iziskuju razlicite diskdrzivne strategije politicke borbe. Tome cu sevratiti kasnije. ' \
Drustveni identiteti mogu izrasti nehoticno ili napola nehoticno,' a poslije izaz,
vati neocekivano duboke posljedice. Drzeci kako su Indijci duboko r ligiozni lju­
di, te kako u skladu stime definiraju svoj identitet, britanski vlastodrsci suu popis
stanovnistva stavili pitanje o vjeroispovij esti. Koja god da je bila njihova nakana, ta
je jednostavna birokratska klasifikacija imala ozbiljne dugotrajne posljedice; na­
ravno, ne sama po sebi, nego zajedno s ostalim povijesnim cimbenicima. Religija,
koja je do tada bila osobna i drustvena stvar, zadobila je tako javnu vaznost. Prem­
da prijenije bila glavno obiljez;je drustvenog identiteta, sada je to postala. Zbog in-
 Pojam identiteta 21
dijske sinkretisticke tradicije, koja je ljudima dopustala prihvacanje vjerovanja i
obicaja jednih od drugih, mnogi su hindusi (pa cak i neki krscani i muslimani), koji
do tada nisu sebe klasificirali kao sljedbenilce jedne ili druge vjeroispovijedi, bili
prisiljeni odabrati, sto je svremenom stvotilovlastituiskljucivost. Razlicite vjerske
zajednice su prebrojene-koliko svaka od njih ima pripadnika, te koliko prema to­
me trebaju biti zastupljene u javnoj upravi i politickim tije!ima. Javne po!itike po­
cele su se krojiti prema potrebama i zahtjev/Jn.a vjerskih zajednica, sto je pak dalje
ptodubljivalo fazfike. lndijci Su se u svojim vlastitim ocima i u ocima vlasti poceli
identificirativjerskom pripa:dnoscu. Islo je to dode da su se cak i prijepori izniedu,
na primjer, hinduistickih zernljoposjednika i njihovih poljoprivrednih radnika
muslimana - ciji je temelj posve ekonomski - poceli opisivati kao sukob izmedu
hindusa i muslimana, te se tom pitanju pridavalo vjersko znacenje. Sve ovo ne zna­
ci da nema razlika izmedu hindusa i muslimana, nitida se u popis stanovnistva nije
smjelo unijeti pitanje o vjeroispovijedi. Zelim samo reci kako moramo biti vrlo
pazljivi pri sluzbenom kategoriziranju ljudi, pri cemu uvijek treba ostaviti prostora
za one koji se zele identificirati s vise od jedne kategorije ili pak sebe ne vide ni u
jednoj.
Premda drustvo kategorizira i definira identitete svojih pripadnika na izvjesne
nacine te ocekuje od njih da se tako i ponasaju, sami pojedinci mogu na svoj identi­
tet gledati i posve drugacije. U tradicionalnom drustvu, u kojemu su drustveni
identiteti fiksirani, kruto i podrobno odredeni, takva su nesuglasja i asimetrije raz­
mjerno rijetki. Naprotiv, takvu pojavu vrlocesto susrecemo u suvremenim drustvi­
ma, u kojima je konsenz.us o drustvenim normama prilicno tanak, pojedinci su
drus1Weno pokretljivi, te ih se potice ili se stovise od njih trazi neka sami definiraju
svoj identitet. Iz ovoga proistjecu velike varijacije kadje rijec o tome sto pojedinci
smatraju svojim drustvenim identitetima, kako ih odreduju te koliku im vaznost
pridaju. Dva tisucljeca je "Zidov" bila drustveno znacajna kategorija ili drustveni
identitet na Zapadu; tako je manje-vise i danas. Biti Zidov povezano je s odrede­
nim stereotipima i pristupima te-u nekini slu6ajevima- s diskriminatornim tret­
manom. No, to moze bitinebitno nekim Zidovima koji sami sebe nikada.nisu tak­
vim smatrali i definirali, koji nisu odlucivali niti ustrojavali svoje odnose s drugim
ljudima na temelju svojega pretpostavljenoga "zidovstva". Za njih to nije znacajan
drustveni identitet, ali jest za veci dio sirega drustva. Rezultat je za njih bolna si­
tuacija u kojoj zaboravljaju svoje zidovstvo, a onda se od vremena dovremena mo­
raju na njega podsjecat i.11
U modernomje drustvu spol dominantan drustveni identitet, kao sto je i u tra"··
dicionalnim drustvima. Ipak, nekim zenama to moze.malo sto znacitL:Neudana
odvjetnica, kojaje citav iivot provela medu odvjetnicima muskarcima, nioze sebe
vidjeti, a tako je mogu vidjeti ikolege, prije svega kao odvjetnicu. Ona zna, kao sto
i oni znaju, da je ona zena, no to im ne mora nista znaciti. Ona mozda nikada nije
"njegovala svoju zenstvenost" nitije u muskom drustvu igrala zensku ulogu, pogo­
tovo ako je citav svoj zivot organizir_ala oko karijere. Odvjetnistvo je za nju njezin
1
1§:insteinje jednom prigodom izjavio: 'IKad sa: dofao u NjemaCku prije petnaest godina, prvi put sam shvatio da sam
Zidov. Tootkrite vi.Se dugujem Gojima n.ego Zidovima." (Navedeno prema: /Berlin 1980, str. 147. I) Premda nitko, iz­
g(e):la, ne zna cijije ovo navod, srnisao muje sliCan: "Bio sam zadovo1jan time Sto sam cm, sve dok nisam otkrio da ni­
sim bijel."
 22 NOVA POLlTIKA IDENTITETA

identitet, ane to sto je zena. No, stvarise mogu i promijenfji- edno sed a ­
zezaljubiti u nekoga muskarca i otkriti kako je njezin prJiles1onalm 1d: t'.tet vISe
ne ispunjava. Tada pocinje uzivati u tome sto je zena, svrerfienom se pocmJe odre­
divati kao zena, pozeli biti majka, njeguje nove osobine i navike, razvija nove zelje i
planove. Spolni identitet sada za nju ima znacenje i dubinu, sto njezinu zivotu daje
novu usmjerenost. Moze odustati od bavljenja odvjetnickimzanimanjem iii nasta­
viti, no potisnuvsi karijeru u drugi plan. Ona je sada izmijenjena osoba, koja pro­
matra svijet i prema njemu se odnosi na zna.tno drugaciji naciIL Razvoj poput opi- '
sanoga sve se cesce dogada mnogin1obrazovanim i karijemo usmjerenim zenama.
U nasoj kulturi, nabijenoj seksom, muskarci su zbunjeni takvim promjenama i
tesko im se prilagodavaju. ·
Drustvene uloge su drustveni identiteti; no opet, razliciti se pojedinci razlici o·'
odreduju i razlicito odnose prema njima. Za neke su one upravo to i nista vise, no
za neke ljude drustvene uloge imaju dublje znacenje, te cine dio njihovih osobnih
identiteta. Uzmimo za primjer dvije uciteljice: za obje je nastava sredstvo zaradi­
vanja za zivot obavljanjem razmjerno zadovoljavajucega posla. No, tu slicnosti
prestaju. Zajednu odnjih toje samo posao, koji ce rado napustiti nadeli bolji. Nije
rijeco tome da onane bi voljela svoj posao, nego onzanju nema dubljeg smisla, ni­
je sastavni dio njezine definicije same sebe. Stoga, ako ga izgubi, to zanju ne bibio
uzrok jada. No, druga osoba moze posve drugacije gledati na isti posao. Ona je
mozda uvijek zeljela biti nastavnica ilije mijenjala poslove sve dok nije pronasla
onaj kojijoj odgovara, a to je taj. Kako bilo da bilo, biti uciteljica njoj puno znaci.
Poistovjecuje se s tim poslom, vidi ga kao sastavni dio onoga tko onajest, pa nine
sanja o tome da takavposao zamijeni drugacijim. Mozemo, prema tome, zakljuciti
· da je za prvu uciteljicu biti uciteljica drustvena uloga, a za drugu drustveni identi­
tet. No, bolji nacin konceptualiziranja razlike je reci da je za prvu uciteljicu njezin
uciteljski drustveni identitet izvanjski, dokza drugu ima dublje, osobno znacenje. ·
Nekazanimanja imaju teznju, iii barmogucnost, postati dijelom osobnog identi­
teta za ljude koji se njima bave. To je tako zbog njihova drustvenog dometa i statusa,
vrste i duljine naobrazbe koja se za njih trazi, nacina na koji oblikuju pojedinca i
stupnjaidentifikacijes poslomkojije potreban da bi se posao dobro obavljao. Opce­
nito je takav slucaj sa sveucilisnim nastavnicima, lijecniciina, umjetnicima, knjizev­
nicilna i politicarima. Za razliku od odrzavatelja kotlova za centralno grijanje, cista­
ca, tajnice iii tipkacice, lijecnik iii sveucilisni profesor obicno ce se poistovjecivati sa
svojim poslom, drzati ga visoko vrijednom djelatnoscu iii nacinom zivota. Takva se
osoba skolovala za svoje zanimanje zato sto je to zeljela, smatra ga nacinom samoiz­
razavanja te - svjesno iii nesvjesno - citav svoj zivot gradi oko njega.
Isto se dogada i na drugim podrucjima zivota. U=imo zaprimjer drzavljan-
. stvo. Za neke je to pukl instrumentalni odnos: pripadnostzemlji rte znaci im nista
te se njezinim zakonima pokoravaju iz sebicnog interesa, bio on shvacen na grub iii
na profinjen nacin. No, za neke je drzavljanstvo moralni odnos, pa se svjesno po­
koravaju zakonima iz zahvalnosti, iz osjecaja postenja, obveze ili uzajamnosti.
Mogli bi zivjeti i u nekoj drugoj zemlji, a njihov se moralni odnos ne bi promijenio.
Treci se pakpoistovjecuju sa svojom zem!jo111, osjecajuje svojom, gaje prema njoj
zastitnicke i posjednicke osjecaje, vole i.e i smatraju je vaznim dijelom svojega
drustvenog i '6sob1iog identiteta. Kad se vlasti njihove zemlje.Jose ponasaju, oni
neceprema to111e biti ravnodusni (kaooni prvi), niti ce pokazivati hladno moralno
 Pojarn identiteta 23
distanciranje (kao oni drugi), nego ce biti posramljeni. Takve razlike u nacinu na
koji pojedinci shvacaju svoje clanstvo postoje u svim organizacijama.Sve dok ispu­
njavaju svoje osnovne duznosti, razlike ne bi trebale biti razlog zabrinutosti. Iz !a­
ka razumljivih razloga, vecina organizacija obicno inzistira da se c!anovi poistovje­
cuju s njima, internaliziraju njihovevrijednosti, te se svi prema organizaciji odnose
na isti nacin. No, nema dobrih razloga za prihvacanje takve homogenizacije. Ona
opcenito nije potrebna za ucinkovito djelovanje organizacije, a povreduje moral­
nu slobodu clanova, slobodu odlutivanja o tome kako se odnositi prenia svojim
drustvenim ulogama.
Cak i bliske meduosobne odnose razliciti pojedinci koji u njih ulaze razlicito
definiraju: ono sto je za jednu osobu znacajan drustveni identitet za neke druge ne
mora biti. Muskarac zenskar "proizvodi" puno djece, ali nijednome nije otac.
Drustvo ga maze nazvati ocem i natjerati ga da se bar na neki nacin brine za vlasti­
to potomstvo, no za njega to nije nista vise od nehoticne iii hotimicne bioloske ci­
njenice, koja za njega nema dubljeg smisla. Cak i kad covjek sebe vidikao oca, mo­
ze se biti otac na vrlo razlicite nacine: moze to vidjeti kao drustvenu ulogu, vrijed­
nu i zadovoljavajucu, ali nista vise od uloge koju svjesno ispunjava. Kad djeca od­
rastu iosamostale se, ocev se zivot nastavlja kao prije. Za nekoga drugog, ocinstvo
je znacajan drustveni identitet. S njime se poistovjecuje, njime sebe odreduje, pri­
daje mu duboko znacenje, organizira svoj zivot oko toga, osjeca duboku emotivnu
prazninu kad djeca odsele i zasnuju vlastite obitelji.
Neki pojedinci mogu .cak vidjeti vlastite prirodne "slabosti" kao dio svojega
drustvenog iii cak osobnog identiteta. Gluhoca je fizicka cinjenica i opcenito uzev­
si je izljeciva. Neki se zele time okoristiti, a neki ne. Dvadesetogodisnji student
Sveuci!ista Gallaudet u SAD, upitan bi li zelio da muse ugradi implantat kako bi
mogao cuti, odgovorio je: "Bi Ii mi tako zivot bio laksi? Pa da, necu lagati: bio bi.
No, budem Ii cuo i govorio, onda vise necu bitigluh. Tako bi bio izbrisan moj iden­
titet, ja bih postao posve druga osoba, atone zelim."12 Na isti nacin na to pitanje
gledaju mnogi clanovi Nacionalne udruge gluhih SAD, a slicno je i u mnogim dru­
gim zemljama. Da su rano u svom zivotu imali izbor, rado bi si bili dali ugraditi im­
plantat. No, buduci da su navikli definirati same sebe pomocu svoje gluhoce, razvi­
li odgovarajuca svojstva kako bi se s njome nosili, organizirali svoj zivot oko toga,
izgradili novu zajednicu i subkulturu na temelju gluhoce, prekinuti to sada znacilo
bi, prema njihovu shvacanju, radikalan raskid u njihovom osobnom i drustvenom
zivotu. Mnogi od njih su vrlo kriticni prema osobama koje su se odlucile na ugrad­
nju implantata- cak ih optuzuju za izdaju, te pomankanje autenticnosti i integrite:
ta. S druge strane, ti ljudi i mnogi pripadnici sire drustvene zajednice optuzuju glu­
he k:oji zele 01,tati g]uhi Zi\ n,edostatak ravnoteze, mazohisticko izivljavanje, pa cak
i moralnu perverziju. Buduci da se ljudi noses prirodnim nedostacima i nevoljama
na razlicite nacine, ne bi ih trebalo nasilno homogenizirati, kako cine obje strane u
ovome sporu. I jedna i druga skupina imaju argumente za svoje stajaliste; jedna i
drugil odluka imaju smisla unutar konteksta.13
12
Navedeno prema: Gutmann (2003, str. 137.)
13 . .
Covjek k9jije traZio da mu amputiraju zdravu nogu izjavio je _!lovinaru BBC-a da je njegova noga "pogreSka; ona nije
dio njega,_u To je donekle nalik transseksualcima,koji se osjeCaju zarobljenirna u "pog reSnu tijelu. V. Carl Elliott: '1Je
11

li :ruinoCa bolest?'1, Guardian, 26. kolovoza 2003., str. 10.-11.

24 NOVA POLITIKA IDENTITETA

Drustveni identitet moze fonnalno ostati isti, no prosavsi radikalnu promjenu

sadrzaja i znacaja. Kaste su, primjerice, i dalje osnova drustvenog identiteta u suv­
remenoj Indiji, ali su sve manje povezane s odredenim zanimanjima i hijerarhij-,
skim drustvenim statusom. One su uglavnom poludragovoljne udruge oje pru:faJ.
ju drustvenu umrezenost i katkada zalihu mogucih bracnih partnera. Stovise, po­
jedinci, ukljucivsi i one koji pripadaju "nizim" kastama, ne odnose se prema svojoj
kasti na isti nacin kao nekada. Iskazuju se kao pripadnici pojedine kaste u smislu
identifikacijske iskaznice, iUkako bi trazili povlastice koje irn pruza sluzbena·vla­
dina politika, ali ne definiraju sami sebe nitioblikuju svoje ambicije iodnose s dru­
gima na temelju kastinske pripadnosti. Buduci daznacenje kastinske pripadnosti,
te njezina vaznost za pojedince i drustvo nisu vise sto su bili, reci kako kaste i dalje
postoje u suvremenoj lndiji zapravo je tek poluistina. Isto vrijedi za druge drustve­
ne identitete, kao sto su klasa, obitelj, pa cak i brak na suvremenom Zapadu.
U svjetlu nase rasprave, valja reci kako je koncept drustvenog identiteta znatno
slozeniji nego sto se opcenito misli. Ono sto je drustveni identitet zavecinu drustva
mozda za neke pojedince nije; primjer zene odvjetnice koji smo prije spomenuli
dobro to ilustrira. Pojedinci koji dijele drustveni identitet mogu mu pripisivati raz­
licitu vaznost u svojim zivotima. Nekima je to dio osobnog identiteta, dok je za
druge to nesto izvanjsko -uloga koju igraju. Svi ili barvecina drustvenih identiteta
propisuju neki minimalni standard ponasanja, no za sve vise od toga razliciti poje­
dinci razlicito definiraju njihov sadrzaj. Za neke je drzavljane dovoljno sto postuju
P,,
zakone;drugi su vatreni domoljubi. Nijedan drustveni identitet nije zan list pa­
pira, no nijedan nije odreden do posljednje pojedinosti. Ako bismo ig rirali razli­
citf n ci?' a koji pojedinci_prih: caju, o ed1:ju i_sreduju svoje drus : ene identi-
tete, cmih b1smo nepravdu 1 nasilJe natl n11hovrm mtegntetom. r

Pluralnost drustvenih identiteta

Makar svatko od nas ima nekoliko drustvenih identiteta, oni nisu jednaki po
dosegu ni po dubini. Neki su vazan izvor svjetonazora ivrijednosti te se odnose na
stvari dokojih namjenajvise stalo. Kulturni ivjerski identitet za vecinuljudi igraju
takvu ulogu. Za vjernike jevjera srediste njihova zivota i izvor nacela kojima se vo­
de. Ostale identitete vide u skladu s time te im prema tome odreduju znacenje i
norme. Pobozan, zauzet krscanin nastoji biti dobar ucitelj, susjed, otac, suprug,
gradanin, sportas ili umjetnik. A sto to znaci biti dobar, to definira u svjetlu krscan­
stva, te se u svakom pojedinom slucaju pita sto mu je ciniti kao dobru krscaninu.
Pristup zivotu dobfa krscaninaje razumljiv; no postoji opainost da njegovvjer­
ski identitet "kolonizira11 ostale identitete. Uciteljica dobi:-a krscanka moze, na
primjer, mislitikako joj je duznost prijaviti preljube kolega i kolegica, izraziti nes­
laganje s ucenicima nevjernicima, ne odobravati predbracni seks, naglasavati ulo­
gu religije u svemu o cemu poucava itd. Kao dobar krscanski igrac kriketa, covjek
bi mogao pustiti protivnickom bacacu da pogodi - kako bi taj zadrzao mjesto u
momcadi ili oborio svjetski rekord. S druge strane, nije nezarnislivo da bi se cijela
momcad u kriketu mogla sastojati od pravih vjernika koji javno mole prije pocetka
svake utakmice, vide se kao sluge Bozji, pa svakoj utakmici pristupaju kao bitci za
 Pojam identiteta 25
Njega, posvecuju Gospodihu svaki dobiveni bod i utakmii:111 ajstotako svaki los
potez u igri shvacaju kao izdaju Boga.
Sto je pogresno kod takvoga pristupa? Kako uvjeriti k:rs¢ansfu uciteljicu iii kr­
scanskoga kriketasa da nisu u pravu? Nije im dosta reci da rm jtivisestruke identi­
tete -jer tooni ionako vec znaju. Ne mozemo im reci ni da_sti svi.njihovi identitet
jednako vazni-jer nisu. Ne, nego im treba pokazati kakorazli /te ljudske djelat­
nostii odnosi imaju svoje karakteristicne strukture, oblike izvrsnosti, nacine pona­
sanja, vrijednosti, pa stoga svaki od identiteta ima s oje vlastitezahtjeve. Zato za­
nemarivanje tih zahtjeva u ime religije ili nekoga drugogidentiteta umanjuje·ih­
tegritet djelatnosti o kojoj je rijec. Kriket je sportska igra, koja ima svoja vlastita
pravila, duh, etos i prosudbene norme. Ako neki igrac pusta protivnickom bacacu
pogoditi u ime k:rscanskoga milosrda, necemo moci vjerovati rezultatu igre, diviti
se umijecu igraca, zakljucitije li bacac ili udarac palicom uistinu <lobar; uk:ratko i
opcenito - necemo moci uzivati u igri. Ili, bude Ii momcad svafu utakmicu shvaca­
la kao bitku u Bozje ime, zdravo suparnistvo moglo bi se izvrnuti u zestoko neprija­
teljstvo spram sportskih protivnika; igraci nevjernici ne bi mogli igrati za tu mom-
. cad; lose bacanje ili obrana palicom navukli bi na igrace dubok osjecaj krivnje; bo­
lja igra druge momcadi ne bi se cijenila itd."To jednostavno nije kriket," rekli bi za
takav slucaj ljubitelji te igre. Sam Bog-ako dobro citam Njegove misli-ne bivolio
da se kriket igra na takav nacin i ne bi odobrio postupke onih koji bi to cihili.
Slucaj k:rscanske uciteljice je slozeniji. Obrazovne ustanove se mogu organizi­
rati u skladu s krscanskim nacelima. Nastava moze bitireligijskistrukturirana, uci­
telji kaznjavani zbog preljuba, ucenici preodgajani ako se kod njih pokazu znakovi
atei=aitd. No, to nije nacih kakoveci dio drustvazeli organizirati skole. S dobrim
razlozima, smatramo kako je glavna svrha obrazovanja nauciti ucenike kriticki i
neovisno misliti. Drzimo takoder da njihova osobna vjerovanja zasluzuju postova­
nje, a privatni zivoti ucitelja ne ticu se skolskih vlasti. Svatko tko zeli biti ucitelj mo­
rn to prihvatiti, iii za njega ili nju nije uciteljski posao. Buduci da se vjera ne da zat­
voriti u neku hermeticki zatvorenu pregradu, niti je se moze iskljuciti iz uciteljske
uloge, krscanski ucitelji su prihvatljivi u drzavnim skolama, unutar odredenih gra­
nica. Od njih ne treba traziti da predaju spolni odgoj, treba im dativremena za mo­
litvu, dati slobodne dane za vjerske blagdane. No, u pitanjima koja su za skolu sre­
disnja, od njih treba traziti da savjesno obavljaju svoje drustveno odredene obveze.
Mogu ici i preko toga, primjerice tako sto ostanu nakon nastave kako bi pomagali
slabijim ucenicima, tako sto pokazuju suosjecanje s nemirnim ucenicima, pomazu
kolegama preuzimaju,ci dio njihova posla kad su oni u krizi. No, u svakom slucaju,
ne smiju pasti ispod obrazovnih standarda. U skoli su kao ucitelji, a ne kaolrrscani.
U skolij njihov posao nji ov pri ilfni identitet, a krscanski identittot-:-makar ni­
posto nije irelevantan-mora biti stavljen na drugo mjesto i oze muse udovoljiti
samo kad nije u suprotnosti sa zahtjevima uciteljskoga posla.
Buduci da je ljudski zivot sam po sebi pluralan, u smislu da razlicita zivotna
podrucja imaju odredenu samostalnost, do odredena stupnja, pa postavljaju i svo­
je vlastite zahtjeve, razlicitW identiteti ne mogu biti podredeni jednome medu nji­
ma, ma koliko on inace biddalekosezan. Kontekst odreduje koji je identitet u ko­
jem trenutku relevantan i taj identitet u toj situaciji pretezno namece prikladno
P½ll"/:1!-'§inje. Ovu stvarnost bolje opisujemo rekavsi kako imamo pluralni identitet,
neg6cik:o kazemo kako imamo vise identiteta iii da nam je identitet visestruk. .
 26 NOVA POLITIKA IDENTITETA

. . Drustveni identitet je nacin na koji pojedinci sebe smjestaju i usmjeravaju u

svijetu.14 On odreduje glediste, nacin kako gledamo na same sebe i na druge ljude;
poput svih gledista, i njega tvore stanovite pretpostavke i misaone kategorije.
Smatrati sebe zenom znaci dijeliti drustveni svijet na teqielju spola, te pretpostav­
ljati kako je spol znacajno obiljezje ljudskih odnosa koje osvjetljava i objasnjava
vazne vidove ljudskoga zivota. Vidjeti sebe kao cmca iii bijelca znaci razvrstavati
ljude na temelju boje koze ili rase i pretpostavljati kako se na taj nacin moze bolje
razumjeti drustvo i njegovu povijest. Svijet izgleda drugacije kad ga se promatra sa
stajalista razlicitih drustvenih identiteta. Ljudi i drustveni odnosi pojavljuju se u
drugacijim oblicima, poprimaju razlicitu vaznost, razvrstava ih se i razumijeva
drugacije.
Vaznost visestrukosti drustvenih identiteta u pojedinacnom i drustvenom zi­
votu toliko je velika da se jedva moze prenaglasiti. Kako svaki drustveni identitet
cini odredeni svjetonazor, visestruki identitet znaci vise perspektiva, od kojih sva­
ka dopunjuje uvide i ispravlja ogranicenja ostalih. Sve zajedno, one stvaraju mo­
gucnost sireg, istancanijeg i razlucenijeg pogleda na svijet. Identiteti ne supostoje
pasivno: njihova interakcija pluralizirasvakogod njih i time smanjuje opasnost od
njihove esencijalizacije i postvarenja. Makar ih vidimo kao sastavne dijelove sa­
mih sebe, mi zadrzavamo izvjesnu mjeru neovisnosti od svojih raznolikih identite­
ta,j nepostajemo tek njihovi nemocni nositelji. S obzirom da nas svaki drustveni
identitetvezuje za odredenu skupinu ljudi, uvlaci nas u njihovu povijesnu pripovi­
jest, daje nasem zivotu smisao i dubinu, visestrukost identiteta nudi nam visestru­
ku pripadnost, odanosti i izvore smisla. Tako mozemo konstruirati nekoliko pri­
POfijesti o svojem zivotu, koje se medusobno pteklapaju. Kadri smo shvatiti i cije­
niti kako se drustvo i citavo covjecanstvo mogu razvrstavati na temelju nekoliko
razlicitih osi; prema tome, netko koga uopce ne vidimo ili ga vidimo kao neprijate­
lja iz jedne perspektive, moze- sagledan iz druge perspektive- biti partner, ili cak
prijatelj. Tako bolje mozemo shvatiti neizbjeznu slozenost ljudskog zivota i bolje
se nositi s njom, izbjegavajuci pojednostavnjeno gledanje na njega. Pluralnost
identiteta ima dodatnu prednost sto covjek tako - moralno i osjecajno - ne ulaze
sve sto ima u jedan identitet, cime bi izgubio iz vida ostale mogucnosti. Potreba za
uravnotezivanjem i spajanjem razlicitih identiteta u jedan uskladen zivot takoder
nam pomaze njegovati sposobnost rasudivanja, umjerenost, samokontrolu i sa­
modisciplinu.
Suprotno opisanome dogada se kad jedan identitet postane dominantan. Poje­
dinci tada promatiaju sami sebe, svoje drustvo i svijet s jednogajedinoga gledista.
Tako ne samo stone prirnjecuju razlicite vidove toga trojega, nego je njihov pogled
.na ve troje iskrivljen \ izvitoperen. Takvi ljudi covj.ecanstvo dijele po samo jednoj
osi; osobe i skupine dijeli se samo na prijatelje i neprijatelje; zanemaiuju zajed­
nicka svojstva, preklapanja i poveznice. Nedostaje im motriste s kojega bi mogli
vrednovati zahtjeve svojega dominantnog identiteta, te sagledati njegove granice.
Buduci da je to sve sto imaju, taj im identitet postaje opsesija, ocajnicki ga se drze i
stalno su zabrinuti nece Ii im njihovo rastakanje ili nestanak poremetiti zivot i odu­
zeti musvaki smisao. Zato ga ljubomorno cuvaju od vanjskih ugroza i ciste ga od
14
Williams (1995).
 Pojam identiteta 27
"tudih" unutarnjih elemenata, promatrajuci ga pretjerano pojednostavnjeno, sto
na koncu postaje neodrzivo. Daleko od toga da bi posjedovali identitet, takve Jju­
de njihov identitet posjeda i na kraju gotovo porobljuje.
Nije uobicajeno da ljudimajedanjedini identitet postane opsesija. Odrastaju u
razlicitim vjerskim, etnickim, kulturnim, politickim i initn zajednicama, koje ih
cesto oblikuju. S nekima od njih, opcenito, razviju barem neki stupanj poistovjeci­
vanja. Ljudi se takoder bave razlicitim.zanimanjima; uz to su roditelji, ljubavnici, .
ljubitelji sportova, navijaci klubova i reprezentacija;opcenito govoreci, zanima ih
puno toga. Opsesija jednim jedinim identitetom ukljucuje potiskivanje ili margi­
naliziranje svega toga, presijecanje veza s ljudima s kojimaje pojedinac identitet­
no povezan. Za to se placa veoma visoka osjecajna i drustvena cijena; to izrazito
skodi. Bez posebno jaka razloga, malo ce se koji covjek odluciti za takav zivot. Ka­
ko je visestrukost identiteta bitnaza ljudsku slobodu i dobrobit, dobro drustvo tre­
ba za njega stvoriti nuzne preduvjete.
Opsesija jednim identitetoin- bioon religijski, nacionalni ili neki treci- tesus­
ljedno podcinjavanje njemu svih ostalih odanosti, odnosa i zanimanja, zbiva se
pod neuobicajenim okolnostima. Ini identiteti mozda su nedostupni i1i su dostup­
ni samo pod neprihvatljivim uvjetima; mozda nude malu vrijednost ili traze samo
obveze, a ne nude nikakva prava. Pojedinci katkad nikako ne uspijevaju pomiriti
zahtjeve raznolikih identiteta; stoga si odluce olaksati zivot jednostavno se odlu­
civsi zajedan od njih. Njihovom se identitetu mnogi mogu rugati iii ga napadati, pa
upravo zato mogu pomisliti kako je stvar osnovnoga samopostovanja posvetiti mu
se svim srcem i dusom. U nekom drustvu se moze voditi zestok gradanski rat, sa
svim sttasnim posljedicama; ljudi koji se boreu njemu mogu nemati drugog izbora
doli potraziti sigumost u svojem etnickom, religijskom ili nekom inom identitetu.
Sire drustvo moze prolaziti brze i obuhvatne promjene, pa pjegovi duboko dezori­
jentirani i iskorijenjeni pripadnici mogu potraziti smisao i stabilnost u vec gotovu i
dr;ustveno korisnu identitetu, kao sto je pripadnost kasti, plemenu ili vjeroispovi­
jesti.
U aparthejdskoj Juznoj Africi, osobe su se razvrstavale na temelju rasne pri­
padnosti, na temelju cega su se strukturirali svi drustveni odnosi. Rasa bijase svep­
risutna; bila je dio zraka koji se dise; strukturirala je i regulirala covjekov osobni i
drustveni zivot. Tako je rasni identitet poprimio golemo znacenje cak i za one koji
osobno nisu marili za njega. Mladi mus!imani, useljenici u Europu, cesto su slabo
povezani etnickim i kulturnim sponama, a ne osjecaju se ni posve prihvaceni u
zemlji u koju su doselili; ne nalaze puno toga cime se mogu ponositi !cad promatra­
ju stanje u suvremenim muslirrianskim drustvima. Stoga se okrecu is!amu kao
pribjezistu, teislamski identitet postaje jedini njihov izvor ponosa. Ponizeni uvjeti­
ma mirovnog ugovora nakon Prvoga svjetskog rata, pritisnuti hiperinflacijom i
gospodarskim rasulom, u nedostatku moralnog suglasja, 6sjecajuci duboku nesi­
gurnost, mnogi su se Nijemci u meduratnom razdoblju osjetili tesko demoralizira­
ni idezorijentirani.Stoga su smisao i ponos potrazili u sveobuhvatnom i radikalizi­
ranom nacionalnom identitetu koji im se bucno i agresivno nudio. Nisu se morali
pokoriti-paneki inisu-no zamnoge je pritisak bio prejak. Uvrijeme genocida u
Ruandi, ljude se prosudivalo po tomejesu Ii Hutu ili Tutsi. A oni koji su odbijali
takvu podjelu, koja ima izvjesnu etnicku podlogu, no prije svegaje proizvod kolo­
nijalne politike, bivali su prisiljeni izjasniti se; katkad su se pretvarali da su jedno i1i
 28 NOVA POLITIKA IDENTITETA

drugo, vec prema tome sto imje moglo spasiti glavu. Osimu slucaju izoliranih po-
jedinaca, opsesijajednim identitetom proistjece iz politickih i drustvenih korijena,
te se bez obracanja tim korijenima s tom opsesijom nista ne moze uciniti.
Nasilje je jedan od najvaznijih cimbenika u naglasavanju svijesti o identitetu.
Kad je covjeku ugrozen goli zivot zbog nacina kako ga ostali odreduju, nema dru­
gog izbora nego udruziti se sa svojima protiv drugih na temelju tog identiteta. Bas
to je uzrok zbog kojega rasno, religijsko i drugevrste nasilja tako brzo polariziraju
·zajednicei pojedince.I pojedinci iskupine Cipsesivno se pocinju baviti svojim iden
titetom te ga definirati iskljucivo. Ratovi igraju istu ulogu kad je rijec o drzavama.
U svim tim slucajevima covjekje pozvan odreditivlastitiidentitetu smislu ne samo
onoga sto nije, nego i protiv cega je. Tako netko moze obicno biti svjestan da nije
krscanin, no sada zna kako je kazati da nisam krscanin samo jedan korak od izreke i
prakse da samprotiv krscana. Pai nakon prestanka nasilja, njegovo naslijede dugo
prezivljava u obliku izostrene svijesti o identitetu. Kako identitet moze voditi nasi­
lju isto kao i obrnuto, politika identiteta je u sjeni politike nasilja.

Ljudski identitet

Na prvi pogled, izraz "ljudski identitet" djeluje cudno ili banalno. Azapravo ni­
je Iiijedno ni drugo. Naprotiv, to je vazan aspekt ljudskoga samorazumijevanja i
ima znatnu objasnidbenu vrijednost. Kako sam razlozio, identitet ukljucuje pois­
tovjecivanje ili definiranje samoga sebe kao odredene vrste osobe i ustrojavanje
svoieg zivota u skladus time Ljudski identitetje ujedno najopcenitiji inajosnovni­
ji oblik samoidentifikacije. Cinjenica sto se ljudi razlikuju od ostatka prirode svo­
jim tjelesnim i dusevnim ustrojem i svojstvima, sto mogu ciniti stvari i stvarati od­
nose kakvi su nedostupni i najrazvijenijim zivotinjama, te stoga pripadaju drugoj
vrstiili tocnije: drugome redu stvari-to je dio ljudske svijesti od dosizanja odrede­
noga stupnja evolucije pa do danas. Ljudski.identitet nastaje kad ljudi promatraju
tu razliku ne samo kao puku biolosku cinjenicu, nego kao moralno znacajno svoj­
stvo i sastavni dio svojega samoodredenja. Bas kao sto se ljudi odreduju kao ocevi
iii gradani, te se pitaju kako zivjeti kao dobri ocevi ili dobrigradani, tako se isto od­
reduju kao ljudi i pitaju se kako zivjetika0 dobri ljudi: koje bi minimalne normeva­
ljalo postivati, cijaje povreda u njihovim ocima "neljudska", te stoga takvoga poje­
dinca protjeruje iz ljudskoga drustva. Poput inih identiteta, odrediti sto zahtijeva
ljudski identitet pitanje je prosudbe, zasnovane na prevladavajucim etickim uvje­
renjima i kritickom promisljanju o njima. Razlicita drustva i razliciti pojedinci u
njima razlicito gledaju na tu temu; rasprava o njoj cini srz povijesti moraine misli i
prakse. Neki pojam• ljudskog identiteta pretpostavlja se kad govorimo b ljudskim
pra,vima, neljudskom postupanju, ljudskom dostojanstvu, ljudskoj naravi iii o ljud­
skome rodu.
Pojava ljudskog identiteta pretpostavlja dvije stvari. Prvo, ljudi moraju biti
sposobni razlikovati sebe od ostatka prirode, vidjeti se kao pripadnike posebne vr­
ste, cemu trebaju pridavati ontolosko i moralno znacenje. Drugo, moraju biti
spremni izdici se iznad svojih dni.stvenih uloga, polozaja i mjesta u drustvu, zani­
manja, vjeroispovijedi-shvatitikako ih sve tone odreduje potpuno. Ovo ne znaci
kako bi ljudi trebali svoje drustvene identitete smatrati nebitnima iii marginalni-
 Pojam identiteta 29
ma, nego da trebaju shvatiti njihovu slucajnost, shvatiti kako imaju izvjesna svoj­
stva ili sposobnosti koja dijele sa svim ljudima, bez obzira na razlike medu njima.
Ljudi trebaju shvacati samesebe kao nesto vise od pukoga zbroja svojih drustvenih
uloga. U strogo ustrojenim i primitivnim drustvima, u kojima se pojedinci poistov­
jecuju sa svojim mjestom udrustvu, kojim su odrederii, svijesto ljudskom identite­
tu tekje djelomice razvijena. Ljudiznaju kako mogu govoriti, sudjelovati u obredi­
!Ila, pjevati, plesati i trazitijedni od drugih stvari koje zivotinje ne µiogu. No, drugi.
uvjet - koji trazi apstrahiranje od drustvenih polozaja i uloga-, nije ispunjen. Na
Zapadu su do kraja razvijenu svijest o ljudskom identitetu prvi prepoznali i artiku­
lirali predsokratovci, koji su se pitali sto to znaci biti covjekom ikako bi ljudi treba­
li zivjeti kao ljudi. Oni su uveli pojam ljudske naravi. Bi!aje to radikalna inovacija,
kojaje tvrdila kako ljudi kao ljudi imaju zajednicku narav, kojaje kljucna za tuma­
cenje zasto se ponasaju na odredeni nacin te odreduje kako bi se trebali ponasati.
Ljudski identitet potpunije su artikulirali Platon, Aristotel i stoici. Krscanstvo je
kao prva univerzalna vjera- dakle ne vjera Zidova, Rimljana iii bilo koje posebne
ljudske zajednice- dala ljudskom identitetu veliku inoralnu i osjecajnu dubinu, te
ga ucinila dijelom puckoga moralnog rjecnika.
Promatrati sama sebe kao covjeka ne mora nuzno znaciti da taj covjek i druge
ljude promatra kao ljude, akamoli kao sebi ravne. Ipak, tako je lakse i druge gleda­
ti kao ljude. Ljudski se identitet maze definirati pomocu odredenih svojstava, kao
sto su usko shvacena racionalnost ili sudjelovanje u odredenom nacinu zivota ili ci­
vilizaciji, pa se tako onikoji nemaju ta svojstva odbacuju kao barbari, divljaci, pod­
ljudi, manje vrijedni Jjudi, poluljudi ili samo potencijalni Jjudi. Ljudskaje povijest
prica o fakvim iskljucivanjima i borbi protiv njih. Premda smo uspjesno slomi!i ve­
cinu takvih isldjucivih mehanizama i uspjeli odrediti ljudski identitet koji obuhva­
ca sve Ijude na taj nacin, napredak je neravnomjeran i nestalan. Ubilacko nacis­
ticko postupanje prema Zidovima, novi oblici porobljivanja i rasizma koji se po­
javljuju, bezobrazni pokusaji ovladavanja osjetljivim nezapadnim drustvima i pas-.
tupanje prema njihovim pripadnicima kao podljudima -sve tosvjedoci o tome ko­
liko jos posla valja obaviti. Sve veca meduovisnost ljudi sto je donosi nas globalizi­
rani svijet cini njegovanje ljudskog identiteta ujedno mogucim i nuznim do stupnja
koji je prije bio nezamisliv..

Dijalektika identiteta

Prije sam razlozio kako,identitet pojedinca ima tri medupovezane dimenzije, a

to su: osobna, drustvena i ljudska ili univerzalna. Osobni identitet odreduje Jjude
kao jedinstvene osobe, razlicite; po tome je ta osoba bas ta, a ne neka druga.
Drustveni identiteti odreduju ljude s obzirom na pripadnostrazlicitim organizaci­
jama, zajednicama i strukturama odnosa; odreduje ih kao oceve, majke, sinove,
kceri, krscane, Indijce, muskarce, zene, crnce, bijelce itd., sto vodi raznolikim obli­
cima i razinama drustvene pripadnosti. Ljudski identitet -najsiri i ujedno najplici
-'-odreduje Jjudejednostavno kao!jude. Osobni identitet.artikulira vjerovanja ivri­
jednosti koja ih definiraju, kakva su vrsta osobe i kako nastoje·ustrojiti svoj zivot.
Drustveni identitet artikulira nacin kako definiraju i strukturiraju odnose s onima
 30 NOVA POLIDKA IDENTITETA

s kojirna dijele taj identitet. Ljudski identitet artikulira kakb se ljudi odnose s dru­
gim ljudima, te sto zahtijevaju od sebe i od drugih ljudi kao ljudi.
Tri su identiteta neodvojiva, te se prelijevajujedanu drugi. U zivot ulazimo bb­
likovani bezbrojnim formalnim i neformalnim utjecajima; svoj .osobni identitet
stvaramo promisljajuci ih. To prenosimo u svoje raznovrsne drustvene identitete,
uloge i odnose te ih u skladu s time odredujemo, tumacimo i vrednujemo. Mi smo
lijecnici, profesori, vodoinstalateri; Francuzi, Kanadani, hindusi; sinovi i kceri- a
sve to svatko Cid nas na svoj jedinstveni nacin; svakoj od tih ulogasvatko od nas da­
je svoj vlastiti okus i miris. Drustveni identiteti se pak prelijevaju u nase osobne
identitete, te ih do izvjesne, razlicite, mjere oblikuju. Kad se poistovjetimo sa svo­
jim drustvenim ulogama i odnosima, onda onipostaju dio nas. Nasa samosvijest ili
osobni identitet siri se kako bi ih sve obuhvatila; sami sebe ne mozemo definirati
neovisno o njima. Nas ljudski identitet irna slicnu logiku. Dok odredujemo same
sebe i druge ljude kao ljude, sami sebe promatramo ne samo kao jedinstvene oso­
be i nositelje izvjesnih drustvenih identiteta, nego samo kao pripadnike odredene
vrste, koji s ostalim njezinim pripadnicima dijele zajednicku ljudskost, koja ima
svoje zahtjeve.
Nas identitet kao pojedinaca ukljucuje nase vrijednosti i obveze, a takoder i
one pojedince i zajednice s kojima se poistovjecujemo. Identitet se stoga najbolje
moze razumjeti kao svijet koji gradimo i zovemo svojim; on nije smjesten ni ujed­
nopojedinacno svojstvo ili odnos, nego ga nalazirno u kakvocii sadrzaju toga svije­
ta. Svijetsto ga gradi svatko od nasje razmjerno stabilan, no nije stalan ni neprom­
jenjiv. Siri se i skuplja, uzima nove pojedince ili odnose, te se rjesava starih, pro­
du ljuje se u nekim podrucjima, a postaje plici u drugima. Pojedinacni identitet
ima neizbjeznu povijesnu dimenziju te se najbolje spoznaje u obliku price, pripovi­
jesti o tome kako je covjek dosao do toga dakonstruira svoj svijet bas na taj nacin.15
Buduci da moj identitet ukljucuje i druge osobe, ja sam takoder dio njihovih
svjetova. Jay moze biti moja najbolja prijateljica, moj zivot, i ja se ne mogu zamisli­
ti beznje. Onapaknemoze-ijaznam dane moze..; odrediti san1u sebe neovisno o
meni. Nasi se svjetovi preklapaju, isto tako i nasi.identiteti. Identitet pojecline oso­
be tako je mjesto gdje se mnogo toga preklapa i kriza. Ima svoje srediste, koje je u
krugu cija sredista SU sreclista drugih identiteta. Pripovijest O identitetu jednoga
pojedinca stoga je neizbjezno povezana s pripovijestima njemu bliskih ljudi te se
ne maze promatrati izolirano od njih.
. Identitet ima slozenu logiku. Kriticko samopromisljanje igra vitalnu ulogu u
njegovu stvaranju, no najbolje je kad nam postane druga narav, kad ga vise nismo
svjesni niti se zbog njega stalno brinemo. Ostajuci spremni izmijeniti ga, opcenito
, ga uzir;nan;io zciravo zagotovo te.odlucujemo, vladamo se i zivimona odredeni na­
cin jer to zelimo ili cak volimo - kao izrazaj onoga sto jesmo. U ovom je smislu
identitet usporediv sa srecom, koja nam izmice ako svjesno tragamo za njom i stal-
110 je pratimo. Nasi zivoti su odredeni nacinom na koji konstruiramo i uskladuje­
mo osobnu, drustvenu i ljudsku dimenziju svojegidentiteta, a to pak ovisijednako
o pojedindma kao i o drustvu i svijetu u kojemu zivimo.
/l

I
!{

15
"Kako bisruo shvatili tko smo, moramo bar slutiti kako smo to postali i kamo idel1lo." \Ta1Ior 1989, str. 47.)
 3.

Politika kolektivnog identiteta

Kao sto sam vec rekao, _svako drustvo se razlikuje po vladajucem skupu vjero­
vanja i obicaja koji se ticu nacina na koji bi njegovi clanovi trebali voditi individual­
ne i grupne zivote. Drustvo privilegira odredene oblike zivljenja, drustvene odno­
se i skupine, dok ne odobrava druge, te im namece razne vrste sluzbenih i nes­
luzbenih sankcija. Ovi potonji, razumljivo, prigovaraju kako vladajuca kultura
omalovazava njihov identitet, trazi od njih prilagodavanje neprihvatljivim norma­
ma, tlaci ih i ponizava, zatvara ih u ogranicen i stran nacin postojanja, te im zadaje
razne stupnjeve psihickih i inih ozljeda. Zene tvrde kako ih prevladavajuca patri­
jarhalna kultura gleda kao seksualne objekte, degradira ih, ocekuje od njih zivlje­
nje po normama koje pogoduju muskarcima i koje su muskarci postavili, omalo­
vazava njihova iskustva, te im porice mogucnost slobodnog i potpunog samoiz­
razavanja. Homoseksualci se zale kako prevladavajuce seksualne norme omalo­
vazavaju njihove oblike seksualnog ispunjenja, tretiraju ga kao vrstu fizicke i men­
talne bolesti, te ih sile na vodenje zivota u sjeni i samootudenju. Crrici tvrde kako
ih dominantna rasisticka kultura svodi na njihovu tamnu put, "preodreduje ih izva­
na", gleda ih kao prijelazna, a ne potpunaljudskabic iocekuje o,d njih da teze pre­
ma ciljevima i nacinu zivotu koji se slazu s obrascima koje su postavili bijelci kao
preduvjet priznavanja ravnopravnosti. Radnicka klasa, urodenici, "nize" kaste u
Indiji, vjerske manjine i drugi cesto izrazavaju slicna stajali ta. Ove skupine za­
htijevaju ne samo gradanska, politicka, ekonomska i druga prava vec i jednako
postivanje i javno priznavanje njihovih marginaliziranih identiteta. 1 Njihova bor­
ba zahtijeva organiziranost i kolektivnu teznju prema ciljevima. Buduci da njihovi
cilje".i ne ukljucuju samo prava i interese, vec i priznavanje identiteta, njihove ud­
ruge i zahtjevi temelje se na svijesti o zajednickom kolektivnom identitetu. Ono
sto je isprva bilo odredbena kategorija postalo je sada temeljem zajednistva, te po­
tice razvoj vise-manje samosvjesne.identitetne.skupine.
Sudeci po njezinu pod' rijetlu, politika kolektivnog identiteta se, sto ne izne-
naduje, izrazava putem dvaju srodnih pristupa. Negativisticki pristup poziva na os­
loboditeljskijezik, poput "zenskog oslobodenja", "homoseksualnog oslobodenja" i
"crnackog oslobodenja", te tako implicira kako se doticne skupine zele osloboditi
ili biti oslobodene vladavine drugih, koja imje odredivala identitet i stvorila iz toga
proizaslo psiholosko i moralno breme zivljenja u skladu s "tlaciteljskim" iii "tiran-
1
Za koristan prikaz politike identiteta, vidi urednikovo pogiavlje u: Calhoun (1994). Za dobre rasprave, v.: Kourani
(1988), Appiah (2005), Young (1990), Phillips (1995) i Kastoryano (2002).
fl

32 NOVA POLITIKA IDENTITETA

skim" norm ma. Pozitivisticki pristup politici kolektivnog identiteta priziva pak
jezikponosa, poput "homoseksualnog ponosa", "black is beatiful (crno je lijepo)", i
"zene nisu eunusi ni plisane lutke". Doticne osobe ne zadovoljavaju se oslo­
bodenjem od drustveno nametnutih ogranicenja nego zele, sto nije nimalo manje
vazno-javno iskazati svoj ponos navlastiti identitet. S jedne strane, nema nicega u
homoseksualnosti, crnastvu iii zenstvu na sto bi osoba trebala biti ponosna, jer se
ne radio osobnhn postignucima, veco cesto nepromjenjivim cinjenicama ljudskog
zivljenja. Ponos dolazi iz dva,razloga. Kao prvo, cilj muje odbaciti osjecaj manj.e
vrijednosti i srama koji se povezuje s doticnim identitetom, te potvrditi njegovu
ravnopravnost. Kao drugo, ponos je nacin poistovjecivanjas drugim nositeljima is­
toga identiteta, te g]edanja na njihove prijasnje i sadasnje borbe i postign.tca kao
na sebi srodna. Umjesto pukog privatnog osjecaja, ponos se iskazuje javnq, ao cin
otpora, pokazivanja grupne solidarnosti i stvaranja pritiska kojije potreba 'za mi­
jenjanje relevantne drustvene norme.
Marginalizirane i obezvrijedene skupine ne mogu dovesti u pitanje relevantne
drustvene obrasce bezpropitkivanja sireg pojma dobrog zivota iz kojeg crpe svoju
legitimaciju. Homoseksualci ne propitkuju samo neodobravanje homoseksualc
nosti, veci prevladavajuce ideje o naravi, temelju i ulozi spolnosti u ljudskom zivo­
tu. Zene ne propitkuju samo diskriminaciju kojoj su izlozene, vec i pojmove spol­
nih razlika, razumnosti, osjecaja, ljudske prirode i oblika znanja s kojima je pove­
zano tretiranje zena. Crnci ne dovode u pitanje samo svoje obezvrjedivanje i
podcinjavanje, vec i sire poglede na rasu, razumnost, povijest i napredak prema
kojima pojedinci bivaju klasificirani, te se opravdava njihov hijerarhijski status.
Buduci damarginalizirani identiteti ne mogu postici svoj cilj jednakoguvazavanja
bez radikalne promjene dominantne kulture, njihova politika, poput svih radikal­
nih politika, ima snazno kultumo teziste.

Dvosjekli mac

Marginalizirane i obezvrijedene skupine cesto su kritizirane zbog zazivanja

apstraktnog i kvaziapsolutistickog jezika identiteta, umjesto teznje prema svo­
jim ciljevima puno pristupacnijim i lakse upravljivim univerzalistickim jezikom
jednakih prava i interesa. Uzmimo za primjer zensko potrazivanje ravnoprav­
nosti. Rani zagovaratelji i zagovarateljice zenske ravnopravnosti poput J_ S. Mil­
la, Williama Godwina, Mary Wolstonecroft i mnogih drugih nisu nalazili potreb­
nim govoriti o zenskom identitetu. Oni su tvrdili kako zene, buduci da dijele za­
jednicku ljudskost s muskarchna, imaju iste temeljne sposobnosti i interese, tre­
. baju u:z;ivati v istim.pravima, mogucnostima i uvazavanjukao i muskarci, no kako
se u nekim aspekthna razlikuju od muskaraca te imaju drugacije potrebe, zahti­
jevaju ponekad drugaciji tretman. Makar ovakav univerzalisticki pristup pokriva
jedan dio spektra politike kolektivnog identiteta, on ne dodiruje potpuno njezi­
ne temeljne probleme.
Govoriti o zenskom identitetu znaci naglasavati da razlike izmedu njih i muska­
raca nisu umjetne i ogranicene samo na biologiju, vec zadiru puno,dublje. Razlike
ukljucuju zivotna iskustva, nacin odnosenja prema vlastitom tijelu, odnos prema
djeci, nacin izrazavanja vlastitih osjecaja i nacin g]edanja na svijet. Makar dijele za-
 Politika kolektivnog identiteta · 33
jednicku ljudskost s muskarcima, zene ne treba promatrati kaojednoobraine jedin­
ke apstraktne ljudske univer.zalnosti. Njihove razlike. nisu drugotne niti nadog­
radene na identicni temelj, vec su dio njihovog identiteta, diq n:jihovog bivanja ljud­
skim bicima, Ove postavke su_ izrazene jezikom rodnog identiteta, a ne (barem ne ta­
ko jasno ni potpuno) homogenizirajucim jezikom rodnih razlika, koji ima prednost
u tradicionalnom univerzalistickom pogledu. U prvorn slucajuspol je temelj identi­
teta, dok u drugom on sluzi samo za razlikovanje in_ace identicriih ljudskih bica. Prvi
pogled ima prednost nad drugimjerne uzima muskarce kao svoju referentnutocku i
negleda zene kao razlicite od muskaraca- kao da muskarci nisu razliciti od zena - te
uspostavlja zene kao samodefinirajuce cimbenike.
Jezik identiteta takoder pomice teziste diskursa. On implicira ne samo da zene
imaju vlastite interese i potrebe koje bi drugi mogli artikulirati umjesto njih, vec i
svoja videnja vlastite u!oge u drustvu, zbog cega bi trebale govoriti na svoj nacin i u
svoje ime. Ovo ih ustolii;ava kao zaseban i samoodredujuci drustveni subjekt koji
moze aktivno sudjelovati u oblikovanju drustva i njegove kulture. Njihov identitet
im daje zasebnu referentnu tocku, perspektivu i vlastitu sferu. On im takoder
pruza zajednicko mjesto gdje se mogu sastati kao zene te dijeliti svoja iskustva,
izrazavati svoje zajednicke probleme, dolaziti do zajednickog misljenja o drustvu u
kojem bi zeljele zivjeti i o nacinu na kojeg ga najbolje ostvariti, te na ovaj i druge
nacine podizati svoju samosvijest. Njihov spolni identitet im takoder omogucava
istrazivanje zenskog pogleda na sebe same U: proslosti, povezivanje s borbama i is­
kustvima tih zena te stvaranje nadahnjujuce povijesne naracije.
Kolctktivna samosvijest i osjecaj solidarnosti koji iz nje proizlazi daju zenskom
identitetu povijesnu i kulturnu dubinu te ucvrscuju .zenski osjecaj subjektiviteta.
Na ovajnacin se vracaju u privatnost prognana ipoluzaboravljena zenska iskustva,
te ih se cini dijelom kolektivnog drustvenog sjecanja. Otvaraju se novi vidici koji bi
inace ostali neistrazeni i skriveni. Nije nimalo zacudujuce sto je, po prvi put u povi­
jesti, nastanakzenskogpokretaterrieljenog na identitetu potakni.Io nastanak cijele
nove knjizevnosti posvecene zenskim studijama, beletristici, pjesnistvu, novom
pristupu drustvenim znanostima, etici, povijesti i filozofiji. Ovakav razvoj je omo­
gucio intelektualnu vidljivost zena kaoi mogucnost i potrebu sagledavanja pitanja
i situacija sa "zenskog gledista". Na ovaj nacin produbilo se ne samo nase shvacanje
zena i muskaraca, vec i ljudskog zivota opcenito, te nam je omoguceno dobiti uvid
u aspekte koji bi nam inace ostali neotkriveni.
Ono sto vrijedi za zene, vrijedi i za cmce, homoseksualce i druge. U svakom od
ovih slucajeva, jezik identiteta izrazava i potice nastanak novog drustvenog cimbeni­
ka s posebnim pogledom nlf svijet. Pojedinci se tako susrecu na zajedrtickom polju,
sklapaju solidarne veze i osjecaju se ojacano. Istrazuju zajednicka iskustva i borbe s
novih gledista, razvijaju nova podrucja ispitivanja i nacine pisan3a; te opcenito nude
nove poglede na ljudsku povijest i zivot. Buduci da njihove fute!ektualnei politicke
teznje.izrazava i promice organiziran i samosvjestan drustvenisubjekt, privlace po­
zomostjavnosti i nisu rasprseni iii utopljeni uneki siri slijed djelovanja. Ljudikoji su
do tada bili skuceni na marginama drustva i odredeni negativnim pojmovima sada
· daju sami; ebi pozitivan identitet, te nastupaju uobliku koji susami odabrali. Dolazi
do izrazafanja nove energije i strasti, izazivanja uskog univerzalizllla hegemonijske
kulture i obogacivanja novim pogledima i osjetljivostima.
34 NOVA !;'OLlTIK,'.\ IDENTITETA

. Ova pojava nije svojstvena samo nasem vremenu. Sve nove radikalne skupine
''su se u proslosti smatrale nositeljima novevizije ljudskih mogucnosti, te su u ovom
ili onom obliku zazivale jezik identiteta.
Gradanstvo sedamnaestog stoljeca nije na sebe gledalo samo kao na interesnu
skupinu, vec i kao identitetnu grupu koja na temelju liberalnog racionalizma do­
vodi u pitanje hijerarhijsku sred:tijovjekovnu kulturu te pokusava preobliciti
dru tveni poredak u skladu s individualistickim principima. Istu stvar je radila i
radnicka klasa od druge polovice devetnaestog stoljeca pa Iiadalje. Predstavljala
se kao nova civilizacija tako da joj je Karl Marx dao novi identitet u vidu proletari­
jata. Mnogi autori tvrde da je radnicka klasa, nakon sto je pocela na sebe gledati
kao na interesnu skupinu i zamijenila transformativnu politiku klasnog identiteta
reformistickompolitikom gospodarskog poboljsavanja, izgubila velik dio svoje ra­
dikalne energije i strasti i svela se na :z;agovaranje drzave blagostanja.
Dok kolektivni identitet ima ove i druge prednosti, on sa sobom nosi i opasnos­
ti. On tezi esencijalizaciji identiteta kao i nametanju zajednistva nazora i iskustva
pogodenim skupinama koje ga nemaju niti ga mogu imati. Nemaju sve zene, svi
homoseksualci, svi crnci iii muslimani iste poglede na svoj identitet, niti ga iz­
razavaju na isti nacin. U devetnaestom stoljecu mnogi Zidovi su odbacivali svoju
religiju, ali su htjeli sacuvati svoj zidovski identitet, sto ce reci identitet naroda s
odredenom povijescu i bastinom. Za njih Biblija nije bila vjersko stivo, vec epska
pripovijest o drevnoj zidovskoj povijesti; u hebrejskom nisu vidjeli jezikrabinskog
diskursa iii nekakav zidovski latinski, vec sekularni jezik koji ujedinjuje Zidove
krozvrijeme i prostor. Izrael za njih nije bio Sveta zemlja vec pradomovina zidov­
skGg naroda. Iako su i dalje imali mnogo toga zajednickog, njihoy zidovski identi­
tet iii "zidovstvo" bilo je drugacije odred:eno nego kod ortodoksnih Zidova, no to ih
nije cinilo nista manje "autenticnima" iii manje Zidovima, a kamoli otpadnicima,
kako su ih ortodoksni Zidovi prozivali. S!icne trendove mozemo pratiti u gotovo
svim etnickim, vjerskim iii politickim zajednicama, te tako razni pojedinci imaju
razlicite poglede na to sto to znaci biti hindusiii musliman, Indijac ili Amerikanac.
Suoceni s ovom neizbjeznom cinjenicom, prvaci pojedinih kolektivnih identi­
teta teze prikazivanju nekonformista i disidenata kao zrtava lazne svijesti, "ujaka
Tomova", izdajica, otpadnika koji su pokvarili svoje naslijede, slobodnih strijelaca
koji uzivaju u plodovima tude borbe bez sudjelovanja u nosenju neizbjeznih bre­
mena. Iako ovakve kritike mogu ponekad sadrzavati i element istine, najcesce su:
pretjerane te skrivaju duh neto!erancije i samozadovoljstva. Ishod je poznati para•
doks identiteta. Ono sto pocne kao protest protiv "tiranije" tlaciteljskih normi na
kraju iznjedri drugu tiraniju. Kolektivni identitet pripada svima koji sudjeluju u
njemui nije privatno vlasnistvo njegovih samoproglasenih cuvara.
Druga opasnost koju donosi kolektivni identitet je tendencija stvaranja laznih
suprotnosti izmedu zatvorenih cjelina. Zene i muskarci, crnci i bijelci se ostro raz­
likuju, te navodno nemaju nista vaznog zajednickog. Buduci da se razlike uzimaju
kao temelj identiteta, one poprimaju ontoloski znacaj. Zaista, kako se svijest o raz­
licitostima opcenito naglasava iii barem odrzava sukobom, tako i politika identite­
ta postaje politika sukoba, te prezrivo gleda na sve pokusaje naglasavanja zaje d 0.
nistva i preuve!icava sitne razlike, pa stvara sukobe i tamo gdje oni ne postoje.
Ovakva politika ohrabruje staj:c!liste da san10 nositelji identiteta imaju pravo, cak i
 Politika kolektivnog identiteta 35
sposobnost, govoriti o doticnom identitetu. Muskarci nikad ne smiju govoriti u
ime zena ili kao njihovi predstavnici. Ako to ucine, neke feministice ce ih napasti
da samo zene znaju, te uopce mogu znati sto zene misle, osjecaju i zele. Svaka
identitetna skupina ima svoj obiljezeni teritorij i nijedan stranac ne smije uci u nje­
ga. Rezultat ovoga je drustvo koje je izlomljeno u ekskluzivne, neprijateljski nas­
trojene i epistemioloski zatvorene grupe, te se postavljakljucnopitanje kako razri­
jesiti njihove razlicitosti i baviti se zajednickim poslovima. ·
Kolektivni identitet je takoder otvoren trecoj opasnosti, opasnosti od zamrza­
vanja ili naturalizacije povijesno stecenog identiteta. Crnci cesto govore kako su
razliciti od bijelaca. Za razliku od njih, koji su etiketirani kao proracunati, osjecaj­
no zatvoreni, egocentricni i individualisticki nastrojeni, crnci sebe vide kao spon­
tane, tople, osjecajne, bliske prirodi, okrenute zajednici i darezljive. Pri tome ne
uspijevaju primijetiti da ovaj nacin samoodredivanja moze sadrzati i neke istinite
elemente, no u svojoj srzije proizvod slozenog povijesnog procesa. Za vrijeme ko­
lonijalne vladavine i desetljeca robovlasnistva, njihovi bijeli gospodari su opravda­
vali svoju dominaciju upravo na ovaj nacin te su se trudili da i crnci prihvate takvu
karakterizaciju. Sa svoje strane, crnci su se trudili uvjeriti sebe same da su bili nevi­
ne zrtve bjelacke podlosti i moci. Pripisivali su sebi i svojim bijelim gospodarima
pozitivne, odnosno negativne vrijednosti, te su iz toga stvorili temelj svojemoralne
superiornosti.Njihov danasnji pog:led na vlastiti identitetje proizasao iz ovog dvo­
jakog procesa. Njegovo nekriticno prihvacanje i izgradnja vlastitog zivcita teme­
ljem njega znaci ostanaku zarobljenosti povijesne potcinjenosti, te njezino nastav­
ljanje.
Ono sto vrijedi za crnce, takoder vrijedi, s obzirom na relevantnu kvalifikaciju,
i za zene, homoseksualce, urodenike i druge. Ove skupine su dugo bile predme­
tom marginalizacije i inferiorizacije i njihov sadasnji osjecaj identiteta nosi dubo­
ke tragove proslosti kao i prijasnje i danasnje potlacenosti. Oni trebaju ispitivati i
pronaci korijene politike kojaje kumovala ovom stanju, te slobodno odluciti o to­
me kako se zele definirati. Ako tone ucine, politika kolektivnog identiteta stvorit
ce jos jedan paradoks. Sto vise doticne skupine naglasavaju svoj povijesno nasli­
jedeni identitet u ime autenticnosti i slobode, to vise izrazavaju i perpetuiraju svo­
ju heteronomiju.

Suocavanje s opasnostima kolektivnog identiteta

· U s\jetlu nase rasprav politika kolektivnog identiteta je dvosjekli mac. Oha

stvara solidarnost medu marginaliziranim skupinama, osnazuje ih, daje im smjer i
moralnu snagu za njihovu stvar, te izaziva dominantnu kulturu iotvara mogucnost
njene pluralizacije. No, ona takoder ima tendenciju da postane uska; ekskluzivna,
autoritarna, pozitivisticka.Tako se jedan oblik dominacije zamjenjuje drn.gim, ko­
ji nije nista bolji, a ponekad je cak i gori. Buduci da su borbe kljucne za drustvene
promjene, te cesto zahtijevaju organizirane skupine s jasnim ciljevima, kolektivni
identiteti cine nuzni dio politickog zivota. Postavlja se pitanje kako zadrzati ono
vrijedno u politici kolektivnih identeta, a izbjeci njene opasnosti. Gore sam naveo
tri glavne opasnosti te cu svaku od hjih ispitati.
36 NOVA POLITIKA IDENTITETA

• Kolektivni se identitet esencijalizira iz vise razloga, od kojih su tri najcesca: us­

redotocenost na jedan identitet do granice iskljucivanja drugih, objektivisticki
pog!ed na identitet i politicki pritisak za organizacijskimj;edinstvom. Kad jednom
identitetu-damo sredisnje mjesto, a druge nijecemo ili ih podcinjavamo, ograde
koje bi mu drugi identiteti stvarali se zanemaruju te on naizgled slijedi svoju unu­
tarnju logiku. Ako se odupiremo esencijalizaciji identiteta, moramo uvazavati nji­
hovu pluralnost i interakciju. Ljudi imaju visestruke identitete; to nije moguca vec
nuzna cinjenica o rrjima. Nadalje, njihoviidentiteti ne vode pasivan suzivot, vec u
interakciji oblikuju jedan drugoga. Npr. zene pripadaju razlicitim gospodarskim,
kulturnim, vjerskim, etnickim i inim grupama i imajurazlicite interesl'.\ aspiracije i
poglede na svoje mjesto u drustvu. Na razlicit nacin artikuliraju svoj rodni identi­
tet, te mu daju razne stupnjeve vaznosti u svojem samorazumijevanjil. Ne postoji
prirodeno "zenska" srz koja ostaje nepromijenjena u vjerskim, ekonomskim i dru­
gim podjelama.
Drugi razlog za esencijalizaciju kolektivnog identitetaje stajaliste, koje se pog­
resno pripisuje Marxu, da je identitet priroden u biti svakog drustvenog bica te on
u njemu obitava i njime upravlja pase sukladnotomemoze otkriti. Ovo je polovica
istine. Kolektivni identitet ima svoj temelj u necijim iskustvima, povijesti i mjestu u
drustvenoj strukturi, to je nesto objektivno dano i nije stvar osobnog odabira. Biti
nedodirljivi u hinduskom drustvu, radnik u kapitalistickomdrustvu ili zena u patri­
jarhalnom drustvu znaci biti povezan s drugima na odredeni nacin, biti izlozen od­
redenirn oblicima dominacije te iskusiti zivot na odredeni nac;in. Medutim, ova is­
kustva i odnose treba interpretirati, objasnitii dati im znacenje, a to se maze ucini­
ti ¥a vise razlicitih nacina. Pojedinci se takoder razlikuju u stupnju vaznosti koju
pridaju svojem drustvenom bicu i identitetu koji se s njim povezuje. Neke crne
zene stavljaju veci naglasak na svoj rod, druge pakna svoju rasu. Ako zelimo doki­
nuti prevlast objektivistickog pristupa, moramo gledati na drustveni identitet ne
kao na nesto pasivno dano veckao na proizvod interpretacije i evaluacije koji ima
neizbjeznu osobnu ili subjektivnu dimenziju.
• Politicka borba za priznavanje. identiteta i promicanje interesa povezanih s
njim stvara potrebu za zajednistvom gledista i ciljeva, te potice njegovu esencijali­
zaciju. Clanovi marg1naliziranih skupina u opasnosti su od izigravanjajednih pro­
tiv drugih i iskoristavanja svojih nezadovoljnih manjina u svrhu diskreditacije
grupnih stajalista, identiteta i zahtjeva. Medutim, odgovor ne lezi u nametanju
laznogjedinstva. Kada se clanovi skupine opcenito ne slazu o naravi i implikacija­
ma svojeg identiteta, o tome sto znaci biti ci11ac, homoseksualac, zena ili musli­
man, razlike u ovakvim vaznim stvarima se jako osjecaju i ne mogu se dugo zatom­
Jjivati. Slrupina koja qvajcvo s1;q .zahtije,va !(ao temelj svojeg jedinstva nece dugo
pozivjeti. Sto je jos bitnije, ovakvo potiskivanje prevladava nad emancipatornim
ciljem pokreta i odrice pojedincima slobodu odredivanja zajednickog identiteta
po vlastitom izboru. Od zivotne je vaznosti da pojedinci koji govore i djeluju u ime
drugih postuju njihove nesuglasice i negodovanja i ne teze nicemu doli sirokom i
prirodnom konsenzusu u sadasnjosti. Gdje god je to moguce, skupina bi trebala bi­
ti demokratski ustrojena, kako bi oni koji govore u njezino ime imali dolican legiti­
mitet i odrazavali konsenzus. Moguce je sklapati saveznistva i boriti se za zajed­
nicke ciljeve bez inzistiranja na samo jednom "ispravnom" nacinu definiranja od­
redenog identiteta.
 Politika kolektivnog identiteta 37
. Clanovi identitetne skupine mogu doci do sirokog korisenzusa putem zajed­
nickog iskustva i problema. Ako oni ne postoje, skupina nema nista zajednickog,
te joj nedostaje kolektivni identitet. U cemu god bile njihove raznolikosti, sve zene
dijele nekazajednicka iskustva, poput inferiorizacije, muske dominacije, diskrimi­
nacije, spolne stereotipizacije pristranih drustvenih :p.ormi i razlicitih potreba koje
proizlaze iz njihove bioloske naravi. Ovako nesto sluzi kao temelj na kojemu se
moze izgradivati zajednicki identitet. Identitet nije dan, te mora biti konstruiran
pazljivim objasnjavanjem, izrazavanjem i tumacenjem ovih zajednickih svojstava.
Razlicite interpretacije i rasprave o njima tvore dio feministickog iii, bolje receno,.
zenskog pokreta. Neke su se pokazale kao pogresne, dok su druge, iz nekog razlo­
ga, uvjerile tek malobrojne. No, nekepak odolijevaju kritici i postaju dio uvjerenja
velikog brojazenai poticu na djelovanje. Dominantno glediste se dovodi u pitanje,
kako bi trebalo, no ono ostaje djelotvorno dokle god se nezamijeni nekim drugim.
Ono sto vrijedi za spolni identitet, vrijedi i za ostale identitete. U svakom od ovih
slucajeva, zajednicka prijasnja i sadasnja iskustva i teznje tvore referentni okvir, a
razliciti pogledi na kolektivni identitet bore se za naklonost clanova skupine, su­
radujuci na programatskim i prakticnim razinama dok se suprotstavljaju na teorij­
skoj razini. Druga opasnost politike kolektivnog identiteta, kao sto sam ustvrdio,
lezi u njenoj tendenciji stvaranja ostrih razlika, pa i suprotnosti izmedu zatvorenih
identiteta. Ova tendencija ima vise uzroka, od kojih su tri najcesca, poimence:
esencijalizacija identiteta; nepriznavanje prijelaznih identiteta i drugacijih pogle­
da na identitet. Vee smo vidjeli zasto je ovo prvo pogresno i kako se s time nositi.
Drugi uzrokje pogresanjer ljudi nemaju samo visestruke, veci prijelazne identite­
te. Crncii bijelci se rasno razlikuju, no mogu pripadati istoj religiji, klasiipolitickoj
zajednicl. Razdvojeni su na jednoj razini, a povezani na drugoj. Doista, dok su
ostro suprotstavljeni u okvirima jednog identiteta, mogu bitiusko povezani u okvi­
rima nekog drugog. S danim zajednickim znacajkama na raznim razinama, odnosi
medu skupinama iskljucuju postojanje ostrih razlika i polarizacije.
Drugaciji pogled na identitet temelji se na vjerovanju kak6 identitet ukljucuje
ne samo znanje o tome tko nismo, nego i protiv koga smo, te zahtijevajasnu svijest
o neprijatelju. Tvrdi se da identitet ostaje neodreden, mutan i neusredotocen ako
se o tro ne razdvoji i kontrastira prema sebi suprotnom identitetu. Cesto se po­
mislja daje ovo strateski nuzno kako bi se izbjeglo prikljucivanje dominantnim
skupinama koje imaju vlastite interese u naglasavanju zajednickih znacajki. Crnci
i zene s.e poticu na povlacenje jasne granice izmedu njih s jedne strane, i bijelaca i
muskaraca s dn1ge strane, te na odbijanje apeliranja na zajednicku ljudskost iii sto
god drugo zajednicko. Tvrdi se kako bi oni trebali inzistirati na govorenju u vlasti­
to ime i odbacivanju bjelackog i muskog sudjelovanja u SV()jim pokretim,a, koliko
god iskreno iii dobrohotno 6no bilo, jer ono silom prilika unosi strane osjetljivosti,
zamucuje kolektivnu svijest, razvodnjuje iii izokrece njihove borbe iii ih stavlja u
sluzbu drugih planova. ··
Iako je moguce uvidjeti iasto je ovaj pogled na identitet privlacan roarginalizi­
ranim skupinama, kako iz epistemioloskih tako i iz politickih razloga, on je iz te­
melja pogresan. Navodno suprotni identiteti su u biti meduovisni, te su proizvodi
zajednickog sustava drustvenih odnosa. Crnci nemaju Smisla bez bijelaca, niti zene
bez muskaraca. Isti drustveni sustav koji identificira i:J.ekoga kao bijelca isto tako
identificiranekoga dn1goga kao crnca i stvara suprotnost izmedu njih. Ista kultura
38 NOVA POLITIKA IDENTITETA

koja k:lasificira neke osobine kao muske, k:lasificira druge kao zenske, te vuce cistu
razdjelnicu izmedu njih. Temeljna suprotnost dak:le nije izmedu bijelaca i cniaca
ili izmedu muskaraca i zena, vec izmedu njih s jedne strane isfre drustvene ikultur­
ne strukture koju jedni i drugi zele emancipatorno promijeniti sdruge strane. Sup­
rotstavljeni identiteti su takoder meduovisni na jednoj drugoj razini. Buduci da
identiteti teze k drustvenom priznavanju i prihvacanju, nuzn6 postavljaju zahjeve
jedni drugima.2 Zene se ne mogu osloboditi patrijarhata nekim jednostranim
proglasavanjem ueovisnosti; muskarci takoder moraju pro:rnijeniti svoje nazore i
stajalista. Crud ne mogu sami izazivati rasizam i negativne stereotipe, bijeki ta­
koder moraju suradivati tako sto ce bitivoljni ponovno promisliti svoje poglede na
sebe same i na crnce. Homoseksualci ne mogu uzivati jednako postivanje svojeg
spolnog identiteta ako drugi ne budu uvjereni da je rijec o legitimnom obliku spol­
nog izrazavanja. Zbog toga marginali:;;:irani identiteti moraju braniti svoje zahtjeve
pred drugima. To ukljucuje raspravljanje s drugima, ukazivanje na zajednicke
principe, zadobivanje nak:lonostikod onih kod kojihje to moguce i neutraliziranje
otpora kod onih kod kojih to nije moguce, te pomoc pri stvaranju kulture koja bi
imala puno dobrohotuiji pogled na njihove identitete. Buduci da su argumenti
cesto nedovoljni, mogu imati potrebu za demokratskim prosvjedima, no oni imaju
male nade za uspjeh bez sire potpore. Iz ovih i srodnih razloga, politika identiteta
mora ici onkraj konfrontacije i polarizacije, te pronaci nacine za skl.apanje sirih
kulturnih i politickih saveznistava.
Treca opasnost koja opsjeda politiku kolektivnog identitetaje povezaua s nje­
zinom tendencijom prema proglasavanju prirodnim ili nekriticnom prihvacanju
pqvijesno stecenih pogleda na identitet. Kao sto smo vecvidjeli, neke crnacke sku­
pine odreduju se i odvajaju od bijelaca u okvirima odredenih psiholoskih i moral­
nih znacajki stecenih za vrijeme ropstva ili kolonijalizma. Oni ustraju na ovakvom
gledistu iz inercije, uedostatka maste, nemogucnosti uvidanja njihova povijesnog
porijek:la, intelektualne tromosti iii pogresnog osjecaja vjeruosti prema precima.
Takonastavljaju naslijede proslog sustava dominacije. Oni trebaju preispitati ova­
kav reaktivni pogled na vlastiti identitet i slobodno se od!uciti na koji nacin sebe
zele definirati. To ukljucuje zamjenjivanje pozitivistickog pog!eda na politiku, koji
namece prethodno postojeci identitet, kriticnom, transformativuom i reflektiv­
nom politikom, u kojoj marginalizirane skupine dovode u pitanje svoj naslijedeni
identitet i stvaraju uvjetekoji vodek samoodredeuju.Kod prethodnog gledista na­
vodni pretpoliticki identitet diktira politiku, dok kod drugoga on nastaje tijekom
politicke borbe, te je kolektivno postignuce.
Jedan primjer ce rasvijetliti ovu tezu. Kod politike temeljene na identitetu,
crnc:i nekriticki prihv caju povijesno naslijedeni pogled na svojidentitet i njime se
koriste kako bi istrazivali crnacke studije, crnacku knjizevnost, crnacki nastavni
plan i crnacke poglede na naobrazbu, te zahtijevaju pravai mogucnosti potrebne
za izrazavanje njihova crnackog identiteta. Uvazavajuci njegovu povijesnu i poli­
ticku vrijednost, politika koja stvara identitet se krece drugim putem. Ona pita
zasto su ljudi definira:ni u okvirima svoje puti, zbog cega se povlaci rasna granica,
2 . . '
Za odliCilu raspravu o naCinima na k0je se pravlja zahtjeviPJ.a identiteta, prilagodava irn se te se njima slu:Zi za pro­
dubljivanje demokracije vidi: Gutmann (2003) Buduci da sVe ident te e sk pine nemaju ista shvaCanja demokrat­
skih piincipa kao Gutmann, ona potcjenjuje poteSkoCe pri raspravlJanJu s.nJ1ma.
 Politika kolektivnog identiteta 39
koje skupine se stavljaju u koju kategoriju, na koji nacin se rasna klasifikacija
primjenjuje na razne nacine zivota i zasto, i kako su bje!acki i crnacki identiteti po­
vijesno konstruirani. Ona takoder pita zbog cega su bije!ci uzeti kao referentna
tocka i suptilno !iseni rasnosti, dok se crnce uzima za razlicite, kad bi se isto to
moglo reci i o bije!cima, te zasto se javne rasprave i akademske konferencije o rasi i
etnicitetu cesto bave samo crncima. Postavljajuci ova i srodna pitanja, kriticna po­
litika kolektivnog identiteta ci'ni dvije stvari: dekonstruira, trazi uzroke ipropitku­
je prevladavajuci nacin razmisljanja o doticnom identitetu, te ide za mijenjanjem
drustvene strukture koja stvara ovakav nacin razmisljanja i ovisi o njemu glede
svoje reprodukcije. Po!iticko-kulturna borba koju ona pokrece tezi stvaranju
drustva u kojem ce pojedind slobodno odlucivati o temelju i sadrzaju svojih kolek­
tivnih identiteta u stalnoj mijeni.

Priznavanje i preraspodjela

Ustvtdio sam da marginaliziranei inferiorizirane skupine zahtijevaju jednako

uvazavanje i tretiranje svojih ide ntiteta. 3 To implicira jednoobrazni ili identicni
tretman na poljima na kojima njihovi identitetinisu relevantni i raz!icit tretman ta­
mo gdje jesu. Zahtjev za priznavanjem ukljticuje niz stvari, poput antidiskrimina­
tomih mjera, kulturno osjetljivih tumacenja i primjene zakona, izuzimanja iz od­
redenih pravila i obrcaja, grupno osjetljive primjene javnih politika, dodatnih pra­
va i resursa, poticanja javnog postivanja marginaliziranih identiteta, zauzimanja
za prildadnu zastupljenostu javnim ustanovama te, stikladno okolnostima, prizna­
vanjenjihova udjela u definiranju naciona!nbg identiteta. Dok su neki od ovih zah­
tjeva upuceni sirem drustvu cije norme, vrijednosti i negativne predodzbe ze!e
promijeniti, vecina zahtjeva je upucena drzavi zbog njezine sredisnje uloge u
drustvenom zivotu, njezina dometa, snage i izravne i neizravne mogucnosti utjeca-
nja na privatne cirganizacije j javna stajalista.4 . .

Na jednoj razini zahtjev za javnim priznavanjem identiteta nije novijeg datu­

ma.5 Mnoga prijasnja drustva, ukljucujuci anticku i srednjovjekovnu Europu,
postivala su kulturne, etnicke ivjerske raz!ike svojih manjina i tretirala ih sukladno
njihovim obicajima, te se ocekivalo da ih nose kao integralni dio svojeg kolektiv­
nog identiteta, a ponekad se cak ocekivalo da clanovi manjinskih skupina budu dio
porote koja bi sudi!a nekom clanumanjine. Od devetnaestog stoljeca pa do danas,
nacionalizam se prakticki bavi priznavanjem identiteta podcinjenih nacionalnih
skupina. Sadasnji pokret za priznanje je novjer, izmedu ostalog, okuplja siri spek­
tar skupina, izrazava njihore zahtjeve.putemjezika prava i pravde, te se pojavljuje ,
u kulturi koja je cesto neprijateljska prema grupno utemeljenim zahtjevima.
3
Neki se koriste pojmom 11p 0Iitik a razlike11 kao istoznaCnicom pojmu 11p olitika identiteta". Za druge, vecinom
poststrukturaliste, on oznafava politiku koja se trudi decentralizirati etab1irane identitete ukazivanjem na razlike ko­
je skrivaju. Kao Sto sam ustvrdio, oni se nekad pokJapaju, a u drugim prilikama se razdvajaju.
4
Za vrijednu raspravu o nacinu na koji se zahtjevi identiteta kritizi:t'aju u javnim debatama v. Gutmann (2003). Za vri­
jednu empirijsku raspravu v. Mitra (1999).
5
Rasprave o priznavanju krivo zakljuCUju da je ovdje -ri eC? modemom fenomenu. Mnoga zapadnjaCka i nezapad­
njaCka predmoderna drn&tva gledala su na to kao na mJemcu_, maka:_se o razlozima takvog glediSta rijetko teoretizi­
ralo. Indijska i islamska druStva su u tom pogledu b1la puno 12raiemJa.
40 NOVA POLITIKA IDENTITETA

Zahtjev marginaliziranih skupina za priznanjem, iii ono sto se ponekad zove

politikom priznavanja, nailazi na poveliku kritiku konzervativnih, nacionalis- '
tickih, liberalnih i radikalnih autora. Buduci da ih ovdje ne mogu sve detaljno is-'
traziti, koncentrirat cu se na posljednju spomenutu skupinu, zbog toga sto njezina
kritika ukljucuje mnoge kritike drugih skupina, no i nekevlastite kritike kao i zbog
toga sto zadire puno dublje.
Za radikale, koji su takoder i redistribucionisti, politika priznavanjaje otvore­
na sljedecim prigovorima. Prvo: drzava se prvenstveno bavi pravdom, dok se ona
pak bavi prvenstveno preraspodjelom prava, sloboda, mogucnosti i zivotnih izgle­
da. Dok priznavanje ne ukljucuje preraspodjelu i nema nicega zajednickog s prav­
dom, njime se drzava ne bi trebala baviti. Drugo: zaokupljenost identitetom slabi
potrebnu borbu za preraspodjelu jer skrece pozornost i energiju s nje i potkopava
osjecaj drustvene solidarnosti potrebne za odrzavanje rel:iistribucionistickog
programa. Trece: politika priznavanja tjera vodu na mlin vladajuce klase, koja ne
moze biti sretnija nego kad moze udovoljiti kulturnim i drugim razlikama kako bi
odvukla pozornost od neravnopravnostibogatstva i moci. Cetvrto: ovakva politika
je usredotocena na skupna prava, ima kolektivistickiduh, homogenizira pojedince
i razbija drustvo u zatvorene skupine. Naposlijetku, ova politika sudi drzavu na te­
melju njezine spremnosti na priznavanje i uvazavanje kulturnih i drugih identite­
.ta, umjesto na osiguravanje drustvene pravde. Pomicuci ovako izvor legitimacije,
ova politika oduzima kriticarima drustvenog i politickog poretka jedno od naj­
mocnijih oru zja.6
Kao sto sam vec sam argumentirao u prijasnjem dijelu ikako cu rasudivati i da­
lje,i,Ileke kritike su utemeljene, te ih politika priznavanja ignorira na vlastitu stetu.
Medutim, temeljno je pitanje jesu Ii ova ogranicenja prirodena. Jesu Ii ova dva ob­
lika politike nekompatibilni, te moze Ii priznavanje biti stvar pravde? Ja drzim da
su oni komplemeutami, da svaki treba onoga drugog kako bi mu dao moralnu du­
binu i politicku energiju te da teoriju pravde koju pretpostavljaju redistribucionisti
treba nm1ovo vreduovati u svjetlu kritike koju odasilje politika identitet a.7

Komplem entarnost8

Redistribucionisti imaju uzi pogled na pravdu te pretpostavljaju da je ravnop­

ravnost prava, mogucnosti i zivotnih izgledajedina iii najvaznija teznja u dobrom
drustvu. Zamislimo drustvo u kojem su gospodarske i druge neravnopravnosti
drasticuo smanjene iii cak dokinute, te njegovi pripadnici vode zivote po svojem
izboru, po svi preferir/lju isti naciu zivota, inlaju iste ukuse i razmisljaju unutaF
siroko gledano s!icnih okvira. Naivno je misliti da se ovo ne moze dogoditi u egali­
tarnom drustvu, jer nema nicega u ovakvom drustvu sto bi sprecavalo moralnu i
6
Barry (2001a, 2001b) su najbolji polemicki primjeri za to.
7
Politik.a identiteta nije uvijek politik:a ljevice ili oporbe. Ona moZe biti i desniC-arska, kao Sto je to sluCaj kod rasista ili

A
Vjerske ortodoksije. Takoder je i karakteristiCilaza etablirane, pa i vladajuCe·skupine. Budu6idaje_njihovidentitet in-
stitucionaliziran i hegemonijski, ne moraju ga otvoreno isticati.
s . V
Postoje i drugi oblici politika osim priznavanja i preraspodjele, no ja se njirna ne"bavim u ovom poglavlju.
 Politika ko]ektivnog identiteta 41
kultumu jednoobraznost. Doista, Alexis de Tocqueville je mis!io kako je ovo en­
demska opasnost, a neki ostroumni kriticari suvremenog cirustya tvrde da se vec
krecemo u tom smjeru. Epistemioloske, moralne, estetske idruge prednosti mo­
raine i kulturne raznolikosti priznaju liberalni i drugi autorii riemoraiIH) ihovdje
iznova navoditi. Za razliku od redistribucionista, pobornici priznavarija ovo uvi­
daju te zbog toga gledaju na priznavanje identiteta kao na n:acin njegovanja razno­
likosti. Ne moramo se slagati s njihovim odgovorom, no ne. niozemo poricati
vaznost 'njihovih zebnji.·9
Poanta ovog argumenta pojacava se kad pogledamo nase zamisljeno drustvo iz
drugog kuta. Zamislimo daje postiglo redistributivnu pravdu, no ima ponizava­
juce poglede nahomoseksua!ne muskarce, lezbijke, zene, crnce i,jerske manjine.
Inzistira samo najednom ispravnom nacinu zivota, ponasanja, vjencanja, vodenja
politicke rasprave, pronalazenja spolnog ispunjenja i orgartizacije obitelji te prim­
jenjuje razne oblike i stupnjeve drustvenih, zakonskih i drugih sankcija za devijan­
tno ponasanje. C!anovi ovog drustva uzivaju gospodarsku i drustvenu ravnoprav­
nost, none i ravnopravnost pri definiranju i izrazavanju svojih identiteta. Neki su
od njih pod represijom, u smislu da su prisiljeni osjecati sram zbog toga tko su i sto
su, te su njihovi zivoti fragmentirani na nacin na koji zivoti drugih nisu i ne mogu
potpuno sudjelovati u kolektivnom zivotu drustva, osim u okvirima koje ono dikti­
ra. Represija i neravnopravnost poprimaju razne oblike. Politika preraspodjele
usredotocuje se na neke od njih, dok politika priznavanja naglasava neke druge.
Kad bijedino preraspodje!a bila vazna, bilo bi tesko uvidjetizasto se ne bismje­
lo mijenjati urodenicki nacinzivota, iii onaj romski iii nekih drugih tradicijskih za­
jednica. Urodenici opcenito zive u siromastvu, a buduci da je njihov nacin zivota
· djelomice odgovoran za to, moglo bi se tvrditi da bi on trebao biti ukinut, makar
postupno i mimim putem. Oni takoder opcenito sjede na bogatim prirodnim izvo­
rima: zemlje, minerala, drvne grade itd. Moglo bi se ustvrditi da bismo trebali ovla­
dati tim prirodnim izvorima i iskoristiti ih za podizanje opce razine blagostanja.
Politika preraspodjele ne moze nam recizasto je ovo lose, politika priznavanja nu-
di barem djelomi.can odgovor. ·
Buduci da preraspodjela nije dovoljna i zbog toga sto je identitet vazan ljudi­
ma, mnoge naciona!ne manjine traze otcjepljenje iii vecu autonornijn, cak i kad to
ugrozava njihove ekonomske interese, a zene, homoseksualci i drugi nisu zado­
voljnipravima jednakog drzavljanstva.Sjevemoirski slucaj oslikavamnoge ovakve
situacije. Dok sn vrsili pritisak za ravnopravnost pri zaposljavanju i druga prava, te
odmjeren program afirmativne akcije, tarnosnji katolici Su zahtijevali i dobili Ugo­
vorom iz Belfasta iz 1998. godine odredbe o "paritetu dostojanstva" i "postivanju
identiteta i etosa obiju zajednica". Na j_ednoj razini, to je bilo cisto simbolicno, no
ne i manje vazno. Na drugoj razini, ovo je utrlo put jednakon1priznavanju irskog
jezika, promjenama u drzavnim simbolima, imenovanju u!ica, promjenama nas­
tavnog plana, trasiranju parada i marseva i prihvacanju legitimnostiirskih nacio-
nalista. ···
Mozemo otici korak da!je i upitati zbog cega je preraspodjela valjan cilj, a ne­
ravnopravnosti su nepozeljne, caki kad su temeljne potrebe svih zadovoljene. Re-
9
Wolff (1988) i Hinton (2002).
42 NOVAPOLITIKAIDENTIIBTA

. distribucionisti daju dobre razloge: npr. da neravnopravnostipoticu bahatost i os-.

jecaj nadmoci kod nekih i skromnost i osjecaj inferiomosti kod drugih; razbijaju .
drustvo u zatvorene skupine, te potkapaju osjecaj zajednistva; guse talentiranost, '
poticu mrznju itd. Politika identiteta produbljuje svoju kritiku neravnopravnosti
dajuci joj kulturnu i moralnu orijentaciju. Velike neravnopravnostikoncentriraju
kulturnu i politicku moc u rukama nekolicine i omogucuju davanje moralnog tona
sirem drustvu. One pridaju prestiz odredenim oblicima zivota, ohrabruju od7
redene oblike ambicije i motivacije, povlascuju odredene vrijednosti, ciljeve ikari­
jere, te putem slozene mjesavine poticanja i kaznjavanja oblikuju odabire i zivote
drugih. Velike neravnopravnosti teze k homogenizaciji drustva, gusenju sirokog
spektra vrijednih identiteta iobeshrabrivanju raznolikosti gledista i nacina zivota.
U svjetlu nase rasprave, valja reci kako distributivna pravda nije dovoljna.
Potrebna nam je i sloboda istrazivanja, ponovnog ustanovljavanja i izrazavanja
nasih individualnih i kolektivnih identiteta u okolisu Iisenom opsesije jednoobraz­
noscu. Ovo zahtijeva da drzava pod povoljnim uvjetima priznaje, postuje, cijeni i
podrzava legitimne identitete. Tone znaci da svi identiteti trebaju iii zasluzuju jav­
no ili cak i medusobno priznavanje. Neki identiteti su represivni, poticu mrznju na
druge, ponizavaju ljudsko dostojanstvo i druge univerzalne vrijednosti (vise o to­
me kasnije), te kao takvi ne zasluzuju priznavanje, kao sto je to slucaj kod seksis­
tickih i rasistickih skupina i vjerskih ili ideoloskih fanatika. Neki identiteti mogu
cvjetati iii uopce prezivjetijedino ako su zasticeni odjavnogpogleda;drugi palebi­
vaju obezvrijedeni iii potreseni kad ih se stjera u privatnost. Mozemo s pravom od­
baciti nediskriminatorno javno priznavanje svih identiteta, no iz nacelnih razloga
ne mozemo ostati ravnodusni prema zahtjevima temeljenima na identitetu.
•Buduci da dobro drustvo mora teziti kako redistributivnoj pravdi, tako i iz-
razavanju legitimnih identiteta, politike preraspodjele i priznavanja su objevazne
te ih treba integrirati u koherentnu teoriju politike. One dovode u pitanje hegemo­
niju odredene skupine - gospodarsku u jednom slucaju, a kulturnu u drugom. Pb- ,,
je se bave jednakoscu jednakoscu moci i zivotnih izgleda u jednom slucaju i.sa­
moodredenja i samoizrazavanja u drugom. Kad analizira drzavu, politika preras­
podjele proucava njezin klasni karakter i nacine na koji je on skriven i reproduci­
ran kroz strukturu vjerovanja i obicaja. Politika priznavanja proucava njen kultur­
ni karakter, identitete koje institucionalizira, skupine koje iskljucuje iii marginali- 1
zira, te suptilne nacine na koje se to skriva i perpetuira. Ova dva oblika politike da­
leko su od medusobnog sukoba i nude komplementarne uvide u mehanizme is­
kljucivanja i marginaliziranja.
Redistribucionisti tvrde da program preraspodjele zahtijeva jak osjecaj soii­
daµ10sti iii drµstvene I.ohezije. Buduci ct.a, se o,d politike identiteta ocekuje protiv­
ljenje ovoj drugoj, zakljucuju kako ona stoji na putu preraspodjeli iii drustvenoj
pravdi.10 John Rawls, koji je rekao da njegovo "nacelo razlikovanja pretpostavlja
razinu homogenosti i osjecaj kohezije i bliskosti" u drustvu da zbog toga nije prim­
jenjivo izmedu drustava, bio je jedan od prvih koji su posljednjih godina izrazili
ovo glediste. Njegovo su staja[iste u raznim oblicima ponovili Brian Barry, David
Miller, David Goodhart i drugi..
10
Miller (1995, 2005), Rawls (1999) i Goodhart (2006), .
 Politika kolektivnog identiteta 43

Ovaj je argument na prvi pogled uvjerljiv, jer kad bi clanovi drustva bili potpu­
no ravnodusnijedni prema drugima, ocito ne bi htjeli dijeliti svoje resurse s manje
privi!egiranima. No, kad ga se pomnije prouci, postaje problematican. Nije jasno
sto se misli pod "homogenost" i "bliskost 0. Nijedno moderno drustvo ne pokazuje
ove znacajke, a kad bi one bile preduvjet za preraspodjelu, postojece socijalne
drzave u Europi, Kanadi i drugdje bile bigotovo ravne cudu. Barry, Miller i Good­
hart su realisticniji kad kazu da bi drustvo trebalo pokazivati neki osjecaj solidar­
nosti i drustvene kohezije, tj. nekakav osjecaj zajednickog pripadanja i suos­
jecanja. Buduci da nijedno drustvo ne moze dugo.opstati bez solidarnosti, a ipak
nisu sva dobro pripremljenaza preraspodjelu, potrebno je specificirati koja razina
solidarnostije potrebna za poticanje prerapsodjele, no autori tone cine. Nadalje,
ovi autori stvaraju apstraktni i lazni kontrast izmedu solidarnosti i raznolikosti ili
identiteta, te pozivaju na odabir jednog od toga. Nijedno drustvo ne moze bezjed­
nog od toga te je stoga pitanje kako pronaci pravu ravnote.zu. Ako bi drustvo dava­
Io prednost solidarnosti i negodova!o zbog raznolikosti, ono bi ili otudilo mnoge i
time oslabilo svoju solidarnost iii znacajno suzjlo osobne slobode, pa bi njegova so­
Iidarnost bila bezvrijedna.
Daljnja pogreska redistribucionistickog zakljucivanjaje u misljenju da osjecaj
solidarnosti iii kohezije nuzno vodi ili imajaku tendenciju k razvoju suosjecanja i
preraspodjele. Taj osjecaj moze ostati sveden na simbolicke kolektivne dogadaje
ili na rat. Mo.ze takoder poprimiti oblik prazne iii cak intenzivne ljubavi prema
zemlji iii drustvu, bez prerastanja te ljubavi u Ijubav prema zemljacima ili cak u os­
jecaj brige za njihov nacin zivota. Cak i u kohezivnom drustvu privilegirane skupi­
ne znaju optuzivati siromasne za njihcivu nevolju, te odbijati nuzno zrtvovanje.
Sjedinjene Drzave imaju prilicno jak osjecaj drustvene kohezije, kao sto se i vidi iz
njihovog blistavog civilnog drustva. No, zahvaljujuci individualistickom duhu sa­
mopomoci i gospodarskoj kulturi, ni vlada niti vecina privilegiranih gradana ne
zabrinjavaju se zbog siromastva i bijede milijuna svojih sugradana. Ponovno se ra­
dio hijerarhijskom drustvu koje imajak osjecaj drustvene kohezije, ali je neprija­
teljski nastrojeno prema bilo kakvom obliku preraspodjele. Ukratko, drustvena
kohezija i solidarnost nisu dovoljni za osiguravanje preraspodjele. Puno toga ovisi
o tome na cemu se one temelje i na koji ih se nacin shvaca i aktivira.
Ne samo sto drustvena kohezija nije dovoljna za osiguranje preraspodjele, ona
nije ni nuzna. Europska drzava blagostanja nije toliko rezultat otprije postojece
drostvene solidarnosti, vec borbe radnicke klase, obecanja danih za vrijeme Dru­
gog svjetskog rata, straha od socijalnih nemira, relativno jake socijalne svijesti u li­
beralnim i socijalistickim krugovima i potrebe srednje ldase za nekim oblikom ko­
lektivno osiguranja. Uzmimo kao drugi prirrijer Indiju, koja pri proglasenju neo­
visnosti rtije imalajak osjecaj drustvene kohezije, no kojaje krenula s prethodno
povijesno nevidenim programom pozitivne diskriminacije, koji je u pocetku bici
samo za "nedodirljive" i plemenske zajednice, no poslije je prosiren i na druge
· "drustveno i gospodarski zaostale" skupine. Razlozi za ovaj program ukljucivali su
strah od nereda, jak osjecaj srama i krivnje zbog odvratnog nacina na koji su hin­
dusi iz visih kasta tretirali ove skupine, predizborna premisljanja i potrebu za uje­
dinjenjem zemlje i stvaranjem kohezivnog drustva. Drustvena kohezija je bila
zeljeni ishod, a ne toliko pokretacka snaga preraspodjele.
44 NOVA POLITIKA IDENTITETA

Redistribucionisti ttetiraju drustvenu solidarnost kao da se radio danoj zivot­

noj cinjenici, tj. kao da neko drustvo ili je ili nije kohezivno i solidarno. U bi.ti,
drustvena solidarnost je povijesno dostignuce koje je nastaio kao rezultat pri­
jasnjih nastojanja na ujedinjavanju razlicitih skupina. S nastankom novih oblilrn
raznolikosti i identiteta nastaju neizbjezne napetosti. Ove napetosti treba raspra­
viti i razrijesiti kao sto je to ucinjeno u proslosti, te stvoriti novi temelj solidarnosti
zajedno s ukljucenim skupinama. Drustvena kohezija nije jednostavna i prvotna
cinjenica, vecproces koji stalno traje i koji treba uvijek iznova izgradivati i preobli- ··
kovati. Politika identiteta ne kosi se s drustvenom kohezijbril ili preraspodjelom.
Naprotiv, uvazavanje legitimnih zahtjeva ukljucenih skupina vazanje korak pre­
ma njihovu integriranju u prosireni temelj solidarnosti.

Meduovisnost

Do sada sam argumentirao kako su glavne brige politike preraspodjele i poli­

tike priznavanjakomplementarne. Mogli bismo otici i korak daljei reci kako sva­
ka od njih treba onu drugu kako bi dobila dubinu i snagu i ostvarila svoje ciljeve.
Ovaprimjedba ce postatijasnijom ako tim redompoblize proucimo ove dvije po­
litike.11
Gospodarske neravnopravnosti imaju mnoge uzroke. Neki od njih su nisko sa­
mopostovanj e, slaba motivacija, poticaj i samodisciplina marginalizira.nih ili po­
nizenih skupina. Njihove se povijesti i kulture opcenito obezvrjeduju, pa i tretiraju
s Pfijezirom. Govori im se kako nisu nista vrijednog pridonijeli covjecanstvu, kako
nema nijednog postignuca koje im se moze pripisati, te da ovakva ogranicenja zr­
cale njihovu intelektualnu i moralnu mforiornost. Kad ovakve negativne pre­
dodzbe postanu dio knjizevnosti, umjetnosti, udzbenika i neformalnih razgovora
jednog drustva, preuzimaju ih clanovi drustva, ukljucujuci i zrtve, koje razvijaju
0110 sto W. E. B. Dubois, jezikom srodnim Hegelovom, naziva "dvostruka svijest",
tj. riaviku vlastitog promatranja uvijek kroz oci drugih. Ove skupine imaju nisko
samopostovanje i ponekad cakpate od mrznje samih sebe. Imaju nisko postavlje­
ne ciljeve, odricu se odredenih karijera kao neprikladnih za ljude poput njih, lako
se mire sa svojim neuspjesima te im nedostaju uzori i podupiruca drustvena mreza.
Predvidljivo, postizu malo, ostaju zarobljeni na nizim pozicijama te bivaju pri­
vuceni nedrustvenim aktivnostima cime cine opasnost za druge i time dodatno po­
ticu stereotipe sireg drustva koje se njima koristi kao dokazom njihove inferior­
nosti. Kadaje Malcolm Xbio tinejdzer, rekao je svojemprofesoru kako zeli posta­
ti pravnik. Profesor mu je odvratio: "Pravnilr.., to nije realisticni cilj za jednog
crncinu (nigger).'Trel:1asrazmisljati o necemu sto mozes postati. Tisi sptetan s ru-·
kama i pravljenjem stvari, zasto ne odes za stolara?"12 Iskustvo Malcolma X po­
navlja se u zivotima bezbrojnih crnaca, zena i ostalih inferiori:z:iranih skupina. Ne­
ki, poput njega, uspijevaju izaci iz zacaranog kruga cistom snagom volje, srecom ili
11
Za vrijednu raspravu o ovim problemima v. Fraser (1995a i 1995b). Za proniclJivu kritiku distribucionistickog usko
definiranog videnja pravde v. Young (1990). Young grijeSi Sto prdvdu preblizu v:eZ:e s lab_avo definiranim konceptom
represije te mu tako oduzima usredotocenost.
12
Citirano u: Haley (2006). V. takoder: Du Bpis (1989) i Ellison (1952).
 Politika kolektivnog identiteta 45
neocekivanim poticajem i potporom, no mnogi ne uspijevaju, te caf i oni koji se iz­
bave nose oziljke svoje borbe.
No, nije dovoljno samo uzivati jednaka prava, mogucnosti i imati pristup pot­
rebnim resursima. Potrebno je takoder imati osnovne sposobnosti potrebne za
potpuno iskoristavanje danih prava i mogucnosti, kao sto su naglasavali mnogi au­
tori nakon Aristotela, ukljucujuci J. S. Milla, Karla Marxa i u zadnje vrijeme
Arnartyja Sena. No, spcisobnosti imaju vrlo slozenu logiku te ih se maze razviti i
vjezbati samo u odredenim uvjetima, a to mnogi od ovih autora zanemaruju. Poje­
dinci bi trebali imati zar, uvjerenost i ambiciju kako bi ih razvili, kao i poticajnu
okolinu koja ih podupire. Potreban im je osjecaj vlastite vrijednosti i samoposto­
vanja kako binadisli pasivnost i sumnju u same sebe, koje su proizvele razorne pre
dodzbe o sebi samima. Potrebno je takoder shvatiti da razvijanjem odredenih spo­
sobnosti i bavljenjem odredenim karijerama pojedinci ne bi treba!i prerezati spo­
ne sa svojim zajednicama niti izgubiti njihovu potporu, kao sto se to ponekad do­
gada talentiranoj crnoj i drugoj marginaliziranoj mladezi koje se odbacuje kao
"prepametnu", "preotmjenu" iii kao da su "presli na diugu stranu". Pojedinci bi ta­
koder trebali osjetiti pouzdanje da odredeni dije!ovi zivota nisu zatvoreni za ljude
poput njih, da njihova prisutnost nece biti omrazena i da nece biti neuklop!jeni
strand unutar svoje profesionalne okoline. Preraspodjela se ne maze postici niti
odrzati ako se ne nadidu ovakve i slicne unutarnje i vanjske zapreke te razbiju nji­
hovi psiholoski i drustveni uzroci. Opcenito, redistribucionisti vrlo malo govore
kako bi ova trebalo postici, nego pretpostavljaju dace potrebne sposobnosti same
od seb izroniti u okolnostima jednakih mogucnosti iii da je malo moguce uciniti
na dubokirn kulturnim promjenama koje su potrebne marginaliziranim skupina­
ma i sirern drustvu.
Dugo potlacene i rnarginalizirane skupine moraju uvjeriti same sebe da ovdje
. nije rijeco njihovoj sudbini, prirodnom stanju ili svemu sto mogu postici te da sarni
posjeduju snagu za mijenjanje ovakvog stanja. Skupina temeljena na identitetu
svojim izgradivanjem samopouzdanja i samovrednovanja cesto igra vaznu ulogu.
Ona stiti od ponizenja u sirem drustvu i nudi priznavanje i dostojanstvo koje mar­
ginalizirani ljudi traze. Ona potvrduje njihovo samovrednovanje te ih time potice
da ne preuzirnaju negativne predodzbe koje sire drustvo ima o njima, te da ih ne
slomi nacin na koji ih drustvo tretira. Skupina temeljena na identitetu takoder nu­
di gotovu mrezu potpore i izgraduje solidarnost koja je potrebna za zapocinjanje
emancipatome borbe. Ova djelomice objasnjava zasto nemilosrdno, sto!jetno
neprijateljstvo sireg drustva prema Zidovirna nije unistilo njihov ponos i samov
rednovanje iii zasto brutalpost i dvostoljetno ropstvo nisu unistili duh otpora i na­
de u bolje sutra kod Afroamerikanaca. Povijest rnnogih drugih skupina, uk­
ljucujuci radnicku klasu i kolonizirane zemlje, prica s!icnu pripovijest. Odbaceni
od vladajucih skupina, okrenuli su se sebi, svojem osjecaju kolektivnog identiteta,
drzali se zajednickih sjecanja i mitova, te davali jedni drugima snagu i utociste.13
13
PeterTatchell, vrlo pOznati i kontroverzlli aktivist za prava homoseksualaca u Velikoj Britaniji o amdesetih i devese­
setih gOdina oVo je d6bro izrazio: "Mi mo.Zema stvori na'sll vlastitl.l homoafirmativnu zajednicu i sigurni queer prostor
unutar kojega se neCemo_ morati opravdavati ikumiti heteroseksualce za njihovo prihva6anje. MoZemo jedni d gima
dati potporu koju nam straight druStvo uskraCuje Razvoj lezbijske igay zajednice kao :fariSta kontrakulture i protu­
moci pomaie potkopavanju stis.kakojihomofobija ima u naSimZivotima. Dobro organiziranu, sna.Znu queerzaje"dnicu
46 NOVA POLITIKA IDENTITETA

. · Kalco bi izgradile samopouzdanje i solidarnost, inferiorizirane skupine se cesto

okrecu svojoj proslosti. Pedesetih i sezdesetih godina dvadesetog stoljeca Afroa­
merikanci su s povelikim zanimanjem proucavali svoju povijest i kulturu, isticali
svoje velike povijesne trenutke i zasluge te potvrdivali svoj ponos. Urodenici, fe­
ministicki pokreti, homoseksualci i bivse kolonizirane zemlje postupale su isto ta­
ko. Ovdje je ocito rijec ovisoko s!ozenim procesima, koji ukljucuju ponesto stvara­
nja mitova i pI"ekrajanja povijesti. Vee smo prije razlozili na koji nacin bi ovakve
ekscese trebalo prikazati i napasti, none bismo.se trebali samo nanjima zadrzava­
ti. Potraga za dostojanstvom koje ce nadahnuti marginalizirane ljude nosipuno to­
ga pozitivnog te bi njena zastranjenja trebalo balansirati naspram osjetnih psiho­
loskih i moralnih pogodnosti koje donose individualni i kolektivni ponos. Na kraju
krajeva, samopouzdanje i civi!izacijski ponos Euroamerikanaca su takoder iz­
gradeni na podosta izmisljanja i prekrajanja, te se oni cak i danas osjecaju ug­
rozeno kad netko pokusa raskrinkati mracniju stranu njihove povijesti, kulture i
junaka.
Poput osobnog identiteta, kolektivni identitet posjeduje vlastitu dija]ektiku. U
ranim stupnjevima svog oblikovanja svaka skupina naginje oslanjanju na mitove i
pretjerivanja, no nakon sto zadobije samopouzdanje i ponos, opcenito se osjeca
dovoljno opusteno da moze vidjeti te mitove u pravom svjetlu i kriticki ih promat­
rati. Drustvena, gospodarska i politicka ravnopravnost se ne serviraju na pladnju.
Za njih se treba boriti, te, sto je jednako tesko, treba ih odrzavati. Ovo priziva pozi­
tivni identitet medu inferioriziranim skupinama i, sukladno tome, kulturnu borbu
unutar skupina, ali i u sirem drustvu. To je ono cime se u biti bavi politika priznava­
nja te je zbog toga nezaobilazni saveznik politike preraspodjele.
• Ljudi cijene svoj kolektivni identitet iz vise razloga: on je temelj njihovog os-
jecaja samovrednovan:ja i drustvenog polozaja, povezuje ih s onima kojije takoder
dije!e te stvara osjecaj zajednickog pripadanja i kolektivne osnazenosti.koja ga
prati, daje moralni kompas ikodeks ideala ivrijednosti. Kako se svijet sve vise glo­
balizira i postaje iskorijenjen i depersonaliziran;ku1turni, vjerski, etnicki i drugi
identiteti·postaju vazni izvori stabilnosti te daju svojim clanovima pouzdanje za
mijene svremenom bez osjecaja moraine panike. Teorija politike koja ovo ignori- .
ra ima S8:!ll0 (ig_raniceri <loseg.. ·. . . .
.Politika pr raspodjde treba se zbog toga povezati spolitikom priznavanja i is­
koristiti energiju kcju st;vara kako bi ostvatila reclistributivne ciijeve. Djelomice .
zbog n:euspjeha u tome je od sebeotudila mnoge vazne skupine. Pobornici politike
preraspodjele imali su pravo kad su upozoravali na preveliku zaokupljenost iden­
titetom i priznavanjem, no bili su takoder u krivu kad nisu shvatili da njihovo pot­
puno ignoriranj tak9der sa sql;iom doi;iosi. ocite opasnosti..
Postoji jos jedan nacin na koji politika preraspodjele ovisi o politici priznava­
nja. Preraspodjela zahtijeva nacela pravde kako bi zakljucila tko ima pravo pot­
razivati koja prava, mogucnosti, resurse itd. Kao sve moraine vrijednosti, tako je i
pravda kulturno ukorijenjena. Na pitanja o tome tko moze biti subjektpravde,sto
sve potpada pod nju, kako odrediti njezina temeljne nacela, njezino opravdanje,
jestraighterima puno teie ignorirati. Sa snazne pozicije, puno namje ]akse dovciti upitanje hetero-nadmoC."(The Ob­
server, 19. lipnja 1994.). PremaEinsteihu, Zidovi su se ilspjeli oduprijeti mr.Znji iponizenju neZidovazahvaljujuCijakoj
zajednici. Vidi Berlin (1980, str. 147.-149.).
. ,
 Politika kolektivnog.identiteta 47
mjesto koje pravda zauzima u moralnom zivotu, te njezin c:idnosprema drugim ve­
likim vrijednostima, dobivamo razlicite odgovore. Za mnoge urodenike, bogovi i
duhovi umrlih kroje pravdu, dok vecina nas misli druga.cije.Za osloboditelje zivo­
tinja, zivotinje iii bar one razvijenije medu njima, su subjc:kHpravde i imaju prava,
dok drugimisle drugacije. Kako se i misljenja o dobrorri ivoforazlikuju,tako iona
o tome sto potpada pod sferu pravde odskacu jedna od drugih. Kinezi vjeruju da
njihovi pretci temeljem pravde zasluzuju postivanje i casc:enje svojih potomaka,
dok druge kulture imaju drugacije poglede. U nekim plem:enskim i tradicijskim
drustvima, djeca se temeljem pravde trebaju u svojim domovima brinuti o ostarje­
Hm roditeljima. Uslijed preporoda konfucijanskih vrijednosti, kineska vlada raz-
matra uskracivanje promaknuca iii poslova povezanih s blagostanjem ljudima koji
zanemaruju svoje starije roditelje. Ovo stajaliste je naislo na duboku nelagodu na
Zapadu.
Duboke razlike postoje i oko pitanja tko ima legitimno pravo na neki objekt.
Sv. Toma Akvinski tumacio je da je potreban primarni izvor prava, te da gladan
covjek ima pravdoni utemeljeno pravo na visak resursa legitimnog vlasnika. Kad
smo suoceni s cetvei:o djece koja se svadaju oko frule, mozemo svecom iii manjom
uvjerljivoscu reci da pripada onome koje ju svira i za koga je glazba zivot, onome
koje je ulozild najvise vremena i energije u njezino stvaranje, onome koje ju igrom
slucaja posjeduje iii jadnom djetetu kojemu je to jedina igracka.14 Za Johna
Lockea, pojedinac posjeduje svoje tijelo, te stoga i svoj rad, te ima legitimno pravo
na plodove svoga rada, dok za Johna Ruskina i Mahatmu Gandhija pojedinac du­
guje svoje talente i druge stvari drustvu te nije njihov vlasnik vec povjerenik, pa
stogainije ni jedini polagac prava na plodove svoga rada. John Rawls je naivno mis­
lio kako su nacela pravde rteproblematicna i da su nesto o cemu se lako dogovoriti.
Buduci da razlicite skupine cesto imaju drugacije poglede na gotovo sve aspek­
te pravde, te zbog toga sto smo vrlo cesto skloni univerzalizirati one poglede koji
nam se cine samorazumljivi, teorija pravde moze lako postati pristrana i u tom
smislu nepravedna, osim ako nije posljedica demokratskog dijaloga izmedu raznih
skupina. Dijalogje pravedno strukturiran ivoden kada doticni pogledi smiju govo­
riti vlastitim glasom i kada su docekani s uvazavanjem. Buduci da sva.ka·vladajuca
skupina tezi k nametanju nacela pravde koja sluze1egitimacije njezine dominacije,
moramo se suprotstaviti tome, trazeci ona nacela koja su marginalizirana i
utisana, te osigurati njihovu prikladnu predstavljenost u tijelima odlucivanja.
Ovdje politika priznavanja postaje relevantna. Ona omogucava svim legitimnim
identitetima cujnost.i ravnopravno sudjelovanje u odredivanju nacela pravde.
Rawls zaobilazi ovo pitanje i kompleksne probleme koji proizlaze iz njega, te zak­
ljuctije kako ljudi u svojt!m prvotnorll stanju imaju libera!ni identitette ih jedino
zanimaju liberalna nacela pravde.
Kao sto sam vec rekao, politika preraspodjele ima poti- l:m za politikom priz­
navanja kako bi je nadopunila i dalajoj energ ju. Takodervrijedi i obrnuto. Kada
pojedinci i zajednice tavore na dnu drusivene i gospodarske hijerarhije, ostaju ne­
vidljivi i gotovo se nine racunaju. Buduci da njihovo siromastvo i nizi status izisku­
ju objasnjenje, obicno se tezi tumacenju njihova nacina zivota niskom ambicijom,
14
Ovu priCu sam preuzeo od Amartyja Sena.
48 NOVA POLITIKA IDENTITETA

temperamentom, psiholoskir:i sklopom i niskom prirodnom na ar nc;i_scu teJ.se

tvrdi kako drustvo moze malo toga uciniti oko ovih duboko ukonJenJemh kultur­
nih i psiholoskih faktora. S druge strane, kada su zajednice ekonomski uspjesne te
zauzimaju vazne pozicije u drt1stvu, njihovuspjeh se zrcali u njihovim kulturnim i
drugim identitetima te zbog toga bivaju cije:p.jeni i postaju predmetom 'divljenja.
Npr. zahvaljujuci poprilicnom ekonomskom uspjehu indijskih useljenika na Za­
padu, njih i njihovu kulturu se gleda u pozitivnom svjetlu, sto je gotovo :qeuspore­
divo s rasprostranjenim negativnim misljenjima koja su se izrazavala sar:qo nekoli­
ko godina prije toga. Aparthejdski rezim u Juznoj Africi bio se osjetio.ponuka11
proglasiti ekonomski uspjes11e.Zidove i Japance pocasnim bijelcima te postivati
njihove vjerske i kultume identitete.
Slica11se proces pojavio iu odnosu 11a spoli druge identitete. Dok su bile svede-
11e na podloz11e pozicije u relativno 11evidljivom kuca11skom svijetu, zene su bile
obezvrijede11e i i11feriorizira11e. Kada su postale eko11omski i politicke aktivne te
pocele uzivati jednake mogucnosti ulaska i penja11ja do najvisih vrhova svih pod­
rucja zivota, 11jihove samopredodzbe, kao i muske predodzbe o 11jima pocele su se
mije11jati. Skupile su pouzdanja govoriti svojim vlastitim glasovima, zahtijevati
ravnopravnost u svim podrucjima zivota, te su uspjesno izazvale norme i diskurziv­
ne jezike muske dominacije. Priz11ava11je je usko poveza110 s uspjehom mjere11im
po kriterijima drustva, koji su u slucaju zapad11ih drustva vecinom eko11omski. U
nekim slucajevima, skupine posjeduju resurse pomocu kojih mogu same uspjeti i
jedino sto je potrebno je izostanak diskrimacije i rav11opravnost prava. U drugim
pak slucajevima, potreb11a je drzavna pozitivna diskrimi11acija u obliku jed11akih
moguc11osti i resursa, cak i zakonskog programa afirrnativ11e akcije. Ovakva pre­
dspodjela razbija samoob11avljajuci krug 11epovoljnog polozaja i stvara uvjete u
kojima se sarnopredodzbe marginaliziranih skupi11a te predodzbe drugih o 11jima
pocinju mijenjati. Priznavanje nije dano., a ako ijest, 0110 ostaje krhko, gu11davo is
visoka, sve dok se borba za priznavanje 11e poveze s preraspodjelom.
··Kao sto srno vec vidjeli, vrlo 11ejednako drustvo ima strukturalnu te11de11ciju k
homogenizaciji, te obeshrabruje moral11u i kulturnu raz1101ikost. Ovakvo d1ustvo
i11stitucio11alizira i potpomaze odredenu sliku dobrog drustva i stvara pritisak u
snijeru konformizma i asimilacije. Ako zelimo omoguciti cvjeta11je razlicitih mo­
ralnih i kulturnih 11azora u ozracju medusobnog priznava11ja i uvazava11ja, mora­
mo se suprotstaviti 11avede11oj te11denciji borbom za vecu gospodarsku, politicku i
socijalnu ravnopravnost. Ravnopravnost rasprsuje i kontrolira ekonornsku i poli­
ticku moc, stitivrijedne identitete od homoge11izacije te podupire preduvjete za iz­
razava11je ide11titeta.

