SEMINARSKI RAD

BUDUĆNOST PREDUZETNIŠTVA U BIH

МЕNТОR STUDENT
 SADRŽAJ

UVOD......................................................................................................................................3

1. DEFINISANJE MALOG BIZNISA.....................................................................................4

2. TRŽIŠNI ASPEKT PREDUZETNIŠTVA...........................................................................8

3. KARAKTERISTIKE USPJEŠNOG PREDUZETNIKA......................................................9

4. BUDUĆNOST I PERSPEKTIVE PREDUZETNIŠTVA...................................................10

5. ŽENA KAO PREDUZETNIK............................................................................................16

ZAKLJUČAK.........................................................................................................................17

LITERATURA.......................................................................................................................18

2
 UVOD

Preduzetništvo je uz rad, kapital i prirodne resurse, četvrti faktor proizvodnje.

Njega karakterišu kombinacija, rizikovanje i stremljenje ka profitu. Preduzetništvo je
kao praksa vjerovatno staro koliko i sama ljudska poslovna aktivnost, iako se termin
javlja mnogo kasnije. Prvi poznati zapisi o preduzetničkom poslu smatraju se oni od
pre 4000 god. koji opisuju način pozajmljivanja novca kroz interes.

Ričard Kantilon (1680–1734) se smatra utemeljivačem teorije o

preduzetništvu .On je isticao rizik i neizvjesnost u poslovima preduzetnika, govorio je
da ''preduzetnik kupuje po izvjesnim cijenama, a prodaje po neizvjesnim pa radi sa
rizikom'' Po njegovim učenjima, društvo se dijelilo na: zemljoposjednike,
preduzetnike, i one koji primaju platu. Preduzetnici su posebna grupa ljudi koja
preduzima određene poslove uz nesiguran ishod. Preduzetništvo je, prema njemu
„složen proces stvaranja nečeg novog“, tj. nove vrjednosti u proizvodnji.
Preduzetnikom se smatra inicijator i organizator posla, koji djeluje bar u uslovima
umjerenog rizika i pod svojom imovinskom odgovornošću.

Austrijski ekonomista Jozef Šumpeter (1883– 1950) je tvorac savremene

teorije o preduzetništvu. Preduzetnik je pokretač ekonomskih promena.
Preduzetništvo je poslovna aktivnost izvođenja inovacija, a preduzetnik je osoba koja
nosi te inovacije. Inovacije u teoriji Šumpetera obuhvataju: nove proizvode i usluge,
nova tržišta, novi način rada i vođenja poslova, nove sirovine i materijali, nova
organizacija rada. Šumpeter pravi razliku između menadžera i preduzetnika. Smatra
se da preduzetnik uvodi novine u poslovni proces i može da radi kod drugoga kao
zavisni preduzetnik ili menadžer. Tamo gde je vlasništvo odvojeno od preduzetnika
rizik za rezultat je kod vlasnika sredstava, a ne kod preduzetnika. I danas je
problematika preuzetnika vrlo aktuelna i interesantna za autore.

3
 1. DEFINISANJE MALOG BIZNISA

Mali biznis predstavlja snažnu sponu preduzetništva i privatnog vlasništva u

vođenju malih i srednjih preduzeća. Prema definiciji Evropske komisije, u mala i
srednja preduzeća (MSP) spadaju preduzeća sa manje od 500 zaposlenih, godišnjim
prometom manjim od 38 miliona eura, te preduzeća koja nisu više od 33% u
vlasništvu preduzeća koja ne spadaju u MSP. Prema ovoj definiciji, gotovo sva
preduzeća u BiH spadaju u mala i srednja.

Bez dobre ideje ne možemo započeti biznis. Ali, šta nam vrijedi dobra ideja,
ako nemamo sredstva, jasno definisanu politiku, prihvatljivije uslove, bolju
administraciju, poreze. Moramo voditi računa i zapošljavanju iskusnih pravnika,
dobrih knjigovođa, ali za sve to moramo da posjedujemo hrabrost, dobre
preduzetničke sposobnosti i biti spremni da prihvatimo sve rizike.

Prema istraživanju poslovnog okruženja koje provodi Svjetska Banka i EBRD

BEEPS, osnovni problemi za funkcionisanje MSP u BiH su: 1

(1) pristup finansijama;

(2) poreska i druge administracije;

(3) naplata potraživanja;

(4) korupcija.

