Professional Documents
Culture Documents
Predrag Krcum - Materijali U Elektrotehnici
Predrag Krcum - Materijali U Elektrotehnici
MATERIJALI U ELEKTROTEHNICI
SVEUČILIŠTE U SPLITU
SVEUČILIŠNI STUDIJSKI CENTAR
ZA STRUČNE STUDIJE
Split, 2007.
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
SADRŽAJ
________________________________________________________________
ii
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
________________________________________________________________
iii
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
________________________________________________________________
v
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
1. UVOD
Materijali su samo one tvari koje se pogodnim postupcima mogu oblikovati u predmete
točno odreñenog oblika, veličine i uporabne vrijednosti. Tvar ili supstancija je svaki sreñeni
oblik postojanja materije. Materija je sve što zauzima neki prostor i posjeduje masu. Tehnički
materijali su oni materijali od kojih se izrañuju tehnički proizvodi, a posjeduju kombinaciju
povoljnih fizikalnih svojstava koja nazivamo tehničkim svojstvima. Tvar koja posjeduje
tehnička svojstva mora ispuniti još dva preduvjeta da postane tehnički materijal. Mora se dati
prerañivati, odnosno dovesti u željeni oblik (lijevanjem, obradom odvajanjem čestica,
zavarivanjem, sinteriranjem, itd.). Konačno mora biti pristupačna cijenom, jer unatoč dobrim
svojstvima ne dolazi u obzir kao materijal ako je preskupa. Proizvodnja i prerada materijala u
gotove proizvode čine velik dio inženjerske djelatnosti. Inženjeri kreiraju većinu proizvoda i
proizvodnih sustava. Zato trebaju poznavati unutarnju grañu i svojstva materijala kako bi bili
u stanju izabrati najpogodniji materijal i najprimjereniju tehnologiju izrade za odreñeni
proizvod.
Broj materijala od 1940. god. do danas eksponencijalno raste. Procjene govore da danas
postoji oko 100000 različitih vrsta materijala. Broj osnovnih vrsta materijala je znatno manji,
raznovrsnost se postiže variranjem sastava i strukture.
________________________________________________________________
1
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Materijali u svakoj grupi imaju različitu strukturu i svojstva. Struktura i kemijski sastav
materijala utječu na svojstva materijala. Po definiciji tehnologija je nauka o preradi sirovine u
gotov proizvod. U elektrotehnici tehnolozi nastoje iz mogućih rješenja pronaći optimalno. Na
primjeru izbora materijala za električni vodič vidi se pravilan izbor materijala. Poznato je da
je srebro najbolji vodič, dok je željezo najjeftinije, ali upotrebljava se bakar ili aluminij, jer su
optimalna rješenje i u pogledu vodljivosti i prihvatljivosti cijene.
________________________________________________________________
2
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Kako je iz ničega nastalo nešto ? Kako je nastao svemir i odakle se pojavila tvar ? To su
pitanja koja su oduvijek prisutna, a na koja i dalje neće biti izravnog eksperimentalno
dokazivog odgovora. Poslije bezbroj scenarija o postanku svemira ipak je znanstveni pristup
doveo do barem djelomičnog objašnjenja teorijom Velikog praska. Što je bilo prije Velikog
praska ili što će biti nakon smrti svemira nije jasno, osim što se mogu izvlačiti neki implicitni
zaključci, koji za sada nemaju znanstvenu podlogu.
Veliki prasak je dogañaj stvaranja svemira, dakle prostora, vremena, materije i energije.
Detalji o tome kako je do tog stvaranja došlo još uvijek su nepoznati. Problem je u tome da
jedina opće prihvaćena teorija prostora i vremena, Einsteinova opća teorija relativnosti, ne
funkcionira za sustave manje od tzv. Planckove udaljenosti (koja iznosi 10-35 metara) i za
dogañaje koji traju kraće od tzv. Planckovog vremena (koje iznosi 10-44 sekundi). Iz tog su
razloga sam trenutak Velikog praska i 10-44 sekundi koje su uslijedile još uvijek izvan
domašaja znanosti. (Ovo ne znači da nema teorija koje se bave Velikim Praskom, već samo
da ni jedna od tih teorija nije šire prihvaćena.) U svakom slučaju, važno je razumjeti da
Veliki prasak nije nekakva eksplozija negdje u "središtu svemira" uslijed koje je materija
počela svoje širenje, već je to eksplozija samog svemira u kojoj su nastali prostor i vrijeme. U
skladu s tim svemir nema središte [lit. 3.] .
Nakon Velikog praska, prostor se počeo širiti, noseći sa sobom svemirsku materiju i to
širenje se nastavlja sve do danas. Sa širenjem prostora materija se razrjeñivala i temperatura
je padala, a sukladno tome se mijenjao i sastav svemira od homogene vruće plazme danas
potpuno nepoznatih čestica do današnjeg nehomogenog hladnog svemira nastanjenog
galaktikama i živim bićima. Kemijski procesi povezuju atome u čudesne tvorbe molekula i
tvari, na čijem je kraju i sam život planeta.
Očito ima mnogo nepoznanica o samom početku nastanka materije, ali nema nepoznanica
o onome što je dokazano, zato to treba sagledati i unaprijediti. Hlañenje Zemlje je
rezultiralo kemijskim i fizičkim procesima koji su doveli do njene raznolikosti i
rasprostranjenosti elemenata. Upravo ta raznolikost dala je zemlji njezinu slojevitu strukturu
koja se sastoji od guste jezgre, oko koje je leži homogeni ogrtač. No, sve zanimljivo nalazi se
u sastavu tanke heterogene kore (sl.2.1.). Proučavanje kemijskih procesa u zemljinoj kori i
fizičkih zakona objašnjava strukturu tvari i svojstva materijala.
- kisik O (49.5 %)
- silicij Si (25 %)
- aluminij Al (7.5 %)
- željezo Fe (4.7 %)
- kalcij Ca (3.4 %)
- natrij Na (2.6 %)
- kalij K (2.4 %)
- magnezij Mg (1.9 %)
- vodik H (1.9 %
3. STRUKTURA TVARI
Tvar ili supstancija je organizirani oblik materije koji pokazuje svojstvo inercije (sve
ostalo je energija). Opća podjela tvari je na homogene i heterogene. Homogene dijelimo na
čiste tvari i homogene otopine ili smjese. Čiste tvari djelimo na elemente i spojeve (sl.3.1.).
Tvar
Uniformna
Heterogena Homogena
Može li se fizički
rszdvajati
Čista tvar Homogena
smjesa
Može li se (kemijski)
raspasti na druge tvari
Element Spoj
1. Homogene otopine (smjese) su otopine koje u svakom svom dijelu imaju isti kemijski
sastav i svojstva (otopina soli u vodi ima jednak kemijski sastav u svakom svom djelu) i
ne mogu se fizikalnim postupcima rastaviti na čiste tvari, sl.3.2.).
otopina
voda
soli
2. Heterogene smjese se sastoje od više vrsta tvari vidljivih golim okom koje imaju
promjenjiv kemijski sastav (granit ima različit kemijski satav popojedinim dijelovima,
sl.3.3.).
________________________________________________________________
4
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Slika.3.3.Heterogena smjesa
Tvar koja se sastoji od samo jedne vrste atoma je čisti element, a tvar koja se sastoji od
samo jedne vrste molekula je čisti spoj. Čisti element se sastoji od atoma (sl.3.4.a) , a čisti
spoj od molekula elementa (sl.3.4.b).
Tvar koja se sastoji od spoja više vrsta atoma i molekula je otopina ili čistih tvari. Većina
tvari su smjese koje se sastoje od dvije (binarne) ili više čistih tvari (sl.3.5.).
Slika 3.5. Smjesa čistih tvari (molekule dva spoja i atomi elementa )
Svaki atom se sastoji od odreñenog broja elektrona, protona i neutrona. Elektroni imaju
negativni naboj, protoni pozitivni naboj, a neutroni su neutralni Protoni i neutroni imaju
podjednaku masu, te su oko 2000 puta teži od elektrona. Masa elektrona me , masa protona
________________________________________________________________
5
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Prvu prihvatljivu atomsku teoriju dao je 1803. godine engleski kemičar John Dalton. On je
na osnovi mnogobrojnih pokusa došao do zaključka:
Atomi različitih kemijskih elemenata različito su grañeni i brojem protona, bez obzira o
broju elektrona, odreñuju o kojem se elemntu radi:
- Jezgra atoma vodika sadržava samo jedan proton. Svi atomi čija jezgra sadržava samo
jedan proton jesu atomi vodika.
- Svaki atom koji u jezgri sadržava dva protona jest atom helija itd… ( periodni sustav
elemenata).
Na slici 3.7. prikazan je Periodni sustav elemenata. Mendeljejev raspored elemenata ističe
ponavljanje fizičkih i kemijskih svojstava kemijskih elemenata u odreñenim intervalima. Ovo
je jedan od osnovnih prirodnih zakona iz kojeg vidimo tijesnu povezanost izmeñu položaja
________________________________________________________________
6
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
elementa u periodnom sustavu i unutarnje strukture njegovih atoma. Svaki element opisan je
atomskim simbolom (X), te atomskim (Z) i masenim (A) brojem kako je to ilustrirano
sljedećim primjerima (sl.3.8.)
Atomski broj predstavlja broj protona u jezgri odnosno broj elektrona u elektronskom
omotaču, a maseni broj je jednak ukupnom broju subatomskih čestica jezgre, odnosno zbroju
protona i neutrona.
Ovaj kratki prikaz krajnje je pojednostavljen . Bilo bi preopširno nabrojiti sve osnovne
čestice koje su otkrivene sredinom dvadesetog stoljeća, od pozitrona, π i µ mezona, neutrina
itd. , čiji se broj kreće oko nekoliko stotina.
________________________________________________________________
7
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Sve do sada izloženo je prikaz teorije o atomima bez dokaza da oni stvarno postoje. Iz
činjenice da svrstavanjem kemijskih elemenata prema njihovoj rastućoj atomskoj težini
ističemo upadljivu periodičnost karakterističnih svojstava spoznajemo relativno značenje te
težine, iz čega zaključujemo da je sva materija izgrañena od atoma. Meñutim to nije ujedno i
dokaz o postojanju atoma. Treba napomenuti da je atomska teorija strukture elementa
dokazana tek dobivanjem kvantitativnih podataka o dimenzijama i masama atoma.
Način kako se atomi i/ili molekule kreću u prostoru odreñuje stanje tvari, napr. molekule
ili atomi se slobodno kreću u plinovitom stanju tvari. Postoji ogroman broj vrsta atoma i
molekula, ali samo nekoliko različitih stanja u kojem se mogu nalaziti tvari. Drugim riječima
tvar je odreñena masom, energijom i prostorom. Pojavljuje se u tri agregatna stanja:
- čvrstom (krutom)
- tekućem
- plinovitom
Čvrste tvari imaju stalan oblik i volumen. Čestice od kojih se sastoje tako su čvrsto
povezane da jedna u odnosu na drugu ne može mijenjati položaj. Kada su u čvrstim tvarima
čestice vezane nepravilno govori se o amorfnim tvarima. To su npr. staklo, smola, plastične
mase, i kod većine čvrstih tvari čestice (atomi, ioni ili molekule) su pravilno rasporeñene.
Takve se tvari nazivaju kristalima . Razlikuju se ionske, atomske i molekularne kristalne
rešetke.
________________________________________________________________
8
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Ovisno o dovoñenju ili odvoñenju topline tijelo može prelaziti iz jednog u drugo
agregatno stanje. Sublimacijom se prelazi iz čvrstog u plinovito agregatno stanje;
kondenzacijom iz plinovitog u tekuće; kristalizacijom iz tekućeg u čvrsto; taljenjem iz
čvrstog u tekuće, isparavanjem iz tekućeg u plinovito; depozicijom iz plinovitog u čvrsto
agregatno stanje (sl.3.10.)
Fizika čvrstog stanja uvela je matematički model kristalne strukture nazvan kristalna
rešetka. Poznavanje kristalne rešetke nekog materijala omogućuje odreñivanje najvećeg broja
parametara za njegovu primjenu.
________________________________________________________________
9
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Najmanji od njih naziva se elementarna (jedinična) ćelija ili kristalna rešetka. Matematički
je moguće izraziti 14 vrsta (tipova) elementarnih ćelija svrstanih u sedam kristalografskih
sustava: kubna, tetragonalna, rompskoedarska, heksagonalna, ortorompska i triklinska
(sl.3.11.)
Alotropska modifikacija
Materijali koji imaju više od jedne kristalne strukture nazivaju se alotropski ili polimorfni,
i za njih kažemo da se javljaju u više alotropskih modifikacija. Tako, na primjer željezo i
titan, imaju više od jedne kristalne strukture. Na nižim temperaturama željezo ima prostornu
centralnu kubnu rešetku (sl.3.11), koja se na 810 °C pretvara u plošno centralnu kubnu
rešetku. Alotropija predstavlja osnovu za termičku obradu čelika i titana. Mnogi keramički
materijali, a takoñer i kvarc, prolaze kroz više alotropskih transformacija u toku procesa
grijanja ili hlañenja, što može uzrokovati promjenu svojstava materijala.
________________________________________________________________
10
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
________________________________________________________________
11
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
4. SVOJSTVA MATERIJALA
Gotovo nikada samo jedno svojstvo materijala ne odlučuje o odabiru materijala. U većini
slučajeva materijali moraju zadovoljiti istovremeno različite zahtjeve, koji zavise o uvjetima
rada, opterćenju, propisima i željama korisnika. Zato se svojstva materijala smatraju
prvorazrednim kriterijem pri odabiru materijala.
Svojstva
materijala
Ovu podjelu fizičkih svojstava materijala treba posebno proučiti s aspekta primjene u
elektrotehnici. Prvo moramo spomenuti gustoću materijala koja je zajednička karakteristika
za sva razmatranja vezana uz svojstva materijala po bilo kojoj osnovi. Gustoća materijala je
omjer mase i volumena:
________________________________________________________________
12
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
m kg
ρ=
V m 3
Fizička
svojstva
Gustoća
________________________________________________________________
13
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Smicanje Uvijanje
Kuglica od
volfram karbida Ispitni uzorak
________________________________________________________________
14
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
________________________________________________________________
15
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
elastični materijal
F
plastični materijal
F
prije djelovanja sile poslije djelovanja sile
Krhkost materijala definirana je kao svojstvo materijala da se pod utjecajem sile kida
bez promjene oblika ( staklo, keramika, giza i sl.).
Žilavost materijala definirana je kao svojstvo materijala da se pod utjecajem sile najprije
deformira ( stanji i produlji ) pa tek onda prekine.
Talište materijala (ili ledište) je temperatura na kojoj neka tvar prelazi iz čvrstog u
tekuće agregatno stanje. Čiste tvari, za razliku od smjesa, imaju oštro definirano talište. Pri
odreñenom tlaku to je temperatura kod koje čvrsta i tekuća faza tvari nalaze u ravnoteži. Hoće
li se koristiti naziv talište ili ledište ovisi o tome da li se tvar zagrijava ili hladi. U tablici 4.2.
navedene su vrijednosti za talište nekih metala. Mjerna jedinica je 0 K ili 0 C .
________________________________________________________________
16
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Toplinska vodljivost (Λ) je količina topline koja se prenese, pri standardnim uvjetima u
smjeru okomitom na površinu, pri razlici temperatura od 1 ºK. Jedinica za toplinsku vodljivost
je W 0 . U tablici 4.2. navedene su vrijednosti za toplinsku vodljivost nekih metala.
m K
Tijela odnosno tvari s malom specifičnom toplinom brzo se zagriju, već kod kratkotrajnog
izlaganja izvoru topline, dok ona s relativno velikom specifičnom toplinom trebaju dugo biti
izložena djelovanju nekog toplinskog izvora da bi im se temperatura tek malo promijenila..
Toplinska Specifična
Talište
vodljivost Toplina.
Metal
ºC W 0 J
m K kg 0 K
Aluminij 660 229 896
Bakar 1083 385 392
Ksitar 231,9 66 222
Nikal 1453 92 471
Olovo 327,4 34,7 130
Platina 1773 70,8 131
Srebro 961 417 234
Volfram 3410 166 138
Zlato 1063 297 131
Željezo 1536 74 460
Živa - 38,9 8,2 138
________________________________________________________________
17
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
- vodiče,
- poluvodiče i
- izolatore.
________________________________________________________________
18
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Za valentne elektrone cijepanje može biti vrlo veliko, čak toliko da se u nekim
situacijama susjedne vrpce prekrivaju. Zaposjednutost dozvoljenih energetskih stanja
elektronima daje nam objašnjenje za razlike u električnoj vodljivosti izolatora, poluvodiča i
metala. Električna vodljivost proporcionalna je broju elektrona koje je moguće ubrzati poljem.
Proces vodljivosti bit će moguć ako za elektrone postoje susjedni prazni energijski nivoi u
koje oni mogu prijeći. To objašnjava zašto unutrašnji elektroni u metalima ne doprinose
vodljivosti. Ako su sva energetska stanja valentne vrpce zaposjednuta elektronima, onda
elektron (iz vanjskog električnog izvora) za sebe nema energijsko mjesto, odnosno nema
slobodan put kroz vrpcu, pa nema niti pokretnih elektrona. Meñutim, ako sva energijska
stanja valentne vrpce nisu zaposjednuta elektronima, onda postoji mogućnost za elektron da
se kroz taj slobodan energijski prolaz giba u smjeru električnog polja. Što je vrpca manje
zaposjednuta, to ima više pokretnih elektrona.
Metale karakterizira djelomično popunjena valentna vrpca. Valentna i vodljiva vrpca mogu
se prekrivati, što je posebno važno kada je valentna vrpca popunjena na primjer u slučaju Mg.
Kada se radi o materijalu kod kojeg, pri ravnotežnom razmaku meñu atomima d 0 koji
odgovara konstanti rešetke materijala, ne dolazi do prekrivanja valentne i vodljive vrpce, a
valentna vrpca je potpuno zaposjednuta elektronima, onda se mogu razlikovati dva granična
slučaja (vidi sliku 4.8.). U oba slučaja elektroni iz popunjene valentne vrpce moraju prijeći u
nepopunjenu vodljivu vrpcu da bi mogli sudjelovati u voñenju struje. Taj prijelaz može se
postići termičkom aktivacijom elektrona, tj. zagrijavanjem materijala.
Slika 4.8. Skica nastajanja elektronskih vrpci: izolator (a) i poluvodič (b);
________________________________________________________________
19
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Ako je energijska razlika izmeñu vodljive i valentne vrpce daleko veća od termičke
energije elektrona (Eg >> kT), onda je na običnoj temperaturi vjerojatnost prijelaza elektrona
iz popunjene valentne u praznu vodljivu vrpcu vrlo mala, stoga nema pokretnih elektrona niti
u jednoj vrpci. Takav materijal se ponaša kao izolator. Kod izolatora u vodljivoj vrpci nema
slobodnih elektrona , a u valentnoj vrpci elektroni su čvrsto vezani uz svoje atome. Energija
koja je potrebna za stanje vodljivosti je vrlo velika. I ako doñe do tog stanja to nazivamo
električni proboj izolatora.
Ako širina zabranjene zone odgovara termičkoj energiji elektrona (Eg ≈ kT), može se
očekivati značajan broj termički aktiviranih elektrona u vodljivoj vrpci na običnoj
temperaturi. Prijelaz elektrona iz popunjene valentne u nepopunjenu vodljivu vrpcu ostavlja u
valentnoj vrpci prazna mjesta - šupljine u koje elektron može doći s drugog energijskog
mjesta u vrpci ostavljajući za sobom ponovo prazno mjesto; dakle dolazi do pomicanja
pozitivno nabijenog praznog mjesta (šupljine), što je ekvivalentno pomicanju elektrona u
suprotnom smjeru. Materijal opisane elektronske strukture ponaša se kao poluvodič. Kod
poluvodiča vodljiva i valentna vrpca odvojene su zabranjenim prostorom – u vodljivoj stazi
nema slobodnih elektrona, a u valentnoj stazi sve šupljine su popunjene. U takvom stanju
nema uvjeta za voñenje. Tek utjecajem energije iz okoline (svjetlost, toplina, i sl.) dobivaju se
uvjeti savladavanja energije zabranjenog prostora i elektroni iz valentne staze preskočit će u
vodljivu stazu i dobit ćemo novo stanje – stanje vodljivosti.
Iz ovoga možemo izvesti zaključak koji ilustrira slika energija-vrpca dijagrama: prema
elektronskoj strukturi čvrstih tijela ona mogu biti, što se tiče električne vodljivosti, izolatori,
poluvodiči i metali. Fizička situacija prikazana na slici 4.9. postoji samo na temperaturi
apsolutne nule. Kod viših temperatura termička pobuda uzrokovat će to da elektroni mogu
dobiti dovoljno energije i prijeći u viša energijska stanja. Govorimo o ekscitaciji elektrona u
gornju energijsku vrpcu. Elektroni s tim energijama mogu sudjelovati u voñenju električne
struje, pa odatle gornjoj energijskoj vrpci naziv vodljiva vrpca.
Slika 4.9. Skica energijskih nivoa odnosno “vrpci” za metal, poluvodič i izolator
________________________________________________________________
20
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
- nezaposjednuti
- zaposjednuti energijski nivo
Veze meñu atomima su kemijske veze. Zbog različitih svojstava atoma koji se meñusobno
povezuju razlikuju se: metalna, ionska i kovalentna veza. Kakva će biti veza meñu atomima
obično je uvjetovano vanjskim elektronima, to jest interakciji nepopunjenih orbitala. Naime,
popunjene orbitale su stabilne tvorevine, dok nepopunjene to nisu, pa postoji težnja da se
popune.
Metalna veza - Osnovna privlačna sila koja djeluje izmeñu atoma metala uzrokovana je
uzajamnim djelovanjem metalnih iona i zajedničkog elektronskog oblaka kojim su opkoljeni.
Valentni elektroni, ili bar dio njih, raspodijeljeni su po čitavom metalu tako da su atomi
vezani zajedničkim elektronskim oblakom. Prema tome atomi su postali pozitivni ioni koje
čvrsto veže jedan oblak delokaliziranih elektrona. To je razlog da je svuda u metalu gustoća
elektronskog oblaka veća od nule i približno jednaka. Metalna veza nije usmjerena u
prostoru.(sl.4.10.)
Preklapanjem orbitala metalnih atoma koji se nalaze meñusobno vrlo blizu nastaju
molekulske orbitale koje su toliko blizu jedna drugoj da ih opisujemo kao vrpcu ili zonu.
Razlikujemo valentnu vrpcu i vodljivu vrpcu (sl.4.9.). U valentnoj vrpci nalaze se valentni
elektroni, a iznad nje prostire se vrpca bez elektrona koju nazivamo vodljiva vrpca. Valentna
vrpca se gotovo dodiruje s vodljivom vrpcom, pa je potrebna zanemarivo mala energija za
prijelaz elektrona. Možemo reći da se elektroni zapravo slobodno gibaju iz jedne vrpce u
drugu.
Ionska veza - da bi nastala ionska veza izmeñu atoma, mora prijeći jedan od atoma u
pozitivno nabijeni ion-kation (+) gubitkom odreñenog broja elektrona, a drugi atom mora
primiti te elektrone i prijeći u negativno nabijeni ion-anion (-). Broj danih i primljenih
elektrona ovisi u prvom redu o broju valentnih elektrona u valentnoj ljusci atoma koji se
povezuju. Broj elektrona koje atom može primiti ograničen je nepopunjenim orbitalama u
________________________________________________________________
21
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
valentnoj ljusci. Općenito možemo reći da broj valentnih elektrona koji sudjeluju u kemijskoj
vezi ovisi o energijskom stanju elektrona (gubitkom elektrona neutralni atom postaje kation ili
primanjem elektrona postaje anion, sl.4.11.).
neutralni
atom
pr
a
im
n
ro
an
kt
je
ele
ele
ak
ktr o
bit
na
gu
kation anion
(+) (-)
Ionska veza je veza koju uzrokuje elektrostatsko privlačenje suprotno nabijenih iona..
Atom koji daje elektron naziva se elektron-donor, a koji prima elektron nazivamo elektron-
akceptor . Primjer takvog vezanja je kristal kuhinjske soli NaCl (sl.4.12.)
Polumjer pozitivnog iona, kationa, uvijek je manji od polumjera njegovog atoma, jer je
broj elektronskih ljuski manji, a i broj protona je veći od broja elektrona pa jezgra jače
privlači elektrone. Polumjer negativnog iona, aniona, nešto je veći od polumjera njegovog
atoma, jer jezgra slabije privlači veći broj elektrona
Kovalentna veza - nastaje spajanjem atoma nemetala ili nastaje iz nastojanja atoma da
meñusobno povezani postignu stabilniju elektronsku konfiguraciju atoma plemenitog plina,
odnosno oktet. Kovalentna veza nastaje zajedničkim elektronima izmeñu atoma. Zbog toga
________________________________________________________________
22
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
kod kovalentne veze, za razliku od ionske veze, atom ne predaje elektron drugom atomu, već
svaki od njih daje po jedan elektron i stvaraju zajednički elektronski par ili više. Ti zajednički
elektronski parovi, koji pripadaju i jednoj i drugoj jezgri, povezuju oba atoma, tj. čine izmeñu
njih kovalentnu vezu
U prirodi se rijetko nalaze čisti tipovi veza. Najčešće su mješovite veze, primarne
(kovalentno – ionske, metalno – kovalentne i metalno – ionske) i kombinacije primarnih veza
i sekundarnih veza (veze koje nastaju izmeñu molekula uslijed polarizacije molekula [lit. 1.].
Njihovim zajedničkim djelovanjem možemo objasniti ponašanje konkretnih materijala.
Koja će veza nastati izmeñu dva elementa A i B, ako se dovoljno približe ? Nastat će veza
pri kojoj se oslobaña najviše energije.
________________________________________________________________
23
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
r r r
m = nIdS = IdS
→
gdje je n vektor normale na površinu dS.
Rotacija električnog naboja oko vlastite osi (spin) može se smatrati graničnim slučajem
strujne petlje čija površina teži nuli. Zato je elektronu pored magnetskog momenta zbog
kružnog gibanja pridružen i magnetski moment zbog spina. I jezgra atoma ima magnetski
moment zbog spina, ali znatno manjeg iznosa od magnetskih momenata elektrona. Ukupni
magnetski moment atoma ili molekule rezultanta je, po pravilima kvantne mehanike,
spomenutih magnetskih momenata elektrona i jezgre.
Svjetlost se može vrjednovati na dva načina: pomoću fizikalnih veličina i pomoću svjetlo-
tehničkih osobina
Osjetljivost kod dnevnog viñenja i ogrničenost ljudskog oka (380-780 nm) dana je na slici
4.13.
________________________________________________________________
24
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Vidljivi spektar
Narančasta 620 nm
Ljubičasta 380 nm
Crvena 760 nm
Zelena 500 nm
Modra 450 nm
Žuta 590 nm
Slika 4.13. Vidljivi dio spektra za ljudsko oko
________________________________________________________________
25
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
5. VODLJIVI MATERIJALI
- vodiči
- otpornici
Prvoj klasi pripadaju vodiči koji se ne mijenjaju pri prolazu električne struje kroz njih, to
su uglavnom metali i ugljen.
Drugoj klasi pripadaju vodiči koji se mijenjaju prolaskom električne struje kroz njih
(kemijski se rastvaraju, pa im se mijenjaju mnoga svojstva). To su elektroliti (otopine soli,
kiselene, lužine i sl.).
Upravo zbog različitog ponašanja materijala pri prolasku električne struje kroz njega, za
izradu vodiča se biraju materijali prve klase. Za izradu vodiča električna vodljivost nije jedini
kriterij, jer uz nju materijal mora zadovoljiti i mnoga druga svojstva (ovisno o primjeni) kao
što su mehanička, kemijska i tehnološka.
Nemoguće zaobići uvjete rada za koje materijal treba svojstva odgovarajuća tim uvjetima
( temperatura, agresivnost okoline ) i na kraju takoñer vrlo bitna pri odabiru materijala je i
cijena materijala.