Bifokalna teorija pravde

U svjetlu nase rasprave, ne postoji prirodeni sukob izmedu politike preraspod­

jele i politike priznavanja. U nekim slucajevima one u biti imaju zajednick'e i11tere­
se, dok u drugima pak imaju razlicite, 110 komplementar11e ciljeve. U tretima pak
11jihovi su naglasci drugaciji, no nioguce ih je porniriti. Odnos izmedu njih'.nije igra
nultog zbroja i naivno je misliti kako vrijeme i e11ergija posveceni jednQJ od njih
nuz110 sma11juju resursekoji su onoj drugoj dostupni. U biti, aka se pravili!o posta-
 Politika kolektivnog identiteta 49
ve, svaka od njih moze pojacavati i stvarati energiju za ciljeve one druge. Tenzije
nastaju kada se zanemari njihova meduovisnost. Buduci daje velik dio tradicional­
ne rasprave o pravdi bio usredotocen na nacin na koji bi prava, polozaji, politicka
moc, mogucnosti i sredstva trebali biti raspodijeljeni te je na temelju toga razvila
svoja pitanja, kategorije i diskurs, izostavila je ipak te se osjeca nelagodno kod pi­
tanja o identitetu i razlikama. Ova situacija je ohrabrila rekognicioniste, koji su se
tek nedavno uldjucili u raspravu, da krenu svojim putem i razviju eksplicitnu iii im­
plicitnu teoriju pravde odvojenu od pitanja preraspodjele. Potrebno je spojiti ove
dvije teorije ili ih bar priblizitijednu drugoj te tako razviti bogatiju, bifokalnu teo­
riju pravde. Buduci da je takav zadatak izvan plana ove knjige, ja cu tek skicirati
njezine cetiri najvaznije znacajke.
Kao prvo, potrebno je stvoriti nacela prema kojima ce se odrediti tko moze
zahtijevati koja prava, sredstva, mogucnosti, polozaje itd. Takoder bi trebalo od­
rediti koji identiteti zasluzuju priznavanje, kako razrijesiti sukobe, koje priznava­
nje proizlazi iz prava, te kako zastititi slobodu pojedinca protiv represije priznatih
grupnih identiteta. Pravda podrazumijeva zahtjeve za materijalnim sredstvima
kao i za 6nima temeljenim na identitetu. Nepravda se cirri ne samo kada se poje­
dince izrabljuje iii im se poricu temeljni materijalni uvjetidobrog zivota, negoikad
ih se ponizava, vrijeda ili im se uskracuje mogucnost izrazavanja vlastitim glasovi­
ma te definiranja svojih identiteta. Priznavanje i preraspodjela izrazavaju razlicite
oblike ravnopravnosti 1oboje treba biti ukljuceno u teoriji pravde.
Kao drugo, bifokalna teorija pravde treba prihvatiti da drustvene skupine, bas
kao ipojedinci, mogu biti subjekti pravde te imati potrazivanjajedne prema drugi­
ma i prema sirem drustvu. Tretira ih se nepravedno kada su njihovi clanovi po­
nizeni, potlaceni, liseni jednakog postovanja i podvrgnuti nejednakom tretmanu
zbog zajednickih znacajki. Rasizam, seksizam, homofobija i antisemitizam su
primjeri toga. Ovim oblicima nepravde nemoguce se suprotstaviti na individualis­
ticki nacin,jer su im ljudiizlozeni lcao pripadnici odredenih skupina, a ne kao poje­
dinci. Zbogtogazahtijevaju odgovarajuce oblikekolektivneakcije, izmedu ostalo­
ga kolektivnu borbu i kolektivnu zastitu.
Trece: pravda nije samo stvar drzave, vec i drustva kao takvog i svakog njego­
vog pirpadnika. U vecini tradicionalnih razmisljanja o pravdi drzava je jedina u
sredistu pozornosti, jer je ona jedina ima moc dodjeljivati prava, polozaje, obveze i
sredstva. No, kod stvari koje se ticu priznavanja ovo nije uvijek slucaj. Samoposto­
vanje, samopouzdanje i osjecaj identiteta su socijalno izgradeni i ovise o potvrdi
drugih. U rasistickoj, seksistickoj, homofobnoj ili antisemitskoj kulturi pripadnici
dominantne kulture tretiraju ciljane skupine u'formalnim i neformalnim okolnos­
tima s neodobravanjem, ,ponizavanjem; izbjegavanjem; pogrdnim komentira­
njem, te im opcenito pretvaraju zivot u nocnu moru. Ovo su dakle visestruki cim­
benici nepravde, koji ne ukljucuju samo drzavu, vec i drustvenu praksu, koji insti­
tucionaliziraju ponizenje i prijezir za odredene skupine iii za nekoga od nas.
Drzava svakako moze pomoci tako da institucionalizira jednako dostojanstvo i
jednalca prava svojih gradana ijavno prizna njihove identitete, no njezina uloga je
· ogranicena. Drzava moze malo toga uciniti glede ponizavajuce drustvene prakse
kao i stajalista: i postupaka pojedinaca. Ovdje je potrebno promijeniti moralnu ·
kulturu i etos drustva te stajalista i ponasanje njegovih clanova. U bifokalnoj teori­
ji pravde drzava, iako odsudno vazna, ne moze biti jedina u sredistu pozornosti.
 50 NOVA POLITIKA IDENTITETA

. Buduci da pojedinci i drustvena praksa mogu izazvati nepravdu, nase tretiranje

drugih i razgovor o njima postaje stvar pravde. Ovo djelomice objasnjava nastanak
politicke korektnosti ili onog sto se posljednjih godina zcive politickom pristoj­
noscu. Ona je prosvjed protiv stigmatizacije, namjernog ili nenamjernog po
nizavanja, suptilnih i grub1h nacina drzanja drugih na njihovim mjestima, potica­
nja bolnih osobnihi kolektivnih sjecanja i opetovanjaneravnopravnosti moci i cas­
ti. Oblici izrazavanja i nacini oslovljavanja nikada nisu politicki i kulturno nevini.
Prigovaranje izrazavanju i adresiranju moze, naravno, lako biti pretjerano i dove­
deno do apsurda, jer je jezik tesko drzati cistim te je crta razdjelnica izmedu lako­
mislenog humora i manipulacije tudim nesigurnostima· cesto prilicno tanka.
Medutim, temeljna problematika koja lezi ispod politicke korektnosti je valjana.
Sav govor je djelovanje, te zrcali i reproducira neki nacin strukturiranja drustvenih
odnosa. Postoje posteni i neposteni nacini pricanja o drugima i smijanja tudim ma­
nama i osobitostima. Buduci da je jezik tako mocno oruzje odredivanja i upravlja­
nja ljudskim ponasanjem, drustvo ima pravo podvrgnuti ga formalnim i neforma!­
nim pravilima.
Naposlijetku, iako su preraspodjela i priznavanje usko povezani, oni imaju
· drugaciju narav i logiku. Preraspodje!a pojacava priznavanje, no to nije jedini raz­
!og zbog kojega je treba cijeniti, jer su ravnopravnost koju stvara, te drugi ucinci
koji iz nje proizlaze pozeljni i na drugim poljima. S druge strane, priznavanje legi­
timnih identiteta siri osjecaj solidarnosti unutar drustva, ukljucujuci dotad margi­
na!izirane skupine u zajednicki kolektivni identitet. Takoder potice preraspodje­
lu, no to nije jedini razlog zasto je valja cijeniti, jer ona takoder potice s!obodu i
raznolikost. Naglasavajuci empirijske i normativne poveznice izmedu priznavanja
i preraspodjele, dobro promisljena teorija pravde trebala bi izbjegavati njihov re­
dukcionisticki prikaz.15

15.
Tully (2000, str. 471.)
 4.

Nacionalni identitet

Pojam "nacionalni identitet" upotrebljava se u dva srodna, ali razlicita smisla.

Prvo: oznacava identitet pojedinca kao pripadnika politicke zajednice kojaje raz­
licita od drugih oblika zajednica. Biti Francuzom ili Svedaninom znaci nositi na­
ciona1ni identitet, bas kao sto biti krscaninom ili Hutuom oznacava vjerski, odnos­
no etnicki identitet. Kao drugo, "nacionalni identitet" oznacava identitet politicke
zajednice te time opisuje ono sto Francusku ili Svedsku cini tom i takvom zajedni­
com, a ne nekom drugom. Pocet cu kratkom raspravom o prvom smislu te posveti­
ti ostatak poglavlja drugom smislu recenog pojma.

Vaznost nacionalnog identiteta

Nacionalni identitet ili cl_anstvo u nekoj politickoj zajednici je vazan i cesto cije­
njen dio individualnog identiteta. Clanovi politicke zajednice vjerojatno vec na­
rastajima zive u njoj te su njihovapovijest i osobne uspomene povezane s njom.
Politicka zajednica daje mjesto koje clanovi mogu nazvati svojim domom te im se-
clanstvo u njoj, opcenito govoreci, ne moze oduzeti. Sudionici politicke zajednice
odrastaju i obrazuju se u njoj te su duboko oblikovani njenim vrijednostima i eto­
som. Buduci da je politicka zajednica prostorno ogranicena, ona stvara strukturi­
ran prostor, koji clanovima zajednice daje intenzitet i dubinu u njihovim meduod­
nosima i na taj nacin stvara zajednicke spone medu njima. Osobna i kolektivna si­
gurnost clanova je takoder povezana sa zajednicom te stvara veze oko zajednickog
interesa. Zakoni politicke zajednice oblikuju i ostavljaju svoj pecat na svim aspek­
·tima zivota clanova zajednice, medu kojima su: brak, spolnost, obiteljski sastav,
vlasnistvo, karijera te formalni i neformalni odnosi izmedu clanova. Clanovi poli­
ticke zajednice placaju joj'porez, primaju njene socijalne transfere, bore seza nju u
ratovima, putuju u inozemstvo noseciputovnicu svojezajednice, te uzivaju njezinu
zastitu i identificiraju se i bivaju identificirani_kao clanovi svoje politicke zajedni­
ce. Sport i ostala medunarodna natjecanja organizirana su po nacionalnom Jdjucu
te ojacavaju nacionalni identitet. Drzava ima svoje simbole, ceremonije i rituale, a
sudjelovanje njezinih drzavljana u njima daje njihovom nacionalnom identitetu
emotivnu dubinu. Svakodnevna ukljucenost gradana u obicni zivot drzave poput
glasovanja na izborima, stvaranja i iskazivanja misljenja o nacionalnim pitanjima,
osjecaj Jjutnje ili ponosa nanesto sto se radi u njihovo ime iznova potvrduje njihov
nacionalni identitet.
 52 NOVA POLITIKA IDENTITETA

Kako politicka zajednica oblikuje svoje clanove,·oni vide u sebi dio zajednice te
dio sebe u njoj. Iz ovog razloga oni se identificitaju sa zajednicom is drugim njezi­
nim slicno oblikovanim pripadnicima u raz!icitima stupnjevima. Buduci da·pri­
padnici zajednice smatraju kako je clanstvo u zajednici nesto sto govori nesto
vazno o njima samima, oni se takoder identificiraju u smislu clanstva u svojoj poli­
tickoj zajednici. Osim ako ne govore o svojem formalnom drzavljanstvu, kada se
identificiraju kao "Indijci", "Francuzi" iii "Brazilci", c!anovi govore od kuda dolaze,
koja imje zajednica bitna, zbog cega govore iii rade odredene stvari te, ako se osje­
te tako raspolozeni, otkrivaju svoje spone. Samopostovanje je takoder cesi:o ne­
razdjeljivo od postivanja vlastite zemlje te se i ponizavanje maticne zemlje doziv­
ljava kao osobno ponizavanje. Poistovjecivanje s politickom zajednicom ima raz­
licite stupnjeve. Neki od njezinih c!anova, iz ovog ili onog razloga, dublje su obli­
kovani njome nego drugi. Neki ce mozda imati mracan pogled na dacin na koji ih j

je oblikovala zajednica te ce pokusati odbaciti neke od nacina razmisljanja, vjero-

vanja ivrijednosti koje su primili od svoje zajednice, dok ce drugi pak cijeniti svoje
naslijede i biti ponosni na njega. Tvrdi naciona!isti i gorljivi domoljubi mogu, po­
put krscanskog kriketasa i ucitelja o kojima smo raspravljali u 2. poglavlju, staviti
nacionalni identitet u srediste svojih identiteta i njemu podvrgnuti ostale identite­
te, dok ce mu neki drugipridati ograniceno mjesto te balansirati izmedu njegovih i
drugih zahtjeva.
Vaznost nacionalnog identiteta u zivotu pojedincaje slucajna pqvijesna cinje­
nica. Nije uvijek bilo tako i ne mora uvijek biti tako. U mnogim pr_edmodemim
drustvima, nacionalni identitet, takav kakav je bio, nije uzivao ovu razinu vaznosti.
IDoseg vladara je bio plitak i ogranicen. On nije kontrolirao kultume i obrazovne
ustanove drustva te nije pokusavao oblikovati svoje podanike na odredeni nacin.
Sve sto je od njih zahtjevao je bilo placanje poreza i pridrzavanjezakona. U velikoj
mjeri su odredivali svoj identitet kroz religiju i etnicitet, koji su imali veci utjecajna
njihove zivote i njihovu lojalnost nego vladar. Ovo je bio slucaj u vecini srednjovje­
kovne Europe, te je i danas tako u nekim suvremenim drustvima. Kada su 1974.
godine upitali Walija Khana, doajena pastunskog nacionalizma, osjeca Ii se prvo
kao musliman, Pakistanac iii Pastun, rekao je da je on "6000 godina stari Pastun,
1000 godina stari mus!imani 27 godina stari Pakistanac".1 G. M. Syed, povijesni
voda sindskog nacionalizma, izrazio je s!icna razmisljanja: "Sinda je uvijek bilo,
dok je Pakistan prolazna predstava. Sindi su cinjenica, a Pakistan je fikcija". U veli­
kim djelovima Afrike i u plemenski obiljezenim indijskim saveznim drzavama pie­
me je primarni temelj samoidentifikacije, pa plemenski identitet nosi vecu tezinu
negoli onaj nacionalni. U nekim muslimanskim zemljama vjeraje posljednjih go-
. dina dobila enormnµ vaznost, tako da je nacionalni identitet manje bitan nego sto ·
je nekada bio.
Krupne promjene zahvatile su i Zapadnu Europu, povijesno ishodiste nacio­
nalne drzave i jako razvijenih nacionalnih identiteta. Zahvaljujuci dvama svjet­
skim ratovima tijekom dvadesetog stoljeca, imperativima globalizacije i potrebom
l -
. Citirano po T.K.. Oomenu U: May i dr. (2004, str. 138.) Ortodoksni Z idovi 1 ·koji Cine oko desetine izraelskog·stanov..: ·
niStva, kaZU istu stvar o svojoj zemlji. Judaizam je star nekoli tisuCa godina te je BoZji dar. Nasuprot tomeci[zrael je
tek Sezdeset godina star te je ljudskih ruku dj. lo. ?rtodoks id vi akg smatraju nezakonitim. Naciona'rni i poli
tiCki identitet malo im znaCi u usporedbi s nJihov1m etnorellg1Jsk1m 1dent1tetom.
 Nacionalni identitet 53
za ekonomskom, politickom, ekoloskom i vojnom povezanoscu, europske drzave
se priblizavaju i stvaraju kontinentalni identitet. Noseci go:i:-ke uspomene na svoju
nacisticku proslost, mnogi Nijemci se boje svojeg nacionalnog identiteta, te zele
svoju zemlju nerazdvojivo povezati sa sirom demokratskoIIl zajednicom. Francus­
ka misli dajoj je potrebna veca i mocnijajedinica od nacionalne drzave za ocuva­
nje svojeg civilizacijskog identiteta, a mnogi u Italiji i Spanjolskojdrze kako je jed1-
no putem ukljucivanja u veci entitet moguce odrzati politicku stabilnost, zadrzati
pod kontrolom vlastite secesionisticke pokrete i integrirati tegionalne jedinice.
Cak i u Britaniji, u kojoj postoji jak otpor europskoj integraciji, siroko je priznata
velikavaznostEurope te potreba za pomirbom britanskog identiteta s europskim i
njegovo integriranje u siri europski okvir. Buduci da je decentralizacija, prijenos
dijela vlasti ria subnacionalne jedinice, naglasila regionalni i oslabila nacionalni
identitet, Europska unija je na paradoksalan nacin postala nuzna za ocuvanje ne­
kog oblika zajednickog britanskog identiteta.
Iako je doticni proces izrazito slozen te istodobno slabi drzavu, alijoj i daje novi
dasak zivota, moguce je reci da se europske .drzave krecu u smjeru novog poli­
tickog udruzivanja temeljenog na regionalnoj decentralizaciji i kontinentalnoj
koordinaciji, dokje rekonstituiranojnacionalnoj drzavi danaogranicena, ali zivot­
no vazna uloga u prostoru dopustenom navedenim procesima. Kao rezultat toga,
nacionalni identitet je danas u vise razlicitih djelova Europe manje dubok, manje.
strastveno odrzavan, manje ostar u svojim zahtjevima i manje povlasten u odnosu
na druge identitete, negolije bilo pi:-ije samo nekoliko desetljeca. Europski trend
se ne opetuje u drugim djelovima svijeta, pogotovo ne u zemljama u razvoju, gdje
je jedain od glavnih ciljeva stvaranjestabilne politicke zajednice od zasebnih skupi­
na i poticanje onakve vrste nacionalnog identiteta kakav su Europljani razvili u
vrijeme procvata nacionalne drzave. No, caki tamo jenacionalni identitet pod pri­
tiskom globalizacije, regionalne integracije iunutamjeg otpora, te je zbog toga po­
rozan i upitan.

ldentitet politicke zajednice

Na prvi pogled, nacionalni identitet iii identitet politicke zajednice cini se dvoj­
benim pojmom. Politicku zajednicu cine milijuni ljudi od kojihje svaki drugaciji i
posjeduje svoj osobni identitet. Clanstvo u politickoj zajednicije u stalnoj promje­
ni zbog rodenja, smrti i selidbe ljudi. Mozemo se upitati kako tako veliko tijelo
moze imati vlastiti identitet. Medutim, ova poteskoca i nije tako teska kako se cirri
na prvi pogled. Velike organizacije poput sveucilista, tvrtkiili gradova imaju iden­
titete. New York nije New Delhi, a Sveuciliste Harvard se isticesvojom povijescu,
etosom i strukturom obicaja, tradicijom i samorazumijevanjemkoji su sasvim dru­
gaciji od onih na, recimo, Berkelyju iii Hullu. Politicka zajednica·je ocito puno
veca, puno slozenija, ponekad ima i puno raznovrsniju povijest, te njezini pripad­
nici nemaju tu stalnog osobnog kontakta koji postoji u drugirn organizacijama.
Medutim, ona ima nekeprednosti koje ju cine jedinstvenom:Clariovi politicke za-
. jednice su teritorijalno grupirani, zive riarastajima zajedno; 4 interakciji su jedni s
drugima, suoceni su s istiin problemima i dijele ista sjecanja koja se pazljivo pohra­
njuju, te tvore dio njihovih kolektivnih sjecanja. Razlicite skupine se bore za eko-
54 NOVA POLITIKA IDENTITETA

nomsku i politicku prevlast,. a vladajuce skupine oblikuju zajednicu na odredeni

nacin. Kao rezultat svega toga, politicka zajednica s vremenom razvija zaseban
nacin zivota koji se odrazava kako u fizickom, tako iu institucionalnom krajoiiku.
Identitet politicke zajednice sastoji se od ovih konstitutivnih znacajki koje ju
odreduju i odvajaju od ostalih i cine je bas tom i takvbm zajednicom, a ne nekom
drugom. Ove znacajke ukljucuju: teritorij, koji grubo gledano, igra slicnu ulogu
kao tijelo u osobnom identitetu;jezikilijezike kaoi formativna povijesna iskustva,
ukljucujuci ona koja opisuju porijeklo zajednice i njen razvoj. Treba pridoc;Iati i
tradicije, duboko ukorijenjene tendencije, vjerovanja, vrijednosti i ideale koje za­
jednica cijeni i koje pokusava usaditi svojim pripadnicima; diskurzivni okvir i
nacin rasudivanja koji karakterizira nacine raspravljanja i rjesavanja nesuglasica
unutar zajednice, pravne i politicke institucije unutar kojih zajednica organizira
svoje poslove te ih stavlja u suodnos s drugim zajednicama; kolektivna sjecanja na
unutarnje i vanjske borbe, pobjede i poraze. Nacionalni identitet pronalazi svoj
djelomicni, no najjasniji izraz u drzavnom ustavu, samosvjesno formuliranom i au­
toritativnom javnom proglasu u kojemu zajednica sebi i svijetu iskazuje sto je i
cemutezi.
Pripadnici politicke zajednice pokusavaju njoj i njezinoj povijesti dati smisao,
stvoriti opcu koncepciju o tome o kakvoj se vrsti zajednice radi, te doci do nekog
oblika: samorazumijevanja. Poput individualnog identiteta, no cak i vise od njega,
nacionalni je identitet kompleksan, slojevit, sastavljen od razlicitih i ponekad sup­
rotstavljenih misaonih tokova, obrazaca ponasanja, vrijednosti i ideala nak:uplje­
nih tijekom stoljeca.2 Iz tog razloga on je podlozan razlicitim interpretacijama te
je iako jedan odredeni nacin shvacanja nacionalnog identiteta ima tendenciju da
zavlada, rijetko slobodan od propitkivanja. Cak i najsire gledano zajednicko sa­
morazumijevanje ostaje nesigurno, buduci da su dijelovi nacionalnog identiteta
neprozirni i nedostupni cak i najupomijem istrazivanju, najvise zbog toga sto su
onikojipromisljaju nacionalni identitet previse uronjeniu njega da bi mogli primi­
jetiti njegovu nazocnost. Dok su neki oblici samorazumijevanja uvjerljiviji od dru­
gih, nijedan ne moze tvrditi da je jedini ispravan. Svaki od njih zahvaca neke
znacajke nacionalnog identiteta, dok druge zanemaruje ili marginalizira. Iz ovog
razloga je svako samorazumijevanje m:izno djelomicno te; jer se temelji na od­
redenom gledistu, pristrano.
Nacionalni identitet nije iskonska, gruba i nepromjenjiva zivotna cinjenica ko­
ja se pasivno nasljeduje izgeneracije u generaciju. Ovakav esencijalisticki ili realis­
ticki pogled na nacionalni identitet, kakav imaju nacionalisti i mnogi konzervativ­
ni mislioci, imao bi smisla jedino kad bi nacionalni identitet bio homogen i stalan,
sto on,nije niti ikada n;ioze biti. Nacionalni identitet nije sadrzaj, vec skupmedupo­
vezanih tendencija koje ponekad vuku u razlicitim smjerovima, te se svaka genera­
cija mora identificiratis njima i odluciti na temelju kojih ce dalje graditi. Prevlada­
vajuce vrijednosti i ideali neke zajednice takoder nisu nikada prozirni i nedvoz­
nacni. One su natalozena povijesna iskustva i pokusaji clanova zajednice da im da­
ju srnisao. Zbog toga nisu i ne mogu biti predmet jednostavnog otkrivanja. Vrijed-
2
Iako nadonalrii identit'et' ima neke zajedniCke sliCne znaCajke s individualnim identitetom, razlikuje se od nJega u
vainim aspektima; Nacionalni identitet ima prednostipisane proSlosti,javne rasprave i institucionalne artikulacije te
mane, poput velikog broja sudionika, duge;,proSlosti, dominantnih interesa i ideoloSke manipulacije.
 Nacionalni identitet 55
nosti i ideali zahtijevaju analizu i tumacenje i razlikuju se s vremenom, te od poje"
dinca do pojedinca. Nadalje, identitet zajednice oblikuje se tijekom njenog po­
kusaja suprotstavljanja svim izazovima · stavljenim pred nju u raznim povijesnim
trenucima. Buduci daje nacionalni identitetproizvod povijesti moguce gaje, i pot­
rebno, redovito redefinirati i obnavljati. Zamrzavanje povijesti.u odredenom tre­
nutku je najsigurniji nacin za guranje nacionalnog identiteta u zastarjelost i ne­
vaznost.
Iako je nacionalni identitet promjenjiv, nemoze ga se beskrajno prekrajati, po­
put "projekta" kojim ce se baviti svaka g neracija kako joj se svidi te bez obzira na
proslost, kako to neki radikali zamisljaju. Odabir postoji, no unutar odredenih
granica. Nijedna politicka zajednica nije tabula rasa te joj se njeni clanovi ne sup­
rotstavljaju kao da se nalaze izvan nje. Ona posjeduje odredenu povijest, tradicije,
vjerovanja, znacajke i povijesna sjecanja koji ogranicuju domet otvorenih alterna­
tiva postojecoj zajednici. K tome, reci da svaki narastaj moze slobodno, u skladu sa
svojim okolnostima i potrebama definirati nacionalni identitet znaci ignorirati
vaznu cinjenicu da je nacin na koji svaka generacija definira svoje potrebe, tumaci
svoje okolnost.i te luci ono sto smatra prihvatljivim nacinom zadovoljavanja potre­
ba oblikovan, naravno ne i odreden, naslijedenim nacinom zivota.
Nacionalni identitet je istodobno i dan i redovito preoblikovan. Gradani ga
nasljeduju, kriticki se osvrcu na njega te ga redefiniraju i mijenjaju u skladu sa svo­
jim okolnostima, samorazumijevanjem i teznjama za buducnost. Ovo zahtijeva ve­
liko povijesno znanje, strogo i realisticno sagledavanje suvremenih izazova kao i
nadu u buducnost. Preoblikovanje nacionalnog identiteta je istodobno kriticno i
konze&ativno. Ono odbacuje ono sto je zastarjelo iii moralno neprihvatljivo te
gradi dalje na onome sto je relevantno, korisno iii preporucljivo. Ovo je u grubim
crtama ono sto su Hegel i Marx razumijevali pod konceptom kritike, povijesno
obavijestenoga prevrednovanja prevladavajucestrukture vjerovanja, obicaja i vri­
jednosti s pogledom u buducnost temeljenu na mogucnostima koje izviru iz sa­
dasnjosti.
Kao sto sam rekao, identitet politicke zajednice sastoji se od konstitutivnih ele­
menata koji ga odreduju i cine ga razlicitim od drugih zajednica. Politicka zajedni­
ca je razlicita od drugihjer je posebna vrsta zajednice, a ne obrnuto. Razlika je iz­
vedena te nije sredisnja odrednica identiteta. To se previda u mnogim popular­
nim, ali i akadernskim raspravama. Nacionalni identitet se poistovjecuje s raz­
licitoscu te postoji stalna, cak i opsesivna briga za ostajanjem razlicitim od drugih
kako se ne bi izgubio vlastiti identitet. 3 Mnogi Nijemci su bili i jos su opsjednuti
Sonderwegom (ni Istok ni Zapad), te su biliduboko zabrinuti dace ih njihove posli­
jeratne df!mokratske insti'tucije asirnilirati u Zapad i tako potkopati njihov identi­
tet. Mnogi Kanadani se pitaju na kciji se nacin razlikuju od Amerikanaca i koji je
najbolji nacin za ocuvanje tih razlika. Nacionalisti iz Quebeca pitaju se na koji se
nacin razlikuju od ostatka Kanade te namjerno smanjuju vaznost svega onoga sto
3
Pretjerana zaokup1jenostraz1ikamapodriva raspra:ve kako o osobnbm, tako io nacionaJnom identitetu. ZapanjujuCe
je odsutna kod_ mnogih konzervativnih autora. V. npr. raspravu o nacionalnom identitetu u: Oa_keshott (1962, 5. i 7.
·poglavlje). Opsesija razliCitoSCu je ponajViSe naslijede odiedenih oblika liberalizma te, ,naravno, rom8.ntizma. Mo­
gute juje naCi u 3. poglavlju_ "0 slobodi"J. S. Milla, gdje se individualnostponek d izjednacava s r8ZliCitoSCu. Za refe­
renCe o slavljenjurazliCitosti kao temelja identiteta kod Herdera, Schleiermachera i dr./vidi: Kedoilrie (1960, 4. pog­
lavlje).
56 NOVA POLITIKA IDENTITETA

imje zajednicko. Dugogodisnjajapanska zaokup!jenost nacionalnom razlicitoscu

je stvorila bogatu knjizevnost o nihondinonu iii nacionalnoj jedinstvenosti. Isto
ovo vrijedi i za Alzir, Iran te vecinu zemalja u razvoju, cija je glavna briga sprecava­
njeprocesa postajanja dijelom Zapada. U svim ovim slucajevima, slicnost s drugi­
ma smatra se ontoloskom prijetnjom, a razJikama od drugih pridaje se nezas­
Juzena vaznost. Gotovo se nitko ne pita zasto je vazno ostati razlicit, treba Iiza­
drzati sve razlicitosti ili samo one vrijedne cuvanja. Ako vrijedi ovo drugo, koja su
temeljna mjerila i kako se do njih dolazi.
Izjednacavanje nacionalnog identiteta s razlicitostima vodi u paradoks te na
kraju porazava samo sebe. Ako bi se identitet zajednice sastojao od razlika nas­
pram drugih, dosli bismo do apsurdnog zakljucka da se njezin identitet promijenio
kako su mu drugi sve slicniji, iako je on sam ostao jednak. Takoder, ako zajednica
definira svoj identitet u smislu razlicitosti, drugijojpostaju referentni okvir, te ona
zadrzava svoj identitet naustrb svoje autonomije. Ovaj pogled na identitet takoder
fetisizira razlike, obeshrabruje posudivanje medukulturama i potice ljude na pok­
lanjanje punovise pozornosti tome kako ikoliko se razlikuju od drugih, a ne jesu ili
nisu dorasli svojim izazovima.
Svaka politicka zajednica treba (te u pravilu to i cini) razviti nekukoncepciju o
sebi, o tome kakva je vrsta zajednica, te kakva zeli biti. Zajednica potice meduge­
neracijski kontinuitet, pomaze svojim clanovima pri ujedinjenju oko sirokog sa­
morazumijevanja i stvara oslonac za njihov osjecaj zajednicke pripadnosti. Ona
potice svoje clanove na zivot u skladu s odredenim predodzbama o sebi, daje im
osjecaj smisla i usmjerenosti, vodi njihove odluke, upucuje ih o tome sto ce, a sto
n'rce uzeti korijena, mobilizira njihovu morainu energiju i dajenjihovom kolektiv­
nom zivotu izvjesnu dosljednost. Ovdje je rijec i o vrlo djelotvornim osjecajima,
poput ponosa, stida, krivnje i srama, koje pripadnici zajednice osjecaju kad se nji­
hova zemlja prilagodi (ili se ne uspije prilagoditi) tim predodzbama. Indijci npr.
tradicionalno gledaju na kulturnu pluralnost, otvorenost prema drugim civilizaci­
jama i toleranciju kao sredisnje dijelove _svojega identiteta te su se mnogi osjecali ··
posramljenima kada je grupa fanatika 1992. godine razrusila dzamiju Bahri. Mar­
tin Luther King pozvao se na americki Ustav i Deklaraciju neovisnosti kako bi
ukazao da je rasna nejednakost u suprotnosti s americkom predodzbom o samoj
sebi. Kad ljudi u Europi i drugdje kazu daje njihovo drustvo "liberalno", te bizbog
toga trebalo ili ne bi trebalo donijeti neki zakon ili provesti neku politiku, oni se
jasno pozivaju na odredeni pogled na vlastiti identitet.
No, svaki koncept nacionalnog identiteta ima i svoju mracnu stranu te lako
maze postati izvor sukoba i podjela. Dugotrajna zajednica sadrzi razlicite misaone
tokove i predodzbe o dobru.zivotu. Buduci da je definicija identiteta nuzno selek-·.
tivna, neki misaoni tokovi se naglasavaju, a drugi izuzimaju te se u zajednici stvara
lazni osjecajjedinstva. Definicija identiteta takoder moze postati sredstvo obliko­
vanja citavog drustva na svoju sliku, sto dovodi do uspona netolerantne i autoritar­
ne politike. Nadalje, svaka definicija nacionalnog identiteta tezi ostro razlikovati
svojuzajednicu od drugih i nudivrlo iskrivljen prikaz, kako svoje, tako i drugihza­
jednica. U rukama ljudi naklonjenih ovakvom razmisljanju, a to je vecina poli­
ticara, definicija nacionalnog identiteta tezi sprecavanju ili kvarenju politicke ras­
prave uvodenjem pseudocintoloskog nacina rasudivanja. Umjesto da se raspravlja
o njihovim sadrzajnim prednostima, javne se politike odbacuju zbog prevelike
 Nacionalni identitet 57
neuskladenosti s nacionalnim identitetom. Zagovornike takvih politika se ucje­
njuje kako bi zasutjeli ili ih se uvlaci u nerjesivu debatu o "pravom" identitetu za­
jednice. Odlican primjer za sve te zamke dalaje Margaret Thatcher. Nakon sto je
1990. godine bila prisiljena dati ostavku s mjesta premijerke, ovim rijecimaje dala
sazetak svojih politickih postignuca: 4
Uvijek sam govorila i mislila da je britanski karakter podosta drugaciji od karak­
tera ljudi na Icontinentu - poprilicno drugaciji. Postoji jak osjecaj za pravicnost i
jednakost medu Britancima, jak osjecaj individualnosti i inicijative. Britanci ne
vole lead im se zapovijeda. Kako je drugacije ovaj u biti prilicno malen narod od
vremena Elizabete pa nadalje mogao otici u veliki svijet i imati takav utjecaj u
njemu?
Ja sam si uzela za zadatak unistiti socijalizam. Imam osjecaj da jeon u neskladu
s karakterom ljudi. Mi smo bili prva zemlja na svijetu kojaje potisnula granice
socijalizma i prosirila granice slobode. Vratili smo se svojoj bastini.
N ie potrebna nikakva znanstvena egzegeza da bi se shvatilo sto je ona htjela
reci i istaknuti u ovim markantnim opaskama. Kako bi definirala britanski identi­
tet, ona ga stavlja u kontrast s identitetom drugih zemalja i postavlja snazan zid
medu njima. Ona opisuje identitet na ekskluzivisticki nacin time sto naglasava da
je bit britanskog identiteta u tome sto razlikuje Britaniju od drugih zemalja, a ne u
onome sto bi moglo zajednicko s drugima. Ona ne nalazi nijedne mane kod Brita­
naca te zauzima posve nekriticko stajaliste prema njima. Njene rijeci impliciraju ·
da kontinentalnim Europljanima jako nedostaju vrline poput individualnosti, ini·-
cijative, pravicnosti i jednakosti i ne pronalazi puno lijepih rijeci za njih. Gda.
Thatcher•se sluzi britanskim nacionalnim karakterom kako bi objasnila britansku
povijest, kao da ona nije nista doli njegovo pojavno iskazivanje. Buduci da se bri­
tanski karakter rabi za objasnjavanje britanske povijesti, on sam po sebi ne posje­
duje nikakvu povijest te se uzima daje on na neki nacin Britancima nasljedno pri­
roden. Bivsa premijerka stavlja postelizabetansku kolonijalnu ekspanziju u sre­
diste britanske povijesti, gleda na nju kao na nesto potpuno pozitivno, te izjed­
nacava englesku s britanskom povijescu. Naposlijetku, rabi svoju slil,u britanskog
identiteta kako bi socijalizam proglasila nespojivim s njime te stoga ontoloski ne­
zakonitim. Ona se ne zadovoljava porazavanjem socijalizma, vec misli kako ga
mora uriistiti, jer smatra da je britanski karakter na kocki te ovisi o ishodu tog su­
koba. Jeziknacionalnogidentiteta u njenim, kao i ti rukama drugih, postaje zloban
pokusaj usutkivanja sireg spektra misljenja iodise duhom netolerancije.
Suoceni smo s paradoksom. Svaka politicka zajednica treba i stvara nekakav
zajednicki pog!ed na svoj kolektiviJ.i identitet, ako ne vec eksplicitno onda implicit­
no. No, ion maze postat iskljuciv,.autoritaran, represivah i uskogrudno naciona­
listicki. Stajaliste o nacionalnom identitetu potice istodobno najedinstvo irazdva­
janje. Ovaj uvjetzareprodukciju zajednice takoder maze postati razlogomnjezina
raspadanja. Mogli bismo ustvrditi, poput nekih republikanskih teoreticara, da je
potrebno napustitijezik nacionalnog identiteta i govoriti samo o drzavljans1vu, te
4
Newsweek; travanj 1992. Za posve drugaciji pogled, v: Hill. C. (1989, str. 203.): 'Ima mnogo toga u naSoj povijestiCega
;se trebanio Sram.iti. Promicali smo i profitirali od trgovine robljem; opljaCkalism·o.Indiju i Afriku prisilili smo Kinu·
na trgovinu opijumom, pokuSali smO u?'-1 iti AmeriC , F: ncusk iRusku revoluciju; krivi smo a stoljeCa ugnjetava­
nja Iraca. Ne ZClim Skolsku povijes:f. koJa ce se ponos1ti nasim pob.1edama nad niZim rodovima_""." Spanjolcima, Francu­
zima, Nijemcima, Rusima, Argenfincima, niti n'ad bespomoCnim stanovnicima kolonija."
 i
58
.I
NOVA POLITIKA IDENTITETA !

o pravima i obvezama koje proizlaze iz njega. Zbog razloga o kojima smo vecgovo­
rili, ovo nije moguce iii u najmanju ruku nije dovoljno, jer je gradanima potrebant
siri pog!ed na opci karakter zajednice i na ono sto ona predstavlja. Jedina moguca •
alternativa je osiguravanje, koliko je to moguce, nekih uvjeta kojima bikoncepcija,
identiteta trebala udovoljavati. Prvo: trebala bi ukljucivati postivanje prevladava­
juce etnicke, vjerske, kulturne i ine razlicitosti i predodzbe o dobrom zivotu. Ako
bi dokinula iii ignorirala raznolikost iii bila pristrana u korist jednog od pogleda·,
otudila bi osta!e. Iako nijedna definicija nacionalnog identiteta ne moze biti cisto
forma]no i kulturno neutralna, njen bi sadrzaj trebao biti sto· ire prihvatljiv. Kada
su se Kanada i Australija sluzbeno proglasile multikulturnima, te ugradile raznoli­
kost u svoje samodefinicije, dale su raznim svojim skupinama cijenjen javni po­
lozaj. Otpor prema takvim zahtjevima u nekim europskim drzavama odaje suprot­
ni dojam, da je razno!ikost nedobrodosla iii marginalna, te se ocekuje da se s vre­
menom istopi putem asimilacije.
Drugo: trebali bismo prihvatiti da je svaki izricaj nacionalnog identiteta neiz­
bjezno djelomican, jer nikada ne moze obuhvatiti svo bogatstvo i svu slozenost po­
vijesti i nacina zivota zajednice. Zbog toga ne bismo trebali biti dogmaticni glede
njega nitimu davati pretjeranu moralnu i politicku tezinu ili ga tretirati kao iskon­
sko nacelo, kao sto je to ucinila Margaret Thatcher. Nacionalni identitetje nuzan,
ali ga treba podvrgavati kritickoj analizi. Trece: smisao zelje za jasnim osjecajem
nacionalnog identiteta je nesto domace. Rijec je o zelji za ujedinjavanjem clanova
zajednice, izrazavanju i usredotocivanju kolektivnog samorazumijevanja te stva­
ranju nadahnjujuce predodzbe o zajednici, koja ce izvuci ono najbolje iz pripadni­
ka;,i:ajednice.Svrha nacionalnog identiteta nije zadiviti strance, stvoriti podlogu za
promicanje izvoznih proizvoda iii privuci turiste, kao sto su to svojom "novom rob­
nom markom" Britanije ucinili revni pristase Nove laburisticke stranke - kao da
nije rijec o zernljii njezinu identitetu, veco robi. Konacno, izraz nacionalnog iden­
titeta ne moze <loci odozgo - od vlade, politickih voda ili intelektualne elite, vecbi
trebao izr:asti iz zustre demokr.atske rasprave koja bi predstavila najsiri moguci
spektar misljenja, izrazila nadublje osjecaje gradana, te bi je svi s odusevljenjem
prihvatili. Sluzbeno izraden pogled na nacionalni identitet nema emotivnu ukori­
jenjenost, nedostaje inu demokratski legitimitet te mu je potreban nedopustivo vi­
sok stupanj moralnog i kulturnog inzenjerstva kako bi nadisao ocekivani otpor.

Kriza nacionalnog identiteta

Dob,ro organizira:qa politicka zajednica se_na uvelike nesvjestan nacin bavi svo­
jim poslovima. Ona ima prilicno jasnu predodzbu o tome sto je i sto predstavlja, te
sukladno tome i vodi kolektivne poslove. Kad se pojave neusglasice, zajednica
opcenito zna kako raspravljati i rijesiti sukobe. Teska situacija nastaje kada zajed­
nica prolazi kroz velike gospodarske i demografske promjene, kad je suocena s
unutarnjim iii vanjskim ugrozama, oporavlja se od traumaticnog razdoblja iii je
paralizirana zustrom borbom nepomirljivih skupina oko toga kako bi trebala biti
ustrojena. U. ovakvim slucajevima, zajednica se osjeca .veoma dezorijentirano,
zbunjeno, besciljno i pita se kakva vrsta drustva zeli biti. Razlicita drustvavode ras­
prave primjenjujuci razlicite nacine komuniciranja, pod razlicitim okolnostima i 8
 Nacionalni identitet 59
razlicitim povijesnim pozadinama kao i s razlicitim uspjehom. Sagledat cu dobro
etablirana, stabilna drustva, kao i mlada drustva u razvoju, kako bih pokazao ove.
razlike.
Britanijaje pocela prolazak kroz bitne promjene od ranih 60-tih. Kao posljedi-.
ca dekolonizacije vecine carstva, dva stoljeca britanska imperifalne pustolovine
dosla su kraju, sto je dovelo do geografskog smanjenja i pada politicke moci. Zah­
valjujuci dolasku velikog broja afrokaripskih i azijskih useljenika iz bivsih kolonija
i njihovoj koncentraciji u velikim gradovima, britansko drustvo se duboko promi­
jenilo te je morale naci nacin kako se nositi sa svojom raznolikoscu. Britansko gos­
podarstvo je bilo u·padu, industrijska produktivnostje bila niska, tehnologija zas­
tarjela, kakvoca industrijskog upravljanja losa, a platna bilanca nepovoljna. Bri­
tanske politicke institucije vecinaje drzala neucinkovitimai uzivale su ogranicenu
potporu javnosti. Pritisak utjecajnih krugova za pristupanje Europskoj zajednici
(EZ) prouzrocio je rasprostranjeni strah od gubitka "tisucljetne povijesti". Pojava
skotskog i u manjoj mjeri velskog nacionalizma pobudila je strah od kraha britan­
skog teritorijalnog i politickog integriteta. Ukratko, gotovo svi tradicionalni izvori
ponosa na temelju kojihje zemlja konstruirala svoj kolektivni identitet, kao sto su:
kolonijalno carstvo, drustvena kohezija, stabilne demokratske institucije, indus­
trijsko vodstvo u svijetu, nadmoc naspram ostatka Europe i politicko jedinstvo
postali su problematicni. Ukupni utjecaj ovih i srodnih promjena bio je znacajan.
Ne iznenaduje sto se prosirio osjecaj dezorijentacijei razvila rasprava o uzrocima
britanskog pada i nacinima kako ga zaustaviti.
Enoch Powell bio je jedan od prvih koji se jasno pozabavio ovim pitanjima.
Kao to je srocio 1963:5
Chli mi se da jevrlo ma!o drzava unutar jedne generacije bilo suoceno s cinjeni­
cama f:posljedicama takvih golemih promjena u polozaju u svijetu kao sto je
slucaj J Britanijom u proslih trideset godina. U tako kratkom vremenu su u Svi­
jetu, cijaje cetvriina obojena u civeno, nasa pomorska i zracna nadmockao itr­
govacko, industrijsko i financijsko vodstvo postali stvar proslosti. Povijest je
prepuna drzava koje su zauvijekunistene pod pritiskom puno manjih promje­
na nego sto su ove. No, velicina nije u fizickoj velicini ni goloj moci. Ona je u
realisticnom sagledavanju pravog stanja drzave -ni preuvelicanorri, niti potci­
jenjenom, kao i u nadi u jedinstvene mogucnosti u buducnosti, kojima su nas
obdarili nasa povijest i nas polozaj.
Powell je tvrdio da bi Britanija, buduci da je prosla krupne promjene u tako
kratkom vremenu, trebala hladno i kriticki sagledati samu sebe, pronaci svoju
"pravu narav", otla;iti "I\ajdublje porive" i "kolektivne nagone" i graditi svoju bu­
ducnost na tome. Za Powella britanski identitet irna cetiri bitne, medusobno pove-
. zane sastavnice. Prvo: britanski identitet ukljucuje parlamentarnu suverenost.
Donji dom britanskog Parlamenta je"personifikacija britanskog nij.roda", te je nje­
gova neovisnost istoznacna s neovisnoscu pucanstva. Drugo: Britanija je indivi­
dualistic!co drustvo te 3e µvijek cijenila prava i slobode pojedinca. Ovo je tocnije za
Britaniju negoli za bilo Ifoje drugo drustvo i njezinje individualizam, koji seze sve
do pocetaka nacionalne povijesti, duboko ukorijenjen u karakter britanskog naro-
5 .
V. Lewis (1979, str. 86.-87.), Cowling (1978), Casey (1982., str. 23. i dalje), Crowther (1983) i Thatcher (1988).
 r
f
60 NOVA POLITIKA IDENTITETA

da. Trece: nacionalni identitetje temeljen i.stalno potluanjivan etnickim i pretpo­

litickimjedinstvom britanskog naroda. Rijecje o povezanom narodu, kojije pove­
zan dubokim vezama srodstva i odanosti izmedu sebe, ali is onima koji su odseli!i u
inozemstvo. Cetvrto: zahva!jujuci zemljopisu i povijesti zemlje, britanski identitet
je istaknuto jedinstven i samostalan. Britanija je. otok, a ne dio europskog konti­
nenta, zatvorena iodvojena jedinica s tezistem unutar sebe same. Njezina povijest
zrcali njen zemljopisnipolozaj te je jedinstvena u svijetu. Tijekom dugoga povijes­
nog razdoblja Britanija je "stajala licem okrenutim oceanima, a ledima Europi".
Cak i kad je presla oceane kalm bi vladala svijetom, poput carskog Rima, nikada
nije napustila svoj dom i pustila korijenje negdje drugdje.
Margaret Thatcher se umnogome slaga!a s Powellovom analizom Britanije.6
Ona je bila uvjerena da zemlja od 50-tih dozivljava stalni pad na svim glavnim po­
ljima zivota, jer je izgubila svoj osjecaj nacionalne svrhe, te kako je to povezano sa
sustavnom erozijom britanskog identiteta. Britanija se trebala vratiti svojim kori­
jenima i ponovno usvojiti vrline i samorazumijevanje koji su je nekada cinili veli­
kom. Poput Powella, ona nije bila potpuno jasna u imenovanju uzroka pada te je
optuzivala britansku samozaboravljivost, nepoznavanje povijesti uzrokovano
losim obrazovanjem, libera!nu e!itu, permisivno drustvo, te najezdu tudinskih ide­
ja iz osi:atka Europe.
Izuzev nekih vaznih raz!ika, M. Thatcher je.prihvati!a Powellov pogled na bri­
tanski identitet. Ona je takoder naglasavala sredisnju ulogu parlamentame suve­
renosti, individualizma i etnicke homogenosti. No, za razliku od Powella, onaje
smatrala da je britanske nacionalne manjine nemoguce repatrirati iii tretirati po­
put gradana drugog reda te daje daje najbolje asimi!irati ih, kako kulturno tako i
bioloski, unacionalno bice. Onaje inzistirala na tvrdnji daje Britanija dio Europe,
none i europska zemlja. Poput ostatka Europe, Britanijaje krscanska, ob!ikovalo
juje Rimsko Carstvo. Njezini preci, poput Kelta, Sasa, Normana i Danaca, dosli su
iz Europe te su njezin jezik, knjizevnost, umjetnost, arhitektura i glazba nastali
pod njihovim jakim utjecajem. Ipak, njezina je povijest bila prilicno drugacija, pa
tako i njezine vrijednosti, ustanove, karakter i pog!ed na zivot, tako da ona ima
"malo s!icnosti s ostatkom Europe". Iako je dugo bi!a ukljucena u kontinentalnu
politiku, Britanija je u nacelu bila globalna sila te bi trebala suradivati, no izbjega-
vati bliske institucionalne veze s europskim partnerima. .
.
JI
Pog!ed gde Thatcher na britanski identitet sluzio je istodobno kao sidriste H
kompas, te joj je davao jaka uvjerenja, samopouzdanje i osjecaj usmjerenosti. Bue·
duci da je zna!a kako nije u britanskom interesu napustiti EZ, usredotocila se na
preoblikovanje Europske zajedriicekako bi postala pristupacnija ocuvanju britan­
skog i drugih nacionalnih identiteta. Na nacionalnoj razini posv titi je sav svoj
trud restrukturiranju tritanskog drustva i obnovi britanskog karakt&a. Koristi!a
se obrazovanjem kao glavnim sredstvom kulturnog inzenjerstva te je da!a drzavi
nikad prije videnu obrazovnu moc. Njen opsezni program privatizacije bio je za­
mis!jen ne samo kao nacin skidanja bremena gospodarskih funkcija s!eda drzave i
jasnogpovlacenja granica izmedu drzave i gospodarstva, veci kao sredstvo stvara­
nja "krepkog" nacionalnog karaktera kakav je prizeijkivala. Pojedinacni je izbor
6
V. Sk.idelsky (1989). Sun.day Telegraph objavio je niz odpetnaest Clanaka a stanju Britanije. Oni su kasnije prikupljeni
u: Hutber .(1978).
 Nacionalni identitet 61
postavila kao jedno od kljucnih organizacijskih nacela u svim.poprucjima zivota te
je rasformirala iii oslabila sve ustanove koje su bile pod sugmjo danjeguju kor-
porativisticke zamisli i teznje. · - · ··
Tony Blair i "novi laburisti" nisu se mogli nadati slamanjuhegemonije konzer­
vativaca,ia da naciji ne ponude dobro osmisljen p6gled na njezinidentitet.7Nov.i
laburisti imali su dvije opcije: ponuditi humanu verziju tacerizma iii alternativu,
utemeljenu na razlicitim vrijednostima i pogledima na britanSkll ulogu u svijetu.
Uvelike su se odlucili za prvu opciju. Blair je naglasavao britansk:i individualizam,
ali gaje ublazio ponekim naglaskom na socijalnu pravdu. Za razliku od nove des­
nice, tvrdio je da je britanski politicki identitet pluralisticki, utemeljen na jedna­
kopravnom partnerstvu Engleske, Skotske, Velsa i, izuzev nekih odredbi, Sjever­
ne Iiske. Ne parlamentarna suverenost, vecparlamentarna demokracija postala je
sredisnjim dijelom britanskog identiteta te je ona kao takva ne samo ukljucivala,
nego i zahtijevala prijenos ovlasti na sastavne teritorijalne jedinice. Blair je ta­
koder naglasavao dugu tradiciju britanske gostoljubivosti naspram useljenika te
njezinu sposobnost njihove integracije. Iako je njegov pogled na britansku povijest
bio lisen taceristickog uzivanja nad "civiliziranjem" nizih rasa u Aziji i Africi i
"spasavanjem" ostatka Europe od njezinih unutarnjih barbara, dijelio je njezin
pogled na britanski imperijalizam kao na nesto samo po sebi dobro te je smatrao
da bi njegova zemlja i daljetrebala imati ulogu "vode" u ostatku Europe i svijetu.
Blair je priznavao da je Britanija i dalje k!asno podijeljeno drustvo te ga nije htio
zamijeniti egalitarnim drustvom, kakvo su zagovarali mnogi u njegovoj strand, vec
meritokratskim drustvom americkog tipa, kakvom je i Margaret Thatcher davala
prednoh. Poput nje, i on je htio amerikanizirati Britaniju na gospodarskom i
drustvenom polju, no za razliku od gde Thatcher, htio je da politicki i kulturni
zivotostanu europski. Ideja kombiniranja onog najboljeg izEurope i Amerike bila
je sredisnja u Blairovom pogledu na britanski identitet, te je bila usko povezana s
njegovim stavom da je britanska jedinstvena "sudbina" postati zivotno vazan most
izmedu dvaju kontinenata. Cakni njegov neuspjeh da dobije nesto znacajno zauz-.
vrat za potporu katastrofalnom ratu u Iraku pod americkim vodstvom nije promi-
jenio njegove stavove o tom pitanju. ·
Usprkos nekim vaznim doprinosima, britanska rasprava o nacionalnom identi-
- tetn ostaje razocaravajuca.Slozeno podrijetlo britanskog individualizma i njegove
unutarnje suprotnosti ostaju neistrazene. Malo je pokusaja laitickoga bavljenja
imperijalnom povijescu kako bi se stvorilo pravedno stajaliste o tome kakav je ut­
jecaj imperijalizam imao na kolonije, te kakav na samu Britaniju. Ne postoji pazlji­
va analizq. britanskog europskog naslijeda te odnosa prema Europskoj uniji, a B.ri­
tanija je i dalje neodredenh iii sebicna u svojim obvezama prema 1Jniji. Dvojbena
ideja postajanja mostom izmedu Europe i Sjedinjenih Drzava, k9jase nijejavila ni
u jednoj drugoj europskoj zemlji, nije podvrgnuta strogu ispitivanjute i dalje is­
krivljuje britansku percepciju vlastitog polozaja u svijetu. Iakoje uvelike prihvatila
multikulturno drustvo kao sastavni dio svog identiteta te se sva.kajavna osoba po­
nosi tom cinjenicom, britanski tmd oko toga i dalje je podupitnikom i cesto ga
podrivaju nacionalisticl.¢i asimilatorske reakcije. Gordon Brown je stavio britan-
•C . .

,.
7
v:Parekh (2000a). Za vrijedne rasprave o predllietu, v. Kumar (2003) i Bryant (2006),
62 NOVA POLITIKA IDENTITETA

ski identitet iii ono sto on zove "britanstvo" na vrh svojeg popisa politickih ci!jeva,
no uvelike ga je ogranicio na "britanske vrijednosti",.poput tolerancije, pravicnosti
i poduzetnosti - od kojih niti jedna nije jedinstveno britanska. Njegov prijedlog_
restrukturiranja britanskih politickih institucija i sazivanj1e nacionalne konvencije
koja bi sastavila pisani Ustav, kao i njegove opaske o brit<}l1skoj povijesti, drustvu :j
carstvu, daju naslutiti da Britanija konacno pocinje stvarati uskladenu sliku o vlas­
titoj proslosti i buducnosti.

Kanada

Kanada je jos jedna zemlja u kojoj pitanje nacionalnog identiteta zaokuplja

javnost od ranih 70-ih.8 Quebec dugo nije sumnjao u to da je katolicki i francuski i
daje Katolicka crkva cuvarica njegova identiteta. No, zbog skupnog ucinka urba­
nizacije, drustvene atomizacije, sekularizacijei useljavanja ljudirazlicitih rasa ire­
ligija, quebecki politicki zivot dozivio je duboke promjene nakon Drugog svjet­
skog rata. Zadatak definiranja nacionalnog identiteta, koji je prije toga bio povje­
ren svecenstvu, sada su preuzeli intelektualci, a quebecka vlada je zamijenila
Crkvu u ulozi cuvarice. U novoj definiciji, katolicanstvo je izgubilo svoju prijasnju
sredisnju ulogu u korist francuskog jezika i ku!ture. Priroda i sadrzaj francuske
kulture nisu nigdje jasno definiiani, no to nije sprijecilo razvoj siroko rasprostra­
njenog stava da je Quebec "bitno" francuski, da je njegov kultumi identitet u veli­
koj opasnosti te da novonastali savez izmedu quebeckih intelektualaca i quebecke
vlade ima zivotno vaznu ulogu u definiranju, cuvanju i promicanju quebeckog
ide-ntiteta.
Na teme]ju ponovnog definiranja svog identiteta, quebecki vode tvrdili su da
ovdje nije rijec samo o kanadskoj pokrajini ili o onome sto se prije nazivalo Fran­
cuska Kanada, vec o zasebnom nacionalnom entitetu, te sukladno tome, ostatak
Kanade i;iisu zasebne pokrajine, vec homogeni englesfG µacionalni tdentitet. Ka­
nadaje dvonacionalnazemlja te bi sastav i funkcioniranje njenih politickihinstitu­
cija trebali pokazivati jednakost obiju nacija. Quebecki vode takoder su tvrdili da
Quebec ima pravo na zastitu vlastitog identiteta te zbog toga treba moci kontroli­
rati useljavanje, uciniti francuski jedinim sluzbenim jezikom, zahtijevati od sve
useljenicke djece pohadanje francuskih skola i opcenito uciniti sve sto je nuzno za
ostvarenje tog cilja. Quebec je zatrazio od kanadske drzave da ga se priznakao "za­
sebno drustvo", da njegovu zastitu uvrsti medu najvise nacionalne ciljeve mu dodi­
jeli prava koja ostale pokrajine ne zahtijevaju niti trebaju.
Quebecki zahtjevi, koje su kasnije preuzeli prastanovnici Kanade (Indijanci i
Eskimi) otvorili su mnbga pitanja o naravi i identitetu kanadsk:e drzave. Prvo pita- ·
nje tice se povijesnog samorazumijevanja Kanade. Je Ii tu rijec o bitno anglosak­
sonskoj zemlji, koja sadrzi vise jezicnih i kulturnih manjina, od kojihje jedna fran­
cuska? Je Ii to dvonacionalna zemlja koju su osnovale dvije nacije te zbog toga od
samih pocetaka ima dvojni identitet? Ili pak tronacionalna zemlja, koja se sastoji
od ovih dviju i kanadskih prastanovnika? Je Ii mozda rijec o multietnickoj zemlji,
8
Za dobar sazetaki raspravu o kanadskoj debati, vidi Cairns (1991), KaJ?lan (1991), Tully (1992) i Taylor (1993). Philip
Resnik (2005) nudi strastven iskaz o tome zaSto misli da je tazemlja u biti europska po svojim vrijednostinia i stavovima.
 Nacionalni identitet 63
sastavljenoj od raznih zasebnih zajednica, ukljucujuci tri glavne i vise ostalih, koje
su se poslije nastanile? Ukratko,je likanadski identitetjedinstven i homogen, dva­
u-jedan, tri-u-jedan ili mnogo-u-jedan? Odgovor na ovo pitanje nosi sa sobom du­
boke ustavne i kulturne implikacije.
Drugo pitanje tice se nacela ustrojstva kanadske drzave. Treba li se pokoriti
zahtjevima prastanovnika i Quebecana i _stvoriti ne samo asimetricnu, iako ne
nuznonejednaku,federaciju,,nego i hibridnu drzavu temeljenu istodobno na libe­
ralnom individualizmu i priznavanju kolektivnih identiteta? Ili pak ne bi trebalo
ugroziti obveze premaliberalnomindividualizmu, te bi trebalo odbiti sve pokusaje
njegova ogranicavanja u ime kultumog ocuvanja Quebeca? Mnogi anglofoni, a i '
Pierre Trudeau, smatrali su da bi Kanada prihvacanjem quebeckih zahtjeva pres­
tala biti liberalno drustvo te bi takvo nesto jako narusavalo kanadski identitet te se
s time ne bi moglo zivjeti. Drugi su pak bili spremni narusiti liberalni identitet u
svrhu nacionalnog jedinstva, no i dalje su se osjecali krajnje nelagodno zbog toga.
Nekolicina, medu kojima se Charles Taylor istaknuo kao najelokventniji govor­
nik, nije vidjela razloga zasto liberalno drustvo ne bi moglo prihvatiti kolektivna
prava i imati hibridni identitet. Nedavno sluzbeno priznavanje Quebeca kao za­
sebne nacije stalo je na kraj jednoj kontroverzi, ali njene implikacije i dalje su ne­
jasne te poticu stvaranje druge.
Trece pitanje tice se naravi kanadskog drzavljanstva.Treba li Kanada inzistira­
ti na jednakom i jednoobraznom drzavljanstvu te zahtijevati od svih svojih gradana
da ga nose na identican nacin? Ilibi trebala dopustiti posredovano i diferencirano
drzavljllnstvo, tako da bibilo moguce pripadati odredenojnacionalnoj skupini (re­
cimo Quebecu) te putem te pripadnosti pripadati Kanadi te stoga bitiumjesto Ka­
nadaninom - Quebecaninom-Kanadaninom? Ovo se cini slicnim, no u bitije jako
razlicito od puno poznatijih "identiteta sa spojnicom" u Sjedinjenim Drzavama.
Poljaci-Amerikanci i Irci-Amerikanci su svi Amerikanci te uzivaju u jednakoin
drzavljanstvu i imaju jednak odnos prema americkoj drzavi. Njihova etnicka pri­
padnost ne kvalificira njihovo drzavljanstvo, no to ih ne sprecava u organiziranju
sukladno etnickim razdjelnicama kako bi promicali svoje etnicke ciljeve koji imaju
vrlo ograniceno kulturno znacenje.9 Nasuprot tome, razdvojeni oblik drzavljan­
stva, koji zahtijevaju Frankokanadani i Prakanadani, daje njihovoj etnickoj ili na­
cionalnoj pripadnosti politicki znacaj te etnizira i pluralizira samu strukturu ka­
nadske drzave.
Quebecki zahtjevi nisu bilijedini uzrok otvaranju rasprave o kanadskom iden­
titetu. Drugirazlogje bila bojazan od rastuce kulturne dominacije snaznogjuznog
susjeda, Sjedinjenih Drzaya, stoje potaknulo Kanadane na razrnisljanje o tome
razlikuju Ii se i na koji nacin od Amerikanaca. Mnogi Kanadani uvjereni su kako
imaju zaseban nacionalni identitet, koji se,odrazava u kultumim tradicijama, vri­
jednostima, predanosti socijalnoj drzavi, dogovomom nacinu vodenj_a zajednickih
poslova, vrsti temperamenta i karaktera i pozitivnom stajalistu o aktivnoj ulozi
9
Walzer (1992, str. 46) je to dobro objasnio: '1N ije stvar u tome da bi Irci-Amerikanci bili 1recimo, kulturno Irci, a poli­
tiCki Amerilrnnci... Oni su prije kulturni Irci-Am.e:rikanci i politiCki Irci-Amerikanci. Njihova kultura je pod znaCaj­
nim utjecajem americke kulture; njihova politika je i da1je, kako u stilu tako i u saddaju, duboko etnizirana ...
Medutim, istinaje dajeo·no najvaZil.ije, Sto je svim skupinamazajedniCko, njihovo ddavljanstvo, dokje onoSto ilinaj­
vise razlikuje .ku1tura."
 j
64 NOVA POLITIKA IDENTITETA I
iI
drzave. Postoji strah od urusavanja ovog identiteta, none ija,sna za1I1isao kako ga '
ocuvati. Buduci da Quebec istice razliku Kanade od Sjedinjenih Drzava, mnogi
Kanadani misle da je u interesu sireg kanadskog identiteta prihvacanje quebeckog
identiteta, dokle god on ne potkopava jedinstvo zemlje..

Njemacka

U Njemackoj je pitanje nacionalpog identiteta, isprva isprovocirano nacis­

tickim razdobljem i holokaustom, takoder bilo predmetom teskih i dugih raspra­
va.10 Traumaje bila preduboka da bi dopustila Nijemcima postavljanje uznemiru­
jucih pitanja odmah nakon Drugog svjetskog rata. Mnogi od onih koji su ih mogli
postaviti bili su previse politicki kompromitirani i1i su se previse ustrucavali.
Vecina Nijemaca pokusavala je uciniti jasan rez s bliskom prosloscu te su si po­
kusali dati drugaciji politicki identitet u obliku novoosnovanih demokratskih insti­
tucija. Nastava povijesti je zamijenjena drustvenim znanostima u mnogim nje­
mackim skolama te se sustavno pokusavalo usaditi i njegovati demokratsku kultu­
ru. Kad je demokracija uzela korijena, novi narastaj Nijemaca 60-ih je godina XX.
stoljeca, oboruzan dovoljnim samopouzdanjem i odmakom, poceo postavljati
neugodna pitanja o nacistickom razdoblju i ulozi svojih roditelja u njemu.
Pitali su se sto nacisticko razdoblje govori o njihovom drustvu te zbog cegaje
njemacki narod u tako velikom broju slijedio hrpu neodgovornih demagoga. Ta­
koder su pitalije Ii ubijanje sest milijuna Zidova "i=etak" ipovijesno jedinstveno
iii je u biti poput drugih "genocida", kao sto je Staljinova likvidacija kulaka. Ako bi
prvo bilo tocno, to bi otkrivalo prisutnost mracnih i tajanstvenih sila koje tavore u
njemackom karakteru. Ako bi pak drugo bilo tocno, holokaust bi se mogao objas­
niti u okviru uobicajenih po!itickih i osobnih uzroka, makar ni tone biumanjilo
njegovu strahovitu velicinu. U svakom slucaju ostalo bi pitanje kako su Nijemci
mogli uciniti takvo sto. Oni nisu bili nista gciri nego drugi ljtidi. Ista,nacija koja je
.dalaAdolfa Hitlera dalaje i Kanta, Herdera i Goethea, a da ne spofninjemo dug·i
niz velikih glazbenika, umjetnika i knjizevnika. Je Ii holokaust onda bio zastranje­
nje? Ili je njemacki identitet u sebi duboko podijeljen i shizofrenican? Iii su njego­
ve opake sklonosti tek nalicje njegovih plemenitih odlilca? Kakvo god bilo ob­
jasnjenje, nacisticke strahote su imale barem djelornicni temelj u njemackom
identitetu, sto otvara neugodna pitanja o tome kako bi seNijemci trebali nositi s ti­
me i kako se zastititi od povratka takvih pojava.11
Dru go pitanje bilo je vezano uzkontinuitet njemackog identiteta te tzv. "histo­
rizaciju" nacistickog rizdoblja. Je li njemacka povijest kontinuirana, iii se dijeli na
10
Najkorisnije mjesto praCenja njemaCke rasprave je poznata.rasprava pod imenom I-listo,ike_rstreit (povjesniCarska
svada), sada skupljena u: Knowlton i Cates (1993); v, takoder: Heimannsberg i Schmidt,{1993). Iz oCitih razloga,
medugeneracijsko povjerenje i prijenos iskustva i glediSta s jedne na drugu generaciju, bez kojih druStvo ne mo.Ze
oCuvati svoj kontinuitet, bili su uCinkovito razbijeni u NjemaCkoj. Ovo je stvorilo uznemirujuCu prazninu u sarnom sr­
cu osjeCaja osobnog i nacionaJnog identiteta mladih Nijemaca.
11
Strah od proSlost bio je toliko sn_aZan da su mnbgiZapa ni Nijemci Zustro raspr?-vljali o tome kako nazvati svoju podi­
, jeljenu i:erhlju. Jedna· Utjecajna skupina preferirala je naziv "Savez njemaCkih zemalja·11• Theodor Heus, prvi savezni
predsjednik, smatr_ao je da to implicira "izmicanje pred samim soborn" (einAusweichenVoi- sich selbst), te je uvjerljivo
zagovarao ime "Savezna Republika Njema9ka", vidi Hucku (1987, str. 69.) - -
 Nacionalni identitet 65
tri zasebne faze-naime, prije 1933., od 1993. do 1945. i nakon 1945. godine? Ako
kontinuitet postoji, kako uklopiti drugu fazu u vlastito povijesno samorazumijeva­
nje? Ako nema kontinuiteta, kako objasniti taj diskontinuitet, te kako bi Njjemci
trebali <loci do koherentnog stava o svojoj povijesti? Jurgen Habermas je nag!asio
kontinuitet njemacke povijesti. On je smjestio njemacki identitet u nacin zivota; te
je na temelju cinjenice da se on odrzao nepromijenjen tijekom vremena sve do da
nasnjih dana ustvrdio da ne postoje rezovi u njemackom identitetu. Njegovim ri­
jecima: "Nas identitet je stalno isprepleten s nasim nacinom zivota, od govora tije­
la, preko jezika do bogate meduigre intelektualnih obicaja".12 Ovo znaci da su da­
nasnji Nijemci poveza:ni s Auschwitzom "ne putem slucajnih okolnosti, vec iznut­
ra". Habermasovi kriticari tvrdili su kako j on pomijesao kulturni s politickim
identitetom te prvi posjeduje kontinuitet, dok je drugi dozivio radikalne rezove.
Po njima, nacisticko razdoblje nije bilo nuzno izraz njemackog nacina zivota, vec
zastranjenje.
No, jos je jedno pitanje povezano s njemackom poslijeratnom demokracijom.
Nijemci su si sada dali novi naciona!ni identitet u obliku demokratskih institucija
te naglasavali svoje europske korjjene kao nacin obrane protiv unutamjih zastra­
njenja. Ovo je otvorilo kljucno pitanje o tome je Ii ustavno domoljublje dovoljan
sadrzaj nacionalnog identiteta. Habermas je mislio da je ono ne samo dovoljno,
vec ijedini moguci oblik u modemoj plura!istickoji "postnacionalnoj" drzavi. Dru­
gi se nisu slagali. Po njihovu misljenju, naciju se na okupu ne moze drzati samo
vecinomformalnim ustavnim domoljubljem, vec sujoj potrebne i dublje emotivne
i kulturne spone. Takoder su tvrdili da dokle god Nijemci budu zivjeli u nacional­
noj drza i, postnacionalni identitet ce ostati nesto utopijsko i opasno. No, calc su i
oni priznay,ali da bi, s obzirom na razlike u tumacenju njemacke proslosti, pokusaj
temeljenja novog nacionalnog identiteta na zajednickom shvacanju povijesti zem­
lje ugrozio poslijeratni konsenzus. Ovakva situacija ostavila je Nijemcima dvije
bolnemogucnostL Prvaje odbaciti sve pokusaje davanja povijesne podloge novom
identitetu, a drugaJe dati novom identitetu povijesni temelj i riskirati provociranje
do tada potisnutog desnicarskog citanja njemacke povijesti. Prva mogucnost sa­
drzi svjesnu povijesnu amneziju te je emocionalno i intelektualno teska, dole je
druga puna neprihvatljivih politickih rizika.
Poslijeratna podjela Njemacke takoder je postavila vazna pitanja o njenom
identitetu. Postojeli dvije njemacke drzave, obje jednake i legitimne? Ili samo jed­
na Njemacka, koja je nelegitimno podijeljena na dvije drzave? Ako prihvatimo
ovo drugo, izvire lijedinsivo Njemacke iz njezina prijeratnog teritorija, njezine na­
rodnosti iii, kalco se cesto tvrdilo, njezine nacionalne pripadnosti? Velika vecina
. · Zapadnih Nijemacai\ie!ik'bioj Istocnih Nijemaca nisu nimalo surimjali u fo'da S11
Nijemcijednanacija, te je ZapadnaNjemacka "prava" Njemacka ipravanasljedni­
ca njemacke proslosti. Sukladnotome, Zapadni Nijemci su odlucili ne donijeti us­
tav, jer bi to znacilo prihvacanje podjele, vec su uveli Temeljni zakon (Gnmdge­
setz), kojije imao ostati na snazi dok se zemlja ponovno ne ujedini. Ne zacudo, ka­
da su dvije polovice ponovno ujedinjene, Sporazum o ujedinjenju je jednostavno
prosirio Tewe)jni zakon na Istocnu Njemacku, te ju uklopio u Za,padnu Nje-
12
Citirano prema: Knowlton i Cates, str. 165.
 66 NOVAPOLITIKA IDENTITETA

. macku. Ocitujuci bo!nu svijest o ulozi kolektivnogsjecanja u odrzavanju nacional­

nog identiteta, Sporazum se trudio izbrisati svaki spomen na Istocnu Njemacku.
Kao i pos!ijeratna Njemacka, Njemacka je poslije ujedinjenja pokusavala napravi­
ti jasan rez s bliskom prosloscu, sto je bio jedini nacin stvaranja sig.urnog identite­
ta. Buduci da je ujedinjenje bilo siroko trazeno, te su zrtve koje je ono iziskivalo bi­
le opravdane, nekima se cinilo da je ono odgovorno za uspon neonacistickih i ra­
sistickih pokreta temeljenih na krilatici "Njemacka Nijemcima", kojije uslijedio -
upravo ono sto je vecina poslijeratnih voda svesrdno pokusavala izbjeci.

Zemlje u razvoju
,.
i
Medu svim zemljama u razvoju, Indijaje prva pocela raspravu o naciorlalnom
identitetu.13 Od ranih desetljeca devetnaestog stoljeca indijski su se celnici poceli
pitati zasto je njihova zemlja bpetovano bila plijenom strane invazije i vlasti. Veliki
dio utjecajnih misljenja smatrao je da je Indija, nakon sjajnog pocetka,.bila sto­
ljecima staticna, opterecena kastama, rascjepkana, okrenuta sebi, te u nedostatku
intelektualne kreativnosti i gradanskih vrlina. Jedini nacin da se Indija obnovi bilo
je kidanje veza s prosloscu i prihvacanje liberalne, demokratske i sekularne orijen­
tacije. Modernisti su cijenili odredene aspekte indijske proslosti, posebice one kla­
sicne, no smatrali su da je svaki pokusaj ozivljavanja tih fragmenata rizican jer ot­
vara vrata hinduskom sovinizmu i ugrozava novi identitet. Takoder su prihvatili
potrebu za koherentnom koncepcijom indijske povijesti, no opet su strahovali da
bi1ona mogla izazvati sporove o stoljecima muslim:anske vladavine i otvoriti stare
rane (cija divlja manifestacija je bila krvava podjela zemlje). Nakon sto se Indija
osamostalila godine 1947., Jawaharlal Nehru, prvi, karizmaticni premijer, u!ozio
je sve svoje snage u novi nacionalni identitet iii ono sto je on nazivao "nacionalna
filozofija" iii "ideologija". Nakon sto je vise puta uzastopce pobijedio na izborima i
zadobio demokratski legitimitet, Nehru je proglasio naciorialniidentitet tj.filozo­
fiju "apso]utnim" i "neupitnim" temeljemindijske drzave, odkojeg ceselndija uda­
·ljiti na vlastiti rizik.
Osamdesetih godina dvadesetog stoljeca Indija je pocela novu raspravu o na­
ciona!nom identitetu, koja ima neke slicnosti s debatom vodenom u Njemackoj.
Neki hinduski vode tvrdili su dajeNehruovo stajaliste iznevjerilo zemljujer je bilo
tudinskog podrijetla, nepovezano s hinduskim korijenima. Oni su naglaifavali te­
meljnu i identitetno odredujucu ulogu hindusa i pomalo zbrkano, ali glasno, trazili
drugacije videnje. Kao sto su se modernisti bili pribojavali, ovi su pokusaji ozivjeli
iskrivljena kolektivn:1 sjecanja na muslimansku vladavinu, 'potalrnuli prot\lmusli­
manske predrasude iojacalihindusku samosvijest, sto je dovelo do rusenja dzami
je Babri 1992. godine i rezultiralo otudenjem muslimana. Indija se i dalje bori oko
izgradnje pravicnog i uravnotezenog stajalista o tome o tome sto je i kakva zeli biti
te o hinduskim, budistickim, muslimanskim, europskim i drugim doprinosima nje­
nom stvaranju.
13
Za Siru diskusiju, v.: Parekh (1991, str. 35.-48. i 2006a). PoziV na "novu nacionalnu filozofiju" moguCejenaci u retorici
gotovo svih novoneovisnih zemalja. l,- 1
 Nacionalni identitet 67
Vrsta rasprave o nacionalnom identitetu kakvu mozenio vidjeti uJndiji karak­
teristicna je za sve zemlje u razvoju. Pri osamostaljenju Alzir:}e proglasio moder­
nom i sekularnom zemljom. Nekoliko godina kasnije, povici o.''clepersonalizaciji"i
"gubitku nacionalnog identiteta" mogli su se cuti u raznim.dijelovima zemlje te je
doslo do zahtjeva za "vracanjem osobnosti" putem povratka '.'tradicionalnom jsc
lamskom identitetu". Kako je pokret dobivao na snazi i prerastao u ostar sukob
dviju skupina, alzirska se republika nasla pred svojom najozbiljnijom krizom. De­
mokratski izbori na pocetku 90-tih dali su islamistima vednu, su uplaseni seku­ sfo
laristi ponistili uz pomoc vojske.14
Poput Alzira, Iran se pod sahom odlucio za sekularni nacionalni identitet. No,
za razliku od Alzira, Indije i poslijeratne Njemacke, sah je sebi i svojem moderni­
zacijskom'rirojektu htio dati povijesni legitimitet tako sto ga je ukotvio u predis­
lamsku proslost i umanjio ulogu islama. Odbijajud gledati na islam kao na puku
fazu dugacke iranske povijesti, marginalizirani mule poceli su isticati sredisnje
mjesto islama u identitetu zemlje. Kada je modernizacijski projekt zagrizao dubo­
ko u tradicijske institucije i naljutio nezadovoljne skupine u ruralnim i u nekim ur­
banim sredinama, fundamentalisti p·od vodstvom ajatolaha Homeinija zadobili su
dovoljnu potporu u puku da su mogli stvoriti islamsku republiku. Izmedu ostalog,
fundamentalisti su citali iransku povijest s "islamskog gledista", te gotovo izbrisali
sve neislamskekorijeneiutjecaje, promicucijednodimenzionalnii homogeni pris­
tup iranskom identitetu. Kako islamska republika zapada u probleme, iranski in°
telektua!ci pocinju crpsti nadahnuce izkritickih ideja unutar islamske i predislam­
ske proslosti svoje zemlje. Druge zemlje uAzijiiAfrici bile suilijosjesu upletene u
slicne silkobe.
Njima su se sada pridruzile zemlje koje su se nedavno oslobodi!e komunisticke
vladavine. Njihpve rasprave o nacionalnom idehtitetu vrte se ne samo oko pozelj­
nih puteva gospodarskog razvoja i mogucnosti uspostave demokratskih instituci­
ja, vec i oko sredisnje uloge religije, mjestu koje zauzimaju autohtone iii "namet­
nute" manjine u nacionalnom zivotu, te oko najboljeg nacina kako ugraditi godine
komunizma u vlastito samorazumijevanje. Katolicka crkva u Poljskoj, dugo vre­
mena zastitnica poljskog identiteta, pogotovo za vrijeme komunisticke vladavine,
sve je vise kritizirana zbog svojeg odbijanja konsolidacije liberalnih demokratskih
institucija u sklopu kojih vedna Poljaka danas odreduje svoj identitet. U nekim
slucajevima, kaonpr. u Bosni,jak kontrast izmedu vlastite predodzbe zemlje i pog­
leda izvana dodao je novu ostrinu potrazi za nacionalnim iden ititetom.15 Vecina
bosanskih muslimana smatra sebe muslimanskim Europljanima, jednako europ­
skima poput svih drugih, te razlicitima samo po svojoj religiji, dok ih vedna njiho­
vih susjeda te drugih, jos udaljenijih, sm:atra europskim muslii:nanirna, tj. muslirha­
nima poput onih u drugim dijelovima svijeta, razlicitima samo po zem!jopisnoj lo­
kaciji. Ovo posljednje glediste oduzima im europski identitetLpredstavlja ih kao
nesto nelegitimno i potencijalno opasno ll "bitno" lascansko{Europi.
14
Karpat (1982).
15
R.aspraVa O nacionalnom idBntitetu t8.koder se Sidi na. povijest i arheologiju. Slovenci istitu kako su Europljani, a ne
Balkanci te bizbogtoga trebali izbjegavati odredene navike i obiCaje. Mnogi hindusiriaglasavaju da su Arijci te auto­
htoni u Indiji,pa po tome i posje?ujuze lju. o i akista_x_ici izvo?esvoju povijest ne izlridije, veC iz SrediSnje Azije
iPerzije, odkuda su mnogimuslrmanski s_vaJaci do h IndiJu· U sv1m ovim sluC8.jevima; glavni ci]jjedefinirati identi­
tet na nacin koji legitimizira odredene c lJeve te daJe 1dent1tetu povijesnu dubinu.
l
I
68 NOVA POLITIKA IDENTITETA

Zabrinut zbog svojih sposobnosti za suocavanje sa suvremenim izazovima, Ja­

pan takoder pocinje gledati na sebe na kriticki nacin. Godine 2004., vladina Komi­
sija za japanske ciljeve u dvadeset prvom stoljecu predlozila je prilicno opseznu
preobrazbu veiikog dijela japanskog identiteta. Buduci da sada ima prilican brcij
stalno nastanjenih useljenika te ima potrebu zajos njih, Komisijaje preporucila da
bi Japan trebao napustiti koncept "etnicke cistoce" i gledati na sebe kao na multi­
kulturno drustvo koje na okupu drzigradanski nacionalizam. Tradicijski, Japan je
bio okrenut sebi i zatocenik mitra-isiki ("seoski mentalitet"). Sada on mora postati
otvoren i okrenut prema van te pokazativece zanimanje za druge zemlje i kulture.
Skalski nastavni plan bi trebalo sukladno tome prilagoditi, a engleski bi trebao
postati obvezni drugi jezik. Komisija je ustvrdila kako Japan ima snaznu konfor­
misticku tendenciju i voli "prevelik stupanj homogenosti i jednoobraznosti", sto je
izrazeno u puckoj poslovici: "cavao koji strsi treba zakucati natrag". Japan bi sada
trebao poticati individualnost, kriticko razmisljanje i "individualno ojacavanje"
medu svojim ljudima. Komisija je takoder predlozi!a da Japan prihvati azijsku di­
menziju svojeg identiteta, gleda na sebe kao na istodobno azijsko i zapadno
drustvo, te redefinira svoju u!ogu u svijetu suk!adno tome.

Nekoliko primjedaba

Do sada sam skicirao razne i ponekad zbunjujucenacinena koje je koncept na­

cionalnog identiteta usao u politicki diskurs raznih zemalja i vrste rasprave koje je
i,iazvao. U svakom od tih slucajeva, postojao je opci osjecaj opadanja, dezorijenta­
cije iii diskontinuiteta, te siroko rasprostranjena zelja za razvojem uskladene pre­
dodzbe o samima sebi, koja bi zemlji mogla dati osjecaj usmjerenosti i samopouz­
danja i oko koje bi se ljudi ujedinili. Ovo je vodilo sirokim raspravama o povijesti
zemlje, i?kim i slabim tockama, nadama o buducnosti, karakteru Jjudi i razlozima
opadanja. Raz!icite drustvene skupine su napredovale ria razlicite nacine te su one
. koje su uzivale najvecu potporu iskoristile svoju mockako bioblikovale zemlju na
svoju sliku. Debate o nacionalnom identitetu nikad nisu bile nevine, te su istodob­
no odrazavale i pokusavale legitimizirati odredene interese i sustave moci. Kako
su ove debate vuk!e svoje podrijetlo iz osjecaja krize, imale su nekoliko zajed­
nickih znacajki, kao sto su: proucavanje povijesti, slavljenje njenih vaznih do­
gadaja, neki stupanj samokritike i potraga za zrtvenim jarcima. Medutim, buduci
da su se priroda i raz!ozi krize razlikova!i od zemlje do zemlje, rasprave su vodene
razlicitim nacinima komunikacije, te na raz!icitim razinama.
U Britaniji je raspravu o nacionalnomidentitetu potaknulo nekoliko medu­

I
sobno povezanih uzroka, od kojih je najvazniji bio opci osjecajgospodarskog i poli­
tickog opadanja. U skladu s britanskom imperijalnom i industrijskom povijescu,
raspravaje neizbjezno imala povijesnu orijentaciju te se usredotocila na znacajke
koje je Britanija nekada posjedovala i koje bi po misljenju mnogih trebalo ponov­
no ozivjeti. U Njemackoj je rasprava o nacionalnom identitetu imala uve!ike mo-
1-alno i politicko izvoriste. Bila je izazvana dubokim osjecajem diskontinuitetai mo­
raine krize koje je izazvalo iskustvo nacizma i bojazan za stabilnost poslijeratnih
demokratskih institucija. Teziste rasprave bi!o je na njemackim politickim institu­
cijama i politickoj kulturi. Z'a razliku od Britanije i Francuske, Njemacka nije
 Naciona!ni identitet 69
dozivjela ujedinjenje sve do kraja devetnaestog stoljeca, te se nije mogla nadati
ozivljavanju iii nadahnjivanju prijasnjim povijesnim razdobljima. Iako su zadrzane
veze s kultumom prosloscu, rasprava b nacionalnom identitetu bilaje uglavnom
usmjerena prema buducnosti. Indijska situacija nije se znatnije razlikovala. Bu­
duci da je zemlja bila stoljecima pod stranom vladavinom te nikada prije nije bila
ujedinjena, nedostajalo je zariste u vidu jedinstvene i kontinuirane proslosti. Cak
su i hinduski nacionalisti znali da se mogu pozivati na velika kultuma postignuca
klasicne lndije, no da ona ne mogu posli.Jziti kao politicki temelj indijskog samode­
finiranja. Rasprava o nacionalnom identitetu se zbog toga koncentrirala na poli­
ticki i drustveni preporod Indije.
Rasprava o nacionalnom identitetu u Kanadi nije izazvana osjecajem opada­
nja iii diskontinuiteta, vec dezorijentacijom i nejedinstvom izazvanim nacionaliz­
mom Quebeca te u manjoj mjeri strahom od americke dominacije. Rasprava je
zbog toga poprimila vecinom ustavni oblik te se usredotocila na ponovno definira­
nje strukture kanadske drzave. U Iranu, Alziru, Egiptu, Pakistanu i ostalim musli­
manskim zemljama, rasprave o nacionalnom identitetu su isprva bile politicke i
kultume, no poslije su bile jasno obiljezene pitanjem uloge religije u nacionalnom
samodefiniranju. Iako se pitanje religije moze zamijetiti i u Indiji, istocnoj Europi i
drugdje, ono nema toliku tezinu.
U razlicitim zemljama rasprave o nacionalnom identitetu poprimaju razlicite
oblike nedoumica i bolnih opcija. Kod onih koje imaju kontinuiranu i ne toliko sra­
motnu povijest, sadasnjost semoze povezati s njom, te ne postoji diskontinuitetu in­
dentitetu. Kod zemalja s fragmentiranom, diskontinuitetnom ili rusilackom povi­
jescu, pbtraga za identitetom ukljucuje izmisljeni kontinuitet iii trenutacni rez s
prosloscu i neki oblik namjemo potaknutog povijesnog zaborava. Neke od njih mo­
gu imati iii buducnost iii proslost, noneioboje, bar ne u ovom trenutku. Nadalje, bu­
duci da se neka drustva ne mogu nadahnjivati svojom prosloscu, probijaju se kroz
nju najbolje sto mogu i).i traze n_adahnuce u samo djelomicno relevantnim islrustvi­
ma: drugih drustava. Ne zacudo, takva drustva skacu izjedne krajnosti u drugu, ek­
sperimentiraju s raznim altemativama te tesko stvaraju koherentne identitete.
U drustvima u razvoju, od kojih su mnoga kolonijalne tvorevine te nemaju .
kontinuiranu povijest iii iskustvo zajednickog zivota, pitanje identiteta moze biti
izvor dubokih podjela i tvrdoglavosti. Ovdje jepotrebno stvoriti nacionalni iden­
titet od koinadica proslosti o kojima se misljenja jako razilaze. Jos teze situacije
nastaju u drustvima s duboko podijeljenim nacionalnim skupinama. Clanovi tih
skupina dijele drzavljanstvo, none i zajednicki pogled na vlastitu povijest i ko­
lektivno predodzbu o sebi. U Izraelu postoje jakizidovski i arapski identiteti, te u
• najboljem slucaju samo ta:m.ak zajednicki nacionalni identitet. U Bosni ne postoji ·
cak ni tanak nacionalni identitet. Buduci da takva drustva nemaju uvijek nekog
neprijateljskog drugog, te zbog toga sto je u biti svaka od glavnih skupina nepri­
jateljski nastrojena prema onim drugima, nije ih lako ujediniti oko prema van
orijentiranog krovnog nacionalnog identiteta, kakav je uspio definirati Britanjju
i druge europske zemlje u devetnaestom stoljecu.16 Umjesto da im rasprava o na-
16
Za odliCnu raspravu o Britaniji, v.: Colley (1992).- _Cesta.uporaba rijeCi "britanstvo" daje njenoj analizi krivu orijenta­
ciju te je najbolje izbjegaVati je. Biti Britancem ili Francuzom oznaCava naCin na koji se COvjek odnosi prema svojim
sugradanima, a ne skup nekihjednoobraznih zajedniCkih svojstava, kao Sta o implicira pojam 11britans tvo11 (po put riR
 70 NOVA POLITIKA IDENTITETA

cionalnom identitetu odvlaci pozornost, najbolji slijed djelovanja za ova drustva

bilo bi ujedinjavanje njihovih clanova oko siroko dogovorenih gospodars]rjh i
politickih ciljeva te odrzavanje zemlje na okupu dovoljno dugo kako bi clanovi
drustva mogli razviti zajednicko iskustvo koje ce im pomoci u i24sradnji zajed-
nickog pogleda na vlastiti identitet. . ··•·· · l .. .
. . !'

"

f
f
I
'i

jeCi crvenilo). Za razlikuod Colley, mnogi autori o ovoj temi Cine Cestu pogreSku i izjednaCavaju_nacionalni identitet s
nacionalnim k akterom. Iako se ova dva pojmapreklapaju, onisu, i pojrnovno razliCiti, te pripadajurazliCitim tradici­
jama diskursa. Nacionalni identitet opisuje-kakva srno politiCkazajednica, a nacionalni karakterkakva smo vrsta ijudi.
Prvipo jam sekolektivno odnosi na gradane tj. na ono Sto oni imaju zajedniCko kao organizirana zajednica; dru.gi po­
jam se distributivno odnosi te opisujekakvoCekojebipojedinci unutarzajednicetreb8.li posjedovati. Zbog toga nacio­
nalni identitet ima teZiSte na institucijama, povijesnu usmjerenost u smislunekakve predaje o tomekako je zajednica
nastala te ima politiCku narav i stvar je kolektivnog samodefiniranja. Nasuprot tome, nacionalni karak.ter, koji je u
najveCoj mjeri dan,odnosi sena psiholoSke 6sobine, odlike tempe"ramenta itd.. Dokjekoncept nacionaJnog kar,aktera
IJroblem'atiCan u kulturno·raznolikom dri.iStvu,· kOncept nacionalnog identiteta to nije. Od useJjenika se moZ.e oCeki­
vati da dijelenaci9nalni identitet, noneinacionalnikarakter.EtniCki nacionalizam izjectnaCava ova dva pojma, dok ih
gradansld nacionalizam razdvaja.
 5.

Multikulturno drustvo i konvergencija identiteta

Kulturna raznolikostje neizbj.ezna cinjenica suvremenog zivota. Kultura se od­

nosi na povijesno naslijeden sustav znacenja i smisla pomocu kojega skupina ljudi
razumije i strukturira svoj individualni i kolektivni zivot. Ona odreduje znacenje ili
smisao ljudske djelatnosti, drustvenih odnosa i ljudskog zivota opcenito, te zna­
caja ili vrijednosti koji im se pridaju. Kulturna raznolikost je utkana u ljudska vje­
rovanja i obicaje tekolektivno cirri rtejasan, no prepoznatljiv ljudski identitet. Reci
da je gotovo svako suvremeno drustvo kulturno raznoliko ili multikulturno, znaci
da njegovi clanovi zive unutar razlicitih sustava znacenja i smisla, koji se medusob­
no preklapaju.1
Kulturna raznolikost u modemom drustvu ima vise izvora. Mnoga drustva uk­
ljucuju v,ise raznih etnickih, vjerskih, kultumih i inih zajednica s vise ili manje raz­
licitim sustavima vjerovanjai obicaja. Nekima od tih zajednica je dugo osporavano
pravo na samoizrazavanje u ime izgradnje nacije ili hegemonijske ideologije te se
one sada sluze novodobivenom slobodom. Suvremeni ljudi, koje je presudno obli­
kovao liberalni individualizam, ponose se sto donose vlastite odluke te eksperi­
mentiraju s razlicitim nacinima zivljenja. Globalizacija otvara drustvo razlicitim
rnisaonim tokovima, a njegovi clanovi ugraduju neke od njili u svoj nacin zivota ili
pak panicno i reaktivno ozivljavaju tradicijske nacine zivljenja. Pojacano ponovno
isticanje religije dodatno pojacava razlicitost.
Useljavanje je takoder vazan izvor raznolikosti. Ono ukljucuje kako kvalifici­
ranu, tako i nekva!ificiranu radnu snagu unovacenu kako bi zadovoljila potrebe
neke zernlje. Doseljenici donose sa sobom i svoje nacine zivota. Multinacionalne
tvrtke premjestaju svoje zaposlenike iz zemlje u zemlju. Ljudi se slobodno krecu
unutar regionalnih entiteta poput Europske unije. Clanovi iseljenickih skupina
vracaju se u svoje domovine u velikom broju, bilo zbog starije dobi (kao sto je to
kod Indije, Kine i Brit'artije), bilo zbog toga sto su njihove maticne' zemlje posfale
prosperitetnijenego sto su bile kad su ih napustili (kao sto je to kod Irske, Spanjol­
ske i Portugala), iii zato sto su sada slobodni od politickih problema koji su izazvali
njihov odlazak iz domovine (kao sto je to slucaj u Juznoafrickoj Republici, Bocva­
ni i nekim bivsim komunistickim zemljama). Svi ovi ljudi donose sa sobom nove
ideje iobicaje koje su stekli u inozemstvu. Trazitelji azila iprognanici donose svoje
nacine razrnisljanja i zivljenja. Buduci da je malo vjerojatno dace ijedan od ovih i
1
Pojam "multikulturno druStvo11 opCenito oznaCava .druStva koje karaktedzira raznalikost, bez obzira kako je doSlo do
te raznolikosti i je li ona iskljuCivo kultume narav1. Ja ga takoder rabim na taj naCin.
 r
72 i
NOVA.POLITIKA IDENTITETA
'
drugih izvora kulturne raznolikosti nestati u bliskoj buducnosti i buduci da se novi
oblici raznolikosti javljaju kako stari izumiru, raznolikost je vise-manje stalna
znacajka modernog .zivota.
Urodenici, teritorijalno koncentrirane manjine, subnacionalne skupine, vjer­
ske zajednice i useljenici-svesu to razliciti oblici raznolikosti i zahtijevaju razl.icit
tretman. Buduci da se ne mogu osvrnuti na sve njih, usredotocit cu se useljenike,
arhetipske strance, prema kojima drustvo ne osjeca istu razinu brige kao prema
vlastitim manjinama, te koji potcrtavaju dvojbe i riapetosti multikulturnog drustva
vise nego autohtnone manjine. Cudna cinjenica daje,dobar dio tradicionalne poli­
ticke teorije ignorirao ovu temu ili je tretirao na neprikladan nacin daje dodatni
razlog za koncentriranje bas na ovaj problem. ·
Moramo izbjeci cetiri ceste pogreske u svezi s raspravom o use]javanju. 2 Kao
prvo: buduci da je useljavanje samo jedan izvor kultutne raznolikosti, ne bismo
trebali nostalgicno razmisljati o tome kako je drustvo bilq kulturno homogeno pri­
je useljavanja, te kako bi ono takvim opet moglo postati ako bismo zaustavili use­
ljavanje. Drugo: buduci da useljenici pripadaju razlicitim vjerskim, etnickim i inim
skupinama, ne bismo ih trebali ni rasno obiljeziti, kao da su svi oni ne-bijelci, niti ih
homogenizirati i ignorirati njihova razlicita ocekivanja, kulturne resurse i nacine
na koji se odnose prema sirem drustvu. Trece: raznolikost koju donose useljenici
nije nuzno dublja ili opseznija od one koja vec postoji u useljenickim drustvima.
Use!jenicka drustva ukljucuju pojedince i skupine koji imaju sirok spektar raz­
licitih stajalista o homoseksualnosti, istospolnim brakovima, zajednickom stano­
vanju, odnosu izmedu roditelja i djece, obiteljskoj disciplini, kapitalistickom gos­
podarstvu i postivanju zakona. Na gotovo svim ovim poljima useljenici cesto dijele
"konzervativne" stavove·vecine te je moralni i kulturni jaz izmedu njih i ostatka
drustva uzi i plici nego onaj koji razdvaja same clanove drustva. Zbog toga ne bis­
mo trebali ciniti useljenike egzoticnima i rnisliti da su samo zato sto drugacije iz­
gledaju, govore drugacije ili dolaze iz nepoznatih zemalja njihovi moralni i kultur­
ni zivoti bitno razliciti ilimoraju biti takvima. Ovo ne znaci da bismo trebali porica­
ti da se useljenicki nacini zivota cesto u bitnim stavkama razlikuju od drustva do­
macina, nego da nas te razlike ne bi trebale zaslijepiti u pogledu njihovih zajed­
nickih znacajki, te date znacajke nisu nista teze premostive nego razlike koje se
mogu pronaci u samom drustvu.
Cetvrto: suvremeno useljavanje razlikuje se od prijasnjih oblika u mnogim bit­
nim aspektima i od njega ne bi trebalo ocekivati isti obrazac, sto je cesta pogreska
koja stvara lazna ocekivanja i puno napetosti koje je moguce izbjeci. Prijasnji use­
ljenici na pocetku dvadesetog stoljeca i u razdoblju izmedu dva rata cesto su dola­
zili kao izbjeglice.koji,su bjezali od progona, te su osje6ali duboku zahvalnost pre­
ma drustvu domacinujer imje pruzilo novi dom, te ih ponekadi spasilo od sigume
smrti. Takoder su dolazili zajedno s obiteljima, sto je bila olakotna okolnost. Rado
su se asimilirali, gotovo potpuno binapustili svoje domovine te nitko od njih nijeni
mogao niti htio odrzavati cvrste veze s maticnom zemljom zbog lose razvijenih
nacina prijevoza i komunikacije. Cinjenica da su mnogi od njih bili dio judeo-
2
Ove pretpostavke najceSCenalazimo u europskim druStvima koja sebene smatraju temeljenima na useljavanju. U tim
drUStvima, poputNorvclke i Danske, gdje su veCina useljenik:a prognanici i1i traZitelji azila ad kojih se oCekuje zahva­
lnost, ocekivanja su veCa nego u zemljama gdje su useljenici dovedeni zbog svoje radne snage i vjeStina.
 Multikultumo drustvo i konvergencija ident,itetii 73
krscanske tradicije i mogli su se osloniti na lokalne crkve i sinagoge kako bi
olaksali tranziciju takoder se pokazala kao olakotna. S druge strane, danasnji use­
ljenici cesto dolaze zbog svoje trazene radne snage i vjestina:; cime je njihov odnos s
drustvom domacinom umnogome odreden; zato izostaje efoment zahvalnosti.
Mnogi od njih stizu iz bivsih kolonija i dolaze s pomijesanim osjecajima. Rado
odrzavaju spone sa svojim domovinama, u cemu im pomaze moderna tehnologija.
Sadasnje kultumo i politicko ozracje takoder je puno blagonaklonijeprema njiho­
voj zelji za ocuvanjem vlastitog identiteta nego lije to bilopdje. Zapadna drustva,
ukljucujuci useljenicka drustva poput Sjedinjenih Drzava; Kanade, Australije i
Novog Zelanda, suocena su s povijesno novom situacijom te se moraju oduciti od
pouka iz proslosti i nauciti neke nove.

Asimilacija3

Brojni ljudi, puno vise nego se to uobicajeno pretpostavlja, tvrde da drustvo ne

moze biti kohezivno i stabilno ako se useljenici ne asimiliraju u prevladavajucu
kulturu ipostanu poput svih ostalih, Svakom drustvu je pbtreban zajednicki sustav
znacenja i vrijednosti. Ako bi neki clanovi drustva imali jako razlicita vjerovanja i
vrijednosti, nastalo bi duboko neslaganje o bitnim stvarima te se ne bi mogao za­
drzati zajednicki zivot. Neki pobornici asimilacije potkrjepljuju ovu tvrdnju ono­
toloskim temeljom i smatraju kako se ljudi lagodno osjecaju u drustvu sebi slicnih
te im je izrazito tesko, pace i nemoguce, poistovjetiti se s nekim koga smatraju
stranc m. Ovo je po njima temeljna cinjenica ljudske naravi, neizbrisiv ljudski po­
riv, koji drustvo.moze ignorirati samo na vlastitu stetu. Sto se tice useljenika, nji­
hov je izbor ostar ijednostavan. Ako zele biti prihvaceni kao potpuni i ravnopravni
gradani, trebali bi se asimilirati u nacionalnu killturu, zamijeniti svoj naslijedeni i1i
uvezeni identitet za onaj koji proizlazi iz njihove nove zemlje i proci kroz neku vr­
stu kultumog ponovnog rodenja. Obmuto, ako se drze svoje kulture, odrzavaju
bliskeodnose sa svojom maticnom zemljom i na taj.nacin ostaju drugacijima, ne bi
trebali prigovarati ako se ostatak drustva odbija poistovjetiti s njima te ih tretira
kao sebi neravnopravne. Nijedna od ovih dviju mogucnosti nije besplatna, tako da
useljenici moraju odluciti koja im se najvise isplati. 4
Pristup koji favorizira asimilaciju nije bez svojih prednosti. Drustvo se ne moze
odrzati na okupu ako njeni clanovi ne dijele neka zajednicka vjerovanja i vrijed­
nosti. Ako neki od njih ne bi vrednovali ljudski zivot, postenje i postivanje autori­
teta ili ne. bi vidjeli smisla,µ uzaj innosti i drzanju obecanja, ajednicki zivot ne bi
bio moguc. Nadalje, kako ljudi zive zajedno, tako razvijaju i zajedri.icke navike, in­
terese, ukuseivrijednosti ipostaju slicni jedni drugima, cesto na nacin koji sami ne ·
prepoznaju ili ne vole. Pobomici asimilacije, medutim, grijesefrazecjveci stupanj i
opsegjedinstva nego je to moguce ili mizno. · · ·
3
Ovo je standardno nacionalisticki i konzervativni pogled na dru.Stveno jedins_tvo. I°a".k:O·ga se Cesto odbacuje, na supti­
fan naCin utjecao je Cak i na r-azmiSljanje svojih liberalnih i socijalistiCkih kritiCara.;Takoderje dugo vremena bio'i joS
je vrlo snazan u Sjedinjenim Driavama, v. Glazer (1993, str. 122.-136.)
4
Margaret Thatcher je opetovano upotrebljavala ·OV11 argurnentaciju.
 74 NOVA POLITIKA IDENTITETA

. . Nij istina da ljudi vole samo "svoje" ili se poistovjecuju jedino s njima. Kad bi
tomu bilo tako, meduetnicka i meduvjerska prijateljstva, susjedstva i bnfkovi, kao i
prilicno uspjesna multietnicka i multikulturna drustva, poput Kanade, Australije i
Sjedinjenih Drzava, bili bi neobjasnjivi. U biti, nema nidva covjeka koji bi bili pot­
puno i do srzijednaki- cakni supruznici, te roditelji i djeca. Dijele neka vjerova­
nja, vrijednosti, ukuse i stavove, no razlikuju·se u drugima te s vremenom nauce
zivjeti s razlikama ili cak uzivati u njima. Clanovi nekog drustva nisu nista drugaciji
u tom pitan ju. Slicni su u nekim aspektima i razliciti u drugim. Koji od ovih aspeka­
ta ce prevladati, nije stvar ljudske naravi. .Zidovi u Njemackoj bili su vise-manje
potpuno as1milirani i prihvaceni od svojih zemljaka, no situacija se drasticno pro­
mijenila kad su nacisti izdvojili njihovu rasu te ih odredi!ikao drzavne neprijatelje.
Oni koji su bili "domaci" prije 1930. godine,sada su bili demoniziranikaodrugaciji.
Ovdje, kao i drugdje, ''vrsta" je drustveni konstrukt. Pripadnost nekoj ''vrsti" je
stvar osobne, no jos cesce politicke odluke.5
Asimilacija nije tako jednostavan i cist proces kako ga zamisljaju njeni pobor­
nici. Osoba koja se asimilira nije nikada sasvim sigurnakada se potpuno asimilira­
la i je Ji prihvacena. Zbog toga se trudi dokazati sebi i drugima da je asin1ilirana,
bpcenito glasno i ozbiljno pokazuje da nije lazna, sto njenu cudnovatost cini ko·-
micnom i jos vidljivijom. Ona je takoder stalno prepustena na milost i nemilost

ii
drugih, kojijedini mogu potvrditijeli ilinije te ukolikojjemjeri asirnilirana. Tako
takva osoba ostaje stalno potlacena i rastrgana. Kao da ovo nije dovoljno, asiniila­
nt stalno mora vrsiti pritisakna ostale pripadnike svoje skupine kako bi se i oni asi­
milirali, jer ako to ne ucine, to ce imati negativnog i sramotnog utjecaja po njega.
Buduci da se neki od njih nece htjeti asirnilirati, asmilant ih mora zajedno s drugi­
m osudivati, odreciih se, te se distandrati od njih, sa svim moralnim i psiholoskim
propadanjem koje dolazi uz to.
Postoje i drugi problemi s asimilacijom. Modema drustva odlikuju duboka
neslaganja o pitanjima poput ideala ljudske izvrsnosti, najboljeg nacina vodenja
dobrog zivota, strukture obitelji i legitimnih oblika spolnog izricaja. Buduci da
drustvu nedostaje sveobuhvatan moralni konsenzus, asimilacija useljenika moze u
praksi znaciti jedva nesto vise od prilivacanja nekoliko osnovnili vrijednosti i
drustvenih normi, sto za pobomike asimilacije nije dovoljno. Vrsta asimilacije
kakvu prizeljkuju pobornici asimilacije je takoder neprovediva, jer vecina ljudi iz­
vodi svoja temeljna uvjerenja iz vlastite vjere, a cak ni najagresivniji pobornici asi­
milacije ne zele suzbiti vjersku slobodu. Brakje jos jedan faktor koji podupire kul­
turni identitet, pa se tako mnogi useljenici zene izmedu sebe, a neki preferiraju
supruznike iz svoje domovine. Odlucni pobornik asimilacije bi im trebao uskratiti
pravo na "uvoz" supruznika, te time prekrsiti njihovu temeljnu ljudsku slobodu,
kao i jednakopravno t'lrzavljanstvo, buduci da se ova resttikcija rie 'odnosi ne ne- '
useljenike. Asimilacija nema granica,jer proizlazi iz netolerancije na razlike te cak
i najmanja razlika moze nastaviti izazivati bojazan i nesnosljivost.
5
Tridesetih godinaXX. stoljeCa Zidovi su Cinili ne5to malo viSeod 1%njemaCkog stanovniStva te su bili potpuno asirni­
Iirani: 12 tiSuCa ih je poginulo braneci NjemaCku u Prvom svjetskOm ratu, a 100 tisuCa ih je sluZ:ilo vojsku; 30 pesto
Zidovskih vojnikaje odlikovano Z.eljeznim kriZem za hrabrost. Gotovo polovica Zidovskih brakova bilaje sklopljena s
krS6anskim supruZnicima. ViSe od treCine berlinskih lijeCnika i odvjetnika bifrsu Zidovi. Kako bi naglasili svoj nje­
maCki identitet, mnogi su se deklarirali kao Nijemci Mojsijeve vjere. Nek,i od njib su se Cak protivili doseijavanju is­
toCnoeuropskih Zidova koje je Walter Rathenau, Zidov i njemaCki miriistarvanjskihposlova, opisaokao "azijskehor-
de utaborene na brandenbufSkim fa lim.a11 • -'
 Multikulturno drustvo i konvergencija identiteta 75

lntegracija

Buduci da su zahtjevi pobomika asimilacije nepravedni, nerealni i neliberalni,

mnoga drustva su posljednjih godina predlozila integraciju kao alternativni mo
de!. Kao prvo, ovo se cirri kao potpuno razuman cilj, jer bi useljenike trebalo oh­
rabriti da postanu sastavni dio_ drustva te bi trebali imai:i ista prava, mogucnosti i
duznostikao i ostali. No, kadje se dublje promotri, ideja integracije nije tako nevi­
na kako se to cirri. Ona ukljucuje odredeni nacin ugradivanja dosljaka u prevlada­
vajucu drustvenu strukturu te je ponekad tesko razluciva ili samo·marginalno dru­
gacija od asimilacije.6
Pobornici integracije s pravom inzistiraju na tome da bi se useljenici trebali .
posvetiti novom drustvu, postivati njegove institucije i vrijednosti te pokazati te­
meljnu lojalnost. Takoder su u pravu kada kazu da bi oni trebali sudjelovati u
obicnom zivotu drustva i stvoriti spone s drugim clanovima drustva kako bi ozbilj­
no pokazali svoju namjeru da postanu potpuni clanovi drustva.
Pobornici integracije se, medutim, ovdje ne zaustavljaju. Poput pobornika asi­
milacije, oni gledaju na integraciju kao na jednosmjerni proces: teret integracije je
stavljen na leda useljenika, a tako ikrivnja u slucaju neuspjeha. Ovakav prikaz pro­
cesa integracije navodi na krivi trag. Npr. mus!imanska djevojcica mozda nece
htjeti plivati u kupacem kostimu iii se podvrgnuti unutarnjem pregledu lijecnika;
ili djec:ilc Sik ne zeli ici u skolu bez svog turbana. Ako sire drustvo ne udovolji ovak­
vim zali'tjevima, osim ako su izuzetno neraztimni ili pretjerano skupi, ovim ljudima
ce biti tesko integrirati se. Useljenici mogu odseliti iz zajednickog geta i kupiti
kucu u bjelackom srednjoklasnom predgradu. No, ako se stanovnici tog podrucja
isele, integracijski napori bit ce nistavni. Useljenici takoder mogu preuzeti nacine
zivota i razmisljanja sireg drustva, no ako ih se odbacuje kao nametljive, drske, bez
osjecaja za svoje mjesto, integracija ne samo sto nece donijeti nikakvih blagodati
vec ce ih strpati u kulturni limb gdje ce biti iskorijenjeni iz svoje vlastite zajednice,
no bez sigurnog uporista u novoj zajednici. Integracija, pred istodobnim izazovom
. segregacije i odbacivanja, dvosmjeran je proces, koji zahtijeva medusobnu prila­
godbu useljenika, ali i sireg drustva.
Drustvo se artikulira na vise razina: politickoj, gospodarskoj, socijaln6j, moral­
noj i kulturnoj..Useljenici ce se integrirati na nekima od ovih razina, dok na drugi­
ma nece. Mogu se, npr. integrirati gospodarski i politick:i te igrati vaznu ulogu kao
produktivni radnici i aktivni gradani, no preferirati zenidbu medu soborn, zadrzati
jaku privrzeriost prema m'aticnoj zemlji, odrzavati bliska prijateljstva i drustvene
spone unutarvlastite zajednice te ograniciti svoje kultume interese navlastite tra­
dicije.7 Integracionisti smatraju ovakvu parcijalnu ili ogranicenuiritegraciju kao
6
Zadobru raspravu, v. Kymlickai Opalski (2001). Takodervidi Vertovec (1999). CtanakMyrOna Weinera u istom dje­
lu rabi 11integraciju" istoznaCno s pojmovima asimilacije i apsorpcije.
7
U Francuskoj "previSe11 prakticiranja religije-upuCujena nedovdljnu integriranost te poStbji zahtjev rie samo za priva
tizacij_omreligijeveCi zasmanjenomreligioznoSCU. Oni koji smanje broj molitvismatraju se boljeintegriranima. Pravi
se razlika izmedu praktiCilih muslimana (pratiquant) i muslimana vjernika (croyant). Ovo potonje znaCi fanatizarn. te
je prepreka integraciji. U Francuskoj srb ovi kriteriji ponekad rabe pri dodjeljivanju driavljanstva. Svake godine
76 NOVA POLlTIKA IDENTITETA

z_nak odvojenosti, odbijanja integracije te razvijaju sve mogucevrste politika kako

bi obeshrabrili takvo ponasanje. Ovo je vise-manje slucaj cak i kod ideje "pluralis­
ticke" integracije koju zagovaraju neki multikulturalisti. Ovdje takoder dolazi do
nelagodne samoodabrane odvojenosti u nekim aspektima zivota te se raz!icitost
dopustajedino u skladu s nacinom i tempom_integracije.
Neki integracionisti nemaju tako ekstremne stavove o integraciji. Oni prih­
vacaju cinjenicu da bi use!jenici mogli pozeljeti zadrzati neke dijelove svojeg kul­
turnog identiteta te imaju i pravo na to, tako da bi integracija iriogla i treba.la 'biti
"tanka", tj. ogranicena uglavnom na "opce institucije" drustva. Iako su u pravu, ovi­
me se suocavaju s ocitim problemom. Neki clanovi drustva mogu ovo smatrati do­
voljnim, dok drugi mogu tvrditi kako drustvo ne moze biti kohezivno sve dok in­
tegracija nije prosirena i na moralni, socijalni i kulturni dio zivota. Mogu smatrati
kako dopustiti useljenicima djelomicnu integraciju znaci privilegirati ih u odnosu
na neke druge c!anove drustva.8 Buduci da ne postoji nacin da se zakljuci ova ras­
prava, "tanka" inacica integracije cini se kao nesto ad hoc, proizvoljno, cak i nedos­
ljedno.9 Cak i kad bi se moglo postici dogovor oko toga koja su podrucja zivota
kljucnaza integraciju, problem bi ostao. Iz perspektive integracionista,integracija
je visokovrijedan nacionalni cilj te definira kakvocu necijeg clanstva u naciji. Ako
je prvo djelomicno iograniceno, onda je i drugo isto takvo. Djelomicno integrirani
useljenici ostaju sumnjivi, te ih neki smatraju legitimnim objektima nejednakog ili
diskriminatornog tretmana. Zahtjev za integracijom, kao i onaj za asirnilacijom,
nezasitan je. Covjek se uvijek moze upitati zasto se useljenici moraju ustezati,
zasto ne mogu biti poput svih ostalih, zasto zele zadrzati svoju kultm·u kad su tako
iskreno predani drustvu kao sto tvrde da jesu. Oni koji naginju ovakvom razmislja­
njrl spremno iskoristavaju totalitarnu i netolerantnu logiku integracije. Oni tole­
rantnog i liberalnoguvjerenja su uvijek h -ndikepirani, buduci da imje stavljen te­
ret opravdavanja ogranicene integracije te zbog toga sto pokusavaju raspravljati
unutar okvira cije su temeljne postavke neprijateljskinastrojene naspram njihovih
liberalnih sldonosti.10

tretina kandidata biva odbijena zbogkrivo odgovorenih pitanja o odjeCi, religioznosti,jeziku isl. Jednog odvjetnika iz
Maroka su pitali ko1iko Cesto jede kuskus, koje novine Cita, koje je narodnosti veCinanjegovih'prijatelja itd., v. Bowen
(2007, str. 195. i 196.)
8
Cak i u Kanadi, koja. ima liroko i pluralistiCno stajaliSte o integraciji, raznolikost i o_dvojenost se po miSljenju mnogih
po:vezuju s nejedinstvom i fragmentacijom. Za dalju raspravu o nekim te6rijama integracije v. moje 11Tri teorije imig­
raCijef( u: Spencer (1994).
9
Vidi Kymlicka i Opalski (2001., str. 48). Int6gracionisti bi odbacili ono Sto on zove "tankom1 integrac.ijom
' kao neSto Sto
zapravo nije integracija. Njje jasno zaSto KymHcka misli _da se integracij_a mo?e svesti na _oj)Ce institu cije koJe.on
7

on'da Sitoko definir'a tako da·uldjuCuju obrazovne, zna;nstv'ene, soCijalne, gOspoctarske i pofitiCke institucije (str.'3'5).
Ponekad govori o "kulturnoj integra ciji11 a da nije objasnio Sta_ bi ona trebala sadIZavati.
w .
Ova je posebice vidljivo u francuskom i njemaCkom diskursu o integraciji. Posljednjih godinaje takoderpostalo oCito
i u britanskorn diskursu. MORI (Market and Opinion Research International, agencija za istraZivanje trz.iSta i javnog
mnijenja) je 2001. izvjestio da dvije petine ispitanika smatra kako useljenici koji se Zele integrirati "ne bi trebali za­
dr:iati svoju kulturu i naCin Zivota". Cetiri godine prije British Election Study (Britansko istraiivanje izbornog mnije­
nja) je pokazalo kako 71% bijelih ispitanika smatra kako bi se useljenici trebali 11pr ilagoditi i utopiti se u druStvuu; vidi
Saggar (2003). Runnymedeovo JzvjesCe o buduCnosti multietniCke Blitanije, koje je jzdalo povjerenstvo kojim sam
pre.dsjedao, ustvrdilo je kako jednaki tretman UkljuCuje poStivanj i prilagodav<!-nje razlikama te P,anema µii::ega IoSeg
u-labavijoj integraciji i advojenosti us ljenilca u nekim podruCjima. Ne samb konzervativni, veC i liberalni i socijalis­
tiCkimediji su se osjetilijako pogodeni te su napali ova jeSCe. Ovak. v totalitarni pogled na integraciju me uvjerio da
krenern izbjegavati jezik integracije kojim S?ID se konstro u proSlost1.
 Multikulturno drustvo i konvergencija identiteta 77
Poput asimilacije, integracijaje ranjiva na suptilne oblike rasizma. Buduci daje
integracija cilj, covjek se pocne pitati koja vrsta useljenika se dade integrirati s re­
lativnom lakocom, od koje je manje vjerojatno ocekivati postav!janje neugodnih
zahtjeva is kojom ce se ostatak drustva Iakse moci poistovjetiti. Integracionisticka
logika nalaze drustvu izbjegavanje "teskih" useljenika ili njihovo podvrgavanje
ostrijem rezimu kontrole. U Europi i drugdje, na crne, muslimanske i druge use­
ljenike gleda se kao na problem, na nacin na koji se to n cirii kod drugih, te se od
njih cesto puno vise zahtijeva nego od drugih. Nikoga nijebriga zene Iise americki
ili cakjqpanski useljenici u Europi samo izmedu sebe, vode li socijaino i kulturno
zatvorene zivote i zadrzavaju Ii snazne veze s maticnom zemljom, no velika se bo­
jazan izrazava naspram inferioriziranih ili "manje pozeljnih" skupina. Muslimane
se optuzuje za neadekvatnu Iojainost ako nedovoljno giasno i nedvosmisieno ne
osude islamski terorizam, no nikada nitko takvo nesto nije trazio od irskih uselje­
nika u svezi s IRA-inim terorizmom ili od americkih useijenika kad njihova viada
krsi medunarodno pravo. Ponekad postoje dobri raziozi za ovakav razliciti tret­
man, none uvijek, a cak i kad postoje, uioga rasizma nije posve odsutna. Moramo
se cuvati primjene raziicitih standarda integracije na razlicite rasne i etnicke sku­
pine, ne samo zato sto je to nepravedno i rasisticki, vec i zato sto to izaziva
ogorcenost medu inferioriziranim skupinama te prijeci njihovu integraciju.11

Moralni ugovor
I
Umjesto da se pitamo na koji nacin mozemo asimilirati ili integrirati useljeni­
ke, frebali bismo se pitati kako oni mogu postatijednakopravni gradani te biti po­
vezani s ostatkom drustva osjecajem zajednicke pripadnosti. Zajednicka pripad­
nost oznacava siroki osjecaj medu gradanima da pripadaju istoj zajednici, pripa­
daju jedni drugima, dijele zajednicke iriterese, povezani su zajednickim sustavom
prava i duznosti, da im dobrobit medusobno ovisi, te zele zivjeti zajedno u miru u
skoroj buducnosti.12 Ona drzavijanstvu daje emocionalnu dubinu, potice spone
medusobne identifikacije te ljudima omogucuje Iakse nosenje s neizbjeznim nape­
tostima koje donosi zajednicki zivot. Poticanje zajednicke pripadnostije nas opci
cilj, a sve ostalo proizlazi iz nje. Ona ocito trazi neki oblik integracije kalco bi use­
Ijenici prihvatili obveze drzavljanstvate ne bi trebali biti iskljuceni iii marginalizi­
rani od sireg drustva. Takoder je potreban odredeni stupanj asimiiacije u smisiu
prihvacanja odredenih temeljnih uvjerenja i vrijednosti. Medutim, integracija i
asimilacija su sredstva, ane ciljevi, anjihova narav, oblici, stupnjevi igranice treba­
li bi biti odredeni njihovom sposobnoscu izvrsavanja opceg zadatka u lcontekstu
stalno promjenjivih odnosa izmedu useljenika i sireg drustva. Zajednicka pripad-
11
Bant6n (1999) priznaje daje pojam '1integrac ija11 sa svoj m konotacijom potpunosti ijedinstva 1Jako daleko od ideal­
nog". Kao Sto s pravom zamjeCuje, useljenici mogu biti integrirani na lokalnoj, ali ne i na nacionalnoj razini i obmuto,
Sto procjenu o rijihovom stupnju integracije Cini teSkom. Banton, medutim, i dalje koristi ovaj pojam buduCi da 11ne
postoji nijedan drugi pojam koji ne bi izazivao joS veCe zamjerke" (2001).
12 .
Za odliCnu raspravu v. Mason (2000, 5. pogl.). Dok ponekad izjednaCava zajednICku pripadnost s jntegracijom (str.
151.), glavni dio njegove argumentacije razdvaja-ova dva pojma. Multikulturno dniStvo treba imati na umu ono Sta je
Konfucije rekao o mudrom Covjeku: "Primjerna osoba tez.i radije sk.ladu nego Ii dogqyoru, mala osoba Cini obmuto"
(Analekti 13:23; 1:12; 2:14; 15:22).
 78 NOVA POLITIKA IDENTI'IETA

nost je dvosmjerni proces. Useljenici ne mogu pripadati drustvu ako im ono nije
spremno pruziti dobrodoslicu. S druge strane, ne moze ih prihvatiti ako mu oni ne
zele pripadati, sa svim sto to donosi sa sobom. Zajednicka pripadnost zahtijeva
sirok konsenzus oko toga sto se ocekuje od svake strane, te jejedino ostvariva ako
se svaka strana pridrzava svojeg dijela moralnog zavjeta.
Useljenici dolaze vlastitom voljom i zele pripadati zemlji svojeg useljenja. Ova
pak cini zamrsen i slozen nacin zivota izgraden kroz borbe i zrtv narastaja svoji4
stanovnika. Buduci da su identiteti, zivoti i osobne povijesti postojecih clanova us­
ko povezani sa zemljom, oni su s pravom posesivni i protektivni naspram svog
drustva. Zele biti sigurni da ce useljenici cijeniti njihovo clanstvo u njemu te ce
shvatiti i postivati nacin zivota njihovog drustva. Cak i obicni klubovi i udruge in­
zistiraju na pravilima o clanstvu te s pravom ocekuju od novih clanova da im se
pridruze u dobroj vjeri, postujunjihovenorme te ih nicimene potkopavaju. Ovo je
josvise slucaj kod politickihzajednica,koje imaju prepoznatljive identitete te jako
puno.znace svojim clanovima.13 Duznosti useljenika ne proizlaze samo iz njihova
jasnogpristanka, kao sto je to tvrdio John Locke, veci iz opceg postivanja naspram
onih medu kojima su se odlucili naseliti kao i naspram njihovog nacina zivota.
Drustvo u koje su se useljenici odlucili naselitije duboko cijenjeni dom njego­
vih clanova te bi ga trebalo tretirati s odgovarajucim postovanjem i osjetljivoscu.
To je takoder njihov vlastiti dom i buduci dom njihove djece, sto iziskuje moralni i
emocionalni trud. Ovo ne znaci da bi useljenici trebali pogorsati odnose sa svojim
maticnim zemljama ili ne bi trebali uzivati u dvojnoj narodnosti ili cak dvojnom
drzavljanstvu,jednakokao sto brakne trazi od supruznika pogorsavanje odnosa sa
s jim roditeljima. Takav zahtjev je neposten, nemoguce mu je udovoljiti te je ne­
potreban. Ono sto se moze zahtijevati od useljenika je da gledaju na zemlju svojeg
useljenja kao na svoj dom, ma koliko drugih domova jos imali. Ona bi im takoder
trebala nesto znaciti, imati neku unutarnju vrijednost, a ne biti samo mjesto za­
. radivanja novca ili bijega od progona. Useljenici bi trebali podastrijeti valjane do-,
· kaze o svojim nastojanjima u ovom pogledu. Takav trud pokazuje postivanje prev­
ladavajuceg nacina zivota, stvara povjerenje, kvalificira ih za puno clanstvo u
drustvu te ih ovlascujeza postavljanje onakvih zahtjevaostatku drustva kakve pro­
ces naseljavanja zahtijeva.
Useljenici na razlicite nacine izrazavaju svoju privrzenost drustvu. Trebali bi
cijeniti njegov integritet i dobrobit, postivati strukturu autoriteta i zakona i
opcenito ispunjavati svoje gradanske duznosti. Trebali bi sudjelovati u njegovu
opcem zivotu, iskazivati svoj dio kolektivne odgovornosti, pronaci unosno zapos­
lenje, ne bi trebali zloupotrebljavati socijalnu drzavu itd. Sudjelovanje u opcem
zivotu ne znaci da se he bi smjeli zeniti izmedu sebe ill zivjeti zajedno, stvarati za­
jednicke kulturne prostore ili voditi djelomicno odvojen zivot. Brakovi, kulturni
zivot itd. stvar su osobnog odabira te ne bi trebali biti predmetom pravne prinude
ili drustvene prisile. A buduci da drugi gradani smiju slobodno odlucivati o svojim
socijalnim ikulturnim zivotima, ukljucujuci zenidbu u inozemstvu, uskratiti tu slo­
bodu useljenicima znacilo bi tretirati ih neravnopravno. Dokle god oni sudjeluju u
13
Nevjerojatno je daje useljavanje dugo vremena bilo dio europske povijesti, no gotovo nijedan politicki teoretiCarmu
se nije sustavno posvetio. VeCina njih pretpostavlja da su svi gradani domorodci.
 Multikulturno drustvo i konvergencija identitetii 79
kolektivnom zivotu drustva te ispunjavaju gradanske duznosti, njihovi su osobni i
kulturni zivot stvar njihove privatnosti.
Use]jenici bi trebali usvojiti kulturne vjestine potrebne za snalazenje u nacinu
zivota drustva. To ukljucuje ucenje jezika, razumijevanje i obdrzavanje pravila
pristojnosti iponasanja te razumno upoznavanje tradicije i povijesti drustva. Kako
budu postivali drustvene vrijednosti i pravila ponasanja, svremenom ce ih intema­
lizirati i uciniti dijelom svojeg socijalnog, a mozda caki osobnog identiteta, osobito
ako uvide smisao u njima. Cak i da ne vide smisao u njima, trebali bi se opcenito
pridrzavati takvih vrijednosti i normi u svojim socijalnim odnosima, iz vise-manje
istog razloga iz kojega posjetiteljice muslimanskimzemljama stavljaju maramu na
glavu, a da mozda ine odobravaju taj obicaj. Nema nicega neiskrenog, licemjernog
iii otudenog u tome. Radi se jednostavno o iskazivanju postovanja prema nacinu
zivota drustva te o poticanju dobrih odnosa s clanovima tog drustva.