Pri pokretanju malog biznisa u našoj državi postoje brojne prepreke. To je

prije svega nedostatak novca. Preduzetnici nemaju pristup izvorima finansiranja i
država ne sporovodi adekvatnu finansijsko – kreditnu politiku. Državne institucije
nude malo finansijskih sredstava kao podsticaj malom biznisu i preduzetništvu. Zbog
toga su oni koji žele da se bave malim biznisom prinuđeni da se okreću drugim
izvorima finansiranja, koji su uglavnom skuplji i koje je teže dobiti zbog različitih
kolaterala koji se traže kao garancija vraćanja pozajmljenih sredstava. Pored toga
značajan faktor predstavljaju i administrativne prepreke u vidu komplikovanih i
dugotrajnih procedura registracije i otvaranja firmi. Poreska politika, zatim stanje
regionalne i lokalne infrastrukture i neadekvatan obrazovni sistem takođe su značajne
1
Izvještaj o politikama podsticanja malih i srednjih preduzeća u Bosni i Hercegovini, Septembar 2010.

4
prepreke prilikom pokretanja malog biznisa. Veliku prepreku predstavlja i rizik od
gubitka. Ova prepreka je naročito došla do izražaja posljednih godina nastupanjem
svjetske ekonomske krize koja je uništila veliki broj malih i srednjih preduzeća
obeshrabrujući ljude i utičući na njih da se ne odlučuju za pokretanje vlastitog biznisa.
Najmanju prepreku predstavlja nedostatak preduzetničke ideje.

Zakonska regulativa u oblasti malih i srednjih preduzeća je definisana na

nivou entiteta. Najvažniji zakon iz ove oblasti u RS je Zakon o podsticanju razvoja
malih i srednjih preduzeća. Takođe preduzeća moraju poštovati zakon o porezima i
doprinosima RS.

OECD-ov izvještaj takođe identifikuje osnovne oblasti u kojima BiH mora

ostvariti napredak: 2

(1) zaokruživanje institucionalne mreže, strategije i legislative za MSP na

državnom nivou;

(2) poboljšanje procesa pokretanja biznisa; i

(3) nastavak napora na izgradnji ljudskog kapitala.

Prema posljednjim dostupnim podacima, ukupan broj preduzeća u BiH je oko

29000. Od tog broja, procjenjuje se da preko 97% preduzeca spade u mikro, mala i
srednja preduzeca. MSP čine okosnicu ekonomije, stvarajući preko 60% BDP-a i
glavninu novih radnih mjesta. Dakle, ne postoje pouzdani statistički podaci o broju
MSP, njihovim osnovnim karakteristikama i rezultatima, broju novoosnovanih i
ugašenih preduzeća itd. Zbog toga je nemoguće napraviti pouzdanu ocjenu efekata
bilo koje politike podsticanja razvoja ovog sektora, niti ocijeniti moguće efekte bilo
koje nove regulative na ovom području. Bosna i Hercegovina je evropska država sa
najmanjim brojem malih i srednjih preduzeća. Samo još neke države bivšeg
sovjetskog saveza kao što su Gruzija i Kirgistan imaju manji broj malih i srednjih
preduzeća od Bosne i Hercegovine

Prema istraživanju Privredne komore RS za osnivanje jednog preduzeća

potrebno je izdvojiti minimalno 23 dana, obići 10 institucija i za troškove izdvojiti
1500KM, ne računajući osnivački kapital. Prema podacima Republičke agencije za

2
http://www.cpu.org.ba

5
MSP RS osnivanje privrednog društva u RS u prosjeku traje 45 dana i košta oko
3000KM, dok je za registraciju preduzetničke aktivnosti potrebno 15 dana i izdvojiti
250KM. Troškovi su:

 notarska obrada osnivačkog akta 350 KM

 sudska registracija 500KM (800KM ako se traži registarcija

spoljnotrgovinskog prometa)

 otvaranje privremenog računa u banci 1000KM

 sitni troškovi: carinska registracija, pečat rješenje o obavljanju djelatnosti,

statistički broj i uvjerenje iz sudskog registra koji zajedno iznose 350KM

Mreža podrške razvoju MSP postoji, ali ne funkcioniše efikasno. Na državnom

nivou ne postoje zakoni i ne postoji obaveza dvosmjerne vertikalne koordinacije sa
nivoa BiH do nižih nivoa, te sa nižih nivoa ka BiH nivou. U FBiH nema te
koordinacije sa nivoom kantona. RS ima elemente vertikalne koordinacije sa
opštinskim nivoom, što dokazuje izvještavanje opština o podsticajima, ali po svemu
sudeći ova koordinacija nije dvosmjerna.

Finansijski podsticaji za MSP na nivou FBiH obuhvataju grantove Ministarstva za

razvoj, preduzetništvo i obrt u ukupnom iznosu od 23.55 miliona KM za
četverogodišnji period 2007.-2010., grantove kao sufinansiranje 25% kredita
odobrenih od strane RB FBiH u ukupnom iznosu od 7.4 miliona KM za 2009. i 2010.
godinu, te posebnu kreditnu liniju RB FBiH u ukupnom iznosu od 14.8 miliona KM
za 2009. i 2010. godinu.