________________________________________________________________
26
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
5.1.1. Bakar
Bakar je poslije srebra najbolji vodič topline i elektriciteta. U prirodi se rjeñe nalazi u
elementarnom obliku, a češće u raznim spojevima.kao: halkopirit (žute boje) CuFeS 2 ,
Halkozin (metalno sjajan) Cu 2 S, Kovelin (plav) CuS i Kuprit (crvenkast) Cu 2 O.
Bakar ima: karakterističnu crvenu boju kojom se razlikuje od ostalih materijala,
zadovoljavajuću otpornost na koroziju (intenzivna oksidacija bakra nastupa tek kod povišenih
temperatura), dobru obradivost, dobru lemljivost i zavarljivost što je važno za montažne
radove na električnim proizvodima i postrojenjima, dobro provodi toplinu, dobro se legira i
stvara značajne slitine . Osnovne svojstva bakra dana su u tablici 5.1
ρ = 0.0128 Ωmm
2
Specifični otpor
m
Specifična vodljivost σ = 58 Sm
mm 2
Mehanička čvrstoća na vlak 200 – 400 N
mm 2
Specifična težina 8.87 – 8.89 kg
dm 3
Specifična težina elektrolitskog E-Cu 8.9 kg
dm 3
Koeficijent linearnog istezanja 17.1⋅10 − 6 1 0
C
Toplinska vodljivost 401 W 0
m K
0
Talište 1083 C
________________________________________________________________
27
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
- Lijevana
- Gnječena
- Žarena
Bakar lijevane teksture ima veliku čvrstoću na vlak ( 200 N/mm² ) i istezljivost 15%.
Bakar gnječene strukture ima veću čvrstoću i tvrdoću, manju vodljivost, manju istezljivost.
Bakar žarene strukture ima najveću vodljivost, ali su smanjene čvrstoća i tvrdoća.
Važno je znati i o tome voditi računa, da je oksid bakra poluvodič, pa moramo paziti da su
pri spajanju bakra spojevi čisti. Oksidacija bakra povećava se porastom temperature, naročito
iznad 400 0 C ( kod spajanja) kad se javlja povećana prisutnost sumpora koji s bakrom tvori
bakreni sulfat CU SO4 ( modru galicu ) koja ljušti površinu bakra i otkriva čisti bakar, pa se
proces korozije nastavlja. U područjima bogatim sumporom koristi se zaštićeni bakar. Zaštiti
se gumom, ali se prethodno pokositri, jer i guma sadrži sumpor.
Mjed
Mjed ( mesing ) je slitina bakra i cinka sa sadržajem cinka od 5 % do 40 % koja je
poznata od pretpovijesnih vremena, davno prije otkrića cinka. Proizvodila se taljenjem bakra s
kalaminom, cinkovom rudom. Kovnost mjedi dostiže maksimum s oko 30 % cinka a vlačna
čvrstoća s 45 % iako ova svojstva jako ovise o mehaničkoj i toplinskoj obradi slitine. Otporna
je na koroziju i od nje se izrañuju različiti ukrasni predmeti, muzički instrumenti, ventili i
adapteri za vodovodne cijevi, vijci i sl.
Najčešća mjed je Cu63Zn ( 63% bakra ), a služi za izradu grla, utikača, montažnih
pločica i sl.
________________________________________________________________
28
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Čistim binarnim legurama bakra i cinka dodaju se često i drugi elementi, kao npr. olovo
radi bolje mehaničke obradivosti. Dodatkom aluminija, željeza i mangana dobiva se
visokokvalitetna mjed velike čvrstoće i otpornosti na koroziju. Mjed koja sadrži do 2 %
kositra otporna je na koroziju u morskoj vodi i često se koristi u brodogradnji.
Bronca
Bronca je naziv za veliki broj slitina bakra, najčešće s kositrom, ali i s drugim elementima
kao što su fosfor, mangan, aluminij i silicij. Izuzetak je slitina s cinkom koja se obično naziva
mjed. Prije otkrića željeza bronca je bila najvažnija kovina, pa je prema njoj dobilo naziv i
brončano doba , (lat. aes Brundisinum - brindizijski bakar), legura je bakra i kositra u kojoj se
sadržaj kositra kreće od 4 % do 25 %. Brončano doba u Europi trajalo je od 2200. do 700.
pr.Kr.. Bronca se upotrebljavala za izradu oružja (vrhove koplja i strijela, mačeve i noževe)
kao i za izradu umjetničkih predmeta..
Aluminijska bronca upotrebljava se za izradu specijalnih alata jer ne iskri pri udarcu.
Manganska bronca je u stvari mjed koji sadrži mangan. Koristi se za izradu brodskih
propelera zbog svoje čvrstoće i otpornosti na koroziju u morskoj vodi.
5.1.3. Aluminij
Aluminij je laki metal, poslije kisika i silicija najrašireniji element u Zemljinoj kori, gdje
dolazi kao sastavni dio gline i mnogih stijena. Gustoća mu je 2.70 kg , dobro vodi toplinu
dm 3
i električnu struju. Postojan je u vodi i na zraku, otapa se u mineralnim kiselinama (pri čemu
nastaju soli u kojima je trovalentan) i u lužinama (pri čemu nastaju aluminati).
________________________________________________________________
29
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
čistoća 99.99%. Što je aluminij čišći otporniji je prema kemijskim utjecajima i bolje vodi
električnu struju, ali je i manje čvrst . Osnovne svojstva aluminija dana su u tablici 5.2.
Čisti aluminij je mekan i kovak, ali se može učvrstiti ako se napravi legura sa malom
količinom drugih metala, kao bakar i magnezij. Aluminijski predmeti su zaštićeni od reakcije
sa zrakom i vodom tankim slojem oksida koji se brzo stvara na površini. Aluminij je topljiv u
koncentriranoj kloridnoj kiselini i natrijevom hidroksidu. Aluminij i njegove legure se
upotrebljavaju na stotine načina u industriji vozila, aviona, pri izradi konstrukcijskih skeleta,
te za mnoge druge namjene. Koristi se za izradu limenki, bačvi, folija, kućanskih pomagala
itd. S obzirom na čvrstoću dijelimo ga u pet skupina:
- rafinal
- meki
- polutvrdi
- tvrdi
- ekstra tvrdi
Rafinal ima najveću čistoću 99.99% aluminija. Koristi se za obloge kondenzatora i zamatanje
prehrambenih proizvoda. Povečavanjem tvrdoće redosljedom meki, polutvrdi, tvrdi i ekstra
tvrdi gube na vodljivosti pa se upotrebljavaju na mjestima gdje osim vodljivosti treba i
povećana mehanička čvrstoća. Tvrdi i ekstra tvrdi se koriste kao konstrukcijski materijal koji
primarno služi kao nosivi element, a tek ona kao vodič.
Aluminij je dobro gnječiv i rastezljiv. Stvara tanki sloj oksida koji ga štiti od korozije. Taj
oksid je izolator, pa stvara probleme kod spajanja vodova. izrazito je otporan na kiseline, ali
se brzo razara u morskoj vodi. Teško se lemi pa su potrebni posebni talitelji. Za lemljenje
aluminija koristimo slijedeće postupke: lemljenje uz mehaničko otklanjanje oksida, lemljenje
uz ultrazvučno otlklanjanja oksida i lemljenje uz kemijsko otklanjanje oksida. Zavarljivost je
ograničena zbog lake oksidacije, pa se izvodi u zaštićenoj sredini – u argonu. Najpodesniji
način spajanja je lijepljenjem umjetnim smolama Obrada je problematična zbog lijepljenja
strugotine na pribor. Uz bakar aluminij je materijal koji se najčešće koristi u elektrotehnici.
________________________________________________________________
30
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Postoji problem spajanja s bakrom radi stvaranja galvanskog članka u prisustvu vlage, zato ga
spajamo Al – Cu stezaljkama. Koristi se u kao vodič u Alu – Če vodičima ( nadzemni vodovi
s pocinčanim čelikom u sredini radi čvrstoće ).Važno je napomenuti da aluminijski vodovi
imaju 1.6 puta veći presjek od bakra, ali su četiri puta jeftiniji i dva puta lakši.
Kao i kod bakra utjecaj primjesa smanjuje mu vodljivost. Čvrstoća Aluminijskih materijala
može se povećati . hladnom deformacijom, legiranjem, toplinskom obradom i kombinacijom,
npr. legiranjem i hladnom deformacijom.
Zbog male specifične težine i ostalih svojstava uvelike se primjenjuju u avijaciji, gradnji
brodova, vozila, motora, u kemijskoj industriji, za ukrasne predmete i sl.
Ostala svojstva, odnosno, prednosti Aluminija i aluminijskih slitina su: oko 2,9 puta lakši od
čelika., vlačna čvrstoća, maksimalno do 700 MPa, uz dobru istezljivost., dobra mehanička
svojstva pri niskim temperaturama., toplinska vodljivost 13 puta veća nego kod nerñajućeg
čelika, 4 puta veća od običnog čelika., elektrovodljivost bliska Cu, ali pri istoj težini
dvostruko veća nego kod Cu., dobro reflektira svjetlost i toplinu, dobra otpornost na koroziju i
________________________________________________________________
31
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Tehničko željezo predstavlja redovito leguru željeza s većim ili manjim količinama
ugljika, silicija, mangana, sumpora i fosfora pa mu svojstva uvelike ovise o količini tih
sastojina, odnosno primjesa. Dodacima drugih metala, kao kroma, titana, molibdena, nikla,
tantala, vanadija, kobalta, niobija, volframa i dr., svojstva željeza se mogu i dalje modificirati
u širim granicama nego bilo kojeg drugog tehničkog metala.
Tehničko željezo, osim vrsta koje su posebnim dodacima (napose nikla i kroma) učinjene
kemijski otpornima (nerñajući čelici), kemijski je manje otporno nego čisto. Ono na vlažnom
zraku hrña, tj. prevlači se slojem hidroksida koji ne štiti metal od daljeg nagrizanja. Željezo
grijano na višu temperaturu pokriva se crvenom prevlakom oksida Fe3O4.
Željezo i čelici (modifikacije željeza) su slabi vodiči električne struje. Čisto željezo ima
električnu vodljivost 10 Sm/mm² , a čelik 8-9 Sm/mm². Zbog sklonosti rñanju mora se zaštiti
njegova vanjska površina. Ipak zbog niske cijene i velike čvrstoće na istezanje koristi se za
izradu vodova manje snage i za manje udaljenosti. Koristi se kod TT vodova gdje ima
prednost pred ostalim materijalima.
Čelik se koristi za izradu tračnica električnih vlakova ( tramvaja ), kao jezgra alu – če
vodova , a koristimo ga i za izradu otpornika ( tanku čeličnu žicu ) ali u zaštićenoj sredini
(obično vodik) radi zaštite od rñanja i u bimetalnim vodičima /jezgra je od čelika).
5.1.6. Lemovi
Lemljenje (engl. brazing-tvrdo, soldering-meko, njem. loten). Lemljenje je postupak
kojim se metalni, (u posebnim slučajevima nemetalni) dijelovi spajaju pomoću rastaljenog
dodatnog materijala (lema) u nerazdvojnu cjelinu. Materijali koji se koriste za lemljenje
moraju imati odlična vodljiva svojstva, da bi gubici i zagrijavanje na spojevima bili što manji.
Pri lemljenju se osnovni materijal ne tali, jer ima više talište od dodatnog materijala. Bolji
rezultati pri lemljenju mogu se postići primjenom "topitelja" (prašak, pasta, otopine) i/ili
________________________________________________________________
32
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
zaštitne atmosfere (plin ili vakuum) u kojoj se vrši lemljenje. Uz kovačko i ljevačko
zavarivanje, lemljenje je jedan od najstarijih postupaka spajanja metala (staro koliko i
dobivanje i prerada materijala, oko 5000 - 6000 godina).
Pogodnosti lemljenja:
Nedostaci lemljenja:
1. Statička, ali i dinamička čvrstoća lemljenog spoja je niža (slabija) u odnosu na zavareni
spoj.
2. Relativno visoka cijena dodatnih materijala za lemljenje
________________________________________________________________
33
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Pri lemljenju se osnovni materijal zagrijava, ali ne tali. Dodatni materijal se tali jer ima
niže talište od osnovnog materijala, ulazi u zazor, vlaži lemljene površine kapilarnim
djelovanjem se širi u zazor, talina se kristalizira i ostvaruje lemljeni spoj. U nekim
slučajevima zazor je veći, pa se lemljeni spoj ostvaruje i bez kapilarnog djelovanja, kada se
koristi velika količina, obično skupog, dodatnog materijala. To je slučaj zavarivačkog
lemljenja (zavarivačko lemljenje engl. brazewelding, njem. schweissloten).Radna temperatura
je najniža temperatura radnog predmeta na mjestu lemljenja. Ovisi o vrsti lema i viša je od
temperature taljenja lema. Ako je radna temperatura iznad 450 °C, tada se govori o tvrdom
lemljenju, a ako je ispod, tada se govori o mekom lemljenju.
Kada se lemi pri temperaturama preko 900 °C, tada se govori o visokotemperaturnom
lemljenju. Zavarivačko lemljenje se vrši na temperaturama iznad 450 °C. Ako je temperatura
viša, tada će do spoja lakše doći ali se mogu pojaviti, zbog difuzije, intermetalni spojevi na
granici, koji su krhki. Zato je bolje nastojati lemljenje provoditi na niskoj temperaturi i kroz
kraće vrijeme.
________________________________________________________________
34
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Postoji više načina spajanja dodirnih površina koje primjenjujemo u lemljenju (sl.5.2.).
U elektrotehnici koristi se često meko lemljenje (rjeñe tvrdo) za sve vrste spojeva
pogotovo elektroničkih elemenata. Sve o lemljenju i pristupu lemljenu opisano je u skriptama
za laboratorijske vježbe iz elektrotehničkih materijala.
Najvažnije je , kada govorimo o materijalu za izradu otpornika, imati u vidu namjenu tog
otpornika. Velika je razlika da li trebamo otpornik koji daje odreñeni otpor, ali se ne smije
grijati ili trebamo otpor koji daje odreñeni otpor i pri tome se treba grijati (grijači). Radi toga
odvojeno promatramo materijale za izradu različitih otpornika.
Ove uvjete mogu ispuniti materijali koji su se razvili tehnološkim postupcima čiji su
sastavni elementi aluminij, krom, željezo i nikal. Svaki od ovih elemenata ima svoje prednosti
u ovakvim legurama ( nikal i krom pridonose otpornosti prema oksidaciji i čvrstoći na
visokim temperaturama, željezo smanjuje cijenu i povećava otpornost itd.). Slitine koje
koristimo u elektrotermiji možemo razvrstati u slijedeće skupine:
b) slitine kroma i nikla s relativno malo željeza (oko 20 %) - imaju veću električnu
otpornost zbog željeza, manju radnu temperaturu, dobra mehanička svojstva,
postojane su pri djelovanju kiselina;
c) slitine kroma i nikla s relativno mnogo željeza (50 - 62 %) - nešto veće
otpornosti prema sumporu, niže cijene zbog manjeg udjela nikla, dobrih
mehaničkih svojstava, nešto niže električne otpornosti i niže radne temperature;
d) slitine kroma i željeza sa silicijem - veće radne temperature zbog utjecaja kroma,
veće električne otpornosti zbog utjecaja silicija;
e) slitine kroma i željeza s aluminijem - znatno veće električne otpornosti, toplinski su
postojane, mnogo se koriste, vijek trajanja im je do 2,5 puta veći od slitina kroma i
nikla zbog utjecaja zaštitnog oksidnog sloja čemu doprinosi aluminij, zbog rñanja
ipak trebaju biti zaštićene, izbjegava se rad s otvorenim spiralama i keramičke mase
s kiselom reakcijom.
Takva svojstva u velikoj mjeri posjeduje manganin, slitina bakra i mangana s malim
dodatkom nikla, koji je vrlo rano uveden u upotrebu. Njegova specifična otpornost iznosi
0,43[Ωmm²/m], temperaturni koeficijent otpornosti 0,00001[ 1 / 0 C ], a termoelektrični napon
prema bakru svega 1[ µV / 0 C ].
________________________________________________________________
36
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Svojstva slična manganinu imaju slitine poznate pod nazivom izabelin, novokonstantan, te
slitine zlata i kroma, pa se i one upotrebljavaju za izradu najpreciznijih otpornika.
Često se primjenjuju i razne slitine nikla i kroma, koje imaju specifični otpor oko 1,3
[ Ωmm 2 / m ], dakle otprilike tri puta veći od manganina. Osim toga, njihova je mehanička
čvrstoća znatno veća, tako da se iz tih slitina izrañuju žice čiji promjer iznosi samo 0,012
[mm], dok najtanje manganinske žice imaju promjer 0,02 [mm]. Zbog toga se žicama od tih
slitina mogu izraditi visokoomski otpornici, koji imaju znatno manje dimenzije nego
manganinski
Pored žičanih otpornika, veoma često se upotrebljavaju slojni otpornici kod kojih se na
tijelo od porculana, keramike ili stakla, nanosi, odgovarajućim tehnološkim postupcima, tanki
sloj metala, metalnih oksida ili ugljika.
________________________________________________________________
37
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Promjenjivi otpornici mogu biti jeftini jednookretnog tipa ili višeokretnog tipa s
helikoidalnim elementom. Neki promjenjivi otpornici mogu biti montirani na mehanički
pokazivač koji broji okretaje.
Najčešći primjeri:
- Reostat: promjenjivi otpornik s dva priključka, jedan fiksni, a drugi klizni. Često se koristi
pri pokretanju električnih motora za smanjenje velike struje u trenutku uključenja..
- Metal oksidni varistor (MOV) je specijalni tip otpornika koji mijenja svoj otpor s porastom
napona: vrlo veliki otpor na niskom naponu (ispod okidnog napona) i vrlo niski otpor na
visokim naponima (iznad okidnog napona). Radi kao prekidač. Obično se koristi kao
zaštita energetskih sklopova od kratkog spoja ili odvodnik munje na uličnim svjetiljkama,
ili kao element za ograničavanje porasta struje u induktivnim krugovima.
________________________________________________________________
38
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Boja A B C D E
Crna 0 0 0 x 1 ( x 10e0) -
Smeña 1 1 1 x 10 (x 10e1) 1%
Crvena 2 2 2 x 100 (x 10e2) 2%
Naranačasta 3 3 3 x 1000 (x 10e3) -
Žuta 4 4 4 x 10000 (x 10e4) -
Zelena 5 5 5 x 100000 (x 10e5) 0,5 %
Plava 6 6 6 x 1000000 (x10e6) 0,25 %
Ljubičasta 7 7 7 - 0,1 %
Siva 8 8 8 - 0,05 %
Bijela 9 9 9 - -
Zlatna - - - x 0,1 (x 10e-1) 5%
Srebrna - - - x 0,01 (x 10e-2) 10 %
- Bez boje - - - - 20 %
________________________________________________________________
39
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
- električne kontakte
- termoparove ( termoelementi i termobimetali )
- rastalne osigurače
- materijali za provode kroz staklo
- voda
- i ranije opisane materijale za lemljenje
- prekidne
- klizne i
- stalne
Prekidni kontakti prekidaju i spajaju električni krug, za razliku od kliznih kod kojih
dijelovi klize jedan uz drugog bez odvajanja i stalnih čije su kontaktne površine u trajnom
spoju. Najosjetljiviji dio kontakta su kontaktne površine. Na njima može doći do korozije i
do erozije. Korozija je povezana s kemijskim reakcijama sa okolinom, a erozija s promjenom
topografije (oblika) površine uslijed prijenosa materijala za vrijeme rada. Pri velikim strujama
i u vakuumu može doći do zavarivanja. U slučaju kontakata za mala opterećenja dominantan
problem je korozija koja dovodi do povećanja njegove otpornosti , a za kontakte za veća
opterećenja dominantan problem je erozija koja ograničava broj sklopnih radnji tj. duljinu
trajanja kontakta.
Materijale za kontakte dijelimo upravo prema prije navedenoj podjeli prema opterećenju
(za mala, veća i velika opterećenja). Za izradu kontakata za mala opterećenja koristimo :
platinu, paladij, srebro, zlato, volfram i molibden. Platina i paladij koriste se za izradu
preciznih kontakata. Kontakti od ovih materijala imaju veliku preciznost, a nisu podložni ni
razvoju luka ni eroziji pod atmosferskim uvjetima.Na slici 5.5. prikazani su kontakti za mala
opterećenja.
________________________________________________________________
40
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Zbog ovakvih svojstava platina i paladij koriste se za izradu kontaktnih slitina od kojih je
najpoznatija platina-iridij zbog svoje trajnosti. Zbog visoke cijene izbjegavamo upotrebu
platine kad je to moguće.
Zlato i srebro najčešće koristimo kao komponente za izradu kontaktnih legura iako i ovdje
moramo napomenuti da im je nedostatak u visokoj cijeni.
Materijali koji se koriste za izradu kontakata za veća i velika opterećenja su: srebro, srebro-
paladij, srebro-kadmij, bakar-kadmij, molibden, volfram i volfram-bakar. Pored ovih
materijala za izradu koristimo i metalokeramičke materijale. Oni se prave od dva metala, pri
čemu jedna komponenta mora imati dobru vodljivost, a druga mehaničku čvrstoću. Na slici
5.7. je prikaz kontakata za velika opterećenja.
________________________________________________________________
41
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Termoelement predstavlja električni krug koji najčešće služi kao senzor temperature ili
temperaturne razlike. Funkcioniranje termoelementa uvjetovano je potencijalom dva različita
materijala na spoju, koji dovodi do pretvorbe toplotne energije u električnu.
Shematski prikaz termoelementa na slici 5.8. predstavlja vodljivi krug od dva različita
materijala (npr. nikal-krom i nikal-aluminij) spojena u jednoj točki. Voltmetrom velike
unutarnje otpornosti na drugom kraju termoelementa mjerimo razliku potencijala.. Ako se
točka T1 nalazi na jednoj odreñenoj temperaturi (u ovom slučaju 300 0 C ) , a točka T2 na
drugoj temperaturi (temperaturi okoline), na krajevima u točki T2 pojavit će se razlika
potencijala, koju registrira voltmetar. Ako znamo karakteristike termoelementa i temperaturu
u jednoj točki možemo odrediti temperaturu u drugoj točki.
Za izradu termoelementa koriste se materijali što veće relativne elektromotorne sile ,
visoke temperature taljenja i kemijske inertnosti u uvjetima primjene. Pomoću termoelementa
moguće je mjeriti temperature od -250°C do 2500°C. Ovisno o materijalima koji se koriste
dijelimo ih na
Nikal - krom
0
300 C T2
T1 mV
12.2 m V
Nikal - aluminij
5.3.3. Termobimetal
Termobimetali se sastoje od dvije cijelom duljinom čvrsto spojene kovine ili slitine sa što
većom razlikom temperaturnog koeficijenta istezanja. (sl.5.9.)
________________________________________________________________
42
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
L
s
Povećanjem temperature dolazi do istezanja materijala pri čemu se više isteže materijal s
većim koeficijentom istezanja i time pravi otklon bimetala, pri hlañenju materijali se vraćaju
u prvobitni položaj
α L 2
A= ( ) ∆ϑ
s 100
Ukupni otklon ovisi o specifičnom otklonu bimetala. Bimetale izrañujemo kao vrpce. Koriste
se za mjerenje temperature u opsegu od –30 do 400°C, u automatskim osiguračima, kod
startera za fluorescentnu rasvjetu i sl. Slitine željeza i nikla imaju malen temperaturni
koeficijent rastezanja, a invar (36% Ni) ima najmanji temperaturni koeficijent ( 1⋅10 − 6 1 0 )
C
i gotovo je uvijek jedna strana bimetala. Za drugu stranu koristi se: mjed (CuZn), konstantan,
nikal i slitine željeza(20% Ni i 6% Mn).
.
________________________________________________________________
43
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Prekostrujna zaštita koja je radnog tipa najčešće se izvodi pomoću rastalnih osigurača.
Funkcija rastalnih osigurača zasniva se na taljenju vodljive žice, pri strujama većim od
nazivne vrijednosti, izazvanog Joulovim efektom.
U slučaju kratkog spoja trenutno prekidaju strujni krug. Brzina djelovanja osigurača ovisi
o primjenjenom materijalu za rastalnu nit. Koji osigurač ćemo upotrijebiti ( brzi ili tromi )
ovisi o ureñaju na koji je prikljućen.
Svaki vodljivi materijal u obliku tanke žice, teoretski, ima funkciju rastalnog osigurača.
Meñutim za industrijsku izradu rastalnih osigurača koji imaju definirane parametre, koristimo
uglavnom: cink, aluminij, srebro i slitinu olovo-kositar. Srebro je dobro za sve struje, ali zbog
cijene uglavnom se koristi do 5A, slitine olova i kositra zadovoljavaju za struje od 5A do
30A. Cink se vrlo često koristi, s tim da ga moramo stavljati u kremeni pijesak jer dolazi do
prskanja pri izgaranju. Aluminij je pogodan kao tromi osigurač za struje niskog napona, dok
se za jake struje koriste slitine bakra i srebra . Platina ima odlična svojstva, ali uvjetovano
cijenom koristi se za slabe struje (10 mA, telefonija ).
- porculan,
- steatit,
- bakelit i
- staklo.
Rastalni osigurači sastoje se od tijela, uloška s rastalnom niti, prisjednog prstena za uložak
i kape osigurača.
________________________________________________________________
44
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Da bi se dovela električna struja u vakuumirane staklene balone ili plinom punjene staklene
cijevi, koriste se posebni materijali za vodiče kroz staklo. Takvi materijali se odabiru uvijek
prema vrsti stakla, nikako obrnuto.
Razlikuju se tvrda stakla s malim temperaturnim koeficijentom istezanja
( α = (3 − 6 ) ⋅10 − 6 1 0 ) i meka stakla s većim koeficijentom istezanja
C
( α = (8 − 10 ) ⋅10 − 6 1 0 ).
C
Vodič mora imati sličan temperaturni koeficijent rastezanja kao zadano staklo. Treba
stvarati dobar mehanički spoj sa staklom i dobro brtviti, u protivnom doći će do pucanja
stakla ili ulaska zraka u vakuumirani prostor.
- Materijal od kojeg je izrañen takav vod teoretski mora biti što bolji vodič električne
struje, ali ne i topline što je kontradiktorno, pa se primjenjuje kompromisno rješenje.
Najbolje rješenje je platina, ali zbopg visoke cijene u većini slučajeva pribjegavamo
drugim rješenjima uz povoljnu cijenu.
- Do 0.1 mm koristi se oksidirani bakar
- Kod mekih stakala koriste se slitine željeza ili nikla, presvučene tankim slojem bakra
ili platine.
- Kod tvrdih stakala koriste se volfram, molibden, slitine željeza, nikla i kobalta
(kovar, fenico, vonico)
5.3.6. Voda
Vodu možemo upotrijebiti kao otporni materijal. Meñutim trebamo razlikovati destiliranu
vodu od onečišćene, izvorske ili morske vode.
Destilirana voda je izolator, ovisno o čistoći, reda 1018 MΩm , dok i sa malim postotkom
primjesa postaje slab vodič, a u svakodnevnom obliku, posebno morska, voda postaje prilično
dobar vodič.
Voda s otopljenom kuhinjskom soli koristi se kao otporni materijal kod pokretača snažnih
motora . Može izdržati znatne strujne udare, a u slučaju električnog proboja obnovljiva je.
________________________________________________________________
45
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
5.4. Supravodljivost
Nakon što je 1908. godine po prvi puta uspješno ukapljio helij, Heike Kammerlingh Onnes
je 1911. godine započeo seriju eksperimenata koji su trebali razriješiti pitanje ponašanja
električnog otpora na niskim temperaturama. U to je vrijeme već bilo poznato da otpor metala
pada sa snižavanjem temperature, ali su postojala različita mišljenja o tome što se dešava na
temperaturama blizu apsolutne nule. Onnes je istraživao otpor žive, metala koji je bilo
moguće dobiti u vrlo čistom stanju: snižavanjem temperature otpor se smanjivao, a na oko 4.2
°K otpor je naglo pao na nulu. Od tada po do danas supravodljivost je fizičko svojstvo koje
fascinira znanstvenike diljem svijeta. Taj interes najbolje ilustrira činjenica da se od 96
Nobelovih nagrada koje su od 1901. godine dodijeljeno za sva područja fizike čak njih devet
(godina 1913., 1962., 1972., 1973., 1978., 1987., 1996., 2001., 2003.) izravno odnosi na
supravodljivost i njoj srodnu suprafluidnost. Supravodljivost je i danas skoro 100 godina
nakon njezina otkrića, jedno od najzanimljivijih područja istraživanja unutar fizike čvrstog
stanja.