Odgovori drustva

Isto tako kao sto se useljenici trebaju posvetiti drustvu domacinu, tako bi se i
ono trebalo na uzajaman nacin posvetiti njima. Useljenici su noviu drustvu te lako
podlijezu krivom shvacanju i negativnoj stereotipizaciji. Potrebno imje vremena
za usvajanje nuznih kultumih vjestina, au meduvremenu im nedostaje jasan i ko-·
herentan glas. Buduci <la su stranci, cesto ih o(iredeni dijelovi dr'ustva odbacuju te
se sto&a osjecaju nedobrodoslo. Vrlo vjerojatno ce dozivjeti diskriminaciju u bit­
nim aspektima zivota. Useljenici pate od raznih oblika hendikepa koji proizlaze iz
siromastva, nepoznavanjajezika, traume tranzicije, zbunjenosti i brige oko ulda­
panja u novo drustvo, bojazni za svoju djecu. Cesto tesko mire svoja ocekivanja sa
stvarnoscu novog zivota. Sire drustvo treba im olaksati tranziciju te im pomoci u
. osjecanju i postajanju punim i punopravnim clanovima. Ovo zahtijeva djelovanje
na vise razina. Diskriminacija use!jenika na svim podrucjima zivota, pogotovu na
podrucju prava na drzavljanstvo, zaposljavanja, obrazovanja i stanovanja, koje ut­
jece na njihove zivotne mogucnosti, te gdje se sklapaju spone zajednickog pripada­
nja, trebala bi biti proglasena nezakonitima i podvrgnuta primjerenim sankcijama.
Diskriminacija poprima vise razlicitih oblika. Ona moze biti otvorena iii suptilna,
izravna iii neizravna, kao kadaje ugradena u procedure i pravila organizacije te je
mog'u provoditi pojedinci iii institucije. Takoder moze biti formalna ili neformal­
na, kao kad trgovci vise zarai;unavaju useljenicima iii kad suputnici ujavnom prije­
vozu pogrdno komentiraju iii mijenjaju sjedista. Posebice je bolno kad diskrimini­
raju drzavne institucije, poput policije, sluzbenika za useljenistvo, sudova i drzav­
nih sluzbenika. Od drzave se ocekuje jednaktretmari svojih gradana, ona je autori­
tativna glasnogovornica drustva, a njeni postupci vode javno misljenje. Kad se nje­
zine institucije upustaju u diskriminatorno ponasanje, ne samo sto svoje zrtve
spustaju na razinu gradana drugog reda, vec im ne daju nikakvu zadovoljstinu.
Diskriminirajuca drzava postavlja jednake obveze, no porice jednaka prava, te na
taj nacin unistava svoju legitimnost u ocima onih koje tretira nejednako.
Dok zakon moze prilicno ucinkovito suzbiti formalnu i institucionalnu diskri­
minaciju, njegov doseg ne dopiredo neformalne i suptilne diskriminacije. Zakon
ne moze prisiliti putnika da ne ustane sa svojeg sjedista iii da ne psuje sebi u bradu
 80 NOVA POLITIKA IDENTITETA

kad useljenik dru.ge puti sjedne do njega; ili.zahtijevati od bankovnog s!uzbenika

da useljenika ne drzi na cekanju pretjerano dugo. Iako su ove situacije, promatra­
ne zasebno trivijalne, zajedno one mogu stvoriti rezim ponizavanja, iscrpsti svoje
zrtve, te stvoriti snazne osjecaje bijesa i mrznje. Ne postoji jednostavan i svima
shvatljiv nacin nosenja s ovakvim situacijama. Moze se zatraziti od celnika do­
ticnih organizacija da postave standarde dobrog ponasanja te ih potkrijepe prim­
jerenim stegovnim postupcima. Useljenicke i ostale javno orijentirane gradanske
udruge mogu raskrinkati ovakvo ponasanje i iskoristiti potrosacku moc kako bi ga
sankcionirale.Buduci da ovakvi obicaji izviru iz opceg drustvenog etosa, crkvehi bi
dostojanstvenici,vladini duznosnici, javne osobe i mediji trebali igrati ldjucnu ulo­
gu u mijenjanju moraine kulture drustva. Obicni gradani takoder pomazu integra­
ciji time sto cine isto govore, te jenjihova gradanska duznost sudje!ovati u njoj. Ni
u jednom drustvu drzava nije niti moze biti jedina nositeljica drustvene kohezije i
harmonije.
Useljenici pate od raznih materijalnih, socija!nih, kulturnih, politickih i inih
poteskoca koje prijece njihovo nase!javanje. Rjesavanje tih problema iziskuje
sveobuhvatnu i koherentnu politiku. Djeci use!jenika, narocito ako se dose!e kao
ado!escenti, mozda ce biti potrebni dodatni skolski sati i nekiob!ik prijelazne dvo­
jezicne nastave. Use!jenici naginju zajednickom stanovanju, djelomicno zbog dis­
kriminacije, a djelomicno zbog fizicke sigurnosti, emocionalne bliskosti, etnicko­
ga klijentelizma, smjestaja radnog mjesta te lakoce prakticiranja zajednickih kul­
turnih i vjerskih obicaja. Ovakvo stambeno okupljanje (ono sto se pogrdno zove
getom), ima svoju ekonomsku i kulturnu logiku te bi treba!o biti prihvaceno. Ono
rie samo stone stoji na pu.tu integraciji vec je moze i olaksati, buduci da osobno i
sobijalno sigurni pojedinci mogu puno lakse steci pouzdanje naspram sireg
drustva te eksperimentirati s njegovim nacinom zivota i razmisljanja.
Stambeno okupljanje je zabrinjavajuce kad nije svojevoljno, kad zatvara use­
ljenike u njihove zajednice, skole, gospodarske aktivnosti itd. i smanjuje kontakt s
ostatkom drustva na minimum. Tako nastaju paralelna drustva, kojima je zajed'­
nickajec\ino medusobna ravnodusnost, neshvacanje, a ponekad i mrznja. Kao sto
pokazuje iskustvo mnogih multikulturnih drustava, useljenici naginju selidbi iz et-
- nicki koncentriranih podrucja kad se osjete fizicki sigurni, zadobiju kultutno sa­
mopouzdanje, poboljsaju svoju gospodarske mogucnosti te su sigumi da nece
dozivjeti odbacivanje. Sve ovo ocito jako ovisi o vladinoj po!itici i opcem drustve­
nom ozracju. Ako iz nekog razloga stambeno okup!janje potraje, treba iznaci
nacina kako promicati etnicko mijesanje na nacin da se izbjegnu sukobi i unaprije­
de zajednicki interesi. Stambena naselja bi trebala ohrabrivati etnicki mijesanu
strukturu stanara; skole bi mogle upisivati ucenike iz razlicitih etnickih skupin_a.
Kaci to nije moguce, e'tnicki koncentrirane skole bi trebale naci nacina kako svoje
ucenike ukljuciti u nastavne i izvannastavne projekte zajedno s ucenicima iz mi­
jesanih skola itd.
Buduci da gospodarstvo igra kljucnu ulogu u integraciji useljenika, potrebno je
naciniti dobro ciljane i grupno osjetljive politike kako bi se useljenike oslobodilo
kumulativnog kruga prepreka i hendikepa. Ocito je najvaznije ukloniti diskrimi­
naciju pri zaposljavanju ipromaknucima, te je potreban ucinkovit provedbeni me­
hanizam s ispitivackim ovlastinia, odlucnim djelovanjem celnika organizacija, te
programom pozitivnog dje!ovanja kako bi se identificiralo i ispravilo nerazmjern.i
 Multikulturno drustvo i konvergencija identiteta 81
izosilanak relevantnih skupina iz razlicitih gospodarskih grana. berutria podrucja
u kojima su useljenici cesto okupljeni treba obnovhi i zahtijevati vecu dodjelu jav­
nih sredstava, poreza i ostalih poticaja kako bi se privuklo ulagace. Pomaganje
useljenicima pri stjecanju vrijednih vjestina, podizanje obrazovnoguspjeha njiho­
ve djece, donacija pocetnog kapitala, krediti s nizirn kamatnim stopamakao i sav­
jeti O tome kako poceti iizgraditi novi obrtvrijedna SU orudajavne politike. Motre­
nje prihvata u akademski dobrim skolama i visokoskolskim usta:novama takoder je
nuzno, jer namjerna iii nehoticna diskriminacija sprjecava socij_alnu mobilnost
useljenilca i koci njihovu integraciju umitar elite.
Situacija, naravno, nikada nije bas tako jednostavna te je ponekad jos kompli­
ciranija zahvaljujuci socijalnoj drzavi. Buduci da je pcitrebitost cesto jedini kriterij
pri socijalnim davanjima, useljenike se preferira naspram domacih ljudi, sto moze
izazvati nesnosljivost, ali i nepravdu. Na primjer, buduci da useljenici ponekad
imaju vece obitelji i cesce su siromasni, pri dodjeli socijalnih stanova daje im se
prednost pred domacim ljudima, cije su potrebe manje akutne, no koji mozda pu­
no duze cekaju na stan, zbog danih obecanja zivjeli su generacijama u derutnom
podrucju te su stvorili snaznu socijalnu mrezu. Oni se osjecaju ogorceno i obes­
pravljeno, ponekad s punim pravom. Iako je rjesenje u izgradnji vise stambenog
prostora, to uzima punovremena te je u sukobu s neizbjeznim manjkom sredstava.
Buduci da ne mozemo potrebitost ucinitijedinim socijalnimkriterijem, trebali bis­
mo iznaci pravedan nacin odvagivanja razlicitih vrsta zahtjeva, te preciznog po­
desavanja socijalne drzave, kao sto je to podjela socijalnih bodova pojedincima.
To nije lako i koju god politiku slijedili, doci ce do nepravde naspram neke skupine
te rezulth-ati nezadovoljstvom. Najbolji nacin nosenja s ovakvim situacijama je is­
kreno objasnjavanje zasto je doslo do odredene situacije te pokusaj kompenzira­
nja onih koji su njome pogodeni.
Ponekad se kritizira grupno osjetljivu politiku tvrdeci kako ona prakticira obr­
nutu diskriminaciju,.pojacava etnicku svijest i radi protiv.osjecaja zajednicke pri­
padnosti. Iako ovakva kritika ima nekog smisla, opasnost koje istice su cesto pre­
naglasene te se moguce obraniti od njih. Vrsta politike koju sam predlozio cesto je
oblik afimativne akcije, za razliku od pozitivne diskrimnacije s cvrstim ciljevima i
kvotama. Ci\i je ukloniti prepreke ravnopravnom i postenom natjecanju i ukloniti
hendikepe, ane proizvoljno i neposteno davati prednost useljenicima. Ovakvu po­
litiku treba primjenjivati ne samo na useljenike, vec i na sve ostale koji pate od
teskih prepreka i hendikepa. A ako u nekim slucajevima useljenici dobivaju vecu
pozomost i pomoc, to je zbog toga sto su suoceni s vecim preprekama te su povr­
gnuti diskriminaciji.
Tvrdnja da etnicki orijentirana politika pojacava etnicku svijestiradi protivos­
jecaja zajednistva u velikoj je mjeri krivo postavljena. "Rasno slij.epi!' pristup ima
smisla kada su donositelji odluka rasno slijepi, no kad rasna svijes.t utjece na njiho­
vo ponasanje i izvor je diskriminacije, onda je potrebno priznati njeno postojanje,
identificirati njezine zrtve, ukloniti njihove hendikepe, pomocijm u zadobivanju
jednake konkurentnosti, olaksati njihovu integraciju u drustvo, te s vremenom
stvoriti istinski rasno slijepo drustvo koje toliko lezerno gleda na etnicke razlike da
ih uopce ne primjecuje. Etnitki orijentirana politika opetuje etpicku svijest ako je
otvorenog tipa, ako homogenizira etnicke zajednice, nepravednoih preferira nas­
pram drugih, postavlja krute kvote i ignorira sire socijalne i ekonomske nejedna-
 82 NOVA POLITI.KA IDENTI1ETA

kosti. Ovakva politika ima obrnut ucinak i postaje orudem integracije kad je dio
opce po!itike jednakosti, kada se koncentrira na jasno definirane skupine, te prav­
J
I

da njihov razlicit tretman na temelju pravednosti, posebnih potreba/i d1ustvene

kohezije. · · · ·· - • ·
Kao i zivoti ostalih clanova drustva, dobar dio zivota useljenika odvija se na lo­
kalnoj razini.14 Useljenici redovito ulaze u interakciju sa svojim sugradanima kao
susjedi, suradnici, prijatelji, kupci i gledatelji na sportskim dogadanjima te stvara­
jujake spone temeljene nazajednickim interesiina i osjecajimaloja1nosti.Lokalne
privrzenosti su lisene problema koji nastaju na nacionalnoj razini, gdjevanjska po­
litika, nacionalni simboli i druga pitanja postaju bitna. Useljenik moze biti pono­
san sto je Njujorcanin, a da ga uzbuduje ili brine americka irivazija u Iraku. Lokal­
ne spone je takoder lakse konsolidirati, jer dok sugradani mozda mogu reci "ti nisi
pravi Nizozemac", puno je manje vjerojatno dace reci "ti nisi pravi Roterdamac".
Frapantno je da isti mladi Turci koji kazu kako se ne osjecaju Nijemcima u veli­
kom broju odgovaraju kako se osjecaju Frankfurtcanima i da ne bi mogli zamisliti
zivjeti negdje drugdje, kao i mladi muslimani koji tvrde kako se ne osjecaju Britan­
cima no kazu kako je Bradford njihov dom, te da nigdje drugdje ne bi bili sretni.
Ljudi cesto poopcavaju svoja lokalna iskustva te stvaraju sliku zemlje i svojeg mjes­
ta unjoj. Na taj nacin nastaje osjecaj nacije. Dok su ostale stvarijednake, sto sulo­
kalne spone i identitetjaci, to je jaci osjecaj ukorijenjenosti, te je slabiji utjecaj su-
. koba koji se dogadaju na nacionalnoj razini.
Zbog toga je bitno izgraditi meduetnicke veze na l◊kalnoj razini putem kvar­
tovskih udruga, sportskih klubova, sindikata, lokalnih podruznica nacionalnih po­
litickih stranaka, karitativnih udruga, gospodarskih komora i ekumenskih incijati­
va. Ovakve udruge zblizavaju razlicite zajednice u ostvarivanju zajednickih intere­
sa te razvijaju medusobno razumijevanje i navike suradnje i povjerenja. Gradske
vlasti takoder mogu puno uciniti poticanjem jakog osjecaja gradskog identiteta
kojinadHazi etnicke razlike i cini temelj sireg osjecaja nacionalnog identiteta. M?c
gu tome pripomoci osiguravarijem predstavljenostiuseljenika u svojim glavnim in­
stitucijama, poticanjem multietnickih kulturnih, knjizevnih i inih festivala te krei­
ranjem javnog prostora tako da odrazava i normalizira raznoli.kost.
Obrazovne ustanove, pogotovo skole, igraju kljui:nu ulogu u stvaranju os­
jecaja zajednicke pripadnosti. One bi trebale pripremiti svoje ucenike na zivot u
multikulturnom drustvu na nacin da ih ucine ◊sjetljivima na stvarnost razlicitos­
ti, te poticanjem na zivotno vazne multikulturalne vjestine i vrline, kao sto su
suosjecajna masta, tolerancija, otvorenost naspram drugih nacina zivota i raz­
misljanja, znatizelja i medusobno postivanje. Ove ustanove bi trebale promicati
medukulturnu pism6nost, izgradivati bolje razumijevanje izmedu raznih kultur­
nih skupina pomoci im u stjecanju zajednickog korpusa ideja i vrijednosti. Dok
bi zasigurno trebalo dati sredisnju ulogu povijesti, kulturi i tradicijama sireg
drustva, potrebno je takoderpoui:avati i povijest i kulturu useljenika, te objasniti
od kuda i zasto su oni iii njihovi roditelji dosli i koja su njihova iskustva selidbe i
naseljavanja.

t li.ki diorasprave O druStvenomjedinstvu i nacionaln_om i_d ntitetu ignorira ovu bitnu Cinjenicu te zbog toga rijetko
obraca pozornost na to Sta se moZe uCiniti na lokalnoJ razm1.
 Multikulturno drustvo i konvergencija identitetfi 83
Iako je multikulturna naobrazba prije svega namijenjena drugoj i kasnijim ge­
neracijama, ona ima dubok i cesto neprimjetljiv utjecaj na prvu generaciju uselje­
nika. Ona smanjuje generacijski jaz sa svim njegovim katastrofalnim posljedica­
ma, umiruje roditelje koji strahuju kako ce im "tudinska" kultura oduzeti djecu te
uklanja njihovu sumnjicavost prema skolskim ustanovama. Di.6 razloga zasto se
prva generacija useljenika ponekad odupire sudjelovanju u opceni zivotu drustva i
namjemo se drzi na odmaku od njega povezan je s razumljivom.zeljom za osigura­
vanjem altemativnog kultumog okolisaza vlastitu djecu i za supr6tstavljanjem asi­
milacijskom etosu u skoli. Kad multikultuma naobrazba ublazi tu bojazan, uklo­
njen je bitan razlog za segregaciju. Ovakav razvoj bi takoder trebao smanjiti zah­
tjeve za zasebnim etnickim iii vjerskim skolama, koje su mozebitno vrijedne, no
cesto stoje na putu razvoju osjecaja zajednicke pripadnosti. A ako iz nekog razloga
takve skole i postoje, trebalo bi od njih zahtijevati provedbu opceg nacionalnog
nastavnog plana, promicanje medukultumog razumijevanja, te dio nastavnika i
ucenika popunjavati clanovima drugih skupina.
Kao sto sam prije ustvrdio, osjecaj zajednicke pripadnosti lakse je razviti kad
se, kako vecinske, tako i manjinske zajednice osjecaju dobro u vlastitoj kozi i jedni
naspram drugih. Ako se manjine osjecaju ugrozeno, opkoljeno, u strahu od gubit­
ka vlastite kulture, okrecu se prema sebi, postaju defenzivne te teze izbjegavanju
svega sto prelazi minimalni kontakt s ostatkom drustva. Isto vrijedi i za vecinu. r
Ako ona osjeti da vise ne upravlja svojom buducnoscu te je njen nacin zivota pre­ I

pusten nemilosrdnom erodiranju, vecina postaje defenzivna i netolerantna, te iii

zatvara vrata useljenicima (sto opcenito nije moguce), iii podlijeze nerealnom i
neostvarivom projektu asimilacije. ·
Mudar odgovor na ovaj problem mora postojati na vise razina'. Useljenicka i
azilantska politika zemlje trebala bi biti postena, transparentna, koherentna, jav­
no raspravljana i temeljena na konsenzusu. Vlada treba svojim gradanima objasni­
ti zasto iniamoralnu i pravnu duznost prihvatiti ocajne prognanike i zbog cegaje u
interesu zemlje pruziti im svu pomoc kojaim je potrebna da bi se udomacili. Na isti
nacin vlada bi trebala objasniti zasto su potrebni useljenici, koliko ih je potrebno,
za koje poslove te na koji nacin ce sire drustvo od toga imati koristi. Ovom bi treba­
la uslijediti nezavisno sastavljena redovita izvjesca. Trebalo bi razlikovati izmedu
legitmne javne bojazni oko useljenistva i rasistickog odbacivanja, te oslabiti ovo
prvo, a suzbiti drugo. Ako se ignoriraju legitimne bojazni i strahovi iii im se cak ne
dopusta izrazavanje zbog politicke korektnosti, frustracija se nakuplja i poprima
agresivne oblike. Doticni ljudi osjetit ce se otudeno od politickog sustava, te ce se
okrenuti protiv njega jer on nema sluha za njihovo misljenje i poceti ce podrzavati
rasisticke i desnicarske politicke sttanke. ··
Razlikovanje izmedu legitimnih strahova s jedne i napadnog rasizma i kseno­
fobije s druge strane nije uvijek lako, posebice zato sto se drugci vrlo cesto skriva
· iza pristojne retorike prvog. Medutim, nerazlikovanjeovoga dvoga ili njihovo mi­
jesanje stvara ozbiljne probleme. Ako je useljenicka i azilantska politika transpa­
rentna, temeljena na jasno definiranim ekonomskim potrebama i moralnim obve­
z ma te:iz potppr ?la nih_ polit_i h s ran ka iglavnih cimbenik javnog mnije­
nJa, ne b1 trebalo b1ti tesko 1dent1f1c1Tat1 ras1ste 1 ksenofobe: Buduc1da borba pro­
tiv njih nikada nije potpuno zavrsenl:I, zadaca drzavnistva je uspjesno izoliranje ra­
sista i ksenofoba te dovodenje u pitanje njihove retorike i taktike.
84 NOVA POLITIKA IDENTITETA

Konvergencija identitet.a

Kao sto sam ustvrdio u prethodnom poglavlju, politickoj je zajednici potreban

siroko rasprostranjen identitetni koncept koji bi trebao biti uldjuciv i odrazavati
raznolikost. Kad se useljenici pocnu naseljavati, prevladavajuca definicija nacio­
nalnog identiteta treba ih uzeti u obzir kako bi se oni mogli osjecati kod kuce te se
identificirati sa zemljom. Ovakav proces nikada ne tece glatko. Buduci da se kod
nacionalnog identiteta u biti radi o vlasnistvu nad zemljom, o tome tko pripada, a
tko ne pripadazemlji, te cijim bi interesima i zahtjevima treba!o dati prvenstvo, on
postaje mjesto prepiranja izmedu onih koji smatraju dajezemlja njihova i onih ko­
ji zele biti dionici vlasnistva natl njom.15 Borba koja nastaje iz toga je neformalna,
neplanska i neorganiziranaivodi se na raznim mjestima, raznim oblicima komuni­
kacije.
Povijest Sjedinjenih Drzava <lobar je primjer toga. Desetljecima nakon osnut­
ka, od Amerikanaca se ocekivalo da budu bijeli protestanti britanskog podrijetla.
Na druge europske useljenike (od kojih su neki, poputFrancuza i Nizozemaca, bili
povezani s osnutkom zemlje) gledalo se kao na "unutarnje doseljenike", gradane
drugog reda od kojih se ocekuje da se s vremenom asimiliraju u anglo-protestan­
tsku kulturu i korpus. Kasniji europski useljenici, urodenici, crni robovi, azijski
useljenici, Zidovi i drugi bili su suoceni s jos vecim problemima. S vremenom'. te
nakon poprilicnih borbi, americko je drustvo postalo otvorenije te nije (vise) ima­
lo usko organiziranu socijalnu iii kultumu strukturu u koju bi se useljenici trebali
u!dopiti, kao sto je to idalje slucaj u mnogim europskim drustvima. Americki iden- .
titet je takoder izgubio svoje uske rasne i kultume znacajke i postao je dostupan
svim svojim gradanima. Amerikanac sada moze biti bijel, cm ili zut, protestant, ka­
tolik ili hindus, autohton i novopridosao, te ne mora govoriti sa standardnim nag­
laskom. Cini, azijski i1i novonaturalizirani useljenici bez ustezanjajdentificiraju
sebe kao Amerikance te se ni njihovi sugradani nitiljudi izvanane cude ta1."Virri tvr­
dnjama. Ovo odvajanje nacionalnog od etnickog, vjerskog i drugih_ identiteta
znacajno je povijesno postignuce, ni na koji nacin tipicno za Sjedinjene Drzave, no
jedno je od najvecih americkih doprinosa teoriji i praksi multikultun1ih drustava.
Nacionalni se identitet, izmedu ostalog, odnosi i na to na koji nacin se politicku
zajednicu predocava u ljudskoj masti. Buduci da su knjizevnost i umjetnost para­
digmatska oruda predocavanja, ona igraju zivotnu ulogu u konstruiranju nacio­
nalnog identiteta i stvaranju njegove kulturne i emotivne dubine. Ne zacudo,
knjizevnost, posebice roman, i likovna umjetnost odigrali su bitnu ulogu u stvara­
nju moderne nacionalne drzave. Oni su naglasili zajednicke znacajke udaljeriih i.
razlicitih clanova nacije, suprotstavili se njihovim inherentnim predrasudama,
stvorili medusobnu razumljivost izmedu raz!icitih mjesta, skupina, narastaja i po­
vijesnih vremena te ih spleli ujedinstvenu prostornu i vremensku pripovijest. Kao
da useljenici dodu, potrebno je i njihova iskustva uciniti razumljivima ostatku
drustva te ih ugraditi u prikladnu prepricanu nacionalnu pripovijest. Britanski
P,rimjer pokazuje kako se ovo dogada.
15
Za dalju raspravu v. Parekh (2006, str. 230. i dalje).
 Multikulturno drustvo i konvergencija identitetii 85
Zahvaljujuci djelima njenih velikih knjizevnika i umjetnika, Britanija cesto
evocira prizore blazenihHome Counties (domoljubni, nostalgicni izraz za povijes­
nu jezgru Engleske, doslovno "domace zupanije"), uredenog krajobraza, crkvenih
zvona, tihih nedjelja, uspavanih tornjeva, emotivne samodiscipline, umjetnosti
ublazavanja te rezervirane gospode sa svojim polucilindrima i cvrsto zamotanim
kisobranima. Slijedom rada etnickih zajednica i drugih pisaca, umjetnika, glazbe­
nika i drugih, kao i nekih mastovitih televizijskih programa, Britanija sada takoder
ev cira multikulturne prizore dzamija i hramova, starije gospode koja zajedno sa
svojom djecom idu na molitvu petkom, odgovarajuci na hodzin poziv, proslava Di­
valija na gradskim trgovima, bucnih multietnicnih ulica velikih gradova, !jute hra­
ne, sarija i limene glazbe, kao i mnogih hibridnih prizora koji odrazavaju eksperi­
mentiranje medu kulturama. Britanski se identitet sve vise izrazava putem mno­
stva prizora te je dovoljno prostran i heterogen da dopusta svojim razlicitimzajed­
nicama pronalazak vlastite predodzbe u njemu. Ovo im olaksava preuzimanje
vlasnistva nad njim i izgradivanje medusobnih zajednickih osjecajnih spona. 16
Slican se proces odvija u odnosu na nacionalne simbole. Sredinom osamdese­
tih, rasisticke skupine u Britaniji mahale su nacicinalnom zastavom na svojim sku­
povima te su je pokusavali uspostaviti kao ekskluzivni simbol bjelacke Britanije.
Ne iznenaduje sto se etnicke zajednice nisu lako mogle povezati sa zastavom ili su
se cak osjecale ugrozeno od nje. S vremenom, mnogi od njih poceli su se ponovno
povezivati sa zastavom tako sto su je isticali na etnickim i multietnickim dogadanji­
ma. Ovo je postalo posebno ocito kad su na Olimpijskim igrama u Syndeyu 2000.
godine, kao i na Olimpijskim igrama u Ateni 2004. godine, crni atleticari osvajaci 'I
medalja ttcali pocasni krug zaogrnuti britanskom zastavom. Njihov cin imao je
dvostruko znacenje, koje nije proslo nezapazeno u britanskoj javnosti. Oni su po­
kazali kako pripadaju Britaniji, te da su ponosni na tu cinjenicu. Takoder su poka­
zali kako Britanija pripada njima te su njezini ravnopravni gradani, tako dazastava
i nacionalna himna predstavljaju i njih na isti nacin kao i sve ostale gradane.
Kad se useljenike prihvati kao dio nacionalnog identiteta zemlje, zemlja gleda
svoju proslost i rekonstruira svoju povijesnu pricu iz multikulturne perspektive.
Nove se cinjenice otkrivaju, a one poznate se sagledava iz drugacije kuta. Na prim­
jer, u Britanijije danas siroko prihvaceno da je crnaca ovdje bilo od rimskih vreme­
na, da su nakon ukidanja ropstva 1833. zenili lokalne zene, te je prilican dio sta­
novnistva zemlje proizvod toga, da su muslimani i Indijci znacajno prisutni barem
tri stoljeca, dajevec 1889. postojao muslimanski plemic (peer) i tako dalje. Rasnai
etnicka mjesovitost Britanaca, mijesani karakter koji su stekli stoljecima i razliciti
strani utjecaji koji su oblikovali britansku kulturu su svi siroko priznati bez srama
te ponekad s ponosom. •·
Kad politicka zajednica pocne priznavati svoj multietnicki sastav, ona shvaca
da njezina sadasnja raznolikost ije nedavna i1i tudinska, vec je stain\' povijesna
znacajka, te dolazi do olaksanja. Sto se useljenika tice, oni cijene to sto se zemlja u
proslosti vec susretala s mnostvom ljudi poput njih te to sto ce i oni jednog dana
postati vrijedni dio te zemlje. Ovo potice komplementarne transformacije u njiho­
vomsamorazumijevanju.Drustvo domacin prihvaca da sada ima nove clanove, siri .
16
Za dalju raspravu v. Parekh (2007c). Ovo dugujem Masonu (2000).
86 NOVA POLITIKA IDENTITETA

svoju samodefiniciju ili osjecaj identiteta kako bi ih ukljucilo, a njeni gradani vise
_ na sebe ne gledaju kao na vecinu naspram useljenicke manjine. Sto se useljenika
tice, oni shvacaju da vise nisu useljenici, vec dio drustva; ne manjina, vec ravno­
pravni gradani poput ostatka drustva. Njihov kulturni osjecaj identiteta nije na­
pusten, kao sto je to implicirao tradicionalni americki koncept useljenistva kao
"ponovnog rodenja", nego postaje vise iii manje cijenjena komponenta njihovog ,f

novog identiteta koji dijele s ostatkom svojih sugradana. Zajednicka pripadnost s

· useljenicima u krajnjoj liniji znaci sirenje isjeciste dvaju identitetakojisu;t<ljucni u
tom pogledu. Ona je osigurana kada se transcendiraju, kako jezik, tako i svijest o
vecini i manjini.
 6.

\ Europski liberalizam i "muslimansko pitanje"

Za razliku od Sjedinjenih Drzava, koje takoder imaju poveliku muslimansku

populaciju, u mnogim se utjecajnim krugovima u Europskoj uniji drzi kako su vise
od petnaest milijuna muslimana koji zive u EU ozbiljna kulturna i politicka prijet­
nja. Isti ti krugovi drze, izmedu ostaloga, kako to pokazuje da multikultuma drus­
tva ne funkcioniraju. 1 I'onekad se ovakvo stajaliste otvoreno izrazava; no ono
cesce pop rima oblik napada na multikulturalizam, za kojega se muslimane prven­
stveno smatra odgovomima, a multikulturalizam je postao eufemizam za musli­
mane. Takva stajalista nadilaze politicke i ideoloske podjele te ih dijele premda u
razlicitim stupnjevima i iz razlicitih razloga: desni naciona!isti, konzervativci,libe­
rali i socijalisti. U ovome cu poglavlju kriticki ispitati osnovu takvih stajalista, pok­
lanjajuct osobitu pozomost razvoju muslimanskog identiteta tijekom godina i to­
me zasto se bas liberali, inace branitelji manjinskih prava, i kulturne raznolikosti,
te zastupnici gradanskoga nacionalizma (kao suprotnosti etnickomu), osjecaju
ugrozeni multikulturalizmom. ·

Pojava muslimanskog identiteta

Makar su useljenici islamske vjere poceli stizati u Europu, kako bi zadovoljili

. potrebe njezine industrije, gladne radne snage, vec od pedesetih godina XX. sto­
ljeca, oni su bili u kulturnom smislu nevidljivi sve do sedamdesetih, au politickom
sve do pred kraj osamdesetih godina.2 Vecina od njh dolazili su sami, kaneci ostati
tek nekoliko godina, a onda se vratiti kucis ustedevinom dovoljnom za dobar novi
pocetak u zivotu. Slabo su vladali jezikom zemlje useljavanja, nisu bili navikli na
1
Uvodnici i lancf u velikim nacionalnim i lokalnim noyinama i Casopisima i Parlamentarne rasprave u uropskimzem.
Ijama pruZaju nam nebrojene primjere. Ovakvo se stajaliste nalazi i u ozbiljnim radovima s podruCja politiCke i druS­
tvene teorije. Za produbljenu studiju o europskim muslimanima v. Klausen (2005).
2
Upada u oCi kako je ad osamdesetih godina XX. st. naovamo islam postao u Europi vaZno podruCje istra:Zivanja.Eu­
ropska zaklada za znanost bila je pokrovitelj velikoga projekta u vise europs.kihzemalja sredinom 80-ih. U Svedskoj je
1986. odrlana kon:ferencija pod prikladnim nazivom "Nova islamska prisutnost u Europi". Na takvoj je pozadini u Bri­
taniji iste godineizbila afera Rushdie, au Francuskoj "afera marama". U obasluCaja bilajerijeCo mladim ljudima koji
1
, su ponekad djelovali suprotno Zeljamasvojih roditelja. Europaje otktila svoje muslimanei p0Cela ihse bojati. U SAD
se poCela pojavljivati osobita, amerikanizirana inaCica islamai zasnovana na jasnom·razluCivanju vjerskih od svjetov­
nih stvari;svaki je musliman dobio pravo sam tumaCiti Kurani dzamije su dobilesvjetovna upravnavijeCa Cija je rijec u
1
konaCnici iznad imamove itd. Neki komentat?ri t v.rstu islama Cak nazivaju "prezbiterij anskim11 iii "baptistiCkim"
islamom. V. Haddad i Smith (2002, 128. str. 1 da!Je). V. takoder Esposito i Burgat (2003).
r
I
88 NOVAPOLITIKAIDENTITETA

gradski zivot te su imali duboko usaden osjecaj manje vrijednosti, osobito-tni k6ji
su dolazili iz bivsih kolonija. Znali su tko su, pretezito su zivjeli medu SuniJ-,rodnja­
cima i suvjernicima, nisu se smatrali useljeriicima; zato im nije cinilo vece potes­
koce zadrzati identitet zemlje podrijetla. Suoceni s rasnom diskriminacijom, uje­
dinili su se s ostalim skupinama slicno smjestenim na drustvenoj ljestvicikako bi se
tome oduprli te su dobili dodatni, izvana nametnuti, a samo u nekim slucajevima i
slobodno prihvaceni, rasni identitet "crnaca".
Kako su muslimani napustali planove, pa cak i nade o povratku kuci, pridruzile
su im se supruge te su poceli podizati obitelji. Brinulo ihje kako ce odgojiti djecu,
kako odrzati medugeneracijski kontinuitet, prenijeti vlastitu kulturu, vjeru ijezik,
kako se oduprijeti asimilacijskom pritisku drustva u kojem zive. Stoga su se jace
zainteresirali za kulturu, ustanove i obicaje drustva, prema kojima su do tada bili
ravnodusni. Poceli su stvarati pogled na svoje mjesto u drustvu. Svoj su identitet
pretezito definiralina religijsko-nacionalni nacin. Oni suPakistanci, Indijci, Alzir­
ci iii Marokanci mus!imani, a ne jednostavno muslimani ukorijenjeni u kulture
svojih zemalja podrijetla. Drustvo u kojemu zive ne moze se tako jednostavno od­
rediti, jer iako je vecinom krscansko, religija u njemu ne igra vaznu ulogu. Stoga su
muslimani europske kulture sagledavali kao u osnovi svjetovne. Pred njih se pos­
tavilo pitanje: kako ocuvati svoj religijsko-nacionalni identitet u svjetovnom ok-
ruzju. i
Muslimanski su useljenici stali osnivati dobrotvorne ilulturne udruge prema
religijsko-nacionalnome kljucu. Gradili su dzamije, ciji se,broj naglo povecao se­
damdesetih godina, te su poceli zahtijevati od drzavnih skola neka njihovoj djeci
osigurajuhalal meso; prostorije za molitvu; izuze<Se djevojcica od tjelesnog odgo­
ja, osobito plivanja i drugih aktivnosti koje traze nosenje kupaceg kostima ili krat­
kih hlacica; poucavanje islamske povijesti i kulture. U skladu s time, muslimanski
useljenici reorganizirali su svoje osobne zivote te su poceli ciniti pritisak neka im
se slicne posebne aktivnosti i prava osiguraju na radnim mjestima, u bolnicama itd.
- osobito za zene. ·
Buduci da europske drzave sebe tradicionalno vide kao nacionalne drzave,
zasnovanenahornogenojnacionalnoj kulturi, a osobito zato sto prijasnji useljenici
nisu trazili takve stvari; skole, poduzeca ijavne ustanove cest suseodupirali tak­
vim rnuslimanskim pritiscima. To je dovelo do napetosti, sudskih tuzbi, javnih ras­
prava i prosvjeda. Kao rezultat, rnuslimani su postali prepoznatljivi kao kultuma
nazocnost i izvor tjeskobe u javnosti. U Europi su se stale voditi duge i rnucne ras-·
prave o tome kako ih kulturno integrirati. Razlicite su europske zernlje razradile
razlicite rnodele: Francuska se odlucila za asirnilaciju, Britanija za integraciju, Ni­
zozernska za vise '.'stup.ova" multikulturalizrna, a ostale za neku kornbinaciju tih tri 0

ju rnodela. 3
3
U'Britaniji su nakon 1970. liberali, pa Cak i konzervativci pozdravili pojavu multikulturalizma. Za vrijeme vladavine
Margaret Thatcher konzervativci s bili pro:iv njega, no lib ralisu se i dalj zanjega snaino zauzimali, paje Cak i kon­
zervativna vlada ma.lo Cinila kako b1zaustavila IlJ egov raZV?J- Afera Rushdie malo je oslabila liberalni entuzijazam, no
poslijesu ganastavili podupirati. Posljedn h godina, oso !to nako? do adal 11. rujna 2001. godine, sve sevise libera­
Ia ok.reCe protiv multikulturali ma, - -de:1 kak seman ms e za d_mce_:OJime g_ toiz raju, kako im se time dopusta
, , nastav.ak.pra.kticiranjadvojbe ob1caJ :sto:sve 1de pr !1v za_i dmckih vr!Jed1_1ost11nac onalne sloge. VeCina primjcril
koje navode odnosi se na muslnnane. ShcnaJe tendenc1Ja u NlZozemskoJ, gdJe se multikulturalnostgodinama visoko
cijenila, a sadajeokrivljujuzamusliman "s:parat ant-U Fran:uskoj, jema ko , Belgiji i Spanjolskoj multikultu­
ralizam nikada nije bio osobito dobro pnhvacen; om koJ1 su ad pocetka bih prouv nJega sada Iikuju kako su bili u pra-
 I
Europski liberalizam i "muslimansko pitanje" 89
Vee od kraja 70-ih, a osobito od ranih 80-ih dalje, situaclja je dobila politicku
boju. Premda su njihovi kultumi zahtjevi i otpori s kojima su se susretali poceli po­
!itizirati vec prvu generaciju muslimanskih useljenika, stoj(urodilo i politickim
organizacijama, druga generacija- koja je tada postajala punoljetna -pocela je ig­
ratikljucnu ulogu. Odrastavsi u europskome drustvu, mladi muslimani nisu, poput
svojih roditelja, bili ustraseni i puni korripleksa manje vrijednosti, nego su se vec
dobro snalazili u politickom sustavu. Sto je jos vaznije, sve vise su se odredivali is­
kljucivo religijski, daklen.evise kao pakistanski iii alzirskfmuslimani, nego jednos­
tavno kao muslimani. Tako su postupili iz nekoliko razloga. Imajuci malo dodira
sa zemljom iz koje su dosli njihovi roditelji, ta im je zemlja malo znacila te je bila
tek nevazan element u njihovom samoodredivanju. Kako bi bili politicki djelot­
vorni, morali su prevladati etnicke i kulturne podjele i izgraditi organizacije na ra­
zini cijele drzave u kojoj zive, a to su mogli samo na osnovi zajednicke vjeroispovi­
jedi. Mnogi od njih, osobito djevojke, bunili su se protiv roditeljskih ogranicenja,
pa su smatrali strateski korisnim parirati im proucavajuci i prikladno tumaceci Ku­
ran. Cinjenica sto su mnogi mladi muslimani bili posramljeni nekim vidovima kul­
ture svojih roditelja ojacalaje u njima zelju za povratkom "istinskim pocelima" is­
lama. Buduci da ih je i sira drustvena zajednica pocela definirati kao muslimane,
povezujuci s tim nazivom negativne konotacije, u duhu "crno je lijepo", mladi su
muslimani poceli s ponosom isticati svoj islamski identitet.
Dogadaji na medunarodnoj pozornici takoder su igrali vaznu ulogu u jacanju
svijesti o islamskom identitetu. U osnovi nenasilna iranska Islamska revolucija, u
kojoj je gotovo sve nasilje doslo sa Sahove strane; te ciji je utjecaj na islamsku svije­
st otprilike bio usporediv s utjecajem ruske Oktobarske revolucije iz 1917. na eu­
ropsku ljevicu, dali su muslimanima pouzdanje kako mogu oboriti rezime sto ih
podupire Zapad te da mogu ponuditi alternativu zapadnjackom modemitetu. Af­
ganski otpor sovjetskoj okupaciji zblizio je u zajednickoj borbi muslimane raz
licitih narodnosti, skovao je medu njin1a zajednicki identitette uvjerio muslimane
diljem svijeta kako mogu poraziti i odlucnu velesilu. Ovisnost Zapada o nafti po­
kazala je je koliko je Zap ad ranjiv te pokazala muslimanima kolika je njihova gos­
podarska mot.Produljeni arapsko-izraelski sukob i izraelska najezdana Libanon
1982., no isto tako i borba muslimana protiv nepravdi i tlacenja u raznim dijelovi­
ma svijeta pruzila im je zajednicki cilj i izostrila svijest da postoji umma - svjetska
islamska zajednica; taj je pojam inace prije u muslimanskoj povijesti igraotekpos­
ve sporednu ulogu. Povijesno sjecanje na Otomansko Carstvo, koje je trajalo sto­
ljecima, dok ga europske sile nisu rastavile, sve je vise ozivljavalo, utjelovljujuci
muslimanski osjecaj ponizenosti i zelje za povratkom stare.slave. Sredinom osam­
desetih godina XX. stoljec'a su ponos, moc, osjecaj da suzrtve i slatki san o tome
sto bi vise.od milijardu njih, cineci vecinu u pedeset i pet zemalja i znatnu manjinu
u mnogima drugima, ukljucivsi i zapadne zemlje, mogli uciri.iti, a opet i duboka bo­
jazan kako bi sve moglo lako biti izgubljeno unutarnjim podjelama i zapadnim ma-
vu. Velil'll zbrku U. raspravama o multikulturalizmu uzrokuje to Sto se termin rabi u civa sllprotna znaCenja. Za neke,
to znaCi odnositi se prema svakoj kulturnoj zajednici kao da jesvijet za sebe, Sta znaCj l,mlturni relativizam. Za druge,
edu kojima sam i sam, to znaci da nijedna kultura.nije sa:vrSena- Sta znaCi od};>acivaµj pllturn.og relativizma. Kad
smo jednom raSCistili te railike u definicijama, cesto nema ozbiljna neslaganja medu protivnicima i zagovomicima
multikulturalizma. Vrlosu vrijedne rasprave o toj temi kod: Phillips (2007) i Modood (2007): Mnogi prihvaCajumulti­
kulturno druStvo, ali odbacuju multikulturalizam. jer dtze ka.ko se njirne ono Sta je zatosna, iako neizbjeZI1a cinjenica
pretvara u vrlinu. · ·
90 NOVA POLITIKA IDENTITETA

nipulacijama - sve je to zajedno pridonijelo stvaranju jednoga sve vise globalnog

islamskog identiteta. Europski su su se muslimani poceli osjecati dijelom tog iden­
titeta te ga sve vise isticati, smatrajuci se dijelom svjetske islamske zajednice.
Cinjenica <la su njihove religijske ustanove i aktivnosti velikodusno finacirale Sau­
dijska Arabija i druge bogate naftne islamske zemlje, koje su im se udvarale, po­
jacavala je ovu tendenciju.
Sve veca vaznost religije u muslimanskoj samodefiniciji i u tome kako ih drugi
vide ucinila je europske muslimane izrazito bsjetljivima na to kako se njihova.reli­
gija predstavljanaZapadu."Sotonski stihovi" Sa!manaRushdieja,objavljeni 1989,
godine, citali su se na toj pozadini. Za rnnoge je to bilo protuislamsko djelo otpa­
log, pozapadnjenog indijskog muslimana koji se zeli svidjeti i dodvoriti pretezito
zapadnjackom citateljstvu. Prosvjedi protiv te knjige i njezina autora istodobno su
odrazavali i pojacava!i islamski identitet. U Francuskoj se sve vise smatra!o kako
su tamosnji muslimani ostali "Francuzi samo na papiru", Francuzi samo po svojoj
putovnici i nista vise -i kako ih treba integrirati u francusko drustvo. Povjerenstvo
za narodnost, imenovano 1987. godine, godinu dana nakon osnutka objavilo je
kao knjigu u dva sveska izvjesce "Biti Francuz danas i sutra". U izvjescu se .inzistira
da muslimani trebaju biti "apsorbirani" u glavnu struju francuske kulture, a religij­
ske ikulturne razlike koje ih dijele od ostalih moraju biti prognane u privatnost. U
takvom je ozracju buknula l'affaire du foulard ("afera marama"). Osobito joj je
znacenje dala cinjenica sto se pojavila 1989. -u godini kad su se s!avila dva stoljeca
od izbijanja Francuske revo!ucije-pa se javnopoceo agresivno naglasavati repub­
likanski i sekularni identitet Francuske. Dok su u Britanijibitku za islam poveli
muslimanski mladici, u Francuskoj su u prvim redovima bile uglavnom djevojke.
CJsto je to bilo protiv zelje roditelja; mladi su trazi!i od drzave neka prizna, postuje
i nacini prostor u javnosti za islamski identitet. Do konca 80-ih, islamje u Europi
snazno potvrdio svojupoliticku prisutnost. Snagu je crpio iz broja, borbenosti, cvr­
stog osjecaja identiteta i globalne povezanosti.
Bosna jejos jedna prekretnica u razvoju muslimanske samosvijesti. Taj slucaj
ima dvije osobitosti. Kako je u europskom dvoristu, Europa se trebala za nju po­
sebno zainteresirati; tamosnji mus!imani se "rasno" ne razlikuju od ostalih Europ­
ljana. No, unatoc zemljopisnoj blizini, "rasnoj" slicnosti i uzimanju u obzir razbori­
to shvacena vlastitog interesa, europske vlade ne samo sto nisu ucinile nista kako ..
bi zastitile bosanskohercegovacke muslimane, nego su ih cak sprijecile da drugdje
nabave oruzje. Za mnoge je muslimane to bio znak koliko Europa ne mari za njih,
stovise ima nesto protiv njih-koliko je Europi malo stalo do njihovih zivota. Neki
su cak razvili strasnu nocnu moru da bi Europljani, ne budu li muslimani na opre­
zu, mogli na njima izvesti pogrom, novi holokaust. U travnju 2005. su danske novi­
nelyllands Posten obf vile dvanaestprbtuisfamskih karikatura s komentarima, u '
kojima nije bio posteden cak ni islamski prorok Muhamed. Muslimane je to dove­
lo do zakljucka kako se ne samo njih kao zajednicu, nego i samu njihovu vjeru,
smatra zaostalima i neprikladnima da budu dio civilizirane Europe.
 Europski liberalizam i "muslimansko pitanje" 91

Tjeskoba u Europi

I dok su politicki vidljivi muslimani od sedamdesetih godina nadalje sebe

poceli definirati pomocu religije, Europljani su se poceli pitatikako muslimane in­
tegrirati i pretvoriti ih u lojalne gradane. Znatan i utjecajan dio europske javnosti
zauzeo je pesimisticko stajaliste, drzeci to gotovo nemogucim, ili bar krajnje tes­
kim. Tako istaknuti liberalni (socijaldemokratski) celnici kao sto je Helmut
Schmidt u Njemackoj i Roy Jenkins u Britaniji cak su otvoreno govorili kako smat­
raju pogreskom sto se muslimanima dopustilo useljavanje u tako velikom broju.
Islamje, tvrdili su oni, po sebi nedemokratski i to je razlog zasto jos nijedmi islam­
ska zemlja nije do sada stvorila stabilnu demokraciju i gotovo se sve zestoko odupi­
ru pritiscima iznutra i izvana za njezinim uvodenjem. Ne moze se racunati kako ce
· europski muslimani postivati demokratske institucije-njihova odanost je u najbo­
ljem slucaju oprezna i oportunisticka. Buduci da muslimani stavljaju ummu iznad
nacionalne drzave, njih vise zanimaju globalna muslimanska pitanja nego pitanja
kojazaokupljajunjihove sugradane. Ukratko, njima se ne moze vjerovati dacebiti
dobri gradani. Islam je, kako misle oni, duboko neliberalan i kolektivisticki. Sup­
rotstavljenje slobodi izrazavanja, sekularizmu, kritickoj misli, osobnoj autonomiji
i pojedinacnom izboru; ruga se takvim tesko izborenim manjinskim pravima kao
sto su priznanje homoseksualnosti, izvanbracnih zajednica te muskih i zeriskih ho­
mosek$ualnih partnerstava. Neki su se liberali zabrinjavali zbog mogucnosti antili­ ',.·.i;
beralnog saveznistva izmedu muslimana i krscana kaoivjerojatne buduce prevlas­
ti vjere ujavnom zivotu. Drugi su pak drzali kako bi strah od islama mogao dovesti
do obnove konzervativnih vrijednosti. Kardinal Simonis iz Utrechta potvrdio je
takve sumnje sljedecom izjavom: "Nasi se politicki celnici pitaju hoce Ii muslimani
prihvatiti nase vrijednosti. Aja pitam: koje su to vrijednosti? Homoseksualni
brak? Eutanazija? Razoruzani smo pred islamskom opasnoscu: moramo sevratiti
svojem identitetu."
No, cak i oni Europljani koji suosjecaju s muslimanima drze ih advise zahtjev­
nima. Kad je udovoljeno njihovu zahtjevu za halal mesom, poceli su traziti vrijeme
za molitvu na radnome mjestu. Kad je i tom zahtjevu udovoljeno, trazili su zabra­
nu knjiga koje smatraju bogohulnima. A kad im se i tu izislo u susret, trazili su priz­
nanje poligamije. Nakon toga su poceli ciniti pritisakda se uvedu beskamatni zaj­
movi, islamske banke i osigurateljska drustva, i tako dalje, i tako dalje. U krajnjoj
liniji, oni zele zivjeti u Europi krojenoj ponjihovoj mjeri. Njihovi naizgled neduzni
zahtjevi da drzava postuje njihov identitet i nade mjesto za njega dio su siregacilja
zamjene "poganske" i "dekadentne" europske civilizacije islamskom. Iz tih i drugih
razloga, tvrdi se, muslimani su u Europi unutarnji neprijatelj, njihova se kultuma i
politicka nazocnost ne moie asimilirati, nego ih valja suzbijati i neutralizirati. U to
spadaju: zakonita primjena nasilja, agresivna asimilacija, promicanje liberalnoga
tumacenja islama, nijekanje prava muslimanima da dovode iz domovine supruge,
koje su prijenosnice kulture. Mnogi vode6politicari, ukljucivsi i liberale, takoder
su drzali kako bi primanje Turske u Europsku zajednicu, kako se tada zvala, znat­
no otezalovec ozbiljan problem, te muse zato treba suprotstaviti svim sredstvima.
 92 NOVA POLITIKA IDENTITETA

Teroristicki napadi u New Yorku, Madridu, Londonu i drugdje imali su trau­

rl
matican ucinak na Europljane, kao i na druge. Do tada su muslimansku nazocnost '
[
u svojoj sredini vidjeli kao kulturnu prijetnju, no takvu s kojom se maze nositi; sada J
su ih se poceli izrazito strasiti. Stovise, taj se strah preobrazio u strah od islama kao '
religije u cije su ime pocinjeni napadi. Muslimani su postali sumnjivi samim time
sto su muslimani; oni u Europi vide se kao nerazdvojan dio svjetske umme. Od njih
se ocekivalo, pa caki trazilo, da osude teroristicke napade ubilo kojem dijelu svije­
ta, i to na najostriji nacin. Za one koji su sutjeli iii reagirali mlako drzalo se kako
simpatiziraju s napadima.
Zahvaljujuci rasprostranjenom nepovjerenju spram muslimana i uvjerenju ka­
ko se oni ne zele niti mogu integrirati, danas je prosirena svojevrsna moralna pani­
ka.4 To je dovelo do porasta nesnosJjivosti i sovinistickih ispada u gotovo svim eu­
ropskim zemljama. rsJamski veo, koji je vec neko vrijeme nazocan, dominirao je
javnim raspravama u Britaniji 2006. Vlada je odbila nastavak financiranja, a njezi­
ni clanovi svaki s]uzbeni kontakti, Muslimanskim vijecem Britanije,jer je navodno
nedovoljno snazno osudilo terd'rizam i jer slabo nadzire muslimansku mladez.
Francuska je donijela novi zakpn; koji zabranjuje hidzab, pa caki turban kakav no­
se Siki. U liberalnoj, kulturno opustenoj Nizozemskoj, muslimanskije celnik koji
se odbio rukovati s ministricom iz kulturnih razloga te ju je htio pozdraviti na dru­
gaciji nacin bio izlozen mnogim medijskim napadima. U Grckoj, SpanjoJskoj i
Njemackoj mnogi se bune kako se gradi "previse" dzamija, osobito na istaknutim
mjestima, jer to "vodi islamizaciji nase zemlje" i "kvari izgled". U mnogim europ­
skim zemljama se postavljajuzahtjevi zazabranom dvojnog drzavljanstva, pa bi ta­
lc? svi use!jenici morali nedvosmisleno izabrati izmedu drzavljanstva zemljt; podri­
jetla i drzavljanstva zemlje u koju su doselili. Izmedu ostalog u svrhu integriranja
stanovnistva podrijetlom iz Magreba i poticanjafrancuskogdomoljubljamedu nji­
ma, francuska Narodna skupstinaje 23. veljace 2005. donijela zakon kojizahtijeva
da svi "srednjoskolski programi i udzbenici povijesti" naglasavaju "pozitivnu di­
menziju francuske koJonijalne ere". Premdaje Ustavni sud ovaj izvanredni zakon ·
prog!asio protuustavnim, nevjerojatno je sto gaje Narodna skupstina uopce prih-.
vatila i sto mnostvo konzervativnih,pa caki liberalnih zastupnika nisu u njemu vid- \
jeli nista lose.5
4
U Nizozemskojjeministrica za useljenike Rita Verdonk objavilakako Ce se ubuduce od useljenikazahtijevati da po­
hadaju 350 sati nastave iprodu ispitnizozemskogajezika ikulture prije nego_mogu dobiti stalnu dozvolu boravka (Ti"­
me, 28. veljace 2005., 37. str.). U BelgijiFilip Dewinter, voda krajnje desne stranke Vlaams Belang, kojaje asvojilago­
tovo Cetvrtinu ukupnih glasova u zemlji na regionalnim izborima 2004. godine, Zeli sprijeCiti useljenike muslimane\
da se Zene usvojoj zemlji podrijetlaizatim dovode nevjesteu B lgiju (Time, isti broj, 38. str.). U Britaniji neki Clanovi
laburistiCke vlade i mnogi njihovi liberalni pristaSe podupiru tu zamisao.

M a&i
' izniza razlOga, musihriani u SJledinjeriim Dr avama ne izazivaju ta.kw vrstu kultur ih· boJa:;ni. su m du njima·
imuCni te nisu koncentrirani na istim podruCjima. Povijesna sjeCanja na islam takoder su drugaCija od europskih.
Zemljopisna udaljenost ad islamskih zemalja_je veCa i postotak muslimana manji.·Bu uCi da u sh.l.Zb.pnom popisu
puCanstva neD.1,a pitanja o vjerskoj pripadnosti, moramo se osloniti na procjene, koje ka.Zu kako muslimana u SAD
ima izmedu tri i Sestmilijuna, tj. manje od 2% ukupnog stanovniStva. NajviSe 10% novih useljenika sumuslimani. Bu­
duci da dolaze iz mnogih zemalja, ne stvaraju organizirane zajednice. Otprilike treCina ameriCkih mllslimana su af­
roamericki konvertiti, pa prema tome islam u Arnerici nije posve strana vjerois'poviject. SAD sebe vide k.io zemlju
useljenika, koje zajedno dtzi Ustav, anekao nacionalnu driavu koja sezasniva na zajedniCkoj kulturi' zato suAmeri­
kanci rnanje uznemireni od Europljana zbog kulturnih i drugih razlika.'AmeriCka politiCka struktur istodobno do­
puSta ve6.u etniCku raznolikost i pos_t vljajoj granic , naliz!1-"ajuci useljen_iCke zahtjeve_u odred nim sntjerovima.
AmeriCko di-uStvo i kultura nisu talco cvrsto struktunram kao sto su europski, Sta ostavlja_veci prostor za raznolikost
koja je manje podlo.Zna os_udivanju. Kako- u Sj_e i jene Drfave zna o religioZ ij od Europe i dopuStaju javnO iz
ra±avanjevjere, musliman1 se tamo udobm)e OSJecaJU. No, upada u oCl kako usel1e11,1:c muslimani izazivaju bojazni na
 Europski liberalizam i "muslimansko pitanje" 93
U nekim europskim drustvima ima hotimicnih pokusaja stvaranja snaznih ne­
gativnih osjecaja protiv muslimana i njihova demoniziranja. Uzmimo za primjer
ulomak koji slijedi iz clanka Daniela Pipesa i Larsa Hedegaarda, koji je pod naslo­
vom "Ima Ii nesto trulo u drzavi Danskoj?" objavljen u danskom casopisuNational
Post nakon afere s karikaturama. Iako su clanak mnogi kritizirali zbog cinjenicnih .
pogresaka i uzbunjivackoga tona, mnogi su se s njime i slagali. Sama cinjenica sto
je objavljen puno govori:6
Godinama su Danci hvalili multikulturalizam i inzistirali kako nemaju proble­
ma s muslimanskim obicajima - sve dok jednoga dana nisu shvatili kako ipak
· imaju. Evo nekih vaznih pitanja: zivot na socijalnoj pomoci: useljenici iz
Trecega svijeta - vecinom muslimani- cine tek 5% danskog stanovnistva, ali
trose vise od 40% drzavne socijalne pomoci; bavljenje kriminalom: muslimani
cine samo 4% od 5,4 milijuna ljudi koji zive u Danskoj, no cine vecinu osudenih
silovatelja u zemlji. ( ) Samonametnuta izolacija: s vremenom, kako je sve vise
muslimanskih useljenika, oni se sve manje zele mijesati s domacim pucan­
stvpm. Uvoz neprihvatljvih obicaja: prisilni brakovi (...) su jedan problem.
Drugi je problem ubijanje muslimana koji se obrate i prestanu biti pripadnici
islama. ( ) Poticanje antisernitizma: muslimansko nasilje ugrozava oko sest ti­
suca Zidova u Danskoj, koji sve vise traze policijsku zastitu. (...) Trazenje is­
. lamskog prava: muslimanski celnici otvoreno su objavili kako je rijihov cilj
uvedba islamskog prava jednom kad broj muslimana u Danskoj dovoljno na­
raste- sto i nije tako udaljena mogucnost. Nastave Ii se sadasnji trendovi, pre­
ma proracunima jednoga sociologa, za cetrdeset ce godina svaki treci stanov­
nik Danske biti musliman.
\
Strah od muslimana potaknuo je duboko zbunjene europske celnike da se za-
pitaju sto bi jos mogli uciniti kako bi se suprotstavili "islamskoj ugrozi". Osim sto
. jos zesce primjenjuju strategiju koju su razvili 90-ih godina XX. stoljeca, mnoge su
europske zemlje sada razvile nova oruda, kao sto je pomniji nadzor muslimana,
· bolja dousnicka mreza, ostriji protuteroristicki zakoni, zatvaranje ljudi pod sum 0
njom, zakonsko proglasavanje tzv. "velitanja terorizma" kaznenim djelom, nad­
gleda11je dzamija, zabrana dolaska imama iz inozemstva i protjerivanje onih koji
su vec dosli, zahtijevanje od iniama da pokazu znanje jezika zemlje doseljenja,
strozi nadzor nad obrazovanjem imama i njihovim propovijedima, trazenje od
muslimanskih voda da preuzmu vecu odgovornost za ponasanje njihovih suvjerni­
ka, odbijanje dvojnog drzavljanstva i postavljanje strogih uvjeta za dobivanje
drzavljanstva. Premda mnogi Europljani shvacaju kako takve mjere ozbiljno ogra­
nicavaju gradanske slobode, ne samo muslimanima, nego svima, te vrijedaju neke
' naCinkakd ih drugevjei"ske i etniCkf: nitmjine ne iiazivaju.'To je poVeZnb s·njihovini brojem, vi-st6m zahtj'e rikoje J)os
tavljaju, oblicima i stupnjevima njihove samodefinicije te, dakako, suvremenom medunarodnom situacijom. Povijes­
no govoreCi, bojazni Sta ih izazivaju muslimani podsjeCaju na one Sta su u prijaSnje vrijeme budili Zidovi i katolici u
SAD. Suprotno proSirenoj, ali pogr noj predodZbi, islamje pro.Sao drastiCnije promjene nego gotovo bile koja druga
religija. Turska je pod Kemalom Atatilrkom proSla sveobuhvatnu sekularizaciju, promijenivSi, iznJedu ostaloga, na­
Cin odijevanja, pismo itd.-Sto nema paralele u Europi. Libijaje pod predsjednikom Gadafijem slomila utjecaj uleme,
inzistirajuCi na slu'Zbeno proglaSenoj radikalnoj interpretaciji islama, Cak potiCuci muslimane neka promijene kalen­
dar i raCUnaju go_dine Muhamedove smrti, a ne od hidlre (njegova bijega iz Meke u Medinu, Sto je tradicionalni
poCetak muslirnanskoga kalendara). Naser je proglasio socijalistiCku interpretaciju islama te je 1961. nacionalizirao
Sv6uCiliSte Al-Ashar. Gotovo sve nabrojene i druge promjene zbile su se u doba krize, uglavnom su ih inicirale od­
luCnevlade, te nisu organski izrasle iz dugoga protesakulturnekritike i prbmjene. TQ bimoglo biti V3.Zari dio objaSnje­
nja zaSto su takve promjene nestabHne.
6
Citirano u: Pieterse (2007, 192. str.)
94 NOVA POLITI.KA IDENTITETA

od njima najdrazihvrijednosti, ne vide na koji bi se drugi nacin moglo nositi s "mus- ·

limanskim problemom". ·

Kritika

Pomno ispitivanje europskih drustava poka:zuje kako zabrinutost kojaje izaz­

vala opisane reakcije ima neke osnove, onaje svakako pretjerana. Teroristicke na­
pade u Madridu i Londonu, koji su zajedno odnijeli gotovo cetiri stotine ljudskih
zivota, sve su izveli muslimani. U njima je sudjelovalo dvadesetak rnladih ljudi, od
kojih trecina nisu bili ni spanjolski niti britanski drzavljani, cak ni useljenici u te
zemlje. Puno se izvjescuje o teskim teroristickim napadima sto su od 2004. naova­
mo osujeceni u Francuskoj, Njemackoj i Britaniji. Ako je to istina, a nema razloga
sumnjati, ti bi napadi, da su uspjeli, prouzrocili smrt mnogih ljudi. Procjenjuje se
kako uBritaniji djeluje nekih dvjesta teroristickih mreza s nesto manje od dvije ti­
suce identificiranih terorista pojedinaca koje se prati i nadzire; svi oni kuju urote,
koje su u razlicitim stupnjevima razvoja. Dva nedavna neuspjela teroristicka cina u
Londonu i Glasgowu izvelo je desetak muslimana, no nijedan od njihnije bio bri­
tanski drzavljanin. Kako se procjenjuje, izmedu 500 i 3.000 britanskih muslimana
prosli su Al-Qaidine logore za obuku u Afganistanu. Nekoliko Al-Qaidinih celija
nedavno je otkriveno u Njemackoj, Francuskoj, Britaniji i Italiji. Nitko ne moze
:reci koliko ih jos ima, koje su njihove mete i koliko bi stete mogli nanijeti. Nasilna
skupinaAlcMuhadzirin u Britaniji izbacuje najbjesniju dzihadisticku propagandu
nalcitavom Zapadu protiv zidova i hindusa. Na svojoj internetskoj stranici izjavlju­
ju kako imje cilj djelovatikao "peta kolona", utiruciput za"svjetsku islamsku revo­
luciju". Premda je veci dio nabrojenoga razvoj dogadaja u novije vrijeme, potica­
nje na nasilje seze puno dalje u proslost. Nasiljem se Rushdieju prijetilo vec 1989.
Ana pocetku Prvoga zaljevskog rata je Omar Bakri, vodaHizb al-Tah1ir (Oslobo­
. diteljske stranke) pozvao muslimane na ubojstvo tadasnjega britanskog premijera
Johna Majora: Bakri i mnogi drugi govorili su kalm "ce proslaviti njegovu smrt".
Dokje mala skupina razocaranihmladih muslimana, djelujuci samostalno ili u
savezu s militantnim skupinama iz inozemstva, pokazala djelatnu nelojalnost zem­
lji u kojoj zive, za sto ih treba osuditi, golema vecina europskih muslimana irnaju
cist dosje kao zajednica gradana koji se drze zakona i propisa. Od sezdesetih godi­
na XX. st. do danas, u Britaniji su cetiri puta zabiljezeni muslimanski neredi, dok
je onih u vezi s rasom, u kojima su sudjelovali Afrokaribljani, bilo dvostruko vise-
osam. Jednom su muslimanski neredi bili u vezis Rushdiejevim "Sotonskim stiho
viina", dok su ostalimh povodi hili policijska bezosjecajnost i rasisticki pohodi po
muslimanskim cetvrtima. Nijedan od tih nasilnih javnih prosvjeda nije bio odvise
masovan i nijedan nije trajao vise od nekoliko dana. U Francuskoj su u istom raz­
doblju muslimanski neredi jzbili triput; gotovo svaki put povod su bile lokalne ne­
volje iii policijska grubost. Cale su i neredikoji su izbili 2006. i trajali citav tjedan bi­
Ji povezani sa stainom diskriminacijom, visokom nezaposlenoscu i neosjetljivoscu
poJicije. Sudionici su svi bili rnladi, nisu dovodili u pitanje sredisnju drzavnu vlast.
Nisu se postavljali religijski zahtjevi niti su vjerski vode sudje!ovali u njima. U bri­
tanskim oruzanim snagama trenutacno sluzi tristo vojnika muslimana. Nacelnik
 Europski libera]izam i "muslimansko pitanje" 95

Glavnoga stozera sir Nicholas Walker nedavno je pohvalio rijihovu odanost i trud
te je pozvao muslimane neka se u vecem broju javljaju u vojsku:.
Cak i kad su izlozeni teskoj i otvorenoj diskriminaciji, kao stoje slucaj u dijelo­
vima Italije i Grcke, gdje im godinama ne dopustaju graditi dzamije, ili kad se nji­
hovim vjerskim skolama uskracuje drzavna novcana potporakakvµimaju krscan­
ske i zidovske skole-kao u Britaniji-muslimani iii tiho pate iii prosvjeduju. µiirn
Rijetko uzimaju pravdu u svoje ruke. Takoder, oni se ponosezemljom u kojoj zive.
Muslimani, i mladii stari, cijene prava i slobode koje uzivaju ti.Europi; mnogaod
tih prava i sloboda nisu dostupne u vecini muslimanskih zemalja. Visoko vrednuju
i potporu sugradana u borbi za ravnopravnost i pravdu. U britanskoj anketi iz ·
2004. godine, 67% mus!imana su izjavi!i kako se osjecaju vrlo domoljubno ili pri­
licno domoljubno, 11% da su osrednje domoljubni, a samo 15%, uglavnom oni is­
pod cetrdeset godina, ustvrdili su kako se uopce ne osjecajubritanskim domoljubi­
ma. U BBC-evoj anketi, provedenoj odmah nakon teroristickih napada u Londo­
nu, 78% muslimana i 73% ostalih rekli su kako bi useljenici prvenstveno trebali bi­
ti odani Britaniji. Istodobno, 91% muslimana i 93% ostalih izjavili su kako uselje­
nici moraju postivati autoritet britanskih ustanova. Slicno je stanje i u ostalim.eu­
ropskim zemljama. 7
Sto se pak tice ekstrateritorijalne odanosti umm ona niti je neka posebnost
muslimana, niti se u praksi posebno snazno ocituje. Zidovi se zauzimaju za Izrael i
za zidovsku stvar u drugim zemljama, ma gdje bili; slicno postupaju i Indijci, Kine­
zi, Pakistanci i drugi. Ono sto je bitno jest je Ii vecina europskih muslimana prip­
ravna biti nelojalna prema svojoj zemlji kako bi promicali interese umme. Odgo­
vor na t'o pitanje je uglavnom jasan: ne. Jedva nekih dvadesetak britanskih musli­
mana borili su se rame uz rame s talibanima; vecina pripadnika njihovih zajednica
ih zbog toga osuduje. Makar ne raspolazemo tocnim podacima za Francusku, Ita­
liju, Nizozemsku i druge zemlje, postotak tamosnjih muslimana koji su se prid­
ruzili talibanima bio je jos nizi. Nakon teroristickih napada u Spanjolskoj i Britani­
ji, znatna vecina muslimanske zajednice bez oklijevanja ih je osudila, iskazala je
solidarnost sa zrtvama te se prihvatila posla sredivanja vlastite kuce. Poslije nedav­
nih neuspjelih teroristickih napada u Londonu i Glasgowu, musiimani su priredili
mirotvorne mirrtohode i platili puno oglasa u nacionalnim novinama, u kojima
osuduju takve cine i proglasavaju ih nespojivima s nacelima islama. Kad je "Islam­
ska vojska" u Iraku otela dvojicu francuskih novinara te ih drzala kao taoce, zahti­
jevajuci od francuske vlade ukidanje nedavno uvedene zabrane nosenja islamske
marame nag!avi, francuski su se muslimani mobilizirali kao nikada prije, inzistira­
Juci kako ta "Islamska vojska" nema prava govoriti u njihovo ime i da su oni prije
· svega 9<:iani svojim francu kim sugradanima.
Poput milijuna njihovih sugradana, veliki broj europskih m1.1slimana (premda
nikako svi) zestoko su se protivili drugom ratuprotiv Iraka._Ip '.zadovoljili su se

,I.
7 . .
V. ICM-ovu anketuradenu za BBC--Radio 4, 24. prosinca 2002. IznenadujuCe, brof01_1!h_koji se i:ijaSnjavajukao do­

I
moijubi bio je vi.Si medu muSkarcima nego medu zenama (71 prema 59%). Kako se moglq-_i,pre dvidjeti1 vi.Se je domo­
ljuba medu onima na vrhu profesionalne hljerarhije od onih na dnu (73 prema 60%) i medu starijom generacijom ne­
go medu mladima (90 prema 60%). Takve ankete mogu _zavesti te njihove po a,tke treba_vrlo pazJjivo Citati.-Izrazikao
.Sta su 11domoljub1je" i Cak '1prvotrta odanOSt" znaCe nizlicit'e stvari razlicitim ljudima, llKljUCivSi.i-ispitivaCe i ispitanike. '
Mnogi ljudi vole svoju zem]ju, J.'O ne bi se htjeli nazvati domoljubima zbog iskljuCivosti;TiekritiCne odanosti j intenziv­
nih strasti povezanih s patriotizmom. NaS jerjeCni,k Stur o om pogledu te je ogranifonpa izrazavanje osjeCaja Sta ih
COvjek ima prema svojoj zemlji i njezinu narodu (a to mJe 1sto). ·
96 NOVA POLITIKA IDENTITETA

time sto su se pridruzili mirnim prosvjedima protiv toga rata. Da su tako htjeli,
mogli su biti daleko glasniji, pokusati sabotirati ratne napore u zemljama koje pri­
padaju "koaliciji voljnih"; mogli su odbiti placati poreze, dati se uhicivati, naciniti
ljudski stit u Iraku i posluziti se drugim takvim, dobro poznatim sredstvima. Cinje­
nica sto nisu poduzeli nista od toga vrlo je znacajna. U Britaniji je, kad je uhicen
imam iz dzamije u Finsbury Parku, koji je propovijedao mrznju protiv Zapada i
trazio potporu za teroriste, te ucinjena premetacina u toj dzamiji, medu britan­
skim je muslimanima bilo nesto gnjeva, nojos vise tihog zadovoljstva sto je netko
napokon nesto poduzeo protiv toga covjeka i njegovih suradnika.8
Muslimani su takoder pokazali postovanje za demokratske institudje. Oni
sudjeluju u nacionalnim i lokalnim izborima te se i kandidiraju u prilicno velikom
broju. Uclanjuju se i djeluju u glavnim politickim strankama i prihvacaju odluke
vecine. Kad je u Britaniji 90-ih godina osnovan "Muslimanski parlament", koji je
jedna proiranska skupina utemeljila kako bi muslimani imali mjesto gdje ce ras­
pravljati o pitanjima od zajednickog interesa ikako bi progovorili svojim zasebnim
politickim glasom, taje inicijativa opcenito dobila malu potporu te se ugasila, ug­
lavnom zbog loseg prijama medu muslimanima i njihove podjele na razne klike.
Pozivi na osnivanje zasebnih muslimanskih stranaka diljem Europe nisu naisli na
odaziv. Muslimanski kandidati koji se na lokalnim i nacionalnim izborima kandi­
diraju na muslimanskim programima gotovo uvijek gube izbore.
Ponekad se tvrdi kako su muslimanska potpora demokratskim institucijama i
odanost drzavi uglavnom stvar politickog oportunizma te je i dalje krhka. Takvo
dokazivanje je nacelno valjano, jer razlozi za potporu demokratskim institucijama
ni,su nebitni, no to se ne odnosi naveliku vecinu europskih muslimana. Kako poka­
zuje opsezna rasprava medu njima, oni istrazuju moralnu dimenziju svojeg odnosa
prema zemlji u kojoj su se naselili te pocinju oblikovati teolosko-moralnu teoriju
politickih obveza.
Dok mala manjina odbacuje demokraciju kao oblik mnogobostva (sirk bilah),
koje Jjude cini poput Boga i uspostavlja njihovu suverenost kao suprotnosti suve­
renosti Alaha, vecina muslimana na to gleda drugacije. Demokracija, kazu oni, ne
cini ljude Bogovima, nego podvrgava njihovu volju jasno odredenim ustavnim og­
ranicenjima, u sto su ukljucena i temeljna ljudska prava. Pokazuje postovanje za
ljudsko dostojanstvo, stiti osnovne ljudske interese, osigurava odgovornu primje­
nu moci, jamci slobodu vjere i institucionalizirasuru (savjetovanje); sve navedeno
ne samo sto je u skladu s Kuranom, nego se djelomice u njemu i izricito navodi. Ia­
ko biprosvijecena monarhija bila kadra dosegnuti te ciljeve, u tom slucaju sve uve­
Iike ovisi o vladarevu znacaju te je time ostvarivanje ciljeva vrlo rizicno. Prorok
Muhamed bio je takqv covjek, no bilo bi naivno zamisljati kako sva drustva mogu
dati takvu osobu u svako vrijeme. Za vednu europskih muslimanaje zato demok­
racija bolji oblikvladavineod bilo kojega drugog, pa postoji moralna obveza podu­
piratije. No, tone znaci kalw je podupiru u sadasnjem, liberalnom obliku. Mnogi
muslimani bi voljeli kad bi demokracija vise postivala vjeru i bila manje svjetovno
8
Veci ctio publike sastojao se od mladih muslii:nana, ciji r d elji imaju gacij miSljenje. Islam prve generacije use­
Jjenikaje izrazitd folkJOran, oralanpo zan mlturom IlJillove. zemlJe 1 t. adi';ioo·alan. Islam njihove djece i uriuka
je, naprotiv, tekstualan, nauCen u dzam1Jama I skolama, nedost8je mu pov1Jesn1 kontinuitet, oblikuju ga vi.Se intelek
tualci nego mule i Cesto je strog.
 Europski liberalizam i "muslimansko pitanje" 97 I
,.
l\

usmjerena, no vecina ih se slaze kako njezina temeljna institucionalna struktura 'I.

zasluzuje njihovu potporu.
Sudjelovanje u politici dobilo je slicnu teolosko-moralnu osnovicu. Dokmala
manjina, poput Hizb al-Ta,hrir, odbacuje visestranacku politiku kao haram (gres­
nu) jer je njezin dio suradnja sa svjetovnim po1itickim strankama i prihvacanje
vlasti svjetovnih politickih institucija, vecina muslimana na to gleda posve dru­ l,
I·
',•
. gacije. Fetva koju je izdao Taha Jabir al-Alwani, predsjednik Sjevernoamerickog
fik vijeca, trazi od muslimana sudjelovanje u politickom zivotu,jer se na taj nacin
mogu zauzimati za vrijedrie prijedloge, stititi temeljna ljudska prava, osiguravati
odgovomu vladavinu i poboljsavati kakvocu informacija o islamu i muslimanskim
interesima. Za Al-Alwanija, sudjelovanje u politici nije samo "pravo", kojega se
moze i odreci, niti "dopustenje" koje se moze zanemariti, nego "duznost" koju tre­
ba ispunjavati.
Vjernost drzavi takoder se brani na podlozi Kurana. Kuran visoko vrednuje
nepovredivost ugovora te trazi od rriuslimana da iskazuju vjemost drzavi u zamje­
nu za fizicku zastitu i postovanje temeljnih sloboda. Ovako su dokazivali britanski
muslimani, zauzimajuci se protiv onih malobrojnih koji su se zeljeli zajedno s tali­
banima boriti protiv britanskih vojnika. Jos jasnije to je stajaliste izrazeno u "Fetvi
o britanskim muslimanima" seika Abdullaha al-Judaija, clana Europskogvijeca za
fetve i istrazivanje. Njegova fetva stavlja naglasak na to da je jedna od "najvaznijih
duznosti" mus!imana postivati sporazui:ne i ugovore, a oni su ugovorno vezani za
zemlju u kojoj zive, pa "ne smiju oruzjem ustati protivnje" cak ni ako jerijec o ob­
rani muslimana u drugoj zemlji. S ovim posljednjim ne slazu se neki muslimani,
vecinom pripadnici militantne sijitske skupine, koji nemaju siru potporu.9
Sto se pale osnovnih europskih vrijednosti i obicaja tice, muslimani nemaju
vecih poteskoca s njihovim vecim dijelom. Ljudsko dostojanstvo, jednaka vrijed­
nost svakoga covjeka, ravnopravnost rasa, pristojnost, mirno rjesavanje razlika,
uzajamnost - sve to islam iii propisuje iii se moze uskladiti s njime. Premda neke
skupine muslimana prakticiraju poligamiju iobrezivanje zena, ostali tone odobra­
vaju i takva praksa opada. Stoga ne iznenaduje sto su zakoni koji ih zabranjuju
izazvali malo muslimanskih prosvjeda u bilo kojoj europskoj zemlji. Dva podrucja
koja su se pokazala jakim izvorima prijepora ticu se ravnopravnosti spolova i slo­
bode izrazavanja.
Ravnopravnost spolova, makar joj se neki protive, vecina europskih muslima­
na sve vise prihvaca. Zene g!asuju na izborima i kandidiraju se na njima, bezveceg
protivljenja muskaraca. Djevojcice i djevojke muslimanke pohadaju skolu i u njoj
bolje uce od djecaka imladie:a. Prilican broj ih upisuje studije; ipak, taj jebroj ma­
nji nego kod mladica, zbog roditeljskog protivljenja. Muslimanske djevojke naila­
zena poteskocepri izborunekih zanimanja, no i to semijenja. Uzivaju manje drus­
tvenih sloboda i katkad ih tjeraju u dogovorene brakove, no one se bune protiv to­
ga, si esnim uspjehom. Borba za ravnopravnsot spolova vodi se umnogim obite­
ljima. I dok su buntovne djevojke i mlade zene izlozene zastrasivanju i nasilju, sto
9
"MusJimanski manifest", Sto ga je 1990. objavio londonski Musliman i?stitut Kalima Siddiquija, u ovom pitanju
zauzima drugaCije stajaliSte. On se slaze da muslimani imaju duZnost b1h VJemi drlavi u kojoj su se nastanili, no tvrdii
kako takva vjemost prestajekad interesi te dr::fave dol'.tu u sukob summom. Institut se otvoreno svrstava uznauk ajato­
laha Homeinija; njegova stajaliSta su u manjini medu britanskim muslirnanima.
98 NOVAPOLITIKA IDENTITETA

je dovelo dodesetak, katkada uistinu strasnih, slucajeva tzv. "ubojstavaradicasti",

mnogo vise ih bude oteto svake godine, samo u Britaniji. Muslimani se pocinju .to­
me zajednicki odupirati, uz pravosudnu pomoc drzave. Djevojke takoder prizivaju
autoritet Kurana u svojoj borbi, tvrdeci kako su·seksisticki obicaji samo to -
obicaji, a nisu ukorijenjeni u religiji. Zbog toga moraju proucavati Kuran dovoljno
pomno da bi ga mogle tuma6ti. Dok se na prvi pogled takvo pornno proucavanje
vjere cini konzervativnim, njegove nakane i ishodi cesto su radikalni, kao stoJevid­
ljivo iz sve popularnijeg "islamskog feminizma",
Pitanja u vezi sa slobodom govora izazvala su najjaci gnjev muslimana te jedna­
ko zestoke protureakcije protiv njih. Muslimani ne dovode u pitanje vrijednost
slobode govora kao takve, nego njezin opseg i granice. Napokon, i oni se tom slo­
bodom sluze kako bi kritizirali Zapad, istaknuli svoje nevolje, postavljali svoje
zahtjeve, nastojali ispraviti neke od vlastitih losih obicaja; muslimanima sloboda
govorakoristi. Mnogi od njih cijene je ne samo kao korisno sredstvo, nego is mo­
ralnoga gledista te nalaze teolosko uporiste za nju. Kuran se ne bi mogao prenositi
ni njegova poruka toliko prosiriti bez slobode govora. Nevolja nastaje kad se slo­
boda govora nade u suprotnosti s muslimanskom vjerskom osjet!jivoscu·.
Afera Rushdie bilaje prvi javni izraz muslimanskoga gnjeva u cijeloj Europi
te prema tome prekretnica u europskom poimanju muslimana. Bilo je tu prijet­
nji smrcu knjizevniku zbog njegova "izrugivanja" islamu i njegovu utemeljitelju, i
to jezikom kojije muslimanima bio "prljav" i ''uvredljiv"1. 0 Kako smo vec spome­
nuli, kad su konzervativne danske novine objavile karikature o islamu i njegovu
proroku Muhamedu 2005., od kojih mnoge nisu bile osobito uvredljive, musli­
rrt'ani diljem Europe i svijeta digli su se na zestoke i u nekim slucajevirna nasilne
prosvjede, koji su na koncu doveli do vise stotina mrtvih; istina, ne u Europi.
Ayaan Hirsi Ali, somalska muslimanka koja je zivjela u Nizozemskoj i primila ni­
zozemsko drzavljanstvo, dobilaje vise prijetnji smrcu te se morala sakriti nakon
prikazivanja njezina dokumentarnogafilma "Potcinjavanje", u kojem se prikazu­
je djelomice odjevena zena s rijecirna izKurana ispisanim na ledima, trbuhui no­
gama, sto je imalo prikazati tlacenje zena u ime islama. Za razliku od nje, kojoj se
nistanije dogodilo, alije otisla u Ameriku, gdje se pridruzilajednomdesnom po­
litickom institutu, redatelj filma Theo van Gogh odbio je policijsku zastitu te je
bio ustrijeljen, a zatim muje glava odrubljenamesarskimnozem. Njegov ubojica
Muhammed, kad gaje uzasnuti prolaznik upitao zasto je to ucinio, odgovorio je
da je zrtva "sama to trazila" i da "sada svi vi znate sto mozete ocekivati".11 Nizo­
zemski slikar marokanskoga podrijetla Rachid Ben Ali primio je vise prijetnji
smrcu zbog homoseksualnih motiva u njegovu radu i satiricke obrade fundamen­
talistickih imama. Bojeci se osvete, nekoliko ucenjaka koji kriticki pisu o Kuranu
koriste se laznim imenima. "Christoph Luxenberg" (pseudonim) tako tvrdi da su
neke kljucne rijeci u Kuranu podrijetlom iz aramejskoga, jezika bliskoistocnih
zidova i krscana. Strahuje da bi cak i ta tvrdnja mogla biti previse za neke musli-
10
0 pozadini afore Rushdie v. Parekh (1990).
11
Ubojica Thea van Gogha bio je ilekolik<'>' g9din"i1. prije ub jstva prik n ujbdnO e nizozemskOm cas·opisll (kojije obR'
javio njegovu fotografiju na naslovnici) kao primjer mushm a uspjesno mtegnrana u nizozemsko dru tvo. Poslije se
prikljuCio jednoj ID.edunarodnoj bandi muslimanskih teronsta. · ·
·'
 Europski liberalizam i "muslimansko pitanje" 99
mane.12 Mus!imani zaista imaju problema s kritickim i povijesnim proucavanjem
Kurana; vjerojatno ce proci jos desetljeca prije nego se na to naviknu.
Dokje mala skupina islamskih militanata zestoko reagirala na radove "Luxen­
berga", Ben Alija iostalih slicnih njima, mnogi muslimani ih ili ignoriraju ili na njih
odmahuju rukom, s raznim stupnjevima neslagartja. "Sotonski stihovi" i "Potcinja­
vanje" suu zasebnoj kategoriji, zbogvrste pitanja koja postavljaju. No, cak ni tune­
ma jednodusnosti medu mus!imanima. Znatan broj ih u takvim slucajevima drzi
primjenu nasilja opravdanom, mnogi joj se i tu protive. No, cak i oni misle, cesto.
pogresno, kako ti radovi prelaze prihvatljive granice slobode izrazavanja. Postoji
duboka razlika u misljenju izmedu libera!nog i muslimanskog gledanja na ovo pi­
tanje, zbog cega ce jos neko vrijeme vjerojatno izbijati ostri sukobi. Ipak, ne treba
gubiti iz vida granice takvih prijepora. Nije rijec o neslaganju o vrijednosti slobode
izrazavanja, nego o pitanju ravnoteze izmedu nje i potrebe za izbjegavanjem vri­
jedanja vjerskih osjecaja. No, to i nije neslaganje izmedu muslimana i liberala, jer
muslimanski pogled na ovo pitanje dijele mnoge vjerske zajednice, pai nekilibera­
li, dok liberalno glediste uziva potporu nekih, iako malobrojnih, muslimana.
Uredniklyllands Postena, koji je 2006.. objavio sporne karikature, tri godine prije
toga je odbacio karikature o Isusu, s obrazlozenjem da bi njihovo objavljivanje uv­
rijedilo krscane. Listopada 2005. jedan je francuski sud naredio reklamnoj tvrtki
uklanjanje plakata s neukusnim prikazom Posljednje vecere. Sve dok su musli­
manski prosvjedi mimi, nikoga ne zastrasuju i ostaju u granicama zakonitoga, nji­
hov glas neslaganja ne bi trebao previse zabrinjavati. Umjesto toga; liberali bi tak­
ve iskaze nezadovoljstva trebali pozdraviti, postujuci nacelo slobode izrazavanja
te kako Bi u javnoj raspravi pokazali muslimanima zasto se drugi osjecaju uznemi­
reni nekima od njihovih gledista, sto bi bio dobrodosao korektiv pretjerivanjima
njezinih apsolutistickih pobornika.

Pronalazenje mjesta za religiju

Tjeskoba Europljana u vezi s muslimanima dobrim je dijelom u vezi s religi­

jom. Liberale opcenito, a europske liberale posebno, religija uznemiruje. Po neki­
ma, ona odbacuje mnoge od temeljnih zasada liberalizma, kao sto su: humanizam,
individualizam, kriticka racionalnost, predanost znanstvenom istrazivanju, slobo­
dimisliivjeri u napredak, te je reakcionaran i opskuran oblikmisljenja. Drugilibe­
rali blaze gledaju na vjeru. Pozdravljaju je kao riuzan korektiv ljudskoj tastini i iz­
vor cudorednosti, uz uvjet da je prildadno racionalizirana i reformirana te ne tezi
· zagospodariti politickim zivotom. Bio njihov sekularizam sveoubuhvatan ili usko
politicki odreden, gotovo se svi liberali slazu kako politicki zivot treba organizirati
na svjetovnim osnovama. Drzava, tvrde oni, moze izlaziti na krajismaterijalnim is
moralnim interesima, ali ne i sa sudbinom ljudske duse. Buduci da se bavi pitanji­
ma zajednickim svim gradanima, njezini se poslovi moraju voditi 8' etovnimjezi­
sf
kom koji razumiju i osjecaju svojim, na temelju javnih razloga koje svi mogu kri­
ticki procjenjivati. S obzirom na neizbjezni element prisilnosti u sebi, politika se
--- ' - .

12
V. Paul Cliteur: "Cast Your Discomfort Aside" ("Qdbacite nelagodu"), The Times EdUt;tion Supplement, 18. velja-
ce 2005. .
 100 NOVAPOLJTIKAIDENTITETA

mora kloniti religije i drugih podrucja u kojima prisi!a nema sto traziti. Sa svim
drzavljanima mora se postupati jednako, postujuci njihovu slobodu savjesti, sto je
nemoguce kod povezanosti s nekom posebnom vjeroispovijesti.
Prema liberalnome stajalistu, muslimani dovode u pitanje ovaj povijesni kom­
promis i prijete ponovnim otvaranjem davnorijesenih pr1jepora. Oni ne sari10. sto
odbacuju sveoubuhvatnu sekularizaciju drustva, nego i zriatno ograniceniju seku­
larizaciju politike, uvodeci religiju u politicki zivot na nekoliko razina. Postavljaju
zahtjeve u ime religije, kao sto je trazenje odredenog nacinaklanja zivotinja, stan­
ki za molitvu tijekom radnoga vremena, izuzimanje od izvjes:ritih zakona i obicaja.
0
Zele da drzava zastiti njihova vjerska uvjerenja i praksu ogranicavanjem slobode
V

izrazavanja i nametanjem drugima nepravednih tereta.0 politickim pitanjima

zakljucuju na vjerski nacin, raspravljajuci o tome dopusta Ii Kuran vjemost drzavi,
potporu demokratskim institucijama, sudjelovanje u politici, jednaka prava za
zene iii sudjelovanje u nekom odredenom ratu. Na ovaj i druge nacine, muslimani
uvode teoloski oblik politickog zakljucivanja u kojemu ostali ne mogu sudjelovati,
no ciji ih ishod duboko pogada. Tako je iskljucen bilo kakav oblik zajednicke javne
rasprave, tog nuznog uvjeta zajednickoga gradanstva. Liberalise pitaju kako se se­
kularni politicki sustav moze nositis ovakvim nenadanim upadom'religijeu njega,
posebno religije koja odbija ikakav oblik razlikovanja privatnog ijavnog, na cemu
se inace zasnivaju suvremene drzave. Njihovu tjeskobu dodatno otezava strah da
bi muslimanski primjer mogao ohrabriti druge vjerske zajednice te s vremenom
dovesti do raspada liberalnoga politickog poretka.
Premda su liberali s pravom zabrinuti zbog opasnosti sto ih donosi militantni
isl-am, njihova je tjeskoba u europskome kontekstli pretjerana i dolazi ponajvise
od nerazumijevanja kako su europska drustva uistinu konstituirana i kalco vode
svoje poslove. Nijedno europsko drustvo ni politicki sustav nisu sekularni u onom
smislu u kojemu liberali rabe taj termin. Slijedom kvalifikacija opisanih u osmom
poglavlju, krscanska bastinaje oblikovala te i dalje oblikuje europski rjecnik, sa­
morazumijevanje, ustanove, ideale i obicaje. Ideje ljudskog dostojanstva, jednake
vrijednosti svakoga covjeka i jedinstva covjecanstva izvode svoju mora!nu energiju
iz krscanstva; sve se to opet pojavljuje u liberalizmu- u sekulariziranu obliku. Pog­
Jedi na ljudsku narav i povijest.koji stoje u pozadini vecine europske politicke misli
i prakse, mnogi sadasnji zakoni, propisi i obicaji, pa cak i takve stvari kao sto je
cinjenica da su nedjelja, Bozic i Nova godina javni blagdani - sve su to primjeri
nepresta.nog utjecaja krscanstva. Cinjenica da su povijesni korijeni cesto zaborav­
ljeni te religija prezivljava kao kultura ne znaci da njihovu religijsku osnovicu ili
naglaske nekrscani ne primjecuju. Muslimani- iii, uostalom, pobozni krscani- ne
unose strani el.ement u inace sekularno drustvo, Ne, nego oni jasno i glasno govore
. - ali na istom jeziku ::_ ono sto ostali govore tihim saptom... ..
Teolosko razmisljanje o politickim pitanjima, koje toliko zabrinjava liberale,
nije svojstveno samo muslimanima. Protivnici pobacaja, pacifisti, neke skupine
zastitnika okolisa, borciza pravdu u svijetu, protivnici rada nedjeljom -svi oni zak­
ljucuju i zahtijevaju iz krscanske, zidovske iii neke druge vjerske tradicije. Stovise,
cak i neki liberali samo opetuju osnovna krscanska vjerovanja u svjetovnom ruhu,
sto postaje jasno kad se od njih zatrazi neka ih artikuliraju i brane. Suprotno 0110-
me sto!iberali zamisljaju, nas javni zivot ne pociva niti moze pocivati na homoge­
nom pogledu na javni razum,jer on nije neka neutralna i sanitizirana vrsta razuma,
 Europski liberalizam i "muslimansko pitanje" 101
nego je. bas kao i svi ostali oblici rasudivanja -ukorijenjen u posebne tradicije ili
filozofske olcvire, koji su bezsumnje podlozni reviziji. Nas je javni zivot po sebi vi­
sestruk i sadrzi nekoliko razlicitih oblika rasudivanja-svjetovno,vjersko, mjesavi­
nu toga dvoga i nebrojene inacice jedne i druge osnovne vrste. Liberali se pitaju
kako je gradanima moguce medusobno komunicirati kad govore razlicitim moral­
nim i politickim jezicima. U stvarnosti, to im uspijeva prilicno dobro.
Buduci.da su mnogi od tih jezika plodovi europske povijesti i cine dio zajed­
nicke europske bastine, Europljani odrastaju tako sto su im neki od njihvrlo dobrn
poznati, pa i simpaticni; stoga i ne primjecuju takve svjetovno -vjerske mjesavine
ujavnom govoru svojih drustava. Nesvjesni toga, Europljani katkada isami govore
istodobno nekoliko moralnihjezika. Ai kad ne govore rieki jezik, cesto ga razumi­
ju dovoljno dobro da mogu odgovarati njegovim govornicima. S vremena na vrije­
me, nema sumnje, neki dijelovi govora postaju nerazumljivi i dolazi do prekida u
komunikaciji. Tada se nastoji popraviti znanje drugihjezika, naci zajednickijezik,
okrece se prevoditeljima i tumacima, predmet se ostavlja nerijesenim, trazi se mo­
guci kompromis, ili nesto drugo s popisa poznatih rjesenja. Ono sto uznemiruje
kod muslimanskoga politickog zakljucivanja nije njegov vjerski zriacaj, nego ne­
poznatost. Odgovor na to je u pojacanoj interakciji, suosjecajnom dijalogu, multi­
kulturnom obrazovanju te u tome da muslimanski predstavnici nauce komunicira­
ti na drugim jezicima, osobito na svjetovnom jeziku.
Sekularizam je slozen pojam. S obzirom da je vjera vazna vecini Europljana te
napad na nju lako moze poremetitijavni red, nijedan europski politicki sustav ne
iskljucuje religiju iz politickoga zivota. Istodobno, nijedna europska drzavane do­
pusta dtreligija kolonizira politicki zivot i ugrozi slobode gradana. Povijest svake
suvremene europske drzave je prica otome kako najbolje uskladiti ta dvazahtjeva.
Sve su europske drzave sekularne u smislu da ne namecu drzavljanima religijuniti
vezuju drzavljanska prava uz pripadnost toj vjeroispovijedi; opcenito nisu vodene
vjerskim razlozima u odredivanju politike i zakona; ne izvode legitirnnost iz vjer­
skih izvora. One ipak daju religiji njezino pravo mjesto u politickome zivotu, u sto
ulaze i politicke stranke zasnovane na religiji i politicka retorika ukorijenjena u re­
ligiji. Postoje institucionalizi_rani mehanizmi za redovite kontakte drzavnih vlasti s
glavnim vjerskim zajednicama. Mnoge drzave financiraju vjerske zajednice kako
bi se mogle baviti svjetovnim djelatnostima.
Britanija financira anglikanske, katolicke i zidovske skole. Uz to, vlada se ne­
formalno, ali redovito savjetuje s vjerskim tijelima o pitanjirna u vezi s njima. U
Francuskoj vjerske skole, vecinom katolicke, primaju drzavnu potporu. U Nje­
mackoj, katolicke dijeceze, regionalne protestantske crkve i zidovske zajednice
uzivaju status javno priznatih "korporacija", sto jejedinstveno njemacka pravna
kategorija. Drzava prikuplja porez (Kirchensteuer) od pripadnika crkava u njihovo
ime te predaje novae crkvama nakon odbijanja dogovorene upravne pristojbe.
Gotovo 80% javno financiranih djecjih vrtica vode crkve u ime drzave; tako je is
l
'
brojnim bolnicama i socijalriim ustanovama. Nizozemska ima tzv. stupove, sto
znaci glavne vjerske zajednice. I dok najsekularnija europska drzava, Francuska,
odbija sluzbeno primijetiti bilo kakve grupne ra like, ona ipak priznaje razlike na
osnovivjeroisp6vijediiredovito se savjetuje sa slµzbeno priznatim nacionalnm1 ti­
jelima Katolicke crkve, protestanskih i zidovskili zajednica. Postupaju li europske
drzave ispravno u bilo kojem od nabrojenih slucajeva-to jevazno pitanje, alise mi
102 NOVA POLITIKA IDENTTIETA

njime ovdje necemo baviti. Cinjenicajestda tako cine. Stoga trebapoceti tako sto
cemo to priznati kao cinjenicu politickoga zivota.
Unutar ovog okvira, muslimani ne cine neki poseban problem. Sve sto vecina
njih trazi i sto bi europske drzave trebale uciniti, jest naci nacin kako pronaci mjes­
to za islam, a da se postojeca struktura ne mije:rija korjenito. To se uglavnoill, i do­
gada u praksi - u nekim slucajevima aktivno, u drugima uzvelike otpore. Francus­
ka je ustrojila Vijece za islamsku vjeru, koje ima konzultativni status. U Niz6zem­
skoj, is!amje takoder jedan od "stupova"; dr::tavafinancira islamske skole i TV ka­
nale. U Belgiji je islam punopravni clan Vijeca vjerskih zajednica od 1974. Spa­
njolska, kojaje stoljecima bila izvrgnuta islamu, dugo je pokusavala svoj identitet
definirati nasuprot islamu. No, u studenom 1982. spanjolska je drzava s Islamskim
povjerenstvom za Spanjolsku postigla dogovor nalik onome sto ga ima s drugim
vjerskim zajednicama. Dogovoreno je kako odgovoriti na muslimanske zahtjeve:
pribav!janje halal mesa, posebna groblja, pravo na slobodne danena muslimanske
vjerske blagdane, priznanje vjerskih prava muslimana u bolnicama, zatvorima i
oruzanim snagama, oslobodenje od poreza, ovlast za sldapanje civilno priznatih
brakova, mus!imanski vjeronauk ujavnim skolama. Premda dio dogovorenoga ni
do danas nije provedeno, sto zbog nedostatka financijskih sredstava, sto zbog ne­
dostatka politicke volje, ipak su njime muslimani prihvaceni kao vjerska zajednica
ravnopravna s ostalima.
Europska su drustva na te i druge nacine nacinila mjesto za muslimane, ne ug­
rozivsi svoj svjetovni znacaj. Muslimanima je dan redoviti pristup moci, njihovi re­
Iigijski interesi uzeti su u obzir, o njihovim se zahtjevima raspravlja, a zatim im se
ul'.lovoljava, stavlja na cekanje iii odbacuje. Istodobno, povijesno postignuti svje­
tovni poredak ostaje cvrsto na svom mjestu. Muslimani opcenito ne traze njegovu
promjenu, a i da traze, to im ne bi bilo dopusteno. Stovise, kako ih postojeci
aranzmani tretiraju s postovanjem i daju im punu vjersku slobodu,jednaku s dru­
gima, cesto vecu nego sto je uzivaju u sektaski iskljucivim muslimanskim drustvi­
ma, takvi aranzman_i s pravom traze i dobivaju moralnu potporu muslimana. Tako
je, uz ostalo, muslimanima lakse suprotstaviti se besmislenim plamtecim optuzba­
ma militantne manjine protiv "bezbozne" vladavine "nevjernika". Liberalno dtus­
tvo ima daleko vece intelektualne i institucionalne mogucnosti, te je znatno fleksi-
bilnije nego sto to zamisljaju njegovi teoreticari. ·

Obrana liberalnoga drustva

. I . ' '. ' ' I I ' '

Mnogi Europljani tvrde kako se muslimani duboko ne slazu s osnovnim eto-

som i temeljnim zasadama !iberalnoga drustva te mu stoga ne mogu iii ne zele dati
moralnu odanost. Muslimani, tvrde oni, odbacuju liberalno drustvo kao materija­
Iisticko, bezdusno, permisivno, individua!isticko, razmazeno, podlozno zadovolja­
vanju svake prolazne zelje, opsjednuto seksom, usredotoceno na prava umjesto na
duznosti, posveceno kultu samoizrazavanjai samoispunjenja; opcenito, liseno du­
hovnoga temelja te prema tome,nespojivo s pravim ljudskim zivotom. Buduci da
se muslimani izravno iii neizravno proglasavaju neprijateljima liberalnoga drustva
i zele ga oboriti "civiliziranjem" Europjjana, njih se smatra smrtnom prijetnjom.
 Europski liberalizam i "mus!imansko pitanje" •· 103
Europske bojazni nisu posve bez temelja, no one grijese kad homogeniziraju
muslimane te ih promatraju kao nediferenciranu masu. Neki.od njih se protive li­
beralnome drustvu, drugi ga pakpotpuno podupiru; vecinaje negdje izmedu dviju
krajnosti. Nadalje, radikalna kritika liberalnoga drustva dolazi takoder od konzer­
vativaca, krscanskih izidovskih celnika, socijalista, pa cak i lilJerala. Ako takvekri­
tike smatramo subverzivnima i neprihvatljivima, sve te skupi11e, a ne samo musli­
mane, treba proglasiti neprijateljima liberalnoga drustva. LJberalno drustvo cijeni
kritiku i raznolikost pogleda te se na njih oslanja kako bi sei6bnovilo.Stoga bi tre­
balo pozdraviti i muslimanske kritike, angazirati se u dijalogu s njima i prihvatiti
ono sto u njima nade vrijednim. Jedino politicki relevantno pitanje je dvostruko.
Prvo: jesu Ii muslimani spremni prilagoditi se liberalnome drustvu te zivjeti kao
dobri gradani? Drugo ivaznije: kako se liberalno drustvo moze legitimizirati unji­
hovim ocima i pridobiti njihovu moralnu odanost?
Glede prvoga pitanja, prije smo vidjeli kako cak ni prvi narastaj muslimana nije
imao problema u prilagodbi liberalnom drustvu i prihvacanju njegovih obveza.
. Oni nisu organizirali svoje osobne zivote na isti nacin kao vecina njihovih sug- ,
radana, no to im nije stajalo na putu da obavljaju svoje gradanske duznosti iodgo­
vornosti. Druga i treca generacija muslimana u Europi odrasla je okruzena eto­
som i vrijednostima liberalnoga drustva te se ugodno osjeca u njima, Oni cijene
svoju privatnost i samostalnost, cine vlastite izbore i odlucuju o vaznim dijelovima
svoga zivota. Odbacuju brakove koje su namjestili roditelji, inzistiraju na tome da.
sami biraju svojukarijeru. Cak i djevojke koje nose hidiab iiiveo i obavljaju islam­
ske vjerske duznosti cine to svojom voljom, ane pod prisi]om. Upravo je ta samos­
talnost i posljedicno izrazavanje samostalno odabranog islamskog identiteta ono
sto njihovu religioznost razlikuje od one njihovih roditelja.
U nekim podrucjima mladi muslimani zele organizirati svoj drustveni zivot
razlicito od ostatka drustva: struktura obitelji, islamsko bankarstvo i nacin obav­
ljanja poslova, davanje prednosti zajednickome nacinu zivota. Ako takva praksa
nije u suprotnosti s bitnim moralnim vrednotama, to ostaje pitanje pojedinacnog
izbora i ne bi trebalo biti razlog za zabrinutost. Stovise, to je ono sto je J. S. Mill
zvao "zivotnim pokusima"; to dodaje bogatstvu i zivosti drustva. Liberalno drustvo
tome treba dati prikladno mjesto, sto neka od njih i cine.
Pitanje kako braniti liberalne vrijednosti i zadobiti muslimansku odanost je
slozenije. Liberali od muslimana traze da tim vrijednostima poklone nepodijelje­
nu moralnu odanost. Ne zele jednostavno reci "tako mi to ovdje radimo",jertako .
se moze govoriti o lokalnim obicajima i prometnim pravi]ima, no to se ne odnosi
· · na mora.lne vrednote, gdje bi to izgledald kao moralna prisila.13L iberali ih zele uv­
jeriti kako su te vrijednosti ispravne, smatrajuci kako to trazidavanje jakih razlo­
ga, koji prelaze granice kultura. Takvi se razlozi mogu pronaci kod nekih liberal­
nihvrijednosti, kao sto je postivanje ljudskog zivota, ljudskogdostojanstva ijedna­
ke vrijednosti svakoga covjeka, no nije tako kod drugih, kao to su: individualizam,
osobna autonomija, izbor supruznika i minimalna ogranice.nja slobode izrazava­
nja. Za ovo posljednje postoje dobri razlozi, no oni su unutar liberalne tradicije te
'
' .. ' ' . ' ' '

13 '
Premda Briart Barry puno govori o kulturi, on ne n:µdi njezinu sustavnu analizu. Ces!o.fa9ednafava kulturu s obifajima te
smatra kakoona poCiva natradicijskom autoritetu. Ne shvaCa kako kultura moze im8.tisVoje vlastite, unutamje razloge.
104 NOVA POLITIKA IDENTITETA

se ne mogu prenositi u drugu kulturu. Dok su za liberale ti razlozi uvjerljivi, cak i

ociti, oni ne uvjeravaju mnoge muslimane. Ostale useljenicke skupine suocavaju
se sa slicnim poteskocama, no opcenito mnogi popustaju,jer nalaze slicne razloge
u vlastitoj tradiciji, iii iz sumnje u same sebe, sramezljivosti iii opreza. Mnogi mus­
limani se ne daju uvjeriti, jer su jednako sigurni u vlastite vrijednosti i jednakio od­
Jucni zivjeti prema njima kao sto su liberali prema svojim vrijednostima; muslima­
nisu,duboko zabrinuti za nagdzanje svojih vrijednosti podliberalnim utjecajem.
Sve je sada spremno za mudusobno sumnjicenje i neprijateljstvo. Jedni se boje
drugih, ne samo politicki, negoi moralno i kulturno; iskreno vjeruju kako ne mogu
prezivjeti, a <lane poraze one druge. Strahje osobito jakmeduliberalima, gdje cak
prelazi u paniku. Za razliku od poboznih muslimana, koji drze daje Bog na njiho­
voj strani, liberali nemaju takve sigurnosti, nego moraju sami stititi svoje vrijed­
nosti i nacin zivota. Smatrajuci dugo kako je povijest na njihovoj strani, sada nala­
ze kako se ona musicavo ponasa, signalizirajucipovratak "mracnoga doba", za koje
su mislili daje proslo prije vise stoljeca. Kao i vecina takvih panika, i liberalna pa­
nika djelomice je uzrokovana sumnjom u same sebe. Unatoc dugom i mucnom
premisljanju posljednjih godina, samokriticniji liberali shvacaju kako ne mogu us­
pjesno _argumentirati u korist nekih osobito im dragih vrijednosti preko granica
svoje kulture. Uvjeravati druge da zive po njihovom stogaim uznemiruje savjest. A
kako su muslimanito prouzrocili, postali su moralno iritantni- objekt straha i od­
bojnosti.
Liberal upada u ovu poteskocu zato sto tvrdi o svom nacinu zivota vise nego sto
moze dokazati. Liberalni nacin zivota je povijesno uvjetovan i ukorijenjen u po­
ebnu kulturu iii oblik drustvenog samorazumijevanja. Nije povijesno nuzan, ne
odreduje ga ljudska narav, nije utemeljen na sveopcem razumu. Ipak, njemu se u
prilog mogu navesti dobri unutarnji razlozi, poput onih koji se zasnivaju na povi­
jesti, iskustvima i moralnim tradicijama drustva, njegovoj kulturnoj i vjerskoj bas­
tini, okolnostima i razini razvoja. No, ti razlozi ne uvjeravaju sve ljude na svijetu
(niti bi trebali) niti se od njih moze ocekivati odanost. Bit ce dovoljno ako su to
dobri razlozi, o kojima se javno raspravlja, koji uvjeravaju sve iii vecinu pripadnika
liberalrioga drustva. Liberalno je drustvo jedan od dobrih nacina organiziranja
ljudskogazivota.To jedovoljno cvrsto moralno tlo nakojemsemoze ustatii brani­
ti njegovu unutamju Jogiku kao neizbjeznu i mudru. To nije najbolji, najracional­
niji, niti jedini univerzalno valjan oblik dobroga drustva. Ustvrde Ii liberali takvo
sto - a mnogi europski liberali bas to cine - oni ne samo sto to ne mogu dokazati,
nego na koncu optuzuju muslimane da su iracionalni, moralno glupi i zaostali - a
tako ih se ne moze pridobiti. Liberali ne bi trebali pokusavati dokazati muslimani
makako je njihovna'cin zivota najbolji, nego dajeto jedan od dobrih nacina zivota;
ne da je to jedini pravi nacin na koji se moze biti covjek, nego da liberali na taj
nacin shvacaju svoju ljudskost i imaju dobrih razloga za to, sto bi muslimani trebali
prihvatiti. Liberalni bi se cilj trebao ograniciti na obranu jednoga pojedinacnog
drustva, umjesto na propisivanje univerzalnih modela. Trebao bi takoder biti
skroman u smislu da bi pruzao dobre arguinente za ono za sto se zauzima, ne tvr­
deci pri tome da nijedna racionalna osobq ne IJ,1.QZe izbjeci da je takvi argumenti
uvjere. Ostanu Ii neki muslimani i dalje neuvjereni, bar ce uvidjeti zasto su drugi
uvjereni i zasto bi trebali s njima suradivati, iz moralnih iii mudrosnih razloga.
 '
1,1

Europski liberalizam i "muslimansko pitanje" 105

Kad je kultura jednom izricito priznata i unesena u politicki govor kao izvor
tvrdnji, i liberalima i muslimanima pruza se dodatni oblik rasudivanja. Muslimani
mogu s pravom tvrditi kako, kad ponude dobre razloge za svoja kulturna uvjerenja
i praksu, to treba postivati i stvoriti mjesto za to. Sa svoje strane, liberali mogu tvr­
diti kako muslimani trebaju postivati prevladavajuca kultuma uvjerenja i praksu
kad su im za njih pruzeni dobri razlozi. Takav poziv na uzajamno lrulturno postiva·-
nje ima nekoliko prednosti. Uvjerava muslimane kako sira drustvena zajednica
postuje njihovu kulturu i nema razloga za paniku, za okretanje samima sebi i zaos­
travanje. S druge strane, uvjerava sire drustvo da i dalje vlada svojim kultumim
zivotom, da ga muslimani nece ugr.ozavati nerazumnim zahtjevima i da se razlike
izmedu jednih i drugih mogu rjesavati racionalnim dijalogom u duhu uzajamne
zelje za zajednickim zivotom:
Poziv na uzajamno postivanje kultura takoder pomaze izbjeci, katkad cak i ri­
jesiti vec postojeca i inace nerjesiva neslaganja i prijepore. S obzirom da na kulturi
zasnovana argumentacija moze ici u oba smjera, posve je ispravno za obje strane
ustvrditi kako se od jedne od njih ne moze ocekivati da postuje duboko ukorijenje­
na kulturna uvjerenja i obicaje druge, osim ako ta druga isto cini prema prvoj. U
zaru rasprave oko l'affaire du foulard ("afere marama") cesto se zaboravljalo kako
je preko 95% muslimanskih djevojaka u francuskim skolama izbjegavalo hidzab
(muslimanski propisani nacin "pokrivanja" zene) uglavnom iz postovanja prema
francuskoj kulturi i visoke vrijednosti sto je ona pridaje lai:cite ("svjetovnosti"), a
ne zato sto bi to bilo protiv francuskih obicaja ili neke opcevaljane vrijednosti. 14
Teske,situacije ilastaju kad su obje strane jednako cvrsto vezane za svoje kul­
turne norme. Nekoliko muslimanskih djevojaka ipak je inzistiralo na nosenju
hidzaba; tako je postupila i Fereshta Luden, uciteljica muslimanka u Njemackoj-i
izazvale su provalu gnjeva u javnosti.15 Takvi sukobi mogu izbiti izmedu dviju sup-
14
Francuski sluC j komplicira Cinjenica Sto je uCenicima krSCanima dopuSteno nositi kriiite s1·aspelom. Djevojke musli­
manke falile suse na diskriminaciju. Francuske su vlasti mogle zabnmiti noSenje i raspela iii Cak i krifu, no nisu se usu­
dile tako postupiti, kako ne bi izazvale nemire i prekrSile ljudska prava. SluZbeno je objaSnjenje kako je hidZab napa­
dan, a kriZiC nije, te kako hidZab ima prozeiitsku dimenziju te time potkopava naCelo lai"cite (stroga, agresivna svje­
tovnostu tradiciji Francuske revolucije) onako kako to raspelo ne Cini. Makarovo tumaCenje i nije toliko besmisleno
koliko tvrde njegovi kritiCari, zasigurno ne maze podnijeti teZinu naglaska koji na njega stavljaju francuske vlasti.
No.Senje hidzaba moZe znaCiti vi.Se razliCitih stvari. To moZe biti znak podloz"nosti pritisku roditelja ili zajednice i biti
znakn.eravnopravnosti. No, maze isto tako biti znak procesa osobnog duhovnograzvoja iJi okretanja prema unutra te
izraiavati sarnostalno izabran identitet. Kako su objasnile neke francuske muslimanke, hidzab ih Cini uzdIZanijima,
okrenutijima unutra, manje ekstrovertnima-a to je upravo ono.Sro ZCie. MoZe to biti i naCin •poruC.ivanja mladiCima­
a da tone moraju baS reci - kako nisu zainteresirane za odredenu vrstu aktivnosti. i odnosa. Kako je hidZ3b otvoren
raznolikim tumaCenjima, Skolske i drl:avne vlasti naSle su se pred teskom odlukom. Francuskaje vlada presudila kako
hidZab znaCi potCinjavanje, negaciju spolne ravnOpravnosti i pritisak na ostale djevojke da ga takoder nose. Tako se
moglo ustvrditi da njegova zabrana ne krSi Cl.anak 9.-Europske konvencije o ljudskimpravirna, koja.Stiti "slobodu iz­
raiavarija vjere i uvjer6nja". SviCarska i Turska odabrale su·siiCno pravno tumii.Cenje. U vezi s:.Ovimje:zanimljivajedna
priCa, premda vjerojatno nije istinita. Dakle, najednome plemenskomsastankuu Kabulu raspravljalo se o tome treba
1i prestati s obiGajem da Zene hodaju nekoliko koraka iza muSkaraca. Mladi radikali inzistir li-'su da Zene trebaju ho
dati ne samo usporedo s mUSkarcima, nego Cak nekoliko kotaka ispred njih. Tako Ce se·po_kazati da.se.Afganistan
poCeo mijenjati, Sta Ce donijetiviSe ameriCkih dolara. Iznenadili su se kad su ih najjaCe poc;luprli_konzo/"ativnistaripr­
vaci. Imali su za to dva razloga. Buduci dasu sve ceste minirane, ne samo Sta muSkarci nefo prerano pogibati, negoCe
se moci opet o.ienitil Isto stajaliSte, ali s razliCitim znaCenjem i iz drugaCijih razlogal
15
U NjemaCkoj su uCitelji dr.iavni sluZbenici, koji predstavljaju neutralnu i nepristranu dr.iavu. Stoga se od njih oCekuje
da budu iznad politiCkih, religijskih i ostaiih identifikacijskih oznaka, Upravo zato uCitelji Ile smiju Strajkati,moraju se
neupi:i.dljivo odijevati itd. K.a'd je FeteShta Ludin odluCila u Skoli nositi m8.rafilu na.glavi, rekli su joj da tone smije.
Podnijela je tuZbu Saveznom ustavnom sudu, tvrdeCi kako je to dio njezina prava na prakticiranje svoje vjere. Makar
se ni sucima-kao ni najSiroj jclvnosti- nije svidao njezi p stupak, nije im bilo druge nego presuditi u njezinu korist.
Bila je i drugih takvih sluCajeva u kojima su dopustene 1zmmke od uobiCajene prakse kako bi se udovoljilo pravu na
106 NOVA POLITIKA IDENTITETA

rotnih, va.znih kulturnih nonni; izmedu ljudskoga prava i kulturne norme; katkada
cak i izmedu dvaju ljudskih prava. Ima dobrih argumenata na obje strane. Fran­
cuska lai'cite i njemacko nacelo religijske neutralnosti trebali bi se izmijeniti utoli­
ko da dopuste nosenje hidzaba i druga ispravna muslimanska vjerovanja i obicaje.
No, te su tradicije takoder vrijedna povijesna postignuca; ona utjelovljuju bitne
vrijednosti i postavljaju presedan, cije nepredvidene dugorocno posljedice mogu
biti lose. U takvim situacijama, necega sto John Rawls naziva razumnim nesl ga­
njem, pogresno bi bilo tvrditi kako je samo jedan slijed postupaka racionalan.
Dobri razlozi na obje strane traze i stvaraju prostor za uzajamno prilagodava:nje i
kompromis. Koji ce oblik oni zadobiti, ovisi o kontekstu.