Dakle, ukupni direktni finansijski podsticaji za MSP na nivou FBiH u proteklom

četverogodišnjem periodu su iznosili 45.75 miliona KM. Ako se ima u vidu činjenica
da RB FBiH upravlja sredstvima u visini od preko 200 miliona KM, jasno je da je
postojao finansijski potencijal za daleko snažniju podršku sektoru MSP kroz povoljne
kredite iz sredstava ove banke.

Finansijski podsticaji za MSP na nivou RS se daju uglavnom kroz povoljne

kredite koje IRB RS plasira putem komercijalnih banaka i mikrokreditnih
organizacija. Prema informacijama prezentovanim na web stranici ove banke, od

6
ukupno 443.7 miliona KM planiranih za tri kreditne linije relevantne za MSP za
period 2008.- 2010. godine, u periodu od 2008. do avgusta 2010. godine, ukupno je
odobreno kredita u iznosu od 319.8 miliona KM.

Opšti stavovi javnosti su da obje razvojne banke u entitetima nisu transparentne i

da se odobravanje kredita zasniva više na političkim nego na ekonomskim kriterijima.
Kritike su mnogo izraženije za Razvojnu banku FBiH nego za Investiciono-razvojnu
banku RS. Pošto se radi o javnim institucijama (100% u vlasništvu entiteta, odnosno
finansirane iz budžeta), njihova odgovornost prema javnosti je velika.

Privatna preduzeća mogu dati značajan doprinos kako razvoju lokalne zajednice,
tako i regiona i države kojoj pripadaju. Privatna preduzeća zapošljavaju radnike
omogućavaju velikom broju porodica normalnu egzistenciju. Zahvaljujući platama
radnici imaju mogućnost da kupuju proizvode na tržištu povećavajući tako tražnju i
utiču na razvoj ekonomije. Uz to preduzeća plaćaju poreze i doprinose puneći na taj
način opštinski i državni budžet.

Pokretanje malog biznisa se može finansirati iz dva izvora vlastita sredstva i

pozajmljena sredstva. Kada govorimo o pozajmljenim sredstvima za finansiranje
malog biznisa u RS ona mogu poticati od različitih institucija kao što su:

- Investiciono - razvojna banka RS

- Komercijalne banke – u Republici Srpskoj posluje više komercijalnih banaka koje

imaju kreditne linije za podsticaj malog biznisa. Međutim ove banke većinom nude
visoke kamate i troškove obrade kredita, a veliki problem predstavljaju i kolaterali
koje traže, a koje većina sljudi koja se odlučuje za pokretanje malog biznisa.

- Lizing kompanije - Lizing (leasing) je jedan od vidova finansiranja koji se nudi na

tržištu kapitala. Ovakav vid finansiranja je moguć samo prilikom finansiranja nabavke
opreme, zgrada I drugih fizičkih pokretnih i nepokretnih resursa. Ovakav vid
finansiranja ima prednosti u amortizaciji, održavanju, odgovornosti, itd. i koji je
popularan način finansiranja u razvijenim ekonomijama. Sam proces liziranja je vrlo
jednostavan i generalno govoreći je puno jednostavniji od kreditiranja kupovine iste
takve opreme klasičnim kreditom.

7
- MKO – U republici Srpskoj posluje 7 mikrokreditnih organizacija. One nude kredite
uglavnom do 30 000 KM i sa rokom otplate do 36 mjeseci. Mikrokreditne
organizacije ne traže posebne kolaterale, odobravaju sredstva za pokretanje manjih
preduzetničkih programa, ali po veoma nepovoljnim uslovima, s obzirom da se
uglavnom radi o malim iznosima i kratkim rokovima otplate, a visokim kamatama
koje u nekim mikrokreditnim organizacijama dostižu čak i 24% na godišnjem nivou.

2. TRŽIŠNI ASPEKT PREDUZETNIŠTVA

U savremenom svijetu biznisa preduzetništvo i bilo koji vid inovativnosti se

ne mogu tretirati izvan tržišnog konteksta. Preduzetništvo i tržište su nerazdvojni, sve
inovativne preduzetničke aktivnosti su komponente marketinga. Marketinška
komponenta mora biti prisutna od početka prihvatanja neke ideje do njene
implementacije i komercijalizacije njenog rezultata. Marketing povezuje
preduzetničku zamisao sa sa njenom tržišnom komponentom, tj. mogućnošću
plasmana. Preko instrumenata marketinga preduzetnik će svojoj ideji dati takav oblik
da bi postala upotrebljiva za kupce.