Ova pojava se opisuje kao idealni dijamagnetizam. Meissnerov efekt (sl.5.10) može
dovesti do levitacije (lebdenja) , ali se javlja samo ako su magnetska polja manja od kritične
vrijednosti (ako magnetsko polje prijeñe kritičnu vrijednost, ono prodire u cijelu unutrašnjost
supravodiča i materijal prelazi u normalno stanje).
________________________________________________________________
46
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
TC
HC
JC
Oni su meñusobno ovisni, a supravodljivost postoji ako je svaki od njih niži od kritične
vrijednosti karakteristične za dani materijal. Najviše vrijednosti za Hc i Jc su za T= 0 K, a
najviša vrijednost Tc je za H = 0 i J = 0. Vrijednosti Hc i Jc ovise o dva mikroskopska
parametra - dubini prodiranja (koja je karakteristična duljina opadanja magnetskog polja u
unutrašnjosti supravodiča) i duljini koherencije (koja je mjera udaljenosti na kojoj postoji
supravodljivost). Supravodići su podijeljeni u dvije vrste.
Supravodiči I vrste:
Supravodiči I vrste (sl.5.12), koji se još nazivaju ‘meki’ supravodiči prvi su nañeni, a
vrijednosti njihovih kritičnih temperatura i kritičnih magnetskih polja su vrlo niske.
Karakterizira ih oštar prijelaz u supravodljivo stanje i ‘idealan’ dijamagnetizam (magnetsko
polje je u potpunosti izbačeno iz unutrašnjosti supravodiča).
________________________________________________________________
47
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Tc
(°K)
Aluminij (Al) 1.14
Kositar (Sn) 3.72
Cink (Zn) 0.88
Živa (Hg) 4.1
Vanadij (V) 5.4
Niobij (Nb) 9.5
Tehnecij (Te) 4.4
Supravodiči II vrste
Zbog toga su za praktične primjene upotrebljiviji supravodiči II vrste. Osim tri elementa
(vanadij-V, tehnecij-Tc iniobij- Nb), svi drugi supravodiči II vrste su slitine i spojevi
(uključujući i visokotemperaturne (iznad -173°C) oksidne materijale), a danas ih je poznato
već više od tisuću.
II
I
H C1 HC2
Slika.5.13.
________________________________________________________________
48
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Vrijednosti gornjeg kritičnog polja Hc2 su vrlo visoke, što omogućuje primjenu
supravodiča II vrste. S druge strane, vrijednosti donjeg kritičnog polja Hc1 su niže od onih za
supravodiče I vrste (sl.5.13) Pojava miješanog stanja takoñer se manifestira u eksperimentima
s levitacijom. Ako se s supravodičem I vrste levitira magnet, nije moguće postići njegov
stabilan položaj iznad supravodiča. 1986. godine Bednorz i Miller su otkrili da keramički La-
Ba-Cu-O (lantan-barij-bakreni-oksid) spoj ima supravodljivi prijelaz na 35 ºK. Bio je to
početak novih istraživanja tzv. visokotemperaturnih supravodiča. 1987. pronañeno je da je
spoj YBa2Cu3Ox (itrij-barij-bakreni-oksid – „YBCO“) supravodljiv iznad 90 ºK, a kasnije su
sintetizirani i druge takve perovskitne strukture, s vrijednostima kritičnih temperatura iznad
130 ºK. U tablici 5.5. dani su neki supravodiči II klase.
Tc
(°K)
NbTl 10.0
PbMoS 14.4
V 3 G8 14.8
NbN 15.7
V3 Sl 16.9
Nb3 Sn 18.0
NbAl 18.7
Nb3 ( AlG8 ) 20.7
Nb3 G8 ) 23.2
________________________________________________________________
49
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Svojstvo supravodiča da provode struju bez pojave otpora omogućuje njihovu upotrebu u
električnim kabelima. Naime, provoñenjem energije klasičnim kabelima od bakra ili aluminija
dovodi do velikog gubitka energije zbog prisutnog otpora. Problem koji sprječava širu
primjenu supravodljivih kabela leži u teškom održavanju, nemogućnosti izvlačenja
supravodljive keramike u kabele i visokoj cijeni srebra koje se koristi kao izolacija za takve
kabele.
Što treba učiniti da se postigne efekt levitacije. Poslije uvoda o supravodičma može se
pratiti slijedeći eksperiment. U posudu se ulije tekući dušik i u njega uroni supravodljivi
materijal (keramička pločica) YBCO. Nakon što proñe nekoliko minuta, temperatura pločice
se snizi dovoljno da pločica postane supravodljiva.. Iiznad pločice postavi se magnet slitine
NdFeB (Neodijum-željzo-bor). Što se dogodi?
Postigli smo efekt levitacije odnosno vidimo kako magnet lebdi iznad površine keramike
(sl.5.16)
MAGLEV - MLX 01
________________________________________________________________
51
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Krajem 1997. godine MLX 01 je postignuo brzinu od 550 km/h, te 531 km/h s putnicima,
a u travnju 1999. godine više od 548 km/h (sl.5.18.)! Tijekom testova supravodljivi magneti i
kriogena postrojenja za hlañenje su bili vrlo stabilni i testovi su u cjelini bili vrlo uspješni.
________________________________________________________________
52
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
________________________________________________________________
53
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Za male brzine i odbojna i otporna sila (zbog porasta induciranih struja) rastu s porastom
brzine. Pri većim brzinama, gdje odbojna sila doseže graničnu vrijednost, otporna sila počinje
opadati. To znači da se vozilo s magnetom treba prvo ubrzati na kotačima, a pri brzinama
blizu 100 km/h odbojne će sile prevladati i dovesti do levitacije. Maglev je tako zapravo
sličniji avionu nego vlaku!
________________________________________________________________
54
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
dva prekrivajuća sloja (zbog smanjivanja vanjskih elektromagnetskih smetnji koje utječu na
supravodljive magnete), pogonske (propulzijske) zavojnice na koje su postavljene levitacijske
zavojnice te zavojnice za bočnu stabilizaciju vozila. Sve zavojnice su iz aluminija, a od
predložena tri načina izrade vodilica sa ugrañenim zavojnicama izabrati će se najpovoljnija za
komercijalnu upotrebu. (Izgradnja vodilica je inače i najskuplji dio maglev sustava sl.5.22.).
Bitni nedostatak EMS sustava je da za održavanje tako malog razmaka potrebna stalna i
aktivna kontrola. S druge strane, kod ovog sustava nema potrebe za dodatnom zaštitom
putnika u vozilu ili okolici od utjecaja magnetskog polja, jer ono konvergira izmeñu vodilice i
levitacijskog magneta.
________________________________________________________________
55
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
________________________________________________________________
56
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
6. POLUVODIČI
Kod podjele materijala prema električnim svojstvima, nevodiče kod kojih je širina
energetskog pojasa manja od 2 eV, odnosno specifična otpornost izmeñu
−6
10 Ω m i 10 Ωm , ali i do 10 Ω m , nazvali smo poluvodičima. U toj podjeli nismo
6 10
Na slici 6.1. prikazano je kako električna struja protječe „šupljinama“. Promatran je niz od
pet susjednih atoma kristalne rešetke, u električnom polju E , u kojem prvom atomu nedostaje
jedan elektron, što znači da je pozitivno naelektriziran. Djelovanjem električnog polja dolazi
do prijelaza jednog vezanog elektrona iz drugog atoma u prvi. Taj slijed se nastavlja ( sa
trećeg na drugi itd. ) i konačno sa katode slobodni elektron prelazi na upražnjeno mjesto petog
atoma. Na taj način matematički gledano dobijemo usmjereno kretanje jednako kao i kod
slobodnih elektrona u vodiču, ali suprotnog smjera jer je šupljina pozitivno naelektrizirana.
Treba dodati da se radi o kretanju u poluvodičima tj. kretanju kvazislobodnih elektrona
odnosno vezanih elektrona , pa je vrijednost efektivne mase i pokretljivosti slobodnih
elektrona i šupljina približno istog reda veličine.
Sve dosad navedeno vrijedi za čiste tj. intrisične poluvodiče. Osim intrisičnih poluvodiča
moramo naglasiti i poluvodiče s primjesama. Ovisno o kakvoj primjesi se radi dijelimo ih na
donorske i akceptorske.
Grupa
2 13 14 15 16 17 18
Perioda
2 Be B C N O
3 Al Si P S Cl
4 Ga Ge As Se Br
5 In Sn Sb Te J Xe
6 Pb Bi Po At
________________________________________________________________
58
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
U tablici 6.1. navedeni su prirodni elementi koji se koriste za poluvodiče i iznosi širine
zabranjenog energetskog pojasa za svaki element.
Bor
Bor je kemijski element 13. Grupe Periodnog sustava. U normalnim uvjetima kemijski je
neaktivan. U prirodi ga najčešće nalazimo kao bornu kiselinu ( H 3 B O3 ). Boraks
( Na 2 B4 O7 ⋅10 H 2 O ) ili kao kermit ( Na 2 B4 O7 ⋅ 4 H 2 O ). Može biti u amorfnoj i kristalnoj
altropskoj modifikaciji. Amorfni bor dobijemo žarenjem B2 O3 , a kristalni redukcijom B2 Cl 3
vodikom u električnom luku. Talište mu je na 2175°C, vrelište na 2550°C.
Ugljik
Ugljik je kemijski element 14. grupe Periodnog sustava. U prirodi se nalazi najčešće kao
kalcij-karbonat ( CaCO 3 ), dolomit ( CaCO 3 ⋅ MgCO3 ), magnezit ( MgCO3 ), ili kao siderit
( FeCO3 ). Javlja se u amorfnoj i kristalnoj alotropskoj modifikaciji. Amorfni ugljik je
poznatiji pod imenom grafit, a kristalni pod imenom dijamant. Do sada nije pronañena
tehnologija za sinteriranje većih kristala sintetičkog dijamanta, takozvanog cirkonij, niti se u
prirodi mogu naći veći kristali prirodnog dijamanta.
Silicij
Silicij je kemijski element 14. grupe Periodnog sustava. Poslije kisika, najrasprostranjeniji
element u prirodi. Osnovna sirovina za industrijsko dobivanje silicija je kvarcni pijesak
( SiO2 ). Sam postupak dobivanja sastoji se iz redukcije silicij- kvarcnog pijeska, pri visokoj
temperaturi, uz prisustvo željeza, odnosno formiranja ferosilicija (slitine željeza i silicija), iz
kojeg se, kemijskim postupkom, izdvaja polikristalni silicij. Od tako dobivenog polikristalnog
silicija poslije prečišćavanja, dobiva se monokristalni silicij, najčešće korišteni poluvodički
materijal u elektrotehnici.
________________________________________________________________
60
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
ni (cm − 3 ) T [ K]
0
1018
10 70
1016
( )
σi S m T [ K]
0
1014
1013
10 3
1012
1011
1010
10 1
10 9
10 8
10 7 10 −1
1 2 3 4 0.001 0.002 0.003 0.004
1000 −1
1
T ( 0 K −1 )
0
T( K )
a) b)
Pored kristalnog silicija postoji i amorfni, koji nema neku značajniju primjenu kao
elektrotehnički materijal.
Od silicija se izrañuju diskretne električne komponente i integrirani krugovi. Takoñer se
koristi za izradu solarnih ćelija.
Germanij
Germanij je kemijski element 14. grupe Periodnog sustava. Prisustvo germanija u prirodi
je relativno veliko. Industrijski germanij dobiva se kao sporedni proizvod u proizvodnji cinka
i koksa. Postupak dobivanja sastoji se u proizvodnji germanij tetraklorida ( GeCl 4 ) od kojeg
se kemijskim putem izdvaja polikristalni germanij, koji je osnova za dobivanje
monokristalnog germanija.
Kao i silicij germanij ima dijamantnu kristalnu strukturu. Razmak atoma elementarne
ćelije germanija je veći nego kod silicija, pa su odgovarajuće kovalentne veze slabije, a isto
tako manja je širina energetskog pojasa i temperatura taljenja. Talište germanija je 937°C,
tvrdoća 60 N / mm 2 , širina energetskog pojasa 0.803 eV, relativna dielektrična konstanta
ε r =15.9 .
Germanij je metalne boje, tvrd i krt. Čisti germanij ne reagira na vodik, a sa kisikom gradi
germanij monoksid ili germanij dioksid. Germanij dioksid se dobro otapa u vodi pri čemu
nastaje izrazito električno vodljiva otopina. Kemijski reagira sa sumporom, dušikom, a pri
povišenim temperaturama i sa halogenim elementima. Na slici 6.5. prikazana je ovisnost
širine zabranjenog energetskog pojasa o temperaturi.
________________________________________________________________
61
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
1945. godine napravljena je prva dioda i to od germanija, 1948. godine i tranzistor. Danas
kao poluvodički materijal u velikoj mjeri zamijenjen je silicijem. Na slici 6.6. prokazane su
ovisnosti specifične električne vodljivosti i koncentracije nositelja o temperaturi.
Prednost silicija je u većoj širini energetskog pojasa, što znači da se može bez većeg
termičkog šuma, koristiti i na dvostruko većim temperaturama ( do 200°C). Osim toga silicij
je jeftiniji. U elektrotehnici germanij se u novije vrijeme koristi za specijalne poluvodiče.
Kositar
Fosfor
Fosfor je kemijski element 15. grupe Periodnog sustava. Industrijski se dobiva i kalcij-
fosfata ( Ca 3 ( PO 4 ) 2 ). Postoje crna, crvena i bijela alotropska modifikacija fosfora. Talište mu
je već na 44°C, u elektrotehnici ga upotrebljavamo samo za dopiranje silicija i germanija,
odnosno kao važnu dopunu velikog broja poluvodičkih slitina.
Arsen
Arsen je kemijski element 15. grupe Periodnog sustava elemenata. Industrijski se dobiva
iz arsenopirita ( FeAsS ). Izuzetno je otrovan. Poznato je nekoliko alotropskih modifikacija
arsena. Najčešće se primjenjuje α -modifikacija arsena.
U elektrotehnici arsen se koristi za dopiranje silicija i germanija ili kao važna komponenta
poluvodičkih supstanci.
Antimon
Sumpor
Sumpor je element 16. grupe Periodnog sustava elemenata. U prirodi se nalazi slobodan i
vezan. Industrijski se dobiva prečišćavanjem slobodnog sumpora.
Selen
Selen je element iz 16. grupe Periodnog sustava. U prirodi ga obično nalazimo kao
pratitelja sumpora u sulfatnim rudama. Industrijski se dobiva iz mulja olovnih komora.. Javlja
se u amorfnom stanju i u dvije kristalne modifikacije. U električnom smislu amorfni selen
spada u dielektrične materijale. Od kristalnih modifikacija stabilnija i ujedno važnija je
heksagonalna modifikacija. Talište mu je na 220°C , vrelište na 685°C, širina energetskog
pojasa 1.7 – 2.1 eV.
Telur
Jod
Jod je kemijski element 17. grupe Periodnog sustava. U prirodi se nalazi kao stalni
pratitelj klora i broma. Industrijski se dobiva najčešće i natrij-jodida ( NaJO3 ). Talište mu je
na 113.5°C, vrelište na 184.35°C, širina energetskog pojasa 1.24 eV. U elektrotehnici se
rijetko upotrebljava.
Slika 6.7. Vegardovo pravilo promjene veličine tipa zabranjenig energetskog pojasa
( )
E g ( x) = E gBC + E gAC − E gBC ⋅ x
________________________________________________________________
64
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
________________________________________________________________
65
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Jedan dio organskih materijala pri voñenju električne struje ima poluvodička svojstva. Sam
mehanizam voñenja električne struje kroz organske materijale nije kao što bi se očekivalo kao
kod vodiča, već veoma sličan mehanizmu voñenja poluvodiča.
- organski spojevi
- metalorganski kompleksi
- polimeri
- biološki materijali
Metaloorganski kompleksi su organski spojevi koji u sebi sadrže i atome metala. Ovi
materijali su obično P-tipa.
________________________________________________________________
66
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
- integriranih krugova,
- solarnih ćelija,
- detektora zračenja i
- izvora svjetlosnog zračenja.
Oba potrebna uvjeta zadovoljava silicij (Si), čiji zabranjeni energetski pojas iznosi 1,11
eV, a radna temperatura oko 200 °C.
Za razliku od njega, galij arsenid (GaAs) ima direktan zabranjeni energetski pojas, ali
veliku pokretljivost i brzinu nositelja, znatno veću od pokretljivosti nositelja silicija. (u GaAs
je minimum energije u vodljivom pojasu smješten direktno iznad maksimuma energije u
valentnom pojasu. Zato se GaAs i ostali poluvodiči s istim svojstvom zovu poluvodičima s
direktnim zabranjenim pojasom. U tom slučaju prijelaz slobodnog elektrona iz vodljivog
pojasa u valentni pri procesu rekombinacije dovodi do promjene energije elektrona za iznos
Eg dok količina gibanja ostaje ista. U Si se minimum energije vodljivog pojasa ne podudara s
minimumom energije valentnog pojasa, već postoji razlika u količini gibanja elektrona. Takav
tip poluvodiča zove se poluvodič s indirektnim zabranjenim pojasom i u njemu prijelaz
elektrona iz vodljivog u valentni pojas podrazumijeva ne samo promjenu energije za Eg nego i
promjenu količine gibanja za neki ∆p. Energija osloboñena direktnom rekombinacijom
emitira se obliku kvanta svjetlosti fotona. Zato su poluvodiči s direktnim procjepom
najpogodniji za rad svijetlećih dioda i lasera). To osigurava smanjenje vremena preleta
nositelja kroz inverzno polariziranu kolektor-baza oblast tranzistora, a time i njihovu slabiju
rekombinaciju. Galij arsenid ima višu gornju graničnu radnu temperaturu (300 °C) od silicija i
________________________________________________________________
67
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
veći zabranjeni energetski pojas (1,43 eV). Ovaj materijal se koristi za izradu
visokofrekventnih tranzistora.
Sunčeva energija predstavlja veliki i još uvijek nedovoljno iskorišten izvor energije. Pri
konverziji sunčeve energije u električnu koriste se solarne ćelije (nazivaju se i fotonaponske ).
Za njihovu izradu koriste se materijali sa indirektnim zabranjenim energetskim pojasom, čija
je vrijednost izmeñu 1 eV i 2,5 eV, zbog smanjenja rekombinacije generiranih parova
elektron-šupljina u aktivnom pojasu osiromašenja P-N spoja. Izbor materijala sa ovakvim
svojstvima, osigurava najveći maksimalni koeficijent iskoristivosti solarnih ćelija (oko 15%,
a najveći je za E g = l,5eV, 25%). U istraživanjima se koriste galij arsenid i kadmij sulfid, koji
imaju direktan energetski pojas, kao i silicij, i to najviše amorfni silicij, koji ima slabiju
detektivnost i koeficijent konverzije, ali i nisku cijenu.
________________________________________________________________
68
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Navedeni materijali imaju direktne zabranjene energetske pojase, jer ako bi u slučaju
korištenja materijala sa indirektnim pojasom došlo do rekombinacije, došlo bi i do
pobuñivanja fonona, odnosno do zagrrijavanja materijala, što bi povećalo gubitke. Ipak,
koriste se i takvi materijali: galij fosfat (GaP) (za zelene diode), i silicij karbid (SiC) (za
crvene diode), ali dopirani, pa se prelazi odvijaju na primjesnim nivoima. Dodavanjem
različitih primjesa može se mijenjati boja zračenja LED diode. Laseri se izrañuju samo od
materijala sa direktnim pojasom, jer bi za one sa indirektnim bila potrebna znatno veća
gustoća struje (znatno veća od 103 A/cm2, koliko je kod materijala sa direktnim zabranjenim
energetskim pojasom), kako bi se ostvario željeni svjetlosni izlaz pri rekombinaciji elektrona i
šupljina ubačenih pod djelovanjem polja u aktivnom području, sa emitiranjem koherentnog
zračenja. Izbor energetskog pojasa ovisi o željenoj valnoj duljini zračenja lasera. Materijali
koji se koriste su: galij, arsenid, indij, fosfat itd. U području optičkih kominikacija razvijeni su
optoelektronski integrirani krugovi s objedinjenim optičkim i elektronskim funkcijama na
istom čipu. Za ovu namjenu koriste se materijali direktnog zabranjenog energetskog pojasa.
U poluvodičima se javljaju:
- termoelektrične pojave
- elektromagnetske i termomagnetske pojave
- fotoelektrične pojave
- piezoelektrične pojave
∆U = α (ϑ 2 − ϑ1 )
∆U =α ⋅ ∆ϑ
Primjenom magnestkog polja na naboje u kretanju dolazi do njihovog otklona, pri čemu je
ovaj otklon, uzrokovan Lorentzovom silom, okomit i na brzinu naboja i na smjer magnetskog
polja. Kada se materijal kroz koji protječe električna struja J uvede u magnestko polje B,
nosioci struje, pod djelovanjem ove sile, otklanjaju se ka rubu uzorka (sl. 6.8.).
E = RH ⋅ J ⋅ B
________________________________________________________________
70
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Umjesto Hallovog napona može se promatrati i Hallov otpor R H , koji se definira kao omjer
Hallovog napona U i struje I.
UH
RH =
I
Fotovodljivost
0 0
a) T = 0 K b) T>0 K
E
N
E
R zabranjena
G zona toplinska
I pobuda
J
A
a b
________________________________________________________________
71
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Fotonaponski efekt
Fotonaponski efekt je pojava električnog napona na krajevima poluvodiča zbog apsorpcije
svjetlosti u poluvodiču. Fotonaponska ćelija napravljena je tako da se, kada je osvijetlimo,
na njezinim krajevima javlja elektromotorna sila (napon). Kada se fotonaponska ćelija (PN-
spoj) osvijetli, apsorbirani fotoni proizvode parove elektron-šupljina. Ako apsorpcija nastane
daleko od PN-spoja, nastali par ubrzo se rekombinira. Meñutim, nastane li apsorpcija unutar
ili u blizini PN-spoja, unutrašnje električno polje, koje postoji u osiromašenom području,
odvaja nastali elektron i šupljinu, elektron se giba prema N-strani a šupljina P-strani. Takvo
skupljanje elektrona i šupljina na odgovarajućim stranama PN-spoja uzrokuje elektromotornu
silu na krajevima ćelije. Kada se ćelija osvijetli, kontakt na P-dijelu postaje pozitivan, a na N-
dijelu negativan. Ako su kontakti ćelije spojeni s vanjskim trošilom, poteći će električna
struja. Kada je fotonaponska ćelija spojena s vanjskim trošilom i osvijetljena, u ćeliji će zbog
fotonapona nastajati fotostruja I s , te će vanjskim trošilom teći struja I, jednaka razlici struje
diode I d i fotostruje I s . Na slici sl. 6.11. prikazana je graña fotonaponske ćelije..
I = Id − Is
Elektroluminescencija
Sve pojave svijetljenja koje nisu uzrokovane samo porastom temperature. Ako je kraćeg
trajanja naziva se i fluorescencijom, a ako je dužeg trajanja fosforescencijom.
Elektroluminescencija je oblik luminescencije koja je izazvana elektronima. Najčešće se radi
o elektronima ubrzanim električnim poljem i većih energija, uslijed ubrzanja, koji udarom
pobuñuju luminescentne materijale.
Elektroluminescencija je u biti pojava pretvorbe električne energije u svjetlosnu. Temelj je
rada svjetlećih dioda. Najčešće korišteni fluorescentni materijali su: sintetički vilemit, kalcijev
i kadmijev volframat, cinkov fosfat, cinkov sulfid i kadmijev sulfid.
________________________________________________________________
72
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Piezoelektrični efekt (grč. piezo - tlačiti) je pojava stvaranja vezanih električnih naboja na
površini nekih čvrstih tvari prilikom njihove mehaničke deformacije (vrijedi i obratna
tvrdnja). Takve tvari se nazivaju piezoelektričnim tvarima ili piezoelektricima. Prve
pretpostavke o postojanju takvog efekta postavio je Coulomb (1815.) , pretpostavivši da je
moguće proizvesti elektricitet deformacijom čvrstog tijela. Pojava stvaranja el. naboja na
površini ( slika 6.14.) posebno odrezanog kristala, koji je elestično deformiran vanjskom
silom. Jedna strana se nabije pozitivno, a druga negativno i obratno ako narinemo napon na
kristal doći će do njegove mehaničke deformacije.
a) b)
Polarizacija je najveće kada je sila u smjeru osi kristala. Svojstvo piezoelektričnosti pokazuju:
Grupa turmalina je kemijski jedna od najsloženijih mineralnih grupa silikata. U nju ubrajamo
složene aluminijeve i borove ciklosilikate, ali zbog izomorfnih zamjena (čvrstih otopina),
njihov sastav jako varira, pa mogu sadržavati natrij, kalcij, željezo, magnezij, litij i druge
elemente.
________________________________________________________________
73
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Poluvodiči imaju dugu povijest izučavanja još od 1830. Osvrt na značajnija dogañanja
kronološkim redom :
________________________________________________________________
74
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Kroz ovaj period znanost i tehnologija su išle velikim koracima naprijed u tehničkim
dostignućima. Proučavanje oksidnih slojeva silicija dovelo je do pojave planarnog postupka,
koji je omogućio porast složenosti elektroničke opreme. Rezultat porasta složenosti
elektroničke opreme je težnja za minijaturizacijom i integracijom složenijih cjelina i cijelih
sustava.
Promatraju se dvije podjele integriranih sklopova i to prema namjeni ih dijelimo na
digitalne (logičke) i analogne (linearne), a prema tehnološkom postupku izrade na monolitne
i hibridne. S porastom složenosti i minijaturizacijom povećavao se i stupanj integracije
monolitnih integriranih sklopova (podrazumjeva broj komponenti u jednom sklopu, tj, unutar
jednog čipa) tako da razlikujemo:
Ovdje se govori o siliciju kao najčešće korištenom materijalu iako se većina postupaka
primjenjuje i na druge poluvodiče. Shematski prikaz planarnog postupka prikazan je na slici
7.2.
________________________________________________________________
75
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
otvor za difuziju
n - sloj
monokristalna Si
p-podloga
p-podloga
a) d)
difundirano
p-područje
p
epitaksijalni n-sloj n - sloj
monokristalna Si p-podloga
p-podloga
b) e)
p
n - sloj n - sloj
p-podloga p-podloga
c) p-podloga f)
Pripremanje kristala
________________________________________________________________
76
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
silicijeva pločica
silicijev ingot
Površina pločica ostaje mehanički oštećena, pa se pločice zato bruse a zatim se površina
pločice poliranom tkaninom ispolira do visokog optičkog sjaja. Silicijske pločice su pravilnog
kružnog oblika s jednim ravnim bridom. Taj se ravni brid, još dok je monokristal u obliku
šipke, oblikuje tako da predstavlja jedan, točno odreñen kristalografski smjer. Točnost tog
brida tehnologijski je važna za pravilan raspored čipova po pločici s obzirom na kasnije
lomljenje silicijske pločice u pojedine čipove. Kristalografska orijentacija podloge mora biti
takva da je smjer rasta u epitaksiji nekoliko stupnjeva otklonjen od tog smjera, u protivnom
epitaksijalni sloj će nepravilno rasti.
Epitaksijalni rast
Epitaksijalnom tehnikom na podlozi P-tipa raste sloj N-tipa nanošenjem atoma silicija i
atoma primjesa. Proces se odvija na visokoj temperaturi od preko 1000°C. Debljina
epitaksijalnog sloja obično iznosi 3-10 µm. Proces epitaksijalnog rasta odvija se u
epitaksijalnom reaktoru u koje se čiste i polirane silicijeve pločice zagrijavaju . Za vrijeme
epitaksijalnog rasta plinovi koji sadržavaju silicijeve atome struje preko silicijevih pločica.