Islam i multikulturno drustvo

Poput svojih istovjernika na drugim kontinentima, europski muslimani imaju

odredenih poteskoca s mirenjem s multikulturnim dnistvima; to pak otezava bo­
jazni Europljana. Gotovo da i nema religije ciji sljedbenicije ne bi drzali najboljom
od svih, ali taj osjecaj nadmoci osobito je jak medu muslimanima. Za Kuran vjeru­
ju kako je doslovno, neposredovano, iscrpno i kona no ocitovanje Bozje volje.
Prema njemu, rijec Bozja bila je takoder otkrivena zidovima i krscanima; stoga se
postuje njih i njihove proroke. No, od vremena tih Bozjih ocitovanja, vjeruju mus­
limani, vjera se iskvarila zbog ljudskog posredovanja i toga sto ljudi nisu zivjeli po
Bozjoj rijeci. Stoga bi islam trebao prijasnja Bozja ocitovanja "potvrditi", "nastavi­
ti" i "nadopuniti". Premda je islam pluralistican po tome sto je u vezi sa zidovstvom
i ktrscanstvom, dok te vjere nisu u vezi s njime, islamskije pluralizam izrazen u ap­
solutistickom okviru. Kako kazu kuranski stihovi: "0, covjecanstvo! Poslanik ti
dode u istini od Alaha: vjeruj mu, to je najbolje za tebe." I dalje: "Tho god bude
trazio vjeru povrh islama, nece mu to biti prihvaceno."16 Premda su zidovi ikrscani
"ljudi koje je Bog vodio", te ih treba postivati i ostaviti ih da slobodno prakticiraju
svojii vjeni, oni i dalje ostaju zakonite mete za pokusaj konverzije na "najsavrseni­
ju" vjeru. Sto se pak tice religija poput hinduizma, njih se odbacuje kao mnogo­
bozacke, idolopoklonicke i nevrijedne postovanja. Istaknuti vojni uspjesi ranog i
siednjovjekovnog islama stvorili su medu njegovim sljedbenicima trijumfalisticki
duh; tadasnjim se muslimanima cinilo kako to potvrduje apsolutnu nadmoc isla­
ma. Za dugih stoljeca europske kolonizacije to je vjerovanje bilo, te zapravo i da-
prakticiranje vjere. Neki su se pisci potuiili kako se ljudska pravazlorabe za izmjenu njemaCke kulture, nad kojom Ni­
jemci gube nadzor. Medu njima ima onih koji ne bi mijenjali nijedan ustaljeni obitaj, dok drugiZele za5tititi samo ne­
ke, koje smatraju kljuCnima za opstanak svojeg naCina Zivota. Za to je potreb:no uspostaviti delikatnu ravnoteZu iz­
medu poStivanja ljud kih prava i oddavanja vrijednih kulturnih tradicija. Nije oCito da bi ljudska praya nllZno rnorala
imati Prednost pred cidr.i:avanjr!m tradicije. Sudovi mogudr.fatikako irn zakonl prijeCe presudivanje u korist tra'dicije;
u takvim sluCajevima njihove presude otuduju veliku vecinu stanovniStva i postaju predmetom sporova-kao Sto se
dogodilo u NjernaCkoj. Takvi se sporovi zato rje5avaju politiCk.i. Johanne Kandel, gorljiva zagovomica krSfansko -
muslimanskoga dijaloga, lijepo je izrazila takvo stajaliSte upitavSimuslimanske organizacije postupaju Ii ispravno kad
se sluZe ljudskimpravima kako bi "progurali svoje turnaCenje islama pomotu njemaCkih sudova 11 i odrZ:ale praksu koja
bi mogla duboko uvrijediti veCinu Nijemaca; v. njezin Clanak u zborniku Islam und Gesell.schaft ("Islam i druStvou), br:
z, Berlin, Friedrich-Ebert Stiftung, bezg?dine. U sva omli?eralnom_dru.Stvu postoje strukturalne napetosti,jer sva­
ko ima obveze i prema ljudskim pravima 1 prema speciliCnoJ kuJturnoj tradiciji. Kad ih se tumaCi na izvjestan naCin ili
sena njima odviSeinzistira, ljudska pravamogu ugroziti tradiciju. Obrnuto, aka kulturna tradicija postavlja granice is­
punjavanju ljudskih prava, to ih mo.i:e oslabiti.Treba puno zdravog razuma i ko veCjne i kod manjine da bi se zadr.Zala
prava ravnoteZa. · · ·· ''·
16 .
Drugi stihovi, poput: 2,136; 5,48; 6,83-96 i 29,46 iskazuju pluralisticki duh.
 Europski liberalizam i "mus!imansko pitanje" 107
i
nas ostaje, gotovo jedini izvor kolektivnoga ponosate za golemu vecinu muslima-
na i danas ima veliku privlacnost.
Vjerovanje u apsolutnu nadmoc islama izrazava se u stalnom prizivanju slavne
proslosti, sto cine podjednako umjereni i radikalni muslimanLOcito je takoder u
mnogim islamskim vjerovanjima i obicajima. Dokmuslimani imaju duznost nasto
jati obracati pripadnike drugih vjeroispovijesti na islam, oni sa:mi.ne smiju prijeci
na druguvjeru.To je apostaza, otpadnistvo, izdaja koja zasluzuje kaznu i naovom i
· na onom svijetu. Vecina muslimana zarko zeli da drugi doznaju sto vise o njihovoj
vjeri, no malo njih se zanima za druge religije. Muslimani se mogu zeniti ne-musli­
mankama, no obrnuto nije dopusteno. Od ne-muslimanki udanih za muslimane
ocekuje se da prijedu na islam. To se ne moze pripisati sadasnjem muslimanskom
osjecaju ugrozenosti iii strahu od gubitka identiteta. Cak i samouvjerenom Oto­
manskom Carstvu, u kojemu su zidovi i krscani uzivali znatnu snosljivost, prema
njima se ipak postupalo kao prema gradanima drugoga reda, kojima nije dano u
punoj mjeri sudjelovati u politickome zivotu. Njima je bilo dopusteno prelaziti na
islam, no strogo imje bilo zabranjeno obracatimuslimane nasvoju vjeru iii se zeni­
ti muslimankama.
Zbog sveganavedenoga, odnos mnogih europskih muslimana prema multikul­
tumome drustvu je jednostran. Oni ga shvacaju u usporedbi sa modelom mileta
poznatog iz Otomanskoga Carstva, u kojem su razlicite vjerske zajednice zivjele
prema svojim obicajima, te je svaka od njih zivjela manje-vise sama za sebe. Mus­
limani pozdravljaju multikultumo drustvo, jer im daje slobodu zivota po vlastitoj
vjeri i mogucnost njenog propagiranja. No, mnogima je i nelagodno zbog njega, jer
ih stavljlf u ravnopravan polozaj, te izlaze njih i njihovu djecu utjecajima drugih re­
ligija i sekularnih kultura. Kao sto je to izrazio utjecajni islamski mislilac Shabbir
Akhtar tijekom afere Rushdie: "Nase bastinjeno /islamsko/ shvacanje vjerske slo­
bode te naravi iuloge religije u drustvu, u krajnjoj je liniji, u temeljnoj suprotnosti s
novim religijskim pluralizmom u Britan iji".17 Prema njegovu misljenju i misljenju
mnogih drugih, religijski i kultumi pluralizam predstavlja islamkao religiju musli­
mana, kao sto judaizam pripada zidovima, krscanstvo krscanima; time se neizrav­
no porice zahtjev islama za univerzalnoscu i apsolutnom nadmoci.
Takav pristup multikulturnome drustvu vodi mnoge muslimane da ga gledaju
kao sredstvo, tj. da se s njime slazu samo utoliko koliko im omogucuje zadrzavanje
vlastitog identiteta. Takav nacin potice uzak i statican pogled na multikulturali­ I
zam, a ne transformativni i otvoreni dijalog i=edu ljudi koje pripadaju razlicitim
kulturama i religijama. Ishod je kulturni svijet podijeljen na hermeticki odijeljene
klijetke, u kojimarazliciteskupine opstoje svaka u svojem getu. Zbog toga se mno0
gi muslimani povlace iz sirega drustvaili>se distanciraju od njega, sami si oduzima­
juci priliku za interakciju s drugim ljudirna, za razumijevanje njihovih pogleda i
briga, pa i za samokritiku. Navedeno djelomice objasnjava sadasnju pretjeranu
muslimansku teznju prema obrani svoje vjere i povijesti, prema videnju potcjenji­
vanja tamo gdje ga nema, prema preuvelicavanju svake male kritike. Zato musli­
mani postaju zrtve iii nerazmjemo :i-eagiraju na desnicarske provokacije; uopce,
oni kao da zele zivjeti u Europi prema vlastitini pravilima.
17 .
Akhtar (1989, 102. str.); v. takodernjegovprilog "ls Freedom Holy to Liberals?" ("Je lislobodaliberalimasveta?") u:
Parekh (1990).
 108 NOVA POUTIKA IDENTITETA

Nema sumnje da se europski mus!imani mijenjaju, rio pred njimaje jos dug put
prije nego sto budu mogli sazarom sudjelovati u kreativnimnapetostimaiprijepo­
rima multikulturnoga drustva, dajuci im doprinos dostojan njihove slavne povijes­
ti i velike civilizacije. Prvi put u svojoj povijesti, zive u vecein broju u drustvima u
kojima nisu nigospodari niti podanici (sto su bile situacije unjihovoj povijesti), ne­
. go sugradani, koji uzivaju jednaka prava s ostalima u pluraiistickoj liberalnoj de­
mokraciji.18 To novo stanje od njih iziskuje da ponovno promisle o svojim tradicio­
nalnim pogledima na prava i duznosti, odnose s ostalim religijama i kulturama, te
o svom odgovoru na modernost. Neki islamski mislioci, poput Mohammeda Ar­
kouma i Tariqa Ramadana, upravo su to poceli ciniti. Njihove ideje izazivaju po­
zornost i dobro se prirnaju medu muslimanima- kako na Zapadu, tako i u rnusli­
manskirn zemljama. Nastavi Ii se takav trend te ako muslimanski intelektualci u
Europi uspjesno i stvaralacki razviju europski islam, mogli bi igrati kljucnu ulogu u
pocetku odavno zakasnjelih rasprava, te navrijedan nacin povesti svjetsku ummu.

Muslimanska mladez

Vee sam ustvrdio kako nazocnost muslimana u Europi sama po sebi ne ug­
rozava Europu ni politicki ni kulturno i stovise moze, bude Ii se s obje strane mud­
ro postupalo, obogatiti zivot u Europi. Ipak, mala, no duboko otudena skupina
mladih muslimana s razlogom izaziva zebnju. U gotovo svim europskim drustvima
gdje zive, mladi muslimani u skoli su slabiji od drugih i medu najsiromasnijimasu.
Uzmimo Britaniju za primjer. Preko polovice muslimana zivi u podrucjima s naj­
gprim stambenim uvjetima, samo 20% ukupnoga stanovnistvazivi u takvim uvjeti­
ma. Nezaposlenost je kod muslimana dvostruko veca od britanskog prosjeka. Go­
tovo 70% muslimanske djece zivi u siro.masivu i prima drzavnu socijalnu pomoc i
cak:36% ih ne zavrsi skolu. Te drustveno-ekonomske slabosti dodatno su pogor­
sane iskustvom diskriminacije i marginalizacije. Mladi su muslimani otudeni i od
kulture svojih roditelja, koju i1i ne razumiju ili je drze konzervativnom, zaostalom,
restrik:tivnom i necim cime se ne mogu ponositi. Osjecajna intimnost medu dje­
com i roditeljima cesto je ogranicena i rnedu njimaje vrlo malo pravih razgovora.
Problemi u vezi sa zloporabom droga, dusevnirn zdravljem, osobnim odnosima i
spolnoscu-sve se to smatra tabuom, te se o tome u obitelji rijetko govori. Stogane
iznenaduje sto mnogi roditelji i stariji clanovi obitelji priznaju kako jednostavno
ne znaju sto mladi pripadnici njihove obitelji misle, osjecaju i cine. To se potvrdilo
u slucaju nekih osoba umijesanih u teroristickenapade u Londonu u srpnju 2005.
Makar su rodeni u Britaniji, mnogi mladi muslimani nemaju korijena u njoj i
osjecaju se otudeno., Za to in1a nekoliko razloga, i;nedusobno,povezanih. Ra po-
. . .
Europa nije dar al-islam ("podruCje islama'), ali nije ni dar al-harb ("podruCje nevjere" ili "podruCje rata"), jer tamo
prebiva mnogobrojna muslimanska populacija koja je u Europi rodena, uZiva sva prava te je poCela utjecati na etos
Sirega druStva. Islamski uCenjaci bi trebali razviti novu kategoriju, s odgovarajuCiin zahtjevima i obvezama. Ug]edni
egipatsko-britanski islamski teolog Zaki Badawi tako je izumio novu kategoriju: daral-sulh ("podruCje ugovora").Ka­
tegorijaje ko1isna, no ipak i pogreSna,jer stavljamuslimane cti:zavljane europskih dr.fava usamo ugovorni odnos s nji­
ma. Nekimu limani-pogreSno-videsvoju nazoCnost u Europi kao neSto nalikhidzri proroka Muhameda u Medinu
te iz toga izvlacezbunjujuCezakljuCke. Tako:Ismail al-Faruqe: "C?vo j nasa M_ d_ina. Stigli_ smo i mi smo ovdje" (citira­
no prema: Fuller 2003, 185. str.) Mubam dJe a n.ovao_novu aJedmcu s vlastitrm pravilima i strukturom·autoriteta;
useljenicimuslimani se s timene mogu p01stovJet1t1. OnJe pobJegao od progona, a danaSnji muslimani su dobrovoljno
do m u Europu. Za kreativnO tumaCenje slama k je ova uzima u obzir v. Ramadan (2004). .
 Europski liberalizam i "muslimausko pitanje" 109
red pucanstva u nekim dijelovima zemlje znaci da muslimani zive u paralelnom
svijetu, pohadaju pretezno muslimanske skole i imaju malo dodira s bijelim, ne­
muslimanskih vrsnjacima. Nezaposlenost im oduzima mogucnost sudjelovanja u
jednom od najvaznijih podrucja zivota i mogucnost da posve upoznaju britansko
drustvo i postanu njegovo sastavni dio. Oni koji se uspiju probiti kroz prepreke
katkada shvate kako ih se sira zajednica boji i gledana njih s visoka,jer gledaju na
svoj nacionalni identitet previse usko i iskljucivo a da bi se u njemu :za muslimane
pronaslo casno mjesto.
Odvojeni iod roditeljske i od britanske kulture, otudeni mladi muslimani cesto
stvaraju vlastite zatvorene skupine, koje dijele subkulturu prkosa i osjecaja zrtve.
Neki se okrecu trgovini drogama, prostituciji, ratovima bandi i sitnom kriminalu.
Upada u oci kako mladi muslimani cine cak 9% britanske zatvorske populacije,
sto je znatno vise nego kod ostale britanske mladezi. Medu mladim muslimanima
je sve vise ovisnika o drogi. U Londonu je uznemirujuce velik broj samohranih
majki islamske vjere. Mnogi od onih koji izbjegnu upasti u zamku kriminala ok­
recu se islamu kako bi im pruzio osjecaj dostojanstva i identiteta; takav je trend
osobito zamjetan medu studentima.
Premdaje, kako smo vidjeli, vjernicka svijest dostajaka medu vecinom mladih
muslimana, medu otudenom mladezi islam poprima drugacije oblike. Islam njiho­
vih roditelja uglavnom je tradicionalan, povezan s kulturom zemalja iz kojih dola­
ze is njihovim etnickim i drugim identitetima. Oni duboko postuju Kuran, no nji­
hov islam nije usredotocen samo na njega, nije doslovno tekstualan. Ne znaju
arapsk'ijezik, nego se oslanjaju na tradicionalisticku ulemu (islamske svecenike) iz
svoje zemlje kako bi im protumacili Kuran. Islam mladih muslimana tako je raz­
licit od toga da ne moze biti razlicitiji. Mnogi od njih znaju citati arapski, irnaju iz­
ravan pristup tekstovima te Kuran tumace sami ili se oslanjaju na druge, nalik sebi.
Njihov je islam "ociscen" od lokalne kulture i doslovno tekstualan. Nije upleten u
njihov svakodnevni zivot kao nesto prirodno, neupitno - kao sto je za njihove rodi­
telje-nego je svjesno prihvacena oznaka identiteta, koju stalno treba iznova prok­
lamirati, ideologija koja im daje jasan akcijski program. Buduci da je stvar s\jesne
odluke, u sjenije duboke zebnje da bi odlucnost mogla presahnuti ili se razvodniti.
Oni stoga postaju glasni, kruti i beskompromisni vjemici, kako bi se obranili od
straha da bi mogli posustati, te kako biunaprijed od drugih zatrazili pomoc da kre­
nu dalje istim putem, budu Ii posustali. Onda ne iznenaduje sto, u usporedbi sa
svojim roditeljima, znatno veca vecina mladih izmedu 16 i 24godine daje prednos­
ti islamskim drzavnim skolama pred svjetovnima, zele da zene nose marame na
glavi, daju prednost serij<itskom pred.britanskim pravornte smatraju kako musli­
rnan koji se obrati na drugu vjeru zasluzuje smrt.19
Oslobodeni etnickih, nacionalnih i ostalih veza i stoga okrenuti religiji kao je­
dinoj osnovi svojeg identiteta, mladi muslirnani laka su meta za mol:5ilizaciju sto je
provode militantne skupine s globalnim planovima. Takve skupine ih idealiziraju i
laskaju im opisujuci ih kao "istinsku elitu", koja irna odgovornost ustati u obranu
casti umme. Nastojanje u dostizanju svjetskih ciljeva daje irn osjecaj moci, svrhu,
19
"Populous PoIJII ("Anketa stanovniStva"),.n v de aU "Polic Exchange Report 11 ("IzvjeSCe o po1itiCkim raspravama11 )

pod naslovom Living Apa1t Together ("Z1vJetl zaJedno odv0Jeno 30. sijeCnja 2007. (www.policyexchange.org.uk).
11
),
110 NOVA POLITIKA IDENTITETA

uzbudenje, osjecaj pripadnosti i vecgotovu mrezu prijatelja. Pristrana vanjska po­

litika zapadnih zemalja, invazija na Irak, skandali iz Abu Ghraiba i zaljeva Guan­
tanamo - sve to njihovu gnjevu daje moralnu ostrinu i pojacava u njima osjecaj da
SU zrtve.

Na djelu je i jos jedan vazan cimbenik. Pridruziti se redovima islamskih boraca

u raznim dijelovima svijeta i uzeti udjela u teroristickim cinima u zemlji i inozem­
stvu-sve to znaci izloziti opasnosti vlastiti zivot, a prema tome mladi muslimani­
bas kaoi svi ostali!ju;di-imaju prirodnu odbojnost. Ta se odbojnost i strah prevla­
davaju medu mladima sve populamijim tumacenjem islama koje nista ne drzi do
vrijednosti ljudskoga zivota. Smrt za Alaha znak je odabranih, poziv, izraz Ijubavi
prema Bogu. Ona otvara vrata raja, gdje dusu ceka ponovni susret s dusama volje­
nih osoba koje su prije umrle, a na kraju is onima sto su dulje ostali zivjeti na Zem­
lji. Dok su na Zemlji, za njih ce se brinuti Alah, kao nagradu za plemenito djelo
onoga koji se zrtvovao, a brinut ce se i ostali clanovi skupine. Smrt se ne smatra
nicimvecim nego sto je treptaj oka i znaci kraj kratkog i bolnog boravka na Zemlji i
pocetak sretnoga vjecnog zivota. Dati svoj zivot na taj se nacin prikazuje gotovo
kao nesto sto i nije zrtva, kao racionalan izbor iako, naravno, pravi musliman to vi­
di znatno grandioznije.
Zanimljiva i krajnje s!ozena kombinacija tih i drugih cimbenika baca nesto
svjetla na razloge zbog kojih neke m!ade muslimane teroristicke aktivnosti priv­
lace iii bars njima snazno simpatiziraju. Nezaposlenost, marginalizacijai siromas­
tvo sami po sebi ne vode u terorizam, no proizvode prosirenu apatiju iii antipatiju
prema sirem drustvu. Stvaraju klimu u kojoj posvuda vlada ravnodusnost ili cak ti­
hp i pasivno suucesnistvo u teroristickim aktivnostima. Cak i kad su neki clanovi
obitelji nekih britanskih terorista imali neku mutnu predodzbu o tome sto njihovi
mladi ljudi namjeravaju uciniti- i to im se nije svidalo - iii su sami sebe napola uv­
jerili kako to njihova mladez ne misli ozbiljno; iii su se pravili da ne primjecuju; iii
imje jednostavno bilo prekomplicirano o tome razmisljati. Identitetni vakum sto
ga je stvorilo otudenje i od roditelja i od sire zajednice ispunjava opsesivni religij- ·
ski identitet. To je bitan pokretacki motiv iobjasnjava zasto bas mlade, a ne starije,
privlace teroristicke aktivnosti. Tako se povezuju pojedinci koji se bore za globalni
islam te ih se dovodi u blizinu militantnih skupina. Tumacenje islama koje propa­
giraju te skupine ne samo sto proglasava smrt necim prakticki besplatnim, nego i
obvezomintelektualne elite; tako postaju posebno privlacni dobro obrazovanima.
Stanje nalik onome u Britaniji postoji u raznim oblicima i stupnjevima posvuda
u ostatku Europe.20 Razmjerni postoci nezaposlenosti mladih muslimana pre­
te.zno su slicni i u Francuskoj, Njemackoj, Nizozemskoj i Spanjolskoj, makar su ta­
mo antidislq:imi;nacij ski
0
zakoni slabiji od britanskih. Malo musli:m,a:p.a obnasav;iso­
ke duznosti ili zastupa svoju zemlju u inozemstvu; takvi su simboli integracije. Sto
se pak tice s!abog uspjeha u skoli, prosjecnoga prihoda, djece koja zive u siromas­
tvu, prostorne koncentracije muslimana, njihova udjela medu zatvorenicima i
20
U Francuskoj su nemiri poCeli u pretrpani nas lji_:11a dot.r jal h stamb nih nebodera Sous-Bois i Montferrnail. U
timje naseljima pola mladeZi nezaposleno 1 ne1:1a1 s ':rad1t1 os g! dat1 televiziju i drogirati se iii prodavati drogu.
Poli ija _ih Cest? uznemiruje i I? nizava. Gotov?Je C1Jeh3.ed 1:a st J 1zgublje na t n_aCin. V ijedinapomenutikako
suameriCkageta priliCno raz1IC1ta od europskih. _Tamo imaJ sv1sesiro aStva1nasilja, no ima i viSe duha zajedniStva.
Religija tamo donosi radost i podize duh,_za r liku ?di_nnogih e1:1rop !°h geta, gdje je agresivna i gorka. Zene uame
riCkim getima igraju vazniju ulogu u odrz vanJu ob1telJskoga ZaJedmstva.
 Europski liberalizam i "muslimansko_ pitanje" 111
meduetnickih prijateljstava, neka su europska drustva u nekim.stvarima nesto bo­
lja, u nekima nesto gora od ostalih. No, u svakoj postoji malen, no:znacajan iskori­
jenjeni, duboko otuden i bijesan muslimanski proletarijat, koji svoj identitet gradi
iskljucivo na religijskoj osnovi. Takvi ljudi sebe vide kao muslimane u Europi,
muslimane koji igrom slucaja zive u Europi, a da nemaju nikak:ve obveze prema
njoj - a ne kao europske muslimane, dakle one koji Europu smcc!traju svojim do­
mom. Ada i ne govorimo o europeiziranim muslimanima, tj. onima koji s ostalim
Eu opljanima dijele kulturu i vijednosti. Islam je jedini temelj njihova osobnog j
javnog identiteta, koji je osloboden umjerenih utjecaja ostalih identiteta. Buduci
da je navedeno upravo ono sto zastupaju Hizb al-Tahrir, vahabiti, salafiti i ostali
poput njih, ti mladi ljudi im naginju. 21
Pridobivanje muslimanskemladezi trazi djelovanje prema nekima od nabroje­
nih cimbenika i zajednicka je odgovomost islamskih zajednica i sirega drustva.
Drzavnici i javnf djelatnici diljem Europe govore kako za to treba "pridobiti njiho­
va srcai umove", no nitko nemajasnu predodzbu o tome kako to zaista "srca i umo­
vi" (to nijeista stvar) djeluju isto to zapravo znaci pridobiti ih-a kamoli kako bi se
to izvelo. Ne moze to znaciti da bi otudena muslimanska mladez jednostavno tre­
bala zavoljeti zemlju u kojoj zive - kao sto implicira "pridobivanje srca", niti da bi
se nekriticki trebali slagati Sa svakim.dijelom njezine politike. Ne znaci, napokon,
ni da bi svi trebali preuzeti liberalno (tzv. "umjereno") stajaliste prema vlastitoj
vjeri. Takve stvari ljudi izvan zajednice ne mogu nadzirati, avjerojatno i ne treba­
ju. Umjesto toga, trebali bismo teziti znatno skromnijem i rea!isticnijem cilju: da
oni postanu odgovomi gradani koji obavljaju osnovne duznosti drzavljana, medu
kojima j postivanje zakona, as vremenom razviju osjecaj zajednicke pripadnosti s
ostalim gradanima.
Premda se ne moze uvijek i pod svim okolnostima iskljuciti primjena siroko za­
govaranih prijedloga kao sto su zahtijevanje od roditelja da izvjescuju vlasti O ak­
tivnostima svoje djece, sirenje mreze dousnika, zahtijevanje od sveucilista da iz­
vjescuju vlasti o ponasanju studenata muslimana, prisluskivanje propovijedi ima­
ma petkom u dzamiji, te ogranicavanje putovanja u inozemstvo mladim muslima­
nima-takve mjere ipak mogu biti opasne, pa i postici ucinke suprotne od zeljenih.
Tako ne samo sto se muslimanske zajednice otuduju, nego se razara bas ono pov­
jerenje i kohezija koji su potrebni za stvaranje i odrzavanja bi!o kakva moralnog
autoriteta medu_mladima. Poucavati gradanskevrline u medresi (islamska vjerska
skola) od male je koristi, jer se vecina ideologije dzihada i ne prenosi u medresa­
ma. Traziti da imami koji sluze u Europi budu i skolovani u Europi takoder nije
osobito djelotvomo, jer se ideologija dzihada ne prenosi samo formalnim skolova-
. · njem, nego dolazi iz mnogih drugih izvora te nema razloga smatr'ati kako ce· svi
imami skolovani u Europi biti "umjereni". U vremenu globalizacije, ideje i strasti
prenose se mnogim kanalima, pa ni rjesenje ne rnoze biti posve lokalno.
Pojedinci razvijaju odanost drustvu kojemu pripadaju i oblikujU:pbgled na svo­
je mjesto u njemu na osnovi svog iskustva kako drustvo njih pefcipira i postupa
prema njima; na to se treba usredotociti. Europsl.rn drustva trebaju mladim musli-
21
V. Olivier Roy: "Britanija- teror iz domaCe uzgoja",. Mon1e di[!lomatique, 5. koIOVOza 2005., l. str. On govori 0
11
po novnoroden im11 muslimanima i o ''pobum generaci1e tzgublJene izrnedu kulture podtijetla i pozapadnjenja"; v, ta­
koder: Modood (2005).
 112 NOVA POLITIKA IDENTITETA

manima pruziti nesto zbog cega ce im biti stalo do toga drustva, rtadu u bolju bu­
ducnost, prigodu za razvoj visestrukih identiteta, koji su medusobno nadopunju­
juci. Treba razviti dobro osmisljene obrazovne, gospodarske i druge programe,
koji ce se pozabaviti uzrocima mus!imanske hendikepiranosti i otudenosti; i sve to
treba ciniti savjetujuci se sa samim mladim muslimanima. Drustvo se takoder pre­
ma tim mladim ljudima treba odnositi s postovanjem te tako odrediti svoj identitet
da se u njemu svi muslimani, ukljucivsi i mlade, mogu osjecati kao vrijedan sastav­
ni dio. Zbog dominantne ideologije nacionalne drzave, zapadnoeuropska drustva
izjednacavaju nacionalni identitet s kultumim identitetom, a njega pak s judeo­
krscanskom bastinom. Zato je siroko rasprostranjeno uvjerenje kako covjek ne
moze istodobno biti dobar musliman i dobar drzavljanin europske zemlje- bar ne
oboje u istoj mjeri. Upravo zato se za bijelce koji prijedu na islam gleda kao na lju­
de koji ne samo sto su ostavili svoju vjeru, nego i kulturu i nacionalni identitet. Bas
kao sto Europljani pocinju izostavljati rasnu pripadnost iz nacionalnog identiteta
te prihvacati da Europljanin moze biti bijel, smedili crn;tako bi isto trebali iz njega
izostaviti vjersku pripadnost.
Braneci se od ubilackih napada svim nuznim i zakonitim sredstvima, drusiva
moraju ostati unutar granica zakona, postivati ljudska prava i izbjegavati da izgle­
da kako izdvajaju muslimane. Nema tih vladinih mjera koje mogu biti djelotvorne
bez suradnje i potpore muslimanskih zajednica; vlade ne smiju ciniti nista suprot­
no tome. Vanjska politika nuzno ima unutarnje posljedice te je se ne moze pro­
matrati izolirano. To je osobito tocno u nasemu meduovisnom svijetu, gdje su gru­
pe gradana dijelovi globalnih mreza. Europska drustva ne smiju se dati zatociti
p9d sektaskim pritiscima (makar se to katkada dogada), no i pravednost i potreba
za nacionalnim konsenzusom iziskuju da politika prema Bliskom istoku i drugim
dijelovima svijeta bude znatno nepristranija nego je do sada bila.
Muslimanske zajednice imaju odigrati jednako vaznu ulogu. Trebaju same se­
be sagledati samokriticki, sto su vec odavno;trebale uciniti, te pr1maci nacina kako
prevladati osjecaj da su zrtve koji ih prozima i teznju k prebacivanju odgovomosti
za sve svoje nevolje na sire drustvo. Veci dio rasprava medu muslimanima s pra­
vom isticu rasizam i islamofobiju u sirem drustvu, no grijese sto zanemaruju 0110
sto bi muslimani sami mogli uciniti kao pojedinci i kao zajednica kako bi obnovili
sami sebe i svoju sliku ujavnosti. Muslimanske bi zajednice trebale popraviti svoje
drustveno tkivo, koje se raspada, izgraditi snazne obiteljske i sire potporne mreze,
jace se zainteresirati i preuzeti vecu odgovomost za vlastitu mladez, te reformirati
svoju drustvenu i religijsku praksu koja gusi i otuduje mlade ljude. Islamski inte 0

lektualni i vjerski vode duzni su ponuditi tumacenje islam.a koje je u skladu s eu-
. ropskim modemitetqm, ciine bi se suprotstavili iskrivljeniin tumacenjima sto ih .
popularizira Al-Qaida i njezini suradnici.
Globalni su ciljevi vazni i vrijedni zauzimanja, no mogu takoder postati prik­
ladna izlika za bijeg od zivotno vazna zadatka revitalizacijevlastite zajednice, gdje
se stvamo moze uciniti nesto vidljivo. Nadalje, nije dovoljno stalno k:riviti Zapad i
osobito Sjedinjene Drzave za zalosno stanje islamskoga svijeta. Mnoga musliman-
, ka drustva. svojevoljno potpomazu zapadnu dominaciju. Takvo suucesnistvo, reps
resivni rezimi i diskriminacija kako muslimanskih, tako nemuslimanskih manjina
_ sve to treba izloziti oku javn9sti i usprotiviti se takvoj praksi na nepristran nacin.
 Europski liber lizam i "muslimansko pitanje 11 113
U vremenu globalizacije, muslimanska borba za dostojanstvo i ravnopravnost u
Zapadnoj Europi neodvojiva je od one u svjetskoj ummi. ·
Bliza suradnja izmedu vlasti i muslimanskih zajednica postavlja teska pitanja u
vezi s tradicionalnom razlikom privatnog i javnog, te o zakcinitu podrucju djelok­
ruga vlasti; tako se dovode u sumnju neka sadasnja liberalna stajalista o tim pita­
njima. Liberali, opcenito govoreci, inzistiraju da se vlasti ne bismjele uplitati u ono
· sto se zbivana vjernickim okupljanjima, ukljucivsi i ono sto svecenici ivjerski celnis
ci tamo propovijedaju. Oni tvrde kako se vlasti ne bi smjele aktivno mijesati u
nacin kako roditelji odgajaju svoju djecu i kako se odnose prema njima; da sevlasti
ne tice gdje ljudi provode svoje slobodne dane: Da se vlasti ne tice kako ljudi
tumacevjerske tekstove vjeroispovijedikojoj pripadaju i kakoo tome raspravljaju,
i tako dalje. Takva i mnoga druga s time povezana ogranicenja se krse. Liberalise
moraju upitati imamo Ii pravo to ciniti te, ako imamo, kako i zasto.
 7.

Patologija religijskog identiteta

U drugom sam poglavlju ustvrdio kako ljudi imaju visestruke identitete, koje
medusobno treba uskladivati.J'!isu svLidentitetijednakaops!='g ,9µbin .
,,,v-afoost ;..neki-pokriyaj]U'. l?_i_!g!!JJ_Qdr.ucjaJjuds.kQg,zjx_QJa.i.oblikuju ni,?in
-!1_a_fQjLsu. ostali_identitet[.definiranii.regulir-aBi,.Religijshje,identitetj_
•,. J;ikvih. Za vjernike je njihova vjera izvor svjetonazora i vrijednosnoga sustava,
temelj njihova bica, konacna referencija; ona upravlja svim podrucjima vjerniko­
va zivota. Ostali identiteti, kao sto su nacionalni i kulturni, mogu takoder zadobi­
ti takav stupanj vaznosti, no u pravilu nemaju isti doseg i dubinu, niti se bave jed­
nako bitnim stvarima.
Vjerska se svijest artikulira s obzirom na dvije medusobno povezane ideje:
transcedenciju i vjeru. Oslanja se na pretpostavku da empirijski svijet, tj. svijet
kakav poznajemo promatranjem i iskusavanjem, nije sam sebi dovoljan i duguje
svoj postanak, smisao, temelj i nacela ponasanja izvoru smjestenu izvan njeg.tt.
Premda se religije uvelike razlikuju po nacinu kakoodreduji:tnatefo franscenden­
cije i nacelo bitka, te kako ga stavljaju u odnos sa svijetom, sve dijele navedenu
pretpostavku, koju svjetovni pogled na svijet odbacuje. 1 Buduci da narav izvora
transcedencije i njegov odnos sa svijetom nije predmet empirijskog dokazivanja,
religija se temelji na vjeri.
Po samoj svojoj naravi, religija se suocava s nekoliko izazova, od kojih nas dva
ovdje osobito zanirnaju. Prvo, premda se temelji na vjeri, religija ne maze biti is­
kljucivo predmet vjere. Ona mora uspostaviti zadovoljavajuci odnos izmedu vjere
i razuma, ne samo zato sto je razum bitno ljudsko svojstvo, nego i zato sto bi vjeri

Premda se pojam"ateizam" fostoupotrbljava, onnije neproblematifan.Njime se oznafavanijekanjeBoZje opstojnos­

ti, no vrlo je vafoo na koga se misli govoreCi o Bagu. Boga se Cesto shvaca nanacin kakoga shvaCaju monoteistiCke re­
ligije- dakle jedno jedino svemoguCe biCe iii naCelo. To je ono to bi ateist trebao nijekati_. No, maze se vjerovati i u og­
ranifona boga iliboga kao temelj, ane stvoritelja; iii ne u jednoga, nego u mnoge bogove, iii fakvjerovati da svaka oso­
ba ima vlastito bofanstvo koje joj odreduje sudbinu. Ateist bi trebao sve to nijekati. Ateist je u osnovi osoba Ciji svjeto­
nazor odreduje da je svijet kako ga iskustveno iii znanstveno (s)poznajemo dovoljan samom sebi, te ga se iz njega sa­
moga moze i treba shvafati. To je ono na Sto se misli pod sekularnim pogledom nasvijet. Zatosepostavlja pitanjezbog
tega nam treba termin "ateizam". Sekularna osoba se naziva ateistom zato Sto drugi ljudi vjeruju u Boga,Sto ateist foli
odbaciti. Ateizam je stoga negativno odredena, sekundarna kategorija, a sekularnost nije. Strogo uzevSi, sekularna
osoba zapravo i ne nijeCe opstojnost Boga, nego je ravnoduSna pre ma cijeloj raspravi. Ona ne vidi razloga zbog kojih
bise ideju Boga, dakle Njegova postojanjaili nepostajanja, trebalo ozbiljno uzimati. Ateizam, dakle, moze znaCiti rav­
noduSnost pre ma pitanju BoZje opstojnosti (kao u "amoralan" iii"asocijalan") iii pak nijekanje postojanja Boga. Seku­
larne su osobevecinom ateisti u prvom znatenju, a tek izvedeno udrugome.Sekularnost i ateizam vodeprema dvjema
vrstama rasprave. Ateist ieli opovrgnuti argumente koji govore o BoZjem postojanju, tj. ulazi u filozofsko - teoloSke
rasprave. Sekularna osoba se pita zbog Cega bi uopce ulazila u takvu raspravu, koji vidovi svijeta ili ljudskog iskustva
zahtijevaju prizivanje Boga i maze Ii ih se zaista na taj naCin objasniti.
 Patologija religijskog identiteta 115
inace nedostajalo regulatorno nacelo, sto bi otvorilo vrata svakovrsnim apsurdnim
vjerovanjima, te umanjilo integritet same vjere, na kojoj se religija temelji. Drugo,
svaka religija zeli voditi pojedinca u organizaciji njegova iii njezina osobnog i za­
jednickog zivota i daje skup moralnih i politickih nacela. Stoga treba uspostaviti
ravnotezu izmedu svjetovuih i transcedentalnih zahtjeva, te izmedu slobode poje­
dinca i moci religijskih vlasti, kako bi se postigao zeljeni oblik osobnoga i drustve­
nog zivota.
Ne uspijevaju sve religije ostvariti oba navedena cilja. A cak i kad uspiju, njiho­
vi sljedbenici mogu nesto pogresno protumaciti. Sto se tice prvoga, mogu smatrati
kako je Bozja volja iscrpno otkrivena u svetim tekstovima, daje nemaju pravo pro­
sudivati, nego je moraju provesti u djelo do najsitnije pojedinosti. Glede druge
tocke, mogu pokusati iz religije izvuci moralni i politicki program te uporabiti nje­
zinu organiziranu moc kako bi u tom svjetlu mijenjali drustvo u kojem zive. U pr­
vome slucaju, vjernici suspendiraju iii marginaliziraju razum te religiju svode na
nekriticku vjeru. U drugome slucaju, preokrecu je u ekvivalent sekularne ideologi­
je, obicno militantne. U politickome kontekstu, u prvome je slucaju politika
podcinjena religiji, a u drugome promjenjiva politicka razmatranja dolaze u srce
religije, sto je politizira. Na razlicite nacine, religionizacija politikei politizacija re­
ligije- makar su na suprotnim polovima religijskoga spektra- obje skode i religiji i
politici. Jednu cu i drugu redom ispitati te pokazati kako i zasto je tako.

Doslovno shvacanje svetih tekstova

Ljudi koji doslovno shvacaju svete tekstove klasicni su slucaj osoba za koje reli/
gijski identitet manje iii vise nadilazi razum te nije podlozan racionalnom isf
trazivanju nikritici. Prema njihovu shvacanjn, ljudi trebaju uciniti osnovni, temelj \
ni izbor glede organizacije vlastita zivota. S obzirom da je taj izbor osnova svega
drugoga, sam se ne moze zasnivati ni na cemu izvan sebe i znaci konacnu i potpunu
predanost. Racionalisti se tako predaju razumu i oslanjaju se na njega da bi se ori­
jentirali u zivotu. Vjernici se predaju Bogu i temelje svoj zivot na Njegovoj otkrive­
noj Rijeci. Jedno i drugo je predmet vjere iii konacne predanosti; jedno i drugo
zasniva se na temeljima koji nisu racionalni; ni jedno ni drugo ne moze opravdati
svoju predanost argumentacijom koja se ne vrti u krug. Za vjernika stoga raciona­
list nema pravo optuzivati ga zbog iracionalnosti iii "slijepe vjere" ni tvrditi kako
mu je nadmocan. Zapravo je obrnuto: dok racionalist od ogranicena i pogresiva
ljudskog raznma cini osnovu svojeg zivota, vjerniciga, sto je znatno mudrije, zasni­
vaju na beskonacno nadmocnu i nepogresivu Bozanskom razumu.
Do navedene tocke "doslovni" vjernik tumaci jednako kao i ostali vjernici, no
dalje im se putovi razilaze s obzirom na razumijevanje svoje vjere. Za njega je
Bozanski razum artikuliran u tocno odredenu svetom tekstu, koji je nepogresiv iz­
vor temeljnih istina o ljudskom zivotu i sadrzi sve naputke koji fovjeku trebaju za
vodenje dobra zivota. Ograniceno ljudsko rasudivanje ocito ga ne moze shvatiti u
svom njegovu bogatstvu i slozenosti. Dijelovi svetoga teksta vjerniku ce se uciniti
cudnima, nerazumljivima, iracionalnima, cak i pogresnima - no vjernik ne smije
dopustiti da mu to poljulja vjeru. Treba prihvatiti vlastita ogranicenja te se nadati
kako ce jednoga dana, uz Bozju pomoc, uspjeti shvatiti skriveni smisao tih rijeci.
116 NOVAPOLITIKAIDENTITETA

Preuzetno je i pokazuje nedostatak osnovnoga povjerenja u Boga suditi, a kamoli

dovoditi u pitanje, Njegovu otkrivenu Rijec te birati sto ti se svida is cime se slazes,
a s cime ne. Bog je jedini autoritet koji pravi vjernik prihvaca te stoga ima pravo
odbaciti sve ostale, budu Ii zahtijevali nesto suprotno Bozjoj volji.2
"Doslovnici" pred nas stavljaju beskompromisno stajaliste. Kad se od njih zat­
razi neka budu razumni, oni odvracaju kako ne razumiju o cemu je rijec. Ako to
znaci da bi trebali dopustiti mogucnost da se varaju u svojim vjerskim uvjerenjima,
pa bi jednoga dana mogli i izmijeniti svoje vjerovanje, onda oni odgovaraju da ne
vide kako bi Rijec Bozja ikada i ikako mogla biti pogresna. Koji bi to novi dokazi iii
razlozi mogli dovesti u sumnju Bozje postojanje iii cinjenicu da je sveti tekst Nje­
govo samootkrivenje. Ako biti razuman znaci da svoju vjeru ne bi trebali doslovno
tumaciti, odgovaraju da bi to znacilo pociniti bogohulje prosudivanja otkrivene
Rijeci i odlucivanja jeIi ona valjana iii istinita. Ako to, napokon, znaci da ne bi tre­
bali previse pomno ni dogmaticno slijediti svoju religiju, nego se prilagoditi ogra­
nicenjima svijeta, oni odgovaraju da bi tako postupiti znacilo napustiti svoju vjeru.
Oni imaju zadatak propitivati i mijenjati pokvareni svijet, kojemu se ne mogu krot­
ko pokoriti. Nadalje, baskao sto se ne maze biti napola iskren iii napola posten, ta­
ko se ne maze biti ni napola vjernik. Covjek iii uzima svoju vjeru ozbiljno i slijedi
sve njezine zahtjeve, iii si dopusta ovo i 0110 te tako prestaje bitivjeran njezinu nau­
ku. Ono prvo maze se drugima ciniti krutim i dogmaticnim, no to ne treba zabri­
njavati pravoga vjernika: greska nije na njemu iii njoj, nego grijese onikoji ocekuju
kako ce im vjera pruziti lagodan zivot.3
Premda doslovno tumacenje izgleda kao da ima unutarnju konzistentnost te
znatno utjece na mnoge vjernike, ono je duboko pogresno. Pogresna je tvrdnja ka­
ko se racionalizam zasniva na vjeri te da se predanost razumu ne razlikuje od reli­
gije. Za razliku od religije, racionalizam nije predanost omasnu skupu vjerovanja.
Onje posvojoj naravi proceduralan iii metodoloski te ne znaci nistavise nego pre­
danost covjeka da ga kroz zivot vode razum i dokazi. Cak i kao proceduralno
nacelo, on nije proizvoljan i nije cin vjere. Onje, na koncu konca, predanost discip­
liniranu misljenju. Poput bilo koje druge ljudske djelatnosti, misljenje takoder
podlijeze pravilima. Ako cemo uopce misliti - a ne mozemo a da ne mislimo - tre­
ba misliti kako valja, ne nepovezano i kaoticno, nego na discipliniran i sustavan
nacin. To ukljucuje procjenjivanje dokaza, izvodenje valjanih zakljucaka, uzima­
nje u obzir svih relevantnih cimbenika, suzdrfavanje od prosudbe, uz zadrzavanje
otvorena uma, kad dokazi ne daju temelja za zakljucak iii kad su razlozi podjedna­
ko rasporedeni na obje strane. Na kraju, tu je prihvacanje odgovornosti za svoje
odluke.
Racionalno iii disciplinirano misljenje maze se braniti i na drugacijoj osnovi.
Ono nam daje pouzdano znanje o svijetu, te nam omogucuje nadzirati ga i podvr-
2
Nacin rasudivanja je isti medu doslovnim tumacima u svim religijama. Ultraortodoksni,pa fak iortodoksni Zidovi, ko­
jikaZU kakoje BogZidovima obefoo Judeju i Samariju, ne razlikujuse od svojih parnjaka u drugim religijama, pa ih se
maze pobijati onako kako temo uciniti u iducim dijelovima ovoga pog\avfja.
3
V. intervju s Hassanom Bottom, muslimanskim aktivistom (2005). Gledista sliCila njegovima zastupaju mnogi musli­
manski, pa i krSCanski doslovni tum aCite njihovi parnjaci u ostalim religijama. Za njega, ne postoje "umjereni musli­
mani". "Ako netkovjeruje daje to/Kman/ neporeciva volja Alahova, kako maze biti umjeren? Morase boriti za ostva­
renje volje Alahove." (ibid., 32. str.) Hassan je poslije promijenio miSljenje, pa je sada na meti ekstremista.
 Patologija religijskog identiteta 117
gavati svojim potrebama. Ono nam daje red, konzistentnost i predvidljivost u
drustvenim odnosima, bez cega se ljudski zivot gotovo i ne bi mogao zivjeti. Raspr­
suje lazne strahove, pokazuje sto su neostvarivi snovi i mastarije, regulira nase od­
luke i zudnje, olaksava odluke o samom sebi, podreduje kratkorocne ciljeve dugo­
rocnima; na te i druge nacine izrazava i promice ljudsku slobodu. Cini moral mo­
gucim, suprotstavljajuci se snazi osjecaja i predrasuda, omogucujuci nam cijeniti
trazenja onih izvan nasega uskoga kruga te pravedno postupati prema njima. Ono
takoder osigurava da su nase vjerovanje i djelovanje utemeljeni na brizljivu raz­
misljanju, da smo odgovorni za njih te cini nase zahtjeve prema drugima legitimni­
ma i obranjivima.
Za razliku od predanosti vjeri, predanost razumu je u nacelu samokriticna i sa­
moogranicena. Ona ukljucuje priznanje da osjecaji, spontanost, slutnje i intuicija
imaju legitimno mjesto u ljudskome zivotu, da mogu biti vrijedni izvori znanja i
moralnog vodstva te zasluzuju postovanje. Ona priznaje kako vjera u nekim situa­
cijama takoder moze biti prikladan odgovor te joj ostavlja prostor. Predanost ra­
zumu priznaje vlastitu pogresivost te je otvorena pogledima kojije mogu dovesti u
pitanje. Priznaje kako razlicita zivotna podrucja traze razlicite vrste dokaza, zak­
ljucaka ioblika rasudivanja, pa se svi ne mogu sazeti u jedan model. Istina je, daka­
ko, da neki racionalisti smatraju kako je sam razum "bit" covjeka iii mu daju nad­
mocno, vrhunsko mjesto u ljudskom zivotu, te marginaliziraju ostale ljudske spo­
sobnosti iii ih prikazuju na krajnje iskrivljen nacin. Takoder je istina da neki medu
njima drze kako je filozofski, znanstveni iii neki treci oblik rasudivanja jedini va­
ljan oblik. Racionalisti koji tako dogmaticno gledaju na razum te ga izuzimaju od
kritickog promisljanja nisu advise daleko od onih koji su nekriticki predani vjeri;
otvoreni su istoj vrsti kritike. No, nema dobrih razloga zbog kojih bi predanost ra­
zumu trebala imati tako uzak i dogmatican oblik. U osnovi, rijec je o tome da
covjeka vode razum i dokazi, no ima razumijevanja za ulogu i doprinose drugih
ljudskih svojstava te ogranicenja i raznolikost razuma. Ako i kada racionalizam ni­
je takav, on je nedosljedan i cak iracionalan.
Predanost razumu je dakle kvalitativno razlicita od predanosti otkrivenoj Ri­
jeci i nije cin vjere. Mozemo poci dalje i ustvrditi kako doslovno tumacenje svetih
tekstova samo po sebi ukljucuje predanost razumu, stovise parazitira na njemu.
"Doslovnik" tvrdi kako se predaje Bogu jer je ljudski razum ogranicen. On bi tre­
bao pokazati odakle on to zna; mora se osloniti na razum kako bi pokazao ogra­
nicenost razuma. Kaze kaoodredeni sveti tekst otkriva Bozju volju, ali mora poka­
zati zasto tako drzi, osobito kad sljedbenici drugih religija drugacije misle. Nada­
lje, kako postoji vise religija, "doslovnik" mora pokazati zasto je predan bas toj jed­
noj, a ne nekoj drugoj. On moze kazati kako je njegova religija najbolja i nad­
mocna svima ostalima, noi to poziva na dokazivanje. Iii moze reci da je to njegova
vjeroispovijed, u smislu da je u njoj roden i odgojen. U svakom mu je slucaju mo­
guce napustiti tu vjeru i prijeci na neku drugu, pa mora dati razloge zasto to nije
ucinio. Odrastao je uz mnogobrojna vjerovanja i obicaje, od kojih je neke zacijelo
napustio iii izmijenio. Neka da razloge zbog kojihje religija iznimka od toga pravi­
la. Mnogi vjernici zele obracati druge na svoju vjeru. Nisu to kadri uciniti a da ne
pokazu po cemu je njihova religija bolja od ostalih - a to znaci davati razloge. Nas­
tojati obratiti druge na svoju vjeru znaci dajepredanost vjeri podlozna promjeni te
118 NOVAPOLITIKAIDENTITETA

je se moze i treba napustiti kad za to postoje dobri razlozi; to je pak stajaliste sto ga
doslovni tumaci (nedosljedno) stalno poricu kad je rijec o njima samima.
Neizbjeznost razuma proteze se i na citanje svetih tekstova. Spisi svih religija,
ukljucivsi i objavljene, nastali su tijekom vremena. Nisu ih zapisali utemeljitelji,
nego sljedbenici te se zasnivaju na ljudskim odlukama sto u njih spada, a sto ne
spada. Napisani su nekim odredenim jezikom, sa svim njegovim ogranicenjima.
Nijedan tekst stoga ne moze tvrditi kako je "cista" Rijec Bozja te stoga zahtijevati
da ga se cita doslovno. Spisi imaju gusta znacenja, slozeni su i artikulirani na vise
razina, od kojih svaki valja pozorno identificirati i ispravno procitati. Buduci da se
duboke istine o ljudskom zivotu ne mogu uvijek izreci u obliku tvrdnji, cesto se
prenose putem prispodoba, alegorija i kriptickih aforizama, koje treba strpljivo
dekodirati i tumaciti.
Moralna nacela u temeljima svake religije nuzno su apstraktna i opcenita, sto
zahtijeva tumacenje i razjasnjavanje. Znacenje zapovijedi "Ne pozeli zene bliznje­
ga svoga!" ovisi o tome tko mije bliznji i sto znaci "pozeljeti" -racuna Ji se prolazna
maStarijajednako kao i ozbiljnazagrijanost, te znaci Ii "Zena11 samo 11su pruga11• "Ne
ubij!" jednako je viseznacno. Ukljucuje Ii to i klice? To bi bilo fizicki nemoguce.
Odnosi Ii se i na zivotinje, sto bi znacilo odredbu strogog vegetarijanstva? Cak i
ako je sm.isao ogranicen na ljude, postavlja se pitanje sto znaci ubijati- ukljucuje Ii
to i pustanje nekoga da umre; koliko je vazna namjera; je Ji dopusteno ubiti u sa­
moobrani; da bi se spasilo dijete; u pravednu ratu; da bise prosirila iii obranila Ri­
jec Bozja. Vjerske je zapovijedi nemoguce slijediti bez tumacenja i razumijevanja
njihova znacenja, sto pak znaci identificiranje razloga za njih. Ljudski je razum,
prema tome, u samoj srzi religije. Ljudijednostavno ne mogu zivjeti samo po vjeri
iii od samoga svetoga teksta.
Svaka religija ima, osim svetih tekstova, svojeg utemeljitelja, ciji su zivot i izre­
ke jednako vazni, ako ne ivise. To dvoje treba citati zajedno te razrijesiti nesuglas­
ja. Nadalje, sveti tekst posjeduje cjelovitost i integritet; u temelju mu lezi osobita
vizija ljudskoga zivota i sudbine. U srcu svakoga svetoga teksta je takva vizija;
vecina ostatka zeli je objasniti i popularizirati, pa ne moze uzivati isti hermeneu­
ticki status. Nema nijedne recenice koja nosi svoje znacenje na povrsini. Ona mora
biti povezana s ostatkom teksta te je se mora tumaciti u svjetlu sredisnje vizije.
Premda su sveti tekstovi namijenjeni da budu valjani zauvijek, napisani su na od­
redenu jeziku u odredeno vrijeme te se obracaju odredenim ljudima, cije strahove,
tjeskobe i teznje odrafavaju. Trebamo znati sto su rijeci u to vrijeme znacile eliti, a
sto pucanima, kako su pojedini dijelovi sastavljeni, u kojem kontekstu i tko je to
ucinio, kako i zasto su se s vremenom razvile razne skole tumacenja te stvorile
slozenu tradiciju govora o svetom tekstu. Buduci da sveti tekstovi sadrze raznolik
materijal, moramo razdvojiti empirijske i povijesne tvrdnje u njima od moralnih i
duhovnih nacela, pokazati zasto neke od prvih mogu biti pogresne, pa ih se moze
odbaciti bez stete po druge; ukratko, treba shvatiti kako nije sve u svetom tekstu
nepogresivo, niti moze biti. Nijedna interpretacija religije ne moze se smatrati za­
dovoljavajufom ako sve ovo ne uzme u obzir. Cak i tada je moguce daje tumacenje
pogresno. Nakon svega, jedva da ima interpretacija bilo koje religije iz proslosti,
ukljucivsi i one sto su ih davali njezini ovlasteni predstavnici, koja poslije nije bila
izmijenjena iii cak odbacena. Nitka stoga ne moze tvrditi da je nepogresiv niti da je
njegovo iii njezino tumacenje konacno, pa stoga postiskivati neslaganje.
 Patologija religijskog identiteta 119
Doslovni tumaci krse to i druga nacela tumacenja vjere. Koncentriraju se na
sveti tekst te, iii zanemaruju utemeljitelja religije, iii ga nastoje integrirati u sveti
tekst. Izvlace izolirane recenice, umjesto da ih smjeste u siri kontekst. Citaju ih
doslovno, umjesto da traze dublji smisao. Degradiraju sveti tekst na svojevrsni
rjecnik iii prirucnik, cime vrijedaju njegov integritet. lzuzimaju tekst iz njegova po­
vijesnoga konteksta te ga citaju kao da je kakav jucer napisan filozofski traktat.
Tretiraju svaku recenicu- bila ona empirijska, moralna iii teoloska- kaoda ima is­
ti status te je jednako sveta. Ne ulaze u kriticki dijalog s ostalim interpretacijama,
kako bipokazali zasto su pogresne. Tvrdeci za svoju interpretaciju jednostavno da
je nepogresiva, impliciraju kako poznaju Bozji um jednako dobro kako ga Bog
sam zna - a to je ocito bogohulje.
Cak i kad bidoslovni tumaci zadovoljili sve, iii bar vecinu, hermeneutickih kri­
terija za tumacenje svetih tekstova, ne bi to bio kraj njihovih nevolja. U svetome
tekstu ima puno razlicitih stvari, koje bi dosljedan doslovni tumac morao sve slije­
diti. Krscanski "doslovnik", na primjer, ne moze istodobno osudivati pobacaj i
odobravati ratove u kojima su pobijena mnoga nevina djeca, iii govoriti o beskraj­
noj Bozjoj ljubavi za covjecanstvo, a istodobno mrziti znatan dio toga istoga cov­
jecanstva. Doslovni su tumaci stoga dvostruko nedosljedni, jer izabiru, a sami su
rekli da je bilo kakvo izabiranje strogo zabranjeno kad je rijec o svetome tekstu, te
takostone daju nikakve razloge zasto su izabrali bas to sto jesu, a ne nesto drugo.
Svaka religija artikulira viziju ljudskoga zivota sto je nijedan covjek tijekom
svojega zivota ne moze potpuno ostvariti. Nijedan krscanin, primjerice, ne moze
biti posve bezbrizan, kao ptica nebeska koja se ne brine sto ce biti sutra, niti moze
izbrisati svaki trag zelje za susjedovim volom, magarcem iii bilo cime drugim sto
bliznji posjeduje. Vjernici jednostavno ne mogu normalno funkcionirati i voditi
uravnotezen zivot osim ako zauzmu razmjerno opusteno stajaliste prema vlastitoj
religiji, upotrebljavajuvlastiti razum kako bi identificirali njezine sredisnje vrijed­
nosti. Stoga zive tako sto teze ispuniti bar neke od njih, unutar granica svojih mo­
gucnosti. Priznaju i zale svoje neizbjezne neuspjehe te se s njima nose na razne
nacine: krive ljudsku narav, mole Boga za oprostaj, cine milosrdna djela, mole da
ubuduce budu otporniji na grijeh.
Ni doslovni tumaci ne razlikuju se od ostalih vjernika. Mozda vise paze od dru­
gih, no i oni "sijeku zavoje" i cine kompromise. Strogo se drze nekih odredaba, no
bez sumnje se labavo iii nikako pridrfavaju nekih drugih. Njihova tvrdnja da se
drze svake izreke iz svetoga teksta, iii bar svake moraine odredbe, puka je laz, koju
neprestano razotkriva njihova praksa. Ovo je vazno istaknuti, jer "doslovnici" stal­
no naglasavaju moralnu nadmoc nad svojim istovjernicima im nabijaju osjecaj kri­
vice, tvrdeci kako se moze biti samo iii posve religiozan, iii uopce ne biti, a da su
pritom samo oni pravivjernici. No, nijedno nidrugo ne stoji. Nitko ne moze zivjeti
u skladu sa svakim slovom svoje vjere; stoga je vjernicki zivot nuzno pitanje stup­
nja. Nadalje, nema standardnoga ni besprijekornoga puta slijedenja svoje vjere,
jer se njezina sredisnja nacela mogu tumaciti i poredati po vaznosti na razne
nacine, pri cemu je doslovni nacin samo jedan od mogucih.
Kako pokazuje povijest svih vjeroispovijedi,doslovno tumacenje vjere cesto je
reakcija na liberalni pristup. Liberalni pristup vodi raznim interpretacijama, plu­
ralizmu, neslaganjima; nedostaje mu konacnost, sto uzrokuje paniku medu vjerni-
120 NOVA POLITIKA IDENTITETA

cima te stvara snazan, iako pogresno usmjeren, pritisak za povratkom svetom tek­
stu i njegovu doslovnom tumacenju. No, po samoj svojoj naravi, sveti tekstovi ne
nose znacenje na povrsirii. Njih treba tumaciti, a ta se tumacenja neizbjezno razli­
kuju. Doslovni pristup ne moze zajamciti izvjesnost i konacnost koje vjernici traze.
Stogajednostavno nema alternative nego pomiriti se s neizbjeznim nesuglasjima,
trazeci kad god je moguce nacin kako ih pomiriti medu sobom. Doslovno je tu­
macenje nedosljedno i moralno neuvjerljivo; ono steti religiji za koju tvrdi da je
odrzava.
Suprotstavljajuci se doslovnom pristupu religiji, mozemo takoder dovesti u
sumnju doslovno tumacenje posebnih tvrdnji iz svetih tekstova, koje se navode
kao potkrepa i opravdanje postupaka. Mozemo pokazati, kao sto i inace mozemo,
kako takve tvrdnje ne znace ono sto "doslovnici" tvrde da znace, nego su uzete iz
konteksta, umetnute, da im druge tvrdnje iz istoga teksta proturjece iii ih ogra­
nicavaju. Kuran, primjerice, kaze kako zidove i krscane ne treba "uzimati za savez­
nike", no ogranicava to na odredeni povijesni kontekst; kaze takoder kako ih - kao
narode Knjige - treba postivati i davati im povjerenje. Kaze se dalje kako je islam
jedina pravavjera, ali isto tako i daje Bog raznim narodima dao razne vjere. Kad se
citaju u kontekstu, te dvije tvrdnje nisu u suprotnosti. No, "doslovnik" se usredo­
tocuje na jednu od njih, izvukavsi je iz konteksta, pane shvaca smisao.
Doslovni tumaci tvrde kako imaju apsolutnu i bezuvjetnu obvezu slusati Boga,
te su stoga sve druge obveze, uk!jucivsi i politicke, izvedene i uvjetne. Nema nicega
loseg u ovom gledistu, jer nijevazno zasto pojedinci postuju gradanske vlasti- sve
dok tako cine. Ni njihov zahtjev za nepridrfavanjem zakona ako se protivivjerskoj
zapovijedi ne treba nas zabrinjavati, jer im mozemo udovoljiti izuzimajuci ih od
takve obveze, kao sto cinimo kod prigovora savjesti kod sluzenja vojne obveze. Po­
teskoce nastaju kad takvi odbiju priznati legitimnost politickih vlasti te odabiru po
volji kojih ce se zakona drzati, a kojih nece.
Uzmimo za primjer slucaj Hassana Butta, britanskoga muslimanskog aktivista.
On sebe vidi "samo kao muslimana" i inizistira na pristupu svim podrucjima zivota,
ukljucivsi politiku, "na islamski nacin". Kako kaze: "Moja odanost pripada Alahu i
njegovuserijatu,njegovu nacinuzivota. Sta god on odredida je dobro, dobro je; sto
odredi kao zlo, zlo je." Kad su ga upitali osjeca Ii se obvezan postivati britanske za­
kone, njegov je odgovor bio negativan. Dobrovoljni useljenici vezani su "sigurnos­
nom pogodbom", kaze on, kako odreduje Kuran, no oni rodeni u Britaniji, poput
njega, nisu: ''Oni nisu trazili da se rode ovdje, niti traze zastitu od Britanije." "Na is­
lamski nacin," on, prema tome, ne duguje nikakvu vjernost britanskoj drzavi,
uopCe ne11• 4
11

Ono sto govori Butt idrugi poput njega zbrkano je i nedosljedno. On nije trazio
ni roditi se kao musliman, a opet svoju vjeru uzima vrlo ozbiljno. Nije trazio ni biti
roden kao sin bas tih roditelja, a opet u nacelu priznaje svoje sinovske obveze. Ne­
dosljedno je od njega sto isto ne primjenjuje i na svoje drfavljanstvo. Makar nije
trazio roditi se u Britaniji, imao je slobodu napustitije. Cinjenica sto je odlucio os­
tati implicira kako je prihvatio pogodbu sigurnosti te je njome vezan. On ne samo
sto uziva britansku zastitu, nego i socijalnu skrb, obrazovne i ostale pogodnosti,
4
Ibid., 33. str.
 Patologija religijskog identiteta 121
ulazi u sve moguce odnose sa svojim sugradanima i potice ih da imaju od njega iz­
vjesna ocekivanja. Buduci da Kuran od njega trazi neka cini dobro onima koji nje­
mu cine dobro, on ima "/slamsku" duznost uzajamnosti prema sugradanima, uk­
ljucujuci i duznost postivanja zakona.
Do sada smo raspravljali s "doslovnicima" na njihovu tlu i izlagali njihova unu­
tarnja proturjecja, no sada je vrijeme za prosirenje rasprave. Politicka zajednica
cijije "doslovnik" drzavljanin ukljucuje nebrojene druge ljude, koji svi zahtijevaju
ista prava kao i on. Neki od njih pripadaju istoj religiji kao on, neki dmgi nekoj
drugoj, neki nijednoj. No, cak i njegovi suvjernici misle razlicito od njega. Bas kao
sto on visoko cijeni izvjesna uvjerenja i zeli zivjeti po njima, isto vrijedi i za njih. I
bas kao sto on ne zeli da mu drugi namecu svoja vjerovanja, tako ne zele ni oni. On
moze kazati, kao sto cini Hassan Butt i njemu slicni pripadnici drugih religija, da je
njegova religija nadmocna nad svima ostalima, sto mu dopusta traziti prava koja
ostali nemaju. Kao sto smo vec vidjeli, on tone moze argumentirati osim kruzno,
niti moze pokazati zasto drugi nisu u pravu kad nesto slicno tvrde za sebe.
To znaci kako bi se svi trebali sloziti oko oblika udruzivanja koji postuje jedna­
ka prava za sve i svima je prihvatljiv. Liberalna demokracija udovoljava tom uvje­
tu. Pravedna je, jer jednako tretira sve svoje clanove. Ne namece im neka od­
redena religijska vjerovanja; slijedom toga, postuje njihov integritet. I to je jedini
oblik udruzivanja koji je kadar zadobiti opcu prihvacenost. "Doslovnici" stoga
imaju moralnu obvezu postivati njezine institucije i zakone. Cak i ako poricu mo­
ralnu obvezu, pokazat cemo kako im je mudrije postivati ih. Drfava osigurava sta­
bilan i siguran okolis u kojem mogu prakticirati svoju religiju ivoditi zivot po svom
izboru. Ako bi zahtijevali zivot na svoj nacin, sasvime sto to podrazumijeva, zarati­
li bi s ostalima i bili bi stalno u ratu s njima. Njihov prosvijeceni sebicni interes -
ako nista drugo - trazi od njih ispunjavanje osnovnih drfavljanskih duznosti.
Dijalog s doslovnim tumacima moze se nastaviti kako bi se dalje opovrgavalo
njihova stajalista. Moze se ipak dogoditi data nastojanja ne urode uspjehom, da ih
se ne pridobije i ne osigura njihova poslusnost. Oni su opsjednuti nekim izrekama
iz svetih tekstova i ne mogu se odreci svoje cvrste odluke dace zivjeti po njima. U
tom trenutku smo dosegnuli granice dijaloga te se moramo okrenuti drugacijoj
strategiji. Treba nciu njihov misaoni svijet i upitati ih zbog cega prilaze svetim tek­
stovima na taj nacin i zasto ih tako citaju. Nijedno citanje nije posve otvorena duha
i cisto misaono. Covjek donosi sa sobom izvjesne pretpostavke, tjeskobe i straho­
ve, postavlja odredena pitanja i ocekuje odgovore unutar odredena opsega. Upra­
vo je to jedan od razloga zbog kojih se svaki vjerski tekst razlicito cita u razlicitim
drustvima, a i u istom drustvu u razlicitim razdobljima. Opaska koja se u jednom
razdoblju iii jednom drustvu ignorira iii joj se poklanja tek minimalna pozomost,
ostavlja je se po strani kao nebitnu iii pak kao nerijesenu zagonetku - lako moze u
drugo vrijeme iii na drugom mjestu postati izvanredno vazna iii cak predmetom
upravo opsesivna zanimanja.
Doslovno tumacenje cesto cvjeta u ozracju straha i tjeskobe. Kad pojedinci
smatraju kako njima izvanjske skupine iii drustveni procesi podrivaju njihovu vje­
ru iii razbijaju njihovu vjersku zajednicu, uspanice se i grcevito se prime svoje reli­
gije, osobito njezina sredisnjega teksta, kojije lako dostupan. Ne zanima ih suptil­
no i nijansirano citanje. Zele jasno vodstvo, bez komplikacija, pa se hvataju izdvo-
 122 NOVA POLITIKA IDENTITETA

jenih recenica za koje im izgleda da sazimajn bit njihovih sadasnjih nevolja i briga.
Grceviti zahvat doslovnoga tumacenja ne moze se olabaviti bez razumijevanja i -
kad je moguce - hvatanja u kostac sa strahovima i tjeskobama koji su mu podloga.
Razborito dokazivanje i raspravljanje, koje je toliko toga ucinilo kako bi se rascis­
tio teren, sada mora ustupiti mjesto politici, s njezinim neizbjeznim borbama, pre­
govorima i kompromisima.

Fundamentalizam 5

U svakom se drustvu dogadaju male i velike promjene; drustva obicno znaju

kako izaci na krajs njimaj'oteskoce nastaju_lsi!!bt_dJ:u txO J!() i s _p_<:J1a_yom koju
cu nazvati moralnom krizomilrkrizom identitetaiintegrite!a. Onamoze nastati iz
vrmjslfilfrazlog;.Dru§tvomofeproci kroz duboke promjene u
gos­
podarskom, drustvenom i drugim poducjima zivota, sto moze prouzrociti goleme
promjene u dotada prevladavajucim obrascima drustvenih odnosa. Time su po­
godeni materijalni interesi vaznih drustvenih skupina. Rezultat moze biti i slablje­
nje moralnih normi prema kojima pripadnici toga drustva organiziraju zivot, sto
pak uzrokuje siroko rasprostranjen osjecaj iskorijenjenenosti, drustvene nestabil­
nosti i dezorijentacije. Kad su povrijedeni samopostovanje i ponos, u drustvu se
postavlja pitanje kako se obnoviti, suprotstaviti se strancima i uzeti vlastitu sudbi­
nu u svoje ruke. U svakom slucaju"'? \?. i!? k - -i l).1!1l()12X!!!1\'J59Jll.
-.1!. !!li!1.:J1i1h.i,x .!!i. h f!\ J9 rn,!!IDg,<2 i.i:t !!1\l i!.M l?.9.§!ilYQU!J.JlIY£. '¼JJ!RH! $
Kako je religija vazan izvor moraine sigurnosti, te je snazna sila u vecini drustava,
vjernici se okrecu k njoj, pogotovu ako su vec pokusali nesto uciniti svjetovnim pu­
\ .tem i nisu uspjeli.
Moralna kriza poprima razlicite oblike u raznim drustvima. U suvremenim je
zapadnim drustvima prigusena i ima ogranicen utjecaj,jer zapadna drustva izvode
svoj svjetonazor ivrijednosti iz vise izvora, od kojihje religija tekjedan, ai zato sto
su izgradene snazne ekonomske, politicke, obrazovne, kulturne iostale institucije,
koje se mogu odupirati moralnoj krizi iogranicavati njezine ucinke. No, ni Zapadu
ne treba potcjenjivati utjecaj moraine krize. Makar su zapadna drustva pretezito
sekularna, ona izvode neke moraine vrijednosti iz krscanstva te ih hrani i odrzava
duboka i jaka podzemna religijska struja. U Britaniji, kad se vlada gde Thatcher
suocila s padom moralnih standarda u drustvu (kalm su to onividjeli), napala je cr­
kve sto nedovoljno definiraju i promicu krscanske vrijednosti, umjesto "petljanja"
u drustvena i politicka pitanja, koja su, prema njihovu misljenju, izvan religijske
sfere. U SAD, gdje religija igra znatno vecu kulturnu i moralnu ulogu nego u Za­
padnoj Europi, ona cesto dominira politickom scenom; glasnivjerski pokreti cesto
su u prvome planu. Vrlo utjecajni neokonzervativci, nadahnuti religijom; Hun­
tingtonovi (1996, 2001) zahtjevi za povratkom religiji; pritisak evangelizatorskih
protestanata za preporod Amerike - sve su to nedavni primjeri vaznosti religije u
americkome politickom zivotu.
5
Za izvanrednu studiju fundamentalizma u tri sveska v. Marty i Appleby (1991-93). No fak iovdje se fundamentalizam
tretira kao univerzalna pojava, koja se pojavljuje u svim religijama. V. takoder Caplan (1987). Cale i u njegovu inaCe
izvrsnu zbomiku, autori rabe termin "fundamentalizam"za sve religije i sve vrstekonzervativnihreligijskih pokreta.
 Patologija religijskog identiteta 123
Stanje se prilicno razlikuje od opisanoga u mnogim ne-zapadnim drustvima.
Te zemlje jesu, iii su donedavno bile, igracke u rukama vanjskih sila; stoga pate od
dubokog osjecaja ponizenosti i ocajnicki zele promijeniti stanje stvari. Religija je
jedini iii glavni izvor njihovog pogleda na svijet i sustava vrijednosti, pa joj se pri­
rodno okrecu trazeci moralno vodstvo i nadahnuce. Buduci da su njihove gospo­
darske, politicke, kulturne i druge institucije razmjerno nerazvijene te im cesto ne­
dostaju legitimnost i autoritet u narodu, one ne mogu zaustaviti ni suzbiti moralnu
krizu; cak ne mogu ni sudjelovati u artikuliranju odgovora na nju. Moralna kriza
stoga ne samo sto je neobicno teska, nego je njezino rjesavanje ostavljeno gomvo--'
iskljucivo vjerskim vodama. Ako su ta drustva predmet dugotrajnih modernizacij­
skih utjecaja - a to je gotovo uvijek slucaj- strahuju od sekularizma i vjerojatnoga
gubitka svoje vjere, koja imje glavna nada za moralnu obnovu. Moralna kriza tada
postaje politicka kriza i uzrokuje pravu paniku.
Vjerski vode na.!!.£.1£2L .nacina.odgOY.anrj.\l_ .lJJ.9.te.i!1.l!JITiZ1,!.,_Tradicion1!}} . \
kriv1cu bacaju na pad autorite1;aJradic;fu.Q.9d utjecajem modernizadje, skepticiz- /
' ma i racionajizma, pa!raze povratak tr'J.\!igjj(Preporo"d\ rpo!I8una"povrafalflz Ii
vorn,m nacelima religije iii nekadasnjega "zlatnog vijeka". Reformisti zele ocistiti (
religij_l:I_Od nakanif! h ipraznovjerni_ tjerovanj ]li9J!i1h.t@ie r .i l JJ2E ! !i11/
reformu. Osim.nabrojenih, postoji ijos jedan odgovor, koji cu- u nedostatku prik­
ladiiiJega termina-_nazvati fundamentaljzrnsm:1.Premda se danas taj termin upot­
rebljava tako slobodno i nehajno da gotovo da je izgubio svako znacenje, pa bi ga
covjek najradije odbacio, ima dobrih razloga da ga zadrzimo, dajuci mu prilicno
tocno znacenje. T"rmin c\.@N.Q.cr.tava cinjenicJ.1..la..po.kret.J,Qji[ m n jj
svesti religiju na njezine te!1Jeljne..([\!!191!!!1!)!1!.'!l!!,"'txrii.tcS;lllosti te ih radikalno ­
pfeoblikovati kako bi drustvu dao iz tem"Ji.'l(f'!!'dil_ "'!:1..tel.11QtiJoyµ,om !l!if£i[y:·
e termin upotrebljavao prvih nekoliko desetljeca dvadesetoga sto­
ljeca, u vezi s krscanstvom. Unatoc krscanskome podrijetlu, mnogi celnici islam­
skoga pokreta cini se da misle kako pojam prilicno dobro izrazava sto je njima na
umu, pa su ga iii prihvatili iii prisvojili.6 Termin banjadgarajan ("fundamentali­
zam") prvi su rabili sljedbenici ajatolaha Homeinija, a odonda je postao vrlo popu­
laran. Arapski izraz al-usulija al-islamija.ima slicno znacenje. Usuli ne haju puno
za tradiciju i nije ih briga za proslost. Oni zele destilirati osnovna iii izvorna nacela
islama te ih uporabiti za preobrazbu drustva.
Navedeni i drugi razlozi ocito nisu dovoljni za konacan sud, pa bismo pokretu
mogli nadjenuti i neko drugo ime. Osnovno je da je pokret jasno ocrtan, pa mu
mozemo nadjenutikojegodime, samo treba paziti daga se nepotrebno ne prosiru­
je na druge pojave koje izgledaju slicno, alisu logicki prilicno razlicite. Makar su se J\
I
fundamentalisticki pokreti pojavljivali, a i dalje se pojavljuju, u svim drustvima,
dogadaju se u golom, cistom, nesputanom obliku u nekim suvremenim musliman­
skim drustvima; stoga cu vecinu primjera uzimati odatle. No, moja se analiza moze
primijeniti na fundamentalisticke pokrete u bilo kojoj religiji i bilo kojem drustvu.
Fundamentalisti tvrde kako je drustvo de eneriralo izgubivsi moralno sid' o.
Talde poJa'\'etlzfo'li'l!je'ifll'gfiza]uc1utfe'caj kularizma I s epllc1zma sto ga onose
6
Cini se daje fundamentalizam dobio ime po nizu broSura pod naslovom Fundamentals (''Temeljne zasade"), objavlje­
nom u Americi izmedu 1910. i 1915. U njima "temeljne zasade" oznafavaju "srediSnje" dijelove doktrine krSfanstva.
Zahvaljujem Davidu McLellanu Sto me je pouCio o naravi vjerske svijesti.
 124 NOVAPOLITIKAIDENTITETA

globalizacijski procesi i racionalisticko razmisljanje. Drustvo se maze obnovitije-

dinqponovno!]l izgradnj m ,na,vjerskimJ"!"eljima.'Sekufai'ifamIe'iiajvw'n"pr-i-
jateljfundamentalfama tejesfogaTiioten staiiiimnapadima. Kako bise drustvo iz­
nova ustrojili na religijskoj osnovi, fundamentalizam nastoji zauzeti driavu, a kad
to nije moguce, utjecati na nju ubacujuci simpatizere u vlast i mobilizirajuci javno
mnijenje. Za fundamentaliste, svrha politickoga poretka nije samo odriavanje
javnog reda i mira i djelovanje pravosuda, nego stvaranje i odrzavanje istinskoga
moralnog poretka.7
Dok fundamentalisti redefiniraju narav i ulogu driave, oni takoder redefinira­
ju narav i ulogu religije, oslanjajuci se na naizgled nerazrusive temelje "ciste Rijeci
Bozje", kako je zapisana u svetim tekstovima. Oni odbacuju tradicionalisticko gle­
danje da su tekstovi neodvojivi od tradicije, u cijem ih svjetlu treba citati. Za fun­
damentaliste je tradicija ljudska, pogresiva i stoji izmedu covjeka i Boga; sklona je
kvarenju i razvodnjava Bozju poruku ulazeci u svakovrsne kompromise. Naprotiv,
sveti tekstovi su uvijek tocni, neuprljani ljudskim ogranicenjima te su jedini izvor
nezabludiva vodstva. Odvajajuci tekst od tradicije i cineci od njega srediste religij­
skog identiteta, fundamentalisti stvaraju zivotno nuzni pojmovni prostor kako za
intewretaciju tekstova, tako i za odbacivanje autoriteta tradicionalnih tumacenja.
,.-•-•-•-"'r
,,. Fundamentalisticki pristupi svetim tekstovima imaju na umu dva tijesno pove-
zana cilja. Prva je svrha stvoriti moralni i politicki program oko kojega se maze
mobilizirati vjemike; drugim rijecima, trazi se religijski ekvivalent svjetovne poli­
ticke ideologije. Drugaje svrha dati cistu, nedvoznacnu i lako razumljivu definiciju
vlastite religije. Treba je ostro odvojitiod ostalih religija i pruziti svojevrstan popis
I razlikovnih obiljezja prema kojima se vjemici mogu samodefiniratii razlikovati od t.
,ostalih.8
Sveti tekst ne maze posluziti ni jednoj nidrugoj svrsi. Artikuliranje navise razi­
na: metafizickoj, ontoloskoj, eshatoloskoj, moralnoj, drustvenoj i drugima; politi­
ka je tek njegov mali dio. Nudi vrlo slozen nacin sagledavanja svijeta, koji se ne da
svesti na uredan ideoloski program, koji se lako razlikuje od ostalih. Njegova su
moralna nacela apsolutna i beskompromisna te se ne mogu prilagodavati promje­
njivim zahtjevima i interesima razlicitih drustvenih skupina, a osobito ne sitnoj
burzoaziji i seljacima preseljenim u gradove, ate dvije skupine, iz razlicitih razlo­
ga, najteze podnose moralnu krizu. Suoceni s takvim poteskocama, fundamenta­
listima ostaje samo jedan izlaz, a to je pojednostavgjjyan e.l;Qga..t<;,]Q;ta iz­
vla " i!?.m iz njega tzv. osnovnih(fu laliilhJ. eostavki i vtij,!e_Q!l,OSti. Buduci
....,_,,,., .,--. ........
Je za n11h"SVet ......tekst
,,...--'"""' ""'·" "' om
n... epogres1v, ·--·--·""
.

ne sm11u ostatak odbac1!1 kao pogresan, mll

.
to cine. Umjesto toga, on se - u usporedbi -proglasava manje osnovnim. Dok su
temeljne (fundamentalne)zasade nesto sto se nedovodi u pitanje, povijesni, cinje­
nicni i ostali materijal maze se reinterpretirati, revidirati i kontekstualizirati. Tak­
va razlika omogucuje fundamentalistima da budu istodobno vrlo kruti, ali i fleksi­
bilni - kad i kako njima odgovara.
Makar se oni s time ne bi slozili, izbor temeljnih zasada sto su ga ucinili funda­
mentalisti neizbjezno je pod utjecajem suvremenih okolnosti u njegovu drustvu,
7
0 islamskome fundamentalizmuv. Algar (1985), Choueiri (1990), Piscatori (1984), Mortimer (1982) iHiro (1988).
8
V. Choueiri (1990, str. 9.-10., 129.-131., 150. i dalje).
 Patologija religijskog identiteta 125
njihovom dijagnozom uzroka propadanja, izvorima ugrozavanja identiteta i op­
stanka, pa igranicama sto ih postavlja ono sto bi sljedbenici mogli prihvatiti. Stoga
fundamentalist ne moze lzbjeci projiciranje osobnih i politickih izbora i ukusa na
svete tekstove. Time ne zelimo reci da bi fundamentalisti neposteno ucitavali poli­
ticke programe u svete tekstove (makar neki vjerojatno i to cine), nego cla politicki
projekt ne proizlazi logicki iz svetoga teksta, kao sto tvrde fundamentalisti.Funda­
mentalisticko citanje svetoga teksta oblikuje politicke teznje, koje takoder obliku­
ju njega. To dvoje tako suptilno i neopazice utjece jedno na drugo da je i sam fun­
damentalist cesto zrtva nesvjesnog samozavaravanja.
Fundamentalist mora pokazati na temelju cega se odlucuje koja su vjerovanja i
obicaji temeljni za njegovu religiju. Stoga priziva ideju "dinamicke interpretacije",
kakobi opravdao svoj izbor i uvjerio sumnjicavce. "Bit" iii "pravo" znacenje svetoga
teksta, razlazu fundamentalisti, ne razotkriva se neprestanim razmatranjem, kako
tvrde tradicionalisti i drugi, nego "dinamicnim" citanjem. Ono ima dva elementa.
Prvo: kako su sveti tekstovi namijenjeni za sva vremena, ukljucivsi i ovo, u kojemu
zivi fundamentalist, treba ga citati u svjetlu prevladavajucih potreba, problema i
izazova ovoga vremena. Na taj se nacin tekst historizira, inzistirajuci istodobno na
njegovoj neprolaznosti. Drugo: fundamentalisti tvrde kako je tekst namijenjen
povijesnom ostvarenju i aktivnom angazmanu u svijetu. Pravi smisao svetoga tek­
sta se, prema tome, razotkriva i postaje ocit samo tijekom borbe protiv zla, te se ne
otkriva kontemplativnu ucenjaku, nego "poniznu Bozjem vojniku". Homeiniju su
teoloski komentari Kurana Maulane Maudoodija djelovali nerealisticno, jer "nisu
napisani tijekom procesa revolucionarne borbe".9 Borba dovodi na vidjelo narav i
nacin djelovanja zla, daje uv:id u vrstu borbe kakvu dobro treba voditi, otkriva "taj­
ni ritam svijeta", te ima najdublje spoznajno znacenje. Sayyid Qutb je tvrdio kako
je nacinio "aktivisticku egzegezu" Kurana, inzistirajuci kako njegov pravi smisao
postaje jasan samo onim ljudima koji "su djelatno angazirani u stvarnom islam­
skom pokretu".10 Slicnost ovakvih postavki s marksistickom idejom o jedinstvu
teorije i prakse odvise je ocita, a da bi iziskivala dalju razradu.
Fundamentalisticka aktivisticka epistemologijai dinamicka interpretacija sve­
tih tekstova daje im odlucnu hermeneuticku prednost pred suparnicima. Tradicio­
nalisti opravdavaju legitimnost svojega tumacenja religije pomocu same tradicije,
doslovni tumaci pomocu brizljiva iscitavanja svetoga teksta, liberalni reformatori
pozivaju se na podrobno znanje povijesnoga konteksta i tekuce stanje znanstveno­
ga pristupa svetim tekstovima. Fundamentalistise s njima ne bore na njihovu tere­
nu, nego vjesto potkapaju njihov autoritet. Fundamentalisticka epistemologija is­
kljucuje pozivanje na povijest, tradiciju i uceno, znanstveno iscitavanje tekstova;
prednost daje aktivistima i aktivizmu. U sredistu pozornosti nije kako potvrditi tu­
macenje svetoga teksta, nego tko je najpozvaniji tumaciti ga. Prema fundamenta­
listickome pristupu, takav pojedinac treba biti istodobno osoba duboke vjere i ak­
tivist koji nastoji ostvariti istinu vjere u praksi. Njegov aktivizam nije samo iskrena

9
Homeini je rabio pejorativnu rijeCahund, kojom je oznafavao zbunjene i plaSljive klerike; opisv.kod:Piscatod (1984,
170. str.) Kako kaZe Karen Armstrong: "Ono Sto je on /Homeini/ uCinio sa Sijitskim islamomje isto toliko revolucio­
narno kao kad bi papa ukinuo sluZenje mise"; v. Llinnstr6m (2003, 17. str.)
10
Za Qutba i druge poput njega, poznavanje konaClle stvamosti je najbolji vodiC za akciju, dok je akcija najbolji naCin
stjecanja tak:voga znanja. V. Binder (1988, 198. str.); on ispravnoukazuje na tokoliko je ovo stajaliSte blisko Marxovu.
 126 NOVAPOLITIKAIDENTITETA

manifestacija vjere, nego i izvor najboljega uvida i znanja. Kako je to formulirao

Homeini, klerik koji radije posti, moli i cita Kuran, a uklanja se politickoj borbi,
"nikada neCe spoznati sv6ju vjeru 11
•

Za razliku od konzervativaca, doslovnih tumaca i tradicionalista, koji nastoje

zivjeti prema svojim vjerskim uvjerenjima najodanije sto mogu, a pokvareni svijet
iii ostavljaju po strani, iii ga nastoje promijeniti svojim dobrim primjerom, funda­
mentalist pokvarenu svijetu navjescuje rat, te ga nastoji ponovno zasnovati na sas­
vim novim temeljima. On je prije svega revolucionar; on religiju shvaca kao revo­
lucionarnu borbu i vjernike kaovojnike Bozje vojske. Za Maudoodija je islam "re­
volucionarna ideologija", vrlo nalik nacizmu, fasizmu i komunizmu, razlikujuci se
od njih "samo po svojim ciljevima". On shvaca diihad ne kao duhovnu, vec kao "re­
volucionarnu borbu", te potice muslimane neka osnuju "medunarodnu revolucio­
narnu stranku". Sayyid Qutb za prave muslimane drzi da su talija ("avangarda"),
koja se bori za"revolucionarniteoloski program". Za Homeinija, vjernici suhezbo­
lasi-pripadnici Bozje stranke. Ibrahim Jazdi,jedan od trojice njegovih najutjecaj­
nijih suradnika u izbjeglistvu, izjavio je uocivodina povratka u Teheran 1979. godi­
ne kako su oni "trockisti islama".11 Ali Sarijati, glavni ideolog iranske Islamske re­
volucije, bio je pod dubokim utjecajem Frantza Fanona te je inzistirao kako se tzv.
crni sijitizam, religija falovanja, koja cini glavnu struju u sijitskoj povijesti, morn
biti zamijenjen "crvenim", tj. revolucionarnim sijitizmom. Buduci da se fundamen­
talizam natjece s radikalnim svjetovnim ideologijama na njihovu tlu, on ne maze
izbjeci preuzimanje njihova rjecnika, metoda djelovanja i nacina organiziranja.
Daleko od toga da bi bio fosilizirani ostatak proslosti i neosjetljiv na zahtjeve
suvremenoga svijeta, fundamentalizam je zapravo moderan i nastoji odrediti i
strukturirati svoju religiju na modernisticki nacin. Zamisli o tome kako je religija
Bozji "projekt" za covjecanstvo le zahtijeva revolucionarnu borbu, da je sveti tekst
ideolosko stivo, koje daje drustveni i politicki program, da se pravo na njegovo tu­
macenje stjece odgovarajucim religijskim i aktivistickim kvalifikacijama, da se
vjernici moraju mobilizirati za akciju, te osnovati stranku iii vojsku Bozju, le da se
religija maze i treba racionaliziratii reducirati napojednostavnjenisustavvjerova­
nja - sve su to moderne zamisli. Cak ni islam, koji odbacuje odvajanje drzave i vje­
roispovijedi, nikada prije se nije sagledavao na takav nacin. Nema sumnje da se
fundamentalizam buni protiv odredenih vidova modernosti, no protiv njih se bori
modernistickim oruzjem, u modernistickome duhu le u interesu modernistickoga
pogleda na religiju. Na koncu konca, fundamentalizam je nezakonito dijete mo­
dernosti - nezamisliv izvan nje.
Kako je fundamentalizam prozet duhom modernosti, on lako izlazi na kraj s
modernim svijetom. Prihvaca modernu drfavu i nacionalisticku ideologiju.12 Ma­
kar mu ne odgovara kriticki duh moderne znanosti, moderne tehnoloske i organi­
zacijske mogucnosti ga fasciniraju te ih u punoj mjeri iskoristava. Fundamentalisti
su se pokazali iznimno vjestima u manipuliranju vjerskim obredima ijavnim glasi-
11
Citirano prema: Kedourie (1990). V. takoder Sarijatijevo razlikovanje izmedu tradicionalnoga iii crnog Sijitizma, s
kojim on izrafava snazno neslaganje, i revolucionamoga iiicrvenog Sijitizma, koji isto tako snaino preporuCuje uknji­
zi Red Shi'ism ("Crveni Sijitizam"), Shariati Foundation and Hamdani Publishers, Tehran, 1979.
12
Roy (1986, 6. str.) Islamski fundamentalizam pojavljuje se iz "modernih druStvenih ustanova", kao Sta su fakulteti,
osobito prirodoslovni i tehniCki, te iz urbanih sredina, a ne "iz redova klera i tradicionalnih krugova".
 Patologija religijskog identiteta 127
lima, ukljucivsi i televiziju, koja je nespojiva s islamskom zabranom prikazivanja li­
kova, pa su je konzervativni Saudijci uveli tek kasno, uporabivsi znatne kolicine
teoloske sofisterije. Kakd rece Homeini: "Za islam, zahtjevi vlasti su ispred svega,
cak i prije molitve, pasta i hodocasca u Meku." Suprotno opcem dojmu, funda­
mentalisti sve bolje izlaze na kraj is modernom znanoscu- sve je u redu dok se na
njugleda kao na poklad znanja, a ne kao na duhovni pristup, kriticki pogled iii kul­
turu.13 Homeini je rijetko govorio o cudesima i suptilno je marginalizirao skrive­
nog dvanaestog imama, za koga sijiti vjeruju kako opstoji u skrovitosti posljednjih
nekoliko stoljeca. Isprva je trazio ad sveucilista neka poucavaju samo "islamske
znanosti", no poslije je promijenio misljenje i rekako neka se usredotoce na "svje­
tovno znanje", no u duhu "islamske neovisnosti". Kakve god bile njegove nakane,
fundamentalizam ne maze promijeniti sekularni svijet, a da se nije prozeo njego­
vim duhom i etosom.
I dok se fundamentalistova religija ne sastoji ad necega veceg ad nekoliko jed­
nostavnh vjerovanja, izvucenih izvrlo slozena teoloskoga sustava, ni njegov se mo­
ralni program najcesce ne izdize iznad konvencionalne moralnosti.14Tome je tako
ponajvise stoga sto fundamentalisti definiraju ispravan moralni poredak slijedeci
tradicionalne drustvene odnose, odrazavajuci bojazni i trazenja drustvenih skupi­
na poput sitne burfoazije i doseljenika sa sela u grad. Fundamentalisti uzdizu pat­
rijarhalnu obitelj i vrijednost samodiscipline, marljiva rada, stedljivosti, poslus­
nosti, cista zivota, poniznosti, poboznosti itd. Osuduju kockanje, spolnu nevjeru,
ravnopravnost spolova, predbracni seks, homoseksualnost, promiskuitet, pijan­
stvo, pornografiju, rastavu braka, izvanbracnu djecu, pobacaj, spolni odgoj i rodi­
teljsku popustljivost. Drustvena pravda, egalitarizam i odbacivanje nesputane ka­
pitalisticke trke za profitom - sto ima sredisnje mjesto u islamu (iiisebarmaze po­
kazati kao snazna struja u njemu)- to u fundamentalistickom islamu biva zanema­
reno. Homeini i njegovi sljedbenici su ih u pocetku zagovarali, no odustali su,
suoCeni s otporima. 15

13
Fundamentalistimire religiju i znanost na kreativan naCin. Znanostje ograniCena na j:,ojavni svijet i u njemu ima veli­
ku vrijednost. Znanje koje prufa je uvjetno, hipotetiCko i podloino reviziji. Prema tome, maze se njime sluziti, ali ne
moze ciniti osnovu Zivota. Prirodne zakone postavio je Bog i Njemu duguju svoje djelovanje. Atomi vodika i kisika ne
proizvode vodu sami po sebi, nego zato Sto je to BoZja volja. Dobar pregled v. Al-Azm (1993).
14
Dobra rasprava o tome koliko slabo islamski fundamentalizam odrafava duh i snagu islama v. Nasr (1985).
15
Fundamentalizam za dvije skupine ljudi ima osobitu privlaCnost. Jedna je malo gradanstvo, tj. skupine u sredini i do­
njem dijelu srednje klase, kao Sto su vlasnici dufana, trgovci, posrednici u trgovini, obrtnici, seljaci i n.izi sluZbenici.
Oni u druStvu uzivaju izvjesnu moC i polofaj, no oni su ugrofoni. Gospodarski i politiCki su neorganizirani, pa im je,
kad iinse interesi budu ugrofoni, religija Cesto jedino, ili barnajdjelotvomijesredstvo mobilizacije. Svojeskromne uS­
tedevine zaradili su marljivim rad om, Stednjom i skromnim nac:inom Zivota, pa osjefaju ugrofonost u ozraCju udovo­
ljavanja vlastitim prohtjevima. Oslanjaju se na dragovoljnu pomoC, potporu isuradnju obitelji irodaka. Uvelike se os­
lanjaju na konvencionalnu moralnost za odr:favanje medusobnih odnosa. Upravo zato, vise od gotovo bilo kojega dru­
gogdijela druStva, malo gradanstvovisoko cijeni konvencionalni moral, na njemu zasniva svoje samopoStovanjei mo­
ralni integritet te oCekuje od religije da ga istii::e i provodi. Kad taj moral padne iii postane ozbiljno ugroZen, malog­
radanima su potreseni sami temelji osobonog i druStvenog svijeta. Druga skupina koja ima sliCile zahtjeve su doselje­
nici sasela ugiad uprvojiii faku drugoj generaciji. Tradicionalne vrijednosti, oblici meduovisnosti i samorazumijeva­
nja nakoje su se pretezito oslanjali Ziveci na selu u novoj sredini nemaju prave primjene. Rezultat je da njihovim Zivo­
tima manjka osjeCaj ukorijenjenosti, sklada i moralnoga sidra. Osjefaj identiteta i kontinuiteta izlofon im je nepod­
noSljivu pritisku. Uznemiruje ihi naCin Zivota njihovih gradskih suvjernika, slobodekoje si uzimaju u tumafonju ipro­
vedbi religijskih \ljerovanjai obifaja. Cini im sekako takavnaCinzivota ometa iZivotnjihovih obitelji, potkapajuCi tra­
dicionalne odnose u obitelji i medu obiteljima. Makar njihovi moralni zahtjevi i trafenja nisu isti kao oni kod malog­
radana, imaju dovoljno toga zajedniCkoga da Ce im se pridrui.iti u zahtjevima za CVrstim ponovnim utemeljenjem svo­
ga religijskog identiteta. I jednima i drugima u Zivotu nedostaju kontinuitet i uskladenost. Jedni idrugi su izbaCeni ili
 128 NOVAPOLITIKAIDENTITETA

Fundamentalist mora objasniti zbog cega su njegovo drustvo i religija vecdugo

u opadanju i zasto se Rijec Bozja pokazuje nedjelotvornom. Prema Homeiniju,
"pravi je islam postojao Samo kratko vrijeme nakon svojeg nastanka" - zapravo,
jedva stotinu godina - a zatim je slijedilo vrijeme otpadnistva, diahilija. Premda
fundamentalisti okrivljuju pokvarene religijske strukture, oni znaju da to nije do­
voljno,jer jos treba objasniti zasto su postale i ostale pokvarene te zasto se vecnisu
pojavili, ni elitni, ni masovni pokret otpora protiv njih. Fundamentalisti ponajvise
tumace linijom najmanjeg otpora, kriveci ljudsku gresnu narav, misleci pri tome
na ljudsku sklonost davanju prednosti svijetu pred vjerom, sto zmici pobunu protiv
Boga. Fundamentalisti imaju mracan i pesimisticni pogled na ljudsku narav te is­
ticu snagu zla. Makar ne mogu poricati dace Bog na koncu, u punini vremena, osi­
gurati pobjedu dobra nad zlom, fundamentalisti smatraju kako na kratki i srednji
rok zlo pobjeduje. Bogu stoga treba ljudska pomoc. Buduci da je vecina ljudi tek
slabo odana Bogu, pomoc moze doci samo od religijske elite. Njihov je zadatak
sluziti Bozjem planu tako sto ce povesti borbu protiv zla i zastititi vecinu od njezine
prirodne sklonosti grijehu.16
\( Fundamentalisticki projekt rekonstituiranja drustva na religijskoj osnovi ocito
! zahtijeva znatnu primjenu nasilja. Na jednoj razini, to se nasilje ne razlikuje od na-
1 silja u svim ostalim revolucionarnim borbama. Ono je "vojna nuznost" i namjena
mu je braniti teolosko-politicki projekt od njegovih neprijatelja. Kao sto je Ho­
meini mirno objasnio slabima: "Slavni je imam /prvi sijitski imam/ u jednome danu
pobio cetiri tisuce neprijatelja kako bi zastitio vjeru." No, na dva se nacina funda­
mentalisticko nasilje razlikuje od ostaloga. Kao prvo, ono je "sveto", tj. ne cini se iz
mrznje i osvete, nego iz duboke odanosti Bozjem planu. Napokon, kao sto funda­
mentalisti neprestance podsjecaju svoje sljedbenike, cak se i Bog utjece "neizreci­
vim ufasima i paklenoj vatri", ne zato stone bimogao pronaci boljeg nacina za no­
senje s ljudskim slabostima -jer Bogu nista nije nemoguce - nego zato sto smatra
da su ljudi bas to i zasluzili.
Drugo: prema fundamentalistickom gledistu, svi vjernici imaju kolektivnu od­
govornost cuvati svoj religijski identitet. Popusti Ii bilo koji od njih, to snizava razi­
nu kolektivne discipline, daje los primjer ostalima i skodi duhovnoj dobrobiti svih.
Vjernici stoga imaju dvostruku obvezu: drzati se svojih vjerskih obveza i biti prim­
jer drugima; zatim, poticati i druge da isto tako postupaju. Sto su cjenjeniji u vjer­
skom smislu, to vece imaju pravo i duznost paziti na druge, odavati ih odgovornim
vlastima te, pod odredenim okolnostima, odmah im "dodijeliti pravdu". Takvo je
nasilje u interesu onih koji ga trpe, jer ih cuva da ne grijese vise i ne zavrse u paklu.
Kako kaze Homeini: "To im je usluga, jer ce na koncu biti manje kaznjeni."
Fundamentalizam je, dakle, posebna pojava, cije se sastavnice drze zajedno
dovoljno dobro da bi mu dale jasan identitet. Nastaje u drustvu s dubokim i svepri­
sutnim osjecajem dezorijentacijei propadanja. On nastoji iskoristiti drfavne usta­
nove kako bi ih ponovno ustrojio na religijskoj osnovi. U sredistu mu je sveti tekst;
apstrahira od tradicije te sveti tekst cita na aktivisticki nacin, izvlaceci iz njega poli-

samoSto nisu izbaCeni iz druStvenoga svijeta kakav su dotada poznavali. Takvi pojedinci, sve izoliraniji, traze i zahtije­
vaju jednako apstraktno ipojednostavnjenoodredenje svoje vjere. Fundamentalizamje odgovor na njihove zahtjeve.
16
Choueiri (1990, 120. str. i dalje).
 Patologija religijskog identiteta 129
ticki relevantan ideoloski program. Po svojim je teznjama revolucionaran, po
strukturi autoritaran, po osobnom i drustvenom moralu konvencionalan, po pris­
tupu elitisticki. Fundamentalizam je militantan, puritanski, agresivan i nasilan;
daje krajnje suzeni pojednostavnjen pogled na identitet religije o kojoj je rijec.
Makar se buni protiv nekih aspekata modernog svijeta, u osnovi je rijec o moder­
noj pojavi, koja puno posuduje od svjetovnih ideologija i bori se s njima nanjihovu
tlu, na njihov nacin. On rekonstituira religiju po uzoru na modernost, cak i dok se
unutar religije bori protiv modern osti.17 Odgovori fundamentalizma na moralnu
krizu, koja ga je iznjedrila, plitki su. Podrivaju i religiju za koju tvrdi kako je
odrfava i drustvo za koje tvrdi kako ga spasava. Ne samo sto ne obnavlja drustvo,
nego ga sapinje u politicki izmanipuliranu religijsku ludacku kosulju, od cega pre­
susuju svi izvori kreativnosti.

Osobitost fundamentalizma

Cesto se tvrdi -pogresno, prema mojem misljenju - kako je fundamentalizam

zajednicki svim religijama. U meduovisnu svijetu, religije jedna od druge po­
suduju i dobra i losa svojstva. Kako je fundamentalizam cesto izvor znatne poli­
ticke energije, cak i religije koje po svojoj strukturi nisu plodno tlo za njega i povi­
jesno ga nisu imale ponekad ga oponasaju kako bi pokrenule sljedbenike. No, pi­
tanje je moze Ii se on lako i prirodno pojaviti u svakoj religijskoj tradiciji; izaziva Ii
njegova pojava snafan unutarnji otpor iii bar nelagodu, te uspijeva Ii privuci mase
sljedbenika. Cini se kako je fundamentalizam uglavnom ogranicen na neke oblike
islama i protestantskoga krscanstva. Time ne zelim reci kako se ostale religije ne
mogu izopaciti, nego da fundamentalizam obicno nije medu vrstama izopacenosti
kojima su one podlozne.
Kako sam objasnio, fundamentalizam nastoji preporoditi navodno degeneri­
rano drustvo njegovim korjenitim preustrojem na religijskoj osnovi, ali politickim
sredstvima. Kao ideoloski i politicki pokret, on je moguc samo pod izvjesnim uvje­
tima, od kojih su najvazniji ovi koji slijede. Prvo, on tvrdi kako je religija odvojiva
od drustva te, kako je kultura nerazdvojan dio drustva, i od kulture. Za talibane,
jednako kao i za Homeinija, islamje svuda isti, "bas kao matematika i kemija". Pos­
tojece razlike izviru iz lokalnih kultura i treba ih zatrti. Ne iznenaduje onda kako
su talibani zabranili mnoge omiljene oblike, obicaje i stilove u glazbi, likovnim urns
jetnostima, odijevanju, molitvi i drustvenom ophodenju kao neislamske. Kad je
religija duboko ukorijenjena u drustvenu strukturu i ne moze se iz nje izdvojiti -
kao sto je slucaj s plemenskim religijama (hinduizam i do neke mjere zidovstvo),
nedostaje joj pojmovni aparat za vrednovanje, nadilazenje i preobrazbu drustva o
kojem je rijec.
Drugo: pretpostavkazafundamentalizamje sveti tekst. Religija bez teksta, po­
put plemenske religije, nije·nista vise nego tradicija, pa njezinim sljedbenicima ne­
dostaje sredstvo kojim bi je mogli suditi iii dovoditi u pitanje. Mogu, naravno,
naciniti internu kritiku, no ona ne moze biti radikalna ni sveoubuhvatna. Trece:
fundamentalizam zahtijeva jedan sveti tekst iii, ako ih je vise, medu njima mora
17
Caplan (1987, 13. str.) primjeCUje kako je "racionalizam kljuCna osobina fundamentalizma".
130 NOVAPOLITIKAJDENTITETA

postojati jasna hijerarhija. Ako bi sveti tekstovi imali podjednak status, vjernici bi
mogli po volji birati izmedu njih. U tom slucaju, nece imati zajednicki identitet i
nece ih se moci lako definirati, razlikovati od drugih i mobilizirati na temelju za­
jednickog vjerovanja.
Cetvrto: fundamentalizam pretpostavlja da religija dopusta vjerniku izravan
pristup svetim tekstovima. Ako je samo sluzbenim, ovlastenim predstavnicimado­
pusteno citati ih i tumaciti, ili ako nisu dopustene nove interpretacije, onda nitko
ne moze dovoditi u pitanje ustanovljene autoritete i praksu pozivajuci se izravno
na autoritet svetoga teksta. Upravo zato je protestantizam manje otporan na fun­
damentalizam od katolicanstva. Isto tako su mu sklonije one skole islama koje do­
pustaju ictihad (tumacenje Kurana) od onih koje mu "zatvaraju vrata". Napokon,
fundamentalizam se sluzi drzavom kako binanovo ustrojio drustvo; stoga pretpos­
tavlja da religija dopusta takvu uporabu drzave. Ako je religija po sebi antipoli­
ticna ili cak apoliticna, ili ako se posve protivi primjeni nasilja, onda ne moze pos­
luziti u fundamentalisticke svrhe.18
Sto vise takvih preduvjeta religija ispunjava, to je vjerojatnije dace u vremeni­
ma krize izbaciti fundamentalisticke pokrete. Nisu sve religije jednako neotporne
na takve izazove. I kad se pojave, oni se javljaju u razlicitim oblicima, ovisno o na­
ravi te religije, krizi skojom se suocava idrustvu u kojem se to zbiva. Slucaj hindus­
ke religije, ili hinduizma, kako ga se cesto, premda pogresno, naziva, dobra je ilus­
tracija.
Hinduizam slabo ispunjava preduvjete za fundamentalizam. Nema jednoga
opceprihvacenoga svetoga teksta, nego sljedbenici mogu slobodno birati izmedu
nekoliko njih. Nema doktrinarnoga jedinstva, tj. nema vjerovanja koje bi svaki
hindus morao imati kako bi bio hindus. Njemu je gotovo jedina briga ponasanje u
drustvu: hinduizam ostavlja svoje pripadnike slobodnima vjerovati sto god zele,
sve dok se pokoravaju propisanim pravilima za kastu kojoj pripadaju. Poput ju­
daizma, a za razliku od krscanstva i islama, hinduizam je etnicka religija ili religija
zajednice. Upravo stoga nema uspostavljen mehanizam za prijelaze na njega i ne­
dostaje mu nuzna kriticka udaljenost od drustvenoga poretka u kojije ukorijenjen.
Hinduizamje drustveno konzervativan i zato neprijateljski raspolozen prema za­
misli o uporabi drzave za promjenu drustva. Iz tih i drugih razloga, hinduizmu ne­
dostaje potrebni pojmovni i ustanovni aparat za nastanak i opstanak fundamenta­
listickoga pokreta.
No, to nije sprijecilo neke skupine hindusa da oponasaju fundamentalizam.
Ipak, uspjeh im je bio ogranicen. Oni nemaju ni jasan akcijski program, niti jasnu
viziju kako bi hinduska Indija trebala izgledati. Ne mogu se cak ni sloziti tko jest
hindus, a kamoli "pravi" hindus. Je li to osoba koja se slaze s kastinskim sustavom?
No, kaste ne sezu duboku proslost, mijenjale su se svremenom, au sadasnjem ob­
liku ne odgovaraju idealizaciji iz svetih tekstova. Nadalje, gotovo svim hindusima
je veoma neugodno zbog prakse postojanja "nedodirljivih", sto je posljedica kas­
tinskoga sustava. Moglo bi se reci kako je hindus onaj koji dijeli odredena vjerova-
18
Marty i Appleby (1991 - 1993). Analiza Daniela Golda ovdje pokazuje kako onoSta onnaziva hinduskim fundamenta­
lizmom ima malo zajedniCkog s islamskim i protestantskimfenomenom koji senaziva istim imenom. Stoga se postavlja
pitanje treba Ii ih uopce nazivati istim imenom. Donald Swearer usvojem radu u zbomiku Martyja i ApplebY.ia, ne uspi­
jeva nista viSe nego pokazati kako i budizam maze biti militantan - pa ipak govori o budistiCkome fundamentalizmu.
 Patologija religijskog identiteta 131
nja. Ali koja? Ona se razlikuju od kaste do kaste, odjedne do druge sekte i regije;
uostalom, svaki je hindus,slobodan birati izmedu njih.
Dayananda Saraswatije pokusao "semitizirati" hinduizam. No nije uspio Ve­
dama dati status Biblije niti Kurana. Nije uspio ni destilirati osnovna hinduska vje­
rovanja. Poslije je V. D.Savarkar pokusao definirati sto je tohindutva -bit hindus­
tva; no nije dosao nista dalje od toga da je hindus covjek za koga je Indijapitrnbumi
(domovina) ipunjabumi (sveta zem!ja).19 Savarkar je morao priznati da su, prema
njegovoj definiciji, cak i indijski krscani, budisti, dainisti, Siki i Parsi - hindusi!
Bharatiyalanata Party (BJP-Indijska narodna stranka), za koju se cesto kaze da je
hinduska fundamentalisticka stranka, suocila se saslicnim problemom. Nakon ne­
koliko bezuspjesnih pokusaja, stranka je zakljucila kako je hindus onaj cije je svoj­
stvo hinduska bhavanfi (hindusko raspolozenje ili dobra volja prema hindusima) i
hinduska mfinasikatfi (hindusko stanje svijesti iii hinduski svjetonazor). BJP nije
bila kadra dati ikakvo znacenje tim nebuloznim pojmovima, pa je manje-vise
odustala od nastojanja za definiranjem tko je hindus. Dodatno ogranicenje je in­
dijska sekularna tradicija, koju Vrhovni sud ljubomorno cuva, te demokracija, ko­
ja od BJP iziskuje da nastoji pridobiti i muslimanske glasove. Ne iznenaduje onda
sto ta stranka u svojim redovima ima i nesto ne-hindusa te je cak, dok je bila na
vlasti, uspjesno poduprla izbor muslimana za predsjednika Indije.
Najblize sto su hindusi dosli na putu prema formiranju fundamentalistickoga
pokretajeRashtriya sevaksangh (RSS). To je militantna organizacija, koja zagova­
ra primjenu "pravednoga nasilja", pa cak i "epskoga rata" protiv ne-hindusa (prije
svega muslimana), te se zauzima za obnovu tradicionalnih hinduskih vrijednosti.
Kad se poblize ispita, vidi se da pokret ima slab religijski i ideoloski sadrzaj. Nema
suvisle definicije hindusa, nemajasne zamisli koju od proturjecnih hinduskih vri­
jednosti treba istaknuti. Zeli ozivjeti neke indijske kulturne tradicije, no ne zani­
maju je hinduska vjerska uvjerenja. Ne zeli uspostavu teokratske drfave i neod­
redenje glede javne uloge religije. Neki od poznatih glasnogovornika pokreta su
deklarirani ateisti i nemaju visoko misljenje o svojoj iii bilo kojoj drugoj religiji. U
biti, RSS i nije vjerski, nego politicki i kulturni pokret, koji pokrece bijesno nepri­
jateljstvo prema muslimanima, te u manjoj mjeri krscanima. Neki medu njegovim
celnicima binesumnjivo voljeli da pokret postane fundamentalisticki, onako kako
je to drugim religijama, no ometa ih visestrukost i heterogenost hinduizma, a da ne
i govorimo o preprekama sto ih postavlja zivahna indijska demokracija.
Pogledamo Ii druge religije - budizam, dainizam, zidovstvo i vjeru Sika -
mozemo uvidjeti kako svaka od njih moze biti dogmaticna, militantna, pa cak i
krvolocna, ali im je fundamentalizam kako sam ga ja definirao stran, pa to nije ko­
ristan pojam za proucavanje patoloskih pojava u tim religijama. Oni ga mogu opo­
nasati, no obicno ga ne mogu odrfati. Sve religije su u napasti ispunjavanja poli­
tickoga zrakopraznoga prostora, a kada to cine, iskrivljuju se u velikoj mjeri. Fun­
damentalizam je osobita vrsta iskrivljavanja religijskog identiteta. Umjesto da
ocekujemo od svih religija da stvore fundamentalisticke pokrete, radije se upitaj­
mo zasto neke iznjedruju fundameutalizam, a neke ne, iii ako da, zasto ga se raz­
mjerno lako rjesavaju.
19
Misra (2004).
 8.

lzazovi multikulturnoga svijeta

Pristupi kulturnoj raznolikosti unutar istoga drustva i izmedu razlicitih dru­

stava tijesno su povezani. Oni koji pozdravljaju raznolikost unutar svojega drustva
uglavnom ce ga rado vidjeti i u drugima, iii im bar nece smetati. Obrnuto: oni koji
drzekako je kulturna raznolikost izvor drustvene nestabilnosti duboko su zabrinu­
ti zbog multikulturnoga svijeta, te smatraju kako je on sam po sebi izvor sukoba.
Na taj se izazov pretezno nude dvije vrste odgovora. Neki tako misle da bi se sva
drustva s vremenom mogla i trebala ujediniti u jednu kulturu pod utjecajem mo­
dernizacije, globalizacije i sirenja demokratskih ideja. Stoga bi trebalo, drze oni,
nastojati da nista ne stoji na putu ostvarenju takvog jedinstva, nego ga treba poti­
cati i promicati; kad ustreba, i odgovarajucim pritiscima. Drugi pak drze kako je
takva konvergencija nevjerojatna iii nepozeljna. Prema njima, trebali bismo
nauciti upravljati neizbjeznim sukobima najbolje sto mozemo i biti spremni vojno
se suociti s onima koji izmaknu nadzoru. Obje strane imaju snazne zagovornike i
obje se nadahnjuju djelima Samuela Huntingtona. Pocet cu kritickim ispitivanjem
osnovne Huntingtonove teze, te nastaviti izlaganjem teze kako je dijalog medu ci­
vilizacijama, voden otvorena duha is punim razumijevanjemvlastitih ogranicenja,
jedini,razuman nacin za izlazak na kraj s multikulturnim svijetom.

Sukob civilizacija

U 90-im je godinama XX. stoljeca Samuel Huntington zagovarao utjecajno

stajaliste kako nakon kraja Hladnoga rata pocinje nova doba, kojim ce dominirati
sukob kultura.1 Na lokalnoj razini, sukobi izmedu kultura poprimaju oblik et­
nickih iii plemenskih sukoba, a na globalnoj, kojom se Huntington najvise bavi, to
je.sukob civilizacija. On je ustvrdio kako njegova teza, doduse, ne objasnjava sve
sukobe, ali ih objasnjava vecinu te nudi bolji nacin razumijevanja suvremenoga
svijeta od konkurentskih teorija.
· !!.1.&!?noves11_t: a. t ½ Ii.r neu petgl vnjJ:l!.'2 - a. g,;_potragva ki-2!_­
Y,tefo1fffesredisnja ljudska teznja. Tosu pitanja: t_!<p. riR!!-
,,,.._··--- .-,..,,,,,"'""" --•-·"·

V. Huntington (1996, 2001). Govoreci o sukobu civilizacija, on bar priznaje kako ne-zapadne civilizacije, ukljuCiVSi i
islamsku, zasluZl.lju taj naziv. Za mnoge dmge rijeC je o sukobu izmedu civilizacije (zapadne) i barbarstva.
2
Huntington (1996, str. 310. i 312.; v. takoder str. 40., 309. i 318.)
 Izazovi multikulturnoga svijeta 133
damo, gdje nam je dom, za sto se zauzimamo i kako ustrojiti nase osobne zivote i
zajednicki zivot. Znati tko smo ne znaci samo znati tko nismo, nego "cesto" iprotiv
koga smo. Ljudi se poistovjecuju s ljudima s kojima dijele kulturni idenitet te osje­
cajudruge, drugacije,kao ugrozu. "Vjera i obitelj, krvi uvjerenje.",. to sustvarikoje
najvise znace ljudima i za koje su voljni poloziti i svoj zivot. · ·
Huntington drzi da je nastojanje na zadrzavanju i afirmiranju svojega kultur­
nog identiteta oduvijek bio sastavI).i dio ljudske naravi i postojao je u svim drustvi­
ma u povijesti, no u novije vrijeme poprima jos vece znacenje. Ne objasnjava zasto
je to tako, niti po cemu se danasnji ob!ik razlikuje od prijasnjih. Mjestimice to pri­
pisuje globalizaciji, osobito njezinoj tendenciji za destabiliziranjemdrustava i spa­
janjem razlicitih kultura. Na drugim mjestima, pripisuje pojavu padu po!itickih
ideologija sto ih je donio raspad Sovjetskoga Saveza. U svakom slucaju, uvjeren je
kako je "barsunasta zavjesa kulture zamijenila ze!jeznu zavjesu ideologije", pa su
upravo kulture "zarisne tocke sukoba" u nasem vremenu.
Drugo, Huntington razlaze kako se nijedno drustvo ne moze temeljiti samo na
politickom vjerovanju iii politickim institucijama. Potrebna muje zajednicka kul­
turna osnova, koja mu pruza !egitimnost i zivotnu snagu. "Istocnoazijska kultura"
je "uzrok" i gospodarskog uspjeha istocnoazijskih zemalja i njihovog neuspjeha u
izgradnji stabilnih demokratskih institucija. Islamska kultura pak "u velikoj mjeri"
objasnjava neuspjeh muslimanskih drustava da izgrade demokratske sustave vla­
davine. Drustvo koje nema homogenu kulturu ilije se odreklo u korist neke druge,
iii mjesavine dviju, podijeljeno je samo u sebi te nikada nece moci biti stabilno.
Njemu nedostaje identitet, srediste, vodece nacelo, smisao, orijentacija. Multikul­
turno dn'rstvo iii drustvo mnogih kultura jest nespojiv pojam; to je prava nocna
mora. Bas to je razlog, argumentira Huntington, zasto su se raspali Sovjetski Sa­
vez, Jugoslavija, Bosna i Hercegovina i druga multikulturna drustva.
Trece, makar na svijetu postoje riebrojene kulture i kulturne skupine, Huntin­
gton drzi kako ih se moze klasificirati u sest iii "mozda" sedam civilizacija, na osno­
vinjihovih zajednickih vrijednosti i pogleda na svijet. To susljedece civi!izacije: za­
padna, islamska, kineska, japanska, hinduska, latinskoamericka i "mozda" africka.
Civilizacija je "najsiri kultumi identitet", najvisa kultuma skupina ljudi" - sira od
plemena, etnicke skupine i nacije, ali manja od ljudske vrste.3 Poricati njihovo pos­
tojanje znaci poricati temeljne cinjenice ljudskog opstanka. 4 To je razlog zbog ko­
jega suvremene nacionalne drzave sve vise definiraju svoj identitei: i interese u
smislu civilizacije, zbog cega civi!izacije, a ne vise drzave, postaju glavni igraci u
svjetskoj politici. Narodi i zemlje sa slicnim kulturama se okupljaju. Narodi i zem­
lje s razlicitim kulturama se razdvajaju.5
·Prema Huntirtgton'dvoj l:Iefiniciji, civilizacija ima objektivhu i subjektivmi di­
menziju. U objektivnu dimenziju ulaze: jezik, povijest, religija, obicaji, drustvena
struktura i ustanove; medu njima se religija izdvaja kao "najvaznija", kao "sre-

3
Ibid., 43. str.
4
Ibid., 20. str.
5
Ibid., 53. str.
134 NOVA POLITIKA IDENTITETA

disnje, definirajuce svojstvo".6 Huntington ponekad tvrdi kako je religija oduvijek

imala sredisnje mjesto u definiranju civilizacije. Na drugim pak mjestima izrazava
misljenje da to vrijedi samo za suvremeni svijet, u kojemu je mjesto religije "sre­
disnje; onaje vjerojatno sredisnja sila koja motivira i mobilizira ljude".7 Subjektiv­
nadimenzija civilizacije sastoji se od "subjektivne samoidentifikacijeljudi", tj. gdje
drze da pripadaju i gdje se osjecaju kod kuce.8 Prema Huntingtonovu misljeriju,
dvije dimenzije civilizacije nisu u suprotnosti. On ne smatra da bi se ljudi mogli os­
jecati otudeni od "svoje" civilizacije i osjecati bliskost s nekom drugom.
Cetvrto: zapadna civilizacija, do koje je Huritingtonu najvise stalo, temeljno je
oblikovana grcko -rimskim ijudeo - krscanskim naslijedem, te ima zaseban iden­
titet koji se odrazava u zajednickim vrijednostima, a to su: individualizam; prava
pojedinaca; sloboda, jednakost, snosljivost i kriticki duh. Nabrojene vrijednosti
vec dugo su njezin dio i pripadaju samo njoj. Kako to kaze Huntington na svoj ka­
rakteristicni lapidarni nacin: "Zapad je bio Zapad puno prije no sto je postao mo­
deran."9 Njegovi celnici imajti duznost ocuvati velika dostignuca zapadne civiliza­
cije od ugroza iznutra i izvana. Iznutra Zapad ugrozavaju prije svega multikultura­
listi, koji dovode u pitanje i potkapaju zapadni kulturni identitet. Vanjske ugroze
dolaze od ostalih civilizacija, osobito od islama, koji inia dugu povijest neprijatelj­
stva spram krscanstva i ciji vode "nikada nisu imali lijepih rijeci" za njega. Sva za­
padna drustva imaju duznost cuvati vlastitu civilizaciju, no SAD imaju posebnu
odgovornost zbog gospodarske i vojne moci bez premca. Kako tvrdi Huntington,
Zapad jednostavno ne moze prezivjeti kao zasebna civilizacija bez americke od­
lucnosti i vodstva.10
, Sjedinjene Drzave mogu odigrati svoju veliku povijesnu ulogu samo ostanu Ii
vjerne sebi samima. Amerika je u biti anglo - protestantska zemlja, "utemeljena
dobrim dijelom iz vjerskih razloga" i predana cuvanju izvjesnih "apsolutnih stan­
darda".11 Americki nacionalni identitet, koji su oblikovala vjerovanja i obicaji pr­
vih engleskih doseljenika, ostao je stalan tijekom povijesti; onjeosnova americkog
jedinstva i zivotne snage. Preinda je zenilja odonda docekala niilijune useljenika iz
cijeloga svijeta, ona nije useljenicka zemlja, kako se obicno govori, jer se useljenici
asiniiliraju, te nikad ne ugrozavaju niti komproniitiraju izvorni ili temeljni ame­
ricki identitet. No, od 70-ih godina XX. stoljeca mnogi su useljenici poceli postav-
6
Ibid.,42. i 47. str.
7
Ibid., 43. str.
8
Ibid., 40. str. i dalje.
9 . . .. . . . . .
Ibid. 69. Str. Valja Primijetiti ltako je teZilja zarastavljanjemZapada od ne-Zapada i})isanje odvojenih povijesti-Za­
pada novovjeka pojava. Sve do XVIII. stoljeca.1 vecina knjiga o povijesti filozofije, primjerice, ukljuCivale su Perzijan­
ce, lndijce, Kin e i EgipCane -iii su cak s njima poCinjale. Voltaire je Konfucija nazivao prvim filozofom. No, spoce·t­
kom XIX stoljeCa, umjesto toga doSla je jedinstvena pripovijest, koja poCinje s Gtcima i -uopCe ne primjeCuje .rli­
zapadne misaone tradicije. Takva teZ:nja upada u oCi u povijesti filozofije Dietricha Tiedmanna u sedamsvezaka, kOja
je poCela izlaziti 1798. Dva su uzroCnika te promjene, medusobno povezana, naime europsko gospodstvo natl svije,-:
tom i nova definicija filozofije kao argumentativnog istraiivanja, umjesto prijaSllje Weltweisheit (svjetske mudrosti). ·.
GlediSte da se filozofske ideje moraju moci pripisati nekom pojedincu koga se maze identificirati takoder je igrala
ulogu.
10
Huntington (1996, 305- str. i dalje).
11
Huntington (2001, 15_ i 19. str.); Huntington (1996, 305.-306. str.)
 lzazovhnultik:ultumoga svijeta 135
ljati zahtjeve, trazeci priznanje svojega kulturnog identiteta, zahtijevajuci da zem­
lja postane multikulturalna. Amerika se tome mora usprotiviti. "Multikulturna
Amerika je nemoguca,jer ne-zapadna Amerika ne bi bilaAmerika."12 Buduci da je
Amerika sve vise u opasnosti od zaboravljanja svojih korijena i svoje povijesne mi­
sije, Huntington razlaze kako bi se americki preporod trebao sastojati u "obnovi"
utjecaja religije.13
Peto i posljednje: Huntington tvrdi kako, s obzirom na to da svaka civilizacija
ima zaseban identitet, nijedna-pa nizapadna -ne moze polagati pravo na univer­
zalnu valjanost. "Zapadno vjerovanje kako je zapadna kulturna univerzalna pati
od triju problema: to je pogresno; nemoralno je i opasno." Mijesanje u poslove
drugih civilizacija "je vjerojatno najopasniji izvor nestabilnosti, koji moze uzroko­
vati i svjetski rat". Umjesto sto pokusava oblikovati druga drustva po uzoru na se­
be, Zapad bi trebao prihvatiti cinjenicu daje svijet raznolik, smanjiti meduciviliza­
cijske sukobe na najmanju mogucu mjeru, uspostaviti miroljubive odnose s drugi­
ma te razviti najmanji zajednicki nazivnik medunarodnih zakona i pravila. lsto­
dobno, Zapad bi trebao ciniti sve sto je u njegovoj moci kako bi osigurao opstanak
vlastite civilizacije i zastitio svoje interese. Kina ce biti nova velesila, no sada je is­
lam taj koji uzrokuje najvise suko ba.14 Muslimanizapadnu civilizaciju drze materi­
jalistickom, pokvarenom i nemoralnom, no istodobno vrlo zavodljivom; oni je
veoma mrze i strahuju od nje. Uvjereni u vlastitu kulturnu nadmoc i opsjednuti
slaboscu vlastite moci, muslimani su najljuci neprijatelji Zapada. Zapad ih mora
suzbiti pod svaku cijenu, ojacati medunarodne institucije koje "odrazavaju i legiti­
miziraju zapadne interese ivrijednosti", shvatiti ostale civilizacije tako da moze su­
radivati s njima te urediti stvari tako da iz Sjevemoatlantskoga saveza (NATO),
sredisnjeg instrumenta obrane Zapada, budu iskljuceni oni koji sa Zapadom ne­
maju "kulturnog afiniteta".