Preuzimanje rizika u iznalaženju nečeg novog otvara vrata uspjeha, a uspjeh se

traži, provjerava i ostvaruje na tržištu. Preduzetništvo teži da premješta ekonomske
resurse iz jedne oblasti u drugu da bi se uz to povećali moć, uticaj i perpektiva
ostvarivanja misije. Istovremeno to je logika i konkurencije na datom tržištu, niko na
tržištu dobrovoljno ne prihvata da dobija manje od konkurencije. Internet predstavlja
sponu između tržišta i velikog broja korisnika (globalna ekonomija).

3. KARAKTERISTIKE USPJEŠNOG PREDUZETNIKA

8
 Osnovna karakteristika preduzetnika kao biznismena je želja za stvaranje
nečeg novog (proizvoda, poboljšanje postojećeg proizvoda). Takav preduzetnik
skuplja i razvija ideje, selekcioniše ih, rangira, dodaje im nove elemente, brzo
razmišlja i bori se da ideju ostvari do kraja. Mnogi ljudi imaju ideju ali ne znaju kako
da je realizuju, neki dobru ideju brzo napuštaju čim iskrsne prvi problem. Preduzetnik
se mora boriti za ideje i ne smije ih napuštati. Država svojim zakonima mora da
pomaže preduzetnike i njihove ideje. Nekada novac nije jedini nedostatak pokretanja
MB, nego ambijent, loše okruženje, nejasni porezi i zakonske regulative.
Preduzetnika treba da krase:

 Profesionalnost

 želja za uspjehom

 lična čast

 emocionalna ravnoteža

 kompetentnost

 životna energija

Preduzetnik treba da bude sposoban da rješava probleme, delegira ovlašćenja,

uporan u obavljanju posla, snalažljiv i inteligentan, hrabar, ambiciozan, lider, briga za
druge i timski duh, odgovoran za visok standard kvaliteta, fleksibilnost i adaptibilnost,
ambicija, istrajnost i odlučnost, organizacione sposobnosti...

9
 4. BUDUĆNOST I PERSPEKTIVE PREDUZETNIŠTVA

Klasična uloga i značaj preduzetništva za ekonomski razvoj svode se na:

porast zaposlenosti stanovništva, porast standarda ljudi po tom osnovu I porast
poreskih prihoda državi iz stvaranja dobiti preduzetnika. Ali ne sastoji se doprinos
preduzetništva samo iz toga osnova, jer preduzetništvo inicira promjene u privrednoj
strukturi, kulturi, obrazovanju I društvu u cjelini. Iniciranje promjena takođe se ne
ogleda smao u stvaranju novih proizvoda I usluga već u stimulisanju investicija u
širem smislu riječi, udruživanja sredstava I kapitala itd. To je process koji
podrazumijeva inovacije na široj osnovi I rasprostranjeno na više tržišnih regija, gdje
rezultati preduzetničkog duha ljudi na kraju stimulišu ukupan ekonomski rast zemlje.
To najbolje potvrđuje izjava Nikole Tesle: “Dobio sam mnogo novca za moja otkrića,
ali sam sve uložio u dalja istraživanja. Po mom mišljenju, ulagao sam najplodonosnije
jer sam tako došao do novih rezultata, a to je korisnije svakako nego da sam bogat.”

Preduzetništvo se ne definiše jedinstveno, s obzirom na činjenicu ko ga

definiše (teoretičar ili praktičar), kada se definiše (factor evolucije) i s obzirom na to
sa kojih konceptualnih osnova polaze definitori. No, bez obzira na sve to postoje
zajednički aspekti: preuzimanje rizika, kreativnost, nezavisnost i nagrađivanje. To
zajedničko poimanje je značajno za viđenje preduzetništva u budućnosti. To znači da
ćemo neminovno živjeti u okolnostima preduzetništva i njegovih činioca-
preduzetnika. Opšta ekonomska, kako domaća, tako međunarodna kretanja, vode ka
tome i uz to mnogi drugi faktori kao što su obrazovni, kulturni, socijalni,
naučnoistraživački, te telekomunikacioni itd. Uz to su vlade prisiljene da idu naruku
preduzetništvu, inače u suprotnom padaju, mada se ovo može reći samo za prostore
gdje postoje demokratije u punom, a ne u deklarativnom smislu riječi. Ohrabruje
činjenica da npr. vlade zemalja u tranziciji moraju ići stazom harmonizacije svojih
sistemskih mjera sa mjerama Evropske unije i razvijenih ekonomija u cjelini, a što
znači prilagođavanje u modelima poreske politike, carinske politike, politike
standarda kvaliteta, razvoju infrastructure, obrazovanju id r. To prilagođavanje će se u
budućnosti još više intenzivirati, što će podsticati preduzetništvo i preduzetnike u
stvaranju novih proizvoda, biznisa i novih firmi.