Obično se upotrebljava vodik sa silicij-tetrakloridom (SiCl4) ili silanom (SiH4). Vodikovom
redukcijom silicij-tetraklorida ili pirolitičkom dekompozicijom silana dobivaju se silicijevi
atomi, koji se talože na površini silicijevih pločica.Prirodom epitaksijalnog procesa, silicijevi
atomi se talože ravnomjerno na kristalnu strukturu pločice.. Ovako se taloži intrinsični silicij.
Oksidacija silicija
Oksidni se sloj nanosi na silicijevu površinu termičkom oksidacijom u atmosferi kisika ili
vodene pare pri temperaturi od 900 do 1200°C .
________________________________________________________________
77
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Fotolitografski postupak
ultraljubičasto svjetlo
maska
fotorezist
a) b) c)
nepolimerizirani rezist
d) e) f)
SiO2
silicij
g)
Difuzija
Proces difuzije služi za upravljivo unošenje primjesa u pločicu kroz difuzijske otvore.
Učinkovitost je pri visokim temperaturama pa se proces obavlja u difuzijskim pećima.
Difuzija je volumna pojava, ali zadovoljava i opisivanje jednodimenzionalnim modelom.
Difuzijom primjesa P-tipa na epitaksijalni N-sloj (ili obrnuto), formira se PN-spoj (ili NP).
Pri difuziji područje gdje difundiraju primjese je nešto šire od prozora predviñenog maskom u
fotolitografskom postupku. Zato PN-spoj dolazi na površinu silicijeve pločice ispod oksidnog
sloja.
Površinska koncentracija fosfora odreñena je temperaturom depozicije. Depozicije fosfora
traje od 10 do 20 minuta pri temperaturama od 800 do 1100 °C, a dubina prodiranja fosfora je
manja od 0,2 µm. U praksi se istovremeno uz dušik pušta i kisik (sl.7.5.) kako bi površina
silicija lagano oksidirala. Nakon depozicije, jetkanjem se uklanja oksidni sloj bogat fosforom.
Za sve primjese difuzija je ista, dok se depozicija razlikuje prema vrsti primjese i njenom
agregatnom stanju..
Metalizacija
Jedan od načina kako se aluminijski tanki film nanosi na površinu pločice je vakuumsko
naparavanje. U uvjetima visokog vakuuma isparava aluminij. On se naparuje na površinu
silicijeve pločice. Taj tanki metalni (aluminijski) film obično je debljine 0,5 do 2 µm, te se
nanosi po cijeloj površini pločice.
Kako bi se uklonio nanešeni metalni sloj s dijelova gdje nije potreban, koristi se
fotolitografski postupak. Fotolitografijom se uklanja metal sa svih dijelova pločice, osim tamo
gdje je potreban kontakt. Preostali metal se legira kako bi se konačno formirali kontakti i veze
meñu komponentama preko sloja oksida.
Gotova pločica
Poslije ovih postupaka dobiva se konačan izgled pločice. Ona se sastoji od „peleta“ i
„ulica“. Svaki pelet predstavlja jednu komponentu (npr.diodu), sl.7.6.
Na jednoj pločici je veliki broj peleta, ovisno o pvršini pločice. Normalno kod ovakve
masovne ekonomične industrijske proizvodnje odreñen postotak komponenti (peleta) je
neispravan.
________________________________________________________________
80
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Pločica se izreže duž ulica. Ispravni peleti postaju čipovi, a neispravni se odbacuju, sl.7.8.
Nakon toga čipovima se dodaju vanjski izvodi. Na kraju gotovi čipovi ili komponente
stavljaju se u kućišta (enkapsulacija) koja mogu biti keramička, staklena ili plastična s tim što
se hermetičnost podrazumijeva. Vrši se električno testiranje ispravnosti i označavanje čipova.
(sl.7.9.).
izvodi
1N4001
________________________________________________________________
81
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Hibridni integrirani krugovi su oni kod kojih se kombiniraju različite tehnike i tehnologije
integracije. Pasivne komponente se realiziraju ili u tehnici tankog ili u tehnici debelog filma, a
aktivne komponente uglavnom planarnom tehnologijom, te se dodaju kao diskretne
komponente, tj. čipovi.
Razlika izmeñu tehnike tankog filma i tehnike debelog filma je u izradi pasivnih
komponenti. Debljina slojeva kod tankog filma je 1 µ m , kod debelog filma od 10 − 50 µ m .
Drugim riječima u tehnici tankog filma moguća je bolja minijaturizacija ( manji razmak
vodljivih traka), ali zato u tehnici debelog filma imamo mogućnost korištenja većih snaga (
razlika u debljini vodljivih staza) . Tehnika tankog filma ne zahtijeva visokotemperaturne
postupke, ali zahtijeva visoki vakuum, pa je jeftinija oprema za tehniku debelog filma.
Važno je razlučiti da monolitna i hibridna tehnika nisu konkurentne tehnike, iz razloga što
svaka ima svoju primjenu u danom području, pa je normalno da se aktivni elementi dobiveni
planarnim procesom spajaju s pasivnim elementima, dobivenim hibridnom tehnikom , u veći
sklop.
________________________________________________________________
82
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
8. IZOLACIJSKI MATERIJALI
Q1 ⋅ Q2
F≈
r2
1 Q1 ⋅ Q2
F= ⋅
4π ε 0 r2
Ako se tijela nalaze u nekoj drugoj dielektričnoj sredini umjesto ε 0 imamo ε dielektričnu
permitivnost te sredine. Coulombova sila izmeñu njih je:
1 Q1 ⋅ Q2
F= ⋅
4π ε r2
________________________________________________________________
83
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
−σ
σ
E=
d
ε0 εr
+σ
U = E0 d
U drugom slučaju kada je izmeñu ploča kondezatora dielektrik , jakost električnog polja,
a time i potencijala izmeñu elektroda kondezatora smanjuje se ε r puta.
________________________________________________________________
84
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
σ
E=
ε 0 ⋅ε r
Do smanjenja električnog polja dolazi time što se na površinama dielektrika koji se nalazi
izmeñu elektroda kondezatora formira elektricitet suprotnog predznaka onome na elektrodama
kondezatora, te ga tako djelomično neutralizira, što smanjuje električno polje. Ovaj
neutralizirani elektricitet odreñen je vektorom polarizacije P. Za potpuno definiranje lokalne
dielektrične konstante treba definirati i vektor djelomičnog pomjeranja ( dielektrične
indukcije ).
1
P = σ 1 −
εr
σ
D=
ε0
P
ε r −1=
ε0 ⋅ E
Di
D= ε0 εr E ⇒ = ε rij E j : i , j = 1,2 ,3
ε0
U tu svrhu se kao najpogodnija veličina koristi kut koji zatvaraju vektori napona i struje
(kut ϕ ), prikazan na slici 8.3. Pošto je u dielektricima struja uglavnom reaktivnog (jalovog)
π
karaktera kut ϕ je približno jednak , pa se za karakteristiku dielektričnih gubitaka uzima
2
kut δ (kut gubitaka) definiran kao:
π
δ= −ϕ
2
________________________________________________________________
86
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Re E
j ϕ ja
Im δ
jr
Odnosno tanges ovog kuta, koji predstavlja odnos gustoće aktivne i jalove struje
j
. tg δ = a naziva se koeficijent dielektričnih gubitaka.
jr
D (t ) = ε 0 E (t ) + P (t ) = ε r (t ) ε 0 E (t )
P
A izraz ε r −1 = prelazi u :
ε0 E
P = χ e (t ) E (t )
________________________________________________________________
88
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
E =0 E≠0
- polarizacija rešetke, kod koje se pozitivni i negativni ioni i ionskoj rešetci pomjeraju
kao na slici 8.6.
nestaje
orjentacijska
polarizacioja
nestaje
ionska nestaje
orjentacija elektronska
orjentacija
________________________________________________________________
91
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Prijenos snage pri viskom napona je jedan od osnova elektroenergetike, odakle proizlazi
da je izbor izolacijskih materijala osnovni uvjet pri projektiranju elektroenergetskih sustava.
Iz tog razloga inženjeri elektrotehnike, a posebno elektroenergetike moraju dobro poznavati
karakteristike dielektričnih materijala. Dielektrični materijali se djele prema: dielektričnim
svojstvima, agregatnom stanju, porijeklu, ovisnosti vektora dielektričnog pomaka o vektoru
električnog polja, tipu polarizacije, reverzibilnosti dielektričnih svojstava poslije proboja i
namjeni.
Prema dielektričnim svojstvima dielektrici se dijele na: slabe, dobre i odlične. U tablici
8.1. dane su vrijednosti dielektričnih parametara.
Prema agregatnom stanju dielektrici se dijele na čvrste, tekuće i plinovite. Čvrsti
dielektrici mogu imati monokristalnu, polikristalnu, amorfnu, polimernu ili tekuću kristalnu
strukturu. Vakuum je najbolje promatrati kao poseban slučaj plinovitog dielektrika.
Prema porijeklu, dielektrici se dijele na anorganske i organske, s tim što i jedni i drugi
mogu biti prirodni ili sintetički. U tablici 8.2. i 8.3 dan je pregled anorganskih i organskih
dielektrika.
Keramički
Aluminijski silikati (tvrdi porculan), magnezijski silikati (steatiti)
materijali
________________________________________________________________
92
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Biljna ulja Laneno ulje, sojino ulje, ricinusovo ulje, terpentinsko ulje
Prema namjeni dielektrike dijelimo na aktivne i pasivne. Pasivni se koriste samo kao
izolacijski materijali, a aktivni se koriste i u elektronskim komponentama (kondezatorima,
pretvaračima). Naglasak u ovom udžbeniku stavit ćemo na podjelu prema porijeklu
dielektričnih materijala.
________________________________________________________________
93
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Kao izolator zrak koristimo skoro isključivo u atmosferskim uvjetima zbog opće
prisutnosti. Meñutim, dielektrične karakteristike atmosferskog zraka bitno ovise o klimatskim
uvjetima i prisutnosti aerosola (čestica) nastalih prirodnim ili ljudskim djelovanjem.
Zbog toga je, pri projektiranju takozvane otvorene ili zračne izolacije, potrebno predvidjeti
najteže moguće (u dielektričnom pogledu) uvjete za promatrani lokalitet. U zatvorenim
sustavima zrak se vrlo rijetko koristi, pošto je ozon, koji se stvara u njemu kao rezultat
električnog pražnjenja, kemijski agresivan i otrovan. To je dodatni mehanizam kojim zračni
džepovi vrše destrukciju i slabe dielektrična svojstva čvrstih i tekućih izolatora u kojima se
nalaze.
Dušik, u odnosu na zrak, ima prednost jer je, pored nešto veće dielektrične čvrstoće, i
kemijski inertan. Osim toga jeftin je i slab toplinski vodič. Koristi se kao dielektrik i toplinski
izolator u zatvorenim sustavima u kojima se ne očekuje pojava električnog luka (plinski
kondenzatori, kabeli pod tlakom, itd).
Ugljični dioksid ima dielektričnu čvrstoću blisku dušiku. Lako se dobiva i jeftin je. Za
primjenu u elektrotehnici mora biti čist i suh. Koristi se za punjenje plinskih kondenzatora i
Van der Grafovih akceleratora. Takoñer se miješa sa sumpornim heksafloridom, u cilju
postizanja pozitivnog sinergijskog efekta.
Vodik je najlakši element u prirodi. Ima malu dielektričnu čvrstoću, ali mu primjenu u
elektrotehnici omogućava izuzetno dobra toplinska vodljivost. Koristi se kao izolator i
rashlañivač kod električnih strojeva velike snage, na primjer kod sinkronih generatora u
termoelektranama.
________________________________________________________________
94
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
CO 2 29 1,000920 16,0
Vodik 19 1,000252 179
Helij 10 1,000065 149
Neon 2,9 1,000123 48,3
Argon 6,5 1,000514 17,5
Kripton 8 1,000770 9,35
Ksenon 1,001240 5,45
SF 6 89 1,002049 18,83
Osnovno svojstvo plemenitih plinova je popunjenost vanjske atomske staze (ljuske), zbog
toga su kemijski neutralni. Male su dielektrične čvrstoće i velike toplinske vodljivosti ,
naročito oni lakši. Koriste se za punjenje žarulja i kao izolatori kod plinskih prenaponskih
odvoda, za koordinaciju izolacije na niskonaponskom nivou. Tekući helij se koristi u
supravodljivim sustavima kao izolator i hladitelj.
Mramora ima različitih vrsta i boja. Lako se mehanički obrañuje, poliranjem postaje vrlo
dekorativan. Dielektrična svojstva mu nisu baš najbolja, ne podnosi dugotrajno djelovanje
visokih temperatura, jako je higroskopan. Kemijski je stabilan. Danas postoji mnogo
sintetičkih materijala koji su pogodniji i jeftiniji od mramora, ali se koristi isključivo u
slučajevima kada je potrebna njegova dekorativnost.
za izradu panela solarnih ćelija, posuda za izradu monokristala u poluvodičkoj tehnici i kao
materijal za halogene žarulje.
Azbest je prirodni vlaknasti mineral. Azbestna vlakna u prirodi nastaju djelovanjem vode
i ugljikovodične kiseline i javljaju se u obliku blokova debljine do 100 mm. Nalazišta su
rijetka, a mogu biti površinska ili podzemna. Prerañuje se u azbestna vlakna ili cement.
Karakteristike azbesta su izravno vezane uz njegovu čistoću. U elektrotehnici se koristi azbest
čistoće 90 do 95%. On nema naročito dobra izolacijska svojstva, ali otpornost na plamen,
postojanost na visokim temperaturama ( talište 1150°C ) daje mu prednost u nekim
primjenama. Najveći nedostaci azbesta su velika higroskopnost i štetnost azbestne prašine za
ljudsko zdravlje. Ovaj drugi nedostatak je posebno važan radi primjene sigurnosnih mjera pri
proizvodnji i primjeni azbesta. U elektrotehnici se koristi tamo gdje se javljaju visoke
temperature, gdje je potrebno spriječiti javljanje električnog luka i parcijalnog pražnjenja. Od
njega se izrañuju izolacije termoparova i grijača. Azbestni papir se koristi za izolaciju kod
strojeva velike snage. Nije pogodan u viskofrekventnoj tehnici.
Muskovit je kalijski alumosilikat, svijetle prozirne boje, malih dielektričnih gubitaka, dobre
termičke vodljivosti, malo je higroskopan i ima visoku mehaničku i dielektričnu čvrstoću.
Relativna •
dielektrična 8 6-10 4,5-4,6 3,7 3 5-8 5-6
konstanta, εr ,
Primjenu liskuna posebno muskovita ograničava visoka cijena i male dimenzije. Koristi se
kao električna i toplinska izolacija. Od njega se izrañuju dijelovi elektronskih cijevi,
kondezatori velikih kapaciteta za rad na pod nepovoljnim temperaturnim uvjetima i mjerni
kondezatori za potrebe visokofrekventne, odnosno impulsne tehnike. Takoñer liskunske trake
se koriste za izradu izolacije grijača i visokonaponskih strojeva.
________________________________________________________________
96
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Ipak voda se koristi kao izolator za izradu kondezatora u impulsnoj tehnici ekstremnih
snaga ( impulsa snage TW u trajanju ns ). U takvoj primjeni vodeni kondezatori imaju
prednost , jer mogu akumulirati veliku energiju , a regeneriraju se poslije proboja.
________________________________________________________________
97
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Vazelin je, takoñer, proizvod dobiven destilacijom nafte. Bijele je boje i proziran.
Amorfne je strukture. Ne rastvara se u vodi. Kemijski je slabo aktivan. Dielektrične osobine
su mu jako dobre. Koristi se najčešće kao komponenta složenih dielektričnih materijala i za
impregnaciju. Najčešće se primjenjuje kod izrade liskunskih kondenzatora i nekih
telekomunikacijskih kabela.
________________________________________________________________
98
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Asfalt je tamna masa koja, pored bitumena, sadrži i različite minerale. Po osobinama je,
stoga, sličan bitumenu. Postoji više vrsta prirodnog asfalta koje se razlikuju po sastavu,
odnosno prema nalazištu. Nešto je čvršći od bitumena, nije higroskopan, ne rastvara se u vodi,
ali je kemijski aktivan. Jeftin je. Oblikuje se, kao i bitumen, u omekšanom stanju. U
elektrotehnici se koristi, uglavnom, kao dielektrična masa za impregnaciju kondenzatora i
suhih baterija.
Prirodne smole su izlučevine biljnog i životinjskog porijekla koje nastaju ili u uvjetima
normalne razmjene materije u prirodi, ili kao odgovor biljaka na oštećenje kore. Sastoje se
pretežno od smolne kiseline i hidrantnih ugljikovodika.
U elektrotehnici se, od prirodnih smola, upotrebljavaju kalofonij, kopal,i jantar i šelak.
Kalofonij se dobiva od raznih vrsta četinara, kao odgovor živog drveta na oštećenje kore,
lučenjem smole koja se sastoji 20 % od terpentinskog ulja i 80% kalofonija, koji se razdvajaju
destilacijom. Kalofonij je žute boje. Specifična otpornost mu je reda veličine 1013 Ω m ,
relativna dielektrična konstanta 2,5. Omekšava izmeñu 55 °C i 75 °C. Služi kao stabilizator
izolacijskih ulja, a i za pravljenje lakova.
Takoñer se koristi kao pasta za lemljenje, pošto tekući kalofonij oslobaña metalne okside
sa površine, čime se ostvaruje mogućnost dobrog lemljenja. Ostatak kalofonija ostaje na
mjestu lemljenja čime spriječava dalju oksidaciju.
Kopal predstavlja zajedničko ime biljnih smola različitog načina dobivanja i biljnog
porijekla. Dijele se prema geografskom porijeklu. Najpoznatiji tipovi kopala su hugokopal,
konzikopal i manila kopal. Kopal počinje omekšavati pri temperaturi od 80 °C. Kopal je
mehanički prilično čvrst. Probojni napon mu je reda veličine 10 kV/mm, specifična otpornost
reda veličine 1015 Ω m , a relativna dielektrična konstanta 2,8. U elektrotehnici služi za
pravljenje izolacijskih lakova.
Jantar (na grčkom elektron, supstanca na kojoj su uočene prve manifestacije elektriciteta)
je jedan od najboljih čvrstih izolatora, koji se zbog visoke cijene rijetko upotrebljava. Jantar je
fosilna smola. Žute do žuto-smeñe boje.
________________________________________________________________
99
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Zagrijan se lako preša. Tali se pri temperaturi 375 °C. Zapaljiv je. Otporan je na vodu,
lužine i kiseline. Djelomično se otapa u alkoholu, eteru, acetonu i ostalim topiteljima. Ima
izuzetno dobre dielektrične karakteristike.
veličine 10 − 2 .
Prirodni vlaknasti materijali se proizvode od vlakana koja mogu biti biljnog ili
životinjskog porijekla. Nakon dobivanja vlakana, tehnološkim postupkom koji ovisi o
osnovnoj sirovini, od njih se dobiju materijali uglavnom na način primjenjivan u tekstilnoj
industriji.
Prešpan je materijal koji se sastoji iz velikog broja slojeva tankog papira visoke gustoće. I
najkvalitetniji papiri imaju sitne pore i otvore, kao i vodljive mostove od elektrolita
anorganskog porijekla, nastale tehnološkim postupkom. Postupak dobivanja papira je,
takoñer, uzrok anizotropne strukture papira.
________________________________________________________________
100
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
________________________________________________________________
101
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Bromovodik (HBr) je na sobnoj temperaturi plin koji na -67 °C pri atmosferskom tlaku
prelazi u tekuće stanje. Primjenjuje se za punjenje halogenih žarulja, gdje zamjenjuje skupe
plinove kripton i ksenon. Halogene žarulje nalaze primjenu tamo gdje se istovremeno zahtjeva
velika svjetlosna moć i mali gabariti, na primjer kod svjetiljki motomih vozila.
Staklo je jedan od najstarijih proizvoda ljudske civilizacije. Prvi tragovi proizvodnje stakla
javljaju se u Asiriji i Egiptu prije oko 6000 godina. Kao dielektrični materijal staklo se javlja
od samih početaka. Razvoj plastičnih i keramičkih materijala preuzeo je jedan dio primjene
stakla , ali još uvijek vrlo četo ga koristimo kao dielektrični materijal. U elektrotehnici staklo
se koristi za izradu žarulja, kabelskih završetaka, vakuumskih komora, kućišta elektronskih
elemenata, katodnih i rendgenskih cijevi.
Od svih staklenih proizvoda posebno treba izdvojiti staklena vlakna. Proizvodi od
staklenih vlakana primjenjuju se tamo gdje postoje zahtjevi za dobrim mehaničkim i
dielektričnim svojstvima, uz otpornost na povišene temperature. U elektrotehnici se od
višeslojne staklene tkanine izrañuju dijelovi rotora električnih strojeva, dijelovi velikih
transformatora i izolacija vodiča (u kombinaciji sa umjetnim smolama).
Postoje mnoge vrste keramika u zavisnosti od sastava osnovne mase. Bitne vrste keramika
za primjenu u elektrotehnici dijele se, po standardu, na sedam grupa. To su: grupa 100-
dominantan sadržaj aluminijskih silikata, grupa 200-dominantan sadržaj magnezijskih
silikata, grupa 300-dominantan sadržaj titanijum oksida, grupa 400-dominantan sadržaj
magnezij-aluminijskih silikata, grupa 500-porozne keramike, grupa 600-dominantan sadržaj
aluminij dioksida i grupa 700-čisti metalni oksidi.
________________________________________________________________
102
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
( CHClF2 ). U novije vrijeme se ispituje mogućnost primjene ovih plinova za izolaciju kabela
pod tlakom.
Polibutilen je otporan prema vodi i nije podložan starenju pri normalnim temperaturama.
Koristi se kao izolator, sam ili s papirom u izradi kondenzatora i kabela. Kondenzatori i kabeli
s polibutilenskom izolacijom imaju manje gabarite i mogu raditi na višim temperaturama od
odgovarajućih proizvoda na bazi mineralnih u}ja. Nedostatak im je visoka cijena.
Silikonska ulja strukturno karakterizira silicij povezan s jednom, dvije ili tri organske
grupe. To dovodi do toga da im se svojstva meñusobno razlikuju. Silikonska ulja su linearni
polimeri, čiji su organski ostaci metil ili fenil.
Važna karakteristika silikonskih ulja je da ostaci njihovog izgaranja nisu vodljivi, što
omogućava njihovu potpunu regeneraciju nakon djelovanja električnog luka.
________________________________________________________________
104
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
S vodom na površini, ova ulja formiraju vodljivi sloj, pa ih ne treba koristiti za otvorene
sustave u uvjetima vlage.
potpomaže gorenje. Pri gorenju PVC-a se razvija toplina i gusti dim. PVC se izrañuje u obliku
tvrde smole (tvrdi PVC) koji sadrži razne stabilizatore i punila (trgovački nazivi su: vinidur,
izodur, juvidur, viniplast, itd.). Dodavanjem omekšivača tvrdom PVC-u dobiva se meki PVC
koji može biti vrlo različitih svojstava. Radne temperature PVC–a su od –50 °C do +90 °C.
Ima materijala s boljim elektroizolacijskim svojstvima, ali PVC je jedan od najčešće
upotrebljavanih izolacijskih materijala u elektrotehnici. Meki PVC se rabi za vanjsku izolaciju
vodiča i kabela jer je otporan na koroziju. Od PVC-a se izrañuju ploče, folije, trake, vlakna,
cijevi, itd. Upotrebljava se za izradu ljepljivih elektroizolacijskih traka, izolacijskih navlaka i
elektroizolacijskih lakova. Tvrdi polivinilklorid se koristi kao konstrukcijski materijal za
izradu kućišta, navlaka, kabelskih kanala i sl.
Fluorne smole (fluoroplasti) su organski polimeri u čijem sastavu je fluor što im daje
izuzetnu kemijsku i temperaturnu postojanost. Od fluornih smola najznačajniju primjenu u
elektrotehnici ima politetrafluoretilen i politrifluorkloretilen. Politetrafluoretilen (PTFE) se
dobiva polimerizacijom tetrafluoretilena C 2 F4 , a poznatiji su trgovački nazivi teflon, fluon,
ftoroplast-4, itd.
________________________________________________________________
106
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Teflon je izuzetno kemijski stabilan, na njega ne djeluju kiseline, lužine ni poznata otapala.
Na teflon utječu otopljeni alkalni metali i njihovi kompleksni spojevi s amonijakom,
naftalinom i piridinom te trifluorni klor i elementarni fluor na povišenim temperaturama.
Produkti razlaganja teflona su toksični. Struktura teflona se narušava na temperaturi od oko
327 °C i on prelazi u visokoelastično stanje (razlaže se na oko 415 °C). Teflon nije
higroskopičan i temperaturno je stabilan od –100 do +250 °C.
Izuzetno dobra električna svojstva praktično ne ovise o frekvenciji od 50 Hz do 1010 Hz ni o
temperaturi do 200 °C. Teflon se koristi za izradu elektroizolacijskih dijelova elektro i
radioureñaja. U obliku folija rabi se za izoliranje vodiča, kabela i malih električnih strojeva.
Teflonske folije se upotrebljavaju i kao dielektrik kondenzatora.
Duromeri, ili ojačane plastike, kako ih još zovu, predstavljaju umrežene polimere visokog
stupnja polimerizacije, koji su pri niskim temperaturama izuzetno čvrsti, a pri visokim
temperaturama se, uz ograničenu deformaciju, ponašaju elastično. Razlika izmeñu duromera i
termoplastičnih materijala je, dakle, u tome što se duromeri pri povišenoj temperaturi ne
ponašaju kao viskozna tekućina.
________________________________________________________________
107
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Iz velike grupe poliesterskih smola možemo izdvojiti fenolne smole, silikonske smole ,
poliamidske i epoksidne smole.
Primjena fenolne smole u elektrotehnici je vrlo rasprostranjena. Ona se koristi uvijek kada
zahtjevi u pogledu električnih svojstava nisu visoki, zbog niske cijene i mogućnosti
mehaničke obrade. Koristi se za izradu raznih konstrukcijskih oblika, releja i prekidača. Od
nje se proizvode razna kućišta, tijela i nosači transformatora, a takoñer osnovne ploče,
utičnice i slični dijelovi.
Epoksidne smole (oznaka EP) predstavljaju spojeve koji sadrže, takozvane, epoksidne
grupe, od čijeg broja zavisi proces umrežavanja, odnosno kvalitet konačnog proizvoda.
Kvalitet konačnog proizvoda zavisi i od toga da li je očvršćavanje vršeno na sobnoj
temperaturi (hladno očvršćavanje) ili pri povišenoj temperaturi (toplo očvršćavanje).
________________________________________________________________
109
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
8.3.7. Elastomeri
Guma (oznaka NP) je najstariji i najpoznatiji elestomer, koja se, iako sintetički materijal,
često naziva prirodna guma. Ovaj naziv duguje činjenici da se osnovna sirovina za njenu
proizvodnju, kaučuk, dobiva iz sokova biljaka.
Guma ne podnosi ultraljubičasto zračenje i brzo stari. Dielektrične osobine su joj dobre.
Prema površinskim strujama je neotporna, dielektrična čvrstoća joj je 20 kV/mm, specifična
otpornost 1014 Ω m , relativna dielektrična konstanta oko 2,7 i koeficijent dielektričnih
gubitaka oko 10 − 2 . Relativna dielektrična konstanta i koeficijent dielektričnih gubitaka gume
su temperaturno i frekvencijski ovisni.
________________________________________________________________
110
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Pod pojmom tekućih kristala podrazumijevaju se različita stanja materije koja istovremeno
imaju makroskopska svojstva tekućine i kristala: viskoznost i anizotropnost.
Makroskopska svojstva tekućih kristala posljedica su njihove mikroskopske strukture, za
koju je karakteristično ureñenje na kratkim rastojanjima, uz postojanje meñusobno vezanih,
orijentacijski ureñenih, nesimetričnih molekula.
Tekući kristali, kao što je ranije naglašeno, su stanje ni krute ni tekuće faze, posjeduju
svojstva i ureñenosti kristalne rešetke i pokretljivosti izotropne tekućine. Tekuće kristale
(slika 8.10.) dijelimo na:
- nematske,
- kolesteričke i
- smektičke.