Kritika

Huntingtonove teze dobro za:hv;:tcaju neke aspekti;; suvremenoga svijeta i sadr­

ze vrijedne uvide; zato su se i pokazale toliko utjecajnima. On ima pravo kad tvrdi
kako gospodarski ipoliticki interesi ne odreduju sami ljudsko ponasanje. Kulturni
ideµtitet i pripadnost su ljudima vazni; osobito u nasem nestabilnom i globalizira­
nom svijetu, oni odreduju sa:morazumijevanje i odgovore prema drugima. Nada-
1Je, kultumi i civilizacijski sukobi ne daju se objasniti samo ekonomskim razlozi­
ma, niti se na njih mogu svesti. Neprijateljstvo vise islamskih skupina prema za­
pad.rioj civilizaciji, na primjer, proistjece prvenstveno iz moralnih i religijskih raz­
loga, a nije uvijek rijec o sukobu gospodarskih interesa. Huntington dalje, takoder
12
Huntingtcm (2001, 19. str.) Zato on smatra kako "Amerikanci imaju o ateistima gore misljenje nego Sto je u veCini ze­
malja1 a to ukljuCuje i socijaliste i ho moseksualce, 85. str. Za njega, grad.anski identitet SAD nerazdvojan je od et­
11

niCkog i religijskog identiteta; StOviSe, unjemuje ukorijenjen. Buduci da americka kozmopolitska elita ne Zeli priznati
te temeljne Cinjenice, ne mo.Ze se povezati s duhom ameriCkoga naroda. V. Huntington (2004a).
Ll . . .
V. takocter: Huntington (2004b); tamo on tvrdi kako sve veCi broj Hispanaca u Sjedinjenim Driavama ugro.Zava nji-
hov _zapadni identitet. ·
14
Temeljni
11
problem. za Zapad nije islamski fundamentalizam. Problemje islam." (Huntington 1996, 217. i 312. str.)
136 NOVA POLITIKA IDENTITETA

ispravno, tvrdi da se pogledi ivrijednostijedne civilizacije ne mogu nekriticki uni­

verzalizirati. Umjesto moraliziranja medunarodnih odnosa, od cega ce samo biti
jos teze rijesiti postojece sukobe, bolje je prihvatiti stvarne razlike i razviti okvir
pravila unutar kojih se moze upravljati sukobima iodrzavatikakav-takavred u svi­
jetu.
Usprkos tim i drugim uvidima, Huntingtonove su postavke posve pogresne.
Kulturniidentitet je ljudima vazan, no bitne su im i druge stvari, kao sto su: pristoj­
na egzistencija, pravda, samo_postovanje ipo tovanje drugih ]j'udi. Tako je bilo tije­
kom cijele povijesti; nasevrijeme nije iznimka. Stoga je pogresno izdvojiti kulturni
identitet kao sredisnju iii cak jedinu ljudsku teznju - bilo opcenito iii samo za nase
vrijeme. Nadalje, kultura ne postoji u zrakopraznu prostoru. Ona je povezana s
gospodarskim, politickim i drugim institucijama; utjecaji su obostrani. Kulturni
redukcionizamjednako je promasen kaoi ekonomski redukcionizam. Huntington
izdvaja kulturu iz cjelovitosti ljudskih interesa i drustvenih ustanova, pa je postva­
ruje i tretirajekao da bi slijedila neku vlastitu, samo sebi svojstvenu logiku. Buduci
daje kultura mjesto gdje se odigravaju veliki drustveni i gospodarski sukobi, nije­
dan ku!turni konflikt nije iskljucivo kulturni, makar su rijetke drustvene suprot­
nosti bez kulturne dimenzije. Necemo razumjeti prirodu i uzroke kulturnih prije­
pora ako se usredotocimo iskljucivo na kulturu.
S obzirom da je kultura jednoga drustva isprepletena s njegovim gospodar­
skim, politickim i drugim institucijama, vjerovanja i obicaji daju prednost nekim
pojedincimai skupinama pred drugima, sto obavljakljucnu ideoloskufunkciju dr­
zanja drustva na okupu time stci ga legitimira u njihovim ocima. Povlasteni uglav­
nop:i podupiru drustvene norme i obicaje, pa su spremni i umrijeti za njih. Potlace­
ni, naprotiv, rogobore protiv nacina kojim se s njima postupa, opiru im se razne,
dobro poznate nacine, ravnodusno gledaju opadanje drustva; na koncu, mozda ce
se caks oruzjem u ruci boriti protivnjega. Na pitanja "tko smo" i "zasto smo" razli­
cite skupine unutar istoga drustva odgovaraju odgovorima koji se preklapaju, no
ipak su raz!iciti. Ortodoksni brahman i "nedodirljivi" \l Indiji razlicito ce definirati ·
hinduski identitet. Nacisti i njemacki zidovi su razlicito odredivali njeniacki identi-1
tet. Isto tako, na americkome Jugu, robovlasnici i crni robovi su svo,i americki iden,i,
titet odredivali jedni drugacije od drugih. Kulturni identitet nikada nije homogenJ
.ustaljen niti bez osporavanja.
Koncept civilizacije, kojije sredisnji za Huntingtona,jednakoje problematican
kao i onajkulture. Nije jasna razlika kulture i civilizacije kod njega. Premda na raz­
licitim mjestima tvrdi razlicite stvari, cini se kako drzi da je to u osnovi jedna te ista
stvar, jedino s tom-razlikom sto je civilizacija sira, jer obuhvaca vise kultura. Tu se
postav!ja pitanje sto kl,/-lturama mora biti zajednicko kako bi cinile jednu civilizaci­
ju. Unatoc znatnoj nejasnoci i viseznacnosti, izgleda da Huntington smatra kako
kulture koje pripadaju istoj religiji cine istu civilizaciju; upravo zato on odreduje i
razvrstava civilizacije tako kao sto cini. No, to je cudno, jer on govori o "mogucoj"
africkoj civi!izaciji, a da nije pokazao koja bi to religija bila zajednicka svim Afri­
kancima; takoder, ne objasnjava pripadaju Ii ondaAfrikanci koji prijedu na islam
ili krscanstvo drugoj civilizaciji. Poteskoce SU jos teze zbog cinjenice sto on nigdje
nije definirao religiju te termin upotrebljava nedosljedno. On, primjerice, kaze ka­
ko je konfucijanizam (cudan termin, koji pretvara labavo povezan skup mudrih iz­
reka u zatvoren sustav) u srzi kineske civilizacije. Konfucijanizam nije religija u
 Izazovi multilrulturnoga svijeta 137
konvencionalnom, teocentricnom smislu. Sam Konfucije ga nijetako shvacao, a n·i
mnogi danasnji Kinezi. ·
No, cak i da je Huntington sustavno opisao religiju, njegova-bi teorija i dalje bi­
la pogresna. Krscanstvo je svakako odigralo kljucnu ulogu u formiranju zapadne
civilizacije, no takoder i grcko -rimska misao. Najkasnije odranih desetljeca XIX.
stoljeca, sekula.rnakulturaje takoder postala vazna struja unjoj. Iz tih i drugih raz­
loga;zapadna se civilizacija ne moze bez ograde nazvati krs6anskom, Nadalje; pro­
ces sekularizacije je u raznim zapadnim drustvima poprimio razne oblike; u neki­
ma je otisao dalje nego u drugima. Razlikuje se i po sadrzaju: u nekim je drustvima
prisvojio neke aspekte krscanske bastine, a odbacio druge, dokje u drugima taj iz­
bor drugacije obavljen. Krs6anstvo igra manju ulogu u europskim drustvima nego
u SAD; unutar Europe, narav i dubina te uloge razlikuju se od zemlje do zemlje.
Ako je religija osriova za odredivanje civilizacije, onda su zapadna drustva odvise
raznolika da bi cinila istu civilizaciju.
Moze se poci i dalje, pa dovesti u pitanje i samu ideju zajednicke religije. Indija
i Nepal su dvije zemlje pod dubokim utjecajem "hinduizma" -sto je jos jedan neo­
bican termin, koji pretvara skup raznorodnih, pa i nespojivih vjerovanja i obicaja u
zatvoren doktrinarni sustav, stone odgovara samorazumijevanju "njegovih" sljed­
benilca. U Indiji je hinduska religija prosla kroz duboke promjene pod utjecajem
budizma, islama, krscanstva, sekulamog modemizma i jedinstvenih povijesnih
prilika u zemlji. Rezultat je da ima malo sto zajednickog s "istom" religijom u Ne­
palu, osim nekoliko opcih vjerovanja i simbola. Opet, Indonezija, Irani Egipat su
sve mus!J.manske zemlje, u smislu da se vecina stanovnika smatraju muslimanim ·
No, te se zemlje kulturno znatno razlikuju jedna od druge, povijesti su im veor,·
razlicite. Islam, koji je samo jedan od formativnih utjecaja u njima, na razlicite'
nacine nosio s predislamskom bastinom u svakoj od njih. Ne iznenaduje sto isL
odreduju razlicito i dodjeljuju mu razlicite vrste i stupnjeve vaznosti u drustven
. i h'lllturnom zivot11c Ukoliko je rijec o tome da su im kulture oblikovane islam(
utoliko pokazuju slicnosti, no kako je islam u svakoj od pjih razlicito oblikovan :
hovim kulturama i povijescu, pokazuju i znatne razlike. Tvrditi kako sve te zen
pripadaju islamskoj civilizaciji zavodi na krivi put.
Huntington naglasava slicnosti medu razlicitim kulturama te ih okuplja po:.l
jednu civilizaciju. No, nema razloga zaustaviti se na tom mjestu. Poputkultura, ci­
vilizacije medu sobom takoder imaju slicnosti i razlika. Predstavljaju razlicite vizi­
je ljudskoga zivota i organiziraju zivot razlicito. No, sve se bave zajednickim prob­
Jemima ljudskog opstanka, podlozne su zajednickim prirodnim i drustvenim ogra­
nicenjima te odrazavaju sp9sol:>nosti i osje6aje zajednicke svirnljudima. Tijekom
stolje6a sukomunicirale jedna s drugom i posudivale vjerovanjai obicaje jedna od
druge. Kako civilizacije nisu samodostatne i nepojednostavljive cjeline, one imaju
puno toga zajednickoga te ih je najbolje sagledavati kao partriere u globalnoj kon­
verzaciji.
S obzirom da je Hunti½gtonov pogled na civilizaciju zbrkan,injegova klasifika­
cija ostaje proizvoljna. Od XVIII. stoljeca je zapadna civilizacija tako snazno utje­
cala na ostale da odonda vise nije ogranicena na Zapad, nego jeznacajno prisutna
u zivotu ne-zapadnjaka. Indija posjeduje mnoge elemente koje Huntington pove­
zuje sa zapadnorn civilizacijom, kao sto su: politicka de:m:okracija, tradicija kri- .
138 NOVA POLITIKA IDENTITETA
I, i,
tickog propitivanja, pojedinacni izbor i duga izlozenost modernosti'- a opet Hun-
tington drzi da ne maze pripadati zapadnoj civilizaciji. On govori o latinsk'oame­
rickoj civi!izaciji, a ne pokazuje po cemu je ona to jedinstvena, :z:anemarujucij:ijezi­
nuzapadnu bastinu- ukljucivsi krscanstvo. Na jednoj razini, Rusijajie vec dufo dio
zapadne civilizacije, s kojom dijeli i religiju-no Huntington se ne slaze. Nema jed­
ne jedine civilizacije koja bi ujedinjavala cijelu Afriku, sa svom njezinom religij­
skom, kultumom, rasnom i etnickom raznolikoscu - a opet Huntington yilrzi "mo­
gucim" da je to jedna jedina civilizacija. Unijesto da je iden:tificirao kontititutivne
elemente razlicitih civilizacija i pokazao po cemu se zaista razlikuju, on je posao
laksim - no krivim - putem i podijelio svijet u nekoliko zemljopisnih podrucja,
pretvorivsi ih u isto toliko civilizacija.
Huntington vidi civilizacijukao iznutrajedinstvenu, skladnu cjelinu, koja se la­
ko razlikuje od ostalih- a tonije tocno ni za jednu od njih. Japanska civilizacija ima
sintoisticku, konfucijansku i budisticku sastavnicu; svaka od njih vlada drugimki­
votnim podrucjem i ne stvara sk!adnu cjelinu. Hinduska civilizacija ukljucuje rfo­
nisticku, monoteisticku, panteisticku, politeisticku, agnosticku i ateisticku str;uju
misljenja, koje su cesto u medusobnu prijeporu. Latinskoamericka su drustva
proizvodi domorodackogindijanskog, europskog, sjevernoamerickog i drugihut­
jecaja; svaki od njih je razlicito apsorbiran te ne cini homogenu civilizaciju. Tradi­
cionalna kineska civilizacija je proizvod budisticke, konfucijanske, taoisticke i dru­
gih struja misljenja, koje medusobno cesto vode zestoke intelektualne bitke, stone
stvara koherentan identitet. Stovise, u Kini nije rijetkost istodobno biti budist,
konfucijanac i taoist. Tako covjek moze ujutro uzivati u prirodi na taoisticki nacin,
tijekom dana marljivo raditi kao konfucijanac, anavecer promisljati o zivotnim pi­
tanjima kao budist.
Zapadna civilizacija, koja je Huntingtonova glavna briga, i za koju drzi da je
njegova osnovna teza na nju najbolje primjenjiva, isto je toliko eklekticna i hetero­
gena. On preuzima konvencionalni pogled na nju kao plod judeo -krscanske i gr­
cko -rimske tradicije, zanemarujuci duboke povijesne utjecaje arapske, islamske,
kineske, indijske i drugih strujamisljenja.Sto je jos bitnije, onnaivno pretpostavlja
kako dvije glavne tradicije lijepo pristaju zajedno te cine usk!adenu cjelinu. A zap­
rave nije rijec o dvije, nego o cetiri misaone tradicije, koje se podosta razlikuju po
svjetonazorima i vrijednostima. Grcki raciona!izam, pogledi na ljudski zivot, poli­
ticke vrednote i estetika imaju tek ogranicene paralele u rimskoj kulturi, koja je i
sama tijekom povijesti prozivjela velike promjene. Obje pakvuku u drugom smje­
ru nego judaizam, koji donosi nave ideje: sredisnju vaznost vjere, monoteizam,
Bozji osobni odnos s covjekom, drugaciji odnos covjeka i prirode,te ideala dobra
zivota. Krscanstvo je \zraslo iz zidovstva te mu je isprva ost o blisko. No, od III.
stoljeca poslije Krista naovamo pocelo je razvijati vrlo razlicite ideje o ljudskoj i
Bozanskoj naravi, eshatologiji, spasenju i dobrom zivotu, djelomice iz opsesivne
potrebe za prekidom sa zidovskim korijenima, a djelomice zbog svoje otvorenosti
prema grckoj filozofiji i rimskim politickim ustanovama. Govoriti o judeo - kr­
scanskoj tradiciji znaci implicirati kako izmedu njih postoji kontinuitet, kako u os­
novi govoreisto, sto znaci ispustiti izvida vrlovazne razlike. S!icno je i kod spajanja
grckog i rimskog svjetonazora i vrijednosti. Kao sto je primijetilo nekoliko pomnih
proucavatelja zapadne civilizacije, ona nikada nije uspjela posve integrirati svoje
 Izazovi multikulturnoga svijeta 139
raznorodno naslijede te stoga stalna napetost izmedu suprotnih teznji daje vazne
naznake odgovora na pitanja o njezinim jakim i slabim stranama.
Kasniji razvoj takoder odrazavaraznolikei katkada nespojive utjecaje. Slijede­
ci dvojbene·konvencionalnepoglede, Huntington izdvaja renesansu, reformaciju i
prosvjetiteljstvo kao tri glavne razvojne faze, pretpostavljajuci.kako one cine dije­
love skladna, gotovo svrhovita slijeda, u kojem svaka faza ucvrscuje ucinke pret­
hodne igradi dalje. No, to jednostavno nije istina. Renesansaje uvelike bila pokret
izvan krscanstva; zato se i okretala europskim pretkrscanskim korijenima u potra­
zi za nadahnucem. Reformacija bijase pokret unutar krscanstva, koji se okrenuo
korijenima krscanstva, kako bi zestoko napao ono za sto je drzao da je neispravna
teologija i iskvarena vjerska praksa Katolicke crkve. Prosvjetiteljstvo je prvenstve­
no bilo reakcija protiv krscanstva i nastojalo je formulirati svjetovni pogled na svi­
jet. Ne iznenaduje stoga sto su ta tri intelektualna pokreta imala uvelike razlicite
teznje, koje su ih cesto dovodile u sukob. Klasicni renesansi humanizam nije raz­
dvajao covjecanstvo od svijeta, nitije imao ohol pogled na ljudski rod, kao sto gaje
imao antropocentricni humanizam prosvjetiteljstva, nego je imao puno sluha za
ljudskeslabosti. Za razliku odjednog i drugog, humanizam reformacije bio je teo­
loski utemeljen, buduci nestabilna mjesavina racionalistickog ivjerskog; u skladu s
time, dualisticki je gledao na ljudsku narav. Ta su tri pokreta, naravno, iinjedrila
posve razlicite poglede na ljudsko dostojanstvo, drustvo, ideale ljudske izvrsnosti,
mjesto religije u politickome zivotu te prirodu i svrhu drzave. Razlike se ocituju u
izrazito razlicitim nacinima na koje se odreduju suvremene politicke ideologije,
ukljucivsi i liberalizam - u proslosti i sadasnjosti.
Zapadnacivilizacija, prema tome, ne posjeduje jedanjedinstveni identitet. Na-
•

cinjena je od vise raznolikih i suprotnih struja misljenja, medu kojima su i grubi ra­
cionalizam i duboka (ponekad i naivna) poboznost; ostra svijest o Ijudskim ograni­
cenjima i mesijansko vjerovanje u mogucnost stvaranja raja na Zemlji; moralni
univerzalizam isto koliko i moralni relativizam; egalitarne i hijerarhijske teznje;
autoritarne i liberalne tendencije. Na Zapadu postoji vjera u ljudsku jednakost i
bratstvo, ali i hegemonisticki i paternalistickiodnos spram ostatka svijeta; preda­
nost svetosti ljudskoga zivota, kao i njegovo grubo instrumentaliziranje i posve­
masnja nebriga za njega; individualizam, bas kao i kolektivizam. Katkada jedna
.teznja pobjeduje drugu. No, cesto suprotne tendencije jedna drugu ogranicavaju i
reguliraju, sto omogucuje da se klatno civilizacije ne otklati predaleko na jednu i1i
na drugu stranu.
Buduci da Huntington religiju stavljau srediste civilizacije, on je hvali zbog nje­
zinih vrlina, a kudi zbog mana. Okrivljuje islam za sadasnje nevolje muslimans_kih
drustava, pdpisujuci ih njegovoj biti, koja se ne mijenja s vremen.om, ignorirajuci
razlicite gospodarske, politicke, drustvene i medunarodne cimbenike koji su
prouzrocili te poteskoce i potaknule odredeni nacin citanjaislama: Jednako je u
krivu pri razumijevanju glavnih izvora zapadne civilizacije, tvrdeci/nedosljedno
kako je ona plod grcko - rimskih ijudeo - krscanskih utjecaja, no isto tako da su
njezine osnovne vrijednosti izvedene iz krscanstva. Kako smo vecvidjeli, to je pre-
. tyzno tocno za prvu tvrd11ju, no to _ne pruza zapadnoj civilizaciji jedinstvo. Sto se.
pak tice drugoga, to je u najboljem slucaju napola tocno. Krscanstvo je duboko ut­
jecalo na Zap ad, no u mnogim slucajevima nakon reinterpretacije, reforme i uno-
senja novih vrijednosti u njega. ··
140 NOVA POLITIKA IDENTITETA
'
ldeje drustvene ravnopravnosti, snosljivosti, kriticke raciona!: U.osti i demokra-
cije su, prema samorazumijevanju, sredisnje za suvremeni Zapad, no nijedna od
njih ne moze se izravno izvesti iz krscanstva. Krscanstvo drzi svakoga covjeka sve­
tim i nepovredivim te prema tome ima egalitarni potencijal. No, ta duhovna rav­
nopravnost ne mora nuzno znaciti i drustvenu i politicku ravnopravnost te se sto­
ljecima nije transponirala u nju..Zidove se iskljucivalo, progonilo i ponizavalo. Ra­
ni oci su opravdavali ropstvo. Katolicka crkvaje opravdavala kmetstvo i izrijekom
je osudila.ropstvo tek u XVIII. stoljecu. Snosljivost nema sredisnje mjesto u kr­
scanstvu, kao sto pokazuje povijest ranoga krscanstva, krizarskih ratova,
spanjolske inkvizicije i vjerskih ratova u XVI. i XVII. stoljecu. Cak i teoloski,
k.rscanstvo je imalo dosta poteskoca pronaci skladno objasnjenje i sigurno mjesto
za toleranciju u svojoj moralnoj i teoloskoj doktrini. Krscanski su mislioci naucili
cijeniti njezinu vrijednost, no to je ograniceno uglavnom na nezadovoljnikeunutar
krscanstva, a ne na ateiste iii cak na pripadnike drugih religija. Tim se pitanjem
krscanstvo nije na pravi nacin pozabavilo sve do Drugoga vatikanskoga koncila, a
na neki nacin nije do kraja rijeseno ni do danas.
Premda se slobodasavjesti moze pomiriti s krscanstvom, Katolicka crkvajuje
stoljecima odbacivala, proglasavajuci se cuvaricom savjesti pojedinacai tvrdeci
kako pogresna i zavedena svijest nema nikakvih prava. Demokracija po podrijetlu
nije krscanska, jer se ideja narodne suverenosti ne uldapa lako s objavljenom isti­
nominepogresivoscuBiblije. Zato sujojseikatolici iprotestanti dugo odupirali iz
vjerskih razloga. Slaboda misljenja takoder nema krscansko podrijetlo. Ona je
nespojiva s krscanskom pretenzijom na konacnu istinu, sto je ocito u postupanju
prema hereticima: Galileu, Giordanu Brunu i mnogima drugima. Aktivno, sudje­
luJtlce gradanstvo takoder nema krscanskih korijena. Sveti Augustin, sveti Am­
brozije, sveti Toma Akvinski i drugi i;;hlmuti teolozi cesto su ga smatrali moral­
nom smetnjom. Buduci dajevecina tih ideja uglavnom moderna, mogli bismo ok­
renuti Huntingtona naglavacke i ustvrditi kako je Zapad postao Zapad tek nalwn
sto je p stp-o moderan.
Kako sam ustvrdio, sve su ci.vilizacije plod raznolikih utjecaja i sadrze razlicite i
pcinekad proturjecne struje misljenja. Stoga nas ne treba previse iznenaditi sto .
mnoge struje misljenja u jednoj civilizaciji imaju svoje parnjake u drugima. Indij­
ska, islamska i kineska civilizacija sve imaju racionalisticku, liberalnu, radikalnu,
religioznu i antimodernu struju misljenja-bas kaoizapadna civilizacija; kao i kod
nje, one su stanju neprestane napetosti. Sadasnje fundamentalisticko nagnuce u
islamu, primjerice, nije u sukobu samo sa zapadnim liberalizmom, nego takoder is
vlastitom liberalnom tradicijom, a nalazi odjeka u krscanskome fundamentalizmu
na Zapadu. To znaci da se ne sukobljavaju civilizacije, nego samo njihove suprot- ·
stavljene struje iii tumacenja. Zbog toga je p6sve pogresno govoriti o iznutra'neii­
bjeznom sukobu Islama i Zapada. Te dvije civilizacije imaju zajednicke korijene i
povezuje ih puno vise nego sto njihovi ideolozi zele priznati.
Huntingtonova ideja o sukobu civilizacija je metodoloski pogresna, jer .civiliza­
cije svodi na samo jednu od mnogih struja misljenja u njima. Ujedno je i ideoloski
pristrana, jeru drugim civilizacijama bii-a najgoru struju, au svojoj najbolju. Za
njega je islam samo fundamentalizam, a zapadna civilizacija samo Iiberalizam - a
to dvoje se korjenito razlikuju. To je tocno za militante, ali ne i za mnoge druge,
koji se vec dugo dive te i dalje kopiraju mnogo toga dobroga sa Zapada. On tako-
 Izazovi multikulturnoga svijeta 141
der zanemaruje cinjenicu da krscanski fundamentalisti, a i mnogi drugi zapadnjaci
-ukljucivsi i njega samoga-nemaju lijepe rijeci za islamskucivilizaciju. Takve mes
todoloske i ideoloske predrasude prijece ga da uoci vrline drugih civilizacija i og­
ranicenja svoje vlastite. Upadljivo je i govori koliko je civilizacijski narcisoidan to
sto rijetlco baca pogled na tako ocitu tamnu stranu zapadne civilizacije i povijesti;
ne pita se kako bi Zapad mogao imati koristi od kreativne i kriticke razmjene
misljenja s drugima.
Cinjenica sto civilizacije mogu predstavljati razlicite, pa cak inespojive, pogle- .
de na svijet i vrijednosti ne mora sama po sebi voditi u sukob. Civilizacije mogu ziv­
jetijedna pokraj druge u duhu ravnodusnosti ili uzajamnoga postovanja; tako, op­
cenito govoreci, i postupaju sve Huntingtonove civilizacije vec stoljecima- izuzev­
si zapadnu i islainsku. Civilizacij e se sukobljuju kad je jedna od njih netolerantna,
mesijanska, misionarska, bez volje pustiti druge zivjeti u onome sto drzi nezna­
njem i tamom, ili iz gospodarskih i politickih razloga koji se artikuliraju i opravda­
vaju civilizacijskim razlozima, ili jednim i drugim. Sto se tice sadasnjega sukoba
medu muslimanskim i zapadnim drustvima, njegovi uzroci su slozeni. Neke skupi­
ne islamskih militanata ratuju protiv Zapada ili zato sto bi zeljeli obnoviti neka­
dasnje doba islamske nadmoci, ili zato sto se protive modernosti, cijim izvorom i
zagovornikom drze Zapad. Taj je sukob prvenstveno (ialco ne iskljucivo) civiliza­
cijski te stoga, govoreci opcenito, podupire Huntingtonove teze. No, motivacijaje
drugacija za milijune obicnih muslimana, pa cak i za neke militante. Kao sto cemo
poslije vidjeti, njih ljuti nacin na lcoji se zapadne sile, osobito SAD, vec desetljeci­
n1a mijesaju u njihove unutarnje poslove, podupiruci, pa calc i postavljajuci pokva­
rene rezlme,izigravajuci ih jedne protiv drugih; kako poticu ratove medu njima i
vode vlastite ratove, lase napredne pokrete, ponizavaju ih te opcenito ih prisilja­
vaju na sluzenje zapadnim ekonomskim i geopolitickim interesima. Sukob sa Za­
padom u osnovi je politicko - gospodarske naravi. Makar ga islamski glasnogovor­
nici katkad artikuliraju civilizacijski, neJreba nas zavarati takva retorilca.
Poput kultura i civilizacija, drustva su takoder pluralna. Osobito su takva suv­
remena liberalna drustva, koja naglasavaju pojedincev izbor te su otvorena vanj­
sldm utjecajima. Americka kultura, na koju se Huntington usredotocio i za koju
pogresno tvrdi kao je homogena, dobar je primjer za to. Ustav SAD, osnova ame­
rickoga povijesnoga kontinuiteta, pruza sirok okvir u kojem cvate kulturna.razno­
Jikost. Raznolikostje pak, sa svoje strane, utjecala na tumacenje Ustava, tako daje
Ustav formalno ostao isti, njegovo znacenje i implikacije s godinama su se uvelike
promijenili. Huntington tvrdi kako je americki temeljni ilijezgreni identitet anglo
- protestantski. Na taj su nacin aniericki domoroci Indijanci nevidljivi, a brutalni
postupci prema njima ostaju na tamnoj, donjoj strani povijesti te zemlje. Takvom
se definicijom zanemaruju i druge skupine ranih doseljenika te milijuni kasnijih
useljenika. Africki su robovi sa sobom nosili svoje kulture, rekonstruiraliih u svjet­
lu americkog iskustva te su siroj americkoj kulturi dali osebujnu orijentaciju, kojoj
je danasnji multikulturalizam tekjedan izrazaj. Irci, poslije njih Zidovi i ostali ta­
koder su ostavili traga. Americldje kapitalizam takoder stvorio snazne kultume si­
Je te je dodao nove elemente americkome nacionalnom identitetu, kojije u stalnoj
mijeni.
'!
Zahvaljujuci sve ja1l:oj pluralizaciji americkoga drustva, ono danas ukljucuje ta-
ko razlicite skupine kao sto su beskompromisni sekularisti i naivni kreacionisti; tu
142 NOVAPOLITIKA IDENTITETA

su umjereni krscani u savrsenu skladu sa svojim drustvomiprotestantski evangeli­

zatori koji rigaju vatru, te su u stalnom ratu s njime; ekoloski osjetljive "zelene"
pokrete i korporativne kapitaliste koji su odlucili iskoristiti prirodu; libertarijance
i drustvene konzervativce; moderniste, americke domoroce i Amise. Svaka od tih
skupina predstavlja razlicit pogled na svijet i vrijednosti; ko11senzus medu njima o
tome sto je njihovo drustvo i sto bi trebalo biti vrlo je ogranicen. Utemeljiteljiina
americke republike neki bi dijelovi suvremene americke kulture bili nerazumljivi,
s nekima se uopce ne bi slozili, a za neke bi cak drzali da su.izdaja njihovih ideala i
nada koje su gajili o svojoj zemlji. Anglo -protestantska tradicija, koje se Huntin­
gton zeli drzati pod svaku cijenu, i dalje je tu, ali samo kao jedna, premda snazna,
struja misljenja medu vise njih.15
Uzevsi u obzir kultumu raznolikost danasnjeAmerike, bilo kakav pokusaj nje­
zine homogenizacije na osnovi nostalgicnoga povratka proslosti bio bi jednako
promasen kao i teznja islamskih militanata za povratkom u <lane zivota proroka
Muhameda. Uzto, takva teznjapotkopavaHuntingtonovu teznju daAmerika bu­
de cuvarica zapadne civilizacije. U njoj ima zemlja koje nisu ni anglosaksonskeniti
protestantske, pa Amerika ne bi mogla govoriti u njihovo ime ako bi se odredivala
samo kao anglo -protestantsko drustvo. Dapace, budud da je zapadna civilizacija
podijeljena unutar sebe, proglasi Ji se bilo koja zapadna zemlja cuvaricom ili glas­
nogovornicom zapadne civilizacije, to je oholo i rtelegitimno. Cinjenica da Ameri1
ka posjeduje golemu gospodarsku i vojnu moc nije nebitna, no bas to mozda govo'
ri protiv njezine takve uloge. Takva moc suprotna je nekima od najvecih krscan­
skih vrijednosti, kao sto su neodobravanje bogatstva i utrke za bogatstvom, osuda
pohlepe i potrosastva, nenasilje i sveljudsko bratstvo; stoga americka moc ogra­
nii!ava americko pravo da govori u ime Zapada. Najvise sto moze jest govoriti u
ime zapadne civilizacije kao cjeline, no samo onih u njoj koji prihvacaju, visoko ci­
jene i zive po njima iste vrijednosti kao i Amerikanci.
Huntingtonovo zauzimanje za kultumo jedinstveno drustvo takoder se ne sla­
ze s multikulturnim pogledom na svijet. Kako on ispravno tvrdi_. kulturna raznoli­
kost je vazna sastavnica suvremenoga svijeta. Amerika, kao uostalom i bilo _koje
drugo zapadno ili ne-zapadno drustvo, mozese nositi s tom raznolikoscu samo ako
jenaucilazivjeti sa svojom unutamjom raznolikoscu. U tom se slucajunece osjeca­
ti ugrozenom raznorodnoscu pogleda ivrijednosti diljem svijeta, nego ce moci raz­
viti vjestine i osjetljivost potrebne za upravljanje svojim odnosima sa svijetom.
Drustvo ospsjednuto ku!tumom homogenoscu osjetit ce se dezorijentirano suoce­
nos raznolikoscu, pace seili pokusati izolirati od svijetaili, bude Ii ima!o moci, uk­
loniti raznolikost pokusavajuci preoblikovati svijet po sebi. Amerikaje iskusavala
oba pristupa, zato sto se, izmedu ostaloga, mnogi njezini gradani, osobito konzer­
vativci, nisu pomirili s multikulturnim drustvom, niti su shvatili stb ono zapravo
znaci. Kako cu pokazati u sljedecem poglav!ju, americko multikulturno drustvo ne
samo sto ne slabi Ameriku, nego je izvor njezine snage i vitalnosti.

15
Tradicija Sjedinjenih Ddavaje "amalgam mnogih tradicija"!_odkojih se nijednu ne mo:Ze nazvati "ameriCkom tradici­
jom". Onaje proizvod tradicija a.IJleriCkih domoro aca { nd1aJ aca) , Anglosaksonaca, crnihrobova, nizozemskih na­
seljenika, francusk.ih hugenota, Skota, Irac katolika, Z1dova 1td. V. Lerner (1957, 22: str.)
 ,-
1

,.,.,..

lzazovi multikultumoga svijeta J.43

Zauzimanje za dijalog

Kako razlicite kulturne zajednice dolaze u dodirjedna s drugom u nasem glo­

baliziranom svijetu, tako se mnoze mogucnosti i za suradnju i za sukob. Zelimo l·i
razviti suradnju i suzbiti sukobe, trebamo stvoriti uvjete za strpljiv i suosjecajan di­
jalog. Dijalog, koji definiram siroko, tako da ukljucuje ne samo razgovor i uvjera
vanje, negoipregovore i postizanje kompromisa, ima dvije svrhe: poticati bolje ra­
zumijevanje pomazuci svakom sudioniku u razgovoru da vidi svijet s gledista ono­
. ga drugoga, te suosjecajno razmotriti dublje politicke, gospodarske i druge uzroke
sukoba. Uzet cu za primjer sukob koji je u srzi Huntingtonove misli, koji se izrazio
teroristickim napadima na New York i Washington u rujnu 2001. Ti su napadi po­
kazali dubinu neprijateljstva sto ga prema SAD osjecaAJ-Qaida is njome poveza­
ne muslimanske organizacije, ali i velike skupine muslimana diljem svijeta. Na to
se moze odgovoriti na dva nacina.
Prvo: mozemo tvrditi kako su pocinitelji tih napada okrutna, nehumana cudo-
. vista, koje pokrece slijepa mrznja prema Zapadu, a osobito prema SAD. Buduci
da nije rijeco drzavi, onda, strogo govoreci, ne mozemo govoriti da bi oni bili u ratu
I
sa SAD, iako su svakako s Arnerikom u ratnom stanju. SAD i cijeli Zapad imaju
duznostbranitise i uciniti sve sto mogu kako bi zaustavili djelovanje takvih aktera.
S njima nema pregovora, jer oni nisu razumna bica, nego nihilisti, koje pokrece
iracionalna mrznja. Jedini jezik koji razumiju jest sila. Dajuci opravdanje svojim
nedjelin\a, oni tvrde kako imaju opravdane zamjerke na racun Zapada; mirno su
prcisvjedovali, ali to nije pomoglo. Takve su tvrdnje neutemeljene. Na taj bi nacin
svaki nepravedan cin bio opravdanje za teroristicke cine, sto je recept za kaos. Na­
dalje, dugi popis nepravdi sto ga iznose teroristi vecimje dijelom sumnjiv,jer su te
· tz;v. nep;ravde :z;apravo rezultat lose,uprave u njµiovim zqnljama, za sto se ne moze
okrivljivati Zapad: A cak ikad bi Zapad bioodgovaran za neke od tih nevolja, bavi­
ti se njima sada- cak i u obliku rasprave - znaci).o bi na neki nacin davati opravda­
nje terorizmu.
Drugo: moglo bi se tvrditi kako -premda teroristicke cine protiv Zapada treba
kaznitiili sprijeciti-ne treba zanemariti njihov kontekst i uzroke. Oni se ne zbiva­
ju u povijesnom ili moralnom zrakopraznom prostoru; zapravo, poceli su se izvo­
diti tek od 70-ih godina XX. stoljeca. Njihovi pocinitelji su ljudi poput nas - u nji­
ma ima i dobra i zla; ne uzivaju u odbacivanju vlastitih zivota - pretvaranju svojih
supruga u udovice i djece u sirocad. Riskiraju zivote izvodeci teroristicke cine zato
· st6 'se oSjecaju ponizeno, izma'rtipulirano, zgazeno, nepravedn6 tretiranO; iscrpli
su sva miroljubiva sredstva, izgubili strpljenje i ne vide nikakva drugog nacina za
rjesavanje svojih nevolja. Umjesto bavljenja samo odmazdom, Zapad bi trebao
stupiti u dijalog s njima, shvatiti njihove zalopojke, ispitati imaju Ii temelja, upitati
se snosi li kakvu odgovomost za njih, popraviti postupke i ponasanje tamo gdje
uvida da snosi odgovornost, a tamo gdje Zapad nije kriv, treba uvjeriti napadace
kako svoj gnjev istresajuna krivom mjestu. Oni mozda i ne zele stupati u dijalog sa
Zapadom, no to nije razlog da se ne pokusa. Makar ne zeljeli 'susret licem u lice,
njih iznimno zanima sto Zapad misli o njima, djelomice zato sto su zabrinuti kakav
ce utjecaj njihova djela imati na misljenje njihovih prista a, a djelomice zato sto
144 NOVA POLITIKA IDENTIIBTA

zarko zele da svi vide razliku izmedu njih•i obicnih kriminalaca, Upravo zato izdaju
priopcenja u kojima nabrajaju zahtjeve i opravdavaju svoje postupke. Novacese iz
potlacenih skupina i ne bi mogli funkcionirati bez aktivne iii pasivne potpore i po­
moci vecine u tim skupinama. Zapad si mora postaviti kao cilj pridobivanje tih
skupina tako sto ce uciniti nesto kako bi uklonio razloge njihovoj zabrinutosti i
uvukao ih u dija]og.
Neko se vrijeme cinilo kako ce americki odgovor biti drugoga tipa. Osudujuci
napade i obecavajuci kako ce njihove pocinitelje privesti pravdi, glasnogovomici
SAD su, bar tako izgleda, shvacali potrebu da nesto uciniti s dubljim uzrocima na­
pada. No, tada su SAD pocele sve vise kliziti prema prvom odgovoru, kojem su sa­
da cvrsto predane. Ta je promjena imala nekoliko uzroka: razmjerna lakoca s ko­
jom je uklonjena talibanska vlast u Afganistanu; nepomirljivost izraelske vlade;
uzimanje u obzirdomacih izbora, kojisu se blizili; napast sredivanja starih racuna s
Iranom, Irakom, Sjevemom Korejom i drugim drzavama; uzbudenje zbog mo­
gucnosti iskazivanja vojne moci; poviseno raspolozenje izazvano nevjerojatnim
porastom americkog domoljublja i osjecaja nacionalne solidarnosti.
No, kakvo god bilo objasnjenje, Jovna teroriste, njihova eliminacija i sprjecava­
nje preostalih postali su jedini americki cilj. Sa zarobljenicima uhvacenim u Afga­
nistanu ne samo sto se Jose postupa, nego ih se sustavno ponizava. Vise od tisucu
stranih drzavljana su uhiceni gotovo bez obrazlozenja. Normalni sudski postupci
su uklonjeni, a umjesto njih su uvedeni vojni sudovi s ovlastima za kaznjavanje
osumnjicenika na temelju dokaza koji im cak nisu ni priopceni -pa ih onda ne mo­
gu ni pokusati osporiti. Svaka zemlja na koju se sumnja da podupire potencijalne
te.roriste postala je legitimna gospodarska ivojna meta te joj se prijeti teskim pos­
ljedicama. Svijet je podijeljen na prijatelje i neprijatelje. Neprijatelji - "osovina
zl'a" - podvrgnuti su intenzivnom pritisku i svakovrsnim sankcijama i maltretira­
nju..Od prijatelja se pak trazi bezuvjetni pristanak na svaki americki postUpak,
gdje se cak i prigusena kritika tretira kao znak nelojalnosti. SAD jejedini sudac
tko.jest ilibi m◊gao biti terorist te jedini izvrsiteij svojih·presuda. Pri tome pievla­
dava uvjerenjekako jedina svrl:ia treba biti stvaranje "psihologije straha" i "zadobi­
vanje postovanja prema svojoj moci".
Takav je odgovor posve pogresan. Odbacuje !ju.de - kao sto smo i sami kao
neljudska cudovista, ne pokusavajuci razumjeti njih i njihove postupke. Dehuma­
nizirajuci ih, otupjeli smo moralnu osjetljivost, pa se pocinje smatrati Jegitimnim
ubiti svakoga za koga bi se i izdaleka moglo posumnjati da ima simpatija za radi­
kalne ciljeve. Stovise, vlade na Bliskom istoku i u drugim dijelovima svijeta ponos­
no objavljujukolikosu"terorista" ubile svakoga dana, ocekujuci-a tosepretezno i
dogada - dace ih americka vlada nagraditi iznatandio·zapadnihjavnih glasii/J:im·
pljeskati. "Rat protiv terora" koji se vodi na takav nacin sve vise poprima teroris­
ticke oblike i cini nasilje riad svima. Protuteroristicki terorizam ima razlicite i u ne­
kom pogledu bolje ciljeve od svojeg protivnika, ali etos, metode i jezik ne razlikuju
se od neprijateljskih.
Ne iznenaduje sto retorika i ponasanje vlade SAD pokazuje znatnu slicnost s
onima sto ih rabe teroristi. Terciristi SAD nazivaju "zlom civilizacijom" - SAD uz­
vracaju istommjerom. Teroristi kazu kako se bore za "vjecne moralne istine"; SAD
tvrde kako se bore za vrijednosti koje su "ispravne i nepromjenjive, za sve ljude, na
 Izazovi multikultumoga svijeta 145
bilo kojem mjestu". Teroristi kazu kako je svaka drzava koja suraduje sa SAD nji­
hova legitimna meta; SAD kazu isto o njima. Teroristi odbljaju. naciniti razliku iz­
medu civila iboraca; SAD tvrde kako cine talcvu razliku, no n1?zabrinjavaju se pre­
vise kad u praksi nije tako. Teroristi nastoje posijati strah u svijetu pokazavsi kako
cak ni sredista americke financijske i vojne moci·nisu izvan njihova dosega; tako
postupaju i SAD. I jedni i drugi tvrde kako imaju Bozji blagoslov za ono sto cine;
jedni i drugi govore o sukobu .civilizacija, o dugom i teskom ratu, koji ce se voditi
do kraja; jedne i druge pokrecu bijes i mrznja; jedni i drugi tvrdekako imaju apso­
lutnu moralnu nadmoc. Nate i druge nacine, SAD na koncu postaju zrcalna slika,
svojeg neprijatelja, sto tesko steti americkom nacinu zivota. Preskacu se pravne i
politicke "prepreke"; ogranicavaju se gradanske slobode vlastitih dr:favljana; izvr­
snoj vlasti se daju prevelike ovlasti; obavjestajnim sluzbama se omogucuje krsenje
odredaba medunarodnoga prava, pa i teroriziranje dijelova vlastitoga stanov­
nistva; rasplamsavaju se opasne strasti; militarizira se narodni duh; potice se kraj­
nje pojednostavnjen i manihejski pogled na svijet.
Kad su ljudi ogorceni, izlozeni nasilju i stoga spremni zrtvovati svoj zivot, onda
ih nista sto SAD cine ne moze zastrasiti ni odvratiti. Dapace, takvi postupci samo
potvrduju njihovo lose misljenje o Americi i ucvrscuje im odlucnost. Postoje grani­
ce onoga sto SAD mogu uciniti kao bi zaplasile i terorizirale potencijalne teroris­
te; kad se jednom dosegnu te granice, zemlja ce ostati bez dodatnih sredstava.
Naprotiv, teroristicke metode su neogranicene. Postane li tesko otimati zrakoplo­
ve ilivojnike, pocet ce postavljati bombe. Kad ni to vise ne bude islo, tu su bombasi
samoubojice, medu kojimaimazena, amoglo biuskoro bitiidjece. Budelii topos­
talo netnoguce, pojavit ce se bioloski teror i dosada nezamislivi oblici napada. Te­
roristicke su skupine pokretljive te premjestaju svoja uporista iz jedne zemlje u
drugu. SAD su uvucene u rat na vise bojista i svuda sebi proizvode neprijatelje. To
je bas ono sto teroristi iele, a sto bi Sjedinjene Drzave trebale izbjegavati.
Trebalo je manje od dvadeset odlucnih pojedinaca da izazovu kaos u New Yor­
kui Washingtonu. Nezamislivo je da rhilijuni nezadovoljnih i gnjevnih ljudi, iz cijih
su redova oni dosli, ne biu buducnosti bilikadri izbaciti slican broj. Teroristima ni­
su potrebna samo financijska sredstva, obuka itd., nego i ljudi koji ih podupiru i
simpatiziraju s njima, ideologija koja ih opravdava te nevolje koje su vidljive veci­
ni, na temelju kojih mobiliziraju potporu. Razbiti teroristicke mreze nikada nije
dovoljno - mora se nesto uciniti na rjesavanju tih nevolja. Muslimana na svijetu
ima 1,3 milijarde. Cine vecinu u pedeset pet drzava svijeta i godine 2024. cinit ce
cetvrtinu covjecanstva. Ne bude li Zapad dobro pazio, sadasnje neprijateljstvo
moglo bi lako prouzrociti vruci i hladni rat koji ce se uvelike razlikovati od Drugo­
ga svjetskog tata i- kasnijega Hladnog rata, a·Usporeduju ga cestoisjednim is dru­
gim. Broj umijesanih drzava bio bi veci, isto tako i brojnostnjihova pucanstva. Pi­
tanja oko kojih se bori ne bi bila usko politicka, nititako jasnoodredena kao kod
· prethodnih dvaju ratova. Rijec bi bila o zivotnim interesimaZapada, sto prije nije
bio slucaj. Nove teroristickemetode iorganizacijski oblici nemaju povijesnog uzo­
ra. Mjerila po kojima bi se odlucilo tko je pobijedio, a tko izgubio posve su nejasna.
Potencijalne.teroriste i njihove pokroviteljeili pristase·ocito treba zaustaviti
svim legitimnim sredstvima, a to ukljucuje: brizljivo prikupljerie obavjestajne po­
datke, financijski pritisak, povecan oprez u zemlji te - kad je Zfl l;,,ta potrebno-pro­
misljenu uporabu sile. Istodobno, Zap ad mora obratitipozomost na dublje korije-
146 NOVA POLITIKA IDENTITETA

ne terorizma, k;oji tjeraju obicne ljude da u sebi prikupe nevj.erojatne kolicine.bije­

sa i mrznje, od cega postanu to!iko oc.ajni da odbace vlastiti zivot i nadvladaju nor­
malne zadrske prema ubijanju nevinih ljudi. Neki od njih su mozda nihilisti, ili su u
kandzama fanaticne religijske ili sekularne ideologije, ili ih samo svjetsko gospod­
stvo maze zadovoljiti. Njih se mora izdvojiti, protiv njih se mora boriti. No oni su
sicusna manjina (bar zasad), pothranjivana prevladavajucim osjecajem nepravde.
Moramo stoga uvjeriti veliku vecinu kako nepravde koje trpe zabrinjavaju nas
podjednako kao i njih, kako mogu racunati na nas u njihovu ispravljanju, da ne
moraju odustati od dijaloga, da smo svi skupa partneri na zajednickom cilju.·Me­
dunarodni terorizam nije uzrokovan siromastvom i neravnopravnoscu u svijetu.
Siromasni i potlaceni znaju da su im neprijatelji smjesteni u njihovim vlastitim
zemljama. Zapadno bogatstvo ih privlaci, ali oni ne zavide na njemu niti mrze Za­
pad zbog njega -kako secesto tvrdi. Dakako, oni zele-a tako i svaka moralno os­
jetljiva osoba-da Zapad uporabi svoje materijalne mogucnosti i utjecaj kako bi se
uklonilo siromastvo u svijetu, sto je u njegovu dugorocnom interesu, osim humani­
tamih razloga. No siromasni uglavnom ne postavljaju bombe u zapadnim gradovi­
ma. Zapad im izaziva gnjev i mrznju samo kad, u njihovim ocima, ima neku odgo­
vomost za njihove nevolje, kao kad podupire korumpirane i tiranske rezime, zaus­
tavlja njihov gospodarski razvoj, upravlja njihovim prirodnim izvorima, te im na­
nosi nepravdu i ponizava ih.
Sve to poziva na uspostavu dijaloga izmedu mus!imanskih drustava i Zapada,
osobito Sjedinjenih Drzava. Svrha dijalogaje produbiti uzajamno razumijevanje,
prosiriti suosjecanje i mastu, razmijeniti ne samo argumente, nego i osjecaje, kako
biobje strane mogle kriticki pogledati samesebe, izgraditi uzajamno povjerenje te
p stici pravednije i uravnotezenije stajaliste o spornimpitanjimai o njihovu sirem
kontekstu. Dijalog mora biti cvrst, iskren i kritican; svaka strana treba govoriti isti­
nu kako je ona vidi, no uvijek imajuci na umu kako taj dijalog ne smije propasti, jer
mu je jedina alternativa zacarani krug nasilja i mrznje. Dijalog treba voditi na raz­
licitim razinama. Ocito je rijec o bitnim gospodarskim, politickim i cin1gim pitanjr
ma, koja su izravni uzroci sukoba. Sva tak:va pitanja imaju svoje povijesne korijene.
Dijalog stoga mora imati i povijesnu dimenziju te ukljuciti i razmjenusjecanja radi
boljeg shvacanja proslosti. Buduci da ljudi definiraju svoje interese, identitet i od­
nose s drugii.na unutar vlastite kulture, dijalog ima i vaznu kultumu sastavnicu i
poziva na dublje razumijevanje svjetonazora i vrijednosti druge strane. Strane u
dijalog nik:ada ne ulaze prazna duha. Kao rezultat proslih i sadasnjih iskustava, ob­
likovale su izvjestan pogled jedna na drugu i taj pogled, makar nijeuvijekposve ar­
tiku!iran, oblikuje njihove pretpcistavke, pristupe i sumnje sto ih unose u dijalog te
djeluje kao pozadina na kojoj tumace postupke druge strane. Svaka strana bi tre­
bala,artikulirati i shvatiti taj okvir kako bi proniknula u dinamiku dijaloga.
Muslimanska drustva nisu homogena, kao ni americko i druga zapadna
drustva. Konzervativne kraljevske obitelji Saudijske Arabije i Kuvajta te njihovi
dvorjanici ne vide SAD na isti nacin kao njihovi podanici u drugim muslimanskim
drustvima. Tak:av je slucaj i u Sjedinjenim Drzavama, gdje neokonzervativni pog­
led odbacuju mnogi naliberalnoj i radikalnoj ljevici. No, u svakoj zemlji postoji si­
rok;o prihvacena perspektiva koja nadilazi podjele unutar,politickoga spektra; s
toga gledista mnogi obicni ljudi gledaju drugu stranu. Ne dijele svi pripadnici od­
redenoga drustva taj pogled u svim pojedinostima, no vecina ih osjeca bliskost s
 Izazovi. rnultikulturnoga svijeta 147
11jime do odredena stupnja, sto mu daje dovoljnu cvrstocu u razumijevanju i odgo­
varanju na izricaje i djela druge strane. Kako bih dopro do rzitih dviju perspekti­
va, zanemarit cu nijanse i razlike u pojedinostima te cu ih iznijeti u sirovoj jednos­
tavnosti. Dolje slijede grube skice onoga sto misle i sto bi htjelijedni drugimakaza­
ti u iskrenu dijalogu. Pocet cemo s muslimanskom pe rspektivom:16 .
Vas, Sjedinjene Americke Drzave, pokrece nesavladiva zelja za vladanjem svi­
jetom. Buduci da imatevojnusilujacu nego cijeli ostataksvijeta zajedno; a to je
situacija bez primjera u cijeloj ljudskoj povijesti, odlucili steposluziti setom si­
lom kako biste pretvorili druge zemlje u poslusna sredstva izvrsavanja vase vo­
lje. Vise puta ste iskoristili ran jive drzave kako bi posluzile vasim interesima, a
onda ste ih ostavili u kaosu kad vam vise nisil bile potrebne. Unatoc svom
vasem govoru o ljudskim pravima i demokraciji, kad god se pojave napredne
snage u mnogim dijelovima svijeta, vise postavite protiv njih. Oborili ste Mosa­
deka u Iranu, Lumumbu u Kongu i Allendea u Cileu, obucavali ste i opremali
teroriste u Gvatemali, Nikaragvi, Angoli i Argentini, sudjelovali ste u masov­
nirn ubojstvima sto su ih pocinili Samuel Doe, predsjednik Suharto u Indonezi­
ji, Pinochet u Cileu; okupirali ste Grenadu. Bili ste tako cvrsto odlucili osvetiti
se za poraz u Vijetnamu i destabilizirati Sovjetski Savez da ste uzburkali snazne
vjerske strasti u Afganistanu, naoruzali i izvjezbali mudzahedine i islamske
teroriste, zanemarivsi sve moralne obzire te i ne pomislivsi na dugorocnu opas­
nost za Afganistan i Pakistan. Da biste suzbili Iran, naoruzavali ste Irak i poti­
cali (iii bar nista niste poduzeli kako biste zaustavili) krajnje brutalan rat iz­
medu tih dviju zemalja. A kad je Irak pomislio kako moze racunati na vasu pot­
poru i kazniti Kuvajt sto je crpao iracku naftu za rata s Iranom, vase su poruke
bil nejasne. Kad je Sadam glupavo osvojio Kuvajt, udarili ste jako, postavili
ste mu nemoguce uvjete i upomo nastavljali s rezimom sankcija zbog kojih su
umrle stotine tisuca nevine djece.To vam nijebilo dovoljno, paste lagali, varali
i ucjenjivali d111ge zemije, pocevsi riovi rat protiv Iraka bez ikakvih priprema,.
· bezijedne in1sli o tohie sto ce bit i nakon njega. Oskibodiji ste mracne snage, na
koje sµ Vf\S svi koji nestd znaru O tome dijelu svijeta1.1pozotavali.Sti:avicni sli re­
zultati vasih postupaka.:.svakodni:.vne Ijudske zrtve, propast povjererija i nor­
malnih odnosa medi.I razlicitiiri zajednicama u Iraku, gradanski rat, teror para­
vojski, pljacka irackih prirodnih izvora koju cine multinacionalhe kompanije i
vasi kooperanti-uistinu; pravo Hobbesovo "prirodrto stanje". Sve je to na vasu
veliku sramotu i osudu.

Tesko ste pristrani u izraelsko - palestinskome sukobu. Trazite od Palestinaca

nemoguce ustupke, stalno mijenjajuci pravila igre, odobravajuci istodobno
svaki izraelski ratoborni cin. Lijete krokodilske suze nad palestinskim patnja-
. ma, no cinite sve sto mozete kako biste ihproduzili, nadajucfsedace Palestinci ·
postati tako demoralizirani i posvadani medu soborri te ce se prestati boriti za
svoja prava. Bas vas briga i za izraelske Arape. Oni cine gotovo petinu pucan­
stva, ali su getoizirani, potlaceni, na njih se strogo pazi; ne daju im se poslovi u
kljucrtim gospodarskim gran3lfla. Nigdje ih nema u izraelskomjavnom zivotu:
nema Arapa ministara, veleposlanika, rektora, visih drzavnih sluzbenika, di­
rektora javnih poduzeca. Usporedite to sa svojimAfroamerikancima, koji cine
jedva nesto vise od desetine stanovnistva, no sve vise zauzimaju najvise po-
16 .
Ovdje sam se oslanjao na: Parekh (2002). Za pogled na istu !emu iz drugoga Icuta v. Parekh (2004b).
148 NOVA POLITIKA IDENTITETA

lozaje. IzraelskiArapi imaju pravo glasa i zastupljeni su uKnesetu (iako slabo),

no osim togaje ta slavna izraelska demokracija, koju stalno isticete kao sjajan
primjer, za njih sarno opsjena.
Viste Izraelu najcvrsci saveznik, no tesko se moze reci da ste i prijatelj. Trebate
znati da je Izrael malena zemlja, dace Arapi jednoga dana postati snazni.i raz­
vijeni. Toga ce dana pozeljeti osvetiti se za tolika ponizenja i nepravde sto im
nanose izraelskevlade. Mogli bi pribavitinuklearno iii drugo razorno oruzje. A
ako toi ne ucine, imaju snagu brojnosti, prema kojoj je izraelski arsenal ukoc
nacnici nemocan. Izrael nema drugog izbora nego i da!je ovisiti o vasoj dobroj
volji i militarizirati svoj nacin zivota, za sto snosi vrlo tezak gospodarski teret.
Daste im pravi prijatelji, onda biste im, u njihovu vlastitu dugorocnom intere­
su, objasnili nekoliko osnovnih cinjeriica. A ne biste, djelomice zbog pritiska
pogresno usmjerene izraelskog lobija, a djelomice zato sto hocete sto cvrsce
privezati tu zemlju sebi uznogu, pustali da za vas obavlja prljave poslove u tom
dijelu svijeta. Na taj nacin iskoristavate izraelski sukob sa susjedima kako biste
jednima i drugima prodavali oruzje, nadzirali njihova lezista nafte i druge pri­
rodne izvore i povecavali ovisnost o vama.
Uvjereni ste kako ste vi "grad na gori", da imate Bogom dano pravo oblikovati
ostatak svijeta na svoju sliku i priliku. Odlucni ste pretvoriti svijet u potrosacki
raj, napucen sebicnim i samozadovoljnim ljudima koji vole Coca-colu i ham­
burgere, holivudske filmove, slobodu udovoljavanja svojim musicama, koje ne
vode nikakvi visi moralni ni duhovni ciljevi. Ne shvacate da se dobar zivot moze
voditi na vise raz!icitih nacina i da je vas nacin u mnogo cemu nedostatan. Ima
on i ocitih dobrih strana, kao sto su: materijalni prosperitet; djelot-vornost, duh
1 zajednistva, golemo samopouzdanje i nacionalno jedinstvo, no ima i svoju du­
boku patologiju. Uzgaja agresiju, egocentricnost, vlast krupnoga kapitala nad
politikom, cinicnu manipulacijujavnim mnijenjem, rezim!azi i obmane, odsut­
nost uzajamnosti, sljepocu prema ogranicenjima ljudske volje, okrutno zane­
. mativanje te calc i prijezir pn ma siromasniina. Istina, druga drustva imaju pu­
no toganauciti odvas, no imate ivi od njih. Umiesto da post1:1jete razlike, viag­
resivno univerzalizirate svoj nacin zivota, gurate globalizaciju, deregulaciju,
otvaranje domacih trzista, razgradnju javnoga sektora i programe restiukturi"
ranja, tako da vase slabo nadzirane multinacionalne kompanije mogu slobcid­
no harati po cijelome svijetu. Kad izravni pritisak ne postize zeljene ucinke,
sluzite se Medunarodnim monetarnim fondom (MMF) i Svjetskom bankom
kako biste postigli te ciljeve, kao date medunarodne agencije i nisu nista drugo
doli uprave Ministarstva financija SAD. · ·
Dok ostatku svijeta stalno trubite kako se mora postivati medunarodno pravo i
ugovori, vi ih krsite kako vam se prohtije. Niste postivali presudu Medunarod­
noga sutla, kojije•osudio vasu intervenciju u Nikai:agvi. Odbiii ste ratificira.ti
Sporazum iz Kyota o klimatskim promjenama; isto vrijedi i za Medunarodni
kazneni sud, zabranu protupjesackih mina i bioloskog oruzja. Godinama ste
ostali izvan UNESCO-a i niste htjeli platiti golemu zaostalu clanarinu Ujedi­
njenim narodima, jer nisu htjeli plesati kao vi svirate. Jednostrano ste raskinuli
Sporazum o antiba.listickim projektilima s Rusijom, otis i ste s Durbanske kon­
ferencije o rasizmu kad vam se nije svidio dogovoreni Ffotokol, cime ste poni­
zili j izigrali Rusiju-no onasadaide putem ksenofobnQg nacionalizma. Viste
sve vise moralno neodgovoma zemlja, koja iskoristava '{Olju drugih da ponesu
svoj dio zajednickoga tereta, no svoj dio ne zelite nosi,ti kad je u neskladu s
 Izazovi multikulturnoga svijeta 149
vasim kratkorocnim interesima. Vasa golema rrioc ucinila vas je svjetskim
vodom i imate mogucnosti zadugo ostati velika sila. No, ponasate se kao aro­
gantni nasilnik, koji sa svijetorn zeli razgovarati samo kako on hoce.
Snazan je u vas poriv prerna rnanihejstvu. Za vas se svijet sastoji od "dobrih" i
"losih". Kako vina to gledate, vi sarni ioni kojivas slijede ste dobri; a ostali-oni
su zli i njih se rnora poraziti. Svoj identitet definirate prerna stvarno iii imagi­
narno neprijateljskorndrugorn, stalno ste u potra:z:.i za neprijateljirna, toliko da
ste u rniru sarni sa sobom samo kad ste u ratu s nekirndrugim. Cetrdeset ste se
godina borili u Hladnom ratu i izazvali puno nevolja. Kadje to bilo gotovo, no­
vog ste neprijatelja pronasli u liku islamskoga fundamentalizma.Sada ste pro­
nasli iii, tocnije, stvorili jos jedan islamski terorizam; vas rat protiv njega ce vas,
kako sami kazete, dugo zabavljati. Rat pomaze vasoj vojnoj industriji, pomaze
gradevinarstvu, daje vam priliku srediti neke stare racune s drugima. Cinik bi
mogao reci kako vam je trebala retorika Osame bin Ladena, od koje se ledi krv
u zilama, da bi vas kolektivni zivot dobio moralni smisao i svrhu. Bilo bi vet vri­
jeme da se upitate zasto vasa civHizacija toliko ovisi-6 ratu i zasto je toliko mili­
taristicka; zasto strasite ostatak svijeta, ukljucivsi i svoje prijatelje.
Mi muslimani idalje smo zaostali, podijeljeni izbunjeni, od cega nastaje funda­
mentalizam, pa i terorizam. Krivica za to lezi bez sumnje na kolonijalnirn sila­
ma, au posljednje vrijeme je na varna. Vi podupirete tiranske ifeudalne rezime
u muslimanskim zemljama te im aktivno pomazete iii im u najmanju ruku ne
smetate slamati demokratske pokrete. Mozete li se sjetiti kada ste iskreno i ak­
tivno poduprli neki demokratski pokret? Podijeljene, pod losirn vladarna i up­
ravama, ponizene i potlacene muslimanske mase okrecu se svojoj religiji kako
bi stvorile osjecaj zajednistva, mobilizirale svoje moralne zalihe, borile se pro­
tiv korupcije, skovale jedinstvo s drugim muslirnanskim drustvima, ponovno
zadobile ponos te zivjele u skladu sa svojim videnjem dobroga drustva. Vas to
plasi; jer islam se ne uklapa uvas sekularni svjetonazor, odbacilje neka od vasih
·pravila igre i rnobilizira muslimanske mase diljem svijeta oko· prbgrarna cije·
tocke ugrozavaju vase interese. Vas je odgovor pojacavanje potpore represiv­
nirn snagama, sto jos vise otuduje i ogorcuje nase mase. One nisu po naravi ni
po navici protuzapadne niti antiamericke, nego ih takvima cine vasi postupci.
Militantni islamisti ih privlace igrajuci na kartu antiamerickih osjecaja,
obe6avajuci dace sesuprotstaviti.Terorizam je jedini oblik moci dostupan sla­
bima, jedino sredstvo uspostave ponosa i privlacenja pozornosti na gnjev i
nepravdu.
Nemate pravo kad mislite kako su muslimanske mase "ljubomorne" na vas
nacin zivota ili da SU "za-yidn " na vasern, prosperitet,u i moci. :\3udu¢i pa nemaju
zelje slijediti vas nacin zivota, ne mogu na njega biti ljubomorne. Muslimani ne
zele.ni vasu rnoci niti vase bogatstvo, jer su im ciljevi i ideali razliciti od vasih.
Sve sto zele jest da ih ostavite na miru kako bi rnogli obnbvitivlastiti naciri. zivo­
ta. Milijuni muslimana snazno se protive teroristickim napadima na vas, jer su
protiv temeljnih zasada islarna, ozloglasuju islam, ugrozavaju zivote muslirna­
nana Zapadu i prizivaju osvetu. Ipak, shvacaju gnjev i frustraciju koji su nadah­
nuli ta djela, cijene zrtve i samoprijegor njihovih pocinitelja i stoga te cine ne
mogu iskreno osuditi bez ikave 6grade i zagrade. Vrlo ce vam rado pomoci da
dokrajcite takve cine, alisamo ako se odlucite popraviti i pridruziti im se u pot-
razi za pravednim svjetskim poretkom. ··
 150 NOVA POLITIKA IDENTITETA

Ovdje sam k:ratko ocrtao okvir u kojem.vecina muslimana-ne samo njih -per­
cipira SAD. Izjava koja slijedi predstavlja nacin na koji mnogi u SAD vide musli­
manska drustva:
Vi muslimani netocno tvrdite kako je vasa vjera vjera mira. Islam je apsolutis­
ticka religija, koja tvrdi kako je nadmocna svima ostalima; potice je hegemo­
nisticka teznja za pokoravanjem svijeta. Inzistira da je Kuran jedino vjerodos­
tojno i iscrpno otkrivenje Bozje i da je Muhamed posljednji prorok(hatem al­
nabijin). Islam lose govori o tzv. idoJatrijskim religijama,kao sto je hinduizain,
kojega prezire vec sto]jecima; a za druge, kao sto je konfucijanizam, kaze kako
uopce i nisu reJigije. Iskazuje, doduse, izvjesno postovanje za judaizam i
krscanstvo, no samo kao za primitivne prve nacrte islama. Zbog toga isJam pro­
zelitizira medu zidovima i krscanima, nikada im ne daje punu ravnopravnost,
gnjavi ih i uznemiruje u zemljama gdje je na vlasti. Istina, islam trenutacno vodi
dijaJog s tim religijama. No, tone treba precjenjivati. Inicijativa za dijalog nije
dos]a od islama, nego od zidova i krscana, ogranicena je tek na nekoliko inte­
lektualaca i u njemu muslimani ne dopustaju dovodenje u pitanje islamskog
vjerovanja u vJastitu apso]utnu nadmoc. Islam se rado upustio u te razgovore
samo zato da bi se prikazao kao religija mira, neutralizirao judaizam i krscan­
stvo te zadobio slobodu nastavka prozelitiziranja.
Varna nije dosta ustvrditi kako je vasa religija apsolutno superiorna, nego ima­
te i politicke hegemonisticke ambicije. StaJno se vracate na "slavna" vremena
vase vojne i politicke ekspanzije, bez srama slavite futuhat, dakle prve dzihade
(svete ratove), vase vladanje nad velikim dijelovima Europe, Azije i Afrike te
Otomansko Carstvo. Ne mozete oprostiti Europi sto vas je porazila i margina-
1 lizirala, pa ceznete za inghilab al-mavazim (preokret povijesnih okolnosti iii re­
volucija). Ze]ite sada doci na nase mjesto svjetske velesiJe. Eto, zato vi zelite
ujediniti svjetskuummu (globalnu muslimansku zajednicu) i pribaviti nuklear­
no i druga razorna oruzja. Vi imate imperijaJisticke planove. Zato vas napad na
ono sto pogresno zovete zapadnim imperijalizmom nije potaknuto iskrenom
. teznjom za,rjesavanjem svih oblika imperijalizma,nego je dio sire strategije ciji
je cilj uspostava vaseg imperijaJizma. ··
Govorite o svojoj velikoj civilizaciji i kako je ona nadmocna nasoj. Nista nije
dalje od istine. Sva vasa velika postignuca pripadaju daJekoj proslosti. Posljed­
njih nekoliko stoljeca vi ste postali intelektualni paraziti, koji sve svoje znan­
stveno, medicinsko i tehnicko znanje dobivaju sa Zapada. Nijedno se musli­
mansko drustvo danas bas i nema cime pohvaJiti. Sva su korumpirana, autok­
ratska, degenericna, materijalisticka, nasilna i cine represiju nad svojim manji­
nama, zenama i manjinskim sektama. Vi tvrdite kako je to zato sto ta drustva
nisu uistinu islamska, nego su zamijenila prava islamska nacela zapadnjackom
, , · ·potrosackom idolatrijom. To je besmislica. Ne mogu se naci·dva mus!imana
koja bi se slozila oko toga kako bi trebalo izgledati pravo islamsko drustvo. Za
jedne, samo umma moze biti zakonita vladavinska jedinica. Drugi pak oprav­
davaju postojanje nacionalnih drzava. Neki tvrde kako islarn zahtijeva zajed­
nicko vlasnistvo nad dobrima; drugi se ne slazu. Za neke, mule (islamski
svecenici) trebaju vladati; za druge, potrebna je umjereno sekulama drzava.
Talibanski rezirn su poduprli rnnogi muslirnanski fundarnentalisti, medu koji-
. ma i bin Laden. Bio je to strahovito brutaJan represivni rezim. Talibani su silo­
valizene, tvrdeci da cuvaju njihovu cednost; progonili su sijite; tesko su zlorabi­
li politicku vlast; pljackali su drzavnu imovinu; uznerniravaJi pripadnike drugih
 Izazovi multikulturnoga svijeta 151
religija i razorili drevne budisti/:ke kipove. Saudi]Ci vladaju svojom zemljom
kao da je privatno leno; neki medu njima putuju u inozemstvo kalrn bi se bavili
porocima koje njihova vjera za,branjuje i koje se u Saudijskoj Arabiji kaznjava
smrtnom kaznom. Njihova poboznost je lazna; nastoje se iskupiti dajuci gole­
me svote novca za gradnju velicajnih dzamija i sirenje vahabitskih ideja. Noni­
koga ne mogu zavarati. Mi cemo se njima posluziti kad nam to bude odgovara­
lo, ali ih uopce ne postujemo. Rasipaju milijarde dolara na skupe igracke koje
cak ne znaju ni upotrebljavati, a namjena im nije piotiv nevjernika, nego protiv
drugih muslimana-protiv umme koju toliko idealiziraju. Iranskaje revoludja
obecavala novi pocetak, ali je do danas degenerirala u grubu i nestabilnu teok­
raciju koja zivi u smrtnom strahl! od vlastitog naroda, pa se okrece teroru i kr­
voprolicu kako bi se odrzala na vlasti.
Krivite Zapad za svoje nevolje. U strasnoj ste zabludi. Mnoga ne-muslimanska
drustva razvila su se bezvecih poteskoca. Nema razloga zasto bistevi morali to­
liko zaostajati. Mnogi medu vama sjedite na golemim prirodnim bogatstvima.
l\,;Iogli ste ih uporabiti za vlastitu modernizaciju i za pomoc siromasnim rodaci­
ma iz drugih dijelova umme. Da, podupirali smo neke od vasih diktatora. No,
znajte kako sve drzave, pa i muslimanske, idu za vlastitim interesom. Dobro im
dodu pokorni vladari spremni rasprodati vlastitu zemlju kako bi si napunili
dzepove. Zasto bi Zap ad bio altruistican? Organizirati vase mase na progresiv­
nom programu bio je i ostaje posao vasih celnika. Oni to nisu ucirtili, ili ako
jesu, ondaje to bilo tako da nije zadovoljilo narodne teznje. Krajnje je neodgo­
vomo odvas kriviti nas stone bijemo vase bitke i sto vam na pladnju nismo do­
nijeli stabilne i odgovorne vlade. Vasa zaostalost je vasa odgovornost; trebate
prestati izivljavati svoje frustracije na Zapadu. Zaista je krajnje vrijeme da
pocnete razmisljati i ponasati se kao odrasle osobe, koje svoju sudbimi uzimaju
u svoje ruke, a ne kao djeca, koja pasivno mole Zapad da za vas rjesava.vase
probleme.
Mnogi odvas slazu se s teroristickim cinirna i cak im se dive. Sto vise neduznih·
ljudi izgubi zivot, to vece vase slavlje. Oni mudriji medu vama ipak osudilju te­
rorizam i optuzuju pocinitelje sto su preoteli zastavu islama. No, to je intelek­
tualna i politicka kukavstina. Niste objasnili zasto je moguce tako preoteti vasu
religiju, zasto tome nema pravog otpora, zasto se to dogada u jednim musli­
manskim zemljama, a ne u nekim drugim. Najvaznije: zasto vasi celnici nisu
razvili snaznu alternativnu inacicu islama i siroko je razglasili? Odgovornost za
iskvarenost i zloporabu vase religije lezi iskljucivo na vasem: politickom, vjer­
skom i intelektualnom vodstvu. Oni bi islam trebali kriticki sagledati, otkriti
koji su njegovi aspekti podlozrti fundamentalistickim i teroristickim tumacenji­
ma; te aspekte treba izpqva protuma,citi. Moraju t*oder istraziti kako se islam
moze pomiriti s modemoscu, ukljucivsi i suvremenu znanost, liberalne i de­
mokratske vrijednosti, kriticki duh i neovisnu misao. Tei druge ideje su neraz­
dvojni dijelovi zapadnoga nacina zivota. Mina Zapadu se njima ponosimo te
smo ih odlucni braniti pod svaku cijenu. Nasuprot onome sto vasi konzervativ­
ni celnici govore o gharbzadegi (opijenosti Zapadorn) i pogibelji hulul mustau­
rada (uvoznih rjesenja) milijuni muslimana, kad im se damogucnost izbora, ra­
do prihvacaju mnpge z:apadne vrijednosti i obicaje, kao sto su sloboda propiti­
vanja sluzbenih stajalista, sloboda izbora poziva, sloboda da sam upravljasvlas­
titim zivotom, pravo prosvjeda protiv tlacenja i nepravde, pravo na uzivanje
normalnih zivotnih radosti, kao sto je citanje zapadne knjizevnosti i da, gle-
 " .".,".
!;?''

152 NOVAPOLITIKAIDENTITETA

danje zapadnih filmova, ukljucujuci i pornografske. Zapadni nacin zivdta itna

svojih ogranicenja, od kojih su neka ozbiljna. Voljni smo uciti od vas, al1samo
ako mozete ponuditi neke vrijedne ideje. A to necete moci uciniti tako dugo
dok ne dovedete u red vlastitu kucu i ne pomirite se s modernoscu.
Govorite o Izrae!u. Njegova demokracija nije savrsena, no ipakje demokraci­
ja. Okruzenje neprijateljskim susjedima, koji su ucinili sve sto su mogli kako bi
pojacali njegov osjecaj nesigurnosti. Mnogi Palestinci se jos nisu pomirili s nje­
govim postojanjem te govore o njegovu brisanju s karte. Kad se sve uzme u ob­
zir, nacin kako Izrae!postupa sa svojom arapskom manjinom nije idealan,·a!ije
velikodusan i bolji je od postupka prema zidovskim manjinama u musliman­
skim zemljama. U Izrae!u ima fanatika, ali postoji ijak mirovni pokret. Vecina
Izrae!aca bivoljela da i Palestinci imaju svoju drzavu, kad bi Palestinci prihvati­
Ii postojanje Izraela i htje!i zivjeti uz njega kao dobri susjedi. Sporazum iz Osla
ponudio je priliku, no pa!estinsko zbunjeno i podijeljeno vodstvo ju je odbaci­
lo. Mnogim je Izraelcima dosta zivota pod stalnom prijetnjom. Dobro su im
poznate opasnosti militarizacijei golema cijena koju mora snositinjihovo malo
gospodarstvo. Uvasemje interesu,jednako kaoi u njihovu, poci dalje prik!ad­
nim gestama dobre volje.
Gore sam u grubim crtama ocrtao siroke okvire u kojima mnogi pripadnici tih
dvaju drustava vide jedni druge. Pogledi koje sam im pripisao zasnivaju se na jav­
nim i privatnim izjavama njihovim glasnogovornika, pa su neizbjezno pristrani,
po!emicni, grubi, a katkad i krajnje uvredljivi. Nekima od tvrdnji protiv drugoga
temelj je neznanje, hotimicno ili nehoticno nerazumijevanje, dok druge sadrze
nesto ili cijelu istinu. Ako zelimo da dijalog uspije, jedni moraju slusati druge, oz­
bi.ljrio promis!iti o kritikama onoga drugog te sama sebe sagledati u novome svjet­
!u. Kad se to dogodi i kad intelektualni okviri u kojima jedni i drugi razmisljaju
produ kroz potrebne promjene, moze se na obzoru ug!edati mogucnost bar djelo­
micna suglasja. Svaka strana sada nosi u sebi dje!ice toga moguceg sug]asja, paje
kadra voditi kriticki dijalog sa samom sobom, sto je nuzan preduvjet za dija!og s
drugiin. _· ·
Samokritika, te bolje i suosjecajno shvacanje drugoga, kljucni su da bi dijalog
zaista mogao krenuti. Svako na svoj nacin, uzajamno nepoznavanje i samozado­
voljstvo doveli su do zatvorenih duhova, sto iskljucuje bilo kakvu pravu komunika­
ciju. Na podlozi volje za ponovno razmatranje vlastitih pogleda i udovoljavanje le­
gitimnim zahtjevima druge strane lakse je voditi dijalog na raznim razinama. Rijec
je o odredenim politickim pitanjima i sporovima. Ne bismo ovdje trebali ocekivati
brzai trajna rjesenja, nego da svaka strana bolje shvati brige iogranicenja one dru­
ge, prepoznajuci zajedriicke dugorocne interese. Za to je potrebno uracunati mo­
. guce rizike, i$kreno s potruditi okopomirbe, nastojati na postizariju kompromisa
prihvatljiva za obje strane, a ako ne bude postignut - drzati sukob pod nadzorom.
U dijalogu je takoder rijec o tumacenju povijesti i njezinom naslijedu. Ovdje nije
rijec o nadi dace jedni i drugi zaboraviti tesku proslost i pastijedni drugima oko
vrata kao pronadena, a prije davno izgubljena braca. Ne, nego o tome da bi obje
strane mogle, puteni boljega medusobnoga razumijevanja, skinuti sa sebe teret
proslosti, ukloniti otrov iz kolektivnih sjecanja te se suociti sa zajednickom bu­
ducnoscu sa svjeze perspektive, puni dobre volje. Dijalog na kultumoj razinijed­
nako je vazan i jednako tezak zadatak. Nadati e kako ce fapadna i mus!imanska
drustva (a i ostala) nauciti kako izbjegavati meduovisne pcl{oke samodopadnosti i
 Izazovi multikultumoga svijeta 153
uzajamne demonizacije, razviti postovanje jedni za druge te dosticirazinupovje­
renja na kojoj se duboke medusobne razlike priznaju, a!i im se ne popustaizazivati
sukobe. ···
Dijalog, kako sam razlozio, zahtijeva predanost razboritosti / tj. rjesavanju
suprotnosti interesa i vrijednosti raspravom, kompromisoni i uz<1jarrmim ustupci-.
ma. Trazi i predanost pravednosti, tj. volju za priznavanjem ipottivanjem legitiin­
nih z<1htjeva drugih i za time da se vlastiti interesi ne promic ri:a t qu st.etu. M<\kar
to dvoje nije tako rijetko kako tvrde tzv. "realisti", nije ni tako ces.f6 kao sto vjeruju
optimisti. Bogate i snazne zemlje tako su naviknute da sve bude po njihovom te se
bune protiv sputavanja pregovorima i kompromisima. Interesi krupnoga kapitala
traze nadzor nad svjetskim trzistem i s!uze se svojim drzavama i javnim glasi!ima
kako bi zadrzali izrab!jivacki odnos nad slabijim zemljama. Mnoge javne osobe,
vjerski vode, vlasnici medija i obicni ljudi na objema stranama katkada to!iko
ulazu u moralnom i osjecajnom pog!edu u sukob da se osjecaju dezorijentirano
kad vise nema neprijatelja - stvarnog iii zamisljenog. Dapace, mnogi su medu nji­
ma poput ovisnika, kojima treba redovita doza bijesa i nasilja k<lko bi potvrdili vri­
jednost u vlastitim ocima, cak ikako bi znali da su uopce zivi. Kako rat i sukob cine
da osrednji politicari izgledaju poput svjetskih drzavnika i cesto im koriste na izbo­
rima, oni se rado odlucuju za njih, a ne za dijalog, u kojem je naizgled puno manje
sjaja. Autoritarni i feudalni rezimi u mnogimmuslimanskim zem!jama nemaju ni­
kakve tradicije javnoga dijaloga. Buduci da sloboda govora i organiziranja nisu do­
pustene, rezim zapravo ni nema politickoga partnera. Vladari su korumpirani iii u
dosluhu sa stranim interesima, njihov moralni autoritet je niz<lk; oni ne govore u
ime svojeiga naroda, a narodu nije dopusteno sam govoriti u svoje ime. Fanatici i
teroristi koji tvrde kako govore u ime naroda cesto su egocentricni, imaju vlastiti
program i nedostaje im de_mokratski legitimitet.
Zbog svega nabrojenoga vrlo je tesko uspostaviti dijalog, no ne smijemo od
njega odustati, jer su mu jedine alternative iii zacarani krug masovnoga nasi!ja, iii
popupiranje sadasnjeg nepravednog rezima. Buduci da razboritost ne moze cva ­
ti, stovise ne moze se ni cuti, u nerazboritu svijetu, i muslimanska i zapadna
. drustva bi se trebala podvrgnuti korjenitim strukturalnim promjenama ako zele
stvoriti preduvjete za racionalan dijalog. Medu tim promjenama su sirenje rav­
nopravnosti i sira raspodjela ekonomske i politicke moci unutar drustava i medu
njima, oslobadanje politickih institucija od pojedinacnih gospodarskih interesa,
uspostava demokracije u muslimanskim drustvima i njezino produbljivanje u za­
padnima. Tu su i vecetransparentnost vladina odlucivanja, neovisni mediji koji
djeluju u javnom interesu, nudeci istinite vijesti i cijeli spektar komentara, stroge
granice nad ovlastima vlade,da objavljuje_!!\t i za,pocinjy _ratoborneaktj nosti, te
sto vi e javnih prostora za demokratsku akciju.
Sve su to tesko dostizni ciljevi, no samo su oni nada za hurtian:Ipravedan svijet.
Kao prvi korak prema njima, trebat ce stvoriti zrelo, pozornoi d bro obavijesteno
javno mnijenje na nacionalnoj i globalnoj razini. Trebat ce tako'der ojacati nacio­
nalne i globalne politicke snage koje teze pravednu i miroljubivu"rjesavanju sporo­
va, kako bi bile isto tako dobro organizirane i obavijestene kao one koje vuku u
suprotnome smjeru. Jedan od nacina za ostvarenje toga ciljajesthranjenje zivah­
noga nacionalnog i globalnoga civilnog drustva putem transnacfonalnih foruma, u
kojima bi se intelektualci, obicni gradani, studenti, ucitelji; siml.ikalisti, aktivisti,
154 NOVA POLITIKA IDENTITETA

yjerski vod.e, p<Lrlamentarci inevladine udruge iz razlicitih zemalja mogli redovito

sastajati radi razmjene misljenja te kako bi izgradili siroke i snazne mreze namije- ·
njene boljem razumijevanju i uskladenu djelovanju.
Pritisak razboritih argumenata ijavnoga misljenja ne uspijeva uvijek, pa ga tre­
ba pojacati dobro organiziranim puckim pokretima na nacionalnoj i globalnoj ra­
zini. Njihova svrha ne bibila zamijeniti dijalog, nego stvoriti uvjete za slamanje ot­
pora dijalogu, mijenjajuci ravnotezu interesa i dajuci snagunarodu. Takvi pokreti,
iako su katkada porazeni,.u drugim su navratima bili prilicno uspjesni, cak i u tak- ·
vim autoritarnim rezimima kao sto je bivsi sovjetski blok, Pakistan, Cile, Filipini i
dr. U SAD su takvi pokreti uspjeli natjerati vladuna pregovore sa sjevernovijet­
namskom vladom, sto je pocetkom 70-ih dovelo do kraja Vijetnamskoga rata. Ma­
kar je americko javno misljenje sporo reagiralo u vezi s drugim ratom protiv Iraka,
jer je vlada lagala, a mediji biliveoma pristrani, na kraju je pritisakjavnostinagnao
cak i najnepomirljiviju americku vladu na izvjesnu samokritiku, te bar nekakav
zacetak dijaloga s irackim susjedima i pobunjenicima. Razum treba potporu mo­
raine i politicke snage odlucne iorganizirane politicke volje, ako ne zelimo da ljudi
izgube vjeru u njega i okrenu se nasilju iii teroru kao jedinom sto imje preostalo.
 9.

Globalizacija i kultura

U prethodnom sam poglavlju ustvrdio kako je dijalog izmedu kultura prijeko

potreban kako bi se promicalo bolje razumijevanje i ucvrstio nas sve jaci osjecaj o
zajednickoj pripadnosti Jjudskome rodu. Globa!izacija to uglavnom o.laksava tako
sto dovodi u dodir razlicite kulturne zajednice, koje se onda u mnogo cemu prekla­
paju i konvergiraju. No, u nekim slucajevima ona ugrozava kuturni identitet
drustava, sto izaziva paniku, a to opet vodi borbi protiv dijaloga. U ovome cu se
poglavlju poblize pozabaviti s oba procesa. No, prije nego sto prijedem na to, tre­
bat ce nekoliko opcih primjedbi o globalizaciji,kako bismo je postavili u kontekst i
vidjeli kako ima utjecaja i na druga podrucja zivota.
Na jednoj razini, globalizacija nije nova pojava. Vee tisucljecima raz!icita Jjud­
ska dnistva osvajaju jedna drugo, medusobno trguju i na druge nacine komunici­
raju. Neki su cak izgradi!i velika carstva. Skupine ljudi, katkada tisuce njih, selili su
se s jednoga krajakontinenta na drugi ili s jednogakontinentana drugi u potrazi za
boljim zivotnim uvjetima. Vjerski misionari nosili su svoju poruku do najudaljeni-
. jega kutka svijeta. Rezultat svega toga bila je pozamasna razmjena tehnologije,
nacina proizvodnje, zrianja, vjerovanja i drustvenih obicaja. No, sva je ta interakci­
ja pretezito bila sporadicna. Ovisila je o hirovima prirode i o politickim uvjetima,
pa je njezin unutamji utjecaj cesto ostajao marginalan. Od XVL_stoljeca naovamo
europske su sile ne samo prosirile i ubrza!e tu interakciju, nego je i produbile, obli­
kujuci zivot u svojim kolonijaina na vise razina. Dominirale su njihovim gospodar­
stvima, uvodeci nove struje misljenja i skracene verzije suvremenih politickih in­
stitucija. Veci dio svijeta podijelili su u tijesno integrirane politicke, ekonomske i
jezicne jedinice.
Od posljednjih desetljeca XX. stoljeca usli smo u novu fazu ljudske povijesti.
Kaci'rezultat dekolonizacije, zem]je koje SU nedavno stekle neovisnost istrgavaju.
se iz imperijalne Judacke kosulje te ulaze u nove gospodarske i politicke odnose.
Revolucionarne promjene u prijevoznim sredstvima, komunikacijama,masovnim
medijima, internet i streloviti porast medunarodne trgovine robama i uslugama -
sve to zblizava udaljene zemlje i stvara od njih dijelove g!obilnog sustava meduo­
visnosti. Kapitalisticka zapadna drustva ocajnicki trebaju nova trzista, radnu sna­
gu, t;nergetske izvore i sirovine; zemlje u razvoju trel:>aju z padnu tehnologiju, ka­
pital i trzista. Medunarodne organizacije i institucije kao sto su: Medunarodni mo­
netami fond (MMF); Svjetska banka, Opci sporazum o carinama i trgovini
(GAIT) iSvjetska trgovinska organizacija (WTO) institucionaliziraju,kanalizira-
156 NOVA POLITIKA IDENTITETA

ju ipojacavajuglobalnu meduovisnost trazeci od zemalja-uzprijetnjusankcija:rna

-otvaranje trzista globalnim silama. Te organizacije djeluju kao agencije globalne
gospodarske vlasti te cine, u embrionalnoj fazi i poluinstitucionaliziranu ob!iku,
svjetsku vladu na gospodarskoj razini. Suradnja izmedu svjetskih financijskih
trzista, spektakularni rast razmjene stranih va]uta i transnacionalizacija proizvod­
nje, sa sve vise proizvodnih pogona u raznim zemljama, povezanih u cjelinu - sve
to daje nade poticaja globalnoj integraciji. Uzmimo samo jedan od bezbrojnih
primjera: nije Ii nevjerojatno da je losa bankarska praksa u jednoj tako maloj eko­
nomiji kao sto je Tajland 1997. dovela do nagloga pada ruske rublje, go!emih kre­
dita kako bi se zaustavila kriza u Brazilu i intervencije Savezne pricuvne banke
New Yorka u SAD kako bi se sprijecio stecaj investicijskoga fonda, sto bi veoma
naskodilo americkome gospodarstvu.
Buduci da se globalizacija dogada u svijetu velikih nejednakosti u bogatstvu,
moci, znanju i proizvodnim sposobnostima, vecina gospodarskih aktivnosti koncen­
trirana je u bogatim zemljama Europe, Sjeverne Amerike i lstocne Azije; medusob­
na integracija njihovih gospodarstava veca je nego u ostatku svijeta. Od svih multi­
nacionalnihkompanija, 90% ih.imasjedisteuzem!jama G7 (Grupa sedamindustrij­
ski najrazvijenijih zemalja svijeta), a samo nekoliko ih je zaista transnacionalno iii
globalno. No, cak i u tim zemljama globalizacija nije stvorila nadnacionalno gospo­
darstvo bez granica, koje slijedi samo vlastite zakone kretanja i potcinjavanja nacio­
nalnih gospodarstava jedinstvenom sustavu podjele rada. Jos smo daleko od te fazei
pod!ozni slozenoj logici nacionalnih gospodarstava i politika.
Globalizacija nije ogranicena samo na gospodarstvo, iako je u njemu najocitija
i nfjrazvijenija. Ona zahvaca i druga podrucja zivota, kao sto su politicko, kulturno
i moralno. Sve su drzave danas clanice Ujedinjenih naroda - sto je cinjenica bez
premca u ljudskoj povijesti. Vecina od njih su potpisnice globalnih konvencija,
sporazurna i protokola, koji ih obvezuju. Unatoc svim medusobnim razlikama,
one govore univerzalnim, dobro poznatim jezikom o nacionalnim interesima, su­
verenosti, razvoju, ravnopravnosti i izboru. Ideje, intelektualni pokreti, likovne
umjetnosti, knjizevnosti, televizijske emisije, filmovi i drugi kulturni proizvodi pu­
tuju manje-vise slobodno preko nacionalnih granica i imaju globalni doseg. Zah­
valjujuci brzim i razmjerno lakim nacinima putovanja, milijuni ljudi su stalno u
pokretu, svaki na svoj mali nacin sireci globalnu svijest o meduovisnosti.Drustveni
aktivisti i nevladine udruge povezuju se preko nacionalnih granica, vcide kampa­
nje za zajednicke ciljeve te su vec stvorili zametak globalnoga civilnog drustva.
Globalizacija takoder znaci internacionalizaciju visokoga skolstva, sto je dovelo
do masovnih se!idbi studenata iz jedne zemlje u drugu, zaposljavanja sveucilisnih
nastavnika iz inozemstva (npr. kolika samo kineska i istocnoazijska sveuci!ista
imaju strance mi vode'cim pol'ozajima), stantfa:rdizirane kritei"ije za prijam i ispiti­
vanje studenata, kampuse zapadnih sveucilista u vise zemalja.
Globa!izacija se probila i u moralni zivot. Lakota putovanja je ucinila da se vise
cijeni cinjenica da se, usprkos svim razlikama, sva drustva sastoje od ljudi, koji su
osnovi nalikjedni drugima, koji se suocavaju s istim problemima i imaju puno toga
zajednickoga. Globalni domet medija donosi namzive slike dogadaja u drugim di­
jelovima svijeta, ukljucuje nas u zivot udaljenih ljudi. Doticu nas price o ljudskim
patnjama u udaljenim zemljama; svoju brigu pretacemo u pro&rame humanitarne
pomoci iii cine humanitarne intervencije. KoncertLiveAid ("Ziva pomoc") 1985.
 Globalizacija i kultura 157
prenosile su radijske i TV postaje u pola svijeta; donio je cetiri milijarde americkih
dolara za zrtve u dvadeset susom pogodenih africkih zemalja. KoncertLive 8 2005.
bio je jos uspjesniji. Zajednicki problemi ocuvanja okolisa i prirode, zelja za
ocuvanjem Zemlje i njezinih oskudnih izvora; potreba za borbom protiv bolesti,
koje ne poznaju drzavne granice; opasnosti od globalnog zagrijavanja - sve je to
pojacalo nas osjecaj meduovisnosti. Zanimljiv je primjer nedavno zamagljivanje
insekticidima vise.americkih gradova kako bi se unistio potencijalno smrtonosan
virus sa Zapadnog Nila, koji je stigao u Ameriku u krvi nekoga putnika iii mozda
cak i preko komarca koji je uletio u prekooceanski mlaznjak. ·
U svim sferama zivota, globalizacija ima i pozeljne i nezeljene posljedice i za
. razvijene Zt:)_m!ie i za zemlje u razvoju. U ekonomskoj sferi, ona povecava konku­
renciju i produktivnost, siri trzista, donosijos veci prosperitet bogatim zemljama,
poboljsava kakvocu proizvoda u zemljama u razvoju do medunarodne razine,
snizava cijene i povecava izbor potrosacima. Globalizacija oslobada poduzetnicku
energiju, olaksava pronalazenje kooperanata (a to nije igra nultoga zbroja, nego
koriSti svima ukljucenima, bar na srednji i dugi rok), stvara nove oblike ekonom­
skih aktivnosti, olaksava prijenos kapitala i tehnologije, podize razinu tehnickih
vjestina i daje svima na svijetu pristup proizvodima zemalja u razvoju. Tei druge
gospodarske posljedice uvelike utjecu i na druga podrucja zivota, medu kojima je i.
nacin na koji pojedinci gledaju na same sebe i na druge ljude. Zapadje nekada iz­
gledao kao svijet bljestavih predmeta za.koje je ostatak svijeta tek cuo i kojima se
moze samo diviti i zavidjeti iz daleka. Danas su ti proizvodi svima dostupni te se u
njima moze uzivati i kod kuce. U proslostije bilo uobicajeno da ljudi iz zemalja u
razvoj-ti pitaju posjetitelje iii rodake koji zive na Zapadu neka im donesu neke od
. zudenihpredmeta, koji se nisu mogli nabaviti u njihovim zemljama. Zahvaljujuci
globalizaciji, toga je danas sve manje. Dapace, u nekim je slucajevima danas obr­
nuto,jer su ti proizvodi cesto jeftiniji u zemljama u razvoju, gdje se iii proizvode ili
se, zbog domace kupovne moci, pr9daju ponizim cijenama. Stari osjecaj izostav­
ljenosti iz suvreinene civilizacije i stoga margirializacije i inferiornosti sveje slabiji
u mnogim dijelovima svijeta.
No, ekonomska globalizacija ima i nezeljene posljedice. Ona veze nacionalna
gospodarstva i razvijenih zemalja i zema!ja u razvoju za musice medunarodnoga
trzista i ostavlja ih ranjivima na vanjske manipulacije i valutne spekulacije. Svodi
zemlje u razvoju na ulogu dobavljaca sirovina; preplavljujenjihova trzistajeftinom
uvoznom robom; unistava iii slabi domacu industriju; patentira i monopolizira nji­
hove tradicionalne proizvode; povecava nezaposlenost,bar na kratki i srednji rok;
povecava nejednakosti unutar drustava i izmedu njih. Takoder prikuplja talente
(odljev mozgova) te vodi do neto transfera iz siromasnih zemalja u bogate, sto se
samo djelomice uravnotezuje novcem koji u zavicaj salju iseljenici i radnici na
privremenom radu u inozemstvu. Sve ovo utjece na iskrivljavanje obrazovnih sus­
tava uzemljama u razvoju, gdje SU elitne ustanove cesto oblikova.neza proizvodnju
kvalificirane raiine snage za Zapad. Stovise, neki od njih, djecaroditelja iz srednje
klase, odgojeni su za rad u inozemstvu te ih se u skladu s time usmjerava od malih
nogu.
Na politickome planu, globalizacija povecava medunarodnu su adnj , otvara
mogucnosti vece kolektivne kontrole nad trzisnim silama, stvara globalno javno
misljenje i potice postivanje medunarodnoga prava. Stvara pritisak prema sve-
158 NOVA POLITIKA IDENTITETA

opcem prihvacanju osnovnih demokratskih vrijednosti, njeguje klimu pogodnu za

ljudska prava i daje forume za priziv_i ispravljanje domacih tiranija. Izgradnjom
medunarodnih institucija u kojima, u nacelu, sve'drzave mogu ravnopravno sudje­
lovati u oblikovanju svjetskoga poretka, globalizacija stvara globalnijavni prostor i
promice duh ljudske solidamosti. No, globalizacija ima i taninu stranu. Ona sma­
njuje nadzor koji zemlje imaju nad vlastitim poslovima, te slabi moc i autotitet
demokratskih institucija. Kako o sve vise i vise podrucja nacionalnoga zivota od­
lucuju medunarodne birokracije ili su podvrgnute igri gfobalnih sila, izabrani
predstavnici imaju sve manje vlasti te time nalaze dobruizliku za pasivnost, ako ne
i stogod gore. Globalizacija takoder stvara iskorijenjenu kozmopolitsku tehnome­
nadzersku elitu, koja ima vise zajednickoga sa svojim kolegama, nego sa sug­
radanima iz iste zemlje, za ciji bolji zivot ne zele nista zrtvovati, cak ni placati vise
poreze. Tako se zajednica mrvi, slabi osjecaj zajednicke pripadnos i, sto vodi du­
bokim i cesto nerjesivim razlikama glede ciljevajavne politike. Kako globalizacija
slabi sposobnost drzave za planiranje i pravednu raspodjelu sredstava, siromasni i
slabiji slojevi su na gubitku. Tako se umanjuje legitimnost drzave cak i u vlastitim
ocima, sto pojacava njezinu sklonost primjeni nasilja, u svrhu vracanja oslabjele
vlasti. ·
Globalizacija utjecena drzave navrlo slozene i katkada kontradiktome nacine.
Teritorijalne granice, medunacionalne razlike, nacionalna kultura i nacionalno
organizirana ekonomija na koju se suvremene drzave tradicionalno oslanjajuradi
odrzavanja svojegjedinstva i legitimnosti-sve je to oslabljeno, sve poroznije, sve
ranjivije i sa sve manje samopouzdanja. Drzavu vise ne podupire vise jedinstvena
nacija, niti se tome moze nadati, pa se mora oslanjati na vlastita sredstva za
odrzavanje drustvene kohezije. Njihovo podrucje samostaloga djelovanjaje ogra­
niceno, sto utjece na kakvocu njihove demokratske kulture. Istodobno, globaliza­
cija ima i suprotan ucinak. Ljudi se okrecu drzavi kako bi ih zastitila od bjesnjenja
globalnih sila i strane konkurencije, kako biodrzala drustvo na okupu, dala im ko­
hezivni kolektivni identitet kojiim moze dati osjecaj pripadnostiu svijetu koji je u
stalnom kretanju. Globalizacija stvara ekonomske nejednakosti i neravnomjeran
regionalni razvoj. Drzave se moraju nositi s posljedicama, medu kojima je i upora­
ba represivnog nasilja, ako je potrebno za gusenje nemira. Globalizacija stoga od
drzava zahtijeva da budu istodobno represivne i liberalne: stroge u vodenju unu­
tamjih poslova, slabe u otporu vanjskim silama, sposobne predstavljati svoj narod
i govoriti u njegovo ime, a ipak odvojene od mnogih aspekata njihova zivota. Raz­
licite drzave se s ovim proturjecnim zahtjevima nose na razlicite nacine i s raz­
Iicitim stupnjevima uspjeha.
Neke od nabrojenih posljedica globalizacije, kako dobrodoslih, tako i ne­
pcizeljnih, ona nosi sahia u sebi'. 'ostale potjecu od njezina sadasnjeg neoliberalnog
oblika ili od golemih razlika u bogatstvu i moci koje su s njome povezane. Tesko je
reci koji ce oblik globalizacija poprirniti u buducnosti. Ona neometano napreduje
preko drzavnih granica, no suocava se s otporom na nekoliko tazina. Buduci dare­
meti tri stoljeca gradena ocekivanja nacionalno organizirana nacina zivota i do sa­
dajeveoma nejednako koristila sirokim slojevima pucanstva u razvijenim i neraz­
vijenim zemljama, znatanje pritisak za njezino zaustavljanje izgradnjom z.astitnih
zidova i ogranicavanjem useljavanja. Zastitnici okolisa tvrdekako globalizacija ra­
sipa energiju te traze ogranicavanje putovanja i lokalnu proizvodnju zalokalne
 Globalizacija i kultura 159
potrebe. Postoji takoder i pokret za regionalne integracije, umjesto globa1nu, koji
se zasniva na komplementarnosti bliskih nacionalnih gospodarstava i potrebi za
rjesavanjem lokalnih konflikata jacanjem regionalnih interesa. Ti trendovi nisu
toliko odbacivanje globalizacije, koliko pokusaji ogranicavanja njezina dometa i
dubine na odredenim podrucjima.

Utjecaj globalizacije na kulturu

Kao i u ostalim zivotnim podrucjima, globalizacija ima vazne posljedice i za

kulturu; pet takvih posljedica nalazim osobito bitnima. Prvo, ona vodi necemu sto
cu nazvati "sektorskom konvergencijom". Dok tehnike, institucije, ideje i obicaji
prelaze drzavne granice, one obicno stvaraju uglavnom slicne obrasce ljudskoga
ponasanja i odnosa u zivotnim podrucjima o kojima je rijec. Globalizacija ubrzava
urbanizaciju i potice rast velikih gradova, s njihovim dobro poznatim etosom ano- ·
nimnosti, visoke gustoce stanovanja, impersonalnoscu, kriminalom, drogom,
guzvama. Svi velild gradovi imaju slicne probleme, koji uglavnom zahtijevaju i
slicna rjesenja. Opca prihvacenost drzave kao jedinogvaljanog oblika ustrojavanja
drustva donosi sa soborn teritorijalne granic;e i sporove, vojsku, policiju, birokraci­
ju, tajnu sluzbu, nacionalnu zastavu i himnu, te institucionalizirano nejednaku ras­
podjelu politicke moci. Bolnice, industrija, sveucilista, sudovi, zracne luke, vojskei
drzavne uprave sve pretezitci razvijaju slicne organizacijske strukture i kulture.
Unatoc razlikama u cistoci, djelotvornosti, eticnosti i profesionalnom znanju i
vjestina:µia, udete Ii u bolnicu, sud, tvomicu ili sveuciliste u New Yorku, Kuvajtu iii
Timbuktuu zateci cete na svim tim mjestima uglavnom slicnu institucionalnu i or­
ganizacijsku kulturu.
Nekoliko je uzrocnika sektorske konvergencije. Jedan od njih je zajednicka
tehnologija, koja zahtijeva uglavnom slicne odgovore. Obrazovne, gospodarske,
politi ke, sudske1druge ustanove teze s11.cnim ciljevima; izbor nacina ostvarivanja
tih ciljeva je ogranicen. Ljudi kojivode te ustanove prolaze slicnu obuku i usvajaju
zajednicka strucna znanja iprofesionalnu kulturu. Vecina gradana je bar u grubim
crtama upoznata - iz izravnog iskustva, filmova, televizije i naklapanja - sto se
smatra dobrom praksom u drugim zemljama, pa zato to isto traze i u svojoj. Zah­
tjevi medunarodne zajednice, ocekivanja kolega u drugim dijelovima svijeta, us­
poredbe prakse u vise zemalja, zelja za afirm11cijom na medunarodnom planu -
sve to stvara pritisak za sve slicniju praksu u istoj dje!atnosti u svijetu.
Konvergencije u raznim zivotnim podrucjiina nisu samo neizbjezne, nego u nji-
ma imfl. puno toga dobroga. One olaksavaju putovanja, komunikaciju, drUstvene ,.·
dodire, medunarodnu suradnju, razmjenu iskustava i ideja. Covjek tesko da bi
uopce ze!io putova.ti u drugu zemlju, akamoli uspostavljati bliske ekonomske, kul-
tume idruge kontakte s njmn, kad ne bi mogao biti u razumnim granicama uvjeren
da ce-usprkos svim lokalnim varijacijama i ekscentricnostima-zracne luke, bol-
nice, prijevoz i drzavna uprava funkcionirati na nacin koju stranac maze predvid-
jeti, razumjeti i nositi se s njime. Sektorske konvergencije stvaraju dzepove pozna-
toga i uinace nepoznatoj stranoj zemlji; one odgovarajuca.zivdtna podrucja u dru-
gim drustvima cine intelektualno i osjecajno lako pristupacnima te daju osnovu s
kojesemoze poceti shvacati ono stoje nepoznato inerazumljivo. Zahvaljujuci glo- ·
160 NOVA l'OLITIKA IDENTITETA

balizaciji, d<fnas jedva da ima ijednoga drustva koje bi nam bilo posve neshvatljivo i
ill zatvoreno.
Drugo: globalizacija je potaknula rast manje - vise zajednicke elitne kulture,
koja nije ogranicena na najvise redove politicke, poslovne i tehnicke elite, koji se
redovito sastaju svake godine u svicarskom Davosu. Takva se kultura siri i na di­
rektore, pojedine profesionalne skupine (npr. lijecnici), sveuci!isne nastavnike i
druge. Ti su Ijudi cesto obrazovani na slican nacin, katkad na istim prestiznim za­
padnim sveucilistima, te su poprimili slican etos i nacin razmisljanja. Dolaze iz
slicnih drustvenih sredina, odrasli su u kulturnom okolisu koji je nalik na onaj i.J. os­
talim zemljama. U redovitom su dodiru s kolegama iz drugih zemalja, suraduju s
njima na zajednickim projektima, sklapaju prijateljstva i stalo im je do dobra
misljenja kolega o njima. Pohadaju iste medunarodne konferencije, govore istim
jezikom, slican im je nacin zivota, odsjedaju u istim hotelima, odijevaju se s!icno -
cak do gotovo jednakih odijela, cipela i kravata, razvijaju s!icne manire i ukuse, lje­
tuju i zimuju na slicnim mjestima, ambicije koje imaju za svoju djecu nalikujujed­
nedrugima. Polozaji sto ga zauzimaju u svojim drustvima su slicni, dijele slicne bri­
ge oko svojeg statusa, odnose se prema svojim zemljama i sugradanima na slican
nacin. Ti su ljudi kozmopoliti u smislu da se ugodno osjecaju u dodiiu s razlicitim
kulturama, no oni istodobno obicno dobro poznaju i cak su ponosni na vlastitu na­
cionalnu kulturu. Upravo zato se s Ia'kocom ophode sa strancima, dok istol!iobno
cuvaju svoju posebnost te su strancima zanimljivi i korisni.
Trece: globalizacija proizvodi razmjemo usku zajednicku kulturu za obicne
ljude di!jem svijeta. Ljudi posvuda po svijetu govore o ljudskim pravima, izborima,
slobodi govora, pravima manjina, demokraciji, drzavnoj suverenosti i vladinoj od­
gcivon1osti prema narodu. Na gospodarskome planu svimaje poznato o cemu je ri­
jec kad se govori o minimalnim placama, pravu na rad, drzavi blagostanja, podu­
zetnistvu, djelotvornosti i uravnotezivanju drzavnoga proracuna. Na moralnom i
drustvenom planu, zamisli o slobodi pojedinceva izbora, nadzoru nad vlastitim.
zivotom, romant.icnoj ljubavi, samopostovanju, identitetu,, pravu na vlastito mi- • 1
sljenje, spolnoj usmjerenosti i ravnopravnosti - sve su to univerzalno poznate te- ·i
me. Da nije utjecaja globalnih trendova, homoseksua]nost ne bi bila predmet jav-
nih rasprava, a kamolijavnog priznanja u Indiji, Juznoj Africi iii Sjevernoj Africi i
drugdje. Zdrav zivotjeteznja zajednicka svima, paje vodila zanima:nju za trcanje,
redovito vjezbanje, izbjegavanje pretilosti, kampanje protiv pusenja, droga i
AIDS-a, jogu, alternativnu medicinu i osjetljivosti na oneciscivanje okolisa. Tone
znaci kako su te ideje na jednakoj cijeni u svim drustvima niti u svim njihovim
drustvenim skupinama, nego da su im svima, u razlicitim stupnjevima i na razlicite
nacine, intelektualno dostupne, sto ce reci da kad ih neki pojedinci i skupine prizo-
vu, ostali (ukljucivsi i 'One koji im se suprotstavljaju) znaju o cemu je rijec i zasto se
to smatra vaznim. 1
Uska globalna ku!tura siri se i na potrosacko podrucje zivota.2 Trgovacki cen­
tri, kucanski aparati, restorani brze prehrane i potrosacka dobra koja proizvode
1
V. Giddens (1990).
2 '
Zapotpuniju raspravu o toj temi, v. Pieterse (2007, 89. str. i dalje).!(ad sam prijenekoliko godinaSetao plaforn u Mum­
baiju (Bornbaju), ugledao sammlada lndijca, Cini se, nedavna doSl.J a sa sela, kako sf.Se uSnu resicu svoje djevojke. Dje­
vojka je bila zbunjena, znajuci samo Sto je seks u najl.lZem smislu. Sto je ona znala o utjecaju•CNN-a na svog decka!
 Globalizacija i kultura 161
Nike, Adidas, Rolex, Chanel i Levi Strauss gotovo su univerzalni te sa soborn nose
svoju kulturu. McDonald's, primjerice, nije samo lanac res.torana za brzu prehra­
nu, nego kultuma institucija, koja utjelovljuje jedan post:lban pristup hrani i pot­
rosacu, zastupajuci kvalitete kao sto su djelotvornost, predvidljivost, cistoca, brza
potrosnja i sredisnja vaznost tehnike. Kad se potrosaci naviknu na ta svojstva, 'oni
od domacih restorana brze prehrane pocinju traziti "mekdomtldizaciju". Lanae
Ruskijbistro u Rusiji svjesno je oblikovan po uzoru na MpDonald's. Najpoznatiji
pekinski restoran za pecene patke Quanjude poslao je svoje poslovodno osoblje
na obuku kod McDonald'sa u Ameriku, kopirao njegov etos te na kraju cak uveo
vlastitu liniju brze prehrane na osnovi pecene patke.
Odjeca, ta nepogresiva oznaka tradicionalnog identiteta drustva, danasprelazi
drzavne granice na nacin nezamisliv u proslosti. Sve vise ivise muskaraca u cijelom
svijetu odijevaju se slicno; tradicionalna nosnja uglavnom je ogranicena na selo,
posebne prilike, zaostala plemena i samodopadne nacionalisticke rezime. Cak i
zene, koje tradicionalno prenose kulturni identitet, odijevaju se sve slicinije. U
Ugandi je donesen zakon protiv minissuknji, ali uzalud. Iranski mule vratili su ze­
ne u cador, no ni to nije funkcioniralo; kad se i nosi cador, katkad su ispod njega
traperice. Takvo se zajednistvo i slicnost pronalaze i u komercijalnom, pa cak i
stambenom graditeljstvu, unutarnjem uredenju, hobijima i oblicima spolnog sa­
moizrazavanja. U mnogim slucajevima zapadni utjecaj izgleda najjaci, no nije uvi- ·
jek tako, Indijska, kineska, africka i d1uga drustva takoder su utjecala na Zapad,
na podrucjima kao sto su odijevanje, friztira ipredodzbe o muskoj i zenskoj ljepoti.
Cetvrto: kao rezultat globalizacije, granice medu kulturama su postaJe prolaz­
ne, sto vodi i multikulturalizaciji nacionalne kulturne tradicije i pojavi novih kul­
tumih oblika, koji se ne mogu posve uklopiti ni u jednu od njih.3 Premda je kultur­
na interakcija nejednaka i njome ponajvise dominira Zapad, to nije posve jednos­
tran proces. Druge kulture takoder izvlace koristiod globalizacije te imaju utjeca­
ja jedna na drugu, kao i na Zapad. Indijski su filmovi snaziio nazocni na Bliskom i
Srednjem istoku, Srednjoj Aziji, dijelovima Afrike, au posljednjevrijeme sve vise i
na Zapadu. Turske sapunice populame su u Srednjoj Aziji, egipatske diljem arap­
skoga svijeta. Indijska kuhinja, oblici duhovnosti, joga i glazba omiljeni su na Za­
padu, au manjoj mjeri i u ostalim dijelovima svijeta. To isto toliko vrijedi i za ki­
nesku kuhinju, borilacke vjestine, plesove, sustave lijecenja i biljne lijekove; slicno
je is glazbom, likovnim umjetnostima i knjizevnoscu iz Afrike i Latinske Amerike.
Islamje najbrze rastuca religija na svijetu, a i budizam je nacinio znatan utjecaj.
Brazilski Rade Globo izvozi svoje telenovelas (TV sapunice) u vise od osamdeset
.zemalja diljem svijeta; aje9na od najgledanijiih TV serija u Rusijije. meksickasa­
punicaLos 1icos lloran tambien("I bogati placu"). Australskiteleyizijski programi,
3
V. Pieterse u: Featherston i dr. (1996). Postoji kriZailje predod:faba o ljepoti. ZahvaljujuCi,:inijeSailim brakovima, neki
vet govore i0 11glob alnomlicu".Newsweek od 4. studenog 2003. pi.Seo zaCetku "svjetskoga-st Q_arda ljepote". Lice Sai­
re Mohan navodikao 11s avrSeno lice", primjer 11glo balnog lica lj pote". Saira ima oStrO OCrtall.'ejagodice,koje je naslije­
dila od oca Indijca, a svijetlu put i okrugle oCi, baStinjene od francusko -irsko-kanadskihpredaka s majCine strane.
Lako bi mogla proCikao Talijanka, Spanjolka, Britanka, Cak i kao Jndijka, ako odjene-sari. Sta god netko mislio o '1gJo­
ba)nom liCu" na temelju nacionalnih s_tereotipa, predodZbaljep9te oCito p_rela,zi ddavne_granice. U .Aziji su prije vise
voljeli cikruglalica, dok danas daju prednost dugulja_stim licima, kakva viSe voleina.Zapadu._Vitkostje sada sve popu­
lamija zamuskarce, a osobito za Zene. Obrnuto, istoCnjaCke frizure i OCi kao da su sve:omiljeniji na Zapadu. V. Clanak
Thomasa Fullera Globalization Brings New Cultural Traits to India ("Globalizacij8. dbnosi n:ova_kulturna svojstva u In-
cliju11), International Herald Tribune, 14. rujna 2000. ·· · · · ·
162 NOVAl'OLITIKAIDENTITETA

poputNeighbours ("Susjedi") gledaju se u mnogim zemljama. Zajedno s pozapad­

njivanjem ostatka svijeta, postoje i trendovi, iako slabiji, indijanizacije, sinizacije i
afrikanizacije.
Zahvaljujuci vecoj izlozenosti ostalim kulturama i volji za posudivanjem ideja
od njih, postoji znacajno mijesanje i spajanje stilova, slika, kutumih izricaja i osje­
cajnosti. Ritmovi africkih udaraljki i indijske glazbe kombiniraju se sa zapadnom
pop-glazbom. Rap (i sam hibridni proizvod africkih i latinskoamerickih utjecaja) i
hip-hop glazba otputovali SU iz cinackih geta l.l sredistima americkih velegradova
do najudaljenijihkutaka svijeta, gdje utjecu i primaju utjecaje od domace glazbene
tradicije. Zapadni modni kreatori kradu od indijskih, kineskih i africldh stilova ka­
ko bi dobili novi "izgled sezone". Pisci i likovni umjetnici eksperimentiraju sa zan­
rovima i slikama iz razlicitih knjizevnih i likovnih tradicija. Indijske, kineske, blis­
koistocne i druge kulinarske tradicije preuzele su zapadne sastojke i recepte, a i
zapadna kuhinjaje jos vise poprimila od njih. Sale i humorizjedne kulture nalaze
put do dnigih, gdje se ili zadrzavaju kao dobro dosao uvozni proizvod, ili ulaze u
kreativnu meduigru s domacima. Djeca danas odrastaju citajuci price iz raznih
krajeva svijeta, uceci ponesto o tamosnjim ljudima, mitovima i legendama, pa ih
kreativno usporeduju i kombiniraju svlastitima. Cak i religije, koje su inace isklju­
cive, posudujujedna od druge zamisli o duhovnosti, svetosti i smislu zivota i smrti;
to vrijedi i za one najsamopouzdanije medu njima.
Taj proces medusobnoga prozimanja kultura, koji nije ogranicen na kreativne
umove, nego se odvija, svjesno iii nesvjesno, u zivotima milijuna obicnih ljudi, nije
novost nasega doba, ali je u danasnjici zadobio novi zamah pod utjecajem globali­
zocije. Svaka kultura danas u sebi nosi dijelove drugih kultura te time pokazuje
manju iii vecu mjeru multikulturne usmjerenosti. To ne znaci da se blizimo nekoj
jedinstvenoj svjetskoj glazbenoj, likovnoj iii knjizevnoj tradiciji, nego da nacional­
ne i druge posebne tradicije postaju porozne, pokazuju medusobne slicnosti te su
sada dio globalne kulturne mjesavine. Ne iznenaduje stoga sto danas u malo ko­
jem dijelu svijeta ima obfazovanih ljudi koji bi priznali da ne·znaju nista makar o
najvecim: knjizevnim, likovnim i glazbenim postignucima drugih drustava. U tom
smislu, pocinje se pojavljivati minimalna razina globalne kultume pismenosti.
Makarje interakcija medu kulturamajos i danas uglavnomjednostrana i razmjer­
no krhka, te joj se protive u mnogim dijelovima svijeta, ona je dobro krenula, ima
svoj vlastiti ritam te je jednako rasirena kao i gospodarska i tehnicka globalizacija.
Iako je ogranicena uglavnom na vise i srednje slojeve, siri se i na nize slojeve
drustva, koji ih katkada prihvacaju cak is vise entuzijazma, kako bi prevladali
drustvenu inferiornost, naglasili svoju modernest i1i se oslobodili od tlaciteljskih
drustvenih normi. Ta multikul.tum pismenost ce se vjerojat:qo poj cati te biti .uk­
Jjucena u nastavne planove i programe diljem svijeta. Za iduci ce narastajvjerojat­
0

no postati preduvjet uspjeha..