10
 Društvena podrška preduzetništvu nalazi se u usponu. Svijest o značaju
preduzetništva preduzetnike čini prestižnim i popularnim. Uspjeh u inovatorstvu na
novih proizvodima, uslugama, novim poslovnim procesima, menadžerskoj strategiji i
praksi u tržišno sazrelim okolnostima bez sumnje značiće priznanja za preduzetnike
slično onima u sportskim, kulturnim ili političkim dostignućima. U tome će sve veći
značaj imati mediji, univerziteti, asocijacije privrednika i sl. Uz sve navedeno, velike
kompanije će u budućnosti podržavati razvoj preduzetništva na nivou malih i srednjih
preduzeća, jer će imati mogućnosti da kapitalizuje kooperativne i druge poslovne veze
sa njima.

Za preduzetništvo i preduzetničku ekonomiju je krajem XX vijeka otvorena

nova faza intenzivnog razvoja i osvajanja novih prostora. I dalje su SAD
najperspektivnije područje za razvoj i širenje preduzetničkih poduhvata, kako u
firmama preduzetnika - vlasnika, tako i u inovativnim preduzećima koja posluju na
preduzetničkim principima i koja su vođena preduzetničkim menadžmentom. U Sad
postoji razvijena preduzetnička infrastruktura, povoljna preduzetnička klima,
okrenutost radno sposobne populacije ka samozapošljavanju, kao i brojni oblici
permanentnog obrazovanja za uspješno otpočinjanje, upravljanje i razvoj sopstvenog
biznisa. I pored nesumnjivo najznačajnijih dometa u razvoju koje je preduzetništvo
dostiglo u SAD, i najpovoljnijih uslova za njegovo dalje afirmisanje i širenje, sve je
veći broj zemalja koje su u svojim nacionalnim razvojnim ambicijama okrenute ka
preduzetništvu i stvaranju podsticajnog i stimulativnog ambijenta za primjenu
preduzetničkih strategija kao najefikasnijeg načina za dosezanje ciljeva ekonomskog
razvoja. Najdalje su u tome otišle najrazvijenije privrede svijeta, poput Japana i
evropskih zemalja, naročito u periodu od početka devedesetih godina. Time je trasiran
put u razvijenu preduzetničku ekonomiju i u novo preduzetničko društvo, koje je
podjednako stimulativno za jačanje preduzetničkih potencijala i razvoj nacionalnih
privreda i ekonomija. Preduzetništvo i preduzetnička ekonomija tako definitivno
izlaze iz okvira isključivo američkih fenomena, za šta su u dugom vremenskom
razdoblju smatrani. Japan svoj privredni i tehnološki razvoj u znatnoj mjeri bazira na
preduzetničkim principima poslovanja i izraženoj inventivnosti i kreativnosti malih i
srednjih firmi preduzetničkog menadžmenta. Japanska vlada maksimalno doprinosi
kreiranju uslova i klime pogodne za razvoj i ostvarivanje preduzetničke inicijative.
Radi to na nacionalnom, ali i na regionalnom i lokalnom nivou, naročito putem

11
zakonske regulative i finansijskih podsticaja i olakšica različitih oblika, kao što je
primjena sistema kreditnih garancija i osiguranja kredita. U preko pedeset gradova
Japana postoje kreditno-garantna udruženja, koja pomažu malim i srednjim
preduzećima u obezbjeđivanju kredita od privatnih banaka, garantujući da će
udruženje vratiti dug ukoliko ta preduzeća ne budu u mogućnosti. Posebno je
stimulativan zakon o privrednim mjerama za revitalizaciju malih i srednjih preduzeća
u djelatnostima od posebnog značaja iz 1985. godine, u pogledu odobravanja
posebnih kredita, poreskih olakšica i drugačijeg tretmana ostvarenog profita. Japanska
država obezbjeđuje, preko različitih organizacija i institucija, pružanje kompetentne
stručne pomoći kroz različite savjetodavne i konsalting aranžmane, kao i tehničku
pomoć u opremanju i funkcionisanju malih i srednjih preduzeća preduzetničkih
profila. Posebno se stimuliše i omogućuje slobodna cirkulacija i razmjena neophodnih
informacija kao novog znanja iz različitih oblasti, prenos i korišćenje tehnologija i
drugih činilaca poslovanja, razvoj sistema permanentnog obrazovanja, osnivanje
poslovnih informatora za mala i srednja preduzeća i slično. Evropske razvijene
zemlje, takođe, intenzivno rade na stvaranju poslovne klime koja će podstaći
preduzetničke inicijative i ohrabriti osnivanje i pokretanje većeg broja novih firmi,
sposobnih da se brže prilagođavaju ekonomskim promjenama, da efektnije i
uspješnije koriste prednosti otvaranja velikih tržišnih mogućnosti, ulazeći u kreativne
ili inovativne poduhvate vezane za komercijalnu eksploataciju na široj osnovi.
Promjene koje su se desile u ekonomiji i privrednoj strukturi zemalja Evrope
pomjerile su izvore komparativne prednosti ka inovacijama i znanju, kao
najznačajnijim poslovnom činiocu. Rezultat te orijentacije bio je u diverzifikovanju
poslovnih programa, pojavi novih proizvoda i širenju uslužnog sektora. Jačanje
preduzetničke inicijative doprinijelo je ovim procesima, a države Evropske unije
pojedinačno i organi i institucije Unije svojim politikama stvaraju pogodan ambijent i
klimu za afirmisanje preduzetništva i oslobađanje preduzetničke energije, koja može
pravilnim usmjeravanjem i eksploatacijom značajno doprinijeti novim poslovima,
novom zapošljavanju i bogatoj i raznovrsnoj ponudi za potrošače. Unutrašnje tržište
koje je stvorila Evropska unija, i koje se njenim posljednjim proširenjem uvećalo na
450 miliona ljudi, pogoduje razvoju preduzetništva kroz mogućnost korišćenja
velikog potencijala tržišnih prilika i šansi, harmonizaciju propisa i povećanje
dostupnosti resursa za različite poslovne aktivnosti, naročito znanja i tehnologija kao
ključnih izvora novih poslovnih ideja i poslovnih projekata. Evropa treba snažnije da