I kod kolesteričkih tekućih kristala molekule se slažu u slojeve, ali su položene u smjeru
slojeva, a ne poprečno. Iako su ove molekule u osnovi plosnate metilne grupe CH3 strše
okomito na ravninu molekula i slojeva. Učin toga je da se molekule u susjednim slojevima
slažu s malim relativnim kutnim zakretom od 0,25°. Takva geometrija unutrašnjeg slaganja
molekula rezultira vrlo velikom optičkom aktivnošću (pod optičkom aktivnošću
podrazumijeva se sposobnost zakretanja ravnine polarizacije svjetlosti).
Smektička tekućakristalna faza postoji u devet meñufaza, od kojih su tri prikazane na slici
(8.10.c,d,e), što se ne odnosi na neka njihova mikroskopska svojstva, već samo na kronološki
red njihovog pronalaženja. Po svojim svojstvima simektički tekući kristali su bliži čvrstim
kristalima nego nematski i kolesterički. Oni imaju kvazi ureñenje na velikim rastojanjima
pored meñusobno vezanih orjentacijski ureñenih molekula.
________________________________________________________________
111
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Vrlo važna osobina tekućih kristala je da reagiraju na električnu struju. Kada odreñenu
vrstu tekućih kristala (twisted nematics - TN) izložimo djelovanju električne struje oni se
zakreću, a stupanj zakrenutosti ovisi o naponu. Ako u ravnini okomitoj na ravninu tekućih
kristala pustimo polariziranu svjetlost (svjetlosni val koji titra samo u jednoj ravnini), svjetlost
će moći proći samo u onim dijelovima gdje stupanj zakrenutosti kristala to dopušta (sl. 8.11.).
________________________________________________________________
112
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
svjetlost
polarizirajući
filtri
napon
Kada propustimo struju kroz sloj tekućih kristala oni će se orjentirati prema pozitivno i
negativnom polu struje , dok će se bez protoka struje posložiti paralelno jedni prema drugima.
Zbog toga tekući kristali djeluji kao svjetlosna sklopka, koja u jednom slučaju propušta
svjetlost, a u drugom ne propušta svjetlost. Na slici 8.12. vidimo prikaz stvaranja vidljivih
grafičkih znakova pomoću tekući kristala .
Obrañene Negativne
površine za elektrode
ispravljanje
molekula
Pozitivne
elektrode
Display
Polarizator 1
Slika 8.12. Princip stvaranja vidljivih grafičkih znakova pomoću tekućih kristala
________________________________________________________________
113
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Svojstva tekućih kristala ne pokazuju sve tvari s molekulama izdužene strukture. I one tvari
koje posjeduju takva svojstva ograničene su na odreñeno temperaturno područje uporabe. Za
nematički tekući kristal APAPA to je područje od 80 do 103 °C. Iznad gornje granice
temperature toplinsko gibanje nadvladava tendenciju sreñivanja molekula i tvar se ponaša kao
obična tekućina.
________________________________________________________________
114
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
9. MAGNETSKI MATERIJALI
Elektron koji kruži oko jezgre atoma predstavlja kružnu struju (sl. 9.1.).
e eω e v
i= =
T 2π 2π r
Prema zakonima elektrodinamike, toj struji odgovara magnetski moment odreñen izrazom:
ev 2 emvr e
µ =i S = r π= = L
2π r 2m 2m
i - jakost struje
S - vektor površine koju opisuje ta struja
e - naboj elektrona
m - masa elektrona
v - orbitalna brzina elektrona
µ =γ h J
eh
µ0 = ≡ µ B = 9.27 ⋅10 − 24 JT −1
- Borov magnetron
2m
________________________________________________________________
116
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
r
magnetsko polje koje djeluje na pojedini magnetski moment jednako vanjskom polju H . Često je
magnetizacija linearno proporcionalna primijenjenom polju, pa u tom slučaju vrijedi:
M = χ ⋅H
________________________________________________________________
117
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
F F
a b
a) Promjenjivo magnetsko polje inducira električno polje koje ubrzava elektron koji
kruži po putanji.
b) Promjenjivo magnetsko polje inducira električno polje u koje usporava elektron
koji kruži u po putanji.
U dijamagnetske materijale ubrajamo bizmut, srebro, zlato, germanij, silicij, selen, grafit,
dijamant i Al203. U tablici 9.2. dane su magnetske susceptibilnosti za nabrojane magnetske
materijale. Dijamagnetizam općenito ne ovisi o temperaturi, meñutim postoje i anomalni
dijamagneti, poput grafita i bizmuta, čija je susceptibilnost na niskim temperaturama ipak
temperaturno ovisna.
Magnetska Magnetska
Materijal susceptibilnost, Materijal susceptibilnost,
χ χ
Bizmut − 1.7 ⋅10 −5
Silicij − 0.3 ⋅10 −5
Srebro − 2.1⋅10 −5 Selen − 1.7 ⋅10 −5
Bakar − 0.9 ⋅10 −5 Grafit − 1.2 ⋅10 −5
−5
Zlato − 3.6 ⋅10 Dijamant − 2.1⋅10 −5
Germanij − 0.8 ⋅10 −5 A1203 − 0.5 ⋅10 −5
________________________________________________________________
118
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Ako je vanjsko polje Bext neuniformno, na materijal djeluje sila koja ga privlači u područja
s većim magnetskim poljem. Ovo svojstvo se zove paramagnetizam. Poravnavanje atomskih
dipolnim momenata povećava se s povećanjem vanjskog polja Bext i smanjuje s porastom
temperature T. Mjera magnetizacije uzorka materijala volumena V je dana vektorom
magnetizacije , čiji iznos je M=(izmjereni magnetski moment)/V.
Bext
N =C
T
Magnetna Magnetna
Materijal Materijal
susceptibilnost, susceptibilnost,
χ χ
Kisik 1.8 ⋅10 −6
Cr2 O3 1.7 ⋅10 −3
Aluminij 21⋅10 −6 CoO 5.8 ⋅10 −3
CrCl 3 1.5 ⋅10 −3 MnSO4 3.6 ⋅10 −3
Fe2 O3 1.4 ⋅10 −3 FeSO4 2.8 ⋅10 −3
NiSO4 1.2 ⋅10 −3 FeCl 2 2.5 ⋅10 −3
Željezo, kobalt, nikal, gadolinij, disprozij i slitine koje sadrže ove elemente pokazuju
feromagnetska svojstva zbog kvantnih efekata pri kojima elektronski spin jednog atoma
meñudjeluje s onima od susjednih atoma. Kao rezultat ovakvih meñudjelovanja stvaraju se
područja (weiss domene) u kojima su atomski dipoli meñusobno poravnati (usmjereni u istom
smjeru), stvarajući time magnetski dipol domene. Ova stalna usmjerenost je ono što
feromagnetskim materijalima daje njihvu stalnu magnetiziranost.
Slika. 9.4. Promjena smjera spina izmeñu dvije domene Blochovog zida
________________________________________________________________
121
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
magnetskog polja dolazi do promjene dimenzija domena u ovisnosti o kutu koji rezultantni
vektori njihovih magnetskih momenata zatvaraju s vektorom vanjskog magnetnog polja.
Ukoliko je taj kut manji, odgovarajući domene se šire na račun susjednih domena kod kojih je
taj kut veći. Pri malim vrijednostima jakosti vanjskog magnetskog polja ovi procesi su
reverzibilni, odnosno prestankom djelovanja vanjskog magnetskog polja domene i njihovi
rezultantni magnetski momenti se vraćaju u prethodno stanje. Daljim povećavanjem jakosti
vanjskog magnetskog polja promjena granica domena se nastavlja sve do potpunog nestanka
nekih domena. Sa nestankom pojedinih domena promatrani proces postaje ireverzibilan, to
jest ukidanjem vanjskog magnetskog polja ne dolazi do povratka domenske strukture u
prvobitno stanje. Daljim povećavanjem jakosti magnetskog polja, mijenja se položaj vektora
rezultantnih magnetskih momenata preostalih domena, u skladu s njihovom težnjom da se
postave u pravac vanjskog magnetskog polja i na kraju, pri još jačim vanjskim magnetskim
poljima nestaju preostale granice izmeñu domena, to jest čitav feromagnetski materijal postaje
jedna domena s rezultantnim magnetnim momentom usmjerenim u pravcu vanjskog
magnetskog polja. Tada je promatrani uzorak feromagnetskog materijala magnetiziran do
zasićenja, što znači da dalje povećavanje jakosti vanjskog magnetskog polja ne utječe na
njegove magnetske karakteristike.
[T]
[ A /m ]
Feromagnetske materijale smo spomenuli kao nelinearne magnetske materijale kod kojih
ovisnost magnetske indukcije B o jakosti magnetskog polja H nije linearna. To je očito iz
krivulje prvog magnetiziranja. Kod feromagnetskih materijala ovisnost magnetske indukcije i
________________________________________________________________
122
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
jakosti magnetskog polja osim nelinearnosti , ispoljava i petlja histereze koja je neposredna
posljedica ireverzibilnog procesa u tijeku magnetiziranja. Petlja histereze nekog
feromagnetskog materijala dobiva se tako što ga prvo magnetiziramo do područja 4, slika 9.6,
nakon čega smanjujemo vrijednost jakosti vanjskog magnetskog polja. Smanjenje jakosti
magnetskog polja smanjuje magnetsku indukciju, ali ne po krivulji prethodnog
magnetiziranja, slika 9.6, već po novoj krivulji 1-2, koja se nalazi iznad nje (sl.9.7.). Na taj
način se, za vrijednost jakosti vanjskog magnetskog polja koja je jednaka nuli, dospijeva u
točku u kojoj magnetska indukcija ima vrijednost veću od nule (točka 2). Vrijednost
magnetske indukcije u toj točki naziva se remanentna magnetska indukcija, i obilježava se Br.
[T]
[ A/m ]
________________________________________________________________
123
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
[T]
H [ A/m ]
________________________________________________________________
124
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
B
µ=
H
µ
[ m]
H
[T ]
[
H A/m ] [
H A/m ]
dB
µd =
dH
B
µ i = H lim 0
H
[T]
H [ A/m ]
________________________________________________________________
126
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
∆B
µu =
∆H
________________________________________________________________
127
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
NA
C - Curieova konstanta (omjer Avogadrovog broja i Boltzmanove konstante) C = µ0
3k
Tca - Curieova temperatura
________________________________________________________________
128
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Ferimagnetski materijali su, u pravilu, čvrste otopine dva oksida. Oni prema vrijednosti
specifične električne otpornosti i načinu voñenja spadaju meñu keramičke materijale. To
uvjetuje manje gubitke vrtložnih struja kod ferimagnetskih materijala u odnosu na
feromagnetske materijale. Osim toga, ferimagnetski materijali imaju znatno nižu vrijednost
magnetske indukcije zasićenja nego feromagnetski materijali.
________________________________________________________________
129
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Feromagnetskim materijalima nazivamo grupu magnetskih materijala (Fe, Co, Ni), kojoj
je karakteristična nemogućnost jednoznačne definicije relativne magnetske permeabilnosti i
činjenica da je njena vrijednost znatno veća od jedan ( µ r >>1 ). Velika vrijednost relativne
magnetske permeabilnosti uvjetuje široku primjenu ovih magnetskih materijala, a samim tim i
veliko zanimanje za njihova mikroskopska i makroskopska svojstva.
Čisto željezo je najstariji i najčešće korišteni meki feromagnetski materijal. Čisto željezo
sadrži izmeñu 99,5 i 99,8 % elementarnog željeza, a ostalo su nečistoće, odnosno primjese.
Primjese u željezu su ugljik, sumpor, kisik, dušik, silicij, mangan, itd. Količina ugljika u
željezu ne smije preći 0,1 %.
Sve vrste nečistoća u željezu utječu na slabljenje njegovih feromagnetskih svojstava, slika
9.14. Na slici se vidi da povećani postotak nečistoća u željezu smanjuje magnetsku
permeabilnost. Od navedenih nečistoća, ugljik i kisik imaju najnepovoljniji utjecaj na
feromagnetska svojstva željeza. S povećanjem postotka ugljika u željezu dolazi do povećanja
koercitivnog polja i histereznih gubitaka. Prema sadržaju nečistoća, željezo dijelimo na armko
željezo i posebno čisto željezo. Armko željezo sadrži od 0,08 do 0,1 % nečistoća, a posebno
čisto željezo ispod 0,05 %. Posebno čisto željezo prema tehnološkom postupku dijelimo na
elektrolitsko i karbonilno.
B [T ]
µ
1.6 1 µ 0
4000
1.2
3
0.8 2 2000
0.4
0
0 16 32 48 64 80 96 H [A ] 16 32 48 64 80 96 112 H [A ]
m m
a b
Armko željezo se u obliku lima debljine 0.2 do 0.4 mm koristi za izradu jezgri
elektromagneta i releja za istosmjernu struju, za magnetske krugove mjernog pribora, za
membrane u telefoniji, za magnetske zaslone i sl.
________________________________________________________________
130
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Neke karakteristike pojedinih vrsta čistog željeza pri sobnoj temperaturi dane su u
tablici 9.5.
Relativna Relativna
magnetska magnetska Koercitivno Sadržaj primjesa
Materijal permeabilnost permeabilnost polje Hc,
µi / µ0 µm / µ0 A/m
%C %O
Karbonilno željezo
3300 21000 6.4 0.005 0.005
Elektrolitsko
željezo 600 15000 28 0.02 0.01
Tablica 9.5. Neke karakteristike pojedinih vrsta čistog željeza pri sobnoj temperaturi
________________________________________________________________
131
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
povećanja magnetske permeabilnosti mekog čelika pri slabijim poljima, odnosno do njenog
smanjenja pri jakim poljima. Feromagnetske karakteristike mekog čelika sa malim sadržajem
silicija slične su odgovarajućim karakteristikama elektrolitskog željeza. U malim količinama
mangan neznatno utječe na feromagnetske karakteristike mekog čelika, dok pri većim
količinama dovodi do potpunog gubitka njegovih feromagnetskih svojstava. Druge primjese
uglavnom nepovoljno utječu na feromagnetska svojstva mekog čelika.
Pored nečistoća, feromagnetska svojstva mekog čelika ovise o prethodnoj termičkoj
obradi. Tako, žarenje mekog čelika na temperaturama od 600 °C do 800 °C dovodi do
povećanja njegove magnetske permeabilnosti i smanjenja ukupnih gubitaka. S druge strane,
postupkom kaljenja se povećava vrijednost koercitivnog polja i gubitaka uslijed histereze, a
smanjuje vrijednost remanentne indukcije.
Meki čelik se koristi u izradi magnetskih krugova za niže frekvencije i kao konstruktivni
feromagnetski materijal kod električnih strojeva.
Primjena čistog željeza kao feromagnetskog materijala ograničena je malom specifičnom
otpornošću, odnosno velikim gubicima radi vrtložnih struja histereze. Zbog toga se pribjegava
korištenju slitina željeza sa boljim feromagnetskim karakteristikama.
Slika 9.15. Ovisnost ukupnih gubitaka o količini silicija u elektrotehničkom čeliku pri
Bm = 1T i f = 60 Hz , za limove debljine o.35 mm
Slika. 9.16. Svojstva slitine permaloj i željeza armko 1- željezo armko 2- slitina permaloj a)
krivulje magnetiziranja b) ciklusi histereze
c) ovisnost µ / µ 0 o indukciji.
________________________________________________________________
133
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Slitine željeza i nikla (Fe-Ni) sa preko 30 % nikla takoñer su našle primjenu kao meki
feromagnetski materijali. Postoje tri klase ovih slitina, od kojih svaka ima karakteristične
feromagnetske karakteristike. To su klasa E, sa oko 80 % nikla, klasa F, sa oko 50 % nikla, i
klasa D, sa oko 35 % nikla. Najpoznatija feromagnetska slitina željeza i nikla je permaloj, sa
sadržajem od 78 % nikla.
a b
Slika 9.17. Ovisnost a) Curieove temperature i b) specifične
el. otpornosti o postotku nikla
a b
________________________________________________________________
134
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Slika 9.19. Ovisnost specifične električne otpornosti o postotku molibdena za slitinu željeza,
nikla i maolibdena pri sobnoj temperaturi
Od svih slitina željeza, nikla i molibdena, najpoznatija slitina je 17 % željeza, 78,5 % nikla
i 4% molibdena, poznata pod imenom 4 Mo-permaloj ili permaloj C. Ova sltina se koristi za
izradu jezgri prigušnica i transformatora u primopredajnim radio-ureñajima i za izradu
osjetljivih releja. Osim toga, ova slitina se koristi i za izradu zaštitnih oklopa transformatora,
katodnih cijevi i drugih komponenti.
Slitina željeza, nikla, molibdena i mangana poznata je kao supermaloj , sadrži 15%
željeza, 79% nikla, 5% molibdena i 0.5% mangana uz male količine ugljika, sumpora i
silicija. Pripada materijalima s najvećom maksimalnom relativnom permeabilnosti koja
dostigne vrijednost od 900000. Gubici histereze su četiri puta manji, a indukcija zasićenja
približno ista kao za 4 Mo-permaloj. Važno je napomenuti da su magnetska svojstva
supermaloja znatno ovisna o debljini uzorka i primjenjenog tehnološkog postupka.Posebnim
termičkim postupkom moguće je dobiti supermaloj skoro pravokutne petlje histereze.
Supermaloj se u elektrotehnici primjenjuje za izradu jezgri, prigušnica i transformatora kao
i za izradu zaštitnih oklopa.
Najčešće upotrebljavana slitina željeza, nikla i kroma, poznata pod imenom krompermaloj
ili 4 Cr-permaloj, sadrži 18 % željeza, 78 % nikla i 4 % kroma. 4 Cr-permaloj ima specifičnu
električnu otpornost 0,65 µ Ω m i indukciju zasićenja 0,75 T.
B (T ) B (T )
3
H ( A/m) x 10 ( A / m )
a) b)
Druga važna karakteristika perminvara je razvučen ciklus histereze, (slika 9.21.). Mala
specifična električna otpornost perminvara, od oko 0,2 µ Ω m , je njegov osnovni nedostatak
koji se otklanja dodavajem izmeñu 5 % i 10 % molibdena, pri čemu se dobivaju dobre
feromagnetske karakteristike. Perminvar se u elektrotehnici primenjuje za izradu jezgri u
telefoniji i za izradu jezgri prigušnica stalne induktivnosti.
Kao meki feromagnetski materijal upotrebljava se slitina željeza, nikla i kroma nazvana
mimetal ( 18% Fe, 75% Ni i 2% Cr ). U usporedbi s permalojem mimetal ima električnu
otpornost i lakše se mehanički obrañuje.
Slitina željeza, silicija i aluminija, poznata pod imenom alsifer, takoñer spada u meke
feromagnetske materijale. Alsifer, koji sadrži 5,6 % aluminija, 9,5 % silicija i 84,9 % željeza,
najbolja je slitina u pogledu feromagnetskih karakteristika (Tablica 9.9.) bliskih
odgovarajućim karakteristikama slitine željeza i nikla s velikim postotkom nikla. Meñutim,
ova slitina željeza, silicija i aluminija ima nepovoljne mehaničke karakteristike, tvrda je i krta,
ne može se valjati u tanke limove i ne može se sjeći.
Alsifer se koristi pri izradi magnetskih oklopa za rad pri slabim ili sporopromjenljivim
magnetskim poljima. Takoñer se koristi kao sirovina za izradu magnetskih dielektričnih
materijala.
________________________________________________________________
137
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Meñu slitinama željeza i kobalta, kao najpoznatiji meki feromagnetski materijal je slitina
koja sadrži 50% željeza i 50% kobalta i naziva se permendur. Komparativne prednosti
permendura su velika indukcija zasićenja i velika maksimalna magnetska permeabilnost pri
velikim indukcijama.. Indukcija zasićenja permendura je približno 2.4 T, a njegova početna ,
odnosno majsimalna relativan permeabilnost iznose 1000 i 8000 respektivno. Nedostaci su
velika krtost, mala specifična otpornost i visoka cijena. Zbog velike krtosti nije pogodan za
valjanje u limove, pa se često zamjenjuje sa superpermendurom koji se sastoji od 49%
željeza, 49% kobalta i 2% vanadija. Superpermendur se lako valja u limove i mehanički
obrañuje. Sličnih je feromagnetskih svojstava kao i permendur što je prikazano u tablici 9.10.
Zbog visoke cijene, ovi materijali se u elektrotehnici obično koriste za izradu ureñaja
specijalnih namjena, kod kojih je potrebna velika indukcija zasićenja. To su prigušnice za rad
u režimu zasićenja, magnetska pojačala, releji, strojevi i transformatori. Supermendur se
koristi i za izradu telefonskih membrana
Slitina željeza, nikla i bakra naziva se radiometal (50% Fe, 45% Ni i 5% Cu). Proizvodi se
u obliku tankih traka debljine 0,05; 0,125 i 0,35 mm. Upotrebljava se za izradu jezgri
prigušnica, releja i transformatora te kao magnetski oklop. U tablici 9.11. dane su osnovne
feromagnetske karakteristike radimetala na sobnoj temperaturi.
________________________________________________________________
138
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Svojstva tvrdih feromagnetskih materijala su: široka petlja histereze maksimalni iznos
umnoška ( B ⋅ H ) max (energijski umnožak). Materijali koji imaju veliku vrijednost ovog
umnoška moraju imati veliki iznos remanentne magnetske indukcije i koercitivne jakosti
magnetskog polja .
. Ova, kao i neka druga svojstva mekih feromagnetskihih materijala, ovise o vrsti materijala
i tehnološkim postupcima, pa je u odreñenom području moguće vršiti njihov inžinjering.
Tvrdi feromagnetski materijali se primjenjuju skoro isključivo za izradu stalnih magneta
Stalni magneti su uzorci feromagnetskih materijala sa dva kraja, izmeñu kojih, kao i oko
čitavog uzorka, postoji stalno magnetsko polje, bez vanjske pobude. Krajevi stalnih magneta
se nazivaju polovi, i označavaju sa N (sjeverni pol) i S (južni pol). Oni se dobiju na taj način
što se odgovarajući uzorak nemagnetiziranog feromagnetskog materijala magnetizira i
demagnetizira do vrijednosti remanentne indukcije.
Prema tome, za primjenu stalnih magneta najvažnija karakteristika je dio petlje histereze u
drugom kvadrantu (dio krivulje 2-3, slika 9.7.) na kojoj se vidi da izborom materijala možemo
dobiti stalne magnete širokog spektra karakteristika.
platine i željeza; platine i kobalta; srebra, mangana i aluminija; mangana i bizmuta; mangana,
aluminija i metala rijetke zemlje.
Magnetizirani čelici ili martenzitni čelici su povijesno gledano, prvi tvrdi feromagnetski
materijali upotrebljeni za izradu stalnih (permanentnih) magneta. Oni se još uvijek koriste u tu
svrhu, iako imaju lošije magnetske karakteristike. Presudna za njihovu primjenu je njihova
niska cijena i mehanička obradivost, što u mnogim slučajevima kompenzira nisku
vrijednost maksimalne specifične magnetske energije , koja se kreće izmeñu 1 i 4 kJ/m3. U
cilju poboljšanja magnetskih karakteristika, magnetiziranim čelicima dodaju se volfram,
krom, molibden i kobalt u različitim postotcima.
Meñu slitinama željeza, aluminija i nikla, poznata je pod nazivom standarni (Al-Ni) alni
(58%Fe, 13Al i 20%Ni).
Osim osnovnih komponenti, slitina alni sadrži i manji postotak bakra, titana i sumpora.
Ovi dodaci utječu na bolje mehaničke karakteristike i kemijsku stabilnost osnovne slitine.
Meñutim, i pored ovih dodataka, osnovni nedostatak alni slitina je loša mehanička
obradivost, koja se svodi na brušenje, zbog toga se ne mogu izrañivati magneti posebnih
oblika. U tablica 9.12. dane su neke feromagnetske karakteristike slitina alni.
L 46 - 38
Koercitivno polje H c (kA / m)
S 44 – 36
L 0.71 – 0.79
Remanentna indukcija Br ( T )
S 0.64 – 0.77
[
Spec. magn. energija ( B ⋅ H ) max kJ m3 ] L 11.1 – 14.2
S 11.1 - 13.2
________________________________________________________________
140
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Osim alniko slitina susrećemo kuniko slitine bakara, nikala i kobalta (kuniko I – 35%Cu,
25%Ni, 41%Cb i kuniko II – 50%CU, 25%Ni i 29%Cb). Imaju relativno veliko koercitivno
polje i malu remanentnu indukciju te ne spadaju u red materijala s veoma dobrim
feromagnetskim karakteristikama, ali se koristi radi dobrih mehaničkih svojstava. U tablici
9.12. dane su neke feromagnetske karakteristike slitina kuniko I i II. Treba napomenuti da
slitina kuniko II zbog izotropnosti pogoduje za izradu magneta oblika žica, traka i magneta
složenih oblika. U tablici 9.14. dane su neke feromagnetske karakteristike slitina kuniko I i
Kuniko II.
kuniko I 53 - 57
Koercitivno polje H c (kA / m)
kuniko II 36
kuniko I 0.34
Remanentna indukcija Br (T )
kuniko II 0.53
[
Spec. mag. energija ( B ⋅ H ) max kJ m3 ] kuniko I
kuniko II
3.2 - 4
4.0
Slitine bakra, nikla i željeza,poznate kao slitine kunife (kunife I – 60%Cu, 20%Ni i 20%Fe
i kunife II – 50%Cu, 20%Ni, 27.5%Fe i 2.5%Cb). Slično kao i kuniko i kunife imaju nešto
slabija magnetska, a bolja mehanička svojstva. Najčešće se koriste za izradu magnetskih žica,
magnetnih traka i magnetnih limova.. U tablici 9.15. dane su neke feromagnetske
karakteristike slitina
kunife I 47 – 28
Koercitivno polje H c (kA / m)
kunife II 21
Kunife I 0.54 – 0.6
Remanentna indukcija Br ( T )
kunife II 0.73
[
Spec. mag. energija ( B ⋅ H ) max kJ m3 ] kunife I
kunife II
4.0 – 7.4
2.8 – 3.2
vikaloj I 24
Koercitivno polje H c (kA / m)
vikaloj II 30 - 38
vikaloj I 0.9
Remanentna indukcija Br ( T )
vikaloj II 0.70.9 – 0.95
[
Spec. mag. energija ( B ⋅ H ) max kJ m3 ] vikaloj I
vikaloj II
4.0
8.0 – 14.0
________________________________________________________________
141
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Slitine željeza, kobalta i vanadija poznate pod imenom nikoloj ( nikoloj I – 38%Fe,
52%Cb 10%V i nikoloj II – 34%Fe, 52%Cb i 14%V) su tvrdi feromagnetski materijal s
najvećom vrijednosti remanentne indukcije (1.8 T). Pored dobri feromagnetskih svojstava
slitine nokoloj su izotropne, pa su pogodne za izradu žica, traka magnetofonskih traka. .
Od slitina željeza, kobalta i molibdena, najčešću primjenu ima slitina komoloj (71%Fe,
12%Cb i 17%Mo). Feromagnetska svojstva za komoloj dana su u tablici 9.17. Slitine komoloj
koriste se u izradi specijalnih magneta.
Meñutim, praktično je mnogo važnija podjela prema obliku petlje histereze i vrijednosti
koercitivnog polja, prema kojoj se feriti, isto kao i feromagnetski materijali, dijele na meke i
tvrde.
Nikal-cink feritni materijali se dijele u četiri grupe. Prvu grupu čine feritni materijali
relativne početne permeabilnosti oko 10.000, drugu, od 2.000 do 6.000, treću, od 1.000 do
2.000, i četvrtu grupu od 100 do 500.
Početna relativna permeabilnost pri nižim frekvencijama ne ovisi o frekvenciji, dok pri
visokim frekvencijama sa porastom frekvencije permeabilnost opada. Početna relativna
permeabilnost nikal-cink feritnih materijala ovisi o temperaturi izraženije nego u slučaju
mangan-cink ferita, što se može donekle otkloniti dodavanjem oksida aluminija i kroma.
Vrijednost koercitivnog polja nikal-cink feritnih materijala se kreće od 800-1000 A/m,
Curieova temperatura od 100-600°C, a indukcija zasićenja od 0,3-0,5 T.