Zbog svega toga, danas gotovo i ne postoji kultura koja bi nam bila potpuno
strana.4 Bar neki njezini dijelovi: glazba, kuhinja, knjizevnost, mitovi i vjerovanja­
nesto ce nam bitipoznato, ne samo zato stosmo o tome puno naucili u skoli, iz fil­
mova iii s televizije, nego i zbog njihova utjecaja na druge kulture. Takvo prepoz-
4
V. Cvekovich i Kellner (ur.) (1997). Osobi,to je znaCajan Axtmannov Clanak.
 Globalizacija i kultura 163
naViinje i poznavanje daje osnovicu s koje ljudi mogu otvoriti nerazumljive i nedo­
voljno poznate dijelove drugih kultura te namih uciniti prihvatljivima.To nam da­
je samopouzdanje, da se mozemo opustiti u nazocnosti drugih, 11iivati u njihovoj
razlicitosti te nastaviti s pustolovinom istrazivanja njihove sloienosti. Sve je ocitiji
takav novi oblik kozmopolitizma, kojividi ljudsko jedinstvo ne samo u smislu Jjudc
skih slicnosti, kao sto cini tradicionalni moralni univerzalizam, nego takoder i u
smislu ljudske raznolikosti. Prvi put 'u ljudskoj povijesti moze se kazati da mi ljudi
ne samo sto nastavljamo nasu zajednicku Zemlju, nego svevise.dijelimo i zajed­
nicki svijet. Ljudi posvuda imaju pristup slobodnoj masi zajednickih ideja i slika te
se cesto njima sluze, u razlicitim stupnjevima, kako bi odredili tko su i sto zele biti.
Premda ljudi razlicito konstruiraju svoje identitete, neki elementi od kojih se oni
sastoje su zajednicki mnogima.
Napokon, globalizacija vodi pluralizaciji svakoga drustva. Ljudi su oduvijek
znalikako drugi ljudi zive i misle razlicito od njih, no njihovo je znanje pretezno bi­
lo maglovito, zasnovano na naklapanjima i u vlasti tradicionalnih predrasuda i ma­
nipulacija elite. Danas se s drugim ljudima susrecu preko televizije ili na go­
disnjen:i odmoru, promatraju njihove obicaje i izvlace vlastite zakljucke. Kad se
dosljaci dosele medu njih, kao sto se sve cesce dogada, domaci ljudi ulaze s njima u
interakcije razlicita stupnja, nauce ponesto o njihovoj prehrani, glazbi, nosnji, obi­
cajima, vrijednostima i pravilima ponasanja -zahvate njihovu ljudskost u svoj nje­
zinoj ugodnoj i zbunjujucoj slozenosti. U proslosti, dok su promet i veze bili slabi,
useljenicima je bilo tesko oduprijeti se asimilacijskome pritisku. Danas ljudi osta­
ju povezani sa starom domovinom putem filmova, televizije, intemeta i cestih pu­
tovanja.Osjecaju caki pritisak da z.adrze svoj kulturni identitet, ponekad i u obliku
· . koji ne korespondira s promjenama koje se zbivaju u njihovoj kulturi u zemlji pod­
. rijetla. Za razliku od prijasnjih drustava, u kojima je kultuma homogenost bila
pravilo, a razlike bijahu preko granice, ljudska visestrukost i raznolikost danas su
svepi:ozimajuca i cvrsta cinjenica svakodnevnoga zivota. Premdaje sve vise homo­
genosti medu drustvima u nekim zivotnim podrucjinia, u svakom od njih postoji
znatan stupanj pluralizacije. Oboje je dio istoga opceg procesa.
Gotovo su sva suvremena drustva kulturno raznolika te ce vjerojatno tako i os­
tati u sagledivoj buducnosti. No, dubina utjecaja te raznolikosti uvelike se razliku­
je te razlicita drustva na nju razlicito reagiraju. Zapadna su drustva uvjerena u svo­
ju kult'umu nadmoc te nemaju visoko misljenje o moralnim vrijednostima i vjero­
vanjima ne-zapadnih useljenika koji su se naselili medu njima. Llkovne umjetnos­
ti, knjizevnost; glazba i kuhinja novopridoslica se postuju, ali se od njih ocekuje da
priznaju nadmoc zapadnih vrijednosti, ili u najmanju ruku da zive po njima. Ispu-
":ne Ii ne-za:padne zajednice .takva ocekivanja, onda nema problema, no kad tone
ucine, promatra ih se kao ugrozu nacionalne kulture. U gotovo svim zapadnim
drustvima u posljednje su vrijeme brojni i utjecajni ljudi poceli napadati moralnu i
kultumu raznolikost; u nekim zapadnim zemljama nastali su snazni desnicarski
pokreti. Buduci da su zapadna drustva kultumo samopouzdana ida je ugroza raz-
,, mjemo slaba, moralnu se paniku uglavnom uspjelo izbjeci iii bar suzbiti.
. tanje; u ne-zapadnim drustvima je u isto vrijeme slicno i razlicito._Vecina od
njih pretezito nemaju problema nositi se s razmjemo povrsnim aspektrma zapad­
ne kulture, kao sto su: popularria glazba, hrana, filmovi, televizijslce emisije i odije­
vanje, no osjecaju se ugrozenima od zapadnih moralnih i politickih vrijednosti.
 164 NOVA POLITIKA IDENTITETA

. Zapad tvrdi kako je nadmocan i ruga se lokalnim kulturama. Zapad ima i snaznu
potporu medunarodnih ustanova, kojima se mnoge ne-zapadne zemlje obracaju
zbog prijeko potrebnih financijskih sredstava, koja se daju samo pod uvjetom
postivanja zapadnih vrijednosti i prakse. Situaciju jos vise komplicira cinjenica sto
je pozapadnjivanje ucvrstilo moc pozapadnjenih lokalnih elita, stvara golemu ne­
jednakost u moci i polozaju, te usloznjava zadatak stvaranja zajednickoga nacina
zivota i formuliranja zajednickih interesa. Zbog svoje duge kolonijalne povijesti,
mnoga od tih drustava su kulturno dezorijentirana te ne znaju kako se nositi sa za­
padnim utjecajima. Zapadna kultura stoga nije marginalna u odnosu na njihove
zivote, onako kao sto su ne-zapadne kulture za Zapadnjake, nego je ozbiljan inte­
lektualni sugovornik, suparnicki izvor moralnog autoriteta - te je stoga snazan
destabilizirajuci faktor.
Nezapadna drustva kulturno su razlicita na drugacije nacine od Zapadnih.
Tradicionalna i zapadna kultura natjecu se za glave i srca gradana te su u stalnoj
napetosti. U drustvenom pogledu, ne-zapadna drustva sama sebe definiraju u
smislu tradicionalnoga zajednistva, u politickom i gospodarskom pogledu indivi­
dualisticki, dok se u osobnom zivotu iskazuje naklonost i na jednu i na drugu stra­
nu. Ljudi tamo imaju jedan osjecaj vremena kad idu u ured ili drugo radno mjesto
iii vode djecu u skolu, a sasvim drugaciji kad posjecuju hramove, drustvene doga­
daja ili se sastaju s prijateljiima. Poduzeca, drzavne zgrade i uredi strukturiraju
prostor na jedan nacin; stanovi i obiteljske kuce, drustveni domovi i,}'jerski objekti
na sasvim drugaciji. Pripadnost kasti iii plemenu ima veliku vaznostu drustvenom
zivotu, no u politickim i gospodarskim poslovima joj se ne smije pridavati vaznost.
B,uduci da vrijeme, prostor, drustveni odnosi, moraine vrijednosti, nacini odnose­
nja spram samoga sebe i drugih ljudi svi ovise o medusobno suprotstavljenim zna­
cenjskim sustavima, paje za zivot potrebno cesto "pojmovno prekapcanje", gotovo
sva ne-zapadna drustva pokazuju izvjesnu kulturnu dezorijentaciju i nostalgicno
ceznu za predmodernim vremenima. Poput Zapadnjaka, i njima je kulturna raz­
nolikost problematicna, iako izrazlicitih razloga is jacim opravdanjem. Nitko od
toga ne moze pobjeci u eri globalizacije, nego svi moraju pronaci nacina kako ce se
nositi s time.

Hegemonija Sjedinjenih Drzava i nacionalna kultura

Makar je globalizacija kulture otvorila za vise zemaljamogucnost jaceg iii slabi­

jeg kulturnog utjecaja na globalnoj razini, ipak uvelike dominira Zapad, a unutar
njega Sjedinjene Drzave.5 Kulturna proizvodnja u SAD ima ocite prednosti: pristup
· golemim financijskim sredstvima, masovnu proizvodrtju, veliko dcimace trziste; ·
nadzor nad svjetskim medijima, vrlo razgranatu distributivnu mrezu, agresivanmar­
keting, rani pocetak masovne proizvodnje te - dakako - politicki prestiz i potporu
velesile. To suznacajne prednosti, ali nisu same po sebi dovoljne. Tako, na primjer,
nisu dovoljne da bi indijski filmovi postali svjetski hitovi, niti da kineska popularna
5
Dobarprikazkako ameriCki filmovi.i televizijski programi vladaju svijetom nalazi se u: Barber (1995). Proizvodiza vi­
zualnu iglazbenu zabavu treCa su najveCa izvozna grana u ameriCkome gospodarstvu, nakon zrak:oplovne i farmaceut­
ske industrije. V.·takod:er Cohen (2002); njegov je pogled na globalizaciju puno ruZiCastiji, Sto proizlazi i iz njegova
osobnog iskustva.
 Globalizacija i kultura 165
ghu;ba zadobije globalnu popularnost. S druge strane, te prednosti nisu bile dovolj­
ne ni za to da sjevernoamerickalikovna umjetnost, kazaliste iknjizevna djela doseg­
nuvrh svjetske omiljenosti. Dominacija SAD u stjetskoj kulturiogranicenaje uglav­
nom na filmove, 'IV serije i uopce televiziju te populamu glazbu.
Neki od vaznih cimbenika koji SU pridonijeli dominaciji SAD ticu se prirode
americkoga drustva, te znacaja i sadrzaja njihovih kulturnih proizvoda. Za razliku
od Europe i rrinogih drugih dijelova svijeta, Sjedinjene Drzave netnaju ni feudalnu
proslost, niti znatnije klasno raslojeno drustvo. Kako americka kultura nije vezana
ni s jednom pojedinacnom skupinom i ne nosi puno povijesne prtljage, ona je raz­
mjerno lagana, otvorena, eksperi:inentalna i rado preob!ikuje elemente posudene
od drugih. Kao multikulturno i multietnicko drustvo, ciji gradani dolaze iz gotovo
svih ostalih zemalja svijeta, SAD su gotovo citav svijet u malom. Stvaraoci kultur­
nih proizvoda dolaze iz razlicitih sredina te su voljni eksperimentirati s idejama,
temama i tehnikama drugih kultura. Oni na posao donose dobro razvijenu multi­
kulturnu osjecajnost, koju paknjeguje ijaca multikulturni etos sirega drustva. Bu­
duci da doseljenici i kreativci sa svih strana svijeta i dalje dolaze u SAD, americka
industrija kulture stalno je u dodiru s promjenama ukusa i kulturnih oblika u svije­
tu. Domaca pub!ika koja je takoder multikulturna dodatna im je prednost, jer na
njima dobro mogu iskusati proizvode namijenjene svjetskom trzistu. Ono sto pro­
deu SAD, za to se s dosta temelja moze nadati dace sesvidjeti i znatnom dijelu os­
tatka svijeta.
Zbog svega toga, americki kulturni proizvodi lako prelaze drzavne granice i
dopiru d,o sirokog raspona ukusa. To cine na jedan od dvaju nacina, koji odgovara­
ju dvama oblicima univerzalnosti. U nekirn slucajevima bave se onime sto je os­
novno i zajednicko svim ljudima, sto je kulturno toliko neutralno i bljutavo koliko
je samo moguce. Konzumacija ta!....-vih kulturnih proizvoda ne trazi nista vise kul­
turne profinjenosti ni osjecajne dubine nego sto uglavnom imaju svi ljudi na svije­
tu. Na d1ugi nacin, privlacnost proizvoda je u njegovoj kulturnoj eklekticnosti,
multikulturnoj usmjerenosti, koja je takva da se-u razlicitim stupnjevima-moze
svidjeti ljudima razlicitih kulturnih ukusa:Vecina americkih filmova pripada prvoj
skupini, a mnoge 'IV serije i emisije i popularne pjesme drugoj. U oba slucaja,
americki kulturni prciizvodi, osobito oni namijenjei.li masovnome trzistu, imaju
ugradenu mogucnost globalizacije.A kad ih se ne moze prodati na globalnome tr­
zistu u izvornom obliku, dovoljno su kulturno elasticni da ih se moze prilagoditi
mjesnim okolnostima i prilikama. Upravo tu ugradenu iii prilagodljivu mogucnost
globalne privlacnosti iskoristavaju masovna, dobro obavijestena sredista masovne
kultume proizvodnje u SAD. Mogucnost globalne privlacnosti nije dovoljna za
osig\.iravanje glbbalizacije t,roizvoda. Neke druge zemlje talfoder imaju kulturne
proizvode koji bi mogli imati globalnu privlacnost, no ta mogucriost ostaje neisko­
ristena jer nemaju prednosti kakve uziva proizvodnja kulture u SAD. S obzirom na
to da su vazni i narav proizvoda i snaga proizvodaca, SAD jednako dobivaju od ve­
licine i snage svojega gospodarstva, koliko iod svojega multikulturnoga drustva.6
6
ObjaSnjavajuCi sn;gu SAD, njemaCk.i novinar Joffeje primijetio: "Amerika irna n_8.jotvoreniju kulturu na svijetu. Sto­ ga je i
svijet najotvoreniji prema njoj.'1 Dominique Moise, francuski kritiCar Amerike, izr8Zava:SliCna stajaliSta. Poruka
ameriCkihfilmova ima univerzab:;m privlaCilostzatoSta se "zasniva na otvorenosti erike i stalne uspjeSnosti njezina
multikulturnoga druStva11• Citirano u Nye (2002, 71. str.) Premda je pisana s amerlCkoga·gl_edista, ta j_e knjiga mudra i
promiSljena analiza posljedica globalizacije. ·
166 NOVAPOLITIKAIDENTITETA

Globalizaciju, a osobito americku kulturnu dominaciju, smatra se u mnogi:m

zemljama necim sto ugrozava nacionalnu kulturu te se ponekad naziva grubim na­
zivima, kao sto su kultuma invazija, kulturna najezda ili cak kulturni imperijali­
zam.7 No; istina je slozenija. Nijedna nacionalna kultura)iije homogena i cvrsto
upletena cje!ina. Svaka se sastoji od raznolikih niti, daje prednost jednima, a ne dr­
zi do drugih oblika zivota, ima razlicit utjecaj na razlicite skupine. To znaci da stra­
ni kulturni proizvodi mogu djelovati prijetece jednoj drustvenoj skupini, a emanci­
patomo drugoj. Zapadne zamisli o drustvenoj, spolnoj i rasI1,bj ravnopravnosti U:g­
rozavaju skupine na vrhu dominantne hijerarhijske i patrijarhaine kulture u ne-za­
padnim drustvima; no bas zato ih cesto srdafuo docekuju zene, manjine i druge
marginalizirane skupine. Prikazivanje golotinje, oskudno odjevenih likova iii sek­
sualnosti u zapadnim filmovima i televizijskim emisijama, sto tako vrijeda osjecaj­
nost srednje k!ase, ne smeta gradskoj ni seoskoj sirotinji, koji su na golotinju vec
dugo navikli zbog svojega siromastva, drustvenih obicaja ili tradiciona!noga naci­
na zivota; njimaje to cak i drago,jer se time izaziva srednjoklasna snobovstina i os­
jecaj nadmoci.
No, cak i sto se tice srednje k!ase, situacija je slozena. Premda glasno prigova­
raju, oni su cesto glavni potrosaci takvih filmova i TV programa. Njihova je ced­
nost pretezito novija pojava. To je njihov nacin razlikovanja od ostalih drustvenih
skupina te naglasavanja vlastite nadmoci natl njima. Ili je pak rezultat rasirenih
pokusaja da se nacionalni identitet definira na ne-zapadni nacin tijekom antikolo­
nijalne borbe. Kako bilo da bilo, cesto takva odbojnost nema dubokih korijena u
tradicionalnoj kulturi. Indijski srednjoklasni puritanizam, primjerice, potjece naj­
dalje iz XIX. stoljeca te je u suprotnosti s hinduskom tradicijom slavljenja seksual­
nosti, sto je razvidno kako u erotskomhramskom graditeljstvu, popularnim religij­
skim pricama, seksualnim eskapadama bogova i bozica te u opsirnoj erotskoj lite­
raturi, od koje je glasovita Kamasutra tek sticiljiv primjer. Isto je is rnnogim musli­
manskim drustvima, ciji je puritanizam takoder razmjerno nedavno uveden te se
ne slaze s bujnom senzualnoscu u mnogim djelima iranske, turske i arapske knji­
zevnosti i glazbe te njihovim drustvenim obicajima.
Govoriti o kultumoj invaziji znaci pogresno uzimati kako je domaca kultura
pasivna i nemocna pred vanjskim utjecajima. Pod normalnim okolnostima, ona
.moze uciu kriticki dijalog s njima te odluciti hoce Ii ih prihvatiti ili odbaciti te kako
pridomaciti, neutralizirati ili prilagoditi ono cemu se ne moze oduprijeti. McDo­
nald'sovi restorani u Rusiji nude drugaciji jelovnik od onih na Zapadu i imaju po­
sebna mjesta gdje obitelji mogu zajedno sjediti. U Japanu McDonald's ne nudi
"hranu- smece" na donjem kraju trzista, nego ugada ukusu srednje klase, u lokali­
ma ukusno uredenim u japanskome stilu; Kako suim stambeni 'prostori najcesce
maleni, srednjoskolci u Japanu provode sate na katu kod Wendy, pisu zadace, cavr­
ljaju s prijateljima i tako pretvaraju restoran brze prehrane u drustveni centar i cak
produzetak doma. Opet, drustvo moze prihvatiti zapadnjacku odjecu, hranu, obi­
caje i manire, ali im ne dati dostojanstvo ni polozaj, nego ih ograniciti na kulturno
7
V. Go9dard (1993) i Tolimabouni (1995). Takvo gledanje.potcjenjuje obrnuti proces_; kojim ostatak: svijeta oblikuje
americki naGin .Zivota i razmiSijanja. Kako je to rekao Kishore Mahbubani: "Zapad Ce sve viSe apsorbirati dobre umo­
ve iz drugih kultura. Dok to bude Cinio, Zapad Ce proCi krozveliku preobrazbu: postat Ce mikrokozam novoga meduo­
visnoga svijeta u kojemu cvatu mnoge kulture i ideje." Citirano prema: Nye (2002,. 80. str.)
 Globalizacija i kultura 167
marginalno podrucje ili drustveno be=acajne prigode. Indija, Kina i zemlje Blis­
kogiSrednjeg istoka pune su ne samo McDonald'sovih, nego i prestiznih zapadnih
restorana, no takva se hran:a vrlo rijetko posluzuje na drustvenim svecanostima,
kao sto su one povezane s rodenjem, vjencanjem i smrcu. Slicna ogranicenja vrije­
de i za zapadnu odjecu i glazbu. Takve strategije kulturnog opstanka i reprodukci­
je katkad se slome iliih ljudi dragovoljno napuste, ne toliko zbog pritiska globalnih
snaga, koliko stoga sto imaju sve mar;ije smisla u sve indu,strijaliziranijim i urbanizi-
. ranijirn drustvima, iii zato sto autoritet tradicionalne kulture sve vise opada.
Ne treba precjenjivati ni utjecaj zapadnih, osobito americkih, filmova i TV se­
rija. U doba raspada Sovjetskoga Saveza, Rusi, kojima su oni dugo bili zabranjeni,
prigrlili su ih svelikim zarom, no kad se Rusija smirila i pocela se suocavati s pita­
njima nacionalnoga preporoda, domaci filmovi i televizijske emisije, koji su s razu­
mijevanjem prikazivali te probleme, poceli su uzivati daleko vecu popularnost od
proizvoda uvezenih sa Zapada. Slicno se pocinje dogadati u Indiji. Nacionalna te­
levizija dugo je bila navikla na monopol na domacem trzistu, pa je emitirala dosa­
dan, nemastovit i tehnicki slab program. No, znatno se popravila kad je stigla stra-
na konkurencija: pocela je proizvoditi filmove i serije koji ne samo sto su povratili
domace trziste, nego su se i poceli izvoziti.
Premda se holivudski filmovi i zapadni TV programi rado gledaju u cijelom svi­
jetu, nisu uvijek i svuda jednako dobro primljeni; opcenito.se najvise svidaju srednjoj
klasiigradskoj mladezi. Dallas se nijeuspio probiti u Brazilu niu japanu. U nijednoj
vecoj zapadnoeuropskoj zemlji nijedna americka TV serija ili druga emisija nije
medu q.eset najgledanijih. Cak i u mnogim zemljama u razvoju, domace emisije su
najgledanije i prikazuju se u najgledanijim terminima, dok emisije uvezene sa Zapa­
da, pdsebno iz SAD, pune manje popularne termine tijekom dana. Iz Amerike su
pretezito uvoze filmovi, i to prvenstveno oni prikladni za izvoz: akcijski filmovi, sa­
punice; takoder sportske i djecje emisije, ali ne politicke niti dokumentarni filmovi;
plitke komedije, ali ne isuptilne, s finim igrama rijecima, kulturno odredenim repli­
kama i nijansiranim dijalogom. Indijska inacica Milijunasa bila je uspjeh, no ne i
Najslabija karika, Columbo ni Charliejevi andeli. Indijci uglavnom najvise vole obi­
teljske sapunice, gdje bogati, raskosno odjeveni i tesko nasminkani likove glume na
tradicionalne teme nesuglasica u velikim porodicama.
Nigerija ima trecu najvecu filinsku industriju na svijetu. Mnogi popularni fil­
movi vrte se oko tema u vezi s vjesticarenjem i opsjednutoscu zlim duhovima.8
Film najcesce zavrsava tako sto vjesci i vjestice bivaju kaznjeni, a likovi puni vrline
nagradeni. Ljudi zele glumce s kojima se mogu poistovjetiti-koji izgledaju, govo­
re i ponasaju se poput njih1 Nigerijska j ,kultura takoder vrlo ekspresivna, sto utje­
ce na to sto se smatra dobrom, a sto losom glumom. Od glumaca se ocekuje da lako
pokazuj'u ljutnju i lako zaplacu. Samokontrola i mirnoca u osjecajno nabijenim i
teskim situacijama, tako cesta u zapadnim filmovima, u Nigeriji slabije prolazi.
Kako kaze Femi Odugbemi, predsjednica Udruge neovisnih televizijskih produ­
cenata Nigerije, Nigerijci su pripovjedaci, oni vole kicenost i razradenost. Tako­
der, vole da im prica ima jasnu pouku i poruku: Oni gledaju zapadne filmove i TV
serije, katkad i uzivaju u njima, ali nedostaje pravi emocionalni kontakt.
8
Jeevan Vasagar (2006), Welcome to Nollywood ("Dobro dosli u nigerijski Hollywood"), Guardian, 18. ozujka 2006.
 168 NOVA POLITIKA IDENTITETA

Pai kad strani filmovi i televizijske emisije imaju masovnu gledanost, tone zna­
ci da su popularni u smislu da se gledatelji s!azu s onim sto gledaju, cak ni da im se
svidaju. Mozda ih gledaju iz znatizelje ili zato sto nema nicega boljeg na programu
ili jednostavno nemaju pametnijeg posla. Ai kad jesu populami, nisu uvijek utje­
cajni u smislu oblikovanja stajalista gledate!ja. Americki su filmovi izvanredno po­
pularni u Francuskoj: 90-ih godina XX. stoljeca donosili su 60% ukupnog prihoda
kinematografa, u usporedbi sa svegajednom trecinom 80-ih. Ipak, nenia dokaza
da su znatnije utjecali na francuski odnos prema SAD. Dapace; Francuzi gledaju
te americke uvozne proizvode, uzivaju u njima, ali osjecaju sram ikrivicu (djel6mi­
ce i nametnutu odozgo) te krive Sjedinjene Drzave da ih kvare. Slicno je i u nekim
muslimanskim zemljama, primjerice u Saudijskoj Arabiji, gdje televizija i kinema­
tografijedva da i prikazuju bil.o sto osim americkih proizvoda, a da istodobno gle­
date!ji zbog toga nista vise ne vole niti postuju SAD.
Istovrijedi i zasnazne proizvodace i dostavljacevijesti,bilo novinske agencije
iii televizijske kanale - CNN, Reuters, pai BBC. Ljudi to gledaju, ali im ne vjeru­
ju potpuno. To je razlog zasto je.Allazeera, kojuvecina visoko cijeni zbog tocnos­
ti, s!obode od politickih manipu!acija i postivanja za arapske i islamske vrijed­
nosti, mogla postati tako snazan izazov tim TV postajama. Upadljivo je takoder
kako domaci programi izazivaju ozbiljne javne i privatne rasprave medu gledate­
ljima, sto nije s!ucaj sa zapadnima. Stvari tako stoje zato sto nema pravoga odno­
sa s gledateljima, s njihovim svakodnevnim problemima. Zapadni programi ne
izrazavaju njihove kulturne, gospodarske i druge zebnje, ne zastupaju poglede
ljudi poput njih, ne daju im nikakvo vodstvo kako prezivjeti i uspijevati u njihovoj
drustvenoj sredini. Buduci <la gledatelji ne osjecaju kako se ti programi bas njima
· obracaju, ne uzimaju ih dovoljno ozbiljno da bi se prema njima kliticki odnosili.
Stoga pridomacivanje ili prilagodba mjesnom ukusu nikada nije dovoljna za za­
padne uvozne. proizvode. Oni se moraju poceti baviti domacim pitanjima, upot­
reb!javati domace talente i teme te postupati s gradom na kulturno razumljiv
nacin. A kad tako postupe, onda uglavnom prestaju biti zapadni, osim po izvoru
financiranja, a katkada ni to.9
Kultura jednoga drustva se izrazava i prenosi putem religije, jezika, knjizev­
nosti, pjesama, hrane, odjece, glazbe, novina, filmova, radijskih i televizijskih
programa, likovnih umjetnosti, gesti i grimasa, manira, djecjih stripova, moralne
prakse itd. Znacajno je da ljudi zabrinuti za integritet svoje nacionalne kulture naj­
cesce nemaju nista protiv uvoznih proizvoda u mnogim podrucjima izrazavanja,
kao sto su: glazba, odjeca (osim mozda kadjerijec o zenama), novine, knjige, hra­
na, knjizevnost, likovne umjetnosti i radijski programi. To je tako ponajvise stoga
• sto drze kako su te stvari ili margina!ne za kulturu (hrana iodjeca; naprimjer) ilisu
njihovi potrosaci samo pripadnici elite, za koje se pretpostavlja kako su kulturno
pouzdani (primjerice: knjizevnost, likovne umjetnosti, radijski programi). Religi­
ju smatraju sredisnjom za svoju kulturu i nju drze najmanje otvorenom stranim ut­
jecajima. Isto vrijedi i za jezik, osim kad gastranijezik prijeti nadvladati i zamijeni­
ti, kao sto je slucaj u Quebecu i donekle u Indiji. Ono sto izaziva najvise zabrinu­
tosti su fi!movi i televizijske emisije, osobito serije.
9
Barber (1995, 90. str. i dalje). Barberovaje knjiga jedna od najboljih o ovoj temi.
 Globalizacija i kultura 169
J{atkadje tako zbog pritiska komercijalnih lobija. U Francilskoj je otpor ame­
rickim filmovima vodila, izmedu ostalih, producentska kuca G{lumont, cijije di­
rektor bez imalo nelagode ustvrdio kako se mora stititi francuskufilmsku industri­
ju "ako Francuskazeli u buducnosti imatijos kojega Prousta". Ostali razlozi, osobi­
to u ne-zapadnim drustvima, povezani su strahom da ce tak:vi filfuoyi i televizijski
programi doci do nepismenih masa, za koje se drzi kako su_ppsebno neotporne na
zapadni utjecaj. Valja podsjetiti da su se takvi prigoyori culi,c: k i Sjedinjenim
Drzavama kad je Hollywood pocinjao s masovnom proizvod11jom filmova. Prva je
pretpostavka tocna, jer su filmovi i osobito televizija glavni izvor zabave u zemlja­
ma u razvoju i imaju golemo gledateljstvo. Druga je pretpostavka dvojbena, jer
potcjenjuje zrelost i mudrost puka. Njih ono sto vide na ekranu ne povlaci za so­
born tako lako, jer ljudi dobro shvacaju sto se tice njihova zivota iii drustva u koje­
mu zive,10

. Reguliranje kulturnog uvoza

U svjetlu prethodno iznesenog, treba biti oprezan prema 1njerama zastite na­
cionalne kulture. Onenekad potjecu od neutemeljenih zebnji, iii ih poticu pojedi­
nacni interesi i samoproglaseni cuvari nacionalne kulture. Najcesce su previse res­
triktivne te prijece protok kritickih ideja i pokreta. Takoder su obicno pregrube a
da bi se mogle nositi sa suptilnim nacinima na koje kulture utjecu jedna na drugu i
odvise patemalistickeprema zdravom razumu onih za koje tvrde kako ih stite. No,
makar iD?-amopravo biti sumnjicavi glede takvih mjera, ne mozemo ih posve isklju­
. citi.Gotovo je opce prihvaceno kako slobodna trgovina materijalnim proizvodima
izmedu zemalja svrlo razlicitim stupnjem razvijenosti zapravo nije postena trgovi­
na. Nju takoder treba pratiti dobro usmjerena pomoc kako bi se ojacala proizvod­
njai trgovina u manje razvijenim zemljama. To isto jos visevrijedi za kulturnu raz-
.. mjenu koja, ako je se posve ostavi na volju ti:zisnim silama, lako moze potkopati
nacin zivota jednoga drustva. Taj se proces odvija pod tri vrste okolnosti.
Prvo: kad strani kulturni proizvodi uzivaju nesavladive prednosti, ukljucivsi i
izravne i neizravne subvencije u svojoj zemlji, zemlje uvoznice najcesce se ne mo­
gu ravnopravno natjecati, dote mjere da domaca kulturna proizvodnjamozebiti
posve razorena. Uzmimo primjer Sjedinjenih Americkih Drzava. Americka fil­
mska i televizijska industrija vecinu proizvodnih troskova pokriva prihodima s
domacega trzista te izvozi po krajnje niskim cijema, s kojima se domaci proizvo­
dacine mogu natjecati. Cesto je jeftinije kupiti i distribuirati trecerazredne ame­
ricke filmove nego proizvoditi d()mace. Domaci filmski producentii distributeri
najcesce zele brzu i laku zafadu. Kako nemaju poticaja razvijati vlastitu filmsku
proizvodnju, domaci studiji za snimanje se gase. Ponekad sedogada da bogate i
snazne americke tvrtke otkupe domace kinoprikazivacekako bbikinima projici­
rale svoje filmove, ne dopustajuci domacima pristup. Prvoga vikenda prikaziva­
nja, "Jurski park" je zauzeo gotovo cetvrtinu kino-dvorana u vecim imanjim gra­
dovlma Francuske; nastala je opravdana javna hajka. Indonezija je dugo stitila
. vlastitu filmsku proizvodnj]J i u tom razdoblj:u snimljeni su neki izvrsni filmovi.
10
Zaura notezen prikaz posljedica globalizacije po kulturu, v. Tomlinson (1999), Piete_
ise_-(2003) i Barber (1995).
 l'

170 NOVA POLITIKAIDENTITETA

Stanje se promijenilo kad su SAD predlozile i dogovorile otvaranje indonezij­

skoga filmskog trzista za americke filmove u zamjenu za otvaranje americkoga
trzista za indonezijske tekstilne proizvode. Godine 1992. u Francuskoj su 66 od
ukupno 81 lanca kino-dvorana prikazivali samo strane (sto u praksi znaci uglav­
nom americke) filmove. Tako su domaci biseri kao sto je film "Moje nebo, moj
dom", koji je dobio vise nagrada u Francuskoj, Njemackoj, pa cak i SAD, uzalud
trazili kino-dvorane za prikazivanje. Premdaje filmska industrija kapitalno in­
tenzivna, te stoga osobito neotporna na stranu dominaciju, slicne se pojave zbi­
vaju i u drugim podrucjima, kao sto su popularna glazba, televizijski programi i
casopisi za politiku i kulturu zivljenja.
Drugo: drustva se najbolje nose sa stranim kulturama kad imaju osjecaj da bar
donekle imaju nadzor nad vlastitim poslovima, prilicno su stabilna i samopouzda­
na. Kad su podvrgnuta brzom i neprestanom dotoku strani11 kulturnih proizvoda,
koji ne mogu nadzirati, osjecaju se bespomocno i gube normalnu sposobnost prih­
vacanja promjena. To osobito vrijedi za zemlje u razvoju koje imaju nizak stupanj
ku!turnog samopouzdanja. Norme, vrijednosti i drustveni obicaji, koji su ili dugo
drzali na okupu i vodili ih kroz teska vremena, sada su ugrozeni; ishod je sveprozi­
majuci osje6aj dezorijentacije i moraine panike. Ako ne mogu regulirati kulturni
uvoziz inozemstva, drustva iii pasivno promatraju vlastito raspadanje, ili se okrecu
religiji, toj najcvrscoj poveznicis vlastitom prosloscu, na koju najmanje utjecu stra­
ni utjecaji. Tada se odabire vrlo konzervativno tumacenje religije. Kad je iranski
sah otvorio zemlju opseznu zapadnom kultumom utjecaju, stvorio je pravu pani­
ku. Njegovi nemilosrdni pokusaji suzbijanja neizbjeznih prosvjeda samo su poja­
cali otpor, sto je dovelo do spirale nasilja, koje su mule iskoristili. Premda se kultu­
ru :he moze cuvati poput muzejskih izlozaka, nego se mogu mijenjati s vremenom
te se uglavnom i mijenjaju, najbolje to cine kad se promjene ne pozuruje, kad ne­
ma pritiska ni manipulacije izvariai!i od nereprezentativne domace elite.
Uzmimo za primjer sekularizam. Za razliku od Zapada, u mnogim zemljama
razvoju onnije izrastao organski, kao rezultat opsezne javne rasprave i siroka kon­
senzusa. Naprotiv, onjebio ipretezno ostaje projektkojije pokrenulainametnula
domaca intelektualna i politicka elita - bilokao smisljenu politiku ili kao panicnu
reakciju, bilo sama ili pod stranim pritiskom. Buduci da se smatra tudinskim ili ne­
demokratskim, sekularizam cesto ne uspijeva uhvatiti korijena te i dalje izaziva
snazne reakcije i povrate na staro stanje. Cak i nakon osamdeset godina stalnoga
briznog njegovanja, on ostaje krhak u Turskoj te ovisi o potpori oruzanih snaga za
svoj opstanak. Kultume promjene se ukorjenjuju i traju kad je iza njih vecina na­
cionalnogajavnoga misljenja. Ato zahtijeva vrijeme, strpljenje i opsirnu nacional­
nu raspravu bez stranog upletanja.
Trece: u 6tvor nojkonkurenciji, najbolje zamisli i praksa ne pobj duj uvijek:,.
bar ne na kratki rok; katkad cak ni na dugi. Globalizacija donosi i opasnost dace
drustvo biti preplavljeno jeftinim uvoznim kulturnim proizvodima slabe estetske
vrijednosti, koji svoju popularnost mogu zahvaliti samo iskoristavanju osnovnih
ljudskih poriva. Do.maci ih producenti oponasaju kako bi sto brze i lakse zaradili
novae. Kako pripadnid drustva nemaju nicega boljeg, zaustavlja se njihov intelek­
tualni i osjecajni rast, pa ostaju riesposobni cijeniti ista sto je osjecajno zahtjevno,
intelektualno suptilno ili moralno dvoznacno. Njegovanje dobra ukusa i kulturne
profinjenostijevrijedan cilj javne politike. On pod odredenim okolnostima moze
 Globalizacija i kultura 171
zahtijevati uvodenje odgovarajucih ogranicenja. Istina je da drzava nije najbolji
sudac dobra ukusa i ne moze joj se povjeriti njegovo promicanje, no to jos ne znaci
da se nista ne moze i ne treba ciniti. ·
Covjek b1se mogao upitati zbog cega je vazno hoce Ji domaca kultuma indus­
trija nestati, pace se gledati samo strani filmovi i televizijske serije, slusati iskljuci- .
vo strana glazba, citati strani casopisi i knjizevna djela te ce to se takoder lako
moze dogoditi- domaci knjizevnici pisati imajuci na umu tek stranu publiku. Ko­
nacno, kultura ne bi trebala imati granica. Sve sto je vaznojestda ljudi imaju prise
tupa najboljemu sto postoji na svijetu, bez obzira kojegje nacionalnog podrijetla.
Makar ima nesto u takvu razlaganjil, ima nekoliko dobrih razloga zbog kojihje za
svako drustvo vazno razvijati vlastitu kulturnu proizvodnju.
Legitimni nacionalni ponos i samopostovanje, razvoj domacih darovitih osoba,
gospodarski interesi domace kulturne industrije, zaposljavanje domace radne
snage, prihod stvoren izvozom kulturnih proizvoda - sve su to neki od razloga za
zadrzavanje domace proizvodnje. Iz nezainteresirane intelektualne radoznalosti,
a isto tako i u interesu drustvene stabilnosti i reprodukcije, svako drustvo nastoji i
treba nastojati razviti manje ili vise uskladenu i dosljednu koncepciju samoga se­
be. Ta koncepcija ukljucuje odgovor na pitanje kako je drustvo postalo takvo kak­
vo jest i sto ze!i postati. Zatim mora nekako odgonetnuti svoja zbunjujrica iskus­
tva, formulirati manje -vise suvisao pogled na njih te ih uldopiti u svoje samorazu­
mijevanje.
Premda obicni ljudi to, na svoj djelomican i neformalan nacin, stalno cine,
kreativrii umovi imaju u tome osobito vaznu ulogu. Oni svoja iskustva dijele s dru­
gima, artikuliraju op_ca raspolozenja i napetosti, shvacaju nade i teznje svojega
drustva, daju svoj glas zapostavljenima, otkrivaju unutamju strukturu prevladava­
jucih oblika svijesti, tumace drustvene skupine jedne drugima, gradeci vezu medu
svima. Na te i druge nacine, intelektualci pomazu drustvu razumjeti samo sebe,
stvaraju zajednicki okvir za ideje i slike te pomazu stvoritiosjecajzajednistva.Stra­
ni proizvodaci kulturnih objekata tone mogu. Njihov kontekst i eksperimentalna
osnovica se razlikuju; drugadje su im sredisnje preokupacije, pretpostavke i nacin
razmisljanja. Drustvo bez razvijene vlastite kulture ostaje masa neprozirnih i nes­
hvacenih iskustava, fragmentirano, zbunjeno i bez jezika kojim bi moglo samo se­
be shvatiti i vrednovati.
Ne samo drustvo o kojemuje rijec, vec i citavo covjecanstvo trpi gubitak kad
nestane ili ozbiljno opadne kulturna zivahnost jednoga drustva. Njegova jedin­
stvena iskustva i uvidi u ljudsko stanje ostaju neistrazeni, a ostali su liseni njego­
va doprinosa svjetskoj koruverzaciji. Kulturno homogenu·svijetu iii svijetu kojim
bi dominirao samo jedan svjetonazor i vrijednosni sustav nedostajalo bi bogat­
stvo i raznovrsnost, kriticni sugovornici, svijest o vaznosti sposobnosti i osjecaj­
nosti koje zanemaruje iii gura u kut. Svako drustvo treba prigrliti vrhunska ljud­
ska postignuca, bez obzira na njihovo nacionalno i kulturno p()drijetlo, no i ta su
postignuca utemeljena na pojedinacnim iskustvima, odrazavaju posebne svjeto­
nazore i ne zahvacaju ljudsko stanje u svoj njegovoj raznolikosti. Treba ih dopu­
nitii ozivjeti domacim uvidima koji, makar su ponekad slabiji po svojoj tehnickoj
izradi i razradi, mogu biti bogati iskustvenim sadrzajem i eksperimentalnom zi­
votnoscu.
 172 NOVA POLITIKA IDENTITETA

Treba pozdraviti interakciju medu kulturama, no istodobno valja izbjeci glo­

balnu kulturnu homogenizaciju, koja umanjuje sposobnost drustava za odrzava­
njevlastitoga kulturnogzivota. Kad nacionalna kultura dode pod neizdrziv priti­
sak, kao sto se dogada u situacijama koje sam prije opisao, moze biti opravdano
uvesti neka ogranicenja na uvoz kulturnih proizvoda. Kako je takva politika u
opasnosti koje samgore istaknuo, ona bi morala imatijasno odredene cilje e, bi­
ti dobro odmjerena, vremenski ogranicena, konstruktivna i fleksibilna. Do odlu­
ke o njezinojuvedbi moralo bi doci na demokratski nacin, na osnovi opcega sug- ·
lasja. Takvuzastitunevalja brkati s cenzurom,jer je njezina svrharegulirati, ane
zaustaviti vanjske utjecaje. Ne trebaje pomijesati ni s protekcionizmom, jer njoj
nije cilj ocuvati postojecu kulturu kakva jest, nego joj dopustiti slobodnu i pos­
tupnu promjenu, tempom koji sama odredi. Napokon, nije to ni kulturni izola­
cionizam, jer ispravno postavljenoj zastiti nije svrha izolirati drustvo odnosno
naciju od svjetskih tokova misli, nego stvoriti preduvjete za ravnopravnu trzisnu
utak:micu i dopustiti naciji zadrzavanje izvjesnoga stupnja nadzora nad vlastitim
kulturnim zivotom.
Dugorocna svrha takve, zastitne kulturne politike trebala bi biti izgradnja do­
mace kulturne proizvodnje do takve razine sposobnosti na kojoj ce steci dovoljno
samopouzdanja za ravnopravno natjecanje s drugim zemljama. }%qticuci trzisno
natjecanje, drzava moze istodobno stititi i subvencionirati grane d6'mace kulturne
proizvodnje koje su preslabe a da bi izdrza!e stranu konkurenciju, previse bitne za
vlastiti nacin zivota a da bi ih se prepustilo trzisnim tokovima ili kljucne za razvoj
dobrog ukusa. Drzava im moze davati financijsku pomoc, oslobadati ih od poreza,
da'(ati poticaje i povoljne zajmove umjetnickim udrugama, malim nakladnim i
producentskim kucama, davati izvozne poticaje, pruzati domacim kulturnim
proizvodima povlasteni tretman, zaprijeciti u nekim podrucjima stranu konkuren­
ciju, a poticati suradnju s domacima u drugim; zabraniti damping, uvesti uvozne
carine na jeftine i lose kulturne proizvode (sund), te ograniciti strano vlasnistvo
nad domacom kulturnom proizvodnjom.11 Razlicita podrucja,kulture imaju raz­
licite potrebe i traze raz!icit pristup.
Puno se toga moze uciniti i na medunarodnome planu. Bogate i kulturno do­
minantne zemlje mogu pomoci zemljama u razvoju izgradnjom njihove kulturhe
infrastrukture, obukom osoblja te razvojem programa suradnje u koprodukciji i
zajednickoj distribuciji. Mogu i dragovoljno ograniciti svoj izvoz kulturnih proiz­
voda, bar tako sto vlastitoj kulturnoj industriji prestaju davati izravne iii neizravne
subvencije. Mogu takoder pronaci nacina za predstavljanjekulturnih proizvoda iz
manjerazvijenih zemalja siroj svjetskoj publici, npr. filmskimfestivalima, pokrovi­
eljtstvom naq. izlozbap:ia likqvnih djda i sajmovima knjiga. To se i cini, nq ne do­
voljno cesto, a iograniceno je pretezito na elitu. Postoje i dobri razlozi za osnivanje
svjetskoga kulturnoga fonda koji bi se rabio za poticanje domace kulturne proiz­
vodnje i njegovanje domacih talenata u zemljama u razvoju.
11
Kanadaje Cesto upotrebljavalakultume subvencije kao kljuCni element svojekuJturne polWke. Krajem 90-ihgodina,
Kanada, Francuska i druge zemlje usprotivile s se ViSestranom sporazumu o stranirn ulaganjima, o kojem se prego­
yaralo u sklopu OECD (Organiz.acija za gospodarsku sur8:dnju irazvoj, okupljarazvijenezymlje);pretezitoradi pbra.-
ne kultume raznOlik6sti. RijeCima Spanjolskoga knjizevnika Antonija MuOoza Moline: "U Ellropi, za razliku od Sje­
dinjenih Drfava, postoji opCe suglasje da je k.ulturajavn dobro, siiCno obrazovanju i zdravlju,.pa je se ne smije pre­
pustiti strogim zakonitostima trziSta.1' (El Pq.zs, 17. travnJa 2004.)
 Globalizacija i kultura 173
_ Makar je slobodni protok ideja preko drzavnih granica u nacelu dobra stvar, ne
treba ga dogmatski pretvarati u apsolutno nacelo. Taj se protok odvija u uvjetima
krajnje nejednakosti, koja znatno iskrivljuje razmjenu. Kako sam vec rekao, rijec
je i o drugim, jednako vaznim vrijednostima koje su ugrozene. Kad one dodu u
suprotnost, kao sto se katkad dogada, treba oprezno nastojati postici ravnotezu.
 10.

Nacela globalne etike

Kao sto sarn vec ustvrdio, nasi su interesi u sve vise rneduovisnorn svijetu
rnedusobno isprepleteni, tako da suocavanje sa zajednickirn problernirna iziskuje
kolektivno djelovanje. Ova poziva na siroko prihvacen korpus univerzalnih nacela
koje ce voditi nase odluke i ravnati nasirn odnosirna s drugirn drustvirna. U ovorn
poglavlju posvetit cu se ovorn slozenorn pitanju i istraziti narav, ternelj i sadrzaj
globalne etike.1

Povijesna specificnost globalne etike

Svako drustvo je organizirano u srnislu korpusa vrijednosti i norrni koje ravna­

ju odnosirna izrnedu njegovih clanova, nacinorn zivota kakav bi trebali voditi i zna­
cajkrna koje bi trebali njegovati. Ove vrijednosti su usadene u drustvene obicaje,
navade, rituale itd., te se hrane nebrojenirn sponarna i zajednickirn drustvenirn
identitetorn, koji povezuje clanove drustva i tako tvori eticki zivot drustva. Sve dok
je drustvo zatvoreno u sarno sebe ova je, opcenito govoreci, dovoljno. Kad drustvo
dode u blizak dodir s drugirna te se pocne redovito susretati sa strancirna, ono se
suocava s pitanjern kako se postaviti sprarn njih. Buduci da opce norrne poput gos­
toprirnstva prerna strancirna rnozda nisu dovoljne, potrebno je izrasti prerna visoj
razini razrnisljanja, prepoznati zajednicke ljudske znacajke te se upitati kako bi se
ljudi kao takvi trebali odnositi jedni prerna drugirna. Buduci da norrne koje bi tre­
bale regulirati odnose prerna tudincirna nisu usadene i nisu hranjene snaznirn spo­
narna koje postoje izrnedu clanova drustva, drustvo rnora istraziti svoje rnotivacij­
ske,ternelje te sankcije.
Nije zacudujuce sto je sustavno zapadnjacko prornisljanje o sadrzaju i ternelju
univerzalne rnoralnosti pocelo za vrijerne Rirnskog Carstva, koje je okupilo razli-

Globalna etika predmet je kritika iz tri razliCita kuta.Kao prvo, relativisti joj odriCU moguCnost postojanja. Drugo, ne­
ki tvrde da, iako je moguca, nije potrebna jer bi svako druStvo trebalo voditi zivot po vlastitom nahodenju. Kineski
vode se dosljedno vodeovim miSljenjem veCvise od pola stoljeca.Trete, neki,vecinom izzemalja u razvoju, tvrde daje
globalna etikamogm':a, no opasna jer moze i doista i:esto ijekoriStena u svrhu opravdavanja imperijalistiCkih projeka­
ta. Nitijedna od ovih kritika nije uvjerljiva. Relativizamje inkoherentan te gapobija nekolikoopCih poveljao pravima
koje su sastavili i prihvatili predstavnici jako razlicitih nacionalnih i kulturnih zajednica. Vidi Parekh (1999.). Druga
kritika je inkoherentna buduci da je opCe naCelo kako bi svako druStvo trebalo slobodno odluCivati o naCinu SVojeg
Zivota sam po sebi univerzalne naravi. Ova kritika takoder sadci:i neodfZivi stav da straSila nedjela u drugim druStvi­
ma, ukljuCujuci genocide, nemaju moralnog utjecaja na ostatak COvjefanstva. Treca kritika dodiruje vafuu toCku no
praktiCki nije usmjerena na moralni univerzalizam kao takav veC na jedan njegov odredeni oblik i nacin upotrebe.
Zahvaljujem se Josephu Razu za izrazitu pomoC u vidu rasprave o ovoj temi.
 NaCela globalne etike 175
cita drustva i potaknulo veliko kretanje ljudi i roba. Potraga koju su poceli stoici
dominirala je zapadnjackom moralnom i politickom filozofijom te je stvorila bo­
gat splet ideja. Stoicka zamisao o prirodnom pravu, krscanska etika ljudskog brat­
stva, sedamnaestostoljetna ideja prirodnoga prava, njezina devetnaestostoljetna
liberalna inacica sa svojom univerzalno civilizirajucom misijom, marksisticka vizi­
ja ljudske solidarnosti, Povelja Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima, te kasniji
medunarodni sporazumi vazni su proizvodi ave potrage. Oni nude razlicite izjave
o opcim nacelima, na drugaciji ih nacin temelje te ih izrafavaju razlicitimjezicima.
Svaki ad njih je odgovor na izazove svojeg vremena i predstavlja odredenu pre­
dodzbu o dobrom zivotu. U raznim bitnim aspektima nase je doba drugacije te
iziskuje novu potragu za nacelima globalne etike.
Zbog globalizacije, sva drustva su spojena u sustav meduovisnosti, a njihovo
djelovanje neposredno iii posredno utjece na druge. Unutarnja politika bogatih
zemalja, kao sto su subvencije koje daju svojim poljoprivrednicimai industrijskim
granama, nameti koje stavljaju na uvoz iz zemalja u razvoju, slabi regulatorni rezi­
mi kaoi politicka zastita multinacionalnih tvrtki imaju dubok utjecaj na zivotne in­
terese, a ponekad i unistavaju zivote milijuna ljudi u ostatku svijeta. Gradanski ra­
tovi u dalekim zemljama utjecu na opskrbu sirovinama te prosperitet i dobrobit
ostatka svijeta, ukljucujuci i bogati Zapad. Ovi ratovi vode i do rijeka prognanika
koje ne mozemo odbiti poput pasa iii uljeza. Po prvi put u povijesti, fovjecanstvo je
suoceno sa zajednickim problemima poput klimatskih promjena, trgovine ljudima
i drogom, teroristickih ugroza, oneciscenja, zaraznih bolesti i narusavanja okolisa
te mora iznaci nacina kako kolektivno djelovati.
Kao posljedica globalnog dohvata medija, ljudska patnja u dalekim kutcima
svijeta dopire donas u zivim slikama, uvlaci nam se pod kozu, te trazi nasu reakci­
ju. Mozemo se odluciti ignorirati je, none bez osjecaja krivnje iii bar nelagode. Ma
kako slabasni, zabrinutost za patnju nepoznatih drugih i sirenje simpatije oblikuju
nasu moralnu svijest te krce put prema maglovitom no nepogresivom osjecaju glo­
balne moraine zajednice. Ovo objasnjava povijesno jedinstven fenomen humani­
tame pomoci, javnog pritiska na vlade kako bi se pomoglo drustvima u nevolji, an­
tiglobalizacijskih prosvjednika potaknutih zabrinutoscu oko vlastitog utjecaja na
siromasne dijelove svijeta, velikog osobnog rizika kojem se izlazu humanitami
radnici, lijecnici, medicinske sestre, novinari i drugi koji djeluju u nestabilnim
zemljama kao i globalne kampanje za otpisom dugova najsiromasnijimzemljama.
Rastuci osjecaj ljudskog jedinstva takoder se odrafava i pojacava putem poveca­
nog interesa za znanstvena, filozofska i umjetnicka postignuca drugih civilizacija,
prijevoda njihovih djela te zastite zajednicke arhitektonske i ekoloske bastine.
Duboka preobrazba svijeta stavlja nave moraine izazove te radikalno mijenja
kontekst i sadrzaj tradicionalne rasprave o univerzalnoj moralnosti. Sve smo vise
povezani ne samo zajednickim interesima, vec i osjecajem bliskosti i zajednicke
sudbine ividimo fovjecanstvo ne samo kaobiolosku vrstu iii skup ljudi vec kaomo­
ralnu zajednicu. Ljudi imaju odredena ocekivanja jedni ad drugih, osobito od onih
na imucnom i mocnom Zapadu, zbog njihove vece sposobnosti za cinjenje stete i
za nudenje pomoci kako izravno, tako i neizravno, putem medunarodnih instituci­
ja koje kontroliraju. Kada ovi odgovore sa simpatijama, ocekivanja zadobiju mo­
ralni legitimitet, postave nave moraine i politicke norme, te pojacaju rastucu svije­
st o globalnoj zajednici. Kako se ono "mi" koje tvori i definira politicku zajednicu
176 NOVA POLITIKA IDENTITETA

siri kako bi obuhvatilo i strance, fovjecanstvo pocinje zadobivati neke od znacajki

labave politicke zajednice. Iako ne postoji globalna vlada, postoji rastuci rezim glo­
balnog upravljanja, koji provode medunarodne financijske i politicke institucije,
ugovori i dogovori.
Ne siri se samo doseg moraine svijesti kako bi zahvatio cijelo fovjecanstvo, vec
je i njen sadrfaj podvrgnut dubokim promjenama. Vecina ranijeg diskursa o uni­
verzalnoj moralnosti imala je uzak i na pojedince usredotocen pogled na duznosti
prema strancima, poput nenasilja iii odrfavanja obecanja. Ovakav pogled nije vise
dovoljan u suvremenom kontekstu. Putem rastuceg osjecaja ljudske meduovis­
nosti i solidarnosti, kao i iz razloga prosvijecenog sebicnog interesa, vazno nam je
kako zive ljudi onkraj nasih granica. A buduci da mnogi njihovi problemi i frustra­
cije izviru iz teskog stanja njihovog gospodarskog i politickog zivota, oninas se ticu
vise nego ikada dosad. Nasa moralna svijest tako poprima kolektivnu dimenziju u
dva medusobno povezana aspekta. Mi osjecamo iii bismo trebali osjecati zabrinu­
tost glede kvalitete kolektivnog zivota u drugim zemljama te bi nasi napori trebali
biti usmjereni ne toliko prema pomaganju pojedincima vec prema podupiranju
drustava u borbi s njihovim problemima. A buduci da im ne mozemo ucinkovito
pomoci pojedinacnim djelovanjem vec posredstvom nasih vlada, nas moralni od­
govor takoder poprima kolektivni iii politicki karakter. Dok pojedinci imaju
duznost olaksavanja patnje drugih pojedinaca, kao sto su to tvrdile ranije teorije
univerzalne moralnosti, te su duznosti u nasem povijesnom kontekstu takoder po­
liticki posredovane te poprimaju oblik politickih zajednica koje jedna drugoj po­
mazu izravno iii putem medunarodnih institucija. Ovo neizbjezno politicko posre­
dovanje glede nasih moralnih duznosti nema svoju povijesnu paralelu.
Neka od moralnih pitanja s kojima smo danas suoceni su nova, neka od starijih
su pak poprimila nave oblike, a cak i ona koja su zajednicka treba raspraviti u sas­
vim drugacijem povijesnom kontekstu. Pojam "globalne etike" potcrtava radikal-,
nu transformaciju u tradicionalnom diskursu o univerzalnoj moralnosti te to dje­
lomicno objasnjava zasto ga treba dati prednost pred starijim pojmom. Za razliku
od pojma "univerzalno", pojam "globalno" naglasava kolektivnu i integriranu pri­
rodu naseg moralnog zivota te izrafava dvojaku cinjenicu da covjecanstvo postaje
sve vise meduovisno i da se suocava sa zajednickim problemima koji iziskuju ko­
lektivna rjesenja. Za razliku od pojma "moralno", pojam "etika" naglasava cinjeni-
cu da je nas moralni zivot usaden u bezbrojne jake spone i zajednicki ljudski identi­
tet koji nas sve vise zajednicki povezuju, tako da je nas pogled usmjeren ne toliko
na namjere, motive i unutarnje zivote pojedinaca, vec na strukture drustvenih od­
nosa. Globalna etika nije nova ime za stoljecima stari diskurs o univerzalnoj mo­
ralnosti, vec povijesno novi oblik u jedinstvenom kontekstu naseg vremena.
Globalna etika bi trebala ponuditi opcevaljana nacela, koja bi trebala ravnati
nasim odlukama i djelima u kontekstu sve vise meduovisnog svijeta.2 Ona istrazuje
univerzalno valjanje sastavnice dobrog zivota, zasto nam je bitno kako drugi zive
te kakve obveze imamo prema drugima. Globalna etika se obraca pojedincima, ali
i kolektivima putem kojih oni djeluju, poput politickih zajednica, medunarodnih
2
Pod globalnom etikom mislim na sustavno proucavanje etiCkih naCela. Globalna etika iii etiCnost je rezultat takvog
proufavanja te se odnosi na odredeni korpus bitnih etiCkih natela.
 NaCela globalne etike 177
institucija i multinacionalnih tvrtki. Ona istrazuje kako bi globalne institucije tre­
bale biti uredene i koje bi ciljeve trebale slijediti kako bi mogle promicati ljudsku
dobrobit te povecati ljudsku sposobnost za ovladavanje svojom kolektivnom sud­
binom. Poput svake etike, globalna etika se takoder bavi vrlinama i svojstvima zna­
caja koje ljudi trebaju razviti kako bi se uspjesno nosili s izazovima meduovisnog
svijeta.
Globalna etika treba zadovoljiti cetiri uvjeta kako bi mogla sluziti svojoj svrsi.3
Kao prvo, trebala bi biti dovoljno sadrfajna da bi mogla voditi nase odluke, none
toliko da institucionalizira uzak pogled na <lobar zivot. Buduci da ljudi razlicito
shvacaju ljudski zivot, te pripisuju razlicita znacenja i smisao ljudskim djelatnosti­
ma iodnosima, moralna i kulturna su raznovrsnost neizbjezne zivotne cinjenice.0
tome se takoder moze stosta reci, buduci da razlicite kulture predstavljaju razlicite
oblike ljudskog postojanja, razvijaju sposobnosti koje drugi marginalizirajuiii suz­
bijaju te obogacuju i opskrbljuju jedni druge u smislu vrijednih sugovornika. Glo­
balna bi etika to trebala postivati te ostaviti dovoljno prostora za raznolikost mo­
ralnih tradicija.
Ponekad se uzima.kao da bi sveopca moralna nacela trebala biti kulturno ne\Jt­
ralna. Osobno ovakav pogled smatram pogresnim. Univerzalna moralna nacela
mogu biti blifa jednom pogledu na <lobar zivot, a ne nekom drugom, te ne postoji
<lobar razlog zasto bi im to trebala biti mana. Doista, neki od njih zbilja mogu biti
izvedeni iz neke kulture iii nekog pogleda na dobar zivot te im ni tone bi trebala bi­
ti mana. Moralna nacela mogu dolaziti od bilo kuda, jedino sto je bitno je moze Ii
ih se dobro obraniti. Njihovo ishodiste u nekoj odredenoj kulturi znaci da je vjero­
jatno da bi mogli sadrfavati uski pogled na dobar zivot. Dok binasovo trebalo nat­
jerati na oprez te potaknuti na poblizu provjeru, tone znaci automatsko odbijanje.
Drugo: globalna bi etika trebala biti utemeljena na globalnom konsenzusu.
Ovo je bitno iz vise medusobno povezanih razloga. Moralna nacela zahtijevaju
neprisiljeni intelektualni pristanak, a oni koji bi njima trebali biti vezani trebala bi
u njima prepoznati smisao. Trazenje konsenzusa takoder pokazuje postivanje
drugih misljenja te stiti od prirodne tendencije k univerzalizacijivlastitog gledista.
Konsenzus ima dalju prednost u tome sto svi ukljuceni gledaju na nacela kao na
svoja vlastita te preuzimaju vlasnistvo nad njima. To osigurava njihovo slaganje te
izgraduje ozracje povjerenja.
Trece: buduci da bi globalna etika trebala rukovoditi nasim ponasanjem, tre­
bala bi biti temeljena na nasem povijesnom kontekstu, ukljucujuci nase sadasnje
samorazumijevanje, potrebe, aspiracije i okolnosti. Njena univerzalnost se zbog
toga moze ograniciti na nase doba. Ovo je u suprotnosti sa siroko rasprostranje­
nim misljenjem kako bi univerzalna moralna nacela (ispravno tako nazvana), mo­
rala vrijediti za sva vremena. Dok bi neka moralna nacela mogla udovoljiti takvim
teskirn uvjetima, druga pak ne bi. A cak i ova prva su stalno "tanka", te ih treba tu­
maciti i prilagodavati nasim uvjetima i samorazumijevanju. !deja ljudskih prava
npr. pretpostavlja da su ljudi sposobni apstrahirati od svoje socijalne, nacionalne i
etnicke pozadine, da gledaju na sebe kao na nositelje odredenih zahtjeva te se ove
3
Zapotpuniju raspravuv. Parekh (2006b, str. 117. i dalje).Zavrijednu raspravu kojazauzima poneSto drugacijistav, vi
di Gorringe (2006).
178 NOVA POLITIKA IDENTITETA

zahtjeve maze institucionalno zastititi. Buduci da mnoga predmoderna drustva ne

udovoljavaju ovim uvjetima, ideja ljudskih prava ne bi imala smisla u kamenom
dobu iii cak u staroj Grckoj. Medutim, ne maze je se odbaciti na temelju cinjenice
da je njena univerzalnost ogranicena na nase doba. Cinjenica da su moralna nace­
la vremenski ogranicena ne znaci da su i prostorno ogranicena. Buduci da su nam
suvremena drustva na dohvat ruke, mozemo im svrnuti paznju na moralna nacela
te ih prenijeti na njih. Ovakvo sto nije bilo moguce u slucaju prijasnjih drustava.
Cetvrto: globalna etika bi se trebala baviti nacelima, a ne institucijama, obicaji­
ma i politikama. To su nacini ostvarivanja nacela u praksi, a to nuzno ovisi o tradi­
cijama, okolnostima i povijesti drustva. Kada se nacelo izjednacava s odredenim
institucionalnim oblikom iii nacinom njegova definiranja (sto je cesta pogreska),
ono postaje orude univerzaliziranja potonjeg te time riskira odbacivanje od onih
koji simpatiziraju snjim, none is institucionalnim iii kulturnim teretom natovare­
nim na njega. Mozemo imati dobre razloge misliti da odredena institucija najbolje
realizira iii odredena interpretacija najbolje iskazuje bit nekog nacela, no ne bis­
mo trebali biti dogmaticni i prisvajati ljudsku dosjetljivost.

Osnova globalne etike

U vidu nase rasprave, potrebna nam je povijesno relevantna, relativno uska

globalna eticnost utemeljena na konsenzusu. Postavlja se pitanje kako je razviti.
Mnogi prijasnji iii sadasnji odgovori spadaju u jednu od dviju kategorija. Neki se
pozivaju na navodno nepogresiv iii barem pouzdan izvor poput ljudske prirode,
Boga iii interkulturalnog iii medureligijskog konsenzusa, dok drugi osmisljaju
proceduralne testove, poput Kantove univerzabilnosti iii Rawlsovog vela nezna-
nja. Iako oba pristupa donose vazne uvide, nijedan nije adekvatan. -·
Ljudska priroda je ocito kljucna za globalnu etiku, koja nije zamisljena za Mar­
sijance, vec ljude poput nas te mora potpuno uzeti u obzir kakvi ljudijesu, kakvima
mogu iii ne mogu biti, koje su njihove zelje i potrebe, njihovi uvjeti rasta, temeljna
zivotna iskustva, razlicite sposobnosti itd. Iako je pozivanje na ljudsku narav iii,
bolje receno, na temeljne cinjenice o ljudima, nuzno, nije samo po sebi dovoljno.
Buduci da ljudi vode organizirane zivote te je njihova narav uvelike oblikovana
slojevima drustvenih utjecaja, nemamo pristupa do nje u njezinu sirovom obliku,
pane mozemo s lakocom razluciti prirodno od drustvenog u njoj. Nadalje, ljudska
narav sadrzi razlicite zelje i teznje te nam ne maze reci koje treba zadovoljiti, do
koje mjere i kako razrijesiti neizbjezne sukobe. Mi odobravamo neke od ovih
teznja, a ne slazemo se s drugima. Kriterije potrebne za donosenje takvih sudova
ne mozemo izvoditi iskljucivo iz ljudske naravi. Iako je ljudska priroda relativno
stabilna, ona je takoder i povijesno i kulturno posredovana. Kao samostvarajuca
bica, ljudi tijekom razlfoitih povijesnih razdoblja razvijaju nave sposobnosti, ras­
polozenja, ambicije i oblike samorazumijevanja. Oni su jednako tako dio njih kao
sto je njihova "prirodna" iii bioloska narav te se zbog togas pravom zovu "drugom
naravi". Ideje individualnosti, odabira, samoautorstva, jednakosti, autonomnosti
te ovladavanja prirodom su povijesno specificne, a ne dijelovi ljudske naravi. Ako
bismo ih ignorirali, nas bi pogled na ljude bio jako osiromasen, a rezultirajuca eti­
ka povijesno irelevantna.
 NaCela globalne etike 179
Pozivanje na Boga suoceno je s ocitim poteskocama. Vjerovanje u Boga, uz
pretpostavku da se mozemo sloziti oko toga sto znaci "Bog", nije samo po sebi oci­
to te ga je nemoguce uspostaviti na zadovoljstvo onih koji ga odbacuju iii su skep­
ticni prema njemu. Ono nas takoder dovodi do poznate zagonetke koja pita je Ii
neko nacelo ispravno zato sto Bog tako zeli i trazi iii zato sto imamo neovisne raz­
loge prihvatiti ga. Ako je ovo drugo, onda Bognije temelj autoriteta.Ako je rijec o
prvom, onda bi Bog teoretski mogao zeljeti i neko drugacije nacelo. Ovo nam se ci­
ni neshvatljivim,jer Bog nikada ne bi pozelio nesto sto nam se cini potpuno krivim.
Tako pretpostavljamo kako imamo barem djelic neovisnog znanja o tome sto je is­
pravno, a sto neispravno. Boga bise i dalje moglo prizvati kako biodobrio iii dopu­
nio moralnost, no On nije njezinjedini izvor. Bog takoder na razlicite nacine govo­
ri u razlicitim religijama, a mi nemamo nikakva nacina utvrditi koji od njih pred­
stavlja Njegovu istinsku volju.
Poziv na konsenzus medu religijama iii kulturama koristan je kao polazna
tocka, no ima svojih ogranicenja.4 Sve religije dijele odredena stajalista i osjetlji­
vosti, poput osjecaja za transcendentalno, ostre svijesti o ljudskoj gresnosti i pro­
laznosti te neke koncepcije sakralnog i svetog. Medutim, one ne posjeduje mnogo
zajednickih moralnih nacela, a neka od onih koji imjesu zajednicka, poput niskog
misljenja o zenama, neprijateljskog odnosa prema tudincima, te netolerancije na
neslaganje i herezu, moralno su neprihvatljivi.Mnoge religije ne cijene ravnoprav­
nost ljudi te pripisuju razlicitu vrijednost razlicitim kategorijama ljudi. Iako sve re­
ligije cijene slobodu,'barem u pitanju odabira religije, neke od njih svojim sljedbe­
nicima odricu slobodu odbacivanja religije te su toliko uvjerene u svoju istinu da
pribjegavaju svim vrstama moralnog i duhovnog pritiska, ukljucujuci prijetnje o
onozemaljskoj kazni, kako bi preobratili strance. Iako sve religije cijene ljudski zi­
vot, ne pripisuju mnogo vrijednosti zivotima stranaca, pogana, apostata i idolo­
poklonika. Religije postuju ljudsko dostojanstvo, no opet ograniceno i na razne
nacine, a neke ga cak dovode u ovisnost o prihvacanju "istinske vjere" iii o vjeri u
Boga. Neke religije cijene sluzenje bliznjemu, dok druge tone cine iii ga smatraju
manje vrijednim u usporedbi sa zivotom posvecenim samotnoj kontemplaciji o
Bagu. Neke religije cijene okolis te pokazuju postovanje prirode, dok druge tone
cine. Mozemo tumaciti religije te u njima pronaci razlicite stupnjeve podupiranja
nekih iii cak svih vrijednosti, no to jedino pokazuje kako su te vrijednosti potekle iz
drugih izvora te su naknadno procitane iii "otkrivene" u religijama. Pozivanje na
interkulturalni konsenzus takoder vodi u slicne poteskoce. Razlicite kulture ne­
maju puno zajednickih vrijednosti, a neke od onih koje su im zajednicke moralno
su neprihvatljive. Uslucaju ovih prvih, rijec je ovrijednostima ne zato (iii bar ne sa­
mo zato) sto razlicite kulture tako kazu, vec zato sto mozemo uvidjeti njihov smi­
sao na neovisnom terenu.
Drugi uobicajeni nacin dolaska do globalne etike je stvaranje razlicitih postu­
povnih pomagala. Opcenito govoreci, Kantovo nacelo univerzabilnostigovori da
ako pravilo ponasanja mozemo konzistentno univerzalizirati, ono ima pravo zah-
4
Vidi Deklaraciju ususret globalnoj etiCnosti koju je donio Svjetski religijski parlament, rujan 1993. (Kiing i Kus­
chel 1993). Njezin uvod tvrdi da se "zajedniCki skupvrijednosti nalazi u uCenjimareligija te da bi on trebao Ciniti
temelj globalne etiCnosti". Ovaj popis mijesanaje salata koja vise ukljuCuje zajedniCke tefoje, nego zajedniCke
vrijednosti.
180 NOVA POLITIKA IDENTITETA

tijevati opcu prihvacenost.5 Iako Kantovo nacelo ima veliku prednost cuvanja pro­
tiv utjecaja predrasud i vlastitog interesa, njegove su poteskoce dobro poznate.
Poput svih proceduralnih testova, Kantovo nacelo ne stoji samo za sebe. Ono pret­
postavlja da svi ljudi posjeduju jednako dostojanstvo te da njihovi zahtjevi zasluzu­
ju jednako uzimanje u obzir. Za razliku od nekih svojih sljedbenika, Kant je to
shvatio te opravdao jednakost temeljem toga da su ljudi sami sebisvrhom po svojoj
jedinstvenoj sposobnosti za samoodredenje ili djelovanje u skladu sa zakonima sto
su ih sami sebi dali. Iako je ovo vafan temelj za jednakost, tone objasnjava treba­
mo Ii te, ako da, zasto bismo trebali prosiriti jednakost i na one cija je sposobnost
za autonomnost neadekvatno razvijena, poput djece ili ljudi s poteskocama u raz­
voju. Ovo takoder ne objasnjava kako takvu numenalnu (umnu) ravnopravnost
prebaciti na fenomenalnu (pojavnu) razinu, te ukljucuje Ii onajednak pristup ma­
terijalnim i drugim uvjetima koji su potrebni za ostvarenje te sposobnosti.
Pravilo da ne bismo trebali prufati pomoc potrebitima moze biti univerzalizi­
rano, no Kant se tome opire. On tvrdi kako bi "volja koja bi ovo razrijesila dosla u
sukob sasamom sobom",jer nuzno dolazi do situacija kad svaki covjek treba ljubav
i suosjecanje drugih. Ovo nije moralna vec razborita tvrdnja. Ona takoder ignorira
cinjenicu da se neki pojedinci radije odricu suosjecanja i ljubavi drugih kako bi iz­
bjegli obvezu uzajamnosti. Buduci da se pojedinci razlikuju po svojim tempera­
mentima i preferencijama, jedna ceosoba moci dosljedno zeljeti neko pravilo, dok
druga mozda nece. Prema tome, Kantovo nacelo ne moze izvrsiti svoje obecanje o
nudenju objektivnog univerzalnog pravila. Nadalje, to nacelo implicira da je ne­
moguce neovisno o empirijskim cinjenicama o ljudima i njihovim okolnostima od­
rediti koje se pravilo moze konzistentno zeljeti i univerzalizirati. Kantova dualis­
ticka metafizika pak odbacuje te iste cinjenice.
Cak ikad bismo apstrahirali Kantovo nacelo univerzabilnostiod njegova meta­
fizickog okvira, poteskoce bi i dalje ostale. Kantovo nacelo nam vise moze reci
kakvo djelovanje ne bi trebalo dopustiti, nego kakvo bi trebalo zahtijevati. Mogu­
ce je univerzaliziratipravilo da bi se uvijek trebalo govoriti istinu, no takoder i da
bi trebalo lagati akoce to spasiti ljudske zivote ili imati kakve blagotvorne posljedi­
ce. Buduci da oba slucaja zadovoljavaju test univerzabilnosti, nacelo nam ne govo­
ri koje bismo pravilo trebali preuzeti. Kant se odlucuje za ovo prvo, no tu se radio
cistoj osobnoj preferenciji. Nadalje, ovaj test je usredotocen na pojedince te nam
ne pomaze pri odlucivanju o tome koja bi pravila trebala rukovoditi djelovanjem
drfava, multinacionalnih tvrtki i medunarodnih institucija, koje takoder imaju ob­
veze. Buduci da je ovaj test ukorijenjen u individualisticki pogled na moralni zivot,
onje takoder previse kulturno specifican da bi mogao postati temeljem valjane in­
terkulturalne etike.
Stajaliste Johna Rawlsa u njegovoj Teoriji pravednosti kako se do univerzalnih
nacela najbolje dolazi istrazivanjem o tome oko cega bi se pojedinci slozili zaogr­
nuti velom neznanja takoder ne prolazi nista bolje,6 Iako Rawlsovo stajaliste osi-
s
V. Kant (1953, str. 90., 98.) Za kritiku Kantovog naCela univerzabilnosti, vidi Jones (1999, 8. poglavlje). Za pokuSaj
njegova spa.5avanja putem radikalne reinterpretacije v. O'Neill (1986, 7. poglavlje, napose str. 130. i dalje).
6
John Rawls (1971). Rawlsje previSe usjeni utilitarizma da bi nadiSao njegov temeljni pristup. Onje stvorio svoj sustav
nasuprot njemu, no i dalje tvrdi da njegova naCela pravednosti imaju blagotvome posljedice. A Sto ako nemaju? Ta­
koder postoji i dalje pitanje kako evaluirati posljedice. Dworkin istiCe joS neke vaine slabosti: "Metodu pofotne situa-
 NaCela globalne etike 181
gurava nepristranost i izbacuje moralno irelevantna razmisljanja, podlozno je ne­
kolikim primjedbama. Rawls toliko pojednostavnjujeproces moralnog promislja­
nja da ono ima malu relevantnost za ljudski zivot kakav poznajemo. Pojedinci
zaogrnuti velom neznanja gotovo su identicni, razmisljaju najednak nacin te se vo­
de jednakim razmatranjima kao i drugi. Nadalje, oni svi razmisljaju vodeni vlasti­
tim interesima te se ne upustaju u transformativnu racionalnu raspravu koja bi ih
mogla natjerati da se jasno izraze o svojim zeljama te promijene svoja stajalista.
Rawls cak predlaze kako bismo mogli zamisliti teklica koji skuplja njihove prijed­
loge te ih obavjestava kada dodu do dogovora. Uklanjanjem religije, kulture, na­
rodnosti itd., koje duboko oblikuju ljudska stajalista i vrijednosti, Rawls cini mo­
ralno promisljanje i moralni dogovor neopisivo laksima nego su oniu stvarnosti.
Tu je takoder i pitanje jezika kojim pojedinci promisljaju i komuniciraju zaogr­
nuti velom neznanja, jer nije tesko sjetiti se nekoliko jezika kojima nedostaje poj­
movlje (barem u obliku kojije presudan za cijeli postupak) kojim bi izrazili neke
od Rawlsovih sredisnjih ideja. Nadalje, pojedince zaogrnute velom neznanja mo­
guce je zamisliti navise razlicitih nacina, a Rawls neobjasnjava zbog cega apstrahi­
ra od pohlepe, zavisti, jagme za polofajima, poriva za kockanjem te razlika u
umnim sposobnostima, ali ne apstrahira od sebicnog interesa i samopostovanja.
Takoder, zbog cega smatra da samo apstrahiranje od ovih prvospomenutih ljud­
skih znacajki prufa idealne uvjete za pravedan izbor medu slobodnim i ravnoprav­
nim osobama. Takoder je tesko uvidjeti zasto bi nacela do kojih se doslo zaogrnut
velom neznanja trebala obvezivati pojedince nakon sto su se upoznali s punim ci­
njenicama o sebi i svojim okolnostima te zadobili povijesno specificnu "drugu na­
rav". Mogli bismo ondazazeljeti zamijeniti odabrana nacela nekim drugima, prik­
ladnijima njihovim okolnostima i samorazumijevanju iii se duboko ne slagati o to­
me sto bi ta nacela trebala biti. Rawls tvrdi kako nadilazi povijest te sudi za
"vjecnost", sto je vec po sebi neuvjerljiva tvrdnja za bilo kojeg filozofa.
Rawlsova pocetna pozicijaje teritorijalno ogranicena, pa pojedinci unutar tih
granica promisljaju kakva bi nacela pravednossti trebalo prirnjenjivati unutar nji­
hove politicke zajednice. On ne objasnjava zasto misli da je teritorijalna ogranice­
nost prije nesvediva i zatvorena jedinica moralnog promisljanja, a ne samo slucaj­
na povijesna cinjenica. Ovo ne znaci da je njegovo stajaliste neobranjivo, vec da ne
prufa dobre razloge za njega te ga gura dalje nego ide. Jedna posljedica ovoga je
da sugradani dobivaju nezasluzen moralni znacaj, a strand vrlo malo znace. Cak i
kad Rawls poslije pristupa pitanju globalne pravde, ne uspijeva nadici ogranicenja
svojeg staticnog okvira te naposlijetku dajeneodrzivo minimalisticki i proizvoljan
iskaz o obvezama prema strancima.
Globalna se etika, dakle, ne moze izvesti iz nekog nepogresivog izvora iii neo­
borivogproceduralnogtesta. Racionalno promisljanje je jedini nacin dolazenja do
nje. To ukljucuje proucavanje razlicitih moralnih nacela, odvagivanje razloga za i
protiv te odlucivanje za one koji se cini uvjerljivijima i uzivaju veci interkulturalni
konsenzus. Moralno promisljanje je po svojoj prirodi komparativno. Odlucujemo
cije / / nije moguCe vjerodostojno uzeti kao polaznu toCku politiCke filowfije. Potrebna je dublja teorija ispod nje,
teorija koja objMnjava zaSto po&:tna situacija ima znacajke koje ima te zMto Cinjenica da bi ljudi odabrali odredena
nai:ela (ako bi ih odabrali) u toj situaciji potvrduje tana&:lakao pravedna (Dworkin 1981, str. 345.) V. takoder Beitz
(1979) za kritiku Rawlsova pristupa, koji driavu stavlja u srediste.
182 NOVAPOLITIKAIDENTITETA

se u korist nekih nacela ne zato sto su argumenti u njihovu korist neoborivi, buduci
da je takva sigurnost rijetka medu ljudima, vec zbog toga sto su jaci i uvjerljiviji od
onih koji idu u korist nekim drugim nacelima. Nije, dakle, dovoljno kriticaru reci
da su nasi argumenti nesavrseni, buduci da je to nuzno svojstvo svakog moralnog
promisljanja-potrebno je pokazati da se bolje iii jednako dobro moze poduprijeti
i suprotno nacelo. Ako to nije moguce, nase je nacelo opstalo. Npr. iako mozemo
ponuditijake argumente za spolnu i rasnu ravnopravnost, ti su argumenti rijetko
zaokruzeni i neprijeporni. Medutim, ako mozemo pokazati, a uistinu mozemo, da
su argumenti u korist seksizma i rasizma povrsni, prakticni, kruzni iii krivo uteme­
ljeni, dovoljno bismo rekli kako bismo pokazali da je ravnopravnost racionalna
vrijednost vrijedna branjenja kojoj treba dati prednost u odnosu na neravnoprav­
nost. Moraine vrijednosti nemaju temelje u smislu neoborive iii objektivne baze,
no imaju korijene u obliku dobro promisljenih razloga.
Postoje razne vrste razloga koji su relevantni kod promisljanja o globalnoj eti­
ci, od kojih su tri posebicevazna. Neki od njih su empirijski te se pozivaju na dobro
ustanovljene i interkulturalno prihvacene cinjenice o ljudima, kao sto su: ljudska
smrtnost, sklonost bolestima, propadanju i boli, osnovne zelje, potrebe i sposob­
nosti, cvjetanje i opadanje pod odredenim okolnostima, patnja kod gubitka ljub­
ljenih osoba te ograniceno znanje o sebi samima. Ove cinjenice opisuju obuhvat
moralnih nacela, no daju i dio njihova sadrzaja. One nam govore sto ljudi mogu, a
stone te postavljaju granice o tome sto mozemo moralno ocekivati od ljudi. One
nam takoder govore sto su ljudi opcenito skloni ciniti te cemu bi moralni sustav
trebao biti prilagoden (osim ako ne postoje dobri razlozi za suprotno). Npr. ljudi
opcenito zele ocuvati sebe, imaju odredene prirodne zelje, te im je vise stalo do
svojih voljenih nego do potpunih neznanaca. Moralni sustav koji koji bi ignorirao
iii se borio protiv ovih tendencija naisao bi na sirok otpor te bi riskirao odbaciva­
nje. Moralni sustav bi trebao priznati stvarnost tih tendencija te pronaci nacin ka­
ko ih regulirati i voditi.
Neki drugi moralno relevantni razlozi su prilicno slozene naravi. Prakticnosti
radi te zbog toga sto su bili sredisnja preokupacija moralnih filozofa, nazvat cu ih
fi!ozofskim razlozima. Oni pretpostavljaju odredeni nacin razumijevanja ljudi,
vise-manje koherentnu koncepciju o tome sto znaci biti fovjek. Dote koncepcije
dolazimo lociranjem ljudi u svijetu koji ih okruzuje, identificiranjem i kritickim
osvrtanjem na njihove razlikovne mogucnosti te odredivanjem njihovog znace­
nja i smisla. Opca koncepcija ljudi koja proizlazi pruza okvir unutar kojeg ras­
pravljamo kako bi ljude trebalo tretirati te odredujemo relevantnost i tezinu na­
sih razloga.
Temeljna je cinjenica ljudskog zivota te sukladno tome i neizbjezna podloga
svakom moralnom promisljanju da ljudi dijele Zemlju sa zivotinjama. Na jednoj
razini, ljudi su poput zivotinja, na drugoj su pak poprilicno razliciti temeljem pos­
jedovanja odredenih razlikovnih sposobnosti. Ovo iziskuje pitanje bi Ii trebalo na
ljude gledati kao na zivotinje te ih tretirati na isti nacin iii im dati ontoloski privile­
giran status. Dok su ljudi svi clanovi zajednicke vrste te prema tome slicni, takoder
se uvelike razlikuju izmedu sebe, ponekad jednako iii cak i vise nego Ii se razlikuju
od zivotinja. Namece se pitanje kako shvatiti i pristupiti zajednickim znacajkama i
razlikama te biIi im trebalo posvetitijednaku pozornost iii bi neke od njih trebalo
staviti u sluzbu drugih. Ova i slicna pitanja imaju empirijsku podlogu, no nisu em-
 NaCela globalne etike 183
pirijska pitanja. Ona imaju duboke moraine posljedice, no nisu ni moralna pitanja.
Ova pitanja su interpretativna i hermeneuticka, tj. pitanja o prirodi fovjefanstva,
ljudskom mjestu u svijetu, doprinosu fovjeka svijetu te nacinu na koji je najbolje
tumaciti i shvatiti ljudsko postojanje. Sve moraine potrage pretpostavljaju filozof­
sku potragu ovevrste te su ukorijenjene u nju, cesto zvanu filozofskom antropolo­
gijom iii jednostavno filozofijom fovjeka.
Trece: neki moralno relevantni razlozi su po svojoj naravi eksperimentalni iii
promisljeni te tvore ono sto su prijasnji autori nazivali prakticnom mudroscu.
Radi se o misaonim proizvodima proslosti i sadasnjim iskustvima razlicitih
drustava i poukama koje se mogu izvuci iz njih. Ovi razlozi nam govore sto je, a
sto nije prakticno, sto ce vjerojatno imati kakve dugorocne posljedice, kako su
razlicite drustvene institucije i obicaji povezani itd. Mozemo, primjerice, prik­
ladnim povijesnim i suvremenim primjerima pokazati kako identifikacija drzave
i religije kvari obje te podriva ljudsko dostojanstvo i slobodu; da apsolutna moc
kvari ne samo u svjetovnom smislu stvaranja cvrsto cuvanih interesa vec i u dub­
ljem smislu poticanja samodopadnosti i netolerancije na neslaganje; da samora­
zumljive moraine istine jednog doba postaju neistine drugog doba te bismo se
trebali cuvati svih takvih tvrdnji; da je institucionalizirana kritika najbolji nacin
obrane od preceste iluzije o nepogresivosti.Takoder mozemo pokazati kako ne­
ravnopravnost nakon odredene tocke kvari sve koji u tome sudjeluju, kako poni­
zavanje ljudskih skupina uzima teski emotivni i moralni danak kako od navodnih
uzivatelja, tako i od zrtava te daje ljudsku slobodu bolje stititi uspostavom prik­
ladnih institucija i obicaja nego vjerovanjem u mudrost i dobar osjecaj mocnika.
Takoder se mozemo okrenuti interkulturalnom konsenzusu kako bismo pokaza­
li zasto su razlicita drustva na svoje razlicite nacine osjetila potrebu razvijanja
nekih zajednickih obicaja te zasto bi ove druge trebalo uzeti ozbiljno. Konsenzus
ne zatvara slucaj sam po sebijer bi mogao biti u krivu iii temeljen na drustvenim
uvjetima koji vise ne postoje. Temeljna uloga konsenzusa je podupiranje pro­
misljanja, naglasavanje faktora koje se mozda ignorira te davanje dodatnog raz­
loga kad su drugi izjednaceni.
Promisljanje o globalnoj etici je, dakle, vrlo slozena djelatnost. Ono ukljucuje
promatranje, povezivanje i odvagivanje razloga za i protiv razlicitih nacela ivrijed­
nosti. Ono ima empirijsku sastavnicu u obliku utemeljenih cinjenica o ljudima, fi­
lozofsku sastavnicu u smislu koherentnog okvira za razumijevanje ljudi te prak­
ticnu komponentu iii znanje o sirokim posljedicama i poveznicama izmedu ljudi.
Ove tri sastavnice su usko povezane. Sagledavamo znacaj utemeljenih cinjenica o
ljudima u svjetlu nase opce koncepcije ljudi. Kriticki sagledavamo posljednje te bi­
ramo izmedu razlicitih koncepcija na temelju, izmedu ostalog, ovih cinjenica i
pouka povijesnog i suvremenog iskustva. Kad se pojedinci ne slafo oko nacela glo­
balne eticnosti, njihova se neslaganja mogu cesto, no ne i uvijek, dovesti u vezu s
jednom od ovih triju sastavnica. Neslaganja na svakoj razini iziskuju razlicite naci­
ne razrjesavanja.Empirijske razlike je opcenito lako razrijesiti, dok su onefilozof­
ske najteze razmrsive.
184 NOVA POLITIKA IDENTI1ETA

Jednaka vrijednost

Ljudimaje podareno nekoliko sposobnosti koje ih dijele od ostatka prirode.7

One ukljucuju sposobnost razmisljanja, razboritosti, promisljanja, uporabe jezika,
zamisljanja nevidenih stvari, snivanja o boljem zivotu, ulaska u medusobne morai­
ne odnose, slijedenja ideala itd. Iako su ove sposobnosti povezane, razlicita im je
priroda te ihje nemoguce reducirati ni najednu od njih. Cesto se razboritost uzi­
ma kao temelj svih njih, no on sam po sebi ne objasnjava zasto su ljudi sposobni
stvarati mitove, skladati glazbu, slijediti velike ciljeve iii zaljubiti se, osim ako raz­
boritost ne definiramo na tako uzak, formalan i apstraktan nacin da izgubi svu svo­
ju specificnost. Ljudi nisu samo racionalna i moralna, vec i umjetnicka, osjecajna,
seksualna, ranjiva, prakticna ipotrebita bica, a meduodnos ovih idrugih dimenzija
tvori i strukturira njihovu ljudskost iii ljudski identitet.
Putem ovih sposobnosti ljudi uvode potpuno nov ijedinstven ljudski oblik pos­
tojanja. Ljudi su kadri izdici se iznad automatskih i neumoljivih prirodnih procesa,
kadri su shvatiti ih i ovladati njima, stvoriti slobodne prostore te se ponasati poput
samoodredujucih i odgovornih aktera. Ljudi izgraduju bogate unutarnje svjetove
izrazito ljudskih osjecaja, ulaze u mreze ispunjavajucih medusobnih odnosa te da­
ju dubinu i smisao svojim zivotima. Takoder stvaraju javni svijet estetsk:ih, knjizev­
nih, znanstvenih, vjerskih i ostalih postignuca te uvode velike vrijednosti istine,
dobrote i ljepote. Ovdje nije cilj poticati oholo antropocentricno glediste koje tvr­
di kako vrijednost svemira potjece od ljudi, vec pokazati kako je ta vrijednost bo­
gatija zbog ljudskog doprinosa koji sadrzi.
Kao bica sposobna stvoriti znacenje i vrijednosti te zivjeti na temelju njih, ljudi
sami zasluzuju postovanje i posjeduju unutarnju vrijednost. Vrijednost nije pri­
rodna cinjenica, poput ociju i usiju, vec status koji pripisujemo iii dodjeljujemo.
Vrijednostje moralni sud te je,poput svih sudova, temeljena naonome sto smatra­
mo dobrim razlozima za postivanje slobode, ljepote, istine, dobrote te bogatog i
smislenog zivota. Ljudi posjeduju vrijednost zato sto su sposobni ciniti vrijedne
stvari, a njihova je vrijednost unutarnja zato sto je utemeljena na sposobnostima i
postignucima koji nisu slucajni, vec su sastavni dio njihove ljudskosti. Ovo sigurno
nije "vrstovnost" (zasigurno vrlo nezgrapna rijec, za koju mora postojati bolji iz:
raz), buduci da cijenimo ljude ne zbog toga sto oni jesu, vec zbog toga sto su spo­
sobni postici i uciniti. Moguce je, naravno, da su ljudske sposobnosti i ljudska pos­
tignuca trivijalna u Bozjim ocima te da visoka vrijednost koju im pripisujemo po­
kazuje duboku antropocentricnu pristrauost. Medutim, ne mozemo iskociti izsvo­
je koze te suditi sebe sames nekog nadljudskog gledista. Cakje iovo posljednje na­
poslijetku konstruirano na temelju onoga sto mislimo i sto cijenimo. Odlike koje
pripisujemo Bogu te standardi po kojima mislimo da nas On sudi oblikovani su i
ograniceni nasim vlastitim kategorijama misli i vrijednosti.
Sve dok sebe sudimo po standardima koje smo sami postavili, pristranost ce se
uvlaciti u nase prosudivanje. No, onaje neizbjezna na ovoj najosnovnijoj razini te
7
Ovdje se pozivam na potpuniju raspravu u Parekh (2006b).
 NaCela globalne etike 185
je smanjujemo pripisivanjem vrijednosti drugim vrstama koje pokazuju neke od
recenih sposobnosti, poput visih zivotinja te, ako ikada stignu, posjetitelja sdrugih
planeta. Sto vise ljudskih sposobnosti neka zivotinja posjeduje, to je visi (iii bi tre­
bao biti) njen status u nasim ocima te je to bolji (iii bi trebao biti) nasodnos prema
njima. Medutim, cak i vise zivotinje, poput cimpanza i gorila, kvalitativno su dru­
gacije od ljudi. Nedostaje im sposobnost stvaranja velikih vrednota na temelju ko­
jih ljudima podarujemo vrijednosti te ne uzivaju jednak moralni status kao ljudi.
Cak ni najzagrizenijiborci za zivotinjska prava nece ustvrditi da se stakore ne smi­
je ubiti makar unistavali ljetinu iii sirili zarazu, da ne smijemo reagirati ako glad­
nog vuka zateknemo kako napada dijete iii da bi u slucaju nestasice trebalo zivo­
tinjske interese staviti ispred ljudskih. Zivotinje, naravno, imaju osjecaje, mogu bi­
ti objekti privrzenosti, imaju potrebe, pa mozda cak i interese u sirem smislu te ri­
jeci. Zbog toga ih nebismo trebali koristiti kako nam se svidi, podvrgavati ih muce­
nju iii bolnim pokusima iii ih ubijati iz zabave, no jednako tako one nam nisu mo­
ralno ravne.8 Covjek koji bi oporucno ostavio imovinu svome psu, a ne djetetu iii
zeni s posebnim potrebama, s pravom bi bio predmetom kritike.
Ljudi ne samo sto imaju iii bi, sto se svodi na isto, trebali imati, pripisanu unu­
tarnju vrijednost, nego ju posjeduju u jednakoj mjeri. Ovo se ponekad porice na
temelju toga da ako je razboritost differentia specifica ljudi, ljudi koji su obdareni s
vise razboritosti vise vrijede te su bolji od drugih ljudi. Ovakvo stajaliste seze do
Platona i Aristotela, koji ne samo sto su privilegirali razboritost, nego su ga dijelili
na teorijsku i prakticnu razboritost te su prvu smatrali visom od druge. Ovo staja­
liste je takoder poprilicno utjecalo i na svojedobno krscansko opravdavanje robov­
lasnistva, bilo je rasireno medu mnogim poznatim liberalima te je podupiralo eu­
ropski kolonijalizam. Ne postoji <lobar razlog za povlascivanje razboritosti, pogo­
tovo ne teorijskog razbora, nad drugim ljudskim sposobnostima.Cinimo to iii zato
sto mislimo da je razboritost temelj svih ostalih ljudskih sposobnosti iii zato sto
mislimo da je najvisi. Nijedno nije uvjerljivo. Razboritost zasigurno upucuje ljude
te ga druge ljudske sposobnosti pretpostavljaju, no one nisu niti izvedene iz njega,
niti ih je moguce reducirati na njega. Ljudi s vecom razboritoscu nisu nuzno
mastovitiji, snaznije volje iii hrabriji, suosjecajniji, brizniji iii kreativniji. Uistinu,
poznavajuci slozenu logiku ljudskih sposobnosti, sto je vise neka od njih razvijena,
ukljucujuci razboritost, to je manja vjerojatnost da ce i ostale biti razvijene u jed­
nakoj mjeri. Ljudske sposobnosti ne tvore harmonicnu cjelinu, a uvjeti za potpuni
razvoj neke od njih ponekad rade naustrb razvoja ostalih.
Sto se tice druge pretpostavke, o tome kako je razboritost najvisa ljudska spo­
sobnost, tesko je uvidjeti kako je potkrijepiti. Ako je razboritost najvisa sposob­
nost jer tako kaze, argumentacija se vrti u krug. A sto se drugih sposobnosti tice,
one ne upucuju na takvo nesto. Nadalje, nije jasno koji se standard rabi pri stup­
njevanju ljudskih sposobnosti tako da razboritost ispada kao najvisa sposobnost.
Mogao bi biti jedna od tri, naime da je temelj svih drugih sposobnosti, da stvara
znanje te da je ljudski zivot nemoguc bez njegovog vodstva i regulativnog utjecaja.
8
Ovoje jedan od nekoliko razloga zbogkojihbismo trebali govoriti o nclSim obvezama ili odgovornosti spram Zivotinja,
a ne zivotinjskim pravima. Vidi Midgley (1986, 5.poglavlje) i Clark (1977, str. 43. i dalje). Za razliCit, no na kraju neu­
vjerljivpogled, vidi Regan (1983). Za razliku od pojma "ljudsko", pojam"Zivotinjsko" pokriva tako Sirak spektar da se
COvjek pita je Ii rijeC o koherentnom subjektu moraine analize, a kamoli nositelju prava.
186 NOVAPOLITIKAIDENTITETA

Kao sto smo uvidjeli, prva je tvrdnja sumnjiva. Sto se druge tice, mastovitost i
slicne stvari takoder igraju bitnu ulogu u dolasku do znanja, au svakom slucaju ne
postoji razlog zasto bi znanje trebalo smatrati najvisom vrijednoscu te mu pridati
veci znacaj nego ljubavi, hrabrosti i suosjecanju. Sto se trece tvrdnje tice, dok raz­
boritost igra presudnu ulogu u organizaciji zivota, snaga volje, sposobnost suosje­
canja i ljubav takoder to cine.
Ljudi imaju niz sposobnosti, tako da je redukcionisticki pogled na njih po sebi
pogresan. Razlicite ljudske sposobnosti razlicito funkcioniraju te igraju razlicite
uloge u ljudskom zivotu. Jedna ne maze zauzeti mjesto druge te jedna ne slijedi
nuzno iz druge. Buduci da ljudske sposobnosti nije moguce reducirati na jednu iii
ih stupnjevati po jednoj tablici, nadmoc u jednoj sposobnosti ne ukazuje na sveop­
cu nadmoc iii ljudsku nadmoc kao takvu. Uistinu, sama ideja stupnjevanja ljudi i
uspostavljanja hijerarhije medu njima je logicki nekoherentna.
Ovo uspostavlja negativni argument za jednakost, sto ce reci da ne postoji as­
nova na temelju koje bi se ljudima moglo pripisivati razlicitu iii nejednaku vrijed­
nost. Mozemo otici i korak dalje te dati pozitivni argument za jednakost. Ljudi
imaju zajednicke potrebe koje su jednako snazne kod svih njih te su podlozni za­
jednickim ranjivostima i nedacama koje su dio zivota svih ljudi te jednako bolne za
sve njih. Ljudima su potrebne zajednicke okolnosti kako bi prosperirali te propa­
daju u njihovoj odsutnosti. Svi ljudi traze smisao i ispunjenje u svojim zivotima te
se osjecaju frustrirano i dezorijentirano kad im ih njihovi zivoti ne pruzaju. Iako
ove zajednicke znacajke ne radaju same po sebi ravnopravan tretman, one stvara­
ju snaznu pretpostavku u njegovu korist te stavljaju teret opravdavanja na onekoji
se zele udaljiti od ravnopravnosti.Stvar je intelektualne i moraine konzistentnosti
da bi ljude sa slicnim potrebama trebalo slicno tretirati, osim ako ne postoje neki
snaZni razlozi za suprotno.
No, jos jedan razlog za ravnopravnost: odnosi se na cinjenicu da ona vodi pre­
ma bogatijem i opustenijem drustvu nego neravnopravnost. Ljudi ovise jedni o
drugima u svojem osjecaju samopostovanja i sveokupnog razvoja. Kad ih se tretira
kao inferirorne iii lisene vrijednosti, ljudi teze internalizaciji ovih predodzbi, zau­
zimaju lose stajaliste o sebi, ciljaju nisko, ne uspijevaju razviti svoje talente te raz­
vijaju nesnosljivost spram onih koji su ih podvrgnuli takvom tretmanu. S druge
strane, ravnopravnost izgraduje samopostovanje te pruza pouzdanje i energiju za
ostvarivanje mogucnosti. Ravnopravnost takoder podize postivanje drugih, budu­
ci da ih oni takoder tretiraju s postovanjem te zato sto ljudi shvacaju kako ne samo
oni, vec i drugi cijene vlastito samopostovanje. Za razliku od neravnopravnosti,
koja gusi potencijal i ogranicava rast onih koje se tretira kao inferiorne, ravnop­
ravnost otpusta ljudsku energiju, oslobada njihove talente te im omogucuje jedin­
stven doprinos drustvu. Ravnopravnost takoder potice razlicite oblike samoizra­
favanja, stvara etas priznavanja temeljenog na postignucima, a ne na statusu, te
stvara raznoliko i zivahno drustvo od kojeg svi profitiraju. Neravnopravnost cjep­
ka drustvo u zatvorene skupine. Oni na vrhu ne dijele zajednicke interese sonima
na dnu, cak ni drustvenu koheziju iii bolje javne usluge, zbog toga sto imaju mo­
gucnost kupovanja izlaza iz zajednickog zivota. S druge strane, ravnopravnost
stvara zajednicke interese i iskustva te police na duh zajednicke pripadnosti i za­
jednickog gradanstva koji se nalazi u srzi svake odrzive politicke zajednice.
 NaCela globalne etike 187
Zbog svojih jedinstvenih sposobnosti, ljudi su sposobni samoodrediti se, slije­
diti samoodabrane ciljeve, voditi ispunjene zivote, prihvatiti odgovomost za svoje
cine, ulaziti u uzajamne 6dnose jedni sdrugima te biti dijelom moraine zajednice.
Drugim rijecima, ljudi su moraine osobe iii akteri. Buduci da svi imaju osobnosti,
jednaki su kao osobe. Istina je da su neke osobe sposobnije bolje organizirati svoje
zivote, bolje iskoristiti svoje mogucnosti iii se cak ukljuciti u vise vrijednih djelat­
nosti. To ih cini boljim osobama, no ne i vise osobama od drugih. Cini ih vredniji­
ma veceg divljenja, none daje im i veca prava na zahtjeve koji dolaze uz osobnost.
Osobnost pretpostavlja intelektualni i moralni prag definiran temeljnim sposob­
nostima koje su potrebne kako bi se funkcioniralo kao samoodredujuci i odgovor­
ni pojedinac. Svi koji dosezu taj prag zavrjeduju jednak tretman. Takoder postoji
jaka prakticna poteskoca s odredivanjem stupnja osobnosti raznih pojedinaca i
prilagodavanjem njemu naseg tretmana. Najosjetljiviji i najposteniji nacinje jed­
naki tretman za sve koji dosezu prag. Ideja praga primjenjuje se u mnogim zivot­
nim podrucjima te se koristi pri odredivanju formalne ravnopravnosti. Npr. kad
znanstvena ustanova iii legalno ustanovljena zajednica udovolje odredenim mini­
malnim kriterijima iii predu odredeni prag te se time kvalificiraju kao sveuciliste,
odnosno drzava, imaju jednaka prava kao i svi drugi, iako su ti drugi mozda veci,
bogatiji, stariji i bolje organizirani.
Neke kategorije ljudi, poput onih koji su Judi iii imaju ozbiljnih poteskoca u
ucenju, ne prelaze prag osobnosti te time postavljaju pitanje imaju Ii oni manju iii
mozda nikakvu vrijednost. Buduci da oni nisu potpune osobe, ne kvalificiraju se za
ravnopravnost kao osobe, kao sto je pravo na donosenje vlastitih odluka, samos­
talno vodenje svojeg zivota iii pravo glasa. Iako nisu potpune osobe, oni su ljudi te
bi trebali dobiti jednaku vrijednost. Rijetki su, ako ih uopce ima, ljudi potpuno li­
seni temeljnih ljudskih sposobnosti te su Judi iii hendikepirani na nacin na koji sa­
mo ljudi to mogu biti. Dodjeljivanje vrijednosti ovim pojedinicima takoder iskusa­
va, potvrduje i ponovno utvrduje nasu opcu predanost ljudskoj vrijednostijer, ako
smo sposobni cijeniti i rasiriti nase suosjecanje kako bismo i njih ukljucili, onda ce­
mo kudikamo prije cijeniti i nase sretnije bliznje. Nadalje, ludost iii mentalnu us­
kracenost nije lako definirati. Ako odreknemo vrijednost takvim ljudima i tretira­
mo ih kao nize od ljudi iii kao teret za drustvene resurse, riskiramo podrivanje na­
sih povijesno razvijenih moralnih inhibicija te poricanje vrijednosti drugim ljud­
skim skupinama, poput staraca, fizicki hendikepiranih i kriminalaca. Svi znamo iz
povijesnog iskustva koliko je opasno kretati se ovom skliskom cestom. U nasem je
kolektivnom interesu dodijeliti jednaku vrijednost svim ljudima te poticati pravu
vrstu moraine osjetljivosti.
Ustvrdio sam kako postoji jak argument za pridavanje jednake vrijednosti svim
ljudima te da je jaci nego Ii suprotni argument. Nacelo jednake ljudske vrijednosti
ima nekoliko vaznih implikacija. Prvo, ono implicira da ljudskost pojedinca ne
prestaje s njegovim iii njezinim drustvenim statusom te je temelj jednakih zahtjeva
spram drugih. Pod ropstvom, robovi nisu nista vise doli to. Njihov status robova
negira njihovu ljudskost te ih osuduje na stalnu neravnopravnost. U hijerarhij­
skom drustvu, one nize na ljestvici smatra se ne samo nizima po drustvenom statu­
su vec i nizima kao ljudima, tako da oni nose svoju inferiomost u svim zivotnim as­
pektima. Ne mogu ostati sjediti u prisutnosti svojih nadredenih iii se oblaciti poput
njih, ne smiju se ne slagati s njima, govoriti sodredenim naglaskom, suprotstavljati
188 NOVAPOLITIKAIDENTITETA

se zeljama nadredenih te se opcenito ocekuje od njih pokazivanje svojeg podrede­

nog statusa u velikim i malim stvarima. Nacelo jednake ljudske vrijednosti implici­
ra da su svi zasluzili jednako postovanje te da njihov podredeni status na nekom
odredenom podrucju ostaje ogranicen na to podrucje te ne utjece na njihovu ljud­
skost.
Buduci da je osjecaj vrijednosti pojedinca u vlastitim ocima povezan s time sto
drugi misle o njemu te kako ga tretiraju, nacelo jednake ljudske vrijednosti zahti­
jeva siroku jednakost drustvenog statusa, moci i zivotnih mogucnosti. Tone znaci
da se ne smijemo diviti nekim ljudima vise nego drugima, buduci da to ovisi o nji­
hovim osobnim sposobnostima i postignucima, niti da bisvi trebali uzivati u jedna­
kom bogatstvu i jednakim primanjima, buduci da to ovisi o njihovom doprinosu
drustvenoj dobrobiti te buduci da je poticaj nejednake nagrade cesto potreban ka­
ko bi ljude potaknuo na veci trud. Ne znaci ni da su svi jednako kvalificirani zauzi­
mati sve polozaje, jer to ovisi o njihovim sposobnostima i sklonostima. Ovo znaci
da su takve nejednakosti nuzne iii neizbjezne, no da bi trebale ispunjavati odrede­
ne uvjete. Nejednakosti se ne bi trebale protezati i na temeljna gradanska, poli­
ticka i gospodarska prava iii voditi k tretiranju nekoga kao nepotpunog ljudskog
bica. Nejednakosti ne bi trebale biti isprepletene tako da nejednakost na jednom
podrucju vodi do nejednakosti na drugom podrucju. Nejednakosti takoder ne bi
trebale biti tako ukorijenjene i samoponavljajuce na nacin da velikom broju ljudi
zatvaraju pristup odredenim karijerama iii poricu jednake zivotne mogucnosti.
Nejednakosti ne bi trebale biti tako siroke i tako duboke da poticu ljude na izlazak
iz obicnog zivota i zivljenje zazidanog, paralelnog zivota, niti bi trebale biti tako
sveobuhvatne da usmjeravaju sve ambicije i talente prema jednom odredenom
smjeru te obeshrabruju druge legitimne nacine samoispunjenja i nacina zivota. Iz­
nad svega, nejednakosti ne bi trebale voditi k tako velikom nesrazmjeru moci i sta­
tusa izmedu iii unutar drustava, kao niti poticati oholost i drskost medu nekima i
inferiornost i bespomocnost medu drugima te razdvajati drustvo iii covjecanstvo u
dvije zasebne ljudske vrste.
Drugo: nacelo jednake ljudske vrijednostiznacipostivanje pravana samoodre­
denje svih koji prijedu prag osobnosti. Ti i takvi su sposobni donositi odluke, up­
ravljati svojim zivotima i prihvacati odgovornost za posljedice svojih djela. Oni
mogu cini pogreske iii cak uciniti zbrku od vlastitog zivota, no trebali bi imati slo­
bodu ucenja na vlastitim pogreskama. Drugi im mogu ukazati na pogreske i ponu­
ditisavjet, nonebi trebali ovladati njihovim zivotima kaoda su ti pojedinci djeca iii
nesposobni za vlastito djelovanje. Takav paternalizam podriva njihovu vrijednost
u vlastitim i tudim ocima, smanjuje njihov razvoj, otvara vrata svim oblicima tlace­
nja te predstavlja ono sto je Kant nazvao "najvecim zamislivim despotizmom".
Trece: nacelo jednake ljudske vrijednosti zahtijeva za sve ljude vodenje zivota
koji potvrduje i hrani njihov osjecajvrijednosti. Ljudi cvjetaju u odredenim mate­
rijalnim i drustvenim uvjetima te imaju jednako pravo na njih. Temeljni ljudski in­
teresi uk!jucuju fizicku sigurnost, zadovoljenje osnovnih potreba, dobro zdravlje,
mogucnost razvoja, pristup kulturnim resursimazajednice, temeljna prava i slobo­
de itd. Oni takoderukljucuju razvoj onih sposobnosti bez kojih ljudi ne mogu ucin­
kovito funkcionirati te voditi uravnotezene zivote, koji ih ispunjavaju, kaoi teznji i
poticaja poput zelje za uspjehom, odlucnosti za uzimanjem zivota u vlastite ruke,
osjecaja ponosa i samopouzdanja,bez kojih ljudi ne mogu potpuno iskoristiti svoje
 NaCela globalne etike 189
sposobnosti. Organizacija ivodenje njihovog kolektivnog zivota takoder bi trebali
potvrdivati i odrzavati njihovu jednaku vrijednost. Ljudi trebaju vladati svojom
kolektivnom sudbinom, njihova misljenja trebaju biti trazena, cuvena i postivana u
svim glavnim institucijama drustva. Ljudi bi trebali moci sudjelovati uvodenju jav­
nih poslova te bi opcenito trebali imati osjecaj da imaju moc promijeniti nesto u
zajednickom zivotu.
Buduci da ljudi ne mogu potvrditi i realizirati svoju jednaku vrijednost bez ovih
i srodnih uvjeta, oni su velike ljudske dobrote, dok su njihove suprotnosti velika
ljudska zla. Siromastvo, nasilje, institucionalizirano ponizavanje, sramotni radni
odnosi, podvrgnutost proizvoljnoj volji drugih, nedostatak osnovnih prava, te bi­
vanje igrackom u ruci vladara i trzisnih sila bez ljudskog lica stvaraju osjecaj bez­
vrijednosti i unistavaju samu bit ljudskosti kod osoba koje su im podvrgnute. Svije­
st o jednakoj ljudskoj vrijednosti ne raste te se ne moze odrzati u drustvenom va­
kuumu. Potrebno ju je ugraditi u socijalne, gospodarske, politicke i druge institu­
cije te je uciniti predmetom svakodnevnog iskustva.
Naposlijetku, nacelo jednake ljudske vrijednosti implicira kako smo jednako
vrijedni kaoidrugi te da temelji po kojima binas trebalo postivati od nas zahtijeva­
ju jednako postivanje spram drugih. Kao stoje Kant ustvrdio, jednako tako kao sto
ne smijemo druge tretirati kao bezvrijedne, takoder ne bismo trebali ni sami sebe
tretirati kao bezvrijedne iii nekom dopustiti da nas tretira kao takve. Ponizavanje,
sramocenje i blacenje sebe u biti nije jako razlicito od ponizavanja iii sramocenja
drugih, jer se u oba slucaja umanjuje nas ljudski status. Vrijednost stjecemo time
sto smo ljudi iii clanovi univerzalne ljudske zajednice. Kao njeni predstavnici, ne
mozemo se ponasati na nacin koji porice nasu vrijednost, bilo u nasem slucaju iii u
slucaju nekoga drugog. Iz ovog razloga ima smisla reci da kad se ponizava jedan
covjek, a njegova ljudskost ismijava, sve se ljude kao ljude ponizava. Ovo se tako­
der dogada i u mnogim drugim podrucjima zivota. Kad sin ponizava, ismijava,
maltretira iii ucjenjuje svog oca, otac moze s pravom reci kako ne zeli da ga se treti­
ra na takav nacin, ne zato sto ga to osobno smeta, vec zato sto se nijedan sin ne bi
tako trebao odnositi prema svome ocu. Otac se ne brine za svoje osobne osjecaje,
vec za nacela, vrijednosti, norme, dostojanstvo statusa oca, cijim se braniteljem on
ovdje smatra. Cak·i ako je spreman pomiriti se s takvim tretmanom jer je previse
ovisan o svom sinu iii previse upJasen, drugi se s pravom mogu drzati nacela i kriti­
zirati iii lose misliti o sinu.
Nacelo jednake ljudske vrijednosti stvara duznosti prema drugima.9 Uobicaje­
no je razlikovati negativne ipozitivne duznosti -duznost nepovrjedivanja i duzno­
st davanja pozitivne potpore - te uciniti ovo drugo stvari izbora iii prezauzetosti.
Iako je ovo razlikovanje u prvu ruku uvjerljivo, u krajnjoj je liniji nezadovoljavaju­
ce. Neke duznosti ne spadaju ni u jednu od ovih dviju kategorija. Na primjer,
duznost priznavanja jednake vrijednosti svih ljudi, duznost tretiranja ljudi s posto­
vanjem iii duznost govorenja istine. Neke pak druge duznosti potpadaju pod obje
9
ZavriJednu raspravu v. Scheffler (2002) i Honderich (2006). Razlika izmedu pozitivnih i negativnih dufoosti seCesto
uzima kao odgovarajufa onoj izmedu pravde i dobronamjemosti iii izmedu onog Sto bi i Stone bi trebalo odredivati
zakonom. Nakon odredene toCke, ova zadnja razlika postaje problematiCna. Ono Sto se smatra dobronamjernim
cinom u jednom druStvu, u drugomje moralna obveza, pa Cak i "savrSena" obveza. Cak i unutar istog druStva djela se
vrednuju drugacije u razliCitim razdobljima te u razlicitim skupinama.
 190 NOVA POLITIKA IDENTITETA

kategorije, ovisno o tome kako ih se interpretira. Na primjer, duznost isticanja

nepravde ili podupiranja zrtava nepravde u njihovoj borbi. Neke druge duznosti se
kolebaju iii imaju elemente obje kategorije. Duznost izvlacenja pijanca iz bare je
pozitivna jer ukljucuje aktivnu pomoc, no takoder je i negativna, jer bi nepomaga­
nje pijancu prouzrocilo njegovu smrt. Uzrok smrti nije samo njegovo pijano stanje
koje je izazvalo njegov pad u baru, vec i nedjelovanje ljudi koji su propustili sprije­
citi posljedice njegova pada.
Cak i kad je moguce jasno razluciti dvije duznosti, nije jasno zbog cega bi se,
kao pravilo, trebalo negativnu duznost smatrati obveznom, a pozitivnu izbornom
ili suvisnom te prvu strozom od druge. Obicno se daju dva razloga za ovo glediste.
Prvo, nacelo jednake ljudske vrijednosti zahtijeva nepovrjedivanje interesa drugih
ljudi, buduci da oni imaju jednaku tezinu kao i nasi vlastiti interesi. Pozitivna
duznost temelji se na nacelu dobronamjernosti koji, iako preporucljiv, ide onkraj
jednakovrijednosti te moralno nije toliko snazan. Kao drugo, duznosti moraju biti
realisticne i unutar svacijeg dosega. Ako bi ih se preuvelicalo, cak i one minimalno
nuzne bile bi ignorirane. Ne mozemo od ljudi ocekivati ignoriranje vlastitih intere­
sa te bi od njih jedino trebalo zahtijevati nenarusavanje interesa drugih ljudi. Iako
ove tvrdnje dodiruju vazne tocke, ne mogu nositi moralni teret koji im se namece.
Prva tvrdnja je pogresna jer proizvoljno suzava opseg nacela jednake ljudske
vrijednosti. Ne mozemo reci kako postujemo jednaku vrijednost drugih ljudi ako.
smo neosjetljivi na kakvocu njihovih zivota. Ako vode siromasne, prazne i ocajne
zivote, njihova je ljudskost srozana, a njihova vrijednost u vlastitim i tudim ocima
potkopana. Oni nam se obracaju, pa ako je u nasoj moci uciniti nesto za njih, treba­
li bismo im pomoci. Nacelo jednake ljudske vrijednosti rada i negativne i pozitivne
duznosti, a nasa sredstva i ostale obveze trebaju odrediti opseg ovih drugih. Dob­
ronamjernost unutar granica vlastite sposobnosti nije opcija, vec duznost, te je
zbog toga osoba koja nije spasila dijete koje se utapa ili prijavila pozar zasluzila po­
kudu. U mnogim drustvima zakon pod prijetnjom kazni namece ove duznosti
"dobrog Samaritanca". Iako se cini razlika izmedu pravde i dobronamjernosti, ona
je kulturno uvjetovana, stalno je se rasteze te ona neodgovara razlici izmedu pozi­
tivnih i negativnih duznosti.
Druga tvrdnja donosi valjan sud kako ne bi trebalo bespotrebno umnazati
duznosti, nopogresno shvaca sto donosi negativna duznost. Negativna duznost ni­
je nuzno rnanje zahtjevna nego pozitvna duznost. Ona zahtijeva zadovoljavanje
svojih interesa na nacin koji ne skodi drugirna, no druge je rnoguce ostetiti na raz­
ne izravne i neizravne nacine. Voznja autornobilorn iii let prerna dalekorn ljetova­
listu mogu pridonijeti globalnorn zagrijavanju te na taj nacin naskoditi zivotnirn
interesirna drugih. Kupovanje dionica, pa cak i proizvoda tvrtke koja isplacuje bi­
jedne place iii odrzava teske uvjete rada, skodi zaposlenicirna te tvrtke. Dakle, iz­
vrsavanje negativne duznosti zahtijeva vrlo pazljivo prornisljanje kratkorocnih i
dugorocnih posljedica vlastitih djela, sto nikada nije lako te pri vlastitom odabiru
postavlja punoveca ograriicenja nego je to uobicajeno prihvatljivo. Ne znamo uvi­
jek skodi Ii nase djelovanje iii nedjelovanje tudirn interesirna i kako, dok cesto zna­
rno kako ublaziti njihovu patnju i poboljsati njihovu rnogucnost vodenja vrijednog
zivota. Doista, upravo zato sto ponekad nenarnjerno skodirno tudim interesirna te
na taj nacin ne uspijevarno izvrsiti svoju negativnu duznost, dugujerno irn nadok­
nadu u vidu obveze pornoci.
 NaCela globalne etike 191

Nacela

Do sada sam pokusavao pokazati kako bismo mogli razviti povijesno relevan­
tnu globalnu etiku. Buduci da ocrtavanje potpuno izrazene etike prelazi okvire
ove knjige (pod pretpostavkom da je takav pretenciozni pokusaj uopce moguc),
zavrsit cu prikaz isticanjem sredisnjih nacela globalne etike kako proizlaze iz nase
rasprave u prijasnjim poglavljima i u ovom. To nisu jedina nacela, no neka su od
najvaznijih.
Prvi je nacelo jednake vrijednosti. Vee sam pokazao zasto svi ljudi imaju, iii bi
im trebalo pripisati, jednaku vrijednost, te sto proizlazi iz nje. Ona implicira da
imaju jednaka prava na promicanje svojih temeljnih interesa te drugima postavlja
dufoosti. Ne mozemo slijediti svoje interese na nacin da skodimo interesima dru­
gih. A kad je drugima nemoguce voditi vrijedne zivote, imamo pozitivnu dufoost
pomoci im unutar okvira svojih sposobnosti i drugih obveza. Ove duznosti nisu od­
redene teritorijalnim granicama jer nas vefo kao ljude, a ne kao pripadnike ove iii
one zajednice.
Iako su prava bitna, vecina sadasnje rasprave o globalnoj etici se krivo krece ti­
me sto stavlja preveliki naglasak na njih. Sva prava, ukljucujuci ona tzv. negativna,
ukljucuju negativne i pozitivne duznosti. Moguce ih je realizirati jedino pod odre­
denim uvjetima, poput stabilnog drustva, dobro funkcionirajuce drfave te dostup­
nosti materijalnih dobara. Kad ovi uvjeti nisu ispunjeni, prava ostaju prazni zahtje­
vi osim aka se one koji su kadri pomoci ne obveze duznoscu pomaganja. Opce
povelje ljudskih prava nekad se dozivljava kao sredstva zapadnjacke dominacije te
one izazivaju neprijateljstvobuduci da, izmedu ostalog, daju Zapadu pravo zahti­
jevati od svih drustava ograniziranje na odredeni nacin, none odreduju mu nikak­
ve pozitivne iii negativne dufoosti koje bi drugim drustvima to olaksale. Globalna
etika treba bitijednako specificna u odredivanju tko ima kakve dufoosti kao sto je
u odredivanju tko ima kakva prava.10
Druga vafoa sastavnica globalne etike je nacelo ljudske solidamosti. Kao sto
sam prije ustvrdio, ljudski su interesi blisko isprepleteni u meduovisnom svijetu te
je clanovima bilo kojeg drustva sve teze voditi sigume i pristojne zivote aka ih i
drugi ne vode. Takoder smo suoceni sa zajednickim problemima te ih ne mozemo
sami rijesiti. Globalizacijske sile zahuktale su sete cereducirati ljude na svoje ig­
racke ukoliko ljudi ne pocnu kolektivno djelovati i koristiti te sile za promicanje
ljudske dobrobiti. Nasi postupci imaju duboke posljedice za buduce narastaje koji
imaju jednaku vrijednost kao i mi, tako da ne smijemo djelovati na nacin koji bi
10
Za kritiku prevelikog bavljenja pravima, ukljuCujuCi ljudska prava v. Parekh (2006c). PoCevSi s Poveljom Ujedinjenih
naroda, vecina onoga Sta joj je slijedilo koncentriralo se na prava. Iako je nakon odredene toCke teSko odrediti
dufoosti, mogufoje de:finirati oneosnovne, poput nepovredivanja drugih iii pomaganje onima u teSkoj nevolji. Opfa
povelja o ljudskim dufoostima, analogna onojo ljudskim pravima, pokrila bi teme poput odredivanja odredenog pos­
totka BNP-a koji bi dfZave trebale odvajati za medunarodnu pomoC, zahtijevanja od zemalja da se dfZe nekih pravila
medusobnog ophodenja, zabranjivanja trgovine oru:Zjem pod odredenim uvjetima, zabranjivanja pjefaCkih mina i
kazetnih bombi, postavljanja odredenih duZilosti multinacionalnim tvrtkama koje posluju u siromaSnim zemljama,
zaStite okoliSa itd. Djelici takve povelje danas postoje u obliku medunarodnih ugovora i rezolucija UN-a. Jasno iz­
ratena i opCepriznata povelja bi konsolidirala globalne etiCke norrne te sll.lZila kao mjerilo prema kojemu bi se prosu­
divalo zemlje.
192 NOVA POLITIKA IDENTITETA

mogao ugroziti njihove zivotne interese. Obitavamo na krhkom planetu s ograni­

cenim resursima te ako ih previse iskoristimo, svi cemo platiti cijenu. Sve ovo znaci
da je svijet nasa kolektivna odgovornost, covjecanstvo kao cjelina bi trebalo biti
nasa moralna referentna tocka te trebamo razmisljati i zajedno djelovati u duhu
ljudske solidarnosti.
Treca vazna sastavnica globalne etike je nacelo postivanja razlicitosti iii plural­
nosti. Kao sto sam prije ustvrdio, razlicite zajednice razvijaju razlicite nacine zivo­
ta, kultiviraju razlicite Jjudske sposobnosti i osjecaje te cijene razlicite vrijednosti i
ideale. Buduci da je nemognce skladno kombinirati sve ljudske sposobnosti i idea­
Je, svaki nacin zivotaje nuzno parcijalan. Postizanjem svojeg karakteristicnogobli­
ka izvrsnosti, promasuje iii marginalizira mnoge vrijedne ljudske sposobnosti, os­
jecaje i vrednote. Razlicite zajednice se medusobno nadopunjuju zahvacanjem
razlicitih dimenzija Jjudskog postojanja te njegovim proucavanjem iz razlicitih ku­
teva, tako da sve mogu uciti iz kritickog i kreativnog medusobnog dijaloga.
Iako ljudi ne mogu izbjeci svoju prolaznost te gledati na sebe s transcendental­
nog iii arhimedovskog stajalista, dostupna su im minijaturna arhimedovska staja­
Jista uobliku perspektiva drugih kultura. Interkulturalni dijalog omogucuje svakoj
kulturnoj zajednici pogled na vlastita vjerovanja i obicaje sa stajalista drugih, prih­
vatiti njihovu slucajnost i specificnost, uvidjeti svoje snage i ogranicenja te na ovaj
iii onaj nacin. potaknuti njihovo razumsko vrednovanje. Racionalnost iii kriticka
samorefleksija nije izolirano individualno postignuce. Ona pretpostavlja kako se
mozemo izdici iznad vlastitih vjerovanja i obicaja te prihvatiti da ona mogu biti i
drugacije te ne cine apsolutnu istinu. Ova situacija sdruge strane zahtijeva dostup­
nost drugih snstava vjerovanja i obicaja koji ce sluziti kao nasi kriticki sugovornici.
Mnostvo kultura ujedno istice i nudi bar djelomicni izlaz iz Jjudske prolaznosti, a
to je nuzni uvjet ljudske slobode i racionalnosti. Ova pluralnost nam takoder daje
pristup u uvide i postignuca drugih kultura, siri nas spektar mogucih odluka, te
promice ljudsku dobrobit.
Kad prihvatimo ontolosku i epistemiolosku vaznost pluralnosti i razlicitosti,
pocinjemo gledati na druge kulture, religije itd. ne kao na prijetnje i rivale, vec kao
na partnere u razgovoru, u biti kao na sam uvjet vlastitog razvoja. Ne radi se o pu­
koj toleranciji iii cak postivanju iz daljine, veco cijenjenju i zeljenju svakog dobra.
Kada druge kulture i religije cvjetaju i razvijaju svoje karakteristicne oblike izvr­
snosti, profitiramo od toga jednako kao i njihovi clanovi. Raznolikost perspektiva
te njihova suosjecajna i kriticka interakcija su opce ljudsko dobro, cije promicanje
je nas kolektivni interes. Tone znaci da bismo trebali cijeniti sve oblike razlicitosti.
Nacelo globalne etike govore nam koji oblici nisu prihvatljivi. Takoder ne bismo
trebali ocuvati iii zamrznuti postojece oblike razlicitosti. Kulturne i druge razlici­
tosti nemoguce je ocuvati poput muzejskih izlozaka, avrsta dijaloga o kojemu go­
vorim ima transformativnu ulogu koja utjece na sve njih. Postivanje razlicitosti
znaci da bismo trebali stvoriti uvjete u kojima ce ljudi, individualno i kolektivno,
biti slobodni i moci eksperimentiratis razlicitim idealima, vrijednostima te nacini­
ma zivota, razviti nove oblike razlicitosti te obogatiti druge svojim jedinstvenim
doprinosima.11
11
Ovo implicira ncre!ativistiCki pluralizam. To sam istraiio u Parekh (2006b i 2007a).
I
NaCela globalne etike 193
Uzeta zajedno, ova tri nacela ukazuju na svijet u kojemu se ljude jednako vred­
nuje, u kojemu zive slobo_dne i ispunjene zivote, bave se zajednickim problemima i
izgraduju zajednicki svijet u duhu ljudske solidarnosti te cijene i profitiraju od svo­
jih individualnih i kolektivnih razlika. Prema cemu god tezili, a ima jos mnogo to­
ga, ovi principi su minimum koji bi trebao voditi nase individualne, a posebice ko­
lektivne odluke te stvarati strukturu i ciljeve globalnih institucija.
 11.