12
motiviše ispoljavanje preduzetničkog naboja i potreba da se kroz sopstveni biznis ili u
okviru drugih organizacija ispolje i pretvore u korisne nove outpute stvaralački
potencijali koji nisu kroz postojeću privrednu strukturu iskorišćeni. Izazov je za
Evropsku uniju da identifikuje ključne faktore za stvaranje klime u kojoj
preduzetnička inicijativa i poslovne aktivnosti mogu da se razvijaju. Cilj je da se
podigne nivo preduzetništva u Uniji i prihvati kao dominantno važeći pristup koji
pogoduje stvaranju više preduzetnika, više preduzetničkih poduhvata i firmi koje
rastu. I to je u Evropskoj uniji i urađeno. U Lisabonu je 2000. godine Evropski savet
definisao svoje ciljeve u oblastima zapošljavanja, ekonomskih reformi i socijalne
kohezije. Do 2015. godine Unija treba da postane najkonkurentnija i najdinamičnija
svjetska ekonomija bazirana na znanju, sposobna da oživi privredni razvoj, sa mnogo
više atraktivnijih poslova i mogućnosti aktivnijeg zapošljavanja. Evropski savjet je
2001.godine definisao strategije za održivi razvoj i dodao ekološku dimenziju
Lisabonskim ciljevima.Utvrdena je potreba za radikalnom transformacijom privrede
da bi se stvorilo oko 15 miliona novih poslova do 2010. godine. Povoljno okruženje
za zapošljavanje i razvoj biznisa je od presudnog značaja za postizanje ovih ciljeva.
Stoga je Savjet usvojio Povelju za mala preduzeća, koja pokriva sljedeće ključne
oblasti: Obrazovanje i obuka za preduzetništvo; Jeftiniji i brži počeci; Bolje
zakonodavstvo i propisi; Dostupnost vještina; Poboljšanje online pristupa; Porez i
finansijska pitanja; Jačanje tehnoloških kapaciteta malih preduzeća; Korišćenje
uspješnih biznis modela i razvoj vrhunske podrške malom biznisu; Razvijanje jačeg,
efikasnijeg zastupanja interesa malih preduzeća u EU i na nacionalnom nivou. U
Barseloni je 2002. godine, na proljećnom zasjedanju Savjeta, prihvaćen prijedlog
Evropske komisije za objavljivanje Zelene knjige o preduzetništvu. I na zasjedanju
2003. godine posebna pažnja Savjeta je usmjerena na preduzetništvo, pri čemu je
naročito naglašena važnost podsticanja investicija i poslova razvoja kroz znanje,
inovacije i poslovnu dinamičnost. Postavljene su osnove za makroekonomsku politiku
koja je orijentisana na rast i stabilnost, što je preduslov za stvaranje klime koja
pospješuje preduzetničku inicijativu. Evropski savjet izdaje jednom godišnje
„Smjernice ekonomske politike", u kojima se preporučuju mjere za podsticanje
preduzetništva kroz poreze i regulativu za nove i postojeće biznise, kroz zakonske
reforme i kroz promociju efikasnih finansijskih tržišta.