Gubici uslijed histereze i vrtložnih struja nikal-cink ferita ovise o tehnološkom postupku,
ali su uglavnom veći nego u slučaju mangan-cink feritnih materijala. Nikal-cink feriti prve
grupe primjenjuju se u VF-tehnici pri frekvencijama od nekoliko stotina kHz, druge grupe do
nekoliko MHz , treće grupe do nekoliko desetina MHz i četvrte grupe do 200 MHz. Od nikal-
cink feritnih materijala se prave lončaste jezgre sa rasporom, oklopljene jezgre, feritni štapići,
feritne cjevčice, jezgra sa navojem i jezgra sa dva otvora.
________________________________________________________________
143
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
________________________________________________________________
144
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
konektor konektor
MODULATOR DEMODULATOR
Odaši-
ljačka Prijemna
optička optička
antena antena
optičko vlakno
IZVOR KORISNIK
Blok shema osnovnog svjetlovodnog sustava prikazana je na slici 10.1. Lako je uočiti
parove izvor-korisnik i odašiljačka-prijemna optička antena. Generirani signal je prilagoñen
(moduliran) optičkom prijenosu odašilje se kroz svjetlovodno vlakno, a prima se na prijemnoj
optičkoj anteni gdje se demodulira u izvorni signal i ide do korisnika.
Povijest i razvoj optičkih komunikacija ((N. Massa, Fiber Optic Telecomunications) može
se podijeliti u više vremenskih perioda, po karakteristikama pojedinih optičkih sustava.
Prvi znanstveni pokus voñenja svjetlosti kroz dielektrik izveo je John Tyndall 1870.
godine provodeći svjetlost kroz mlaz vode.
Novi poticaj razvoju optičkih komunikacija dao je Aleksandar Graham Bell 1880. godine.
konstrukcijom prvog optičkog telefona (fotofon).Iako je imao dobre tehničke karakteristike
fotofon nikad nije postao kamercijalan.
________________________________________________________________
145
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Glavni pomak koji je doveo do optičkih sustava velikog kapaciteta, je izum lasera 1960.
god. Ensteinova ideja poznata još iz 1905. godine. da se svjetlost sastoji od energetskih
paketa, kasnije nazvanim fotoni, dobila je svoju praktičnu primjenu. To je pokrenulo dodatne
napore u istraživanju svijetla kao komunikacijskog medija, rezultat čega je bila pojava prvih
svjetlovodnih vlakana. Svjetlost putuje kroz staklena vlakna uz pomoć svojstva nazvanog
totalna refleksija.
Još 1820. godine Fresnel je izveo prve relacije o zarobljavanju svjetlosti u staklenoj ploči,
što su 1910. godine proširili Hondros i Debye „staklenim žicama“, ali tek je 1964. godine
Stewart Miller detaljno proučio mogućnosti stakla kao medija za prijenos svjetlosti na velike
udaljenosti.
Zahvaljujući ovom otkriću 1970. godine počeo je intezivan razvoj optičkih svjetlovodnih
komunikacija. Kompanija „Corning Glass“ 1970. proizvela je prvo svjetlovodno vlakno
duljine 100 m, 1976. eksperimentalno se koriste svjetlovodna vlakna u telefoniji Atlante i
Chicaga, a 1984 kompanija AT&T povezuje svjetlovodnom komunikacijom Boston i
Washington
.
1988. godine postavljen je prvi transatalntski svjetlovod od prozirnog stakla s pojačalima
na svakih 40 milja udaljenosti.
________________________________________________________________
146
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Materijali od kojih se prave optička vlakna, kao sastavni dijelovi optičkih kabela, su :
U procesu izrade jezgra i omotač se izrañuju kao jedno tijelo s tim da postoje razlike u
sastavu i indeksu loma. Proces izrade je kemijski kontroliran proces i jezgra se obično
izrañuje s 0,5 – 2% većim indeksom loma od omotača. Treći sloj je drugi omotač koji ne
smije biti optički vodljiv. Zaštitni omotač obično se izrañuje od visokoperforirane
plastike(PVC), višeslojnih polimera, i tvrdih neporoznih elastomera. Prilikom spajanja na
konektore odnosne terminale taj dio se uklanja. Promjer vanjskog zaštitnog omotača je tipično
250µm i 900µm. Zaštitni omotač se naziva još i primarnim i nanosi se ekstruzijom nakon
izvlačenja svjetlovoda. Postoji još i sekundarni omotačt koji služi za dodatnu mehaničku
zaštitu svjetlovodnog vlakna te za zaštitu od vlage i raznih kemikalija. Sastoji se od relativno
debelog sloja neke plastične mase, koji se nanosi na vlakno s primarnom zaštitom tijesno
(oznaka-TIGHT) ili labavo (oznaka-LOOS), s punjenjem posebnom masom ili bez punjenja.
Biti će prikazan kod same izvedbe kabela. Jezgra i plašt mogu biti izrañeni tako da su oboje
od silicijskog, kvarcnog stakla (SiO2), oboje od višekomponentnog stakla koji je smjesa SiO2
s kovinskim, alkalnim i zemnoalkalnim oksidima, onda jezgra može biti napravljena od
kvarcnog stakla, a odrazni omotač od PSC – plastična masa ojačana silicijem. Takoñer oboje
mogu biti izrañeni od plastičnih masa – polimera. O materijalima od kojih su izrañeni omotač
i jezgra ovisi koliko će biti raspršenje koje ovisi o omotaču i apsorpcija koja ovisi o čistoći
jezgre i utječe na atenuaciju jer se prilikom putovanja fotoni svjetlosti sudaraju s molekulama
nečistoća. Ponekad se u kemijskom procesu dodaju bor i fluor radi smanjenja stupanja
lomljenja zrake, ili germanij, titan zbog povećanja stupanja refrakcije. Naravno da se
njihovim dodavanjem poveća atenuacija, apsorpcija ili raspršenje. Ovi svjetlovodi imaju višu
cijenu.
Materijal PSC koji je smjesa plastike i silicija, tj. može se reći da je to poboljšani
svjetlovod od plastične mase. Obično je jezgra staklena, a plašt od polimera. Budući da je
plašt od polimera stvaraju se problemi oko spajanja na konektore, nije moguće varenje na
klasičan način kako se inače spajaju stakleni svjetlovodi i nije topiv u organskim otapalima.
________________________________________________________________
147
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
(B 2 O 2 ). Svi dodaci, osim borovog oksida, povećavaju indeks loma čistog kvarcnog (SiO 2 )
stakla, tako da se SiO 2 koristi kao omotač, a SiO 2 s dodacima germanijevog ili fosfornog
oksida kao jezgra.
Plastični materijali. Prednosti plastičnih vlakana su te što se s njima lako rukuje, male su
težine, lako se spajaju, meñusobno i s izvorom. Kao jezgra najviše se koriste amorfni polimeri
(polimetil, metakrilat i polistiren), a za omotač se upotrebljavaju fluoro-polimeri s polimetil
metakrilatom i polimetil metakrilatom s polistirenom.
- boja
- prozirnost (transparentnost)
- lom (refrakcija)
- upijanje (apsorpcija)
- odbijanje (reflaksija)
Dugo vremena se vjerovalo je svjetlost nematerijalna, ali moderna fizika je zračenju dala
dvojnu prirodu. Pri meñudjelovanju s materijom ponaša se kao čestice – fotoni , prostire se
prostorom kao val.
Svjetlost je svaka energija zračenja koja djeluje na mrežnicu ljudskog oka , tako da čovjek
ima osjet vida.
Svjetlost se može definirati na dva načina: pomoću fizikalnih veličina i pomoću svjetlo-
tehničkih svojstava.
Dva zakona geometrijske optike odreñuju prostiranje svjetlosti kroz kroz svjetlovodna
vlakna. To su zakon odbijanja (refleksije) i zakon loma (refrakcije) svjetlosti.
________________________________________________________________
148
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Slika 10.2. prikazuje upadanje zrake svjetlosti na odbojnu (reflektirajuću) površinu i njeno
odbijane (refleksiju) od površine. To je pokus kojim se dokazuje da je kut odbijanja β jednak
kutu upadne zrake α i da obadvije zrake leže u istoj ravnini okomitoj na površinu odbijanja..
U svjetlovodima se inače koristi potpuna (totalna) refleksija.
α=β
α β
1
cv =
ε r µrε 0µ0
Svjetlost ima veću brzinu u optički rjeñem sredstvu (c1 ) od brzine u optički gušćem
sredstvu (c 2 ) . Prilikom prelaska svjetlosne zrake iz optički rjeñeg sredstva u optički gušće
sredstvo, svjetlost se lomi što je odreñeno indeksom loma n za to sredstvo:
c1
n=
c2
________________________________________________________________
149
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Na slici 10.3. prikazan je zakon loma svjetlosti., pri prelazu iz rjeñeg (zrak) u gušće (voda)
svjetlovodno sredstvo.
okomica
zraka svijetla
α
zrak n1
voda n2
β
Slika 10.3. Lom svjetlosti pri prolazu iz rjeñeg u gušće optičko sredstvo
Lom svjetlosti prilikom prolaska iz jednog svjetlovodnog sredstva u drugo opisuje Snellov
zakon i vrijedi:
sin α n 2
= = n12
sin β n1
Upadna zraka na granicu izmeñu dva sredstva i zraka koja se lomi leže u ravnini okomitoj
na granicu sredstva, a omjer sinusa kuta α upadne zrake i sinusa kuta β lomljene zrake, za
dva svjetlovodna sredstva, konstantan je broj i naziva se relativni indeks loma n12 .
granični
rjeñe sredstvo kut
β1
n 2 < n1 β2
lom
n1
gušče sredatvo α1 α2 α3 β3
totalna
refleksija
izvor
svjetlosti
Ako zraka svjetlosti upada na graničnu plohu iz optički gušćeg sredstva u optički rjeñe
sredstvo (slika 10.4.) ona se lomi od okomice na graničnu plohu. Povećavanjem upadnog kuta
α 1 dolazimo do graničnog (kritičnog) kuta upada α 2 = α g , pri kojem zraka (niti se reflektira
niti se lomi), ide po granici izmeñu dva sredstva ( β = 90 0 ) . Iz Snellovog zakona dobiva se,
zbog sin β 2 =1 , sin α g = n12 (koeficijent loma svjetlosti izmeñu dva sredstva). Daljnjim
povećavanjem upadnnog kuta α 3 dolazi do potpune (totalne) refleksije koja se koristi u
svjetlovodima.
Jezgra Omotač
Zaštitni omotač
S obzirom na broj valova koji se mogu širiti kroz svjetlovodna vlakna, dijele se na
monomodna ( jedan val ) i višemodna ( više valova ). Karakteriziraju ih slijedeći parametri:
- disperzija ( rasipanje )
- gušenje
- širina propusnog opsega
- vrijeme porasta
- jakost niti
- numerička otvorenost ( numerička apertura )
Disperzija
________________________________________________________________
151
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
1. Kromatska
Disperzija materijala je kromatska disperzija koja nastaje zato što indeks loma materijala
zavisi od frekvencije (valne dužine), zbog čega pojedini elementarni pojasevi prenašanog
spektra stižu na kraj linije s različitim vremenskim zakašnjenjem, posljedica čega je
proširenje impulsa. Veličina valovodne disperzije za pojedine vrste svjetlovoda je
sljedeća:
2. Nekromatska
a) Meñumodna disperzija koja nastaje zato što različiti modovi imaju različite grupne fazne
brzine i zato dolaze na kraj linije s različitim vremenskim zakašnjenjem, posljedica čega
je proširenje impulsa. Veličina te disperzije za pojedine vrste svjetlovoda je sljedeća:
b) Polarizacijska disperzija nastaje zbog toga što jezgra svjetlovoda nije idealni valjak nego je
malo eliptičan. To je posebno karakteristično za jednomodne svjetlovode čija se zraka širi
središtem vlakna s dva ortogonalano polarizacijska moda x i y. Zbog toga se javljaju
promjene u indeksu loma za ta dva stanja polarizacije.
To uzrokuje pomak u vremenu te dvije osi odnosno javlja se diferencijalna grupna brzina
(dif. group velocity-DGV) što uzrokuje proširenje impulsa. Polarizacijska disperzija (PDM)
nije značajna kod niskog BER-a (Bit Error Rate), ali postaje utjecajna kod visokog BER-a,
iznad 5 Gbps (sl.10.6.). Zbog efekta polarizacijske disperzija obično se za rezervu uzima
0.5dB snage više od planirane. Prilikom prolaska impulsa svjetlosti kroz svjetlovod, ne
mijenja se samo amplituda nego i oblik. Impuls se proširuje tj. raspršuje (sl.10.7.).
Gušenje
Na slici 10.8. su prikazani svi faktori koji se zbrajaju i odreñuju ukupni faktor prigušenja.
Gušenje kojem je uzrok raspršenje svjetlosti na nehomogenostima i nečistoćama u
materijalu(scattering) koje postoje otprije ili nastaju za vrijeme proizvodnje svjetlovoda, kao
pojava naziva se Rayleighevo raspršenje, a emitirana svjetlost Tyndallova svjetlost. Faktoru
prigušenja najviše doprinosi koeficijent prigušenja zbog Rayleighovog raspršenja čak 96%.
Ono je posebno izraženo od 700nm do 1000nm s tim da prema većim valnim duljinama
opada. Meñutim na većim valnim duljinama smo ograničeni s infracrvenom svjetlošću, tj.
imamo infracrvenu apsorpciju. Nadalje ispod 800nm počinje rasti utjecaj ultraljubičastog
zračenja.
Prigušenje dB/km
850 nm
2.5 I Ptozor
OH
Apsorpcijski vrh
2.0
1.5
1310 nm
II Prozor
1.0
1550 nm 1625 nm
III Prozor IV Prozor
0.5
0.0
800 900 1000 1100 1200 1300 1400 1500 1600 1700
________________________________________________________________
154
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Minimum prigušenja za prvi prozor iznosi oko 2 dB/km, za drugi 0,5 dB/km, i za treći
0,2dB/km. Danas su već proizvedena vlakna s prigušenjem koje se bliži teoretskom, pa se
danas pojavljuju nova optička vlakna koja mogu imati i više od 3 prozora jer je smanjeno
prigušenje.
U praksi je u početku najviše korišten I. prozor, iako to nije optimalno rješenje, ali je bilo
uvjetovano početnim teškoćama u realizaciji izvora svjetlosti, a danas se koristi prvenstveno
zbog jeftine realizacije izvora svjetlosti iako je na I. prozoru najveće gušenje. Danas se koriste
uglavnom II. i III. prozor. Raspršenje svjetlosti zbog nepravilnosti u geometriji (npr. promjer
jezgre) (Radiation) i raspršenje svjetlosti na zakrivljenjima (obično zanemarivo, ali pri malim
polumjerima zakrivljenja naglo raste) (Microbends) takoñer utječu na gušenje svjetlosti u
svjetlovodu. Gušenju još doprinosi i raspršenje svjetlosti na spojevima pri nastavljanju
svjetlovoda, odnosno njihovog priključka na izvor ili detektor svjetlosti. Pritom izravno utječu
razlike u numeričkim otvorima i promjerima vlakana, udaljenosti vlakana te pomaku osi,
bočnom i kutnom.
Prigušenje svjetlovoda ovisi u prvom redu o vrsti materijala. Najmanje prigušenje ima
kvarcno staklo (0,5-2 dB/km), nešto lošije je silikatno staklo (5-10 dB/km), dok su plastične
mase znatno lošije. Dalje prigušenje svjetlovoda ovisi o vrsti tih vlakana. Jednomodna vlakna
imaju najmanje prigušenje (0,3-1 dB/km), nešto su lošija višemodna vlakna s gradijentnom
promjenom indeksa loma (1-5 dB/km), a najlošija su multimodna vlakna sa skokovitom
promjenom indeksa loma (5-10 dB/km). Na kraju, prigušenje ovisi i o valnoj dužini svjetlosti
koja se koristi za prijenos. Pojava gušenja može se eksperimentalno pokazati (slika 10.10.).
Iz izvora (helij-neon laser) izlazi svjetlost jednog inteziteta, prilikom prolaska kroz
optičko sredstvo u kiveti dolazi do gušenja što mjerimo fotodetektorom.
________________________________________________________________
155
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Vrijeme porasta
Jakost niti
Jakost niti je mehaničko obilježje vlakna. To je čvrstoća vlakna na istezanje. Na svojstvo
istezanja utječe način proizvodnje niti, a on mora biti takav da eliminira pogreške i
mikropukotine.
Svjetlovod se sastoji od jezgre i omotača. Jezgra ima veći indeks loma svjetlosti od
omotača. Prilikom upada zrake na jezgru dolazi do prvog lomljenja zrake, a kad zraka stigne
na granicu jezgra-omotač ona se reflektira zbog snellovog zakona, pri tome je kut upada
jednak kutu odbijanja zbog zakona refleksije. Pri tome je važno da je kut upada na granicu
dvaju sredstava veći od graničnog Na taj način svjetlost nastavlja putovati kroz svjetlovod. U
slučaju idealnog svjetlovoda, zraka bi nastavila beskonačno dugo putovati, meñutim zbog
nečistoća koje postoje u svjetlovodu dolazi do loma zrake i dio zrake se gubi u omotaču kao
što prikazuje slika 10.11. Zraka se prigušuje i nakon nekog vremena potpuno gubi.
Zbog toga je neophodno postavljanje optičkih pojačala koja će obnoviti (pojačati)
oslabljenu zraku da bi ona mogla dalje putovati svjetlovodom.
OMOTAČ ( n2 )
REFLEKTIRANE ZRAKE
JEZGRA ( n1 )
OMOTAČ ( n2 )
UPADNE ZRAKE
n1 > n 2
________________________________________________________________
156
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
1 n1 + n2
NA = n0 ⋅ sin α = ( 2 ∆ n ) 2
n= , ∆n = n1 − n 2 , n0 = vanjski medij
2
OMOTAČ ( n2 )
αm >αg θg
θl <θ g θr >θ g
αg JEZGRA ( n1 )
OMOTAČ ( n2 )
n1 > n 2
IZGUBLJENE ZRAKE
Slikom 10.12. prikazan je maksimalni kut α m , kao i cijelo područje za α > α m u kojem
svjetlost može upadati u svjetlovod, koji definira veličinu numeričkog otvora Tipične
vrijednosti NA za staklena optička vlakna iznose od 0,20 do 0,29, dok za optička vlakna od
plastične mase može biti i veće od 0,5, što je izravno povezano s indeksom loma stakla i
plastike.[lit.11.].
Relacije kojima je opisano zarobljavanje svjetlosti unutar ravne staklene plohe izveo je
Augustine-Jean Fresnel još 1820. godine.
10.3. Svjetlovodi
________________________________________________________________
157
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Broj modova rada optičkog vlakana ovisi o numeričkom otvoru, valnoj duljini na kojoj
rade i promjeru jezgre svjetlovoda. Njihov odnos daje sljedeća relacija:
2 π ⋅ NA ⋅ r
V=
λ
gdje je - NA - numerički otvor, r – promjer jezgre i λ - valna duljina zrake. Broj V naziva se
normalizirani frekvencijski parametar. Ovisno o tipu svjetlovoda (stepeničasti index loma ili
gradijentni index loma), V može imati veću (višemodni svjetlovod) ili manju (jednomodni
svjetlovod) vrijednost od gradijentnog indeksa loma, što je lako zaključizi iz omjera promjera
jezgre r i valne duljine λ .
Pojam stepeničasti i gradijentni indeks loma odnosi se na to kako se mijenja indeks loma
svjetlosti od centra jezgre svjetlovoda do omotača.
razlika
r n
indeks loma n
indeks loma
2 1
n
2
oblik
indeksa n1
loma ulazni izlazni
impuls impuls
n
2
n
n >n viši mod
1 2 Omotač Jezgra niži mod
Svjetlovodni kabeli koji rade u višem modu i imaju stepeničasti indeks loma karakterizira
veće gušenje (ovisi o vrsti optičkog prozora koji koriste) te vremenska disperzija pa se koriste
za povezivanje do 5km. Može biti napravljen od stakla, plastične mase ili PSC (eng. plastic-
clad silica) – plastična masa pojačana sa silicijem. Jezgra/plašt svjetlovoda je dimenzija
50/125µm ili 62,5/125µm pri čemu jezgra promjera 50µm može propagirati samo 300
modova dok jezgra promjera 62,5µm propagira i do 1100 modova. Jezgra od 50µm sa
optičkim prozorom, tj. valnom duljinom zrake od 850nm podržava brzinu prijenosa do 1Gbps
na udaljenosti do 1km, a 62,5µm samo 275m. Nadalje MMF 50µm podržava 10Gbps do
300m nasuprot 62,5 µm koji podržava istu brzinu samo na 33m. MMF svjetlovode
karakterizira još i niska cijena.
r indeks loma
n indeks loma
n
2 1
n
2
oblik
indeksa n
loma 1 izlazni
ulazni
impuls impuls
n
2
n
n >n
1 2
Omotač Jezgra
Karakteristika SMF svjetlovoda je da ima jezgru promjera puno manjeg nego što je omotač
(slika 10.14) te je valna duljina zrake usporediva s promjerom jezgre. Zbog tako malog
promjera jezgre, ulaskom zrake u svjtelovod ne dolazi do razdvajanja zraka. Svjetlost se
propagira s jednog kraja svjetlovoda na drugi samo putem jedne zrake koja se giba
centralnom osi. Kažemo da svjetlovod radi u najnižem modu. Zbog toga se i zove jednomodni
svjetlovod. Viši modovi se ne pojavljuju pa ova vrsta svjetlovoda nema gubitaka zbog
zagrijavanja i nema rasipanja u vremenu zbog različitog prolaska puta zrake. Meñutim za
SMF svjetlovode karakterističan je pojam „cutoff wavelength“- kritična valna duljina.
Kritična valna duljina je najmanja valna duljina koja se generira prilikom propagacije u
osnovnom modu. Na toj kritičnoj valnoj duljini javlja se drugi mod rada koji se propagira
kroz plašt i uzrokuje gubitke. Kako se valna duljina rada svjetlovoda povećava u odnosu na
kritičnu počinju se javljati gubitci osnovnog moda i sve se više energije prenosi kroz omotač.
________________________________________________________________
159
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Posljedica toga je malo prigušenje izlaznog impulsa i vremensko rasipanje. Zbog malog
rasipanja impulsa u vremenskoj domeni, u frekvencijskoj domeni imamo veću širinu pojasa.
SMF svjetlovodi imaju jezgru promjera od 8 do 10µm i promjer plašta125µm.Izrañuju se
samo od silicijskog stakla jer plastika ne dolazi u obzir zbog malog promjera jezgre. Pri izradi
se koristi vanjska depozicija naparavanja (OVD – outside vapor deposition). SMF su skupi te
se koriste za povezivanje globalnih mreža gdje je potrebna velika brzina i kapacitet prijenosa
podataka.
Takoñer jednomodni svjetlovod može biti i sa gradijentnim indeksom loma ili dvostrukim
indeksom loma, tj. ima još jedan omotač oko prvog omotača. Bez obzira na indeks loma SMF
svjetlovodi imaju brzinu prijenosa podataka i do 50 puta veću od MMF svjetlovoda te su
najkavalitetniji!
razlika
indeks loma
n
g
r n
indeks loma n
indeks loma viši mod
2 1 niži mod
n
2
oblik
indeksa n
loma 1 ulazni
impuls
n izlazni
2 impuls
n
Omotač Jezgra
Ovaj tip svjetlovoda ima indeks loma koji se mijenja po paraboli ako idemo od centra
jezgre prema njenom kraju, tj. prema plaštu (slika 10.15.). Viši modovi kod ovog svjetlovoda
su ograničeni, pa je ograničeno i prigušenje. Modovi se mijenjaju kako se mijenja gradijent
indeksa loma.
Vremenska disperzija takoñer postoji, ali kako su viši modovi ograničeni tako su gušenje i
disperzija ograničeni. Prema svom iznosu padaju izmeñu prva dva svjetlovoda. Izlazni impuls
je prigušeni vremenski razvučen, ali ne kao kod stepeničastog indeksa loma višemodnog
svjetlovoda. Po cijeni je takoñer negdje izmeñu cijene prva dva svjetlovoda. Promjer jezgre
može biti 50, 62,5 i 85µm uz plašt od 125µm. Najčešće se koristi i najrašireniji je
62,5/125µm. Ovaj tip svjetlovoda se pretežno izrañuje od stakla
________________________________________________________________
160
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
- nedestruktivan je,
- zahtjeva pristup samo jednom kraju kabela,
- za svako dodano prigušenje može se odrediti lokacija i iznos,
- omogućuje praćenje promjene optičke snage duž vlakna i
- svake varijacije u prigušenju po duljini,
- omogućuje otkrivanje pogrešaka, prekida, i spojeva na optičkom vlaknu.
∆t c
L= ⋅
2 n
________________________________________________________________
161
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
1. ispuna
2. cjevčica sekundarne zaštite
3. svjetlovodna vlakna
________________________________________________________________
162
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Broj žljebova je od 4 do 16 i u njih se stavi jedno ili više vlakana slobodno (bez
zatezanja). Cilindar sa žljebovima je izrañen od polietilena, polipropilena, poliamida itd.
3. Trakasti (sl. 10.19.) - u kojemu su pojedinačna nezaštićena ili zaštićena vlakna uložena u
posebne vrpce od plastificiranog aluminija ili poliestera.
- sendvič
- rubno uvezana
- enkapsulacija
________________________________________________________________
163
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Tri osnovne konstrukcije svjetlovodnih kabela koji se koriste u praksi su: klasični, žljebasti
i trakasti.
________________________________________________________________
164
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Da bi dobro podnosili vrlo visoke i vrlo niske temperature izrada svjetlovodnih vlakana
zahtijeva vrlo veliku geometrijsku preciznost i uniformnost fizičkih karakteristika primarne i
sekundarne zaštite. Ovakvi kabeli mogu raditi na temperaturama od -55 do +70 °C.
Sastoji se od:
- Generatora vala
- Modulatora
- Odašiljačke antene
- Prijenosnog sredstva
- Optičkog prijemnika
- Demodulatora
- Pojačala
- laserske diode imaju veću snagu, veću usmjerenost zračenja, veću brzinu rada, veću
cijenu i manju pouzdanost rada
- led diode su neosjetljive na temperaturne promjene, pouzdane i jeftine, ali imaju manju
snagu manju usmjerenost zračenja i manju brzinu rada.
________________________________________________________________
165
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
a)
b)
Za trajno spajanje optičkih vlakana koristimo spojnice koje su prikazane na slici 10.23. Treba
napomenuti da spojevi optičkih vlakana moraju biti idealni da bi imali vrlo male gubitke, koji
mogu enormno porasti u slučaju loših spojeva.
Fizičko spajanje vršimo pomoću spojnica tipa „T“ (izravni) ili pomoću tipa „zvijezda“
(disatributivni) koji mogu biti i aktivni i pasivni elementi optičkog sustava.
________________________________________________________________
166
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Slika 10.23. Načini spajanja a) toplinska stezna cijev b) toplinska stezna cijev s iglama za
ugañanje c) pločice s brazdama d) podložna pločica s V-brazdom e) stakleni rukavac
________________________________________________________________
167
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Vodič predstavlja vlakno (jedno ili više njih) zaštićeno sekundarnom zaštitom i obojeno za
raspoznavanje. Vodiči se u procesu sužavanja isprepleću i smještaju oko centralnog
elementa, kako bi se osigurala veća čvrstoća jezgre i spriječilo longitudinalno istezanje.
Postupkom vanjske depozicije (sl.10.24.), kisik ili dušik se provode kroz otopine SiCl 4 ,
GeCL 4 i POCl 3 . Dobivene se pare dovode u centralni dio plamenika, gdje gori metan ili
vodik u kisiku. Toplina plamena i kisik izazivaju reakciju para metalnih klorida tako da oni
formiraju male kuglice metalnih oksida, koje se talože na odgovarajuću podlogu.
Dimenzije čestica stakla su oko 0,1 pikometar i formiraju strukturu predforme. Podloga je
štap od materijala koji se uklanja na kraju procesa taloženja. U toku naparavanja, štap se
okreće, a plamenik pomiče paralelno osovini rotacije. Promjenom sastava klorida, mijenja se
sastav nataloženog materijala i tako se dobiva predforma sa željenim indeksom loma.