Morali pristranosti i nepristranosti

U prethodnom poglavlju sam ustvrdio kako su svi ljudi kao ljudi moralno rav­
nopravni te mogu imati jednake zahtjeve jedni od drugih. Ljudi su, medutim, ta­
koder vezani posebnim vezama sa svojim bliznjima s kojima dijele zajednicke na­
pore, obecanja, sudjelovanje u zajednickim obicajima te clanstvo u organizacija­
ma te polazu jedni nadruge pravo koje drugi ljudi na njih nepolazu.1 Ove veze jako
variraju u svojem intenzitetu idubini. Neke su plitke i formalne, poput onih prema
drugim clanovima klubova iii prema kolegama. Na drugom kraju postoje duboke,
dozivotne veze koje ukljucuju medusobno poistovjecivanje i duboki osjecajni an­
gazman, poput veza medu roditeljima, djecom, supruznicima i bliskim prijatelji­
ma. Mnoge druge veze, poput onih prema sugradanima iii susjedima, spadaju neg­
dje izmedu ovih dviju krajnosti.
Sve posebne spone iii veze ukljucuju davanje prednosti onima koji su ukljuceni
u njih te zbog toga nose dozu pristranosti. Sto su dublje i intenzivnije spone, to su
veca prava koja polazu ukljucene osobe te je veca uloga pristranosti. Iz ovog razlo­
ga svijet bliskih osobnih odnosa tvori carstvo pristranosti bez premca. Buduci da
posebni odnosi ukljucuju pristranost, oni su izazov nacelu nepristranosti. Postav­
lja se pitanje s osobitim naglaskom na bliske osobne odnose. Zbog toga cu se kon­
centrirati na njih te istraziti nacin razrjesivanja sukoba izmedu dvaju morala, koji
bi se uz odgovarajuce preinake mogao prosiriti i nadrugevrste posebnih odnosa.

Posebne povezanosti

Svijet bliskih osobnih odnosa, koji cemo kratkoce radi nazvati "identitetni od­
nosi" zbog medusobne identifikacije koje ukljucuju, ima nekoliko jedinstvenih
znacajki. Ukljucene osobe medusobno su si bitne zbog toga tko su, a ne zbog neke
vanjske svrhe kojoj mozda sluze. Svaka od ovih osoba je (i zna da je) posebna, je­
dinstvena, dragocjena i nezamjenjiva u ocima one druge osobe te moze polagati
prava koja drugi ljudi ne mogu. Kada im potrebna pomoc one druge osobe, ne radi

MacIntyre (1984, str. 18.) o tro razlikuje "moral liberalne bezosobnosti" i "moral domoljublja". On tvrdi, po mom
miSljenju krivo, kako je domoljublje najviSa politiCka vrlina te je_"sustavno nespojiva" s gledi tem nepristranog mora­
la. Domoljublje nije nuZllovrlina. Puna toga ovisi otome kakoje onodefinirano teje Ii domovina vrijedna necije lojal­
nosti. Caki kadaje onovrlina, domoljublje nije ine moze bitinajvifa vrlina, buduci dase samu domovinu prosuduje na
temelju nekih opcihprincipa. Domoljublje se maze i treba uskladiti s nepristranimmoralom aka ne foli degenerirati u
nacionalnu sebifoost ili ndto gore. Za kritiCku raspravu v. Forst (1994).
 Morali pristranosti i nepristranosti 195
se samo o hitnosti nuzde, nego o posebnom karakteru odnosa koji zahtjevu za po­
moci daje posebnu moralnu i osjecajnu tezinu.
Drugo: zahtjevi sadrzani u ovakvom odnosu su dalekosezni te su puno siri nego
oni karakteristicni za druge odnose. Covjek ne pomaze samo kad ona druga osoba
to treba, vec i misli i brine se o njoj, osjeca prema njoj, podize joj raspolozenje kad
se osjeca potisteno, trazi nacina kako je izvuci iz teske situacije, nenajavljeno je
posjecuje te joj velikodusno poklanja vlastito vrijeme. Necija supruga, roditelji iii
prijatelji mogu s pravom prigovarati ako je taj netko nemaran u ovim aspektima te
cak i zakljuciti da odnosvise nije takav kakav bi trebao biti. Moze se dijeliti materi­
jalna sredstva bilokime u nuzdi, nonei misli, osjecaje iii osjecaj tjeskobne zabrinu­
tosti. Ovi su aspekti opcenito povlastica onih s kojima smo povezani posebnim ve­
zama.
Trece: covjek udovoljava zahtjevima onih s kojima je povezan ne zato sto se os­
jeca duznim, niti zato sto bi se moralno bice tako trebalo ponasati, vec kao izraz
predanosti prema drugoj strani, tj.iz razloga sadrzanih u samom odnosu. Reci svo­
jim roditeljima, djeci iii bliskim prijateljima iii cak odavati takav dojam da smo im
pomogli u teskoj situaciji iz osjecaja duznosti iii zato sto su njihovi zahtjevi prosli
test nepristranosti s pravom bi znacilo da iii ne shvacamo prirodu veze iii da smo
jednostrano odlucili redefinirati je i promijeniti joj karakter.
Cetvrto: identitetni odnosi ukljucuju povezivanje, medusobno istrazivanje i
sve dublje razumijevanje te im je kao takvima neizostavno potrebno vrijeme za
sazrijevanje. Tijekom njihovog razvoja, ukljuceni u odnose pomazu jedni drugima
u nuzdi, cine velike i male zrtve, pouzdaju se jedni u druge te izgraduju odredena
ocekivanja. Kao rezultat toga u igru dolaze principi zahvalnosti, postene igre iuza­
jamnosti te njihovi zahtjevi postaju sastavni dio odnosa. Identitetni odnosi su tako
podvrgnuti dvama povezanim, no razlucivim temeljima moralnih zahtjeva - oni­
ma gradenima na medusobnim obvezama te onima koji su tijekom vremenanasta­
li iz cinova dragosti. Iako su ovi potonji izraz ovih prvih, posjeduju odredenu neo­
visnost te zbog toga ostajuvezujuci cak i kada sam odnos prestane te vise ne posto­
je medusobne obveze. Kada se netko razvede od zene iii prekine prijateljevatis ne­
kim, taj netko je osloboden zahtjeva temeljenih na ljubavi i obvezama, none moze
ignorirati sve sto su zajedno radili tijekom veze. Privrezenost iii ljubav mogu biti
slucajni iii kratkoga vijeka, no njihovo moralno naslijede u obliku stecenih obveza
moze trajati citav zivot.
Identitetni odnosi ne mogu nastati i potrajati ako se oni ukljuceni medusobno
ne obvefu te ako nisu posebni u ocima one druge osobe. Pristranost je inherentna
u ovim odnosima, kakona psiholoskoj razini, tako i kao sastavui dio interne moral­
nosti odnosa. William Godwin upitao se koja Ii "carolija" postoji u zamjenici "mo­
je". Osim ako ovu zamjenicu ne rabimo u cisto opisnom iii referentnom smislu, ona
oznacava razlicite stupnjeve poistovjecivanjaiii jednosti. Zvati nekoga "mojim pri­
jateljem" iii "mojom suprugom" znaci reci kako je rijec o prosirenom meni i dijelu
mojeg identiteta prema kojemu osjecam duboku obvezu, za koje znam da daju
mojem zivotu znacenje, cak dajesu moj zivot. Prema tome, postojijednako mnogo
Carolije u zamjenici 11moje11 kao i u davanju dubine i Sirine rijeci 11ja", a to je popri­
licno puno. Ako maknemo prvu osobu jednine i sve sto je cini, ljudski ce zivot izgu­
biti svoju individualnost te s njom vecinu svojeg znacenja i dubine.
196 NOVAPOLITIKAIDENTITETA

Pristranost i nepristranost'

Ljudski bi zivot bio neopisivo siromasniji, a mozda i nezamisliv bez bliskih

osobnih odnosa, a oni pak radaju moral pristranosti. Prije sam ustvrdio kako svi
ljudi imaju jednaku vrijednost te da moralnost ukljucuje nepristrano vaganje zah­
tjeva svih kojijesu ili bi mogli biti pogodeni necijim djelovanjem. Dvije vrste mora­
lajasno pokazuju u dva razlicita smjera. Covjek privilegira ones kojima je povezan
posebnim vezama, dok netko drugi njihovim zahtjevima ne pripisuje nikakav po­
sebni znacaj. Napetost izmedu ova dva morala nalazi se u samom srcu moralnog
zivota te je bila predmetom pozamasne rasprave vec preko dva tisucljeca. Od raz­
nih pokusaja razrjesavanja te napetosti, cetiri su bila najutjecajnija. Buduci da su
dobro poznati, kratak bi obris njihovih glavnih teza trebao biti dostatan.
Prvo, moglo bi se ustvrditi kako je moral nepristranosti jedini istinski moral.
Moralno relevantni razlozi su neosobni, objektivni i univerzalni te ne uzimaju u
obzir osobne veze i slucajne drustvene odnose. Kao moralni akteri, ljudi bi trebali
nadici osobneveze i slucajne drustvene odnose te se jedni prema drugima odnositi
u smislu zajednicke ljudskosti. Buduci da imaju jednaku vrijednost, vece potrebe
iziskuju vece zahtjeve, bez obzira na odnos izmedu onih koji su uldjuceni. Cinjeni­
ca da je netko moja majka iii supruga ima poprilican emocionalni, none i moralni
znacaj, a njihovi zahtjevi nemaju nista vecu tezinu nego zahtjevi drugih.3
Ovo je stajaliste podlozno nekolikim prigovorima. Pravi neodrzivo ostru razli­
ku izmedu nase ljudskosti i raznih posebnih odnosa u koje ulazimo. Nasaje ljud­
skost ono sto je Hegel nazvao konkretnim univerzalnim te se izrazava i artikulira,
doduse naravno ne iscrpno, unutar raznih posebnih odnosa. Ovisu odnosi slucajni
na nacin da bi mog]i ukljucivati razlicite pojedince iii poprimiti razlicita oblicja, a
ne u smislu da su marginalni iii slucajni u ljudskom zivotu. Posebni odnosi daju zi­
votu dodatno bogatstvo i dubinu te tvore njegov sastavni dio. Zahtjevi posebnih
odnosa su jednako vazni kao i oni koji proizlaze iz nase zajednicke ljudskosti.
Identitetni odnosi imaju jedinstveni karakter koji ogranicava doseg njihove
nepristranosti. Netko se zaljubi u ovu, a ne onu zenu, voliovog muskarca i izgradu­
je blisku prijateljstvo s njim, a ne snekim drugim, te svaki od ovih odnosa rada od­
redene obveze. S druge strane, princip nepristranosti,strogo intepretiran, zahtije­
va veze koje se zasnivaju na pazljivom promisljanju potreba drugih. Ne bi se treba­
lo zaljubiti u privlacnu zenu, vec u onu koja je ocajno osamljena i ima potrebu za
necijom ljubavi ilije podlegla kriminalnom zivotu te bijesemoglo odvratiti od nje­
ga na nacin da postane predmetom necije Jjubavi. Trebalo bi gajiti blisko prijatelj­
stvo ne snekim cije nam drustvo godi, vecsa samotnjakom koji tesko pronalazi pri­
jatelje i ima potrebu za necijim prijateljstvomvise nego mi. Ovakav je pristup naj­
sigurniji nacin za unistavanje veze, uz pretpostavku da je u nasoj moci odluciti ko-
2
Za korisne rasprave v. Barry (1995), Nagel (1991) i Nussbaum (1996).
3
"Ljudi ne bi trebali pokazivati osobnu privrlenost i ljubav prema drugima iskljuCivo na temelju proizvoljnih fiziCkih
znafajki, veC na temelju osobnih crta i karaktera povezanog s ponaSanjem u skladu s moralnim principima."
(Richards, 1991, str. 94.)
 Morali pristranosti i nepristranosti 197
ga imati rado i koga voljeti. Ukljucene osobe 6e nuzno neciju ljubav i prijateljstvo
smatrati pokroviteljskima, fak i neiskrenima, bez zara i dubokog osjecajnog an­
gazmana, znaci onog sto se nalazi u srzi ovakvih odnosa te onoga sto im daje smi­
sao. Identitetni odnosi opcenito pocinju neovisno o moralnim promisljanjima, a
princip nepristranosti kasnije uskace kako bi regulirao njihovu moralnost.
Kad bi princip nepristranosti bio jedina osnova moralnosti, trebalo bi iii izbje­
gavati identitetne odnose iii ih tako definirati i strukturirati da ne mogu imati mo­
raine zahtjeve. Oba rjesenja su zagovarali neki stoici, prvi sustavni teoreticari ovog
stajalista na Zapadu, no nema se puno reci u prilog jednom iii drugom. Stoicki
mudrac je gradanin svijeta, bez obitelji i prijatelja, moralno iosjecajno nikome ob­
vezan te iz tog razloga jednako otvoren i dostupan svima. Dok bi izolirani pojedin­
ci mogli preferirati mogucnost vodenja ovakvog zivota, on nema nikakvu relevan­
tnost za znafajnu vecinu covjefanstva, koju su neki od stoika arogantno odbacivali
kao nesposobnu za moralni zivot. Cak i kad su mudraci u pitanju, i oni su takoder
nesvojevoljno izlozeni nekolikim sponama i obvezama koje ne mogu ignorirati.
Oni zive unutar odredene zajednice, profitiraju od njene stabilnosti, prosperiteta,
zastite ikulturnih resursa. Osim ako ne zele zivjeti kao moralni paraziti iii ljudi koji
izbjegavaju svoje duznosti, mudraci imaju obveze prema svojoj zajednici koje ne­
maju prema ostalim drustvima. Oni takoder imaju i roditelje, kolege, suradnike i
druge, koji takoder mogu zahtijevati nesto od njih te koje ne mogu tretirati poput
potpunih stranaca. Ukratko, cak su i mudraci moralno optereceni te predmet po­
sebnih zahtjeva.
Druga alternativa, u kojoj netko ima posebne odnose prema obitelji, prijatelji­
ma i domovini, no jasno im daje do znanja da ne mogu imati posebne zahtjeve pre­
ma njemu, ne prolazi nista bolje. Ove odnose nije moguce stvoriti i odrzati a da se
neobvezemo prema ukljucenim osobama te priznamo snagu ovih posebnih spona.
Nitko ne bivolio emocionalno investirati uvezu te trpjeti njezine neizbjezne uspo­
ne i padove kada bi ga se tretiralo nista drugacije nego kao stranca. Nadalje, po­
sebni odnosi s vremenom rastu te ukljucuju nebrojena djela dragosti, ljubavi i po­
moci kojima je covjek dufan uzvratiti iz osjecaja zahvalnosti, postene igre i uza­
jamnosti te s time na temelju same nepristranosti. Nepristrana osoba ne moze dos­
ljedno cijeniti posebne odnose, a ignorirati njihovu psiholosku dinamiku i internu
moralnost.
Drugo: moglo bi se zauzeti i obrnuto glediste, kako je jedino pristrani moral
istinski moral. Svi moralni zahtjevi proizlaze iz konkretnih veza koje izgraduju
spone izmedu ukljucenih osoba i stvaraju ocekivanja. U ljudskom zivotu ne sus­
reCemo se s"muSkarcima" iii "Zenama'1, veC ljudima koji su s nama povezani odre­
denim vezama. Zajednicka ljudskost je apstrakcija, jedna uglavnom prazna lo­
gicka kategorija. Ona nije moralna veza te ne moze sama po sebi stvarati morai­
ne zahtjeve. Po ovom pogledu moral nepristranostije dvostruko pogresan. Onje
suprotan temeljnim teznjama ljudske prirode te je psiholoski nerealan. On tako­
der podriva samu osnovu posebnih odnosa te cini ljudski zivot gotovo nemogu­
cim za zivjeti.
Dok partikularisticko glediste, ciji se odjeci mogu naci kod nekih sljedbenika
Epikura, Edmunda Burkea i mnogih konzervativnih i romanticarskih pisaca, s
pravom naglasava vaznost i moralnost posebnih odnosa, krece se u krivom smjeru
198 NOVAPOLITIKAIDENTITETA

kad zauzima uzak i naposlijetku nekoherentan stav o njima.4 Vee sam rekao zasto
bi ljudima trebalo dodijeliti jednaku vrijednost te zbog cega njihovi temeljni inte­
resi polazu jednaka prava na nas. Ako bi netko umirao od gladi iii se utapao, bili
bismo moralno krivi kad ne bismo nista ucinili samo zato sto nismo bili posebno
povezani s tom osobom. Njihovi nam se zahtjevi obracaju kao ljudima te ih nije
moguce ignorirati iii odbaciti na temelju lingvistickog iii konceptualnog naloga
koji ih stavlja izvan moralnosti. Temeljni interesi drugih takoder postavljaju ogra­
nicenja na pristranost inherentnu posebnim odnosima. Siromasna majka s pra­
vom moze uciniti sve sto moze kako bi povratila zdravlje svojeg bolesnog djeteta,
none smije orobiti svoju susjedu iii ubiti neznanca kako bi dosla do novca kojijoj je
potreban za placanje lijecenja. Prijatelji polazu jaka prava jedni na druge, none
mogu sudjelovati u kriminalnoj uroti iii izvrnuti slijed pravde kad je jedan od njih u
nevolji. Interni moral posebnih odnosa je ukorijenjen u siri moral te njime uprav­
ljan, sto proizlazi iz nacela jednake ljudske vrijednosti.
Treci nacin razrjesavanja napetosti izmedu dvaju moralaje varijacija drugog. On
daje prednost moralu pristranosti, a ukljucuje i moral nepristranostikako bi ograni­
cio njegova pretjerivanja. Prema tome, nasi su zivoti ukorijenjeni u duboke posebne
veze te vodeni zahtjevima i ocekivanjima inherentnim tim vezama. Buduei da drugi
ljudi zahtijevaju nesto od nas, mi imamo negativnu duznost nepovrjedivanja njiho­
vih interesa. Podvrgnuti ogradama koje nam ova situacija postavlja, slobodni smo
organizirati i slijediti zahtjeve nasih posebnih odnosa kako nam se svidi.
Iako ovo glediste nudi obeeavajuci nacin integriranja dvaju morala te odrazava
ono sto mnogi ljudi misle, ostavlja prostor za kritiku. Poput drugog gledista koje
smo prije razmotrili, previse je pristrano, iako u manjoj mjeri, u korist morala pris­
tranosti te daje jedino jako ogranicen prostor moralu nepristranosti. Vee sam po­
kazao zasto je to pogresno. Nadalje, ovo glediste tumaci nacelo nepristranosti na
krajnje uzak nacin te uaglasava duznost nepovrjedivanja drugih, no ne i duznost
pozitivne pomoci onima u nuzdi. Kao sto sam vee rekao, ostra je podjela izmedu
negativnih i pozitivnih duznosti neodrziva, a principi jednake vrijednosti, koji su
osnova negativnih duznosti, takoder radaju pozitivne duznosti.
Cetvrti odgovor jesuprotnost trecemu, te pronalazi potporu medu etickim uni­
verzalistima.5On definira moral na temelju nepristranosti, te gleda na moral pris­
tranosti kao sredstvo dolaska do nje. Prema ovom odgovoru, moral zahtijeva od
nasodvagivanje jednakih zahtjeva relevantnih ljudi te udovoljavanje onima kojisu
hitniji iii promicu dobrobit veceg broja ljudi. Ovo nas dovodi do ocitog prakticnog
problema jer kad se svatko treba brinuti za dobrobit svakoga, nitko ne osjeca jak
osjecaj osobne odgovornosti, a zahtjevi onih u nuzdi se zanemaruju. Npr. nijedno
dijete ne bidobivalo odgovarajucu paznju kad njegova dobrobit ne bi bila prvotna
odgovornost njegovih roditelja. Opcu duznost promicanja ljudske dobrobiti je
najbolje provoditi na nacin da je se "isparcelizira" izmedu razlicitih pojedinaca,
ovisno o njihovim posebnim sponama, intimnom znanju, kontinuitetu veze i spo­
sobnosti promicanja interesa ukljucenih osoba. Posebne veze cine takvu "podjelu
4
Oakeshott (1962, 3. poglavlje).
5
Za dobru izjavu v. Goodin (1985 i 1987).
 Morali pristranosti i nepristranosti 199
rada" te su realisticno "adminislrativno sredstvo za ucinkovitije obavljanje nasih
opc:ih duznosti".
Iako ovakvo stajalisle s pravom odbacuje radikalnu suprotnost izmedu morala
pristranosti i nepristranosli, te s pravom priznaje kako ovaj prvi ponekad realizira
ovu drugu, ovo je gledisle neuvjerljivo. Jezik "podjele rada", "parcelizacije duznos­
ti" i "administrativnog sredstva" ima smisla u organizaciji gdje netko ima sveopcu
nadleznost, ima jasne ciljeve i zna kako najbolje raspodijeliti potrebne zadalke.
Moralni zivot uopce nije lakav le je vrlo pogresno shvacen kad ga se konceptualizi­
ra pomocu ovakvog jezika, cak i u njegovom oslabljenom i metaforickom znace­
nju. Nadalje, dok svi mi imamo svoja polja djelovanja, nase duznosti nisu ogranice- ·
ne na njih. Takoder imamo i opce negativne i pozitivne duznosti prema drugima
koje spadaju izvan nasih dodijeljenih polja djelovanja. Jezik podjele rada salje ih u
moralni limb te ne samo stone daje koherentni iskaz o njima, vec i implicira kako
su manje vazne iii cak nevazne.
Cak i slo se lice necijih posebnih veza, ovo stajaliste daje njihovvrlo pogresan,
kvazimenadzerski prikaz. Ovaj stav zahtijeva od covjeka da pristupi svojim rodite­
ljima, djeci iii suprugi ne kao sin, roditelj iii muz, vec. kao predstavnik drustva iii
covjecanstva, kao nosilelji moraine funkcije. Zahtijevajuci ovakvo sto, ovo staja­
lisle ignorira jedinstvenost i posebnost veze i pretvara je u nesto sasvim drugo.
Covjek se brine za svoje roditelje i djecu ne zato sto se netko treba brinuti za njih, a
on to moze bolje ciniti nego drugi ljudi, vec zalo sto covjek ima opcu duznosl pro­
micati ljudsku dobrobit, dokje ovasiluacija uoblicenje le opce duznosli. Covjek se
obvezuje prema svojim roditeljima i djeci te postuje zahtjeve koji izrastaju iz le ve­
ze. Iz tog bi se razloga njegovi rodilelji i njegova djecas pravom osjecali uvrijedeni­
ma kad bi im se reklo da se o njima brine ne zbog toga sto covjeku toliko puno zna­
ce i zato sto SU dio njegova zivota, vec zato sto se nalaze unutar njegove drustveno
propisane sfere odgovornosti.

Rjesavanje napetosti

Dakle, morali pristranosti i neprislranosti su oba legilimni oblici morala te se

nijedan od njih ne moze potpuno odbaciti kao nemoral iii kao inferiorni oblik mo­
rala.6 Iako se preklapaju, temelje se na drngacijim osnovama, jedan na posebnim
odnosima i medusobnom obvezivanju, a drugi na nasoj zajednickoj ljudskosti i
principu jednake vrijednosti. Buduci da imaju razlicite osnove, nijedan se ne moze
svesti na drugu. Oba su sredisnji dio moralnog zivota te se ne moze ignorirali zah­
tjeve nijedog, niti drugog, osim onih koji nemaju posebne odnose, poput pustinja­
ka i redovnika, iii mozda cak ni njih, jer i oni imaju preostale spone s drustvom u
kojemu zive. Kada se nadu u sukobu, ne postoji neutralni princip koji bi ga razri­
jesio. Pozivanje na posljedice, na koje se cesto gleda kao na princip, podvrgnuto je
moralu nepristranostii nije neutralno. Ono uzima u ozbir broj ljudi na koje utjece
necije djelovanje iii kolicinu uzitika, dobrobiti iii sto god se koristilo kako bi se od­
redilo posljedice te ignorira odnos osobe koja djeluje spram ljudi o kojima je rijec,
kao i moralnu tezinu njihovih zahtjeva. U situacijama sukoba, potrebno je sagle-
6
W. H. Walsh u: Berki i Parekh (1972).
200 NOVA POLITIKA IDENTITETA

dati prirodu posebne veze, relativnu tezinu zahtjeva i potreba ukljucenih spram
zahtjeva i potreba drugih, okolnosti itd. Ponekad su zahtjevi nepristranosti priori­
tet, udrugim pak situacij'ama to su zahtjevi pristranosti. Ovakvo odvagivanje je vr­
lo slozena aktivnost koja ukljucuje osjetljivost na kontekst i identitet te temeljne
obveze moralnog aktera. Nije ga moguce provesti pomocu neke metaeticke for­
mule, a moralno ozbiljne osobe mogu s pravom doci do razlicitih zakljucaka.7
Iako nije moguce eliminirati sukob dvaju morala, poput onog izmedu morala
dobra covjeka i dobra gradanina (Aristotel) iii izmedu krscanskog i politickog mo­
rala (Machiavelli), te sto god fovjek ucinio imat ce neku dozu moraine nelagode,
moguce je smanjiti ovaj sukob restrukturiranjem nasih posebnih veza te onih s lju­
dima opcenito.
Posebni odnosi ukljucuju pristranost te ih nije moguce odrzati bez nje. No tako­
der smo podlozni i zahtjevima drugih ljudi i povezani s njima putem negativnih i po­
zitivnih duznosti. Postavlja se, dakle, pitanje kako postici ravnotezu i odrediti koliki
stupanj pristranosti bi trebalo dopustiti kako bi se omogucilo odrzavanje posebnih
odnosa, te udovoljilo temeljnim zahtjevima nacela nepristranosti. Cinjenica da po­
sebni odnosi zahtijevaju pristranost ne bi trebala znaciti da su oni otvorenog tipa.
Oni priznaju stupanj pristranosti, koji se moze ograniciti principom nepristranosti.
Ovakav pristup cijeni pristranost te joj dodjeljuje vrijedno mjesto u ljudskom zivotu,
no smjesta je unutar sireg moralnog okvira koji joj ogranifava doseg i sadrzaj.
Sljedeci ce primjer ovo prikazati. Savrseno je shvatljivo i moralno ispravno da
otac zeli svojoj djeci pruziti najbolje obrazovanje koje si moze priustiti, kao i <lobar
pocetak odraslog zivota. Ovo potvrduje njegovu predanost prema svojoj djeci te je
to ono sto oni sukladno njihovom odnosu i ocekuju. Medutim, buduci da on ima
negativne i pozitivne duznosti spram svoje djece, nema moralno pravo sve svoje
bogatstvo podariti svojoj djeci iii ga iskoristiti kako bi udovoljio svim njihovim
prohtjevima iii kako bi nagradio njihove nerealne zahtjeve. Takoder nema moral­
no pravo dopustiti da ga djeca toliko obuzmu da nema vremena, energije, njeznos­
ti iii brige za druge. On je dufan datidiosvog vremena, energije, paznje i bogatstva
drugima, dok njegova obitelj i prijatelji imaju pravo zahtijevati ostatak. Mogu ne­
godovati oko ovih ogranicenja te bi to moglo pokvariti kvalitetu njihovog odnosa.
Medutim, to se ne bi dogodilo kad bi oni uvidjeli smisao ovihogranicenja, kad bi ih
prihvatili kao temelj svojeg odnosa te sukladno njima definirali svoje medusobne
zahtjeve i ocekivanja. U ovim stvarima sira moralna kultura i drustveni etos igraju
kljucnu ulogu. Kada bi ovakva gledista postala dominantna norma, svi koji ulaze u
posebne odnose bi svoje zahtjeve sukladno tome stavili u okvire te cak i vise u nji­
ma uzivali nakon sto su izgubili uskost i ekskluzivnost. Svi drustveni odnosi, uklju­
cujuci ione najintimnije, temelje se na nekim ocekivanjima, koja definiraju narav i
granice pristranosti. A ta ocekivanja nisu inherentna ovim situacijama, vec su
drustveno uvjetovana.
Neki od ovih oblika pomirenja dvaju morala sredisnja su tema u mnogim veli­
kim religijama te predmodernim i nekim moderµim drustvima.8 One naglasavaju

7
Vidi Gewirth (1988.).
8
Rousseauje imao ovako neSto na pameti (1979., str. 441). U njegovoj knjizi "Emile", glavni likgovori svojoj buduCOj
ieni:"Sophie, ti se sutkinja mojesudbine. Tiju dobro poznajet No, nemoj senadatikako Cu zaboraviti prava ljudskos-
 Morali pristranosti i nepristranosti 201
kako i drugi mogu zahtijevati necija sredstva, te od svojih clanova zahtijevaju od­
vajanje dijela svojeg imetka ili bogatstva za dobrobit potrebitih. Ovo nije karitativ­
na pomoc ili cak dobronai:njernost, jer ono sto se dajedrugima pripada im kao pra­
vo ili im se duguje u smislu duznosti, te netko tko daje, ne polaze pravo na to sto da­
je. Ono sto ostaje, medutim, iskljucivo je pravo svakoga fovjeka te se maze iskoris­
titi po vlastitoj volji, bez odgovornosti prema drugima. Netko se maze odluciti i od
ovoga dijela nesto dati drugima. Tada je rijec o karitativnom ili dobrotvornom dje­
lu, a maze ga i potrositi na sebe i svoje prijatelje i obitelj.
Mnoge religije i drustva takoder zahtijevaju od svojih clanova posvecivanje ne
samo dijela svojih materijalnih sredstava, vec i sebe samih, svome bliznjem. Oni
ocekuju od svojih clanova posvecivanje vlastitog vremena, energije, misli, brige i
sluzenja drugima te ocekuju da to ucine sastavnim dijelom svojeg nacina zivota na
nacin da oblikuju odgovarajuce norme, rituale, obicaje, hodocasca i moraine san­
kcije. Drugi nisu izvan spona posebnih odnosa i naknadno ukljuceni, vec su prisut­
ni od samog pocetka te oblikuju etas i etiku posebnih odnosa. U nacelu, redistri­
butivno oporezivanje i drzava blagostanja imaju slicnu moralnu osnovu. Oni pret­
postavljaju kako onis vecim potrebama imaju snazno pravo zahtijevati od onih ko­
ji imaju resurse kojima im mogu pomoci. Buduci da ljudi ovouvijek ne cijene ili za­
to sto koristenje resursa treba kolektivno koordinirati, ovaj je zadatak povjeren
drzavi.
Ovaj je nacin definiranja morala identitetnih odnosa takoder istinit i za manje
intenzivne posebne odnose, bili oni temeljeni na clanstvu u zajednickoj organiza­
ciji ili sudjelovanju u zajednickom obicaju. U svakom slucaju, jace se priznaju zah­
tjevi uldjucenih u posebne odnose, no uravnotezeni su naspram zahtjeva stranaca
te sukladno tome definirani i ograniceni. U dvanaestom poglavlju cu raspraviti
ovo u svezi s politickom zajednicom.
Jednako tako kao sto bismo trebali redefinirati doseg i sadrzaj moralnosti po­
sebnih odnosa, trebali bismo takoder redefinirati narav i moral opcenito nasih od­
nosa kao ljudi. Buduci da veliki dio nase moraine teorije ima jak racionalisticki te­
melj, ona razdvaja moral od osjecaja te ga definira u smislu opcih pravila i princi­
pa. Kao rezultat toga, drugi ljudi ostaju udaljeni, strani, malo nam znace te ih sus­
recemo kao uporne izvore zahtjeva izvedenih iz nekih zajednickih znacajki. Proci­
jep odvaja 11nas11 od "njih11, a moral se Cini strogim i prisilnim.
Bogatiji i koherentniji nacin povezivanja s drugim ljudima znacio bi gledati ih
ne u njihovoj poopcenoj drugosti ili apstraktnoj slicnosti, vec u konkretnoj parti­
kularnosti, kao bica poput nas, koja isto tako zele voditi ispunjavajuce zivote, bri­
nuti se za svoje obitelji i bliske odnose, tugovati zbog svojih gubitaka i radovati se
svojim uspjesima. Tada se stavljamo u njihovu ulogu, u mislima opipavamo njiho­
vu bol i njihove borbe, osjecamo s njima i za njih, vidimo sebe u njima injih u nama,
poistovjecujemo se s njima te se brinemo za njih kao izraz naseg ljudskog identi­
teta. Znamo kako je biti u njihovu polozaju, kako je biti ponizen, kako je gledati
djecu koja pate zbog manjka medicinske njege, kako je biti daleko od doma te

ti. Ona su mi svetija nego Ii su tvoja. Nikada ih se neCu zbog tebe odreci." U tom trenutku, Sophie "gaje zagrlila oko
vrata te mu dala po\jubac." Ovdje, kao i na drugim mjestima, Rousseau ide predaleko sa svojom poantom te ju Cini
neodrfivom. "Prava ljudskosti" nisu "svetija" te ne prevladavaju automatski nad pravima Sophie. Ono Stoje potrebno
je ravnoteza imedu te dvije strane.
202 NOVA POLITIKA IDENTITETA

medu strancima, kako je zivjeti u potpunoj nesigurnosti te kako je to ispuniti zivot­

nu ambiciju. Nasi odnosi s njima tada vise nisu depersonalizirani, vec emocionalno
nabijeni i temeljeni na zivom osjecaju za to kako se oui osjecaju i kako vode svoje
zivote.
Tada nam se drugi vise ne cine samo kao izvori zahtjeva, veckao objekti morai­
ne brige, ne cine nam se vise kao udaljeni stranci, veckao bica s kojima suosjecamo
i koja su nam bitna ne samo moralno, vec i emotivno. Uzimamo njihove zahtjeve u
obzir ne zato sto to nacelo jednake ljudske vrijednosti trazi, vec zato sto si pre­
docavamo kako bi njihovi zivoti bili obiljezeni kad ne bismo to cinili le zbog os­
jecaja brigei solidarnosti za njih koji iz toga slijede. Kad je ovakvo poistovjecivanje
s drugim ljudima potpuno razvijeno, ono poprima oblik ljubavi za njih le strastve­
ne zelje za njihovim procvatom. U njegovom manje razvijenom i cescem obliku,
ono je osjecaj ljudskosti, dobre volje naspram svih ljudi ilijednostavnoosjecaj blis­
kosti. Trebali bismo iznaci nacina kako gajiti takve osjecaje te ih iskoristiti kako
bismo principu nepristranosti dali moralnu i emotivnu energiju. Kao sto sam prije
primijetio, ovo se pocinje dogadati u nasem globaliziranom svijetu, iako u krhkom
i nasumicnom obliku. Trebamo na ovome dalje graditi te konsolidirati osjecaj
ljudskosti tako sto cemo mu dati prik:ladan institucionalni oblik.
Kako razvijamo osjecaj ljudskosti iii bliskosti te potvrdujemo nas ljudski iden­
titet, nasi odnosi s drugim ljudima poprimaju neke znacajke nasih posebnih odno­
sa, poput osjecaja brige, emocionalnog angazmana te nekog stupnja medusobnog
poistovjecivanja.Ovo ne znaci da binam milijuni ljudi mogli iii trebali ikada posta­
ti tako bliski, iii biti tako bitni, kao nasa obitelj inasi prijatelji. Ovo je psiholoski ne­
realno, a mozda i nepozeljno, jer bi moglo ugroziti integritet posebnih odnosa cija
zivost ovisio statusu eksk:luzivnosti. Nasi odnosi s ljudima opcenito se kvalitativno
vise ne razlikuju od nasih posebnih odnosa, vecponajvise u svojem stupnju i inten­
zitetu povezanosti. Ne radi se o dva odvojena svijeta 11n as11 i ndrugih",jednom top­
lorn svijetu temeljenom na poistovjecivanju te drugom hladnom, temeljenom na
apstraktnom moralu, koji se nalazi negdje iza ovog prvog. Ova dva svijeta cine je­
dan moralni svijet koji ima koncentricne krugove koji se medusobno ogranicavaju ·
i preklapaju, unutar kojih se krecemo s jednakom lakocom. Po pogledu kojija za­
govaram, pristranost i nepristranost vise nisu razdvojene i smatrane suprotnim
moralima. Pristranost je strukturirana u duhu nepristranosti te je sadrzi. Nepris­
tranost nije depersonalizirana i nametljiva, vecoblik poopcene iii opetovane pris­
tranosti koja vidi zivote drugih ljudi u nasem vlastitom liku te priznaje njihovu jed­
naku vrijednost.
 12.

Gradanstvo u globalno doba

U jedanaestom sam poglavlju ustvrdio kako morali pristranosti i nepristranosti

oba imaju legitimna prava te predlozio nacine mirenja ovih dvaju pristupa u kon­
tekstu bliskih osobnih odnosa. Sada zelim prosiriti analizu na politicke zajednice
te istraziti na koji nacin bismo mogli pomiriti nase duznosti prema sugradanima i
prema strancima.

lskljuciva paradigma

Od nastanka moderne drzave u sedamnaestom stoljecu, etatisticki iii ekskluzi- ,

visticki o led dominira politickom teorijom i praksom.1 ovaJ pogled ·wajucuje
sljedeca meduso n ezana UVJerenJ ;..,£V,£>::;:sv'ifeijepodijeljen na politicke za­
jednice ili drfave, od kojih je svaka pravno, politicki, pa i moralno zatvorena jedi­
nica. Svaki fovjekje drzavljanin neke prepoznatljivedrzave te to dvoje spada sku­
pa. Drfavljani neke drfave su njena ekskluzivna odgovornost, jednako kao sto je i
ona njihov o. svaka drfava je suverena u smislu toga da ima pravo voditi
svoje unutarnJe te, uz neke uvjete, vanjske poslove kako zeli, bez odgovornosti
prema drugim drfavama iii vanjskim ustanovama. Suverenost je inherentna u dr­
favi, nesto sto drzava posjeduje zahvaljujuci svojoj naravi te na sto ima prirodno
pravo, na slican nacin kao sto bi ljudi trebali uzivati ista prirodna prava zbog cinje­
nice sto su ljudi. Iako stvari u praksi bas i ne funkcioniraju tako, svaka drfava tezi k
suverenitetu te smatra kako je njena neovisnost dovedena u pitanje ilije manje dr­
zava ako iz nekog razloga ne moze slijediti svoju volj J;i:,eji;: drfava crpi svoju le­
gitimnost iz svojih gradana te je njena jedina uloga pfomicanje kolektivnih intere­
sa svojih drfavljana. Drfava ima pravo ciniti sve sto je potrebno kako bi osigurala
taj cilj te obrnuto ne smije ciniti nista sto bi moglo ostetiti, zrtvovati iii dovesti u pi­
tanje njezine gradane. Konacno, gradani imaju moralnu obvezu pokoravati se dr­
favi te ta obveza ima prednost nad svim ostalim obvezama, ukljucujuci univerzal­
ne obveze kakve ljudi imajujedni prema drugima.
•.:§. kluzivisticki ili etatisticki pogled je iz temelja pogresan. To su shvatili, sa
iamjetnomdalekov1dnoscu, Hugo Grotms:-mn11st:1rde m5na;·Francisco Suarez i
ostali autori njegova doba, kojisu se posvetili ideji ljudskogjedinstva te se brinuli ka-

Za dobre kritiCke diskusije o ekskluzivistiCkom pogledu v. Nardin (1983) i Brown (1992).

204 NOVA POLITIKA IDENTITETA

ko bi novonastajuce drzave svojim zatvaranjem u moralno zatvorene jedinice, koje

stoje izmedu pojedinaca i covjecanstva opcenito, mogle potkopati te napore. Reci
kako je covjecanstvo podijeljeno u drzave je samo djelomicno tocno. Ljudskost sva­
koggradanina se ne iscrpljuje putem drzave, teritorijalne granice ne negiraju moral­
ne spone koje postoje medu ljudima, a svaka je drzava ukorijenjena u siru ljudsku
zajednicu. Covjecanstvo je podijeljeno u drzave, no ono ih takoder i nadilazi te im
postavlja moralna ogranicenja. Iako su drzavljani primama odgovornost svoje drza­
ve, oni nisu njezina iskljuciva odgovomost Kao sto sam prije ustvrdio, stranci tako­
der imaju legitin1ni interes u njihovoj dobrobiti, a svaka je drzava moralno odgovor­
na ovim drugima za njihovtretman. Cinjenica da postupci neke drzave utjecu na lju­
de izvan njenih granica u nasem sve vise meduovisnom svijetu ponovno pojacavaju
drzavnu odgovornost te joj namecu dodatne_ moralne ograde.
Drzavna suverenost, tradicionalno definirana, vrlo je problematicna stvar.
Moraine nije koherentnajer, iz razloga koje smovec raspravili, nijedna drzava ne­
ma moralnu slobodu po vlastitoj zelji voditi svoje unutarnje i vanjske poslove. Ta­
koderje i pravno i politicld nekoherentna, jer suverenost nije inherentna u drzavi
te nije njeno prirodno pravo. Skupina ljudi moze se jednostrano proglasiti drza­
vom, none bi dobili status i prava drzave ako je druge drzave ne bi prilivatile te bile
spremne tretiratije kaodrzavu. Drzava moze uzivati imunitet spram vanjskih upli­
tanja, a njenigradani mogu trgovati s inozemstvom, pa cak i putovati u inozemstvo
tek kada je druge drzave priznaju te prihvate pripadajuce obveze.
Ovo je ocito u praksi medunarodnog drzavnog priznanja. Nove drzave fun­
kcioniraju kao neovisni akteri na medunarodnoj sceni, clanice su medunarodnih
orgaN.izacija te sklapaju medunarodne ugovore i dogovore tek lead ih "priznaju"
druz dr_zave. Dok je priznanje opcenito temeljeno na mogucnosti drzave da pro­
vodi ucinkovit nadzor nad svojim terit(";-:jem, ova zadnja stavka ne stvara sama po
sebi prava i imunitete povezane s drzavnoscu. Jednako tako kao sto meduosobno
priznanje priznaje te daje drustvenu stvarnost pojedincima, tako i medunarodno
priznanje cini vise od pukog registriranja vec postojece drzave. Medunarodno
priznanje djelomicno i konstituira novu drzavu te joj dodjeljuje drzavna prava. Dr­
zavni suverenith se ne izvodi samo iz volje njenih gradana, veci iz pristanka drugih
drzavate putem njih i citavog covjecanstva. Ponekad neku drzavu priznaju neke
drzave, none i sve, kao sto je to bio slucaj komunisticke Kine 1950. godine iii u no­
vijem slucaju tijekom raspada jugoslavenske federacije, bilo iz proizvoljnih poli­
tickih razloga ili zbog nesigurnostije Ii doticna drzava ispunila kriterije za prizna­
vanje. Nova drzava ima drzavni status i drzavna prava u odnosu na drzave koje su
je priznale, no ne i u odnosu na ostale.
Nadalje, suvyrenitetpije cilj, vec sredstvo, moc koju drzava treba kako bi njezi­
ni gradani mogli zivjeti po vlastitoj volji. U svojem tradicionalnom obliku suvere­
nitet postaje sve vise nepraktican u modernom svijetu. Danas su sve drzave uplete­
neusustav meduovisnosti te ne mogu same jamciti svoju sigurnost, planirati svoje
gospodarstvo i1i odrzati prosperitet, a kamoli se baviti opcim problemima poput
zagadenja, globalnog zagrijavanja, trgovanja drogom ili ljudima te sirenjem zaraz­
nih bolesti. Svaka je drzava suocena s izborom. Drzava ce ili inzistirati na vlastitom
pµti:i izbjegavati saveznistava i organizacije koje suzavaju mogucnosti njenog dje­
lovinja ili suradivati s drugima te prihvacati ogranicenja postavljena njenoj slobo­
di dp elovanja. U prvom slucaju drzava zadrzava svoj suverenitet, no postaje bespo-
 Gradanstvo u globalno doba 205
mocno podlozna vanjskim silama te posljedicama nekoordiniranog djelovanja
drugih. U drugom slucaju sloboda drzave je ogranicena, no njenaje moc utjecanja
na dogadaje i mogucnost postizanja osnovnih temelja povecana. U svakoj racio­
nalnoj kalkulaciji, druga je opcija najbolji slijed dogadaja. Moc nije igra nultog
zbroja, jer dijeljenje moci s drugima moze ne samo stvoriti vise moci nego je bilo
prije, nego je ponekad ijedini nacin na kojije se moze zadrzati. Kad se suverenitet
dijeli s drugima te provodi kolektivno, drzave koje su ukljucene nisu podvgnute
nekomvisem autoritetu, nego su partneri u vecem okviru te kolektivno odlucuju o
granicama svoje slobode. 2 ·

Po ekskluzivistickom stavu, jedlna je je zadaca drzave promicati interese njezi­

nih drzavljana. Ovo je opet samo jedna polovica istine. Ljudi imaju zadacu ne nau­
diti temeljnim interesima drugih ljudi te unutar ogranicenja svojih mogucnosti po-,
moci drugima oko temeljnih dobara bez kojihje nemogucvrijclianzivot. Drzava je
medij kojim ljudi izvrsavaju svoje duznosti i izrazavaju 1)YOju m.oralnu narav. Dok
njeni gradani imaju prvi pravo zahtjeva prema drzavi, ostali d.koder imaju to pra
vo, a drzava treba doci do ravnoteze izmedu tih dvaju zahtjeva. Drzava, prema to­
me, ne moze definirati i slijediti svoje interese na nacin koji skodi interesinia dru­
gih te bi trebala dijeliti svoje resurse s potrebitima. Nacionalni interes je jedna
stvar, nacionalna sebicnost pak nesto drugo. U prvom slucaju rijec je o priznavanju
legitimnih interesa drugih te vlastitom odredivanju u skladu s time, dok se u dru­
gom slucajuradi o neprimjecivanju drugih te njihovom podvrgavanju uskom i ag­
resivnom slijedenju vlastitih interesa.
Velika ogranicenja ekskluzivistickog stava o drzavi postaju posebice vidljiva u
odno'su na humanitarne intervencije te zasluzuju pozorno promatranje. 3 Ovakve
intervencije su relativno nov i sve cesci fenomen, kojije u nekim slucajevima izras­
tao kao maska za preoblikovanje svijeta u svrhu vladajucih interesa, a u drugim
pak kao nacin afirmiranja ljudske solidarnosti u vrijeme krize. U svakom slucaju,
hurrianitarn:e intervencije odrazavaju nasu nemogucnost razvijanja adekvatne po-
. liticketeorije koja odgovara nasoj stvarnosti. . .
Kad se drzava upusti u cin genocida, tesko maltretiranje svojih gradana ili pro­
padne pod pritiskom grad:anskog rata, ostatak svijeta s pravom osjeca duznost in­
tervenirati. Medutim, takva je humanitarna intervencija zarobljena u paradoksu.
Prema ekskluzivistickom stajalistu, necuveno ponasanje drzave je stvar njenih
gradana, a ne stranaca, no humanitama intervencija zauzima upravo suprotno
glediste. Ekskluzivisticko stajaliste implicira kako bi drzava za promicanje vlasti­
tih interesa trebala samo koristiti riovac svojih poreznih obveznika te od svojihvoj­
nika traziti borbu samo u nacionalno nuznim ratovima. Humanitarna intervencija
implicira kako drzava rn'oze ove '6bje stvari raditi i u korist stranaca. Ekskluzivis­
ticko stajaliste zahtijeva od drzava medusobno postivanje suverenosti i strogo suz­
drzavanje od uplitanja, dok humanitama intervencija implicira kako je u odrede­
nim okolnostima moguce zaobici ove postavke. Ekskluzivisticki na in razmisljanja
2
Za rasplitanje autonomije i suvereniteta v. Walk.er i Mendlouitz (1990)."
3 . . . .
· Za vrijedne diskusije o humanitarnoj intervenciji v. Wheeler (2000), Walzer (1977 i 1998) i Pieterse (1998). Interven­
cija pod ameriCkim vodstvom u Somaliji 1992. bilaje prvi primjer humanitarne intervencije odobrene u Ujedinjenim
naro ima. Zahvaljujem se Nicku Wheeleru na- mnogirn dugim raspravama o toj temi.
 206 NOVA POLITIKA IDENTITETA.

implicira kako bijedino nacionalni interes trebao voditi oqnose neke drzave s dru­
gim drzavama, dok humanitarna intervencija zahtijeva od drzave djelovanje uvise
ili manje nezainteresiranoj mjeri u odredenim situacijania. _'
Po etatistickom gledistu, drzava koja se upustila u humaliitarnu intervenciju
prelazi svoj autoritet, slijedi ciljeve koje nema •ni pravo niti duznost slijediti te krsi
pravila na kojima je nacelno zasnovana. Kad bi njeni gradani odbili placati poreze
ili kad bi njeni vojnici odbili ratovati u inozemstvu na tem,eljutoga da ni ustav, niti,
presutno samorazumijevanje drzavi ne daju pravo ovako opterecivati svoje grada­
ne, drzava bi tesko mogla pronaci odgovarajuci odgovor na ovakve optuzbe. Sa­
muel Huntington je dobro izraiio ovakvo stajaliste kad je rekao da je "moralno
neop.r,avdano i politicki neobranjivo traziti da clanovi americkih obrambenih sna­
ga trebaju biti ubijani kako bi se sprijecilo medusobno ubijanje Somalaca". Robert
Jackson je dosao do slicnog zakljucka kada je primijetio: "Ne vidim zasto bi de­
mokratske vlade trebale zrtvovati vlastite ljude ako je takva zrtva potrebna za
zastitu ljudskih prava, none i za ista drugo", pogotovo ne za vitalne nacionalne in­
terese.4
Dakle, humanitarnu se intervenciju ne moze lako pomiriti s ekskluzivistickim
stajalistem o drzavi.5 Buduci da ona s pravom privlaci mnoge vlade, one je brane
najedanoddva neuspjesna nacina. Kao prvo, tvrde kako je rijec o nacionalnom in­
teresu, a onje jedini, iii barem najsire prihvacerii, nacin opravdavanja zrtvovanja
novaca i zivota unutar eksluzivistickogpristupa. Iako je ovo istina u nekim slucaje­
vima, cesto jevrlo sumnjivo u mnogim drugim slucajevima te vodi do vrlo neiskre­
ne retprike. Sto je josgore, ovakvo opravdavanje ohrabruje tendenciju naknadnog
poboljsavanja situacije putem uspostave lojalnih rezima i zgrtanja unosnih ugovo­
ra o obnovi u zemljama u kojima je izvrsena intervencija.
Drugo: celnici vlada tvrde kako javno mnijenje zahtijeva humanitarne inter­
vencije. Ovo je zamisljeno s ciljem legitimacije drzavne uporabe moci za ciljeve ko­
ji su zabranjerii ekskluzivistickom paradigmom te kako bi se nadiifao manjak auto­
riteta koji slijedi kao posljedica. Ovakva strategija vodi u probleme. Autoritet koji
vlada tvrdi da dobiva na ovaj nacin nije institucionaliziran te ne nosi istu tezinu kao
ustavno izvedeni autoritet za provodenje ciljeva gradana drzave. Nadalje, buduci
da je javno mnijerije, kojemu se sada daje ustavni status, neizbjezno podlozno me­
dijima ivladinoj manipulaciji te je cesto duboko podijeljeno, autoritet koji ono tre­
ba nositi je inherentno sumnjiv i neizvjestan. U ustavnoj demokraciji ustav je jedi­
ni izvor autoriteta, dok javno mnijenje samo moze ohrabriti vladu u izvrsavanju
onoga sto joj je duznost, ali sto joj je iz nekog razloga mrsko ciniti. Koristitijavno
mnijenje za izvo.denje prava i duznosti koje ne proizlaze iz ustava drzave znaci
- .
uzastopno varatr ustav. · • . • · ·· ·
Cak i kad se drzava upusti u javno podrzanu humanitamu iritervericiju, ostaje
podVJ:gnuta iskrivljujucim ogranicenjima ekskluzivisticke paradigme. Djelovanje
4
Vidi Smith (1°989, str. 63.)i kao i Jackson u: Lyons i Mastanduno (1995, str. ·76_.) Simon Jenkins smatra "teSki­
m ... traienje od svojih snaga... da stave·na koe:ku svoje .Zivote u obranu - Cega? u "Vanjska politika i ljudska prava".
• VanjsfopolitiCki odbor Donjeg do:rna Britanskog parlamenta, Minute dokaza,.25.'studenog 1977.; str. 4.
5 '
Ovdje se oslanjam na dijelove Parekh (1997). Zahvaljujem se Josephu Nyeu ml. z savjete_koje mi je dao kad je ras­
pravljao na predavanju koje sam odriao na lnstitutu za filozofiju SveuCilista u BOst9nu· go-dirt 2005.
 Gradanstvo u globalno doba 207
ylade dogada se izvan drzavnog teritorija, no izborno tijelo kojemu je ona odgo­
vorna te kojemu mora stalno ugadati je domace. Razdvajanje ovoga dvoga vodi k
izopacenim odlukama. Kako bi osigurala daljnju potporu i odobrenje gradana za
svoje djelovanje, vlada se osjeca primoranom zahtijevati od gradana samo mini­
malno moguce zrtve. Zivoti vojnika moraju biti zasticeni pod svaku cijenu te zrtvo­
vani jedino kad je to neizbjezno. Ako recimo treba ubiti dvadeset vojnika ili civila
iz zemlje u kojoj se intervenira kako bi se spasio zivot jednogvojnika zemlje koja je
intervenirala ili ako je potrebno unistiti ili evakuirati veliki komad obradene i1i na­
se]jene zemlje u okupiranoj drzavi kako bi intervenirajuca vojska stvorila stra- ·
tesku prednosti, djelovanje se smatra potpuno opravdanim. Zemlja koja interve­
nira dolazi u polozaj gdje grubo pojednostavnjuje situaciju, predstavlja zemlju u
kojoj se intervenira kao potpuno lisenu mogucnosti za obnovu te tvrdi kako njene
snage stalno "tuku lose decke", te donose nadu u inace beznadnu zemlju.
Moralno promisljanje iza ovog stajalista je tragicno jednostavno. Buduci da
humanitarna intervencija ne potpada pod normalne duznosti drzave onako kako
su definirane ekskluzivistickim gledistem, potrebno ju je Iegitimirati putem javne
potpore koja bi se lako mogla okrenuti na drugu stranu ako pocne tizati previseIi-
. jesova prekrivenih zastavom. Od zerillje kojoj se pomaze ocekuje se duboka zah­
valnost sto druga zemlja podnosi ljudske i financijske zrtve mimo svojih duznosti
te se ocekuje shvacanje kako njezin spasilac ne moze biti preizbirljiv kod odabira
vojne taktike i ciljeva iii pri tretmanu zarobljenika, pa cak i civila. Unutar etatis­
ticke paradigme humanitarna intervencija nuzno se prikazuje kao besplatni cin
velikodusnosti, nastao iz mjesavine prijezira i zaljenja spram zemlje u kojoj se in­
tervenira te potican osjecajem ogorcenosti zbog zrtve koja se podnosi zbog morai­
ne ucj'ene. Ovi i slicni cimbenici dokidaju mnoge uobicajene moralne ograde koje
prijece uporabu sile, kao sto smo nedavno vidjeli u svezi s necuvenim ponasanjem
nekih americkih, pa i britanskih snaga u Iraku, te u manjoj mjeri i Afganistanu.

Globalno usmjeJeno gradanstvo

Dakle, eksluzivisticki pogled na drzavu je iz temelja pogresan te gajepotrebno

zamijeniti inkluzivistickim ili globalno orijentiranim pogledom na drzavu. Ovaj
pogled priznaje drzave kaovrijedne zajednice koje trebaju biti neovisne, novidi ih
unutar drustva drzava te sire ljudske zajednice.
Ljudi traze te trebaju slobodu organiziranja i vodenja svojih poslova bez vanj­
skog mijesanjaizvise medusobno povezanih razloga. Njihova neovisnost odraz je i
ostvarenje njihove kolekfivne volje za vlastitim uspostavljanjem kao zasebne za­
jednice. Neovisnost ini omogucuje zivot kakav zele i uspostavu oblika vladavine s
kojim se mogu poistovjetiti te kojemu mogu lako pristupiti i lako komunicirati.
Ljudi su samoodredujuci pojedinci koji imaju intelektualna i moralna sredstva sa­
mi sobom upravljati te oblikovati vlastite ideje o dobrom zivotu. Mogu ciniti pog­
reske, no one nisu samo njima svojstvene te se moze ocekivati kako ce uciti iz njih.
Ljudi su izravno pogodeni posljedicama svojeg djelovanja te ce puno vjerojatnije
slijediti svoje zajednicko dobro nego bilo koji vanjski akter u njihovo ime. Jedino
putem samostalnog vod nja vlastitih poslova pojedinci mogu njegovati svoju spo­
sobnost za samoupravljanje, stvoriti spone zajednicke bliskosti i interesa, razviti
 208 NOVA POLITIKA IDENTTIETA ·

medusobno povjerenje te se na razlicitim stupnjevima poistovjetiti sa svojim insti­

tucijama i zajednicom.
Drzave djeluju na dvije razine. Prvo, drzave opstoje medu drugim drzavama i
tvore drustvo drzava. Kao kolektivne jedinice koje predstavljaju volju svojih cla­
nova za neovisnoscu zajednice, drzave se medusobno odnose kao ravnopravne,
bez obzira na velicinu, stanovnistvo, politicku i ekonomsku riloc. Drzave imaju
jednaka prava'i duznosti, jednaku zastupljenost u medunarodnim institucijama i
ravnopravno sudjeluju u osmisljavanju ugovora, dogovora, povelja i zakona koji ih
medusobno obvezuju. Drustvo drzava nije Hobbesovo prirodno stanje, vec prije
zajednica neovisnih i ravnopravnih drzava koje se "prepoznaju po medusobnom
priznavanju" kao sto rece Hegel.6 Drustvom drzava ravnaju pravila te ga usmjeruju
institucije koje osiguravaju stupanj stabilnosti i uljudnosti u njihovim odnosima, a
koje svi zajedno moraju postivati. Zapanjujuce je kako se od 60-tih godina pocelo
sve vise i vise drzavnih aktivnosti stavljati pod okrilje medunarodnog prava te su
podvrgnuti pod trideset i sest razlicitih konvencija, sporazuma i ugovora.
Drugo: kao ljudske zajednice, drzave su ukorijenjene u siru ljudsku zajednicu
te cine njezin dio. Drzave su moralne jedinice, no nisu moralno zatvorene. Covje­
canstvo je takoder moralna zajednica, a njegovi clanovi imaju odredene pozitivne i
negativne duznosti jedni prema drugima. Ovo znaci nekoliko stvari. Ljudi su gra­
dani odredenih zajednica, no takoder i clanovi globalne ljudske zajednice. Nijed­
na drzava prema tome ne moze stajati na putu normalnih ljudskih interakcija i le­
galriih odnosa koje oni odluce uspostaviti izmedu sebe. Ljudi imaju legitimni mo­
ralni interes u tome kako drugi zive te mogu izravno izraziti svoju brigu, ili putem
posrednistva drzave. Gradani neke drzave nisu njena iskljuciva odgovomost te je
ona odgovorna cijelom covjecanstvu za tretman svojih gradana. Duznost je grada­
na pobrinuti se da njihova drzava, koja govori u njihovo ime, ne definira i slijedi
njihove interese na nacin koji skodi interesima drugih te se takoder pobrinuti da
drzava pruzi pomoci potrebitima kako bi mogli voditi dostojne zivote.
Dvije razine na kojima drzave djeluju imaju razlicite, no upotpunjujuce logike.
Prva uzima drzave kao svoju temeljne jedinice, druga dajeprednost ljudima te uni­
verzalnoj zajednici koju oni tvore. Prva uzima u obzir pojedince kao gradane odre­
denih drzava, druga vidi drzave kroz prizmu pojedinaca. Prvaje razina orijentira­
na primarno prema stabilnosti medunarodnog poretka, a druga prema ljudskoj
dobrobiti. Kao clanovi drustva drzava, ljudskim se odnosima upravlja pravilima i
obicajima o kojima su se drzave dogovorile; a kao clanovi ljudske zajednice, ljud­
skim odnosima upravljaju formalno i neformalno izrecene pozitivne i negativne
duznosti. . .
Nijedan od ova dva pogleda nije sam po sebi adekvatan. Drustvo drzava vodi u
ekskluzivisticko stajaliste o drzavama sa svim svojim ogranicenjima, kao sto smo to
:vec raspravili. Iskljucivo naglasavanje ljudske zajednice narusava autonomiju dr­
. zava jer implicira kako druge drzave i medunarodne institucije mogu zanemariti
drzavne granice te izravno stupati u vezu s gradanima neke drzave. Moramo gle-
dati na svijet ujedno i Imo na ljudsku zajednicu i kao na zajednicu drzava te uskla-
6
Hegel (1995, § 330 -332). Za Hegela je prizriavanje ujedno i pravo i dar.
 Gradanstvo u globalno doba 209
diti _oba·pogleda sto bolje mozemo. Iako Povelja Ujedinjenih naroda s pravom
_ ukazuje na oba, jako je pristrana u korist qrugog pogleda.
Dakle, gradani su istodobno clanovi odredenih politickih zajednica i sire ljudske
zajednice te·imaju obveze prema sugradanima, ali i prema strancima. Etatisticki
pristup negira obveze prema strancima, a pokazali smo kako je to pogresno. Koza
mopolitski ill eticki univerzalisticki pogled porice posebne zahtjeve clanstva u poli­
tickim zajednicama, sto je takoder pogresno. Ovaj pogled tvrdi da neciji sugradani
nemaju vece pravo zahtjeva od drugih ljudi, buduci da su politicke zajednice slucaj­
ne u smislu da su njihove granice proizvoljne, a clanstvo plod slucajnog rodenja. Te­
ritorijalne granice neke politicke zajednice su zasigurno slucajne na nacin da su ces­
to plod medudrzavnog iii gradanskog rata, osvajanja iii odluke kolonijalnih vladara
te su mogle biti i drugacije. Medutim, s vremenom granice postaju integrirane u zi­
vote gradana doticne drzave. Ti gradani opcenito tamo zive vec generacijama te su
njihova osobna ikolektivna sjecanja povezana s tim teritorijem. Istije tetitorij talm­
der osnova njihovog zajednickog zivota, mjesto dogadanja njihove povijesti te svje­
dok njihovih borbi, uspona i poraza. Njihova vjera, knjizevnosti, obredi, drustveni
obicaji ikulturni zivot opcenito razvijeni su na temelju tog teritorija te nose odrede­
nu lokalnu komponentu. Teritorij prestaje biti puka zemljopisna cinjenica te posta­
je dom, mjesto koje ljudi oblikuju po sebi te ih ono zauzvrat takoder oblikuje. Pod­
rucje je neodvojivo od njihovih osobnih i nacionalnih ideniteta.
Tvrdnja kako je rodenje u odredenoj zajednici slucajnost Jisena moralnog zna­
caja dvostruko je pogresna. $lucajni dogadaji nisu liseni moralnog znacaja. Cinje­
nica da se netko rodio kao covjek iii s odredenim tijelom je slucajnost, no ona ne
potiry cinjenicu daje ljudskost svakog covjeka temelj njegove vrijednosti te njego­
vih zahtjeva naspram drugih iii da je covjekovo tijelo sastavni dio njegovog identi­
teta. Nadalje, nazvati rodenje sh.icajnoscu znaci izreci poluisitnu. Necije rodenje
su najces<:e htjeli i planirali roditelji te 0110 predstavlja njihovu zelju za sirenjem
vlastitog svijeta dovodenjemnovogclanau njega. Asamo rodenje ne bi kulminira­
lo u potpuno odrasloj osobi da roditelji i institucije sireg drustva nisu prihvatili i
odgojilinovorodence.Rodenje nije samo fizicka pojava, nego idrustveni ikulturni
dogadaj, koji ukljucuje posebne odnose sa sirom zajednicom te prema tome i
primjerene moraine zahtjeve i obveze spram nje. Ovo je jedan od razloga zasto se
u vecini drustava drzavljanstvo nasljeduje po roditeljima iii po rodenju na odrede­
nom teritoriju.
Clanovi politicke zajednice medusobno su povezani nebrojenim sponama.
Imaju zajednicki interes u ocuvanju stabilne zajednice, sustava temeljnih prava i
sloboda te opceg ozracja uljudnosti i medusobnogpovjerenja. Od clanovazajedni­
ce trazi se placanje pore;a u korist drugih te nosenje svojeg dije)a tereta odrzava­
nja zajednickog zivota. Clanovi na razne nacine profitiraju od clanstva u zajednici
te zadobivaju medusobne obveze temeljene na postenju i zahvalnosti. Buduci da
su odrasli u zajednici te ihje ona oblikovala, clanovi su opcenito povezani: s njom,
identificiraju se s njom na razlicitim stupnjevima te definiraju svoj identitet u skla­
du s njom. Clanovi na zajednicu gledaju kao na svoju, osjecaju se odgovornima za
nju, aktivno se zanimaju za njene poslove te osjecaju ponos iii sram kada ona ispu-
- njava, tj. ne jspunjava njihova moralna ocekivanja. Putem svega ovoga, odnosi iz­
medu gradana su oblik posebnih odnosa. Iako im nedostaje neposrednosti, inti­
me, intenzivnosti i dubine bliske osobnih odnosa, oviodnosi takoderukljucuju po-
210 NOVA POLITIKA IDENTITETA

sebne spone, obveze i razlicite stupnjeve poistovjecivanja. Gradani prema tome

imaju duznostijedni prema drugima kakve nemaju prema strancima.
No, dok smo posebnim sponama povezani sa svojim sugradanima, takoder
imamo i duznosti prema strancima. Ove duznosti proizlaze iz principa jednake
ljudske vrijednosti, o kojemu smo prije raspravljali. U moderno doba ove su
duznosti pojacane s dva dodatna cimbenika..Zbog kolonijalizma mnoge su zapad­
njacke zemlje djelomice odgovome za uvjete zivota u drugim dijelovima svijeta.
Te su zemlje kreirale i upravljale gospodarstvom koloniziranih zemalja kako bi
sluzilo njihovim interesima, povlacile kolonijalne granice bez obzira na povijesne i
etnicke cimbenike, nametale podobne politicke strukture ivode, preseljavale veli­
ke ljudske mase izmedu kontinenata, manipulirale iii stvarale etnicke, vjerske i
druge podjele te u nekim slucajevima kupovale i prodavale ljude kao robove. Iako
je kolonijalno doba sada stvar proslosti, u mnogimje slucajevima zavrsilo prije ma­
nje od tri desetljeca, sto je relativno kratkovrijeme u povijesti nacija. Cak i kadaje
kolonijalno doba zavrsilo, zapadne su sile nastavile manipulirati gospodarskim i
politicldm zivotom tih zema!ja, bilo izravno, bilo putem medunarodnih institucija,
multinacionalnih tvrtki i nepostenih trgovackih sporazuma. To ne znaci da treba
negirati date zem!je takoder snose velik dio odgovornosti za lose upravljanje, no
ni zapadne sile nisu tu posve neduzne te imaju duznost pomoci ublaziti posljedice
svojih prijasnjih i sadasnjih djela.
Drugi faktor koji pojacava nase duznosti prema strancima odnosi se na morai­
ne i politicke prinude globalne meduovisnosti, o kojima sam vec raspravljao. Nasi
pos\upci utjecu na druge ljude daleko od nas te smo odgovorni za posljedice tih na­
sih postupaka. Suocavamo se sa zajednickim problemima s kojima se ne mozemo
uhvatiti u kostac bez trazenja voljne suradnje drugih te uzimanja njihovih interesa
u obzir. U globalizirano doba skupine i drustva sude jedni o drugima na slican na­
cin te oni koji se osjecaju zapostavljeno ili nepravedno tretirano postaju rasadni­
kom dubokog nezadovoljstva teizazivaju katastrofu u dalekim zemljama. Prosvi­
jetljeni vlastiti interes svake zemlje daje dodatan razlog za brigu o drugima.
Nase gradanstvo, dakle, posjeduje kako nacionalnu, tako i globa!nu dimenziju.
Prakticnosti radi, nazvat cu ga globa!no orijentiranim gradanstvom. Ono je sire i
dublje od tradiciona!nog pog!eda na gradanstvo, koje je ograniceno na odredenu
politicku zajednicu. No, 0110 se takoder razlikuje i od globalnog ili kozmopolitskog
gradanstva. Ovo zadnje implicira kako je netko gradanin svijeta, kako nema ni­
kakve posebne spone s odredenom zajednicom, kako nema politicku domovinu te
je u stanju onoga sto Martha Nussbaum naziva "svojevoljnim egzilom". Martha
Nussbaum pozdravlja oe vakvo stanje, no jako je tesko zivjeti u njemu te ima malo
toga sto semoze reci njemu u prilog.7 Kad odrastemo u nekoj odredenoj zajednici,
razumijemo tu zajednicubolje nego ikoju drugu, povezani smo s njom raznim spo­
nama, identificiramo se s njom u razlicitim stupnjevima, aktivno.se zanimamo za
njene poslove, osjecamo se odgovornima za nju te je ne mozemo tretirati kaobilo
koju drugu. Ako nastavimo zivjeti u zajednici te uzivamo prednosti njenog gradan­
stva, takoder stjecemo odredene obveze naspram nje, kojenema.mo spram drugih
7
Nussbaum (1996). Nedavno istraZivanje pokazuje kako se 73 pOsto Amerikanaca smatra ujedno gradanima SAD i sviM
je ta1 dok44 pasta CVrsto stoji iza te izjave. Vidi Nye (2002, str. 138.)
 Gradanstvo u globalno doba 211
zajednica. Nadalje, nerado cemo podnijeti zajednicki teret sa svojim sugradanima
ako mislimo da oni nisu predani zajednici te da nemaju pravozahtijevati nasu lo­
jalnost. Osim sto ga se smatra moralnim "svercerom u tramvaju", svojevoljni egzi­
lant lisava sebe moraine odgovomosti kojaje potrebna kako biSe sugradane nago-
vorilo na podupiranje njegovih univerzalistickih ciljeva. ·
Za razliku od globalnog gradanina, kojije svugdje u egzilu, globalno orijentira­
ni gradanin ima vlastiti dom iz koje se okrece drugima koji takoder imaju jedna­
kovrijedne domove. Globalno orijentirani gradaninprihvacastv.arno,st i vrijednost
politickih zajednica te je vise internacionalist nego kozmopolit.8 Intemacionali­
zam pomiruje moralne impulse koji se nalaze u srzi lojalnosti spram vlastite zajed­
nice te spram covjecanstva opcenito, dok istodobno izbjegava njihove patoloske
karakteristike. Lojalnost spram vlastite zajednice naglasava obvezatnost prema
vlastitoj zajednici, no vodi u opasnost pretvaranja u izolacionisticki ili ekspanzio­
nisticki oblik sebicnog nacionalizma. Kozmopolitizam s pravom naglasava nase
univerzalne duznosti, no preapstraktan je za stvaranje emocionalne i moraine
energije koja je potrebna kako bi ispunio svoje zahtjeve tako da on lako moze pos­
tati izlikom za necinjenje nicega kako bi se poboljsala zajednica koju covjek poz­
naje i na koju moze utjecati. Kada se na :ri.acionalizam i ko=opolitizam gleda kao
na jedine alternative, patologija jedne daje pseudolegitimaciju onoj drugoj. Jnter­
nacionalizam posreduje izmedu ove dvije opcije te nudi bolju alternativu.
Sa svimsvojim ogranicenjima, politicke zajednice, u jednom ili drugom obliku,
sastavni su dio nasih zivota. Politicke zajednice su nesto o cemu imamo podosta
znanja te znamo kako upravljati njima. Politicke zajednice nadahnjuju gradane na
bacan:je pogleda onkraj svojeg usko definiranog interesa te na poistovjecivanje s
milijunima relativnih stranaca koje nikada nece susresti, a od kojih neki imaju sta­
jalista i nacine zivota koji su covjeku odbojni. One takoder poticu na lojalnost i
privrzenost te mogu mobilizirati veliku moralnu energiju. Zbog ovih i drugih rai­
loga politicke su zajednice vrijedan politicki resurs. Trebali bismo ih iskoristiti na
puni nacin, prosiriti moraine granice politickih zajednica kako bi ukljucile i stran­
ce te mobilizirati legitimni kolektivni ponos gradana politickih zajednica kako bi
slijedili sire ljudske interese. Ovo je puno bolji nacin djelovanjanegooslanjanje na
krhku i slobodno lebdecu kozmopolitsku svijest, kojaje u najboljem slucaju0 gra­
nicena na nekolicimi. Globalni ljudski identitet ne moze se stvoriti uklanjanjem ili
zaobilazenjem nacionalnih identiteta, jer ce ondaostati apstraktan, dalek te ce mu
nedostajati ukorijenjenost u zivljenu stvarnost. Trebali bismo radije redefinirati,
reinterpretirati i iskoristiti nacionalne identitete kao nuzna sredstva za postizanje
cilja. Siguran nacionalni identitet je izgraden na jakim gradanskim i regionalniro
identitetima ..Ovu su pou,ku drzave izvukle nakon mnogo krvoprolica i drustvenih
nemirakoje suizazvali pogresno misleci da SU im ovi identiteti neprijatelji. Global­
ni ljudski identitet nije nista <lrugaciji od ovoga.
Nase duznosti prema covjecanstvu najbolje je izvrsavati putem posrednog dje­
lovanja drzave, a mi postajemo bolji globalno orijentirani gradani kad aktiviramo
svoje nacionalno gradanstvo. Zajednicko je iskustvo to da oni koji se identificiraju
8
Nisam zadovoljan pojmom. "intern..a.cion izam", no n mogu s isliti bolj za jenu._ Int rnacionali a )e u.sredo­
toCen na drZave te se odnos1 na drustvo drzava a ne umverzalnu l1udsku za1edmcu. PoJam kozmopohtski :nagiaSava
ovo zadnje, no ignorira dr.Zave.
 212 NOVA POLITIKA IDENTITETA

sa svojom zajednicom te osjecaju odgovornost za njene postupke najcesce osjeca­

ju i sram kada se njihova zajednica lose ponasa. Apaticni gradani koje ne zanima
ponasanje njihove vlade nisu ni dobri nacionalni niti dobri globalni gradani. Glo­
balno orijentirano gradanstvo poziva na demokratsko produbljivanjenacionalnog
gradanstva te mu nije suparnik, vec nuzni dodatak.
Globalno orijentirano gradanstvo ukljucuje obvezanost kako prema svojoj
zernlji, tako i prema covjecanstvu opcenito, tako da se te dvije obveze medusobno
uvjetuju i reguliraju. To ukljucuje osiguravanje da politika nase zemlje ne steti si­
rem covjecanstvu te da unutar granica vlastitih mogucnosti takoder promice intea
rese sireg covjecanstva. Kada vlada podupire diktature u drugim zemljama, opskr­
bljuje ih opasnim oruzjem, korumpira, manipulira i destabilizira ranjive rezime iii
im namece nepovoljne trgovinske ugovore, gradani imaju duznost dovesti to u pi­
tanje stvaranjem pritiska i organiziranjem prosvjeda. Interesima drugih zemalja
takoder se moze skoditi i na nekoliko manje vidljivih nacina. Uzmimo, na primjer,
.sve ce§cu praksu zaposljavanja visokoobrazovane radne snage iz siromasnih ze­
. malja. Ova praksa pobirevrhnje stalenata u siromasnim zernljama te stvara akutni
manjak lijecnika, medicinskih sestara, menadzera na srednjoj razini, informa­
tickih strucnjaka, inzenjera i drugih, u ciju su obuku siromasne zemlje ulozile veli­
ki dio svojih ogranicenih sredstava. Neto transfer sredstava iz siromasnih u bogate
zemlje procjenjuje se na nekoliko milijardi dolara godisnje, sto je puno vise nego
sto iznose doznake koje visokoobrazovani pojedinci salju u svoje domovine. Pra­
vedan odgovor na ovu situaciju bi mogao biti dvojak: samonametnuta ogranicenja
siromasnih zemalja na razmjere.ovakvog zaposljavanja te kompenzacija za gubi­
tak ra'dne snage. Ova kompenzacija bi se mogla provoditi u obliku uspostave obra­
zovnih ustanova u siromasnim zemljama te u obliku davanja odgovarajucem broju
studenata iz tih zemaljastipendije za skolovanje na Zapadu. Postoje mnogi ovakvi
slucajevi nejednakog, djelomice i izrabljivackog, odnosa izmedu bogatih i siro­
masnih zemalja na ):.:oje bi globalno orijentirani gradanin trebao reagirati.
Globalno orijentirano gradanstvo takoder ukljucuje i aktivno zanimanje za lju­
de u drugim dijelovima svijeta te brigu za njih. Kako mi cijenimo svoju zajednicu,
drugi takoder cijene svoje. Kako mi prizeljkujemo neke osnovne uvjete za dobar
zivot, tako ih i drugi zele. Covjek zeli dobro ljudima u drugim dijelovima svijeta,
raduje se njihovom uspjehu te se osjeca taknut njihovim problemima kad ti drugi
ljudi iz nekog razloga ne mogu voditi dostojne zivote. Kada ih njihova vlada mal­
tretira, provodi genocid iii etnicko ciscenje, covjek se osjeca odgovornim za njih te
mobilizira medunarodnu javnost.
Globalno orijentirani gradani bi takoder trebali teziti k svijetu temeljenom na
principima gl6balne etike o kojirn.a sino ranije raspravljali. Trebali bise truditi ob­
likovati globalne financijske i druge institucije na nacin da usmjere globalne sile u
emancipatorne svrhe, promicu univerzalnu dobrobit ljudi te jacaju ljudsku spo­
sobnost upravljanja vlastitom sudbinom. Ove institucije pruzaju sustav globalnog
upravljanja bez svjetske vlade, anjihovbi sastav, smjernice i nacini rada trebali od­
ra.zavati ova moralna razmisljanja. Na taj bi nacin poceli siriti univerzalno postiva­
nje, simbolizirati i gajiti ljudsku solidarnost te postati objektima globalne lojalnos­
ti. Ove institucije pruzaju zivotno vazni globalni forum, u kojem je moguce <loci do
odluka s globalnog i1i gledista covjecanstva te podici kolektivnu svijest na razinu
koju trazi stvarnost globalne meduovisnosti.
 Gradanstvo u globalno doba 213
Medunarodni monetarni fond i Svjetska banka.ne udovoljavaju ovim uvjetima.
S pravom ih se smatra zapadnjackim instrumentima globalne dominacije te ih tre­
ba radikalno preoblikovati ili zamijeniti nekim drugim institucijama koje ce po·
svojem sastavu osigurati bolju zastupljenost, po svojem djelovanju vecu demokra­
ticnost te biti posveceni ostvarenju opce ljudske dobrobiti. S druge strane, Ujedi­
njeni sunarodi prilicno reprezentativni i netransparentni te pruzaju globalni neut­
ralni prostor za promisljanje. Medutim, Ujedinjeni narodi odrazavaju svijet 40-tih ·
godina XX. stoljeca, onaj od prije preko sezdeset godina, a ne onaj u kojemu zivi­
mo danas. Ujedinjenim narodima dominira Vijece sigurnosti, a posebice njegovih
pet stalnih clanica, opunomocenih pravom veta na odluke koje su suprotne njiho­
vim interesima. Clanovi Vijeca sigurnosti gledaju na Ujedinjene narode kao najos
jednu razinu na kojoj mogu slijediti svoje uske nacionalne interese, a ne kao na
globalno tijelo gdje je potrebno promisljatii odlucivati s gledista covjecanstva. Na­
cionalni interes ocito ne trebamo niti mozemo ignorirati, no potrebno ga je urav­
noteziti naspram interesa stranaca. Prije svega, UN odrazava i institucionalizira
drustvo drzava, a ne i univerzalnu ljudsku zajednicu. Trebamo iznaci nacina za da­
vanje univerzalnoj ljudskoj zajednici mogucnosti institucionalnog izrazavanja pu­
tem drugih, dodatnih oblika predstavljanja unutar ili radije izvan vec pretrpanih
Ujedinjenih naroda. Globalni parlament za koji se nasiroko agitira, koji ne bi
predstavljao vlade, vec ljude, ima svoju privlacnost, no takoder iozbiljna ogranice­
nja. Biranje clanova tog parlamenta na globalnoj razini skupo je, te je administra­
tivna nocna mora. Takodervjerojatno ne bifunkcioniralo u autoritativnim rezimi­
ma gdje ni domaci izbori nisu dopusteni. Sto je jos vaznije, nijejasno u kakvom bi
odnosu globalni parlament trebao stajati spram Opce skupstine te koja bi bila nje­
gova\iloga. Puno je nesuglasja oko toga koje bi predstavljacke institucije najbolje
izrazile ucinkoviti nevladin globalni glas. Medutim, treba razvijati ovakve institu­
cije, ta nije iznad mogucnosti ljudske domisljatosti osmisljavanje prikadnih ideja.
Prikladno preuobliceni Svjetski socijalni forum je jedna od tih institucija, dok ce
bez sumnje prakticne borbe potlacenih i marginaliziranih grupa diljem svijeta iz-
roditi i druge institucije. ·

Humanitarna intervencija

Ustvrdio sam veckako politicke zajednice postoje kako bi stvorile uvjete za do­
bar zivot. Nijedna od njih nije savrsena. Spolna, vjerska i ostali oblici diskriminaci­
je, slucajevi akutnog siromastva, obicna krsenja ljudskih prava, rasizam, zloupot­
reba politicke moci, korumpirani politicari, provodenje stranackih i klikaskih inte­
resa te ras:irenost kriminala i nesigurnosti nagrduju gotovo svakb drustvo. Ovim ·
problemima se najbolje suprotstaviti odlucnim naporima gradana doticnih zema­
lja, as pravom mozemo pretpostaviti da oni imaju potrebne intelektualne i moral­
ne resurse za takav pothvat.
Posve drugacija situacija nastaje kad da se drzava pokaze u nemogucnosti osi­
gurati svoje temeljne ciljeve te prokocka svoje pravo nazahtijevanje tudeg nemije­
sanja. Ovo se dogada u dva slucaja. Prvo, drzava je mozda gotovo potpuno kolabi­
rala ili mozda ne postoji ucinkovita drustvena vlast, tako da su njeni podanici stav­
ljeni u polozaj kvaziprirodnog stanja. Buduci da nema drzave, pitanje postivanja
 214 NOVA POLITIKA IDENTITETA

"njene" autonomije vise ne dolazi u obzir. Ponekad se, iako s<1II1a drzava nije pot­
puno kolabirala, zemlja nalazi u dugotrajnom gradanskom ratuu kojemu nijedna
skupina nema mogucnosti za pobjedu, a koji potkopava njenu dugorocnu stabil­
nost i odrzivost. Takva je zajednica preduboko frustrirana da bi mogla pruziti unu­
tamje jedinstvo potrebno za autonoman zivot.. Drugo, drzava moze biti dobro us­
trojena, no biti ukljucena u genocid, masovno protjeriva.nje svqjih manjina iii et­
nicko ciscenje. Ov.o. nisu obicni slucajevi krsenja ljudskih prava.za .koje se moze
ocek:ivati dace biti ispravljeni u doglednovrijemepod unutarnjim ilivanjskim pri­
tiskom te s kojima gradani mogu zivjeti, nego objava rata velikom djelu pucanstva
zemlje. Stanovnistvo suoceno s drzavnom moci i rezimom terora bespomocno je,
te mu je potrebna vanjska pomoc.
Ove dvije situacije iziskuju razlicite odgovore. S prvim se opcenito lakse bavi­
ti: postojijasan autoritet, mehanizam kolektivnog djelovanja te cvrsto cuvane in­
terese za samoocuvanjem te je zbog toga podlozan vanjskom utjecaju. Meduna­
rodnazajednica ima nekoliko oblika djelovanja naraspolaganju. Moze upotrije­
biti "pametne" sankcije, koje bi trebale biti precizno odredene te pogoditi mocni­
ke, a minimalno skoditi obicnim gradanima te dugorocnoj opstojnosti zemlje.
Moguce je izbaciti drzavu iz svih iii vecih medunarodn:ih organizacija, onemogu­
citi joj pristup medunarodnim putnickim, postanskim, telefonskim, bankovnim i
drugim ustanovama te povuci njeno priznanje kao drzave na odredeno vrijeme..
Moguce je jasno dati do znanja da vode zemlje nece izbjeci istragu i kaznu nakon
svojeg povlacenja i1i svrgavanja s vlasti. U krajnjim s!ucajevima te sukladno uvje­
tima o kojima smo prije raspravljali, vojna intervencija moze biti nuzna kao zad-
nje sr dstvo. . . ·
Drustva s p:ropalim iii duboko narusenim drzavama najteze je tretirati. Ona
imaju visestruke aktere od kojih nijedan ne posjeduje ve!iki autoritet osim onog
crpljenog iz svojih nestalnih paravojnih grupacija. Ovim je drustvima tesko pristu­
piti, a akcijenamijenjeneudaranju na interese njihovih voda neizbjezno utjecu i na
obicne gradane. Vode nisu moralno posveceni drustvu te ih nije briga ako njihovo
sveobuhvatno nasilje ugrozava dugotrajnu opstojnost drustva, a njihovamrznjom
ispunjena propaganda unistava spone koje mozda postoje medu clanovima
drustva. Razlicite etnicke i vjerske skupine u ovim drustvima nemaju povijest za­
jednicke suradnje iii zajednicka kolektivna sjecanja te su previse nepovjerljive jed­
ne prema drugima da bi sldopile dugotrajna saveznistva.
Stvaranje stabilnih drzava u ta:kvim drustvimaje neizmjerno tezaki dugotrajan
zadatak koji iziskujeveliku strpljivost, suzdrzanost i mudrost. Ljudi izvana mogu
· • igrati samo ogranicenu i uvelike olaksavajucu ulogu. Mogu prepoz;nati.gospodar­
ske interese koji pokrecu razlicite skupine te tragati za nacinom njihovog pomire­
nja. Mogu ohrabrivati ivrsiti pritisak u svrhu ostvarivanja podjele moci te sezauze­
ti za prikladne federalne strukture, decentralizaciju, postenoregionalno i etnicko
dodijeljivanje resursa te ustavno zajamceni sustav individualnih i grupnih prava.
Ljudi izvana mogu odbiti priznati dogovore koji marginaliziraju ili iskljucuju ma­
njinske skupine te se baviti tim zemljama sve dok se stvarine promijene u pravom
snijeru. Takoder je moguce obeshrabriti opsesiju nacionalnom drzavom u kojoj
dominantna skupinazahtijeva vlasnistvo natl nacijom te proglasava druge skupine
antinacionalnima i1i subverzivninia. · ··
 Gradanstvo u gk;,bfno doba - 215

. Drzava nije jedini medij putem kojega medunarodna zajednica maze djelovati.
Mn.ago toga je moguce uciniti na razini civilnog drustva. Medunarodne i lpkalne
nevladine udruge mogu umnogome doprinijeti razvoju povjerenja izmedu ratlicitih
skupina putem razvoja zajednickih projekata i promicanja boljeg razumij vanja.
Takoder je moguce poticati na mime nacine rjesavanja sukoba te pocinjanj rjesa­
vanja sukoba prije nego zaprijete iskakanjem izvan kontrole. Cak i u drust:vlll!a koja
su izlomljena i puna oziljaka uzrokovanih gradanskim ratovima, obicni ljudi;pone­
kad igraju bitnu, no vecinom neprimjetnu ulogu. U Hrvatskoj su mirovni tirnovi sas­
tavljeni od hrvatskih i srpskih clanova uspjesno zaustavili nekoliko pokusaja osvete
nad Srbima, uz riskiranje vlastitih zivota. U Keniji su vadzirske zene za mir zaustavi"
le meduklanske borbe velikih razmjera tako.sto su apelirale na plemenske poglavi­
ce. Slicne uspjesne intervencije postigle su i zene u Sjevemoj Irskoj.
Toliko smo se navikli na nasilje da nismo poklonili dovoljno pozornosti i resur­
sa medunarodno organiziranim nenasilnirn metodama posredovanja i rjesavanja
sukoba. Umjesto da svaki put saljemo vojne snage kada imamo osjecaj da trebamo
intervenirati, mogli bismo poslati, bilo:uz potporu UN-a ill nezavisne, nenasilno
obucene ljude iz regije ili iste religije, bilo same bilo uz suradnju s lokalnirn skupi­
nama, te ih postaviti izmedu zaracenih strana ipomocu njih mobiliziratijavni priti­
sak.9 Buduci da su ovi ljudi nenaoruzani, nisu povezani s nekom vladom te se na
. njih gledakao na dobrohotne, nijevjerojatno dacepostati metama na nacin nako­
ji su to naoruzane postrojbe. Ova se ideja moze pokazati kao preoptimisticna, no
imalaje nekeuspjehe u proslosti te jevrijedna sagledavanja, pogotovo zato sto voj­
na intervencija vodi k velikom (ponekad prevelikom) gubitku zivota i materijal­
nom hnistavanju, te se sve teze s njom nositi zbog njenih troskova i zbog broja pro­
padajucih ili propalih drzava, ciji se trenutacni broj procjenjuje na gotovo sezde­
set.10 I u propalim i u represivnim drzavama nacionalni i svjetski vjerski vode cesto
irnaju poprilican autoritet te bitrebali isnositi odgovomost. Trebali bivoditi nena­
silne prosvjede, miriti zaracene strane, osuditi i ekskomunicirati osumnjicene za
zlocine te irn cak uskratiti vjerski pogreb kao sto to neke religije cine ubojicama i
samoubojicama. Zalosno je prirnijetiti o nekimvjerskim organizacijama te je znak
njihove duboke korumpiranosti da su npr. vode Srpske pravoslavne crkve blagos­
livljali okrutnosti svojih sljedbenika, neki budisticki redovnici otvoreno pruzali
podrskumasovnimubojstvima Pola Pata, a cak i uloga Vatikana u Ruandi nije bila
na pozeljnoj razini. Takve organizacije i njihovivode trebale bibiti irnenovane i os­
ramocene te bi ih se trebalo pozvati na odgovornost pritiskom medunarodnog
vjerskogi sekularnogjavnogmisljenja.Zasigurno ce docii do situacija gdje ce ove i
slicne akcije biti nemoguce ili nedjelotvome. Vojno djelovanje moze onda postati
nuzno ako zadovolji cettri uvjeta. Prvo, trebalo bi biti zakonito. Samo je sebi pro­
turjecno intervenirati kako bi se uspostavila vladavina prava ako je sama interven­
cija krseaje medunarodnog prava. Trenutacno je medunarodno pravo o interven-

9 -
NATO-vo bombardiranje Srbije stajalo je 4 milijarde ameriCkih dolara te dodatnih 20 milijardi americkih dolara za
obnovu unistellog, a da ne spominjemo ljude koji su poginuli. UnatoC vemu tome, pitanje Kosova nije rijei:;eno, a
Ujedinjeni narodi ovu akciju nisu ni odobrili, niti osudili. :
10 , . . , · · · · · :
"lndeks propalih zemalja",Foreign.Policy, br.149,_2005, s tr. 56 i dalje; Sve_u sve;nu, ove dIZaveukljuCuju oko dYijem_ili
jarde Ijudi ili treCinu svjetskog stanovniStva. BroJka od sezdeset drzava Je veca nego Sto bi trebala bitijer u juCuJe 1
"slabe' 1 ili mekane drzave. :
216 NOVAl;'OLITIKAIDENTITETA

cijama mutno, zbunjeno te otvoreno suprqtnim interpretacijama, pa tako i stalno

podvrgnuto rastezanju kako bi se podupdo preventivne i ostale upitne vrste rato­
va. Medunarodno pravo trebalo bi biti jasno formuli.rano te bi trebalo postaviti
stroge uvjete pod kojima ljudi izvana smiju intervenirati u unutarnje poslove neke
drzave. Cak i tako razmirice mogu narasti upojedinim slucajevima. Takve bi sjuca­
jeve trebalo uputiti na Medunarodni sud, cija bi presuda trebala biti konacna: U
domacem sudstvu cinimo isto to, gdje je interno drzavno djelovanje podlozno pre­
ciznom pravosudnom razmatranju. Nemarazloga zasto bi vanjsko drzavno djelo­
vanje trebalo drugacije tretirati.
Drugo: vojna je akcija teske ruke, ukljucuje poprilicne troskove u ljudstvu i
novcanim sredstvima, ostavlja naslijede pustpsi i mrznje te lako mozeizazvati nes­
nosljivost spram skupina u cije se ime provodi. Zbog toga bi ovuvrstu akcije treba­
lo t_elt)._eljitna vrl?f.azljivom kalkuliranju,i plan r ju.:rreb lo b od:edi i ko p ­
rat1vm trosak u l34dstvu, postotak moguce usp3esnost1 akc13e, ocekivanJa koJa ce
akcija vjerojatno izazvati u zemlji intervencije, stajalista glavnih skupina u zemlji
te vrstu presedana koju ce akcija izazvati. Trebali bismo se takoder podsjetiti da
odrzive politike cesto nastaju tijekom borbe, dajeprerana i1ilose osmisljena inter­
vencija cesto kontraproduktivna te je duboko ukorijenjene politicke probleme ne­
ke zemlje nemoguce rijesiti na brzinu iii iskljucivci vojnim nacinom. Ponekad je
potrebno ostaviti zaracene strane u miru kako bi iskusali svoju snagu sve dok ne
stignu u slijepu ulicu, jer ce u takv6j situaciji vjerojatno biti spremnije prihvatiti ili
cak izraziti dobrodoslicu vanjskoj intervenciji. U nekim dijelovima svijeta postoji
tendencija stajanja po strani, a drustva se nadaju kako ce strand rijesiti njihove
unutamje probleme umjesto njih. Vanjska intervencija ne bi trebala opetovati ta­
kav kolonijalni mentalitet koji kvari obje i.ikljucene strane. Buducnost drzave od­
redenaje nacinomnjenogpostanka, tako daone drzave kojezahvaljuju svoj nasta­
nakvanjskim akterima dugo vreniena ostaju ovisne o njima. Strand imaju duznost
pomoci drzavama u nevolji, none bi trebali potkopavati osjecaj slobodne volje tih
drzava.
Trece: vojna bi intervencija trebala imati ogranicene ciljeve. Ona se ne bi smje­
la pretvoriti u prilikuza diktiranje sastava vlade, podupiranje skupina koje su pres­
labe da bi prezivjele odlazak stranaca, narusavanje normalne meduigre politickih
snag·a iii izlika za okupaciju zemlje. Vojna intervencija takoder ne maze okoncati
sve frakcijske borbe, jer to iziskuje vrijeme te nijeu moci stranaca. Ove su borbe ta­
koder dio procesa izgradnje drzave te ih najbolje rjesavaju ljudi ukljuceni u taj pro­
ces. Jedini cilj vojne intervencije bi trebao biti zaustavljanje kruga nasilja, dovode­
nje pomoci do civila zarobljenih u ratnim zonama; osiguravanje mjere stabilnosti
te Zfidrzavanje ylasti dok,,uklju ene str.ane.ne slqze odrzivu vladu. Vojna bi inter­
vencija trebala prihvatiti stvarnost na terenu, suradivati s onima koji mogu donijeti
mir i stabilnost, ukljuciti susjede i dati im udjela u akciji te ne bi trebala ometana
zeljom za hajkom i kaznjavanjem omrazenih voda. Takav je zadat9-k najbolje po­
duzeti nakon sto je osigurana razii::ta stabilnosti te biga trebalo prepustiti domacim
ljudima kojijedini imaju pravni autoritet to ciniti te mogu to iskoristiti kako bi pos­
tigli potrebnu pomirbu izmedu sukobljenih·skupina.
Cetvrto: vojnu bi intervenciju u idealnom slucaju trebala odobriti organizacija
koja je siroko priznata kao glas medunarodne zajednice. Na jednoj razini duznost
pomaganja je na svim drzavama te bi svaka drzava koja je u stanju pruziti pomoc
 Gradanstvo u globa!no doba 217
trebala moci to uciniti. Ako postoji rasireni clojam, temeljen na pouzdanim doka­
zima, daje situacija ocajna, te je ostatak svijeta u nemogucnosti ili nevoljan inter­
venirati, pojedine bi drzave mozda trebale intervenirati. Iz ovog razloga su lndija i
Tanzanija s pravom intervenirale u Istocnom Pakistanu, odnosno Aminovoj
Ugandi, te su iz istog razloga svaka drzava iii svaki savez drzava mogli imati pravo
intervenirati u mracnim danima koji su prethodili genocidu u Ruandi. lako su uni­
lateralne akcije ponekad nuzne u iznimnim okolnostima, one donose ocite opas­
nosti. Vjerojatnije je dace drzave slijediti svojeinterese te koristiti intervenciju ka­
ko bi rijesile stare racune, podupirale odredene skupine iii postavile poslusne rezi­
me. Vojna bi intervencija trebala biti temeljena na jasno odredenim principima
kako bi se osigurala dosljednost i izbjegli dvostruki standardi, a sve to nije moguce
postici prepustanjem intervencije unilateralnim odlukama. Zemlja u nevolji ce
imati vece povjerenje u intervenciju te ce radije suradivati ako intervencija posje­
duje medunarodnu legitimaciju. Osim ako postoji sirom priznata teska kriza, a os­
tatak svijeta iz nekog razloga ne moze djelovati, svakoj je intervenciji potrebno
medunarodno dopustenje.
Kad je Vijece sigumosti paralizirano vetom ili stavljeno pod nepotreban priti­
sak jednog iii vise svojih clanova, kao sto je to bio slucaj u Drugom irackom ratu,
raspravu bi trebalo prebaciti na Opcu skupstinu pod siroko interpretiranom pro­
cedurom "ujedinjenja za mir", kao sto su to SAD ucinile 1950. godine za vrijeme
Korejskog rata. Ova bi se stavka mogla puno vise koristiti nego je to prije bio slu­
caj, a moglo bije sei preformuliratiiuciniti obveznom u nekim slucajevima. Ujedi­
njeni narodi bi mogli djelovati ucinkovitije i brze kada bi imali vlastite snage za br­
zo djelovanje, sastavljene od jedinica koje su zemlje clanice sekundirale na neko
vrijeine iii,gdje je moguce, od vojnika dragovoljacakojibi se prijavljivalikaopoje­
dinci, a ne kao predstavnici svojih zemalja. UN bi rriogao uspostaviti Staino povje­
renstvo koje bi davalo neovisne savjete zemljama koje se krecu prema kolapsu ili
mozebitnim sukobima te nudilo rjesenja kako izbjeci recene situacije. Buduci da
se UN-u svevise daje odgovornost za previse funkcija, neke od njih bi trebalo pre­
baciti na novoosnovane globalne institucije iii njihove regionalne parnjake.
Kao sto nekoliko nedavnih primjera pokazuje, humanitame intervencije riski­
raju pretvaranje u unosan biznis. Infrastruktura okupirane zemlje se tesko ostecu­
je iii namkrno unistava tijekom vojne intervencije te juje potrebno iznova izgradi­
ti. Prirodni resursi zemlje trebaju se razviti, vojne snage potrebno je iznova obuciti
i naoruzati novim oruzjem, potrebno je restrukturiratiskole i bolnice, zastititi mi­
nistre i duznosnike razradenim sigumosnim sustavom itd. Buduci da sve ovo do­
nosi milijune dolara dobitka od napuhanih ugovora, intervenirajuce su zemlje i
njihove tvrtke zainteresirani za udjel u svemu tome. Doista, neke multinacionalne
tvrtke znaju lobirati u kbrist humanitamih intei:vericija upravo iz ovog razloga, a
podupiru ih i slicno motivirane lokalne skupine koje cak i stvaraju ili pojacavaju
krizu s nadom u zetvu dijela atraktivne ljetine. Prisutnost Ujedinjenih naroda u
nekoj zemlji znaci brzi novacza razne skupine. UN otvara radna mjesta, unajmlju­
je kuce, zaposljava prevoditelje i savjetnike te daje ugovore i podugovore koje po­
nekad iskoriste oni koji su u bliskoj vezi sa zaracenim stranama.
Potrebnoje naci nacina kako osloboditi humanitame intervencije od ovakvog
podlog razmisljanja te enormnog bacanja novca koje ide uz njega. Pomaze usmje­
ravati pomoc za obnovu kroz etab!irane medunarodne i nacionalne nevladine ud-
218 NOVA l'OLITIKA IDENTITETA

ruge te ukljuciti lokalne ljude u njihov rad. Takoder bi pomoglo kad odluke o ob­
novi zemlje ne bi donosile intervenirajuce zemlje, vec neutralno medunarodno ti­
jelo postavljeno od UN-ate koje djeluje po strogim smjemicama. Ovo bi tijelo tre­
balo otvoriti medunarodne natjecaje, a njegove bi odluke trebalo nadgledati te
podvrgnuti strogomjavnom nadzoru. ·
Ustvrdio sam kako bismo na drzave trebali gledati ujedno kao na autonomne
jedinice ikao na dio sire ljudske zajednice. Drzave su stoga ogranicene, no otvore­
ne, samoodredene, no odgovome ostatku svijeta, obvezane prema svojim gradani­
ma, no i prema drugima, koji zive izvan njihovih granica. Kad se na humanitarnu
intervencijri gleda s tako neekskluzivistickogstajalista o drzavi, ona djeluje sasvim
drugacije.11 Radi se o logicnom produzetku duznosti uzajamne pomoci koju
drzave kao predstavnice svojih gradana duguju jedna drugoj. To nije nacin na koji
se izdvajaju nediscipliniraniurodenici, umirujevlastita necista savjest iii normalno
cinicnom vodenju medunarodnih odnosa daje vanjski sjaj pozeljnosti. Radi se o
cinu pomaganja bliznjima koji su, kao sto svi Ijudi imaju sklonost ciniti, privreme­
no izgubili svoju samokontrolu, ne mogu se osloboditi gotkih i ponekad iskrivlje­
nih povijesnih sjecanja, potpali pod utjecaj zlokobnih manipulatora koji su se pre­
rusili u njihove vode, postali zrtve podjela koje sti stvorile vanjske sile, bore se s
problemima koji su preveliki za njihove moraine i politicke resurse iii su preplav­
ljeni atavistickim strastima. Timljudima potrebnaje pomoc, suosjecajno razumi­
jevanje, mudar i nepristran pritisak, rijec savjeta, oprez i ukor, trunka site, a sve to
koristeno s duznim postivanjem naspram bliznjih, te sa zeljom za popravljanjem iii
restruktU:riranjem izlomljen◊g okvira gradanstva koji najbolje odgovora njihovoj
tradiciji i povijesti. Kad je se ovako zamisli, humanitarna intervencija je oslo­
bod na moralno i psiholoski pokvarenog ozracja koje se povezuje s trenutacnom
prak'som takvih intervencija te umjesto toga postaje nacin izrazavanja i gajenja
ljudske solidarnost i.12
Podvrgnuta nekim strogim uvjetima, intervencija je prema tome pravedna iii·
harem opravdanau slucaju propalih iii krajnje tepresivnih drzava. Mozemo se upi- ·
tati smije Ii se intervencjja poduzeti kako bi se uspostavile demokratske institucije
te da Ii nacin na koji samje opisao·trazi od nas potvrdni odgovor. Ovom krajnje
spomom pitanju posvetit cu se u posljednjem poglavlju. ·

11
Ovo je dobro izraZeno u izvjeSCU Medunarodnog povjerenstva o intervenciji i di:'zavnoj suverenosti Ovo izvjeSce se s
prav9m odmiCe o,d nekih od pretpostavki trenutaCile rasprave, govoreci o '1odgovornosti zaStite." te redefinirajuCi su-
verenost. ·
12
Za odliCnu analizu slo.Zenosti globalnih probiema te nacina na koji odgovoriti na njih v. Griffiths i Potter (2007).
 13.

Promicanje demokracije

Pitanje trebaju Ii demokratska drustva promicati demokraciju u nedemokrat­

skim drustvima posljednjih godina dominira javnim raspravama.1 Premda se to pi­
tanje postavlja na Zapadu, !aka bi ga se moglo upitati u drugim kontekstima. Od­
govarajuci svojemu javnom mnijenju, Indija je pomogla demokratskom pokretu u
Nepalu te je ucinila znatan pritisak na nepalskoga kralja kako bi prihvatio ustavnu
monarhiju. Neki su se Indijci pitali ne bi Ii trebalo uciniti isto is Mianmarom, Ban­
gladesom, a mozda i Pakistanom. Od juznoafricke se vlade iznutra i izvana trazi da
primijeni gospodarski i diplomatski pritisak za promicanje demokracije u susjed­
nim zemljama, osobito u Zimbabveu. Nema razloga zasto si i druge zemlje, poput
Malezije iBrazila, ne bi postavile slicna pitanjima uvezi sa stanjem u svojimregija­
ma. Ipak, trenutacno samo Zapad, osobito Sjedinjene Americke Drfave, imaju
potrebnu mac i domet za takve postupke, pa cu se dalje usredotociti na njih.
Oni koji misle da bi Zapad trebao promovirati demokraciju, najcesce za to
imaju mijesanu argumentaciju, sastavljenu od moralnih i pragmaticnih razloga.
Demokracija znaci postivanje bitnih vrijednosti, poput ljudskoga dostojanstva,
ljudskih prava i ravnopravnosti; stoga svi, koji mogu nesto uciniti kako bi je pro­
maknuli, imaju moralnu duznost tako postupati. Kako demokratska drustva
obicno ne ratuju jedna s drugima, univerzalno sirenje demokracije drzi se najbo­
ljim nacinom za sirenje medunarodnog mira i stabilnosti. Za demokraciju se vjeru­
je kako ima dodatnu prednost sto obeshrabruje domaci i posebno medunarodni
terorizam. S obzirom da dopusta izrazavanje i ublafava nezadovoljstvo, nezado­
voljne skupine ne moraju pribjegavati terorizmu protivvlastitevlade iii protiv stra­
naca koje smatraju odgovornima za svoje nevolje. .w
Kriticari drze veci dio ave argumentacije supljim, samodopadnim, pa i opas­
nim. Misle kako je zamisao o sirenju demokracije u biti imperijalisticki projekt,
koji bi zelio preoblikovati ostatak svijeta da bi odgovarao zapadnim interesima.
Prema njihovu misljenju, nema dobrih razloga zbog kojih demokracije ne bi zara­
tile jedna protiv druge. Tosto to u proslosti nisu cinile povijesna je slucajnost. Da
su im se interesi nasli u dubokoj suprotnosti iii da se jedna ad tih zemalja iz biloko­
jeg razloga osjetila ozbiljno ugrozenom ad druge, moglo je biti ijos maze biti i dru-

Sjedinjene AmeriCke Dd:ave su u XIX. stoljeCu vojno zaposjele Kubu kako bi je "oslobodile" od Spanjolske ''tiranije".
SliCno je opravdanje biloi za kolonizaciju Filipina. Dok su europskesile opravdavale svojkolonijalizam liberalnim na­
Celima, SAD su uglavnom vise voljele govoriti o demokraciji. Predsjednik George W. Bushje uvjeren kako je "Sirenje
demokracije u svijetu najjace sredstvo za suzbijanje terorizma i tiranije". (Financial Times, 11. studenoga 2003.)
220 NOVAPOLITIKAIDENTITETA

gacije. Slobodni tisak iodgovornost vlade pred javnoscu jesu neka brana pred hus­
kanjem na rat, ali nema nicega sto bi moglo sprijeciti odlucnu vladu da izmanipuli­
ra i mobilizira strasti u narodu protiv tudinaca. Demokracija ne iskljucuje ni tero­
rizam, kao sto pokazuju primjeri Indije, Britanije, Njemacke, Italije i Japana od
70-ih godina XX. stoljeca do danas. Ta drfava moze se baviti etnickim ciscenjem,
tlaciti svoje manjine iii im ne dopustati njihova prava, pa tako stvarati povoljnu kli­
mu za terorizam. Ako je vlada u dosluhu sa stranim silama i ugrofava zivotne na­
cionalne interese, drfavljani te zemlje mozda necevidjetidrugog izbora nego prib­
jeci medunarodnome terorizmu kako bije sto bolje pritisnuli. Akao moralni argu­
ment takvo je zakljucivanje osobito opasno, tvrde kriticari: sve drfave slijede svoje
uske nacionalne interese, pa su stoga sklone uporabiti sirenje demokracije kao
zgodnu moralnu izliku. Nadalje, demokracija se ne sastoji samo od skupa ustano­
va, nego i od osobite moraine i politicke kulture, za koju trebaju godine i godine
kako bi se razvila. Kad je nema, demokratske institucije ne mogu uspijevati, cak ni
opstati. Zemlja mora postici stabilnost i izgraditi djelotvoran drfavni aparat prije
no sto se moze nadati uvodenju demokracije. Prerevni pokusaji guranja neke zem­
lje prema demokraciji ne samo stone uspijevaju, nego na koncu mogu idestabilizi­
rati tu zemlju, kao sto Irak tako rjecito i tragicno pokazuje.2
S obzirom da se rasprava o pozeljnosti iii nepozeljnosti promicanja demokraci­
je vodi na pozadini nedavnih iskustava iz Afganistana i Iraka te njihove zloporabe
koju cini Busheva vlada, raspravi nedostaje sira povijesna i moralna perspektiva.
Ne gubeci izvida pouke tih iskustava, prijeko je potrebno odmaknuti se od nedav­
nih dogadaja kako bismo se tim pitanjem pozabavili na opci, teorijski nacin.
Zamisao o promicanju demokracije u nedemokratskim drustvima stavlja nas
pred nekoliko pitanja. Prvo: kako demokracija poprima razlicite oblike u razlici­
tim povijesnim razdobljima i drustvima, sto mi to zapravo zelimo promicati pod
njezinim imenom? Drugo: ako je moguce legitimno promicati i nametati drugima
nesto sto je dobro za njih iii u njihovu interesu, je Ii onda demokracija univerzalno
dobro? Trece: ako je tako, imamo Ii duznost siritije, i na kojoj osnovi? Kako ima
mnogo toga sto govori u prilog tome da se svako drustvo ostavi na miru i svoje za­
jednicke poslove organizira kako zeli, gdje je prava ravnotefa izmedu dvaju doba­
ra: dobra demokracije i dobra samoodredenja? Cetvrto i zadnje: zakljucimo Iida,
kad se sve odvaze, imamo duznost siriti demokraciju, koji je najbolji nacin za to?
Nabrojenim cu se pitanjima baviti redom.

Sto je demokracija?