13
 U BiH mali biznis nije efikasan. Prema podacima Svjetske banke preduzetnici
u Bosni i Hercegovini (BiH) za porez izdvajaju više od 44 % zarade. Od 175 zemalja,
Svjetska banka je BiH rangirala na 90. mjesto po visini poreskih stopa. Poređenja
radi, Hrvatska se nalazi na 34., a Srbija na 53. mjestu. Porezi su samo jedan od
razloga zašto BiH ima manje malih i srednjih preduzeća nego ijedna druga europska
zemlja.

Kao da se sve urotilo protiv preduzetnika u BiH. Da bi pokrenuli biznis,

budući preduzetnici moraju savladati moćnu birokraciju, a na finansijsku pomoć
banaka uglavnom ne mogu računati. Ako pak stanu na noge, država će im uzeti pola
zarade kroz visoke poreze i doprinose. Mali preduzetnici su ključ uspješnosti
ekonomije jedne zemlje, no to nije slučaj sa BiH.

Ocjena efekata podsticaja ne postoji. Statistika ne obezbjeđuje podatke koji bi

omogućili kvantificiranje indikatora koji bi ukazali na ostvarene efekte kao što su:
povećanje broja zaposlenih, povećan broj MSP, povećanje proizvodnje, povećanje
izvoza ili udjela MSP u BDP-u. Svi ovi efekti su istaknuti kao ciljevi u strategijama
razvoja MSP na svim nivoima. Kretanje agregatnih ekonomskih indikatora, posebno
stope nezaposlenosti, opravdava zaključak da sva sredstva plasirana preko entiteskih
razvojnih banka ili direktno od relevantnih ministarstava i institucija nisu imala
značajan pozitivan efekat na razvoj sektora MSP. Kao ilustrativni primjer možemo
navesti konstrukciju tehnološkog parka - kada bi iz postojećih sredstava podsticaja sa
raznih nivoa godišnje napravili po jedan tehnološki park, koji je investicija od
nekoliko desetina miliona KM, napravio bi se značajan pomak. Umjesto toga se
desetine miliona KM usmjeravaju na veliki broj mikro intervencija bez efekta po
pitanju konkurentnosti i kvalitetnog zapošljavanja.

Strategije razvoja MSP se donose na nivou entiteta i entiteti u saradnji sa

nadležnim ministarstvima i agencijama su nadležni zasporovođenje ovih strategija.

MSP u BiH čine okosnicu ekonomije, stvarajući preko 60% bruto društvenog
proizvoda (BDP) i glavninu novih radnih mjesta. Već ovi podaci, odnosno procjene,
ukazuju na jednu od osnovnih prepreka za definisanje i sprovonenje efikasne
strategije i politika podsticanja MSP u BiH: nepostojanje pouzdanih statističkih
podataka o broju MSP, njihovim osnovnim karakteristikama i rezultatima (djelatnost,
broj zaposlenih, prihod, profit), broju novoosnovanih i broju ugašenih MSP, itd. Zbog

14
toga je nemoguće napraviti pouzdanu ocjenu efekata bilo koje politike podsticanja
razvoja ovog sektora, niti ocijeniti moguće efekte bilo koje nove regulative na ovom
području. Ova činjenica jasno pokazuje stvarnu nezainteresovanost i nespremnost
vlada u BiH da kreiraju pravne i administrativne uslove podsticajne za razvoj MSP
sektora, nasuprot deklarativnim izjavama o značaju sektora i spremnosti za
podsticanje njegovog razvoja. Bitna slabost sistema podsticanja razvoja sektora MSP
u BiH je nepostojanje neohodnog pravnog i institucionalnog okvira na nivou BiH,
odnosno na državnom nivou. Taj okvir bi morao da uključi slijedeće: zakon o MSP,
strategiju razvoja MSP, agenciju za MSP i fond za MSP. Od svih ovih komponenti, u
BiH je u proteklom četverogodišnjem periodu samo usvojena Strategija razvoja MSP
- tek u 2009. godini, mada je prvi prijedlog strategije bio pripremljen još 2005.
godine. Nije bez značaja ni nepostojanje zakona o državnoj pomoći, koji treba da
uredi cijelu oblast državnih podsticaja za preduzeća. Zakon usklanen s direktivama i
zahtjevima EU bi rezultirao eliminisanjem niza vidova pomoći javnim preduzećima
na svim nivoima i omogućavanjem značajnog povećanja sredstava raspoloživih za
podsticanje MSP. Kao ilustracija, u 2008. godini je iz budžeta FBiH izdvojeno 101
milion KM za transfere javnim preduzećima (6% ukupnog budžeta), a za transfere za
podsticanje razvoja poduzetništva i obrta nešto manje od 10 miliona KM (0,6%
ukupnog budžeta). Ipak, nepostojanje institucionalnog okvira na državnom nivou, ne
može ni opravdati ni objasniti slabe efekte politika podsticanja MSP na nivou entiteta,
posebno u FBiH. Prema istraživanju poslovnog okruženja koje provodi Svjetska
banka, BiH se nalazi na 160. mjestu od 180 rangiranih ekonomija po pitanju
počinjanja biznisa i registracije preduzeća. Porenenja radi, nakon reformi, Makedonija
je na 6. mjestu.