O
2
Tokarska klupa
a) b)
sinterirana staklena
rotacija nataložena jezgra i plašt
navlaka desinterirana
naslaga
tok
pare
reaktans izlaz
translacija
plamenik
O2
SiCl 4 SiCl4
BBr3 GeCl4
O2 + H 2 POCl3
O2 + H 2
Značajna je razlika što se gradijentna vrijednost indeksa loma dobiva regulacijom toka
vodika i kisika.
a) b)
________________________________________________________________
170
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
U praksi ovaj postupak je manje u upotrebi, jer ima poteškoća sa održavanjem potrebne
čistoće stakla (sl.10.28.)
PLAŠTA
U načelu, kabeli se uguravaju u cijev s bubnjeva na koje su namotani. Meñutim, nakon 200
metara to postaje problem, pa treba rasporediti radnike na više mjesta kako bi simultano vukli
kabel. Ovakav način je mukotrpan i spor.
________________________________________________________________
171
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Sve telekomunikacijske fizičke veze danas se postavljaju pod zemljom zbog fizičke zaštite
koju kabeli imaju unutar cijevi i zbog zamjene kabela. Kaskadni spoj jedinica za upuhivanje
omogućuje istovremeno upuhivanje velikih duljina kabela, ali njihov rad mora biti
sinkroniziran. Uobičajena duljina upuhanog kabela je oko 2 km. Postoje dva načina
upuhivanja u cijev: s raketom i bez rakete na početku kabela.[lit.13.]
Kod upuhivanja s raketom na početku kabela postoji raketa koja povlači kabel prema
naprijed. Na ureñaju za upuhivanje nalaze se gusjenice koje guraj kabel u smjeru upuhivanja.
Cijev je na kraju zatvorena. Način upuhivanja bez rakete pokazao se malo boljim, pa se češće
koristi. Cijev je na kraju otvorena, pa je potreban jači kompresor. Kabel tjera naprijed
strujanje zraka kroz cijev. Kod upuhivanja kabel lebdi u zraku i pomiče se prema naprijed, a
pneumatski motori ga dodatno guraju (sl.10.29.).
________________________________________________________________
172
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Svjetlovodni kabel koji se koristi u MCS-Road sustavu (sl.10.31.) sadrži maksimalno 144
vlakna. Centralna cjevčica sekundarne zaštite je napravljena od bakra, a preko nje se nalazi
vanjski omotač načinjen od polietilena velike gustoće. Vanjski i promjer kabela je 9,6 mm.
Ušteda alternativnih načina postavljanja gradske mreže je velika u odnosu na tradicionalne
metode polaganja. Pored smanjenih ukupnih troškova radova i radne snage, znatno se
smanjuje vrijeme postavljanja, kao i vrijeme potrebno za prikupljanje svih potrebnih dozvola.
Pored toga, i gradska uprava je najviše sklona ovakvim rješenjima, jer su njihovi efekti u
pravilu pozitivni.
________________________________________________________________
173
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Osnovni parametri medija i ureñaja za pohranu podataka su: kapacitet, vrijeme pristupa i
brzina prijenosa podataka.
Brzina prijenosa (transferrate) je brzina prijenosa koja se u jednoj sekundi može prenijeti
s medija u glavnu memoriju i obrnuto - mjeri se u megabajtima u sekundi (MB/s).
Mediji za magnetsku pohranu podataka najčešće su: magnetske vrpce, magnetski ( tvrdi
floppy ) diskovi i poluvodički mediji.
________________________________________________________________
174
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Za optičku pohranu podataka služe: kompaktni diskovi (CD), digitalni video diskovi
(DVD), mikrofilmovi i holografske memorije
Magnetska vrpca
Uska polimerna savitljiva vrpca (sl.11.1.) na koju je nanešen magnetski sloj (željezni oksid
ili oksid kroma). Na magnetski sloj nanešen je zaštitni završni sloj koji smanjuje trenje vrpce
s glavom ureñaja i čuva magnetski sloj od mehaničkih oštećenja. Kapacitet za pohranu
podataka je od 40 MB do 13 GB. Proizvodi se po različitim standardima (norme): QIC
(quarter–inch cartrige), DAT(digitl audio tape), PC/T(personal computer tape), D/CAS, itd.
Magnetski disk
Sredinom pedesetih godina IBM-ovi inženjeri su riješili glavni problem koji je stajao na
putu proizvodnje onog što danas nazivamo - tvrdi disk. Naime, uspjeli su konstruirati
induktivnu glavu koja je omogućila čitanje magnetske informacije zapisane na disk tako da
induktivna glava ne dodiruje površinu diska (kao što dodiruje traku u magnetofonu). To je
omogućilo da se disk vrti dovoljno velikom brzinom, što će omogućiti pristup podacima u
"razumnom vremenu". Magnetski disk: je okrugla ploča od nemagnetskog materijala
(aluminij ili polimer), presvučena vrlo tankim magnetskim slojem (željezni oksid). Upis
podataka vršimo magnetiziranjem, a čitanje podataka radimo pomoću elektromagnetske
indukcije.
- neizmjenjivi magnetski disk, tvrdi magnetski disk (hard disk, fixed disk, winchester
disk)
- izmjenjivi magnetski disk
________________________________________________________________
175
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Bitni podaci su brzina prijenosa podataka (data transfer rate), najveća brzina kojom je
moguće izmjenjivati podatke izmeñu diska i računala (30 –35 MB/s), sučelje (IDE/ATA,
SCSI), veličina (3,5”, 2,5”, 1” – Microdrive), pouzdanost broj sati izmeñu dva kvara (cca 1
milj. MTBF - mean time between failure)
________________________________________________________________
176
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Optički disk je medij za pohranu podataka koji koristi lasersku tehnologiju za upisivanje i
čitanje podataka (CD – laser valne duljine 780 nm, DVD – laser valne duljine 635 – 650 nm).
Laserska zraka (crveno lasersko svjetlo valne duljine 680 nm) fokusira na točku na disku koja
je otprilike 0.7 mikrona u promjeru, a dotična širina se naziva širina laserske točke (engl.
laser spot size). Sam laser ima dva nivoa snage, odnosno režima emitiranja: jači režim
emitiranja koji služi za zagrijavanje diska tijekom procesa snimanja te slabiji režim koji služi
za čitanje diska. Kada je laser fokusiran na disk, magnetsko-optički materijal ispod laserske
točke se zagrijava. Budući da je snaga emitiranja vrlo precizno kontrolirana, MO materijal se
zagrijava na svoju Curieovu temperaturu (oko 200 °C) - primijetimo pritom da se ne dešavaju
nikakve promjene u samoj strukturi materijala. To je u stvari i jedan od razloga za visoki
stupanj prebrisivosti i ponovnog iskorištenja (engl. high rewritabiliy quotient) samog
magnetsko-optičkog snimanja. Dok je materijal vruć , statični magnet ispod MO materijala
stvara magnetsko polje koje prodire kroz materijal diska. Naravno, kad se odreñena točka na
MO materijalu zagrije na Curieovu temperaturu, zbog okretanja se pomakne dalje od laserske
točke. Tijekom hlañenja se magnetski polaritet od magneta "hvata" na samu točku i samim
tim se snima na disk.
Glavne karakteristike CD-a (compact disk), DVD-a (digital video device/versatile disk) su:
logička organizacija podataka – spirala (slika 11.3.), velika količina podataka, mala površina i
jeftina proizvodnja
________________________________________________________________
177
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Leća objektiva
Fokusna laserska
točka
Snimanje podataka Brisanje podataka s prednje strane
Rotacija diska
Nepomični magnet
Osim toga, laser pulsira u redovnim intervalima što omogućava da se na disku stvara
uzorak snimljenih podataka (odnosno jedinice i nule) gdje je potrebno. Naposljetku, često se
vrši i treći prolaz, odnosno prolaz za provjeru (engl. verify pass) koji služi da se pročitaju
podaci snimljeni na disk i provjere sa onima koji su trebali biti zapisani.
Leća objektiva
Karakteristike za CD diska su: duljina spirale – 5 m, razmak izmeñu staza spirale – 1.6
µm (slika 11.6.), min. duljina udubljenja - 0.83 µm, podaci samo s jedne strane, kapacitet -
650MB (74 min), 700MB (80 min) i brzina prijenosa podataka > 40X (1X=150 KB/s)
Karakteristike DVD diska su: iste veličine i debljine kao i CD, duljina spirale – 11 m,
razmak izmeñu staza spirale – 0.74 µm (slika 11.7.) i min. duljina udubljenja - 0.4 µm
Pored CD i DVD diskova za pohranu se koriste poluvodički medij. Jednostavniji su, nemaju
pokretnih dijelova niti se pokreću prilikom rada i troše manje energije. Poznati su kao
Compact Flash, Smart Media, Memory Stick.Primjena im je u raznim prijenosnim ureñajima,
digitalnim foto aparatima .... Kapacitet im je različit i kreće se od 128 Mb do 100 Gb.
________________________________________________________________
179
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Ostali tipovi memorija su: PC kartice, memorijska dugmad, pametne kartice, optičke
memorijske kartice, itd.
Memorijska dugmad je veličine baterije za sat. Koristi se tamo gdje informacija putuje s
memorijom.
Pametne kartice sadrže i mikroprocesor koji može čuvati podatke. Koriste se kao
identifikacijske kartice u sustavima.
Optičke memorijske kartice su plastične kartice koje mogu čuvati do 4,1 MB podataka.
Pogodne su kad se podaci ne smiju izbrisati, ali se mogu dodavati.
Za razliku od gore spomenute vrste diska koja iz tvornice izlazi s konačnim podacima, ova
vrsta ima sloj boje (položen na polikarbonatno tijelo), obložen s metalnim reflektirajućim
slojem. Taj sloj, u ovoj vrsti CD-a, nosi podatke. Kad se snima, laserski impulsi visokog
intenziteta mijenjaju taj sloj iz neprozirnog u proziran. Zraka za čitanje, niskog intenziteta,
čita promjene u odbijenoj svjetlosti kao digitalni tok bitova.
Danas se ( kao što smo već opisali) sve češće rabe magnetsko-optički i faznopromjenljivi
materijali. To su materijali za optičke medije, kao npr. kompaktne diskove. Prednost
magnetsko-optičkih materijala je što se po njima može pisati i brisati koliko je god puta
potrebno. Kod njih se koristi laser da bi se promijenila magnetska orijentacija bita. Laser s
manjom energijom koristi se za čitanje bitova.
Mn/Bi/Sb troslojnom sustavu. Faznopromjenljiva tehnologija je još novija. Kod nje se sloj
nositelja oblaže s tankim polumetalnim filmom, koji može biti u amorfnom ili kristalnom
stanju. Laserski snop u modu za pisanje mijenja amorfno ili kristalno stanje tako da se stvara
digitalni tok podataka. Ova tehnologija bi u budućnosti mogla zamijeniti M/0 strukturu.
Glavni čimbenici koji utječu na stabilnost optičkih medija su: vlaga, temperatura,
mehaničke deformacije, prašina i nečistoće.
Za neke medije, značajni čimbenici mogu biti svjetlost i vanjska magnetska polja.
Magnetsko-optički diskovi ne smiju biti u blizini magnetskih polja. Na diskove koji se mogu
pisati jednom ili više puta može utjecati svjetlost odgovarajuće valne duljine, koja će
promijeniti magnetsku orijentaciju bita.
________________________________________________________________
181
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
12.1. Laser
Laser je ureñaj koji proizvodi svjetlo jedne boje, dakle jedne frekvencije, s dodatnim
svojstvom da svi fotoni svjetlosnog vala titraju paralelno. Kaže se da su u istoj fazi ili da su
koherentni odnosno istofazni. Pošto laser proizvodi svjetlo samo jedne, dugoročno vrlo
stabilne, frekvencije govorimo o monokromatskom svjetlu. Laser prikazan na slici 12.1. ima
radni medij koji može biti plin ili kristal (laser diode) smješten izmeñu jednog nepropusnog i
jednog polupropusnog zrcala . Ako se radnom mediju kontinuirano ili u obliku kratkotrajnih
impulsa intenzivnog svjetla privodi energija izvana, elektroni medija apsorbiraju privedenu
energiju i tako dolaze na viši energetski nivo. Kako svaki sustav teži stanju minimalne
energije, elektroni se nastoje te energije osloboditi odašiljajući jedan foton pri vraćanju na
prijašnji niži energetski nivo. Tako stvoreni fotoni se reflektiraju od čeonih zrcala, a radni
medij napuštaju kroz polupropusno zrcalo. Svojstvo im je da svi titraju paralelno (koherentni
su) i imaju istu frekvenciju (monokromatski su).
usmjeravanje podataka i upravljačkih signala i imaju DVI sučelja (Digital Visual Interface)
tako da se sa njima uz pomoć osobnog računala upravlja slično kao sa LCD monitorom.
Nakon upisa podataka u sve zaslonske točke LCD pokazivača nastaje križaljka. Neka polja
postaju prozirna a neka ne. Tada uslijedi laserski bljesak koji sliku križaljke upisuje u
holografski medij. Nakon toga se slika ponovo stvara tj., upisuju novi podaci u LCD
pokazivač itd. Taj se postupak ponavlja sve dok se ne upišu svi podaci.[lit.27]
Tada se bljeskom lasera takva slika može upisati u holomemoriju i započeti stvaranje nove
slike križaljke koju želimo pohraniti u holomemoriju. Ponašanje tekućih kristala u prisustvu
električnog polja, polarizacija svjetla itd. se smatraju poznatim te ovdje nisu objašnjeni. Ako
se ispod tekućeg kristala jedne zaslonske točke postavi mikro zrcalo, svjetlosna zraka koja
pod nekim kutom padne na prozirnu zaslonsku točku reflektirat će se pod istim kutom natrag.
Ako zraka padne na neprozirnu zaslonsku točku, svjetlo će biti apsorbirano. Refleksije neće
biti.
________________________________________________________________
183
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
________________________________________________________________
184
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
proizvesti signal koji odgovara "1" a neosvijetljene signal koji odgovara "0". Tako će se opet
dobiti prvotni skup podataka koji sada možemo pohraniti u memoriju računala. Iz opisanog se
vidi da je za optičku pohranu podataka bilo potrebno stvoriti sliku s više bita i nju pohraniti.
Stvaranje slike od pojedinačnih bita je učinio SLM. Obratno, pročitane slike se pretvaraju u
pojedinačne bitove uz pomoć CMOS senzora.
Treba zamisliti ovaj eksperiment: na neku veću vodenu površinu s iste visine bace se dvije
jednake kuglice i to tako da su mjesta na kojima će one uroniti u vodu razmaknuta, npr. jedan
metar. Od mjesta uranjanja svake od kuglica će se početi širiti kružni valovi koji će se na
površini vode sresti i to tako da će vrhovi jednog vala tvoriti još veći val ako se sretnu sa
vrhom drugog vala ili će se poništiti ako se sretnu sa dolinom drugog vala. Postupak zbrajanja
valova je prikazan na slikama 12.5a i 12.5b.
a b
Slika. 12..5 a) zbrajanje dva pojedinačna vala b) zbrajanje više valova u nizu
.
Snimanje faznosti dvaju prostornih valova, koristi holografija a prikazano je na slici 12.6.
Jedan val dolazi na fotografsku ploču izravno iz izvora. To je referentna zraka Eb. Drugi val
se širi prema objektu i odbijen od objekta koji želimo slikati, stiže na foto ploču. To je
objektna zraka Eo. Tu je važno spomenuti da se objektna zraka sastoji od dijelova zrake
(fotona) koji su reflektirani od svih točaka površine objekta, dakle i onih bližih i onih
udaljenijih. Objektna zraka sadrži dakle i informaciju o prostoru. Zbog toga je nastala slika
faznosti tih dvaju svjetlosnih valova, koji interferiraju u ravnini foto ploče, slika prostorne
faznosti dvaju valova. Tu sliku zovemo hologram.
________________________________________________________________
185
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Fizički gledano na foto ploči je nastalo optičko mreškanje koje vidimo kao nakupine
svjetlijih i tamnijih područja što je prikazano na desnom rubu slike 12.6. ali ne samo za neku
uspravnu liniju nego za sve uspravne linije – za cijelu površinu. [lit.29]
Zrcalo
Objekt
Eb
E0
Fotografska
ploča
Eb
Virtualna Realna
slika slika
Hologram
Promatrač (slika 12.7.) bi vidio jednu svjetlosnu zraku koja pravocrtno prolazi kroz
hologram i dvije pročitane slike, realnu i virtualnu.
m
CCD razvrstavanje 3
2
1
Leća
Hologramski medij
Rekonstrukcijska za snimanje
zraka
Sloj 1
Sloj 2
-
-
Sloj m
-
-
Tablica podataka
Transmisijska
zraka
0.1
0.2
0.3
Leća
Eb Digitalno mikro
zrcalo, ureñaj DMD
________________________________________________________________
187
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Kod čitanja snimljene slike kristal je bio osvijetljen referentnom zrakom iz istog kuta kao
i kod snimanja slike i proizveo rekonstruiranu objektnu zraku – križaljku. Ta pročitana
snimka, identična sa prvotnom križaljkom, je osvijetlila osjetilo svjetla (eng. CCD array,
slično prije objašnjenom CMOS senzoru, nešto drugačija tehnologija, ali je rezultat isti) koje
je iz svijetlih i tamnih polja stvorilo logičke jedinice i nule koje su se mogle pohraniti na
primjer u RAM memorije računala.
- U jedan kristal je moguće snimiti na stotine stranica podataka (križaljki) ako se za svaku
novu sliku malo promjeni kut referentne laserske zrake. Tipična promjena je bila oko 0,01° .
Što je kristal bio deblji to je trebalo točnije ugoditi kut referentne zrake za čitanje holograma.
- sa svakom novom slikom opada dinamika (kontrast) svih prije toga snimljenih slika tako da
se nakon prekoračenja nekog broja snimki više ne može razlikovati pročitanu sliku od šuma
ili se slika može pročitati samo s greškama
Spomenuti disk s holografski upotrebljivim medijem u obliku sličnom CD-u tada nije
postojao. Napravljen je nekoliko godina kasnije a ima svojstvo da, na njemu nanesen sloj
polimera, jedan puta osvijetljen laserskim svijetlom promjeni svoja optička svojstva te tako
zapamti informaciju. Proces je nepovratan te se zbog toga jedanput upisana informacija više
ne može izbrisati. Za razliku od opisanog upisivanja više podataka na isto mjesto u kristalu,
na novom mediju se svaka slika pohranjuje na za nju odreñeno mikroskopski malo mjesto.
Drugo korisno svojstvo mu je da se (fotoosjetljivi) polimer može nanijeti na podlogu plošno.
Pošto medij više nije kockica kristala nego disk prikazan na slici 12.9., moguća je njegova
rotacija i formatiranje (podjela u tragove i segmente kao kod tvrdog diska ili neki drugi
postupak) tako da pripadajuća elektronika uvijek "zna" iznad kojeg dijela diska se nalazi
njena optika.
Kapaciteti diskova
Hologrami su snimke u volumenu. Zbog toga svojstva mogu pohraniti mnogo više
podataka nego plošna rješenja kao što su CD ili DVD. Jedan bit se može pohraniti u
volumenu koji je jednak valnoj dužini primijenjenog laserskog svijetla. Ukoliko bi se, na
primjer, rabio crveni laser (valna duljina 632,8 nm), moglo bi se pohraniti 4GB u prostorni
milimetar holografskog medija. To se naravno u praksi na može ostvariti zbog toga što
rabljeni polimeri nisu idealni nego sadržavaju nečistoće, nisu svuda jednako homogeni itd.
Zbog toga se moraju pohraniti dodatne informacije (redundantni kodovi) koje omogućavaju
korekcije grešaka nastalih u procesu pisanja i čitanja itd.
Podatak da je „InPhase“ snimala 2005. godine jednim bljeskom lasera 1.174.344 bita.
SLM križaljka je mogla imati veličinu od približno 1000x1000 bita. Holografski aktivan
medij je debeo 1,5 mm. Vrijeme snimanja odnosno reprodukcije iznosi 2,5 ms odnosno 5 ms.
Podaci iz 2005. godine ukazuju na ukupne brzine razmjene podataka od 235 Mb/s za snimanje
i 117 Mb/s za čitanje podataka. Ukupna gustoća podataka je 100 Gbpsi (engl. giga bita per
square inch)
Prema nekim naznakama „InPhase“ će pustiti svoj proizvod na tržište do kraja 2006.
godine s kapacitetom približno 300 GB . Postignuta gustoća zapisa 2006. godine je 515
Gbpsi. Već slijedeća generacija će biti u stanju snimiti na jedan disk ukupno 800 GB odnosno
1,6 TB podataka. Navedene brojke daju naslutiti da će slijedeća generacija biti ostvarena s
plavim laserskim diodama (800 GB ?) i u dvoslojnoj verziji (1,6 TB ?)
Informacije jedne slike se snimaju prostorno u konus odrezanog vrha promjera približno
500 mikrometara na dnu i 200 mikrometara na vrhu (informacija iz 2005). Taj konus je dio
fotoosjetljivog polimera.
________________________________________________________________
189
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Zaključak
________________________________________________________________
190
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Entropija sustava kao mjera nesreñenosti (kaosa) mora spontano rasti u svakom
zatvorenom sustavu. Izdvajanje i oblikovanje jednog tijela predstavlja vid negativnog
entropijskog priraštaja, a njegova destrukcija korozijom predstavlja vid pozitivnog
entropijskog priraštaja, zbog čega se prvi proces odvija uz potrošnju energije, a drugi
spontano.
Od strukture materijala ovisi kom tipu korozije je podložan. Tako su, na primjer, nemetalni
materijali, kao što su keramike i polimeri, obično postojani na elektrokemijsku ali ne i na
izravnu kemijsku agresiju. Na primjer, voda na površini običnog stakla će reagirati sa ionima
alkalnih metala, čime se inicira korozija i stvaranje pukotina.
Slično, voda koja sadrži ione sulfata štetno će reagirati sa čvrstim trikalcij aluminatom.
Keramički materijali, na visokim temperaturama, mogu biti napadnuti otopinama soli,
oksidima šljake i, u nekim slučajevima, tekućim metalima.
________________________________________________________________
191
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Mikro galvanski članci mogu biti formirani i kod jednokomponentnih metala. Zrnaste
granice tada postaju anode, a unutrašnjost zrna katoda, pošto se granični atomi mogu
premještati i oksidiratii lakše od onih u unutrašnjosti. Pored ovoga, za metale fine granulacije,
može se reći da su osjetljiviji na koroziju.
Takoñer, područje velike gustoće dislokacija u kaljenim metalima može se smatrati
anodom u odnosu na područje male gustoće dislokacija, koja se može smatrati katodom, pa
ovakvi metali pokazuju veću sklonost koroziji od nekaljenih metala. Dakle, reakcije
oksidacije i redukcije mogu se dogañati slučajno, duž površine jednokomponentnog metalnog
materijala. Za ovaj tip korozije karakteristično je uniformno djelovanje.
Odreñivanje koji će metal prije korodirati, to jest koji će postati anoda, može se razlikovati
od uopćenih zaključaka dobivenih razmatranjem ravnotežnih elektrodnih potencijala, zbog
neravnotežnih efekata koji se pojavljuju u specifičnoj korozivnoj sredini. Prema tome, u
takvom slučaju je korisno imati empirijske informacije koje se odnose na uobičajene sredine
(na primjer morska voda). Ovakvi podaci, predstavljeni u obliku tablice, nazivaju se
galvanske serije.
Tablica 16.1 daje pregled različitih oblika korozije. Ovdje je važno napomenuti da većina
metala i slitina koji sadrže željezo i čelik mogu korodirati na više različitih načina
istovremeno.
________________________________________________________________
192
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Do hrñanja dolazi kada je željezo izloženo djelovanju bazne ili neutralne otopine.
Odgovarajuće katodne i anodne reakcije za ovaj slučaj dane su niže navedenim dvjema
jednadžbama respektivno. Ukupna reakcija predstavlja sumu ovih polustaničnih reakcija:
1
Fe + O2 + H 2 O → Fe 2+ 2OH −
→ Fe (OH ) 2
2
Obično se stvaranje hrñe ne poklapa s mjestom gdje se dešava proces korozije (anodno
područje), osim u slučaju ravnomjerne korozije. Za druge slučajeve korozije stvorena hrña
može biti izmještena iz anodnog područja. Uzrok takve dislokacije hrñe je u migriranju i
difundiranju kationa Fe 2+ , koji se stvaraju na anodi i Anina OH − , koji se stvaraju na katodi
prije njihovog spajanja i stvaranja hrñe. Relativnom pokretljivošću iona, kao i prisustvo Cl −
iona koji migriraju brže od OH − iona, utječe na mjesto formiranja hrñe, kao i na brzinu
korozije željeza.
Strogo govoreći, hrña se sastoji od hidriranih oksida željeza ( Fe2 O3 ). Kako su oksidi
željeza glavni sastojci rude željeza, koja je izvor čistog metalnog željeza, jasno je da se
proces korozije odvija u smjeru suprotnom od smjera odvijanja procesa prečišćavanja,
odnosno, kao što smo to već rekli, u smjeru porasta ukupne entropije u prirodi.
________________________________________________________________
193
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Bilo koji tip fizičke zaštite ovisi o kompaktnosti prevlake, i ograničen je vremenskim
degradiranjem prevlake pod izvjesnim vanjskim utjecajima.
Čelik presvučen cinkom (galvanskom metodom) je zaštićen na isti način, čak i kada je
anodni cink oštećen. Ovako galvanizirani čelik korodira sporije jer je struja korozije
rasprostranjena preko velikog anodnog područja. Kombiniranjem inertne elektrode i vanjskog
napajanja koje utječe na stvaranje struje, ima isti efekt zaštite od korozije kao i galvansko
sprezanje sa "žrtvenom" anodom
Razlika korozijskih potencijala metala koji čine galvanski par je pokretačka sila galvanske
korozije (tablica. 13.2.).
________________________________________________________________
194
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Primjer utjecaja relativne površine metala koji čine galvanski par na galvansku koroziju
vidimo na slici 13.2. Što je bolje -čelični vijak u brončanoj konstrukciji ili brončani vijak u
čeličnoj konstrukciji?
Čelik će biti anoda, tako da će mali čelični vijak jako korodirati okružen velikom
katodnom površinom – lošije rješenje.
13.1.2. Oksidacija
________________________________________________________________
195
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Molekule kisika koje prve doñu u kontakt sa savršeno čistom površinom metala na niskoj
temperaturi, obično se smjeste na površini, čime se stvara mono-sloj adsorbovanih molekula
kisika, takozvani oksidni film. Kako atomi kisika imaju veći afinitet prema elektronima od
metala, stvaraju se ioni kisika, čime se pojačava električno polje koje izbacuje valentne
elektrone metala sa njegove površine ( kisik je izrazito elektronegativan). Kako se ovaj proces
ponavlja, metalni ioni se pomjeraju kroz oksidni film i reagiraju sa O2 ionima, čime se
ostvaruje metal-oksidni sloj. Iako početna brzina oksidacije može biti veća kada metal i
molekule kisika mogu postići blizak kontakt, kasnija brzina često opada, jer se oksidni sloj
ponaša kao difuziona barijera.
Kao što je prikazano na slici 13.2, formiranje oksida se može promatrati i kao suha
elektrokemijska reakcija tipa:
b
a M + O2 → M a Ob
2
n+
aM → aM + n a e−
b
O2 + 2b e − → b O 2−
2
________________________________________________________________
196
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Brzina oksidacije nakon početne faze formiranja oksidnog filma obično se odreñuje
mjerenjem težine kontrolnog uzorka koji se izloži djelovanju zraka ili kisika. Na taj način
odredi se količina kisika koji reagira sa površinom.
U općem slučaju, ova brzina raste sa porastom temperature, jer se difuzija odvija brže na
višim temperaturama. Količina formiranog oksida varira u toku vremena na jedan ili više
načina, što ovisi o vrsti metala, temperature i strukture oksida. Kao što je prikazano na slici
13.4. količina formiranog oksida vremenom može rasti po logaritamskoj, parabolnoj,
linearnoj ili diskontinuiranoj ovisnosti. Logaritamska ovisnost karakteristična je za izvjesne
zaštitne oksidne slojeve, koji obično imaju visoku električnu otpornost.