Povijesno govoreci, demokracija se razumijeva na nekoliko razlicitih nacina.3

Zajednicarska demokracija anticke Atene podosta se razlikuje od suvremenih li­
beralnih demokracija, a obje se pak razlikuju iz temelja od radikalne demokracije
kakvu zagovaraju marksisti i slicni. Ustavna demokracija, u kojoj je narodna vlast
ogranicena ustavom, sasvim je drugacija od populisticke demokracije, koja ne
2
Ovdje se tvrdi kako nam na prvome injestu mora biti stabilnost - prije demokracije, fak i prije dobre vladavine.
3
lzvrsne prikaze povijesti demokracije i njezinih mijena v. Dunn (2005) i Held (1988).
 Promicanje demokracije 221
priznaje nikakve granice narodnoj volji. Ni liberalna demokracija nije u sebi ho­
mogena. Ona moze znaciti predstavnicku vlast, u kojoj vladaju izabrani predstav­
nici, nad kojima nema institucionaliziranog nadzora pucanstva, nego mogu odlu­
civati kako sami nalaze najboljim, iii predstavnicku demokraciju, u kojoj narod vla­
da samim sobom putem svojih predstavnika i ocekuje od njih ispunjavanje jasno
artikulirane narodne volje. Svako od tih dvaju nacela sa sobom nosi drugaciju or­
ganizaciju. Buduci da demokracija moze poprimiti razlicite oblike, trebamo se
oduprijeti uobicajenoj napasti da ih sve izjednacimo u ime toga jednog oblika pro­
micemo demokraciju te tako unaprijed odredimo sto tek treba odluciti. Razni ob­
lici demokracije zastupaju mnoge razlicite nacine tumacenja, institucionalnog ob­
likovanja i uravnotezivanja sredisnjih nacela demokracije. Promicanje demokra­
cije jest promicanje tih nace!a, a ne njihovih posebnih interpretacija iii institucio­
nalnih struktura.
U osnovi, kod demokracije je rijec o jednoj posebnoj teoriji politicke vlasti iii
legitimnosti. Sto ce reci: tko treba imati politicku vlast, kako i u koju svrhu. To je
kontekst u kojem se zamisao demokracije prvi put pojavila na Zapadu i to je nacin
kako ju je nakon toga najbolje shvacati. Demokracijaje pogled da svi drfavljani za­
jedno cine izvoriste politicke vlasti te da samo oni imaju pravo govoriti u svoje za­
jednicko ime te donositi odluke koje ih sve obvezuju. Oni trebaju vladati samim
sobom pomocu opcenito valjanih zakona, sa svrhom ispunjavanja zajednickih in­
teresa. U demokraciji je narodna volja jedini izvor legitimnosti. Interes iii dobro
puka je jedina osnova donosenja zakona i zauzimanja stajalista. Puk moze samim
sobom vladati izravno iii putem zastupnika. Makar su izbori najpouzdaniji i naj­
cesci nacin izbora zastupnika, mogu postojati idrugi nacini. Bitno je da je to slobo­
dan, posten i opce prihvacen nacin donosenja odluka.
Drfavljani, tj. svi koji uzivaju punopravno clanstvo u odredenoj politickoj za­
jednici, zajednicki cine narod, puk iii demos. Mjerila za clanstvo razlikuju se od
jedne do druge zajednice. Ona mogu biti etnicka, kulturna, religijska, ekonomska
iii na nekoj drugoj osnovi. U svakom se slucaju demos drugacije odreduje i ograni­
cava. U sredistu demokracije je ideja data mjerila ne bi trebala biti nepravedna,
proizvoljna iii temeljena na slucajnim okolnostima. Moze se jedino traziti da ljudi
koji traze primitak u drfavljanstvo imaju neki odnos postovanja iii odanosti drus­
tvu (drzavi) te da su voljni i u mogucnosti postivati njezine zakone i sudjelovati u
vodenju njezinih poslova. Buduci da sve dusevno zdrave odrasle osobe rodene u
nekoj zajednici, iii koje su zivjele u njoj propisani broj godina, udovoljavaju tom
uvjetu, demokratsko im drustvo svima bez iznimke treba dati drfavljanstvo, bez
ikakve diskriminacije. Povijest demokracije jest povijest borbe protiv raznih vrsta
proizvoljnih ogranicenja drfavljanstva, sve dok nije nastalo sveopce pravo glasa.
Vladao narod sam sobom izravno iii preko predstavnika, treba mu sloboda go­
vora, u koju pripada i sloboda izrafavanja i razmjenjivanja gledista te pravo kritizi­
ranja vlade. Ta sloboda nije apsolutna te je se moze zakonom ograniciti na temelju
demokratski odredenajavnog interesa. Narodu takoder trebaju neovisni izvori is­
tinitih informacija te stoga slobodan inepristran tisak, neovisan i o vladinim io pri­
vatnim interesima. Ljudima treba i sloboda udruzivanja, tako da mogu medusob­
no razmjenjivati gledista, organizirati se zbog zastite vlastitih interesa, ciniti priti­
sak na vladu i osnivati politicke stranke. Oni ne mogu formulirati, izrafavati i zau­
zimati se za svoja stajalista osim ako uzivaju osnovni osjecaj neovisnosti i samopos-
222 NOVA POLITIKA IDENTITETA

tovanja. To pak ne mogu ciniti ako su izlozeni na milost inemilost svoje vlade idru­
gih gradana. Ljudima stoga trebaju neka osnovna prava, nepovrediv osobni pros­
tor i vladavina zakona, s·a svime Sto to znaCi.
Narod kao konacni izvor politicke vlasti, vlada izabrana od naroda i narodu od­
govorna, sveopce pravo glasa, ravnopravnost pred zakonom i u politici, sloboda
govora, prosvjeda i udruzivanja, postivanje temeljnih ljudskih prava ivladavina za­
kona-to su neke od vaznih sastavnica demokracije. Nijedan vladavinski oblik koji
ih uskracuje ne maze se nazivati demokratskim. Jednostavnosti radi, nazvat cu ih
nacelima demokratske vladavine.
Sve dok postuju ta nacela, demokratska drustva mogu organizirati vodenje
svojih zajednickih poslova kako god zele, ovisno o svojoj tradiciji, okolnostima i
samorazumijevanju. Premda su liberalizam i demokracija dva odvojena misaona
skupa te drustvo maze biti liberalno, a ne biti demokratsko iobrnuto, u nasim su se
glavama toliko poistovjetili da ih cesto brkamo, smatrajuci neke zapravo liberalne
vrijednosti demokratskima. Tako se police intelektualna zbrka, osobito kad gura­
mo liberalne vrijednosti u ime demokracije i time izazivamo ostro protivljenje od
mnogih pripadnika ne zapadnih drustava,jer imje demokracija privlacna, ali se li­
beralizmu suprotstavljaju. U osnovi, liberalna demokracija je vladavinski oblik u
kojem je liberalizam vodeci partner, koji odreduje demokraciju i postavlja joj gra­
nice. Etas liberalizma je individualisticki, racionalisticki usmjeren, u smislu da rje­
sava prijepore racionalnom raspravom ijavnim rasudivanjem. Liberalizam visoko
vrednuje slobodu izbora te priznaje samo pojedinca kao osnovnu pravnu, moralnu
i politicku jedinicu. Stoga je za njega drustvo prije svega dragovoljna zajednica te
odbacuje paternalizam. Liberali visoko cijene prava, poput prava na vlasnistvo,
neograniceno gomilanje bogatstva i opseznu slobodu izrazavanja. On pretpostav­
lja (i ujedno je prikladan odgovor na njega) drustvo sa snaznim individualistickim
etosom, koje nije duboko podijeljeno na etnickoj iii vjerskoj osnovi, ali ciji se svi
pripadnici ne slazu iii bar ne u jednakoj mjeri o temeljnoj viziji dobroga zivota.
Drustva poput anticke Alene bila su podosta razlicita. Tama je postojalo za­
jednicko videnje dobroga zivota i njihovi su pripadnici bili uklopljeni u gustu
strukturu drustvenih odnosa te su tako isami sebe vidjeli. Mogli su stoga ograuiciti
pravo na vlasnistvo iii slobodu govora kad je to ugrozavalo njihov nacin zivota, na
nacin koji bi bio neprihvatljiv u liberalnoj demokraciji. Saslusavsi Sokratovu sa­
moobranu, velika vecina Atenjana je na kraju javne rasprave zakljucila kako je
njegovo nesputano intelektualno istrazivanje moralno i kulturno subverzivno. Za­
to su mu dali izbor: izgou iz grada, ostanak u sutnji iii prihvacanje smrtne kazue.
Njihova je odluka bila demokratska, ali ne i liberalna. U dauasnjem Quebecu, koji
je cvrsto odlucio sacuvati svoj francuski jezik i kulturu, zakon od alofonih roditelja
(tj. onih koji nisu ni frankofoui uiti anglofoni, nego im je neki treci jezik materin­
ski) zahtijeva da svoju djecu salju u skole s fraucuskim nastavnim jezikom. To nije
liberalno, bar prema nekim videnjima liberalizma, ali se do te odluke doslo de­
mokratski, te sluzi siroko prihvacenim zajednickim ciljevima. Nema razloga zasto
bi sve demokracije morale biti organizirane na liberalni nacin, sve dok udovoljava·-
ju osnovnim nacelima demokratske vladavine.
Multietnicka drustva, osobito ona u kojima se etnicke skupine jedna prema
drugoj tradicionalno odnose ravnodusno iii neprijateljski, nemaju jedanjedinstve-
 Promicanje demokracije 223
ni narod, demos. Ona moraju pronaci nacina osigurati mir i stabilnost dovoljno
dugo da se od nekoliko ajeduica razvije jedan narod. Mogu dati prava pojedinci­
ma kao i skupinama, dopustiti skupinama razlicite stupnjeve autonomije, uz uvjet
da postuju pravo svojih pripadnika na izlazak iz skupine, sluzbeno priznati njihove
raznovrsne identitete, uvesti asimetricnu federaciju itd. Takav je slucaj u mnogim
suvremenim demokracijama; izmedu ostalih, u Indiji i Kanadi. Premda tako nas­
taje vrlo slozena demokracija, bilo bi pogresno kazati kako to nisu demokracije -
samo zato sto ne odgovaraju standardnoj verziji liberalne demokracije.
U nekim se muslimanskim zemljama pokusava stvoriti nesto sto se naziva is­
lamskom demokracijom.4 One su predane islamu i njegovu videnju dobra zivota,
no cijene i demokraciju te istrazuju alternative individualistickoji uglavnom seku­
larnoj liberalnoj demokraciji. Buduci da liberalna demokracija smjesta politicki
autoritet u narod, ona tezi sekularnosti. Ipak, bilo bi pogresno tvrditi kako je poj­
movno nespojiva s religijom iii da je demokracija zasnovana na religiji sama pose­
bi nemoguca. Islam inzistira na tome da je suverenost u krajnjoj instanciji dobive­
na od Boga. Ta se tvrdnja moze pomiritis demokracijom razlaganjem kako su ljudi
Bozji nasljednici na Zemlji. Islam vidi Kuran kao izvor autoritativnih normi i pra­
vila te od njega ocekuje igranje uloge koju pisani ustav ima u demokraciji. Ni tone
bi trebalo izazivati probleme ako se oko smisla i znacenja Kurana moze otvoreno
raspravljati i samo ona tumacenja koja zadobiju sirok javni konsenzus bivaju te­
meljemjavne politike. Uloga mulamogla bi biti problematicna, no is time se moze
izici na kraj tako sto bi im se odreklo bilo kakav sluzbeni iii povlasteni polofaj, iii
pak prikladnom podjelom vlasti, u kojoj bi konacnu rijec imao narod.
Drnge su poteskoce teze. Smije Ii narod mijenjati odredbe Kurana, zanemari­
vati ih iii ici protiv njih? Mogu Ii se odluciti za sekularnu drfavu? Smiju Ii usposta­
viti ravnopravnost spolova? Smiju Ii postupati s nemuslimanima jednako kao is
muslimanima? Mogu Ii dopustiti otpad od islama? Moze Ii nemusliman biti izab­
ran za drfavnoga poglavara? U svakom od tih slucajeva, demokracija zahtijeva
potvrdan odgovor, no islamkao da govori suprotno. U nekim se podrucjima sup­
rotnosti mogu rijesitiiii ublaziti, no u nekima ne mogu. Islamska demokracija mo­
ze omoguciti ravnopravnost spolova, pa cak idopustiti apostaziju ponovnim tuma­
cenjem Kurana; neke su muslimanske zemlje tako i postupile. No, ne moze tako
lako dopustiti nemuslimanu da postane sef drfave, uvedbu sekularne vladavine iii
zakone koji izravno idu protiv kuranskih odredaba. Islamska demokracija tako
moze prijeci dug put, ali put ne moze dovesti do kraja-do toga da postane demok­
racija cak ni u onome minimalnom smislu u kojem se definirao termin. Poput libe­
ralne demokracije, i islamska demokracija moze poprimiti razlicite oblike i kom­
binirati svoje dvije polovice na razlicite nacine, od onoga u kojem je islam glavni
partner doonoga u kojem daje tek izvjestan etos u osnovi demokratskoj javnoj kul­
turi. Jasno je da to nije liberalna demokracija, no ona seine pretvara dajest. Pred
njome ima cak i dodatne prednosti, kao sto su jak osjecaj zajednistva, solidarnost i
davanje smisla zivotu.
U srzi svake islamske iii druge na religiji zasnovane demokracije jest stalna na­
petost izmedu onoga sto trazi vjera i demokracije. No to nije jedinstveno. Liberal-
4
Vrijednu raspravu o tome v. Bayat (2007). V. takoder Esposito (1996) i Sachedina (2006).
224 NOVA POLITIKA IDENTITETA

na demokracija u sebi takoder sadrzi napetost izmedu liberalnih nacela i demok­

ratskih: liberalizam naglasava osobnu autonomiju i osobne slobode te je snazno
naklonjen kapitalizmu; demokracija pak istice zajednicu i jednakost, s teznjom
pre ma socijalizmu ili socijaldemokraciji -i to toliko te su se vise od stoljeca liberali
i demokrati pitali hoce Ii ikada moci postati partneri.5 Napetost i dalje postoji, ali
su gotovo sve liberalne demokracije pronasle nacina ne samo za njezino suzbija­
nje, nego cak iz nje izvlace korist. Islamska bi se demokracija u nacelu takoder
mogla razvijati na slican nacin. Ima, dakako, ivaznih razlika izmedu jedne i druge.
Unatoe napetostima u drugim podrucjima, i demokracija i liberalizam imaju seku­
larnu i racionalisticku orijentaciju, visoko cijene javno rasudivanje i autonomno
civilno drustvo; tu se nalaze na zajednickome tlu. Nije tako s islamom, ili bilo ko­
jom religijom, i demokracijom. Ipak, ne treba preuvelicavati razlike, jer nijedna
zapadna liberalna demokracija nije u osnovi posve sekularna, bez krscanskog eto­
sa, niti imuna na jake utjecaje vjerskih zajednica. Islamska bi se demokracija stoga
mogla okoristiti dijalektikom izmedu svojih dviju polovica, gdje bi islam demokra­
ciji prufao moralnu i duhovnu dubinu te egalitarno nacelo drustvene organizacije,
dok bi demokracija podvrgavala islam ispitu javnog rasudivanja i davala mu polu­
sekularni etos. Stvari mozda u praksi i ne funkcioniraju tako, no nema razloga biti
dogmatican i unaprijed odbacivati nove pokusaje.

Sveopc':a valjanost

Nacela demokratske vladavine imaju sveopcu valjanost te zasluzuju biti dije­

lom bilo kojega dobro zamisljenog sustava vladavine. Tako je na temelju triju raz­
loga: moralnog, politickog i pragmaticnog. Buduci da su oni dobro poznati, dosta­
jat ce i kratko objasnjenje.
Demokracija institucionalizira i njeguje ljudsko dostojanstvo i osjecaj osobne
vrijednosti. Drfavljani demokratske drfave nisu igracke u rukama drugih, niti zive
na milost i nemilost, u strahu od drugih. Oni su neovisni akteri koji uzivaju samo­
postovanje, izvjesnu mjeru nepovredivosti i moc oblikovanja vlastitog zivota-ka­
ko osobnog, tako i zajednickog. Imaju rijec u vodenju svojih poslova, mogu slo­
bodno prosvjedovati i pridruziti se drugima u ispravljanju prigovora; vrijede jed­
nako kao i drugi te se zbog toga osjecaju jace. Kakve god bile razlike i nejednakosti
medu njima u drugim podrucjima zivota, postoji podrucje na kojemu se svi susrecu
ravnopravno. Pravna i politicka ravnopravnost stvara i prikladan zamah u ostalim
podrucjima, vodeci racuna o zahtjevima·za njihovom demokratizacijom.
Politicki, demokracija stvara uvjete u kojima se od ljudi ocekuje formirauje
vlastitih pogledaua pojedince ipitanja, obrana tih pogleda pred drugima, sagleda­
vanje samih sebe s gledista drugih te nadilazenje vlastite uske perspektive i intere­
sa. Cineci tako, oni razvijaju prosudbenu moc, razumijevanje samih sebe i samok­
ritiku te sire obuhvat svojega suosjecanja. Demokracija svojim pripadnicima daje
osjecaj da je njihova zajednica zaista njihova, pomaze im raspoznavati njezine in­
stitucije kao zajednicko postignuce i stvara osjecajnu privrzenost prema njima, sto
5
V. Parekh (1993).
 Promicanje demokracije 225
njeguje i pojacava postivanje zakona i osjecaj pravednosti, koji su potrebni svakoj
dobro ustrojenoj zajednipi. Gradani djeluju pravedno i aktivno se zanimaju za pos­
love svoje zajednice, ne samo zato sto tako treba, nego i zato sto to zele, cime izra­
zavaju svoju privrzenost zajednici i poistovjecenost s njome.
Nacela demokratske vladavine mogu se braniti i na temelju pragmaticnih raz­
loga. Vias! kvari, ne samo u materijalnome smislu da je oni koji je posjeduju zele
zadrzati pod svaku cijenu i rabitije za promicanje vlastitih interesa, nego i u dub­
ljem smislu stvaranja iluzije da znaju sto je dobro za druge, a uz to idu i poroci sa­
modopadnosti i moraine bahatosti. Demokracija ogranicava vlast cinecije uvjeto­
vanom i podvrgavajuci njezino obnasanje kritici. Ljudi, naime, obicno gledaju na
svijet svaki na svoj pojedinacni nacin i svaki od nas ima svoje slijepe tocke, od kojih
ne moze pobjeci. Jedini nacin da se to prevlada je stvaranje javnoga prostora gdje
se ljudi mogu kriticki susretati jedni s drugima te tako dolaziti do sirega i odmjere­
nijega pogleda na temu o kojoj je rijec. Unatoc svim svojim ogranicenjima, de­
mokracija je najbolja brana protiv pristranosti, korupcije, intelektualne i moraine
kratkovidnosti te ostalih poznatih ljudskih slabosti.
Istina je, dakako, da ljudi grijese, lako ih zaokupljaju pogresni ciljevi, padaju
pod utjecaj prodavacima samoubojstvenih tlapnji i utopija te krivo procjenjuju
vlastite dugorocne interese. No, sve to isto toliko- ako ne i vise-vrijedi za autori­
tarne vladare i tiranine, kaoi za navodno nepogresive vjerske vode. Nadalje, upra­
vo zato sto su ljudi pogresivi i pokvarljivi, oni se moraju cuvati vlastitih slabosti us­
postavom odgovarajucih ustanova. Slaboda govora, oporbene stranke te sloboda
okupljanja i prosvjeda osiguravaju slobodan protok i stalnu provjeru obavijesti.
One takoder stavljaju pod brizljivo promatranje prosudbe i djela svih koji obnasa­
juiii bi zeljeli obnasativlast. Nedemokratski oblicivladavine nemaju takav autore­
gulatorni mehanizam; tako ne samo sto su manje otporni na zloporabe, nego ne­
maju ni zastite od njih. Demokracija nije najbolji zamislivi oblik vladavine, no bo­
lja je od svih ostalih koje su nam sada na raspolaganju. Trebamo neprestano traziti
nacine za produbljivanje i prosirivanje demokracije kako bi se bolje suocavala s
novim izazovima i ne bi se zamrznula kao skup ustanova i postupaka naslijedenih
iz proslosti, koje su nekada mozda dobro sluzile drustvu, no to vise nije tako.
Ponekad se tvrdi kako su demokratska nacela zapadna po svojem podrijetlu,
povijesno i kulturno odredena, pa ih se stoga ne maze univerzalizirati.6 Takvo je
zakljucivanje iz temelja pogresno. Demokratska nacela nisu sva zapadnoga podri­
jetla, jer se mnoga medu njima daju pronaci u razlicitim oblicima u ostalim dijelo­
vima svijeta, medu kojima u budistickim republikama klasicne Indije te u drevnim
fenickim gradovima- drfavama, osobito u Tiru. Aina Zapadu su se ta nacela prvi
put pojavila u antickoj Ateni. Ovisno o tome kako definiramo Istok i Zapad, nju
mozemo smatrati pripadnicom jednoga iii drugoga. No, cak i da nacela jesu "za­
padna", iz toga nista ne slijedi sobzirom na njihovu valjanost,jer to nije povezano s
podrijetlom. Napokon, suvtemena drfava, nacionalizam i privatno vlasnistvo su
jos znatno jednoznacnije zapadnoga podrijetla, a opet ih prihvacaju oni isti stood­
bacuju demokraciju jer je zapadna. Optuzba da su nacela demokratske vladavine
kulturno specificna ima smisla ako se demokraciju izjednacava s jednim njezinim
6
Ovakvi se glasovi Cuju gotovo iz citava svijeta, osim iz Latinske Amerike. V. Schaffer (1988).
226 NOVA POLITIKA IDENTITETA

posebnim oblikom, obicno s liberalnim oblikom. Upravo je to jedan od razloga

zbog kojih sam na pocetk\l inzistirao kako moramo odvojiti demokraciju od njezi­
nih raznih oblika koliko je god to moguce te je odreditisobzirom na njezina osnov­
na nacela iii temeljne zasade.
Premda je demokracija politicko dobro, postoje i druga politicka dobra, kao
sto su politicka stabilnost i ekonomski razvoj. Kao sto se katkada tvrdi, s obzirom
da su ta dobra u izvjesnoj suprotnosti, mora se birati medu njima; stovise, buduci
da su druga dva bitnija za ljudski zivot, njima treba dati prednost pred demokraci­
jom. Premda takve tvrdnje imaju nekoga smisla u nekim kontekstima, cime cemo
se poslije pozabaviti, te ih stoga ne treba olako odbaciti, u zaostrenu obliku takva
postavka nije uvjerljiva. Demokracija je - tako se tvrdi - rasipnicka; kratkovidna,
naviknuta na razmisljanje na rok izbornoga ciklusa; sluzi vladajucoj klasi, koja
nadzire javna glasila i uplacuje doprinose u stranacke blagajne te tako postavlja
mjerila djelovanju drzave; daje prednost srednjim slojevima, koji imaju vecu spo­
sobnost manipuliranja politickim sustavom. Sve je to istina, no iz toga ne slijedi
zakljucak da se razvoj bolje postize pod drugim oblicima vladavine. Ti nedostaci
nisu u biti demokracije, nego u nacinu kako se ona provodi; stoga ih se maze ispra­
viti time sto ce se demokracija uciniti djelotvornijom. Kad je dobro ustrojena, ona
podize i okuplja far i moralnu snagu svojih drfavljana te im daje ulog u razvoju dr­
fave. Nadalje, nedemokratski oblici vladavine ne samo sto imaju mnoge od nabro­
jenih nedostataka, nego im dodaju ivlastite, kaosto su uporaba (zloporaba) drfav­
nih sredstava u privatne svrhe; rasipanje na grandiozne projekte i oruzje; davanje
zivotno vaznih prirodnih izvora multinacionalnim tvrtkama kako bi se sudjelovalo
u dobiti; davanje prvenstva maloj klici pristasa; smjestanje industrijskih pogona na
mjesta gdje to nije opravdano gospodarski, nego politicki itd. Za razliku od de­
mokratskih drfava, nedemokratske nemaju ustanovnih mehanizama za javno ra­
zotkrivanje i ispravljanje tih nedostataka te zemlju dovode do propasti na nacin
koji nije advise vjerojatan u demokraciji. Odgovorni autoritarni rezimi, koji djelu­
ju za opce dobro, svakako vladaju zemljama bolje od navedenoga, no to isto vrijedi
i za demokracije.
Kinase cesto uzima kao suprotan primjer, no tamosnje je stanje znatno sloze­
nije. Ta je zemlja dugo rasipala svoje ljudske talente i zivote (to osobito vrijedi za
razdoblje Kulturne revolucije, none samo za njega) te je davala goleme svote nov­
ca za naorufavanje, dok se to znatno korisnije moglo potrositi na olaksavanje siro­
mastva u narodu. Premda rezim nije demokratski, ima nesto demokracije unutar
Komunisticke partije, gdje se raspravlja o razlicitim stajalistima, sto donekle ubla­
fava pretjerivanja autoritarizma. Nadalje, Kina sve vise uvida kako to nije dovolj­
no, nego su joj potrebne demokratske slobode kako bi se razotkrila rasirena ko­
rupcija, drfavni duznosnici pozivali na odgovornost, dalo rijec marginaliziranim
skupinama te naglasila nejednaka mjesna raspodjela sredstava.
U usporedbi s Kinom, indijski je razvoj dugo bio krajnje razocaravajuci, no to
je vise zbog politike vise susjednih vlada nego zbog demokratskih institucija. To je
postalo jasno kad se Indija pocela udaljavati od etatistickog i birokratiziranogup­
ravljanja gospodarstvom:poduzetnicka energija se oslobodila i godisnji gospodar­
ski rast brzo je dosegnuo 8%.Tu je idodatno pitanje: zbog cega je gospodarski raz­
voj pozeljan? U stvaranje uvjeta za debar zivot gotovo svim gradanima spadaju i
 Promicanje demokracije 227
osjecaj dostojanstva, osnovne slobode i jacanje polozaja u drustvu. Ako toga ne­
ma, gospodarski razvoj gubi dobar dio smisla.7

Duznost promicanja demokracije

Imamo duznost promicati nacela demokratske vladavine iz triju medusobno

povezanih razloga. Prvo: kako sam vec izlozio, nacelo jednake vrijednosti svakoga
covjeka daje nam duznost promicati ljudsku dobrobit unutar granica nasih mo­
gucnosti, a ta su nacela dio toga. Drugo: makar demokracije mogu biti veoma na­
cionalisticke, zaratiti jedna s drugom iii agresivno se mijesati u unutarnje poslove
jedna drugoj na nacin koji samo sto nije rat, one obicno imaju mehanizam za is­
pravljanje vlastitih pogresaka. Poticu vise razlicitih pogleda, traze od vlade odgo­
vornost, kaznjavaju njezine teske pogreske, ne mogu dugo potiskivati nezadovolj­
stvo i uce iz svojih pogresaka. Predsjednik George W. Bushje krenuo u rat protiv
Iraka, no procesi americke demokracije su ga na koncu sustigli. Izrael je 2006. go­
dine krenuo u rat protiv Libanona, no javna istraga nakon toga je pokazala koliko
je to bio krivi potez te je predsjednik vlade zbog toga pretrpio teske kritike. Osam
godina dug rat izmedu Iraka i Irana 80-ih godina XX. stoljeca, u kojem su poginuli
milijuni Ijudi, od kojih su mnogi izgubili zivote kao ishod strahovito neodgovornih
politickih i vojnih odluka, tesko se mogao dogoditi medu demokracijama. Makar
sirenje demokracije ne zaustavlja nuzno ratove, ono ih cini manje impulzivnima i
manje brutalnima te pridonosi stabilnu svijetu u kojem se postuje medunarodno
pravo. Ono takoder olaksava dijalog medu kulturama o kojem sam prije govorio,
gradi prevazne mostove medu drustvima, cini pritisak prema mirnom rjesavanju
sukoba i odgaja zrelo i dobro obavijesteno javno mnijenje.8
Trece: kako smo vec vidjeli, u nasem su sve meduovisnijem svijetu interesi na­
roda medusobno isprepleteni. Losa vladavina, represija, etnicko, sektasko iii reli-
7
V. Clanak Disgupte i Maskina u zbomiku urednika Shapira i Hacker-Cord6na (1999). Cinjenicu da je Indijajedna od
vrlo rijetkih zemalja u razvoju s gotovo Sezdeset godina demokratske tradicije najbolje je objasniti vrsnofom njezina
ranogvodstva, demokratskom strukturom lndijskoga nacionalnog kongresa prijeiposlije stjecanja neovisnosti, prog­
ramom druStvenih refonni zacrtanim citavo stoljeCe prije stjecanja neovisnosti, nepostojanjem revolucionamihugro­
za reZima, indijskom regionalnom i druStvenom raznolikoSCU, zapetljanim kompromisom koji se odrazio u Ustavu,
dugom tradicijom izrafavanja neslaganja ijavne rasprave te pluralnomkulturom zemlje. U svimje zapadnim druStvi­
ma demokracija u proSlih stotinu godina uvedena u najmanje tri faze. Ptvo su uklonjena ograniCenja na temelju vlas­
niStva, zatim spola, pa dobi te, u nekim slufajevima,rase. Neovisna Indija je uvela sveo})Ce i neograniCeno pravoglasa
u jednome mahu (dogadaj bez presedana) sa svim moguCnostima i pote8ko6ima koje to nosi. Kad Zelimo promicati
demokraciju u ne zapadnim dru tvima, postupamo isto tako - i uvijek ima problema. Buduci da Zap ad s time nema
povijesnih iskustava, on ne shvafa kako teski mogu biti problemina terenu. Osobekoje se ddi druStveno, gospodarski
iii dobno inferiornima odjednom se pojavljuju kao ravnopravne te - to je joS gore- ofokuje se da im se poIitiCari ud­
varaju kako bi zadobili njihove glasove.
8
Kakovlade koje su tako CVI'Sto odluCile mogu i demokratske drfave natjerati u rat, trebalo bi razviti djelotvornije naCi­
ne zaStite od toga.Trebalo bipropisati da se nijedan rat ne moie poCeti bezdvotreCinskeveCineu Parlamentu (Ujedi­
njenoga Kraljevstva) iii Kongresu (Sjedinjenih Drfava). Ako je rat uistinu opravdan, veCina stanovniStva bit Ce u to
uvjerena. Dobar jeispit je Iitakovidjeti podupire Ii rat velika veCina izabranih narodnih zastupnika. ObiCna veCina po­
kazuje kako navedeni razlozi nisu uvjerili gotovo polovicu.A rat, koji znaCi go!eme gubitke ljudskih zivota i materijal­
nih dobara te povefanu ranjivost zemlje na teroristiCke napade, ne smije se poCeti na takvoj slaboj osnovi. Buduci da
se rat moZe "prodati" naosnovi dvojbenih iii prikladnoiskrivljenih obavjeStajnih izvjeSCa, kakose dogodilokod drugo­
ga rata protiv lraka, moramo osigurati da se ta izvjeSCa pregledaju, provjere i potvrde. Neka to cini mala, posebnood­
redena skupina neovisnih iskusnih politifara s iskustvom u takvim pitanjima, koji Ce pod prisegom Cllvati povjerljivost
podataka. Za oba sam se prijedloga zauzimao u britanskom Domu lordova. Dobio sam potporu znatnoga broja kole­
ga, no naiSao sam i na otporveCega broja:oni drfekako je obiCila veCina sve Cemu se moi:emo nadati iStosmijemo tra­
Ziti, a da obavjeStajne podatke treba i dalje zadrfati samo za vladu.
228 NOVAPOLITIKAIDENTITETA

gijsko ciscenje, propale drfave u drugim dijelovima svijeta - sve to ima ucinka na
svacije materijalne i moraine interese. Na taj nacin nastaju valovi azilanata i iz­
bjeglica koje se ne moze tek tako potjerati, kao da su psi lutalice. Njihova nas pat­
nja dotice kao ljude, stoga nas nedostatak odgovora s nase strane posramljuje u
vlastitim ocima. Utjece i na nase materijalne interese, kao sto je opskrba energi­
jom itd., pravi od nas mete njihove frustracije i destabilizira svijet. Moralna duzno­
st promicanja uvjeta za dobar zivot u drugim zemljama pojacana je, dakle, obziri­
ma vlastite ljudskosti i prosvijecenim sebicnim interesom.
Katkada se tvrdi kako svako drustvo ima pravo odluciti o obliku vladavine u
svojoj zemlji, sto drugi trebaju postivati. U tome ima puno istine, no pravo na sa­
moodredenje, kako sam vec prije razlozio, nije apsolutno. Smije ga se ograniciti iii
cak staviti na stranu kadvodi sustavnom i teskom krsenju ljudskih sloboda i zivota.
Nadalje, pravo pripada clanovima zajednice, a ne samopostavljenim represivnim
vladarima, koji se stoga na njega ne mogu pozivati. Kad su drzavljani podvrgnuti
rezimu terora, postaju politicka sirocad. Odbaceni od vlastite drfave, obracaju se
siroj ljudskoj zajednici za pomoc i ona ima duznost odgovoriti. Makar se s pravom
zabrinjavamo zbog teskoga siromastva i nepravde u siromasnijim dijelovima svije­
ta, trebalo bi nam biti jednako stalo do politickih uvjeta pod kojima ti ljudi zive.

Nacini promicanja demokracije

Duznost promicanja demokracije i nije toliko problematicna, no najteze je pi­

tanje kako to najbolje ciniti. Uporaba sile nije pravi odgovor. Demokracija se mo­
rn zasnivati na slobodnom izboru naroda te je suprotno njojsamoj uvoditije silom.
Sila svakako moze ukloniti represivne vladare, ali ne moze niuspostaviti demokra­
ciju, niti stvoriti osnovne preduvjete za nju. Zagovornici primjene sile govore kako
narod prirodno "cezne" iii ima "glad za slobodom". Naivno pretpostavljajukako ce
se, cim represivni vladari budu uklonjeni, demokratske ustanove i praksa pojaviti
sami od sebe. Puk ce vjerojatno pozdraviti pad represivnoga vladara, pa cak i ma­
sovno izici na izbore, ali izgradnja i djelovanje demokratskih institucija nesto su
sasvim drugo. Za to trebaju novi nacin razmisljanja, nova praksa, uzajamno povje­
renje, samokontrola i razlicita ocekivanja od vlade; za sve to trebaju godine dok se
razvije.
Nijedan represivni vlastodrfac ne moze dugo vladati, a da nije izgradio razra­
den sustav represije, ciji korijeni sezu duboko, gotovo do svih zivotnih podrucja;
dio toga je i suradnja svelikim brojem suradnika, od kojih je svaki minijatura svo­
jeg vlastodrsca. Ukloniti vlastodrsca ne znaci i kraj takvog sustava. Dojucerasnji
diktatorovi suradnici sada se predstavljaju kao demokrati, iskoristavaju svoje dob­
re veze i novae kako bibili izabrani te pustaju korijenje u novom poretku. Kako no­
vog, alternativnog sustava jos nema, jer se nije imao prilike razviti, reproducira se
stari sustav sa svojom razgranatom mrezom. Pogresno se sluzeci silom, nova de­
mokracija je potkopana i prije nego se ustalila.
Kad se demokracija namece izvana, povezana je s agresijom i nasrtajem na na­
cionalni ponos te izaziva prosirenu odbojnost. Svakovrsne skupine, inace nes­
lozne, ujedinjuju se pod nacionalistickim stijegom te daju sve od sebe kako bipod­
rile novi sustav. Strane sile i ta "njihova demokracija" postaju sada novi neprijate-
 Promicanje demokracije 229
lji, dok sjecanja na represivnoga vlastodrsca blijede u kolektivnom pamcenju.
Preplavljeni proturjecnim osjecajima, obicni ljudi ne osjecaju nove demokratske
ustanove svojima. One su zamisljene u njihovu najboljem interesu, no oni nisu
imali nikakvu ulogu u njihovu stvaranju, pa ce radije ostati pasivni promatraci iii
cak postati protivnici novoga rezima.
Temeljno pitanje zapravo nije kako uvesti demokraciju, nego kako je odrfati.
Lako je organizirati izbore i oni dapace mogu biti slobodni i posteni, makar je tes­
kovidjeti kako mogu odraziti dobro promisljene narodne odluke kad se odrfavaju
u ozracju straha i kaosa. Kad je jednom izborima dosla na vlast, nova vlada moze
odbiti odrzati sljedece izbore, potiskivati i zlostavljati oporbu iii odbiti predati
vlast nakon gubitka na izborima. Treba odrfati najmanje dvoje do troje izbore pri­
je no sto se demokratske nstanove i praksa ustale i prije nego se moze sa sigurnos­
cu reci da je to drustvo na putn prema demokraciji. Vanjska sila moze osignrati od­
rzavanje prvih izbora, no nakon toga moze cak i stetiti daljnjem domacem demok­
ratskom razvojn.
Ponekad se primjeri Japana i Njemacke nakon Drugoga svjetskog rata navode
kao primjeri da se demokracija moze uvesti izvana, no stanje n tim dvjema zemlja­
ma bilo je daleko slozenije nego sto govori takav pojednostavljeni prikaz. Obje su
zemlje pretrpjele poraz u rain koji su same pocele. Strane ih sile nisn osvojile kako
bi im nametnule demokraciju, nego su se, kad su vec bile tamo, dale na posao izra­
de novih ustava. Objesu zemlje htjele prekinuti s militarizmom te su rado prihvati­
le demokratske ustanove. U objema su zemljama saveznicke okupacijske snage
ostale vise godina, suradujuci s domacim celnicima i uzivajuci njihovu opcu potpo­
ru. U suradnji su isplanirali nove institucije. Njemacka je imala dugu liberalnu tra­
diciju te je zivjela pod Vajmarskom republikom prije njezina kraja. Novi Japanski
ustav, kojije donesen 1946. godine i stupio na snagu u svibnju 1947., prosao je te­
meljitu javnu raspravu u zemlji. Car je dragovoljno pristao bitisveden na ulogu us­
tavnoga vladara te je posao na obilazak zemlje, pokazujuci svoj novi polozaj. Doj­
mljivo, veliko sluzbeno japansko izaslanstvo od sedamdeset politickih i sindikal­
nih celnika, industrijalaca i intelektualaca poslo je na put po Europi i SAD-u kako
bi sami vidjeli kako funkcionira demokracija - na isti nacin kako su njihovi pret­
hodnici nekoliko desetljeca prije njih usvajali zapadno tehnolosko znanje i vjesti­
ne. Njemackaje imala koristi od Marshallova plana i novouspostavljenoga europ­
skoga zajednickog trzista. Ni ujednoj ni u drugoj zemlji demokracija nije namet­
nuta silom. Sila je uporabljena samo za uklanjanje militaristickoga rezima, a 0110
sto je slijedilo bio je slobodni izbor samog naroda, iako pod pritiskom i vodstvom
stranih sila.
Europska unija prufa najbolji i do sada jedini primjer u povijesti kako uvesti
demokraciju demokratskim sredstvima u drustvima koje ju do kraja nikada prije
nisu poznavala.9 EU je novim clanicama dala znatnu potporu u obliku ulaganja,
pristupa velikom trzistu, monetarne stabilnosti, pomoci i subvencija, medunarod­
nog ugleda i prigode za sudjelovanje u oblikovanju odluka EU i time stjecanja ut­
jecaja na svjetskoj sceni. Nove su clanice vidjele kakav je gospodarski napredak
clanstvo donijelo Spanjolskoj, Portugalu i Irskoj, pa su slicno pozeljele i za sebe.
9
Youngs (2004).
230 NOVA POLITIKA IDENTITETA

Ne iznenaduje sto je vecina tih zemalja bila ushicena mogucnoscu ulaska u EU te

se dragovoljno podvrgnula njezinim uvjetima, medu kojima je bila i uvedba de­
mokratskih ustanova.
Bilo je to lakse utoliko sto se od njih nije zahtijevalo pokoravanje nekom km­
tom uzorku demokracije. Morale su udovoljiti nekim osnovnim mjerilima, a osim
njih bile su slobodne same birati. Pregovaraci iz pristupnih zemalja tvrdo su prego­
varali s pregovaracima EU te su se dogovorili o svemu sto je bilo potrebno u razli­
citim podrucjima. Razraden je jasan plan, odredena su mjerila koja treba doseg­
nuti i dano imje znatno vrijeme za provedbu promjena. Dana im je financijska po­
moc za pokrivanje troskova. Organizirali su se seminari, radionice i programi za
obuku drfavnih sluzbenika, politicara, novinara, sudaca i drugih. Slali su se
strucnjaci na ispomoc i suosjecajno su se ispitivale sve poteskoce s kojima su se sus­
retale nove clanice.
Model promicanja demokracije kojim se sluzi EU sadrzi mnoge vazne pouke.
Posve ispravno, on pociva na mjesavini sebicnog interesa, nacionalnoga samopos­
tovanja te moralnog i politickog pritiska na buduce zemlje clanice da prihvate de­
mokraciju. Mudra, dogovara se "autokarta", Unija snosi troskove tranzicije, daje
tehnicku pomoc i savjetovanje te pomno prati smjer i brzinu napredovanja. Takve
stvari treba ciniti kako bismo promicali demokraciju. No, Europska unija je raz­
mjerno malen klub, doduse svelikim financijskim sredstvima na raspolaganju. Bu­
duce su clanice sve susjede EU i sa sadasnjim clanicama pretezito dijele zajed­
nicku povijest i drustvenu strukturu. Demokracija koju traziEU uglavnomje libe­
ralna po orijentaciji, sto vjerojatno ne bi moglo proci kod muslimanskih i drugih
drustava koja imaju drugacije zamisli o vrsti demokracije koju zele. EU se takoder
odlucila za socijalno trzisno gospodarstvo; neke zemlje mozda i na to gledaju dru­
gacije. Njezin pristup promoviranju demokracije stoga treba izmijeniti prije nego
ga primijenimo na svjetskom planu.
Demokracija se moze promicati izvana (ali ne i nametati iii izvoziti, naravno).
No, bitno je pitanje moze Ii se ljudima izvana vjerovati da ce to ciniti na sustavan
nacin, razmjerno bez vlastitih interesa. Ovdje su kriticari u pravu. S obzirom na
njegovu gospodarsku, politicku i vojnu moc te kontakte u svijetu, odgovornost za
sirenje demokratske vladavine pada na Zapad. Iako Zapad o tome puno govori,
prioriteti su mu posve drugaciji; jedan od njihje pogresno usmjereni "rat protiv te­
rora". Tu su zatim: osiguravanje svijetaza razvoj kapitalizma, stvaranje i zastita tr­
zista za multinacionalne tvrtke, jamcenje dobave energenata po razmjerno niskoj
cijeni te ocuvanje politicke, vojne i kulturne prevlasti Zapada. Zapadni interes za
promociju demokracije stogajesporadican, sebican, isprekidan, mlak, selektivan i
uvijek takav da se naskodi nepozeljnim rezimima (npr. Kini i Rusiji) iii pruzi mo­
ralni "smokvin list" imperijalistickim pustolovinama (npr. Irak).
Zanima Ii Zapad ozbiljno promicati demokraciju, a ja sam razlozio kako bi ga
to trebalo zanimati, onda bi trebao ciniti kako slijedi. Prvo: trebao bi shvatiti kako
je, u nasem meduovisnom svijetu, sirenje demokracije isto toliko u dugorocnom
interesu Zapada koliko i u interesu zemlje o kojoj je rijec.10 Stoga bi se Zapad mo­
rao oduprijeti napasti (sto u proslosti cesto nije uspijevao) destabiliziranja poli-
10
V. clanke Richarda Palka i Samira Amina u zbomiku Sheth i Nandy (ur.) (1996).
 Promicanje demokracije 231
ticki nepozeljnih rezima, manipuliranja slabim i krhkim vladama, izigravanja su­
parnickih skupinajedne protiv druge tako sto ih se naoruzava, podupire i huska te
cak izaziva ratove unutar drfava i izmedu njih. Demokraciji su potrebne snazne i
stabilne drfave koje uzivaju legitimnost i potporu puka, koje mogu samostalno
djelovati protiv stranaca i uspjesno posredovati izmedu zaracenih skupina u zem­
lji. Slabe drfave iii one koje djeluju kaoda su u rukama zapadnih sila iii interesa, iii
ih Zapad podupire i odrzava, ne udovoljavaju tim uvjetima te se ne mogu nositi s
golemim pritiscima kojima je izlozena tek rodena demokracija.
Najkorisnija uloga koju Zapad moze odigratijest ponuditi potlacenom narodu
pomoc koja mu je potrebna u borbi protiv svojih vlastodrfaca. Pomoc se maze sas­
tojati i u gospodarskim i drugacijim sankcijama te u krajnjoj nuzdi i u dobro pro­
misljenoj i brizljivo odmjerenoj vojnoj intervenciji. Kako sam prije ustvrdio, repre­
sivne vlastodrsce nije lako ukloniti s vlasti bez krvoprolica. Oni stvaraju i opsezne
aparate kako bi ucvrstili svoju vladavinu. Stoga njihovo uklanjanje moze stvoriti
politicki zrakoprazni prostor i nestabilnost nalik onoj u Hobbesovu "prirodnom
stanju", u kojemu cvatu gospodari rata iparavojske. Orufana intervencija radi uk­
lanjanja diktatora mora ostati posljednji izlaz. No, ne smije ju se posve iskljuciti,
kako bi neki htjeli. Bila je opravdana protiv Idija Amina u Ugandi, Pola Pota u
Kambodzi, talibana u Afganistanu. Mogla je biti opravdana i protiv Hitlera- da je
izvedena na vrijeme. U svim tim slucajevima tiranski su vlastodrsci iii "uznemirili
savjest covjecanstva" te ih se jednostavno ne moze vise trpjeti, iii potpomazu tero­
risticke mreze, iii nisu razvili dobro ustrojen drfavni aparat te ih se maze oboriti
bez imalo muke, iii postoji organizirana oporba koja moze ponuditi alternativu.
Odredivanje koja situacija ulazi u koju kategoriju trazi prosudbu zasnovanu na
pouzdanim obavjestajnim podacima i krajnje pozornoj analizi drustvene i poli­
ticke situacije u zemlji o kojoj je rijec. Buduci da su obavjestajni podaci rijetko pot­
puni, a onima koji su voljni vojno intervenirati ne moze se posve vjerovati kako to
ne cine iz svog interesa, moramo biti krajnje oprezni te odobriti vojnu intervenciju
samo u iznimnim slucajevima, po odobrenju Ujedinjenih naroda iuz potporu veci­
ne svjetskoga javnog misljenja, ukljucivsi i velike medunarodne nevladine organi­
zacije, kojebi mogle imati neke pouzdane spoznaje o zemlji o kojoj je rijec. Kad se
vojna intervencija dogodi, njezina bi svrha trebala biti vracanje zemlje njezinim
gradanima i uklanjanje prepreka razvoju demokracije, a ne pokusaj njezine izrav­
ne aktivne nspostave. Uloga stranaca je savjetovati, predlagati, potpomagati po­
mirbu izmedu razlicitih skupina, ohrabrivati onekoji se boje osvete i davati pomoc
pri izgradnji demokratskih institucija. Zatim: pomagati gospodarski razvoj i obu­
cavati vojno i upravno osoblje.11 Izvana ne treba nastojati nametnuti odredeni ob­
lik demokracije, postavljati marionetske rezime, upletati se u unutarnje sukobe,
niti treba sam upravljati zemljom, postavsi okupacijska sila.
Drugo: Zapad bi morao shvatiti i priznati da nema jednog recepta za sve.
Premda demokratske ustanove imaju vlastitu dinamiku, one su dobre samo onoli­
ko koliko su dobri oni koji ih pokrecu. Mogu uspjeti samo ako nisu predaleko od
prevladavajucega sustava drustvenih odnosa i moci. Zbog toga Zapad ne bi trebao
ocekivati od svakoga drustva napredovanje duz zacrtanih linija, niti inzistirati na
11
Za vainost osjefaja za lokalne interese u njegovanju demokracije v. Chandler (2006).
232 NOVAPOLITIKAIDENTITETA

uvedbi demokratskih institucija i postupaka u jednom zamahu i u posve razvijenu

obliku. Najvaznije od svega trebalo bi biti pomaganje u uspostavi stabilne, djelot­
vorne i narodu odgovorne vlasti. Kako bi se to postiglo, ponekad ce trebati pronaci
mjesta uvlasti za vise suparnickih skupina, a mozda i privemeno odustati od nekih
drugih nacela demokratske vladavine. Ono na cemu treba inzistirati jest ustavna
zastitanekih osnovnih ljudskih prava (none svih ljudskih prava). Mora se ostvariti
dobra vladavina i civilnome drustvu dati sloboda djelovanja, no u prvi mah ne tre­
ba traziti vise. Cak i glede izbora, Zapad bi trebao biti oprezan. Oni produbljuju
podjele, vrlo su skupi, polariziraju zajednicu, iznose u prvi plan pitanja o kojima bi
u prvi tren bilo bolje sutjeti, donose sukobe na vidjelo, zaostravaju politicku retori­
ku i uzrokuju teske strahove, a oskudna domaca financijska sredstva rasipaju se na
izborno podmicivanje. Ako su nabrojene opasnosti stvarne, a katkada jesu, izbore
treba odgoditi iii zamijeniti nekim drugim pouzdanim i postenim nacinom usugla­
savanja s narodnom voljom i pozivanja vlade na odgovornost, kao sto su neizravni
izbori iii vijece plemenskih celnika.
Trece: demokracijaje dobra sama po sebi, no moze izgubiti legitimnost i pot­
poru puka ako je ne prati gospodarski razvoj. Zapad, osobito SAD, inzistira na
neoliberalnome makroekonomskom modelu, koji je u srzi programa restrukturi­
ranja koje tako cvrsto podupire Konsenzus iz Washingtona. 12 Nema nijednoga za­
padnog drustva koje se tako ponasalo u doba svojeg gospodarskog razvoja; ti su se
recepti pokazali pogresnima gotovo svaki put kad ih se pokusalo provesti. Trzisna
disciplina je ocito vazna i tesko je pronaci pohvalne rijeci za nedjelotvoran i zako­
cen javni sektor, politicke subvencije slaboj industriji te izborno podmicivanje u
obliku otpisa dugova i neisplativih ulaganja. Ipak, trziste se ne smije ostaviti samo.
Neoliberalni model stvara velike nejednakosti koje potkopavaju drustvenu kohe­
ziju, ostavljaju drfavu s premalo sredstava za suzbijanje nezadovoljstva, prijece joj
znacajnu nazocnost u zivotu drfavljana i ogranicavaju joj moc za nosenje s poslje­
dicama neizbjezno nejednaka razvoja. Nije onda iznenadujuce sto za provedbu
takvih mjera cesto trebaju autoritarni rezimi, koji se jedini i mogu nositi s posljedi­
cama takve nepostene i dvojbene politike. Slabe i neotporne skupine i industrije u
povoju gledaju u drzavu trazeci od nje pomoc, a drfava je ne moze pruziti kad se od
nje trazi djelovanje unutar ludacke kosulje trzista. Logika demokracije i trzisna lo­
gika medusobno su suprotne. Stoga, ako ih se ne uravnotezi, potpora puka za jed­
no i za drugo brzo ce ispariti.
Gospodarski razvoj trazi slobodnu i postenu trgovinu. Siromasnijim zemljama
potrebanje pristup zapadnim trzistima i ravnopravni uvjeti za trzisnu utakmicu. A
nijedno nidrugo trenutacno nemaju zbogvisokih uvoznihcarina te izravnih ineiz­
ravnih subvencija na koje se Zapad oslanja kako bi zadrfao prednost u trzisnoj
utakmici. Dugacki pregovori u Dohi, bas kao i oni prije njih, pokazali su koliko je
Zapadu tesko prepustiti konkurenciju, a kamoli velikodusno odgovoriti na potre­
be siromasnih. Manje razvijenim zemljama takoder je potrebno indeksno povezi­
vanje cijena sirovina s cijenama zapadnih industrijskih proizvoda te dobro usmje­
rena strana pomoc za izgradnju infrastrukture i opskrbu stanovnistva osnovnim
12
V. Dario Salinas Figueredo: Democratic Accountabilityin Latin America: Limits and Possibilities in the Context of Neo­
liberal Domination ("Demokratska odgovornost u Latinsk.oj Americi: ograniCenja i mogucnosti ukontekstu prevlasti
neoliberalizma"), Critical Sociology, vol. 32., br. 1.
 Promicanje demokracije 233
uslugama. Ina tom se polju Zapad vrlo slabo pokazao. Istina je da se pomoc kat­
kad rasipa ili lose usmjerava, no uvijek ima nacina za obranu protiv toga, kao sto je
namjena pomoci za tocno odredene projekte ili svrhe, neovisni nadzor, ukljuciva­
nje odgovornih domacih i medunarodnih nevladinih udruga. Promicanje demok­
racije je neodvojivo od potrage za pravdom u svijetu.
Cetvrto: u mnogim zemljama u razvoju postoje otpori demokraciji. Ona pone­
kad ne prezivi ni prve slobodne izbore. Tome su mnogi razlozi. Jedan od najvazni­
jih je u vezi s lakocom s kojom vlastodrsci pljackaju nacionalno blago i stalnom
kusnjom koju takvo stanje postavlja pred oruzane snage. Vlastodrsci prodaju, iz­
najmljuju ili daju u zakup prirodne izvore multinacionalnim korporacijama po
svom izboru, cime se uvijek dobro okoriste. Posuduju goleme svote novca od me­
dunarodnih institucija i banaka u ime svoje zemlje, zatim veci dio novca ukradu ili
raspu, pa ostave strahovite dugove, koji su teret pod kojim se slamaju krhke mlade
demokracije. U Nigeriji su vojni vlastodrsci opljackali naftne izvore i ostavili zem­
lju u dugu od 30 milijardi USD, sto je gotovo 80% bruto nacionalnog proizvoda
(BNP). U Angoli i Mozambiku je odnos vanjskog duga i BNP-a cetiri puta gori!
Rudnim lezistima bogati Zair (DR Kongo) diktator Mobutu i njegova klika oglo­
dali su do kosti. Odgovor je ocito u samim zemljama o kojima je rijec. Trebaju
stvoriti jake institucionalne prepreke pljacki, boriti se protiv korupcije, javno ra­
zotkriti zloporabu nacionalnoga blaga, traziti njihovu uporabu za namirivanje os­
novnih potreba pucanstva te opcenito - boriti se za demokraciju.
Stranci ne mogu obaviti taj posao umjesto njih ine bi trebali agresivno nastojati
utjecati na ishod borbe, no mogu im olaksati posao. Medunarodno pravo bi treba­
lo odrediti da se imovina onih koji su opljackali nacionalno bogatstvo svoje zemlje
ne moze nasljedivati, nego ostaje podlozna eksproprijaciji. Mogla bi se uspostaviti
medunarodno usuglasena ogranicenja na to koliko zajmova mogu uzimati nerep­
rezentativni vlastodrsci te kako mogu raspolagati nacionalnim prirodnim izvori­
ma. Cudna i izopacena praksa tajnih bankovnih racuna u Svicarskoj mora se okon­
cati i treba ustanoviti ucinkovite mehanizme za pracenje novcanih tokova. Potreb­
nisu nam i strozi zakoni od sadasnjih, kojibi sprijecili multinacionalne korporacije
i strane vlade da izravno i neizravno podmicuju kako bidobile sto zele. Treba tako­
der zaustaviti nezakonitu trgovinu plemenitim kovinama i dragim kamenjem, koja
je cesto uzrok mnogim unutarnjim sukobima i krvoprolicu.
Napoleon: Zapad bi promicanju demokracije trebao pristupati u duhu poniz­
nosti. Popularno nazvani "izvoz" demokracije pokazuje kako je Zapad usavrsio
svoj proizvod, ali smatra kako nema sto nauciti od drugih; stoga je "izvoz" tocniji iz­
raz od "promicanja" za sadasnje stanje stvari. Makar su zapadna drustva davno po­
cela razvijati demokraciju i postigla su u tom smjeru znatne uspjehe, jos se puno
toga treba uciniti. Prvi izbor predsjednika SAD-a Georgea W. Busha, toga nepos­
ramljenog zagovomika promicanja demokracije u svijetu, i dan danas ostaje pod
upituikom. Afroamerikanci (crnci) u nekim drzavama na jugu SAD-a, koji vjero­
jatno ne bi glasovali za njega, imali su velikih poteskoca u registriranju za izbore i
glasovanju. Vecina americkih medija bila je vrlo pristrana uoci drugog rata protiv
Iraka. Kako pokazuje vise neovisnih istrazivanja, zaveli su javno misljenje. Britan­
ska demokracija nije imala institucionalnih sredstava kako bi sprijecila svojega
premijera, kojije bio cvrsto odlucio gurnutivladu, parlament i zemlju u krajnje ne­
popularan rat u Iraku, s katastrofalnim posljedicama - ili barem izloziti pogledu
234 NOVAPOLITIKAIDENTITETA

javnosti lazi i poluistine izrecene kako bi ga se opravdalo te kaznitione koji su u to­

me sudjelovali. Velike mase naroda u svim zapadnim zemljama osjecaju se bespo­
mocno, izmanipulirano i posve otudeno od politickoga sustava svoje zemlje. Tisak
je slobodan od vladina nadzora, ali ne i od interesa kapitala, za kojega su mediji
sredstvo zaradivanja, ali i promicanja vlastitih politickih i ekonomskih ciljeva, a ne
sredstvo za odgovorno davanje javnosti tocnih vijesti i nepristranih analiza.13
Zato demokraciju treba promovirati ne sarno izvan Zapada, nego iunutar njega.
Stovise, mnoga su ne zapadna drustva razvila ocaravajuce nacine njezina produblji­
vanja i ojacavanja narodne moci - i od njih treba uciti. Medu primjerima su: suod­
lucivanje o proracunu u Brazilu, koje gradanima daje rijec o odredivanju mjesnih
prioriteta i odlucivanju o dijelu poreznih prihoda; pucki mirovni sudovi za rjesava­
nje sporova i dosta ceste sudske tuzbe u javne svrhe u Indiji; kulturno i jezicno
ojacavanje manjina u Juznoj Africi. Promicanje demokracije imalo bi vece izglede
na uspjeh na Zapadu kad to zapadnjaci ne bipromatrali kao izvozni proizvod, nego
kao kooperativni svjetski projekt, koji treba provoditi u partnerskom duhu.
Da zakljucim: nacela demokratske vladavine su medu vaznim svojstvima dob­
roga drustva i ona su sveopce valjano dobro. Pretpostavka za njih su izvjesni gos­
podarski i politicki preduvjeti. Za to treba vremena i do njih se moze doci samo
progresivnom borbom unutar svakoga drustva. No, ta ce zadaca biti laksa presta­
nu Ii drugi pokusavati manipulirati tim procesom zbog svojih uskih interesa, bude
Ii olaksan gospodarski razvoj drustva te im velikodusno ponude savjete, ohrabre­
nje i potrebnu pomoc u duhu ljudske solidarnosti. Promicanje demokracije moze
biti paternalisticki, dapace i imperijalisticki projekt, kad ga se definira i provodi u
hegemonistickomobliku, kakvome sada daju prednost neke vladajuce skupine na
Zapadu. No, moze biti i suprotno usmjeren - izraz nase zajednicke ljudskosti i
duznosti koje iz nje proizlaze - ako ga shvatimo onako kako sam ja to predlozio.
Mjesavina politickoga realizma i moralnog idealizma nalaze nam javno razotkri­
vati prvo i zestoko mu se suprotstavljati, a stalno nastojati na drugome putu.

13
U demokraciji su javna glasila Zivotno vaian izvor informacija i miSljenja za gradane te stoga utjeCu na kakvoCu de­
mokracije. Mediji takoderimajuznatnu politiCku moC te utjeCu na oblikovanje vladine politike. Zato imamo pravo in­
zistirati da se taj posao obavlja pravedno. Javna su glasila zapravo javne ustanove u privatnome vlasniStvu te su stoga
predmetom javne regulacije.Stoga se nikome ne smije dopustitivlasniStvo nad vise ad fotvrtine javnih glasila u zemlji;
nova javna glasila treba poticati putemjavne agencije za razvoj javnihglasila; treba od njih traZiti brzo objavljivanje is­
pravaka i rezerviranje odredenog prnstora za objavljivanje drugacijih pogleda. Od novinara se moze traiitijavno ot­
krivanje svojih poslovnih i drugih interesa, kako ne bi pisali o temama gdje bi mogli doci u sukob interesa, sliCno ono­
meSto se zahtijeva od izabranih predstavnika i drugihjavnih djelatnika. PreporuCljivi su i viSestranaCki parlamentami
odbori kojiodrfavaju javne sastanke, na kojima se od urednika vodeCihjavnih glasila moze zatraiiti da objasne zaSto
pokrivajujavne dogadaje tako kako to Cine. Neovisno tijelo s drfavnim financiranjem trebalo bi redovito analizirati
kako javna glasila pokrivaju vaine dogadaje i javne osobe te ocjenjivati njihovu toCnost i objektivnost. Sto god Cinili,
glavna nam svrha mora biti povetavanje slobode i_smanjivanje predrasuda i manipulacija. ,
 Bibliografija

Akhtar, S. (1989) Be Careful with Muhammed! The Salman Rushdie Affair (London: Bellow
Publishing).
AI-Azm, S. J. (1993) "Islamic Fundamentalism Reconsidered", South Asia Bulletin, vol.
XIII, br. 1 i 2.
Algar, H. (1985) Imam Khomeini: Islam and Revolution (London: Routledge).
Appiah, K. A. (1997) "Cosmopolitan Patriots", Critical Inquiry, vol. 23, br. 3.
Appiah, K. A. (2005) The Ethics of Identity (Princeton, NJ: Princeton University Press).
Baggini, J. i Stangroom, J. (ur.) (2007) What More Philosophers Think (London: Continuum).
Banton, M. (1999) "National Integration and Ethnic Violence inWesternEurope",Joumal
of Ethnic and Migration Studies, vol. 15, br. 1.
Banton, M. (2001) "National Integration in France and Britain",Joumal of Ethnic and Mig-
ration Studies, vol. 27, br. 1.
Barber, B. (1995) Jihad vs. MacWorld (New York: Random House).
Barry, B. (l995)Justice as Impartiality (Oxford: Oxford University Press).
Barry, B. (2001a) "The Muddles of Multiculturalism", New Left Review, br. 233.
Barry, B. (2001b) Culture and Equality (Cambridge: Polity).
Bayat, A. (2007) Social Movements and the Post-Islamic Tum (Stanford, Calif.: Stanford
University Press).
Beitz, C. (1979) Political Theory and International Relations (Princeton, NJ: Princeton Uni­
versity Press).
Benhabib, S. (2002) The Claims of Culture: Equality and Diversity in the Global Era (Prince­
ton, NJ: Princeton University Press).
Benyon, J. i Dunkerley, D. (ur.) (2000) Globalisation: The Reader (London: Athlone Press).
Berger, P. L. i Huntington, S. P. (ur.) (2002) Many Globalizations: Cultural Diversity in the
Contemporary World (Oxford: Oxford University Press).
Berki, R. N. i Parekh, B. (ur.) (1972) The Morality of Politics (London: Allen & Unwin).
Berlin, I. (1980) Personal Impressions (Harmondsworth: Penguin).
Binder, L. (l988)Islamic Liberalism: A Critique of Development Ideologies (Chicago: Chica­
go University Press).
Bowen, J. R. (2007) Why the French Don't Like Headscarves: Islam, the State and Public Spa­
ce (Princeton, NJ: Princeton University Press).
Brown, C. (1992) Intemationl Theory: New Normative Approaches (Heme] Hempstead:
Harvester Wheatsheaf).
Brubaker, R. i Cooper, F. (2000) "Beyond Identity", Theory and Society, vol. 29.
236 NOVA POLITIKA IDENTI1ETA

Bryant, C. G. A. (2006) The Nations of Britain (Oxford: Oxford University Press).

Butt, H. (2005) "An Interview", Prospect, srpanj.
Cairns, A. C. (1991) Charter versus Federalism: The Dilemmas of Constitutional Reform Op­
tions for a New Canada (Toronto: University of Toronto Press).
Calhoun, C. (ur.) (1994) Social Theory and the Politics of Identity (Cambridge, Mass.: Blac­
kwell).
Caplan, L. (1987) Studies in Religious Fundamentalism (London: Macmillan).
Car ens, J. (1996) "Dimensions of Citizenship and National Identity in Canada", The Philo­
sophical Fornm, vol. XXVII, br. 1 i 2.
Casey, J. (1982) "One Nation: The Politics of Race", The Salisbury Review, vol. 1.
Chandler, D. (2006) "Back to the Future? The Limits ofNeo-Wilsonian Ideals of Exporting
Democracy'\ Review of International Studies, vol. 32.
Choueiri, M. (1990) Islamic Fundamentalism (London: Pinter).
Clark, S. (1977) The Moral Status of Animals (Oxford: Oxford University Press).
Cliteur, P. (2005) "Cast Your Discomfort Aside", The Times Education Supplement, 18. ve­
ljace.
Cohn-Sherbok (ur.) (1977) Islam in a World of Divers Faiths (London: Macmillan).
Colley, L. (1992) Britons: Forging the Nation 1707 -1837 (New Haven, Conn.: Yale Univer-
sity Press).
Cowen, T. (2002) Creative Destruction (Princeton, NJ: Princeton University Press).
Cowling, M. (ur.) (1978) Conservative Essays (London: Cassell).
Creppell, I. (2003) Toleration and Identity (New York: Routledge).
Crowther, I. (1983) "Mrs Thatcher's Idea of Good Society", The Salisbury Review, vol. 2.
Cvekovich, A. i Kellner, D. (ur.) (1997)Articulatingthe Global and the Local (Boulder, Col.:
Westview Press)
Dallmayr, F. (1989) Margins of Political Discourse (Albany, NY: State University of New
York Press).
Dallmayr, F. (1998)AltemativeVisions: Paths in the Global Village (Lanham, Md.: Rowman
& Littlefield).
Dallmayr, F. (ur.) (1999) Border Crossings: Towards a Comparative Political Theory (Lan-
ham, Md.: Lexington Books).
Darling-Smith, B. (ur.) (2007) Responsibility (Lanham, Md.: Lexington Books).
Du Bois, W. E. B. (1989) The Souls of Black Folk (Harmondsworth: Penguin).
Dunn, J. (2005) Setting the People Free: The Storyof Democracy (London: Atlantic Books).
Dworkin, R. M. (1981) "What is Equality? Part 2: Equality of Resourses", Philosophy and
Public Affairs, vol. 4.
Ellison, R. (1952) The Invisible Man (New York: Random House).
Erikson, E. (1968)Identity: Youth and Crisis (New York: W.W. Norton).
Esposito, J. (1996) Islam and Democracy (Oxford: Oxford University Press).
Esposito, J. i Burga!, F. (ur.) (2003) Modernising Islam (London: Hurst & Company).
Fanon, F. (1952) Black Skin, White Masks (London: Pluto Press).
Fay, M. (1993) Children and Religion: Making Choices in a Secular Age (New York:Simon &
Schuster).
Featherstone, M., Lash, S. i Robertson, R. (ur.) (1996) Global Modernities (London: Sage
Publications).
 Bibliografija 237
Figueredo, D.S. (2001) "Democratic Governability in Latin America: Limits and Possibili­
ties in the Context of N oliberal Domination", Critical Sociology, vol. 32, br. 1.
Forst, R. (1994) Contexts of Justice: Political Philosophy beyond Liberalism and Communita­
rianism (Berkley, Calif.: University of California Press).
Forst, R. (1997) 11Functions of a Theory of Multicultural Justice", Constellations, travanj,
vol. 4, br. 1.
Fraser, N. (1995a) "From Redistribution to Recognition? Dilemmas of Justice in a 'Post­
Socialist' Age", New Left Review, br. 212.
Fraser, N. (1995b) "Recognition and Redistribution:A Critical Readig oflris Young's Jus­
tice and Politics of Difference", Journal of Political Philosophy, vol. 3, br. 2.
Fraser, N. (1997) Justice Interruptus: Rethinking Key Concepts of a Post-Socialist Age (Lon­
don: Routledge).
Friedman, L. (1999) Identity's Architect: A Biography of Erik Erikson (Cambridge, Mass.,
Harvard University Press).
Fuller, G. E. (2003) The Future of Political Islam (Basingstoke: Palgrave Macmillan).
Fuller, T. (2000) "Globalisation Brings New Cultural Traits to India", International Herald
Tribune, 14. rujna.
Gewirth,A. (1988) "Ethical Universalism and Particularism",Joumalof Philosophy, vol. 85.
Giddens, A. (1990) The Consequences of Modernity (Cambridge: Polity Press).
Giddens, A. (1991) Modernity and Self-Identity (Cambridge: Polity Press).
Gilbert, P. (2003) New Terror, New Wars (Edinburgh, Edinburgh University Press).
Glazer, N. (2003) "Is Assimilation Dead?", The Annals of the Academy of Political and Social
Science.
Gleason, P. (1983) "Identifying Identity", The Journal of American History, ozujak, vol. 69,
br. 4.
Goddard, F. (1993) "Gatt Real", Television Business International, studeni - prosinac.
Goodhart, D. (2006) Progressive Nationalism: Citizenship and the Left (London: Demos).
Goodin, R. E. (1985) Protecting the Vulnerable (Chicago: Chicago University Press).
Goodin, R. E. (1987) 'What issoSpecial about our Fellow Conntrymen?",Ethics, vol.98, br.4.
Goodin, R. E. (2006) What is Wrong with Terrorism? (Cambridge: Polity Press).
Gorringe, T. J. (2006) Furthering Humanity: A Theology of Culture (London: Ashgate).
Gray, J. (1995) Enlightenment's Wake: Politics and Culture at the Close of the Modem Age
(London: Routledge).
Griffiths, L. i Potter, J. (2007) World without End? Contours of a Post-Terrorism World (Pe­
terborough: Epworth).
Gutmann, A. (2003) Identity in Democracy (Princeton, NJ: Princeton University Press).
Haddad, Y. Y. i Smith, J. I. (2002) Muslim Minorities in the West: Visible and Invisible (Wal-
nut Creek, Calif.: Alternative Press).
Haley, A. (1966) The Autobiography of MalcolmX (New York: Grove Park).
Harris, H. (ur.) Identity (Oxford: Clarendon Press).
Hayden, T. (200l)Irish on the Inside: In Search of the Soul of IrishAmerica (London: Verso).
Hegel, G. (1961) The Phenomenology of Mind, prijevod J. Baillie (London: George Allen &
Unwin).
Hegel, G. (1995) Elements of the Philosophy of Right, ur. Allen Wood (Cambridge, Cam­
bridge University Press).
238 NOVA POLITIKA IDENTITETA

Heimannsberg, B. i Schmidt, C. J. (ur.) (1993) The Collective Silence: German Identity and
the Legacy of Shame (London: Macmillan).
Held, D. (1995) Democracy and the Global Order: From the Modem State to Cosmopolitan
Governance (Cambridge: Polity Press).
Held, D. (1996) Models of Democracy (Cambridge: Polity Press).
Hill, C. (1989) "History of Patriotism" u S. Raphael (ur. ),Patriotism: The Making and Unma­
king of British Nationalldentity, vol. 1 (London: Routledge).
Hinton, T. (2002) "Must Egalitarians Choose between Fairness and Respect", Philosophy
and Public Affairs, vol. 30.
Hiro, D. (1988) Islamic Fundamentalism (London: Paladin).
Honderich, T. (2006) Humanism, Terrorism, Terrorist War: Palestine, 9/11, Iraq, 7/7 (Lon­
don: Continuum).
Hucku, E. M. (ur.) (1987) The Democratic Tradition: Four German Constitutions (Leming­
ton Spa: Berg).
Huntington, S. (1996) The Clash of Civilisations and the Remaking of the World Order (New
York: Simon & Schuster).
Huntington, S. (2001) Who Are We? The Challenges to America's National Identity (New
York: Simnon & Schuster).
Huntington, S. (2004a) "Dead Souls: The Denationalisation of the American Elite", The
National Interest, proljeCe.
Huntington, S. (2004b) "The Hispanic Challenge",ForeignPolicy,ozujak-travanj,vol.141.
Hutber, P. (ur.) (1978) What is Wrong with Britain? (London: Sphere).
International Commission on Intervention and State Sovereignty (2001) The Responsibility
to Protect (Ottawa: ICISS).
Jacks, J. (2002) The Dignity of Difference (London: Continuum).
Jackson, R. (1995) "International Community Beyond the Cold War", u G. M. Lyons i M.
M. Mastanduno (ur.), Beyond Westphalia: State Sovereignty and International Interven­
tion (Baltimore, Md.:John Hopkins University Press).
Jones, C. (1999) Globallustice:Defending Cosmpolitanism (Oxford: Oxford University Press).
Kandel, J. (n. d.) Islam und Gesellschaft, br. 2 (Berlin: Friedrich-Ebert-Stiftung).
Kant, I. (1953) Groundwork of the Metaphysics of Morals, prijevod Paton, H.J. kaoThe Mo­
ral Law (London: Hutchinson).
Kaplan, W. (ur.) (l991)Belonging: The Meaning and Future of Canadian Citizenship (Mon­
treal: McGill-Queen's University Press).
Karpat, K. H. (ur.) (1982) Political and Social Thought in the Contemporary Middle East
(New York: Praeger).
Kastroyano, R. (2002) Negotiating Identities (Princeton, NJ: Princeton University Press).
Keane, J. (2003) Global Civil Society? (Cambridge: Cambridge University Press).
Keane, J. (2004) Violence and Democracy (Cambridge: Cambridge University Press).
Kedourie, E. (1960) Nationalism (London: Hutchinson).
Kedourie, E. (1990) Islamic Revolution (London: Salisbury Group), rad br. 6.
Kiss, E. (1998) "Saying We're Sorry: Liberal Democracy and Rhetoric of Collective Iden­
tity", Constellations, vol. 4, br. 3.
Klausen, J. (2005) The Islamic Challenge: Politics and Religion in Western Europe (Oxford:
Oxford University Press).
 Bibliografija 239
Knowlton, J. i Cates, T. (1993) Forever in the Shadow of Hitler? (New Jersey: Humanities
Press).
Kourani, J. A. (ur.) (1998) Philosophy in a Feminist Voice: Critiques and Reconstructions
(Princeton, NJ: Princeton University Press).
Kumar, K. (2003) The Making of English Nationa/Jdentity (Cambridge: Cambridge Univer­
sity Press).
Kiing, H. i Kuschel, K. J. (1993)A Global Ethic: The Declaration of the Parliament of the
World's Religions (London: SCM Press).
Kymlicka, W. i Opalski, M. (ur.) (2001) Can Liberal Pluralism Be Exported? Western Political
Theory and Ethnic Relations in Eastern Europe (New York: Oxford University Press).
Kymlicka, W. (2003) "Being Canadian", Government and Opposition, vol. 38.
Lannstri:im, A. (2003) Promise and Peril: The Paradox of Religion as Resource and Threat
(Notre Dame, Ind.: University of Notre Dame Press).
Liinnstri:im, A. (ur.)(2004) The Stranger's Religion: Fascination and Fear (Notre Dame, Ind.:
University of Notre Dame Press).
Lerner, M. (l957)America as a Civilisation (New York: Simon & Schuster).
Lewis, R. (1979) Enoch Powell (London: Cassell).
Lyons, G. M. i Mastanduno M. M. (ur.) (l995)Beyond Westphalia? State Sovereignty and In­
ternational Intervention (Baltimore: John Hopkins University Press).
MacIntyre, A. (1984)Is Patriotism a Virtue?, Lindley Lecture (University of Kansas Philoso­
phy Department).
Marty, M. E. i Appleby, R. Scott (1991-1993) Fundamentalism Observed (Chicago: The
University of Chicago Press).
Maslow, A.H. (1971) The Farther Reaches of Human Nature (Hannondsworth: Penguin).
Mason, A. (2000) Community, Solidarity and Belonging (Cambridge: Cambridge University
Press).
May, S., Modood, T. i Squires, J. (ur.) (2004) Ethnicity, Nationalism and Minority Rights
(Cambridge: Cambridge University Press).
Midgley, M. (1986)Animals and Why They Matter (Athens, Ga.: University of Georgia Pre-
ss).
Mill, J. S. (1989) On Liberty, ur. Stefan Collini (Cambridge: Cambridge University Press).
Miller, D. (1995) On Nationality (Oxford: Oxford University Press).
Miller, D. (2005) "Against Global Egalitarianism",Joumal of Ethics, vol. 9, br. I.
Misra, A. (2004) Identity and Religion: Foundations of Anti-Islamism in India (New Delhi:
Sage).
Mitra, S. (1999) Culture and Rationality (New Delhi: Sage).
Modood, T. (2005) Multicultural Politics: Racism, Ethnicity and Muslims in Britain (Edin-
burgh, Edinburgh University Press).
Modood, T. (2007) Multiculturalism (Cambridge: Polity Press).
Mortimer, E. (1982) Faith and Power (London: Faber & Faber).
Nagel, T. (1991) Equality and Partiality (New York: Oxford University Press).
Nardin, T. (1983) Law, Morality and the Relations of States (Princeton, NJ: Princeton Uni­
versity Press).
Nasr, S. H. (1985) Islamic Spirituality: Foundations (London: SCM Press).
Nussbaum, M. (1996) "Patriotism and Cosmopolitanism", u J. Cohen (ur.), For Lover of
Country: Debating the Limits of Patriotism (Boston, Mass.: Beacon Press).
240 NOVA POLITIKA IDENTITETA

Nye, J. S. ml. (2002) The Paradox of American Power (Oxford: Oxford University Press).
Oakeshott, M. (1962) Rationalism in Politics and other Essays (London: Methuen).
O'Neill, 0. (1986) Faces of Hunger: An Essay on Poverty, Justice and Development (London:
Allen & Unwin).
Parekh, B. (1981) Hannah Arendt and the Search for a Political Philosophy (London: Mac-
millan).
Parekh, B. (1982) Marx's Theory of Ideology (London: Croom Helm).
Parekh, B. (ur.) (1990) Free Speech (London: Commission for Racial Equality).
Parekh, B. (1991) "Nehru and the National Philosophy of India", Economic and Political
Weekly, vol. 26.
Parekh, B. (1993) "The Cultural Particularity of Liberal Democracy", uD. Held (ur.),Pros­
pectsfor Democracy (Cambridge: Polity Press).
Parekh, B. (1994a) "Three Theories oflmmigration", u Spencer, S. (ur.),Strangersand Citi­
zens (London: Rivers Oram Press).
Parekh, B. (1994b) "Discourses on National Identity", Political Studies, vol. 42, br. 3.
Parekh, B. (1997) "Rethinking Humanitarian Intervention 11, International Political Science
Review, vol. 18, br. 1.
Parekh, B. (1999) "Non-ethnocentric Universalism", u T. Dunne i N. J. Wheeler (ur.), Hu­
man Rights in Global Politics (Cambridge: Cambridge University Press).
Parekh, B. (2000a) "Defining British National Identity", Political Quarterly, vol. 71, br. 1.
Parekh, B. (2000b) "Theorising Political Theory", u N. O'Sullivan (ur.), Political Theory in
Transition (London: Routledge).
Parekh, B. (2002) "Terrorism or Intercultural Dialogue", u K. Booth i T. Dunn (ur.), World
in Collision: Terror and the Future of Global Order (Basingstoke: Palgrave Macmillan).
Parekh, B. (2003a) "Cosmopolitanism and Global Citizenship",Review of International Stu­
dies, vol. 29.
Parekh, B. (2003b )Reimagining India (TheSixth Lakdawala Memorial Lecture) (Delhi: In­
stitute of Social Science).
Parekh, B. (2004a) "Redistribution and Recognition? A Misguided Debate", u S. May, T.
Modood iJ. Squires (ur.),Ethnicity, Nationalism and Minority Rights (Cambridge: Cam­
bridge University Press).
Parekh, B. (2004b) "Mahatma Gandhi and Osama bin Laden: An Imaginary Dialogue", u
Anna Lannstr6m (ur.), The Stranger's Religion: Fascination and Fear (Notre Dame, Ind.:
University of Notre Dame Press).
Parekh, B. (2004c) 11Conversationsin International Relations: Interview with Bhikhu Pa­
rekh", International Relations, vol. 18, br. 3.
Parekh, B. (2004d) "Globalisation for a Multicultural World", u K. Horton i H. Patapan
(ur.), Globalisation and Equality (London: Routledge).
Parekh, B. (2005a) "Principles ofa Global Ethic", u J. Eade i D. O'Byrne (ur.), Global Ethics
and Civil Society (Aldershot: Ashgate).
Parekh, B. (2005b) "Dialogue between Cultures", u R. Maiz i F. Requejo (ur.), Democracy,
Nationalism and Multiculturalism (London: Routledge).
Parekh, B. (2006a) "Defining India's Identity", India International Quarterly, ljeto.
Parekh, B. (2006b )Rethinking Multiculturalism,2. izd. (Basingstoke: Palgrave Macmillan).
Parekh, B. (2006c) "European Liberalism and the Muslim Question", u T. Modood, A.
Triandafyllidou i R. Zapata-Barrero (ur.), Multiculturalism, Muslims and Citizenship: A
European Approach (London: Routledge).
 Bibliografija 241
Parekh, B. (2006d) "Liberal Contribution to a Universal Ethic", u R. Tinnevelt i G. Ver­
schraegen (ur.), Between Cosmopolitan Ideals and State Sovereignty: Studies in Global
Justice (Basingstoke: Palgrave Macmillan).
Parekh, B. (2006e) "Finding a Proper Place for Human Rights", u K. Tunstall (ur.), Displa­
cement, Asylum, Migration: The Oxford Amnesty Lectures 2004 (Oxford: Oxford Univer­
sity Press).
Parekh, B. (2007a) Intervju, u J. Baggini i J. Strangroom (ur.), What More Philosophers
Think (London: Continuum).
Parekh, B. (2007b) "Moral Responsibility in a Democratic State", in B. Darling-Smith (ur.),
Responsibility (Lanham, Md.: Lexington Books).
Parekh, B. (2007c) "Composite Culture and Multicultural Society", u B. Chandra i S. Maha-
jan (ur.), Composite Culture in a Multicultural Society (New Delhi: Pearson Longman).
Paton, H.J. (1947) The Moral Law (London: Hutchinson).
Phillips, A (l993)Democracyand Difference (Philadelphia,Pa.: Pennsylvania University Press).
Phillips, A (1995) The Politics of Presence: Issues in Democracy and Group Representation
(Oxford: Clarendon Press).
Phillips,A. (2007)Multiculturalism without Culture (Princeton, NJ: Princeton University Press).
Pieterse, J. N. (ur.) (1998) World Orders in the Making: Humanitarian Intervention and Be­
yond (London: Macmillan).
Pieterse, J. N. (2003) Globalisation and Culture (Boulder, Col.: Rowman & Littlefield).
Pieterse, J. N. (2007) Ethnicities and Global Culture: Pants for an Octopus (Lanham, Md.:
Rowman & Littlefield).
Piscatori, J. (1984) Islam in Political Process (Cambridge: Cambridge University Press).
Popper, K. (1945) The Open Society and its Enemies (London: Routledge).
Prunier, G. (1996) The Rwanda Crisis-1959-1994:History of a Genocide (London: Hurst
and Company).
Ramadan, T. (2004)Western Muslims and the Futureof Islam (Oxford: Oxford University Press).
Rawls, J. (1971)A Theory of Justice (Cambridge, Mass.: Harvard University Press).
Rawls, J. (1999) The Law of Peoples (with "The Idea of Public Reason Revisited") (Cam-
bridge, Mass.: Harvard University Press).
Regan, T. (1983) The Case for Animal Rights (London: Routledge).
Resnick, P. (2005) The European Roots of Canadian Identity (Plymouth: Broadview Press).
Richards,D. J.A.(1991 )A Theory of Reasons forAction (Oxford: Oxford University Press).
Rorty, A (1976) The Identity of Persons (Berkley: University of Califronia Press).
Rousseau, J.-J. (1979) Emile, prijevod i uvod Allan Bloom (New York: Basil Books).
Roy, 0. (1986)IslamandResistanceinAfghanistan (Cambridge: Cambridge University Press).
Roy, 0. (2005) 11Britain,Home-grown Terror'1, Le Monde Diplomatique, 5. kolovoza.
Runnymede Trust Commission (2000) The Future of Multi-Ethnic Britain (London: Profile
Books).
Sachedina, A. (2006) "The Role oflslam in the Public Square: Guidance on Governance?1r,
!SIM Paper 5 (Amsterdam: Amsterdam University Press).
Saggar, S. (2003) "Immigration and the Politics of Public Opinion" ,Political Qualterly, vol.74.
Schaffer, F. (l988)Democracy in Translation: Understanding Politics in an Unfamiliar Cultu­
re (Ithaca, NY: Cornell University Press).
Schefler, T. (2002)Boundariesand Allegiances: Problems of Justice and Responsibility in Lib­
eral Thought (Oxford: Oxford University Press).
242 NOVA POLITIKA IDENTITETA

Scholle, J.-A. (2000) Globalisation: A Critical Introduction (London: Macmillan).

Sen, A. (1999) Developmem as Freedom (New York: Alfred A. Knopf).
Sen, A. (2006) Identity and Violence: The Illusion of Destiny (London: Penguin).
Shapiro, I. i Hacker-Cord6n, C. (ur.) (1999) Democracy's Value (Cambridge: Cambridge
University Press).
Shariati, Ali (1979) Red Shi'ism (Tehran, Hamdani Publishers).
Sheth, D. L. i Nandy, A. (ur.) (1996) The Multiverse of Democracy (New Delhi: Sage).
Skidelsky, R. (ur.) (1989) Thatcherism (Oxford: Basil Blackwell).
Smith, A. (1991) National Identity (Harmondsworth: Penguin).
Smith, M. J. (1989) "Humanitarian Intervention: An Overview of the Ethical Issues",Ethics
and International Affairs, vol. 3.
Spencer, S. (ur.) (1994) Strangers and Citizens (London: Rivers Oram Press).
Taylor, C. (1989) Sources of the Self (Cambridge: Cambridge University Press).
Taylor, C. (1993)Reconciling the Solitudes: Essays on Canadian Federalism and Nationalism
(Montreal: McGill - Queen's University Press).
Thatcher, M. (1988) Speech in Bruges (London: Conservative Political Centre).
Thompson, K. (ur.) (1997) Media and Cultural Regulation (London: Sage Publication).
Tibi, B. (2005) Islam between Culture and Politics, 2. izd. (Basingstoke: Palgrave Macmillan).
Tomlinson, J. (1999) Globalisation and Culture (Cambridge: Polity).
Tournabouni, J. (1995) 11Eu ropean Cinema is Dying'1, Guardian, 2. oZUjka.
Tully, J. (1992) "Multirow Federalism and the Charter", u P. Bryden, S. Douis i J. Russell
(ur.), The Charter- Ten Years After (Toronto: Toronto University Press).
Tully, J. (2000) "Struggles over Recognition and Distribution",Constellations,vol.7, br. 4.
Vasagar, J. (2006) "Welcome to Nollywood", Guardian, 18. ozujka.
Vertovec, S. (ur.) (1999) Migration and Social Cohesion (Cheltenham: Edward Elgar).
Walker, R. B. T. i Mendlouitz, S. (ur.) (1990) Contending Sovereignties:Redefining Political
Communities (Boulder, Col.: Lynne Rienner).
Walsh, W. H. (1972) "Open and Closed Morality", u R. BerkiiB. Parekh (ur.), The Morality
of Politics (London: Allen & Unwin).
Walzer, M. (1977) Just and Unjust Wars (New York: Basic Books).
Walzer, M (1992) What it Means to Be an American (New York: Marsilio).
Walzer, M. (1998) "The Politics of Rescue", Dissent, vol. 42, br. 1.
Wheeler, N. J. (2000) Saving Strangers, Humanitarian Intervention in International Society
(Oxford: Oxford University Press).
Willett, C. (ur.) (1998) Theorising Multiculturalism:A Guide to the Current Debate (Oxford:
Basil Blackwell).
Williams, B. (1995) "Identity and Identities", u H. Harris (ur.),Identity (Oxford: Clarendon
Press).
Wolff, J. (1988) "Fairness, Respect and the Egalitarian Ethos", Philosophy and Public Af­
fairs, vol. 2.
Young, I. M. (1990)Justice and the Politics of Difference (Princeton, NJ: Princeton Univer­
sity Press).
Youngs, R. (2004) The European Union and the Promotion of Democracy (Oxford: Oxford
University Press).
Pogovor
 KnjigaNova politika identiteta razmatra veliku i urgentnu temu politike iden­
titeta u suvremenom meduovisnom svijetu. Autor, Bhikhu Parekh, profesor po­
liticke filozofije na Westminsterskom sveucilistu i Londonskoj ekonomskoj sko­
li, jedan je od briljantnih britanskih mislilaca i angaziranih intelektualaca, pred­
sjednik Komisije o buducnosti multietnicke Britanije (1998-2000), ciji je iz­
vjestaj objavljen 2000. Podrijetlom Indijac, postignucem britanski barun i ugle­
dan svjetski politicki filozof, sjajan poznavatelj klasicne i suvremene europske i
indijske politicke filozofije, Parekh je autor brojnih knjiga: Bentham 's Political
Though, 1973; Hannah Arendt and the Search for a New Political Philosophy, 1981;
Karl Marx's Theory of Ideology, 1982; Gandhi's Political Philosophy, 1989; Colo­
nialism, Tradition and Reform, 1999; Rethinking Multiculturalism (prvo izdanje
2000, drugo 2006) i dr. U tim i drugim radovima razvio je kriticki pristup moder­
nom zapadnom politickom misljenju i zbilji, promisljajuci ogranicenosti moder­
ne politicke filozofije u suocavanju s kulturnom raznolikoscu te analizirajuci sre­
disnje probleme suvremenog multikulturalnog drustva, napose prirodu i granice
medukulturalne jednakosti i pravicnosti, nacionalnog identiteta, gradanstva i
medukulturalnog politickog diskursa. Zato se moze reci da B. Parekh spisom o
politici identiteta nastavlja na svoju knjigu o multikulturalizmu. Stoga nam se
cini primjerenim podsjetiti citatelja na neke temeljne ideje i zasade te knjige.
***
B. Parekh u svojoj knjizi Rethinking Multiculturalism (2006) pokusava razviti
vlastitu politicku teoriju multikulturalizma,odnosno datiodgovor na slozeno pita­
nje kako je moguce u suvremenom multikulturalnom drustvu uspostavljati poli­
ticku strukturu koja bi odgovarala tim uvjetima, tj. koja bi osigurala nuzno potreb­
no politicko jedinstvo naroda i drustava, a istovremeno omogucila razvoj i sa­
moekspresiju razlicitih kulturalnih skupina. Polazi od teze da zapadna politicka fi­
lozofija ima ogranicene resurse za rjesavanje problema kulturalne razlicitosti. Za
tu svrhu on razvija teoriju politickog multikulturalizma. U tom poduhvatu ob­
jasnjava mnoge kljucne pojmove suvremene drustvene i narocito politicke teorije.
Posebno je znacajna njegova analiza pojma kulture, interkulturalnog dijaloga,
gradanstva, nacionalnog identiteta i politickog multikulturalizma.Smatramo, nai­
me, da je autor dao originalne uvide u razmatranju ovih pojmova.
Parekh najprije precizno odreduje pojam multikulturalizma i ogranicava ga is­
kljucivo na kulturalne razlicitosti i na zbiljske odnose izmedu razlicitih kulturalnih
zajednica (2006: 13). Filozofi i politicki teoreticari su tijekom povijesti pokusavali
na razlicite nacine odgovoriti na pitanja sto je to dobar zivot, sto ga odreduje, kako
je moguca sloboda izbora idjelovanja, zapravo politicko jedinstvo i razlicitost (slo­
boda). Parekh u tu svrhu analizira tri skupine teorija. Prve teorije naziva teorijama
moralnog monizma koje se razvijaju od grcke filozofije pa sve do predstavnika kla-
 Pogovor 245
sifoog liberalizma (Locke, Mill), zatim slijede teorije kulturalnog pluralizma (Vi­
co, Montesquieu, Herder), te teorije suvremenog Iiberalnog odgovora na ljudsku
razlicitost (Rawls, Raz, Kymlicka). Sve navedene teorijezapravo su pokusajida se
objasni pitanje kulturne i moraine razlicitosti, pa tek onda na toj osnovi pitanje
politicke strukture koja bi korespondirala toj razlicitosti. Parekh na jednom mjes­
tu sumira rezultate svoje analize ovih glavnih tradicija misljenja i zakljucuje kako
nijedna ne daje koherentnu teoriju kulturne i moraine razlicitosti. Monisti zapos­
tavljaju ulogu kulture u oblikovanju ljudskih bica i definiranju prirode i sadrfaja
dobrog zivota, te malo uvazavaju izvore i vaznost kulturalne raznovrsnosti. Njiho­
vi pluralisticki kriticari, pak, uzimlju radikalni kulturalisticki pogled o ljudskim
bicima i promatraju ih kao potpuno konstituirane od njihove kulture, ali kulturu
vide kao vrstu superstrukture koja pociva i interaktira s nepromjenjivom i iden­
tifoom Ijudskom prirodom.
Grcki monizam polazi od ljudske prirode kao date i nepromjenjive i kao takve
odrednice univerzalne metafizicke koncepcije dobrog zivota. On razdvaja razum i
moral od kulture, te tako kulturi daje sporedno mjesto. Ne uzima u obzir fakat da
razlicita drustva imaju razlicite poglede o ljudskoj prirodi, da zato kultiviraju nje­
ne razlicite kapacitete i vrline, te daju razlicita znacenja i vaznost ljudskim aktiv­
nostima i odnosima. J. S. Mill kao predstavnik klasifoog liberalizma, iako istice
individualizam,specificnost i razlicitost svakog ljudskog bica, te vaznost toga u ob­
likovanju drustva i odnosa medu ljudima, zapostavlja ulogu kulture u tome proce­
su i kulturalnu razlicitost ljudske egzistencije. Parekh jasno uvida da je Millova
teorija razlicitosti ugradena u individualisticku viziju zivota, da je isticala indivi­
dualnu ali neikulturalnu razlicitost ljudi, tj. razlicitost pogleda i stilova zivota unu­
tar zajednicke individualisticke kulture, a nikako razlicitost kultura medu kojima
imaju mjesto i neindividualisticke.
Postoje tradicionalni i suvremeni pluralisticki odgovori na ljudsku razlicitost.
Medu tradicionalnim odgovorima posebno mjesto pripada Herderu. Ovdje kultu­
ra igra znacajnu ulogu. Kultura po njemu nije rezultat etapa ljudskog mentalnog
razvoja, niti je funkcionalni odgovor na zivotne potrebe, vec je produkt ljudske
imaginacije, kreativnosti i potrage za samorazumijevanjem. Ona je razlicita zato
sto je izraz ljudske radoznalosti, kreativnosti u razlicitim okolnostima. Maze se
reci da Herder dobro uocava da kultura nije intelektualni odraz razlicitih okolnos­
ti, nego ljudske kreativnosti u razlicitim okolnostima. Problem je pak u tome sto je
Herder, kao i drugi prije njega (Vico, Montesquieu), kulturu vidio kao samodo­
voljnu (autonomnu) i integralnu cjelinu bez njene ugradenosti u siru ekonomsku i
politicku strukturu. Ona je tako superstruktura koja ima vlastiti zivot i funkciju u
odnosu na covjeka i njegovo razumijevanje zivota. Medutim, lucidno se pita Pa­
rekh, kako objasniti snagu i koherenciju kulture bez upliva ovih greski. On sumira
te greske: prvo je tu greskakulturalnogholizma (kultura kao organska cjelina), za­
tim greska kulturalne posebnosti (potpune razlicitosti jedne kulture od svih dru­
gih), pa kulturalne statifoosti, kulturalnog determinizma (kultura djeluje jednako
na sve pojedince u drustvu), te kulturalne autonomije (kultura je odvojena od eko­
nomije i politike) itd. Kako, dakle, objasniti moc i koherenciju kulture a da se ne
upadne u ove greske. Herderu se moze pripisati da je uociovaznostkulture, njenih
izvora, kulturalne razlicitosti svijeta. On je slavio kulturalni pluralizam svijeta, ali
246 NOVAPOLITIKAIDENTITETA

ne i kulturalni pluralizam drustava (str. 73). Ovo posljednje jest problem mnogih
teoreticara kulture i politicke strukture drustva.
Posebno je zanimljiva Parekhova analiza suvremenog liberalnog odgovora na
ljudsku razlicitost. On ovdje posebno analizira doprinose Rawlsa, Raza i Kymlic­
ke.Svi oni nude teoriju moraine i kulturne razlicitosti kako bi se izbjegle pogreske
prethodnika. Oni pritom uvafavaju zajednicku ljudsku prirodu i tezu o kulturalnoj
ugradenosti i razlicitosti ljudskih bica. Pokusavaju zapravo naci odgovor na pita­
nje kako je moguce politicko jedinstvo, a da se ne uvafava samo individua.lna raz­
licitost ljudi, kao kod Milla, nego i kulturalna razlicitost odredenih skupina u
drustvu. Naravno da ovdje ne mozemo analizirati rjesenja svakog od navedenih
autora. Ono sto imje zajednicko jest priznavanje postojanja razlicitih koncepcija
dobrog zivota i mogucnost za autonomiju pojedinaca, kao slobodnih i jednakih, u
bilo kojojkoncepciji dobrog zivota. To je ono sto ove autore cini predstavnicima li­
beralne opcije. Oni polaze, pak, od toga da je kulturalna zajednica kao izvor raz­
licitih koncepcija dobrog zivota uvjet za razvoj antonomije pojedinca. Problem je
ovdje sto autonomija, nakon sto je potpomognuta unutar kulturne zajednice (reli­
gijske, moraine), transcendira kulturalne biljege te zajednice i zagonetno 'odvaja'
od nje, postaje cista autonomija slobode izbora. Liberali, zapravo, tvrde da je
grupno clanstvo nuzno za razlicite koncepcije dobrog zivota i ono daje resurse za
razvoj autonomije pojedinaca, a da se ipak ta autonomija ne moze postici ako po­
jedinci nisu razvijani tako da mogu kriticki reflektirati o razlicitim alternativama,
pa tako i o pretpostavkama i etosu grupe kojoj pripadaju. Ovo je naravno kontra­
dikcija, jer se tako pretpostavlja samo liberalni pogled o kulturi. Tako liberali nas­
tavljaju apsolutizirati liberalizam i ne ostavljaju dovoljno prostora za stvarni plu­
ralizam kultura i identiteta. Parekh kaze da kapacitet za autonomiju nije samo for­
malan i kulturalno neutralan - on je kod ljudi strukturiran na odredeni nacin, fun­
kcionira unutar fleksibilnih ali odredenih limita, te definira i ocjenjuje opcije na
odredene nacine (str. 110). Smatra da liberali moraju prihvatiti puni moralni i kul­
turni pluralizam i priznati da se dobar zivot moze zivjeti na nekoliko razlicitih
nacina. To Rawls priznaje, alije prisiljen kao i Rousseau ostro razdvojiti privatnu
sferu zivota od javne sfere koja odreduje opce pretpostavke (principe pravde) za
zivot u cjelini.
Zanimljive su i njegove teze o rekonstrukciji moderne drfave ipolitickoj struk­
turi multikulturalne drfave. Parekh se sustavno bavi pitanjem politickogjedinstva
u multikulturalnoj drfavi. Kako odrfati jedinstvo a da se uvazi i prizna viseslojna
kulturalna razlicitost u samom drustvu. On pritom kritizira liberalnu tezu o
gradanstvu kao univerzalnom statusu i konceptu koje omogucuje i transcendira
sve kulturalne identitete. Gradanstvo se tako pretvara u unitarni, neposredovani i
homogeni odnos izmedu pojedinca i drfave, a drzava se pojavljuje kao homogeni
legalni prostor za slobodno djelovanje svakog pojedinca. Takvo gradanstvo ap­
strahira od svih identiteta (kulturnih, etnickih, religioznih, spolnih itd.), svi gra­
dani su izravno i identicno vezani s drfavom, ne diferencijalno i kroz njihovo clan­
stvo u intemedijarnim zajednicama (str. 183).
U poglavlju o politickoj strukturi multikulturalnog drustva Parekh analizira tri
modela politicke integracije u suvremenim demokracijama: proceduralisticki, ci­
vilno asimilacionisticki i millet model. Proceduralisticki model priznaje moralnu i
kulturalnu razlicitost i tvrdi da se ove razlicitosti ne mogu racionalno rijesiti.
 Pogovor 247
Rjesenje je jedino u neutralnoj drfavi kako bi se osigurala moralna, interesna i
kulturalna razlicitost u drustvu (predstavnici: T. Hobbes, M. Oakeshott, R. No­
zick). Civilni asimilacionizam trazi samo jedinstvo politicke zajednice, a ono se na­
lazi u njenoj politickoj kulturi kao javnoj kulturi drustva. Jedinstvo nije u ukupnoj
kulturi nego samo u politickoj kulturi demokracije (predstavnici: Locke, Rawls,
Habermas i dr.). Millet model polazi od teze da su ljudi ugradeni u njihove kultu­
ralne zajednice i da je zadaca drfave da priznaje tu razlicitost u moralnom i legal­
nom smislu. Ovdje su pojedinci podlozni autoritetu zajednice, a tek onda sire
politicke asocijacije (drfave). Sve ove teorije imaju odredene nedostatke. Proce­
duralisti ne mogu objasniti kako nastaje politicko jedinstvo, sto je politicka zajed­
nica, kakovladati iostvarivati pravedno drustvo itd. Politicka vlast, dakle, ne moze
biti potpuno neutralna; ona mora odlucivati o razlicitim dilemama zivota (na
primjer o smrtnoj kazni, abortusu, eutanaziji itd.). Proceduralisti i civilni (civic)
asimilacionisti osiguravaju jedinstvo i razlicitost ali u suprotnim sferama. Prvi u
drfavi kao vlasti (moci), drugi ujavnom razumu i politickoj koncepciji koja defi­
nira uvjete pravde i drustvene kooperacije. Pritom, naravno, prisiljeni su ostro
odvojiti privatno i javno podrucje itd. A za politicko jedinstvo u suvremenom
multikulturalnom drustvu vazna je politicka struktura koja ce osigurati pravi od­
nos izmedu privatnog ijavnog, izmedu jedinstva i razlicitosti zivota. Pritom se ni­
je dovoljno pozivati na univerzalno iii kozmopolitsko gradanstvo. Zanimljiva je i
njegova teza o kolektivnim i individualnim pravima: "Ako se kolektivna prava
mogu koristiti za opresiju pojedinaca, individualna se mogu koristiti za destruk­
ciju zajednice" (str. 216).
Parekh definira multikulturalizam kaoperspektivu o ljudskom zivotu, a ne kao
novu politicku doktrinu, koja obuhvaca tri kljucna gledista: 1. ljudska bica su kul­
turalno ugradena, ali ne apsolutno jer imaju prostora za kritickovrednovanje i ref­
lektiranje o kulturi kao sustavu znacenja i vjerovanja o zivotu; 2. postoje razlicite
kulture kao razliciti sistemi znacenja i vizija dobrog zivota, a to izaziva potrebu za
drugim kulturama kako bi se moglo razumjeti sebe i smisao vlastitog znacenja, i 3.
sve kulture su internalno pluralne, a ne homogene (kako se je uglavnom mislilo o
kulturama), sto izaziva stalnu konverzaciju unutar njih samih; identitet svake kul­
ture je pluralan i fluidan iako nije bez odredene koherencije. Sve te odrednice kul­
ture ne mogu se preskociti u razmatranju gradanstva. Gradanstvo nije univerzalni
i neposredovani odnos izmedu pojedinca i drfave. Ako je tako onda taj odnos pos­
reduje kultura, a kulturalni pluralizam nije samo izmedu razlicitih kultura nego i
unutar njih samih. Problem je kako u tim uvjetima naci politicku strukturu drustva
koja ce odgovarati takvom kulturalnom pluralizmu, da se uspostavi prava ravno­
tefa izmedu takvogvisestrukog pluralizma i nuzno potrebnog politickogjedinstva
u siroj politickoj zajednici. Sto je zapravo osnova politickog jedinstva u suvreme­
nom multikulturalnom drustvu?
Parekh rjesenja trazi u multikulturalizmu kao dijalogu medu razlicitim kultu­
rama, u prevladavanju politicke strukture o jednom i unitarnom autoritetu vlasti
(sto je obiljezje od Hobbesa pa dalje), te u inkluzivno definiranoj politickoj zajed­
nici (nacionalnom identitetu zajednice) koja ce omoguciti svima primjerenu
politicku identifikaciju. Odanost politickoj zajednici je vazna u multikulturalnom
drustvu. Ta odanost iii vezanost za politicku zajednicu moze biti razlicita za raz­
licite pojedince i skupine. Ona je u svakom slucaju odredena kulturom skupina ko-
248 NOVA POLITIKA IDENTITETA

jima pojedinac pripada. To je razumljivo ako se prihvati teza da je kultura historij­

ski stvoreni sistem znacenja (meanings) i vaznosti (signification) iii, sto je isto, si­
stem vjerovanja i praksi kojima grupe ljudi razumiju, reguliraju i strukturiraju in­
dividualne i kolektivne zivote. Onaje nacin razumijevanja i organizacije ljudskog
zivota. Ako se, pak, prisjetimo da Parekh dokazuje da su kulture razlicite po tome,
te da su one same pluralne (amorfne u sebi), onda je jasno da i odanost politickoj
zajednici ne moze biti jednoznacna. Alise bez te odanosti ne moze ostvariti nuzno
potrebno jedinstvo. Problem je dakle kako izgraditi u multikulturalnom drustvu
politicku zajednicu koja bi istovremeno osiguravala politicko jedinstvo i kultural­
nu razlicitost. To nije jednostavno. Mazda je D. Miller u jednoj svojoj knjizi o
gradanstvu i nacionalnom identitetu (2000), takoder poznati britanski politolog,
taj problem dobro iskazao kroz tri povezana pitanja: kako generirati jaku ali is­
todobno ink:luzivnu politicku zajednicu, kako braniti jednako gradanstvo u uvjeti­
ma trzisno utemeljene ekonomske nejednakosti, te kako osigurati samoupravlja­
nje zajednicom koje ce biti istinski demokratsko. Sve su to teska pitanja, a Miller
misli kako komunitarizam kao pokret (bez obzira na varijantu- liberalni, konzer­
vativni iii lijevi) ne daje jednoznacno i adekvatno rjesenje za to. Parekh je ulozio
dosta napora u vezi s tim. Cini se ipak da je on obogatio komunitami spektar.
On rjesenje za navedene probleme vidi u multikulturalizmu. Zanimljivo je to
sto on multikulturalizam ne odreduje kao politicku doktrinu sa programatskim
sadrfajem niti kao filozofsku teoriju fovjeka i svijeta, vec kao perspektivu o ljud­
skom zivotu. Za njega je multikulturalizam kreativna meduigra izmedu tri uvida:
kulturalne ugradenosti ljudi, nuznosti i pozeljnosti kulturalne razlicitosti i inter­
kulturalnog dijaloga, te internalne pluralnosti svake pojedine kulture. Ako je to
glediste tocno, sto je iz perspektive politicke sociologije zorno, onda bi se mogla
prihvatiti Parekhova teza da iz multikulturalne perspektive nijedna politicka dok­
trina iii ideologija "ne moze predstavljati punu istinu ljudskog zivota" (str. 338), pa
tako nipuno i adekvatno rjesenje za politicke odnose medu ljudima. Svaka od veli­
kih politickih doktrina, sto ukljucuje i liberalizam, ugradena je u kulturu i pred­
stavlja odredenu viziju dobrog zivota, te kao takva ima ograniceno shvacanje veli­
ke kompleksnosti ljudske egzistencije i problem oko odrfavanja drustva zajedno.
Parekh smatra da i zapadmi drustva nece ostati otvorena i sposobna za samoregu­
laciju ako ostanu zarobljena jednom doktrinom, ukljucujuci cak i liberalnu. Nje­
gova je teza jasna: posto multikulturalna drustva predstavljaju meduigru razlicitih
kultura, ona se ne mogu teorijski proucavati i upravljati samo iz jedne od njih.
Parekh uvida da se multikulturalno drustvo ne moze odrfati zajedno bez raz­
voja zajednicke svijesti o pripadanju istoj zajednici medu gradanima. Ono je u to­
me pogledu zajednica gradana i zajednica zajednica. Zanimljiv je njegov odgovor
oko odanosti gradana politickoj zajednici. Smatra da je ova odanost kompleksna
po prirodi i lako podlozna pogresnom razumijevanju. Ta odanost ne ukljucuje
odanost istim ciljevima, istom pogledu na historiju, na konstituciju politickog sus­
tava itd. Jer oni mogu o tome imati razlicite iii stupnjevite poglede. Odanost se
svodi na privrzenost njenoj povijesnoj egzistenciji i opcoj dobrobiti. Ona se moze
izrazavati na razlicite nacine i stupnjeve, ali je vazna osnovna briga za njezin integ­
ritet i dobrobit, a to neki mogu zvati patriotizmom iii politickom lojalnoscu. U biti
samo jednako gradanstvo Qednakost statusa i prava i obaveza) nije dostatno za
odrfavanje politickogjedinstva. Vazno je i osjecanje pripadanja. Naravno da ovo
 Pogovor 249
nije jednostavno pitanje u nacionalno definiranim drzavama. Parkeh zakljucuje
svoju knjigu tezom da multikulturalna drustva izbacuju probleme koji su bez
paralele u historiji. Ona trebaju pronaci nacine kako miriti legitimne zahtjeve je­
dinstva i razlicitosti, poticati politicko jedinstvo bez knlturalne uniformnosti, biti
inkluzivno a da ne bude asimilacionisticko, kultivirati osjecanje zajednickog pri­
padanja uz respektiranje legitimne kulturalne razlike, podupirati pluralne kultu­
ralne identitete bez potiranja zajednickog i dragocjenog identiteta opceg gradan­
stva. To je, kaze on, tezak politicki zadatak i nijedno multikulturalno drustvo nije
dosad uspjelo u njegovu rjesavanju.
Smatramo da je ova knjiga na istom teorijskom nastojanju i mukotrpnom inte­
lektualnom naporu i traganju koje su razvijali mnogi, a narocito suvremeni teore­
ticari kao sto su Rawls, Habermas, Raz, Miller, Kymlicka, Young idrugi. Parkehje
tome dao svoj originalni obol. Narocito je vrijedan doprinos razumijevanju pojma
kulture, gradanstva i identiteta. Naravno, njegova analiza otvara mnoga pitanja.
Cini se da je posebno vazno ono vezano za jaku ali ipak inkluzivnu politicku zajed­
nicu u multikulturalnom kontekstu. To je pitanje zajednickog iii nacionalnog poli­
tickog identiteta.

***
Parekhje svoje glediste o multikulturalizmu nastavio razradivati kroz temu o po­
litici identiteta. To je primjereno zato sto je kultura osnova razlicitih identiteta. To
se vidi iz njegova razumijevanja kulture. On zapravo prihvaca Geertzovo konstruk­
tivisticko glediste o kulturi kao sustavu drustveno izgradenih znacenja. Dokje iden­
titet osnova samoodredenja i samorazumijevanja, kultura daje znacenje tim proce­
sima. Identitet odreduje glediste o sebi i drugima, pripadanje i usmjerenje u svijetu,
oblikuje svjetonazor, pogled na sebe i svijet. Kultura pak daje znacenje i smisao to­
me. Kako se kulture razlikuju, razlikuju se i njima pripadajuci identiteti. Bez takvog
razumijevanja kulture u konstruktivistickom idiomu kao sustava drustveno iz­
gradenih znacenja, kako je o tome pisao Geertz, ne bi bilo moguce objasniti kultur­
nu raznolikost u svijetu i ne bi bilo moguce govoriti o multikulturalizmu iii multikul­
turalnoj koncepciji gradanstva. Bas takvo razumijevanje kulture u skladu je s kultur­
nom raznolikoscu svijeta i neizbjeznom cinjenicom suvremenog zivota. Parekh od­
reduje kulturu kao povijesno naslijedeni sustav znacenja i smisla posredstvom koje­
ga skupina ljudi razumije i strukturira svoj individualni i kolektivni zivot. Ona od­
reduje znacenje iii smisao ljudske djelatnosti, drustvenih odnosa i ljudskog zivota
opcenito te znacenja iii vrijednosti koje im se pridaju. Kulturna raznolikost je ug­
radena u ljudska vjerovanja i oblikuje te kolektivno cini nejasan, no prepoznatljiv
ljudski identitet. Reci da je gotovo svako s11vremeno drustvo kulturno raznoliko iii
multikulturalno znaci da njegovi clanovi zive unutar razlicitih sustava znacenja koji
se medusobno preklapaju (Nova politika identiteta, str. 90). Iz ove pregnantue defi­
nicije kulture zorno je da kultura daje smisao i znacenje ljudskom identitetu. Zato je
posve logicno da Parekh sv6je glediste o multikulturalizmu nastoji dalje operacio­
nalizirati i konkretizirati kroz analizu politike identiteta. I to je on 11spjesno izveo 11
svojoj knjizi o novoj politici identiteta.
Parekh razlikuje tri vrste identiteta: osobni, drustveni i opceljudski (human).
Naime, smatra da svaki pojedinac ima osobnu, drustvenu iii kolektivnu i opceljud­
sku dimenziju identiteta. Svaka od ovih dimenzija je posebna, ali ne i II suprotstav-
250 NOVAPOLITJKAIDENTITETA

ljena jedna drugoj. On se razlikuje oko identiteta od partikularista iod kozmopoli­

ta iii apstraktnih univerzalista. Smatra da ljudi pripadaju istodobno opcem (ljud­
skom) i posebnim (osobnim i drustvenim) identitetima. Politika identiteta bila je
uglavnom do sada pogresna, jer se definirala i vodila na temelju partikularnih ko­
lektivnih identiteta, poput onih koji se zasnivaju na spolu, religiji, etnickoj iii na­
cionalnoj pripadnosti. Ta greska proistjece iz razumijevanja kultura kao zatvore­
nih, homogenih, jedinstvenih cjelina. Ali unatoc vaznosti takvih posebnih identi­
teta, jer ljudi cijene svoje identitete, jednako je kljucno afirmirati i potvrdivati
sveopci ljudski identitet, smjestiti posebne identitete u njihove okvire i angazirati
se u onome sto Parekh sam naziva "novom politikom identiteta".
Njegovo je stajaliste da ljudi imaju istodobno svaki od ova tri identiteta. Osobni
identitet odreduje pojedinca kao jedinstvenu osobu, drustveni identitet ga od­
reduje kao pripadnika odredene drustvene skupine, strukture i donosa, dok ga
opceljudski identitet definira kao clana opceljudske zajednice. Ove tri vrste iii di­
menzije identiteta su blisko povezane; identiteti ne supostoje pasivno: njihova in­
terakcija omogucuje pluralizaciju svakog od njih i time smanjuje opasnost od nji­
hove esencijalizacije i reifikacije. Tri su identiteta neodvojiva, prelijevaju se jedan
u drugi, a da je ipak svaki posebani vrsi specificnu funkciju. Opceljudski identitet
koji se temelji na zajednickoj ljudskosti nije dovoljan za uspostavu navodno nepos­
redovanog jedinstva pojedinaca i covjecanstva kao cjeline. Parekh tako sustavno
kritizira tezu o neposredovanom odnosu izmedu pojedinaca i drzave iii bilo kojeg
oblika vladavine, kaoi onog kozmopolitskog. Onje jasan kada tvrdi daopceljudski
identitet, na cemu insistiraju kozmopoliti, ostaje aspstraktan ako nije ukorijenjen
u posebne (osobne i drustvene iii kolektivne) identitete i njima obogacen. Posebni
identiteti, s druge strane, moraju biti ugradeni, pothranjivani, ali i ograniceni
nasom zajednickom covjecnoscu.
Njegove teze o dijalektici, pluralnosti i konstrukciji identiteta su veoma zanim­
ljive. Pluralnost identiteta je vazna, jer svaki identitet cini odredeni svjetonazor,
sto dajevise perspektiva, od kojih svaka dopunjuje uvide i ispravlja ogranicenja os­
talih. Sve zajedno stvaraju mogucnost sireg, suptilnijeg i diferenciranijeg pogleda
na svijet. Identiteti se ne mogu odrediti pukim iskustvenim opisom. Tako Parekh
odbacuje pozitivisticku koncepciju identiteta kao nesto dano, sto treba samo ot­
kriti iii opisati. Identitet ukljucuje tumacenje i prosudivanje. To je u skladu s poi­
manjem kulture u Geertzovom konstruktivistickom idiomu. Bez takvog poimanja
kulture i identiteta upada se u opasnost esencijaliziranja identiteta, a oni se esenci­
jaliziraju iz vise razloga, od kojih su tri najcesca: usredotocenost na jedan identitet
uvjetuje iskljucivanje drugih, objektivisticki pogled na identitet kao nesto dano, te
politicki pritisak za organizacijskim jedinstvom odredenih skupina i entiteta.
Od svih kolektivnih identiteta vjerojatno je najvazniji nacionalni identitet. Za­
to Parekh ovom identitetu posvecuje posebno poglavlje. Veoma je zanimljiva nje­
gova analiza nacionalnog identiteta i treba je povezati snjegovom analizom pojma
gradanstva u ovo nase globalno doba. On jednako kritizira etatisticki i kozmopo­
litski pogled na gradanstvo. Zastupa realisticko glediste kad tvrdi da moramo gle­
dati na svijet ujedno kao na ljudsku zajednicu i kao na zajednicu drfava te uskladiti
oba pogleda sto bolje mozemo (str. 274). Dakle, nase gradanstvo posjeduje isto­
dobno nacionalnu i globalnu dimenziju. Globalna dimenzija bi bila apstraktna i
 Pogovor 251
bez dostatne emocionalne energije za aktivno gradanstvo, kad ne bi bila ugradena
u posebno nacionalno odredeno gradanstvo.
Nacionalni identitet po Parekhu ima dvije dimenzije: identitet pojedinca kao
pripadnika odredene politicke zajednice, te identitet same politicke zajednice.
Njegova je teza da nacionalni identitet nije prirodno dan, niti je podlofan posve
slobodnom izboru, nego je "kriticki konstruiran od bastinjenih struktura vjerova­
nja i prakse u svjetlu danasnjih okolnosti i nada za buducnost" (str. 9). Zato nacio­
nalni identitet u multikulturalnim drustvima postavlja teska pitanja. Kako nije sa­
mo nesto dano potrebno ga je povremeno redefinirati i obnoviti. Iako je promje­
njiv, ipak ga se ne moze beskrajno prekrajati. U njegovu definiranju postoji oda­
bir, ali unutar odredenih granica. To je zato sto je ovisan o kulturi svake politicke
zajednice. Nijedna politicka zajednica nije tabula rasa,kako kaze Parekh, te se nje­
ni clanovi ne mogu odnositi prema njoj kao da se nalaze izvan nje. Svaka politicka
zajednica ima svoju povijest, tradicije, vjerovanja, dakle svoju kulturu koja ogra­
nicuje mogucnost otvorenih altemativa. Zanimljivaje njegova teza opolitickoj za­
jednici, kada tvrdi da je ona razlicita od drugih zato sto je posebna vrsta zajednice,
a ne obratno. Posebnost ne znaci aspsolutnu razlicitost. To je u skladu s njegovim
gledistem na kulturu i multikulturalizam. Kulture su razlicite zato sto su posebne,
sto znaci da one nisu zatvorene, integralne, homogene cjeline. One su i interkultu­
ralne i ujedno intrakulturalne. Razlike politickih zajednica su zato izvedene te ni­
su zato sredisnje odrednice identiteta. To se previda, kaze Parekh, u mnogim ras­
pravama. Problem je kad se nacionalni identitet poistovjecuje s razlikom, jer taj
pogled na identitet fetisizira razliku, te zatvara mogucnost prosudivanja medu
kulturama.
Parekh se suprotstavlja tezi o zamjeni nacionalnog identiteta konceptom
drfavljanstva na temelju legalnih prava i obveza koja proizlaze iz njega. To nije
moguce zbog postojanja politicke zajednice koja nije tabula rasa. Zato je gradani­
ma potreban siri pogled na opci karakter zajednice i na ono sto ona predstavlja.
Zajednicka pripadnost ne moze se svesti na prava i obveze koje proizlaze iz logike
drfavljanstva. Zajednicka pripadnost oznacava, kako to pise Parekh, sirok osjecaj
medu gradanima da pripadaju istoj zajednici, spadaju zajedno, dijele zajednicke
interese, povezani su zajednickom strukturom prava i duznosti, da im dobrobit
medusobno ovisi te zele zivjeti zajedno u miru u skoroj buducnosti (str. 97). On
razraduje detaljno uvjete kojima bi koncepcija zajednickog pripadanja iii nacio­
nalnog identiteta trebala udovoljiti, a da bi bila prihvatljiva svima, jer zajednicka
pripadnost zahtijeva sirok demokratski konsenzus svih kultumih skupina u
drustvu. Parekh je dakle svjestan potreba za zajednickim nacionalnim identitetom
kao osnovom politickogjedinstvai stabilnost svake politicke zajednice. Svjestan je
cinjenice da se nacionalni identitet ne moze zamijeniti konceptom drfavljanstva,
ali ni konceptom kozmopolitskog gradanstva. Zato on prihvaca odvajanje nacio­
nalnog od drugih kolektivnih identiteta (etnickih, vjerskih i drugih) kao u SAD-u,
kao znacajno povijesno postignuce. Smatra da je to jedno od najvecih americkih
doprinosa teoriji i praksi multikulturalnih drustva. Medutim, treba reci da to nije
moguce u nacionalnim drfavama koje ne mogu izvesti transnacionalni iii transet­
nicki nacionalni identitet, kao sto su Francuska, Poljska, Hrvatska itd. Ali u sva­
kom slucaju njegova analiza nacionalnog identiteta je korisna i originalna.
252 NOVAPOLITIKAIDENTITETA

Veoma su zanimljive i njegove analize globalizacije i kulture te gradanstva u

globalno doba, kao i nacela globalne etike. Zalaze se za interakciju medu kultura­
ma, ali ne i globalnu kulturnu homogenizaciju, jer ona umanjuje sposobnost
drustava za odrzavanje vlastitog kulturnog zivota. Drustvo ne moze razviti vlastito
samorazumijevanje bez razvijene vlastite kulture. Drustvo, kaze on, bez razvijene
vlastite kulture postaje masa neprozirnih i neshvacenih iskustava, fragmentirano,
zbunjeno ibezjezika kojim bi moglo samo sebe shvatiti ivrednovati (str. 226). Um­
jesto globalnog iii kozmopolitskoggradanstva koje bi se temeljilo na univerzalnoj
kulturi, zalaze se za globalno orijentirano gradanstvo. Za razliku od globalnog
gradanina, kojijekako kaze Parekh svugdje u egzilu, globalno usmjereni gradanin
ima vlastiti dom iz kojeg se okrece drugima koji takoder imaju jednako vrijedne
domove (str. 277). Globalni ljudski identitet ne maze se stvarati uklanjanjem iii
zaobilazenjem nacionalnih identiteta, jer ce onda ostati apstraktan, bez emocio­
nalne i moraine energije koja je potrebna kako bise poboljsala zajednica koju cov­
jek priznaje i na koju moze utjecati. On kritizira nacionalizam i kozmopolitizam
kao jedine alternative. Globalno orijentirano gradanstvo ukljucuje oboje - obve­
zatnost prema svojoj zemlji, ali i prema covjecanstvu kao cjelini.
Svakako su zanimljive njegove analize o tzv. humanitarnoj intervenciji, te o
promicanju demokracije u svijetu. On smatra da demokracija kao oblik vladavine
ima odredena nacela kojih se mora pridrzavati ako se zeli zvati demokracijom. Za­
to je promicanje demokracije u svijetu zapravo promicanje tih nacela (visestra­
nacja, sveopceg prava glasa, slobode govora i izrazavanja itd.), a ne njihovih po­
sebnosti iii institucionalnih struktura. Demokracija dakle moze imati razlicita in­
stitucionalna rjesenja. Zato nema razloga da sve demokracije budu organizirane
na liberalan nacin sve dok udovoljavaju osnovnim nacelima demokratske vladavi­
ne. Demokracija se ne moze promicati silom. Upozorava da su logika demokracije
i trzista medusobno suprotne. Same od sebe se ne uravnotezuju. Promicanje de­
mokracije je neodvojivo od potrage za pravdom u svijetu.
Na kraju treba reci da su ove i druge analize koje je Parekh ostvario u ovojknji­
zi zaista poticajne i cesto originalne. On je Novu politiku identiteta utemeljio na
svojoj teorijskoj analizi multikulturalizma kao kompleksnog gledista o kulturnim
razlicitostima ljudi i njihove egzistencije. Cijelu analizu zapravo nastoji utemeljiti
na nacelu jedinstava razlicitosti ijedinstva proturjecnosti. Ovakvu knjigu moze na­
pisati vrsni politicki filozof koji ujedno izvanredno dobro poznaje politicke real­
nosti i probleme suvremenog svijeta i posebnih civilizacija. Ona je izvrstan spoj
znanja ipromisljaja politicke filozofije i sposobnosti za uocavanje i detaljno detek­
tiranje problema skojima se suocavaju suvremeni narodi, njihove kulture, civiliza­
cije i pojedinci ovoga svijeta. Knjiga je pisana veoma jasno i veoma razumljivo.
Ona je doprinos popularizaciji politicke filozofije i mogucnosti doprinosa rjesava­
nju aktualnih politickih problema ovoga svijeta. Smatramo kako je korisna ne
samo za studiranje politicke filozofije, nego i za sve studije drustvenih znanosti,
kao i za sve politicke djelatnike i aktiviste ovoga svijeta.

Vladimir Vujcic