________________________________________________________________
197
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Kada je PB < 1 , oksid je porozan i nema zaštitna svojstva, ako je PB jedna ili malo veći
od jedan može nastati neoštećeni zaštitni sloj, a ako je mnogo veći od jedan, nastaje krti
oksidni sloj koji se lomi ili lista površinu metala (destruktivna oksidacija). Pošto se oksidacija
s porastom temperature mnogo brže odvija , čak ni oformljeni oksidni sloj koji je imao
parabolični rast ne može osigurati dovoljnu zaštitu na povišenim temperaturama.
________________________________________________________________
198
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Prodiranje kisika u zrnastu granicu i propratno formiranje oksida na tim granicama može
ograničiti korisnost metala ili slitine na visokim temperaturama. Neke slitine mogu podnijeti
unutrašnju oksidaciju. Primjer za ovo je bakar sa dodatkom male količine berilija. Kako se
stvara vanjski oksidacijski sloj, dio kisika se rastvara u prostoru izmeñu bakra, koji može da
reagira sa berilijem i nadgradi berilij oksid. U zavisnosti od raspodjele molekula oksida,
slitina se može, ali ne mora degradirati. Ako je ova oksidacija izazvana u kontroliranim
uvjetima, povećanje tvrdoće može biti posljedica disperzije teških molekula oksida koje
utječu na kretanje dislokacija.
Na kraju treba spomenuti da mnogi metali imaju više različitih oksida. Tako, na primjer,
željezo stvara Fe O, Fe3 O4 , Fe2 O3 slojeve oksida izmeñu površine metala i plinske okoline,
ako je temperatura viša od 560 °C, dok se na nižim temperaturama oksid FeO ne može sresti.
Relativna debljina svake faze ovisi o temperaturi i difuzionim uvjetima. Ukupna oksidacijska
kinetika može biti u mnogome odreñena rastom jednooksidne faze.
U slučaju polimera, povišena temperatura se definira kao neka temperatura iznad kritične
temperature na kojoj polimer prelazi iz krute (staklene) u visokoelastičnu fazu. Na takvim
temperaturama dolazi do nekih strukturnih promjena koje ćemo pobliže objasniti.
dS
− τ = S
dt
t
−
S = S0 e τ
________________________________________________________________
199
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
na 1/e (cca. 37%) svoje početne vrijednosti. To vrijeme se zove vrijeme relaksacije sustava i u
ovom slučaju odgovara konstanti τ . Kada je t = τ , S = (1 / e) S0
Slika 13.5. prikazuje dvije molekule kloroprena koje su povezane kisikom. Nekoliko
faktora utječe na ovu reakciju oksidacije kao npr. ozon, koji je reaktivniji od običnog kisika,
UV svjetlo (ima dovoljnu frekvenciju da prekine postojeće veze, pa stvara dodatna „povoljna“
mjesta za kisik) i naprezanja.
Gume se zato i često presvlače crnom bojom ili sličnim materijalima koji apsorbiraju
svjetlo, kako bi se smanjilo cross linkanje pomoću kisika.
________________________________________________________________
200
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Zbog jakih unutarnjih veza, mnoge keramike odlikuje odlična toplinsku stabilnost. Unatoč
tome, u dovoljno teškim toplinskim uvjetima (vrlo visoke temperature) i one su podložne
propadanju. U takvim uvjetima i ovdje je zamjetan efekt puzanja.
Refraktori (eng. refractories) su keramike koje se koriste u uvjetima iznimno velikih
temperatura (npr. u pećima za proizvodnju stakla ili za topljenje metala). Konkretno, u pećima
za taljenje čelika temperature dostižu i 1600 °C. Temperatura taljenja MgO (koji se ovdje
koristi) je 2800 °C što je prihvatljivo, ali ako je pomiješan sa FeO i SiO2 (koji se često mogu
naći u željeznoj rudi), temperatura taljenja može pasti i do 1400 °C, što predstavlja problem.
Ovi problemi se rješavaju proučavanjem višekomponentnim faznim dijagramima, čime se
sada nećemo baviti.
1) Keramike najčešće imaju relativno nisku toplinsku vodljivost. Zbog toga je moguće
uspostaviti nagli gradijent i doći će do toplinskog naprezanja dijelova površine koji su
blizu, a na različitim temperaturama.
3) Keramike su dosta krhke (imaju nizak faktor kritičnog intenziteta naprezanja). To znači
da se pucanje brzo širi kroz materijal.
Si3N4 (Silicijski nitrid) i SiC (Silicijski karbid) su keramike koje imaju najveći potencijal
da se primjenjuju na mjestima visokih temperatura, no do problema dolazi u proizvodnji jer
nije lako proizvesti materijal koji će imati savršenu mikrostrukturu (bez defekata).
________________________________________________________________
201
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
- vodič
- izolacije vodiča
- slojevi za zaštitu vodiča i izolacije od vlage, mehaničkih, toplinskih i kemijskih
utjecaja
- pribor za spajanje, završavanje, nošenje i mehaničku i električnu zaštitu voda.
Vodič je načinjen od vodljivog materijala, najčešće bakra ili aluminija, i služi za prijenos
električne energije. Vodič se sastoji od jedne ili više žica.
Površine presjeka vodiča su od nekoliko stotinki mm2 do 1000 mm2. Vodič od više žica
naziva se uže ili uzica. Vodič s pravilno, tj. helikoidalno sukanim žicama, naziva se uže, a s
nepravilno sukanim uzica. Presjek vodiča može biti različita oblika; najčešći su kružni
presjek, sektorski i šuplji.
Vrste vodova
Vodove možemo podijeliti prema njihovim različitim svojstvima. Najčešće ih dijelimo na:
- nadzemne
- izolirane
________________________________________________________________
202
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
- kabele
Nadzemni vod sastoji se od vodiča položenih u zraku, koji mogu biti goli ili izolirani.
Vodiči se pričvršćuju na stupove ili nosače pomoću staklenih ili porculanskih izolatora.
Nadzemni vod u širem smislu je, osim vodiča, sav ovjesni materijal, stupovi ili nosači za
ovješenje vodiča, zajedno s njihovim temeljima. Tu ubrajamo nadzemne niskonaponske i
visokonaponske mreže i dalekovode svih napona.
Vod s golim vodičima rañen je tako da se vodič okruglog ili profilnog presjeka izolira od
zaštitnog pokrivača vodiča. Zaštitni pokrivači vodiča učvršćuju se na zid ili uz zid objekta, a
služe za zaštitu od slučajnog ili namjernog dodira vodiča.
Izolirani vodovi s golim vodičima susreću se u praksi pod nazivom kanalni razvod (bus
bar). Upotrebljavaju se uglavnom za napone do 1 kV.
Kabel je vrsta voda sa više meñusobno izoliranih vodiča sa zaštitom koja osigurava
električna svojstava i spriječava fizička oštećenja pri polaganju i nakon polaganja u kabelske
vodove, kabelske kanale ili vodu.
Teško je postaviti oštru granicu izmeñu kabela i izoliranih vodova. To se osobito odnosi na
kabele i vodove izolirane gumama ili plastičnim masama. Razlikovati ih možemo prema
pažnji koja je u kabelu konstrukcijom poklonjena zaštitnim slojevima. Razlika postoji i u
nazivnim naponima. Izolirani vodovi ne izvode se za napone više od 1 kV, osim kod
instalacije svjetlećih cijevi, kabeli izolirani plastičnim masama izvode se za nazivne napone
do 110 kV, a oni s izolacijom od papira do 500 kV.
- energetske
- telekomunikacijske
Glavni (ili fazni) vodič priključuje se na izvor napona i u normalnom pogonu ima napon
prema zemlji (L).
Neutralni vodič spojen je u trofaznom sustavu na neutralnu točku.
Stariji naziv nulti vodič (nulvod) je izravno uzemljen neutralni vodič i povezan na
nultočku. Može poslužiti i kao zaštitni vodič, ako se kao zaštita od previsokog dodirnog
napona upotrijebi TN-sustav (stariji naziv nulovanje).
Zaštitni vodič služi za spajanje vodljivih dijelova ureñaja zbog provoñenja zaštite od
previsokog dodirnog napona.
________________________________________________________________
203
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
U tablici 14.1. dan je pregled standardnih vodiča i njihov otpor istosmjernoj struji u ovisnosti
o temperaturi ( Ω ).
km
Tablica 14.2.
________________________________________________________________
204
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
- vodiči,
- zaštita od mehaničkih oštećenja,
- izolacija vodiča,
- zaštita od korozije,
- plašt,
- koncentrični vodič i
- električna zaštita.
Vodiči
Vodiči se izrañuju od bakra ili aluminija, i to kao puni (do presjeka 16 mm2), odnosno od
više meñusobno isprepletenih žica kao više-žični (iznad 16mm2), a presjek može biti
okruglog, ovalnog ili sektorskog oblika. (Vidi sl. 14.1.) Najmanji sektorski presjek je 25 mm2.
Najmanji dopušteni presjek Al-vodiča je 4 mm2.
Od ovih izvedbi odstupaju gumeni kabeli koji imaju redovno višežične vodiče zbog veće
savitljivosti, te tzv. solidal-kabeli za napon 1 kV, koji imaju isključivo pune Al-vodiče,
sektorskog presjeka 35 do 300 mm2, označeni simbolom SJ.
________________________________________________________________
205
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Izolacija vodiča
- papir,
- termoplastična masa i
- guma.
Debljina izolacije zavisi od izrade, presjeka i nazivnog napona kabela. Koliko je izolacija
vodiča bitna za izradu kabela najbolje pokazuje to što se kabeli prvenstveno dijele prema
izolaciji vodica.
Papirna izolacija vodiča sastoji se od više slojeva impregnirane papirne trake, koja se
čvrsto i helikoidno omota oko vodiča. Za impregniranje papira koristi se:
- Kompaund na bazi mineralnog ulja za impregniranje papira (kabela) pod oznakom IP.
- Kompaund na bazi mješavine mineralnog ulja, kalofonija i voska za specijalno
impregniranje papira (kabela) pod oznakom NP. Pri tome se misli na impregniranje
kojim se postiže da migracija kompaunda (cijeñenje kompaunda-ulja, odnosno njegovo
lutanje duž kabela) bude što manja, odnosno potpuno isključena zbog zagrijavanja
kabela u pogonu, odnosno polaganja kabela sa znatnim visinskim razlikama.
Kod zaštićenih kabela (tj. onih koji imaju metalni plašt iznad svake žile) posljednji sloj
izolacije načini se kao vodljiv ili poluvodljiv sloj (npr. pomoću metaliziranog papira.
Izolacija vodiča na bazi termoplastične mase izvodi se kao bešavan sloj od:
Gumena izolacija vodiča izrañuje se ili kao bešavan sloj ili kao omot od gumenih traka oko
vodiča i to na bazi:
Plašt
________________________________________________________________
206
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Metalni plašt izrañuje se veoma često od olova. Ako je kabel izložen znatnim vibracijama,
tada se umjesto olova upotrebljavaju olovne legure. Prednost olova je u tome da se lagano
savija, a nedostatak mu je velika težina i neznatna mehanička čvrstoća.
Aluminijski plašt izrañuje se kao i olovni u obliku bešavne cijevi (ravne ili valovite i to
zbog veće savitljivosti), a prednosti su mu: mala specifična težina (lagani kabeli), postojanost
prema vibraciiama, velika električna vodljivost i mehanička otpornost. S obzirom na povoljnu
električnu vodljivost može se Al-plašt upotrijebiti i kao zaštitni vodič u višežilnim kabelima
za napon 1 kV, ukoliko ima odreñeni stvarni presjek, čime se znatno smanjuje promjer kabela.
Kod kabela čija je izolacija vodiča dovoljno otporna na upijanje vode i vlage
(termoplastična masa ili guma) upotrebljava se plašt od PVC-mase, polietilena, odnosno
gume. Olovni plašt kod kabela sa PVC-izolacijom veoma se rijetko upotrebljava.
Armatura kabela je omot od metalnih žica ili traka koja služi isključivo kao zaštita od
mehaničkih oštećenja i nema nikakve električne funkcije, osim pod odreñenim okolnostima.
Izrada armature:
- Armatura od dvije čelične trake kod kabela koji su izloženi normalnim mehaničkim
naprezanjima (osim zateznih naprezanja). Ta armatura nije redovno potrebna kod
kabela s Al-plaštom.
- Armatura od plosnatih ili okruglih čeličnih žica sa zavojnicom od čelične trake ili žice
ili bez nje kod kabela koji su izloženi povećanim mehaničkim naprezanjima, npr. pri
uvlačenju kabela u cijevi, u rudarskim oknima, pri polaganju na kosim terenima ili uz
znatne visinske razlike, te kod podvodnih kabela.
- Al- i Če-plašt mogu se takoñer upotrebljavati kao armatura.
Jednožilni kabeli za izmjeničnu struju nemaju u pravilu čeličnu armaturu, budući da bi ona
prouzročila dodatne gubitke i zagrijavanja zbog vrtložnih struja. Ako se ipak mora računati s
mehaničkim oštećenjima ili većim zateznim naprezanjima u toku montaže, tada se armatura
izrañuje od nemagnetskog materijala ili u obliku otvorenih zavojnica (spirala).
Zaštita od korozije
Zaštita od korozije kabela s olovnim plaštom, bez armature, sastoji se od nekoliko slojeva
impregniranog papira, te jednog omota impregnirane jute s meñuslojevima od bitumena i
vanjskim neljepljivim slojem bijele boje, koji priječi meñusobno lijepljenje kabela i lijepljenje
kabela na bubanj. U posljednje vrijeme izrañuje se sve više zaštita od korozije pomoću
vanjskog plašta od PVC-mase, koji dolazi izravno na olovni plašt.Izmeñu olovnog plašta i
________________________________________________________________
207
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
armature kabela je unutrašnji zaštitni sloj od više slojeva impregniranog papira. Iznad
armature je vanjski zaštitni sloj od impregnirane jute s neljepljivim slojem, ili PVC-plašt.
Kabeli s Al-plaštom imaju redovno posebnu antikorozivnu zaštitu npr. u obliku
specijalnog sloja termoplastične mase, iznad kojeg dolazi vanjski PVC-plašt ili impregnirana
juta.
Kabeli s plaštom od PVC-a, polietilena i gume ne trebaju posebnu antikorozivnu zaštitu,
budući da je plašt već sam po sebi otporan prema svim pojavama kemijskih utjecaja i ne
podržava gorenje.
Opisani oblici zaštite zadovoljavaju normalne zahtjeve, dok za kabele koji se polažu u
izrazito agresivnoj atmosferi treba predvidjeti dodatnu antikorozivnu zaštitu, npr. dvije
termoplastične ili gumene trake koje se postavljaju na olovni plašt premazan bitumenom.
Kod kabela s izolacijom od termoplastične mase, za napon 1 kV, npr. kabel PP 40,
upotrebljava se koncentrični vodič prvenstveno kao neutralni, odnosno zaštitni vodič, a
osigurava istovremeno i el. zaštitu od previsokog napona dodira ako nastane dozemni spoj na
kabelu (radi električnog proboja ili mehaničkog oštećenja kabela).
Kod kabela s izolacijom od termoplastične mase ili gume, za napon iznad 1 kV,
upotrebljava se električna zaštita, koja treba spriječiti nastajanje previsokog napona dodira na
plaštu kabela kod dozemnog ili kratkog spoja na kabelu, tj. koristi se za odvoñenje
kapacitivnih struja i struja dozemnog spoja. Električna zaštita postavlja se iznad svake žile ili
koncentrično iznad jezgre kabela.
Oznake izoliranih vodiča sastoje se od slovnih simbola, broja žila, nazivnog presjeka
vodiča i nazivnog napona.
Kod oznake materijala izolacije i plašta redoslijed simbola je od vodiča prema plaštu. Prva
i druga grupa simbola razdvaja se kosom crtom, a druga i treća crticom.
Primjer označavanja:
PG/R-A 3 x 1,5 - instalacijski vod s razmaknutim aluminijskim žilama, izoliran plastičnom
masom u zajedničkom gumenom plaštu, trožilni, presjeka l,5mm2.
________________________________________________________________
208
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Oznake kabela razlikuju se od oznaka izoliranih vodiča po tome što kabeli nemaju simbol
za posebno područje upotrebe, no imaju brojčane a ne slovne simbole za konstrukcijske
karakteristike kabela. Nazivni napon označava se obično linijskim naponom u kV. Druge
oznake su identične.
Primjer označavanja:
IPO 13-AS 3x50mm2 10 kV - kabel s izolacijom od impregniranog papira i s olovnim
plaštom, armaturom od dvije čelične trake, zaštitom od više slojeva impregniranog papira i
jednim slojem jute, s aluminijskim vodičima sektorskog presjeka, trožilni 50 mm2, 10 kV.
________________________________________________________________
209
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
(N)
(L)
________________________________________________________________
210
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Električna zaštita kabela izvedena je od uzdužno položene tri bakrene pokositrene mrežice
presjeka 10, 16 ili 25 mm 2 . Vanjski plašt kabela izrañen je od crnog polietilene niske gustoće
(LLD), otpornog na habanje i UV zrake.
Konstrukcija univerzalnog kabela te raspored uzdužnih sila u kabelu, prikazani su na slici
14.5.
Bitniji konstrukcijski podaci univerzalnog kabela s bakrenim vodičima (tip EXCEL) i kabela
s aluminijskim vodičima (tip AXCES) nazivnog napona 12/20(24) kV prikazane su u tablici
14.3.
________________________________________________________________
213
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Spojnice se kod nadzemnog polaganja univerzalnog kabela najčešće ugrañuju kod stupnog
mjesta i uz prethodno mehaničko rasterećenje oba kraja kabela uz pomoć zateznih spirala,
rasteretnog užeta i ostalog ovjesnog pribora (vidi sliku 14.7.).
________________________________________________________________
214
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Za vrijeme ugradnje, sila stezanja komprimira žutu vrpcu za ispunu ili krpu oko krajeva
poluvodljivog sloja i spojne čahure. Nije potrebna izrada konusa na krajevima izolacije pored
spojne čahure.
2. Izolacija i ekran
Izolacijska cijev (crvene boje) postiže točnu debljinu izolacije u samo jednom koraku.
Iznad izolacijske cijevi u obliku vanjske stjenke postavljen je ekranski sloj od
toploskupljajućeg vodljivog polimera (crne boje). Ova tehnika štedi vrijeme montaže i
osigurava spoj izmeñu izolacije spojnice i vanjskog ekranskog sloja bez mogućnosti
zaostajanja zračnog raspora.
3. Električna zaštita
Bakrena mrežica i kontaktni prsteni osiguravaju dobar spoj električne zaštite preko
područja spajanja i ostvaruju električni kontakt s vanjskim ekranom tijela spojnice.
Za izvoñenje odcjepa na univerzalnom kabelu u pravilu postoje tri uobičajene metode i to:
3. Pomoću okretnog rastavljača smještenog u metalni ormar na zemlji ili uvoñenjem kabela u
mini-transformatorsku stanicu sa SF6 blokom (podzemno ili nadzemno polaganje).
Sve tri ove metode u osnovi imaju isti cilj, a koja od njih će se u konkretnom slučaju
koristiti ovisi o;
________________________________________________________________
215
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Na slici 14.9. prikazan je presjek jedne 24 kV odcjepne spojnice tipa EPKB. Važno je
napomenuti da se odcjepne spojnice mogu ugrañivati kako na tro-žilnim tako i na jedno-
žilnim 10 ili 20 kV kabelima presjeka vodiča 10-300 mm 2 . Za univerzalni kabel presjeka
3x10 mm2 potrebno je pored osnovne spojnice tipa EPKB ugraditi i dodatni komplet za
povećanje promjera kraja kabela koji sam ulazi u spojnicu. Dugi životni vijek
toploskupljajućih materijala, dokazan je na sustavu kabelskog pribora. Milijuni instalacija u
najoštrijim uvjetima pogona, potvrdili su pouzdanost toploskupljajuće tehnologije u visokim
električnim i termičkim opterećenjima, te utjecajima okoline. Zajednička osnova tehnologije
za cijeli toploskupljajući kabelski pribor su polimeri umreženi radijacijom i s elastomernim
pamćenjem oblika. Oni pružaju značajno poboljšanu mehaničku, kemijsku i termičku
otpornost u usporedbi s neumreženim materijalima.
________________________________________________________________
216
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Elastomeri pokazuju smanjenje snage skupljanja nakon skladištenja ili kod niskih
temperatura. Primjenom topline ovaj efekt nestaje, što omogućuje skladištenje materijala bez
ograničenja roka, te takoñer instalaciju na niskim temperaturama. Karakteristika izolacijskog
materijala poput gume u kombinaciji s krutom toploskupljajućom stjenkom, omogućava
spojnici da u pogonu prati dimenzijska dstupanja izolacije kabela izvana promjenom
temperature vodiča.
Na slici 14.10. je dan prikaz toploskupljajućeg materijala prije i poslije zagrijavanja.
Temperatura i popratni efekti ove ionizacije će, kroz odreñeno vremensko razdoblje,
uništiti površinu izolacije. Ovome treba još dodati, da je naprezanje na kraju ekrana tako
visoko, da će čak i najmanji zarez u izolaciji prouzročiti električni proboj i ispad iz pogona
(sl.14.11.).
________________________________________________________________
217
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Slika. 14.11. Bez kontrole električnog polja; Električno polje s ugrañenim sustavom za
kontrolu (cijev ili obloga)
________________________________________________________________
218
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Slika. 14.14. A – visoka impedancija B – cijev za kontrolu el. polja C – niska impendancija
ili prekratka dužina
Cijev za kontrolu električnog polja dodiruje i preklapa vanjski ekran izolacije na svakoj
strani spojnice i kontrolira opterećenje u ovim područjima na isti način kao i u završecima.
Zajedno s visokom dielektričkom permitivnošću žute vrpce za ispunu, cijev za kontrolu el.
polja odvaja ekvipotencijalne linije i tako smanjuje električna naprezanja na krajevima spojne
čahure. Samo jedan sloj izolacije koji je nerazdvojivo vezan na vanjski vodljivi sloj, ima
svoju točno odreñenu debljinu prema nazivnom naponu spojnice, a istovremeno sprječava
bilo kakva meñuslojna parcijalna izbijanja.
________________________________________________________________
219
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
________________________________________________________________
220
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
________________________________________________________________
221
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Jednom, kad je materijal umrežen, on se više na bilo kojoj temperaturi neće topiti i neće
teći. Kad se materijal zagrije, njegovi kristali će nestati kao i prije, ali on sada više neće teći ili
mijenjati oblik, jer poprečne veze drže meñusobno čvrsto povezane molekule. Umrežena
struktura je meñutim elastična, tako da kad se zagrije na temperaturu kod koje se kristali tope,
materijal se ponaša kao guma (sl.14.19.).
________________________________________________________________
222
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
Slika. 14.20. Uvećani shemtski prikaz vrlo malog dijela dugačkih molekula
Jednom kad je cijev umrežena, korak koji slijedi u dodjeljivanju njezine elastične
memorije je grijanje materijala iznad točke taljenja njegovih kristala.Molekule su tada vezane
zajedno samo poprečnim vezama.
Dok je cijev vruća, pod djelovanjem unutarnjeg pritiska, cijev se deformira, čime se
razvlače umrežene molekule. Dok je u ovom rastegnutom stanju (sl.14.21.), cijev se hladi;
kristali se tada iznova pojavljuju i samim time “zaključavaju” strukturu u ovom deformiranom
stanju, na neodreñeno vrijeme. U tom obliku se cijev isporučuje kupcu.
Na licu mjesta se cijev grije (sl.14.22.), pri čemu se kristali ponovno tope i nestaju. Poprečne
veze omogućavaju materijalu da se ponovno vrati u svoj prvobitni oblik.
________________________________________________________________
224
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
LITERATURA
1. P. Atkins, Physical chemistry, W.H. Freeman and Co. New York, 1997.
2. Blythe, Electrical properties of poyimers, Cambridge University Press, London 1979.
3. The Big Bang theory, P. Shestople, Cambridge University Press, London , 1997.
4. G. Gudelj, K. Buha, Elektrotehnički materijali i komponente, Tehnička Škola Ruñera
Boškovića Zagreb, 1994.
5. N. Abrihosov, L. Shelimova, Poluprovodnikovye materijali na osnove soediniji
A IV B IV , Nauka, Moskva, 1975.
6. V. Knap, P. Colić, Uvod u električna i magnetska svojstva materijala, Školska knjiga
Zagreb, 1990.
7. Ž.A. Spasojević, Z.V. Popović, Elektrotehnički i elektronski materijali, Naučna
knjiga, Beograd, 1979.
8. W. Balachandran, W. Machowski, Electrohydrodinamic automization of insulating
liquids, IEEE Annual Report – CEIDP, 1998.
9. K. Bogorodickij, M. Volokobinskij, A. Vorobjev, B. Taraev, Teorija dielektrikov,
Energija, Leningrad, 1965.
10. J. Herak, Opća anorganska kemija, Školska kniga, Zagreb, 1970.
11. M. Born, E. Wolf, Priciples of optics: Electromagnetic theory of propagation,
interference and difraction of light, Cambridge University Press, London, 1999.
12. N. Massa, Fiber Optic Telecomunications, Sprigfield Technical Community College,
Springfield, Massachusetts (htp:/www.cord.org.)
13. Kuzmanić I. Vujović I., Elektrotehnički materijali, Visoka pomorska škola u Splitu,
Split, 1999.
14. V. Meeldijk, Electronics components: Selection and Aplication Guidelines, Wiley,
New York, 1996.
15. Kikoin, Tablicy fizičeskih veličin-spravočnik, Atomizdat, Moskva, 1976.
16. J. Korickij, Elektricheskie materially, Energija, Moskva, 1976.
17. D. Oxtoby, H. Gillis, N. Nachtrieb, Principles of modern chemistry, Brooks College
Publishing, New York, 1998.
18. D. Stojanović, Zaštita od požara i eksplozija, Institut zaštite od požara i eksplozije,
Sarajevo, 1988.
19. V. Henč-Bartolić, P. Kulišić, Valovi i optika, Školska knjiga, Zagreb, 1991.
20. D. Raković, Fizičke osnove i karakteristike elektrotehničkih materijala,
Elektrotehnički fakultet, Beograd, 1995.
21. V. Paar, Atomi, molekule, poluvodiči, supravodljivost, Školska knjiga, Zagreb, 1989.
22. V. Paar. Titranja, uvod u kvantnu fiziku, poluvodiči, Školska knjiga, Zagreb, 1992.
23. V. Druzhinin, Magnetniey svojstva elektrotehnicheskyj stali, Energija, Moskva, 1974.
24. C. Edelham, H. Schneider, Vacum Physic and tehnology, Akademiche
Verlagsgesellscaft Geest & Porting, Leipzig 1978.
25. Filipović, S. Lipanović, Opća anorganska kemija, Školska knjiga, Zagreb, 1973.
26. R. Buchanan, Ceramic materials for electronics, Marcel Dekker, New York, 1986.
27. Revolucija lasera i optičkih kabela (htp:/ www.escola.hfd.hr /laseri/paper1/ b-dl.htm).
________________________________________________________________
225
Materijali u elektrotehnici
________________________________________________________________
28. R. Flinn, P. Trojan, Engineering materials and their applications, John Wiley & Sons
Inc, New York, 1994.
29. Hologrami (http:// www. holo. com/ holo/ book/ appendix. html, http://
members.aol.com/ gakall/ holopg.html)
30. J. Šribar, J. Divković-Pukšec, Elektronički elementi, Zagreb, 1996.
31. D. Korunić, Magnetooptički mediji i pohrana, Seminar iz kolegija memorijski sustavi,
ZEMRIS.
32. J. Dobrinić, Fizika (valovi,optika, struktura tvari), Tehnički fakultet, Rijeka, 1998.
33. Von Hippel, Dielectric materials and applicatios, MIT Press, Massachusetss, 1966.
34. D. Hull, An introduction to composite materials, Cambridge University Press,
London, 1981.
________________________________________________________________
226