Poreska politika i administrativne procedure su jedna od najznačajnijih

prepreka za poslovanje MSP. Nakon uvođenja poreza na dodatu vrijednost (PDV) koji
je zamijenio mrežu komplikovanih poreza na promet i usluge, BiH je značajno
poboljšala rang, iako je još uvijek nisko rangirana u ovoj oblasti, gdje je od 155
zemalja rangirana kao 129. ekonomija u 2010. godini. U poređenju sa zemljama
članicama OECD, svako preduzeće u BiH na godišnjem nivou izvrši četiri puta više
plaćanja administraciji (51 u BiH naspram prosječnih 12.8 puta u zemljama OECD) i
potroši više od duplo radnih sati na poresku administraciju (422 sata u BiH naspram
194 sata u zemljama OECD).

15
 5. ŽENA KAO PREDUZETNIK

Žene se uglavnom odlučuju za uslužne djelatnosti kao npr: trgovačke radnje,

frizerski i kozmetički saloni, dok se u novije vrijeme kao preduzetnička djelatnost za
žene javljaju agencije u oblasti marketinga i PR-a. Karakteristike uspješne
preduzetnice: kreativnost, ustrajnost, preuzimanje rizika, vizija, posvećenost,
odlučnost, odgovornost, inicijativa, pozitivan stav, organizovanost, energičnost,
samopouzdanje. Dobri poslovni rezultati, zadivljujuće menadžerske sposobnosti i
ambiciozni planovi doprinjeli su tome da nekoliko pripadnica ljepšeg pola zauzme
visoko mjesto u poslovnom svijetu RS, u kojem vlada velika konkurencija. Na prvom
mjestu je naša sugrađanka Tijana Gavrić- Mičić, lider preduzeća „Gavrić komerc“ iz
Istočnog Sarajeva, male porodične firme koja se bavi maloprodajom i veleprodajom
auto-dijelova, bojama i lakovima za široku potrošnju, auto lakovima, prodajom vozila
i servisiranjem automobila. U preduzeću je zaposleno 16 radnika, mada za budućnost
planira rast i razvoj preduzeća, tako što će proširiti prodajnu mrežu. Pored toga što je
uspješna na poslovnom planu majka je dvoje djece. Priznanje za jednu od
najuspješnijih žena mnogo znači i podstiče je da još više radi i doprinosi privredi RS.

16
 ZAKLJUČAK

Mreža podrške razvoju MSP postoji, ali ne funkcioniše efikasno. Na državnom

nivou ne postoje zakoni i ne postoji obaveza dvosmjerne vertikalne koordinacije sa
nivoa BiH do nižih nivoa, te sa nižih nivoa ka BiH nivou.

Finansijski podsticaji za MSP na nivou RS se daju uglavnom kroz povoljne

kredite koje IRB RS plasira putem komercijalnih banaka i mikrokreditnih
organizacija.

U savremenom svijetu biznisa preduzetništvo i bilo koji vid inovativnosti se

ne mogu tretirati izvan tržišnog konteksta. Preduzetništvo i tržište su nerazdvojni, sve
inovativne preduzetničke aktivnosti su komponente marketinga.

Preuzimanje rizika u iznalaženju nečeg novog otvara vrata uspjeha, a uspjeh se

traži na tržištu, provjerava i ostvaruje na tržištu.

Treba da iskoristimo sve potencijale koje imamo. Država bi nam mogla

pomoći u tome, jer koliko mi zavisimo od nje, toliko i ona zavisi od nas. Subvencije,
finansijski podsticaji i korektnija administracija bi nas navela na razmišljanje: zašto
ne početi nešto samostalno, zašto da čekamo da neko drugi nešto pokrene i mi
kažemo, pa mogli smo i mi. Treba da budemo aktivniji u traženju inovativnih ideja i
polja na kojima bismo mogli da učinimo mnogo, uz određenu pomoć države i drugih
finansijskih institucija. Ali i nas samih. Najlakše je reći da mi to ne možemo, da
nismo sposobni. „Ko hoće nešto da uradi nađe način, a ko neće, nađe opravdanje“. Pa,
zašto mi ne bismo našli način i poboljšali poziciju naše države i učinili je
konkurentnijom na tržištu, atraktivnijom za strane ulagače, partnere, poboljšali
standard građana i jednostavno uživali u našoj državi i njenim potencijalima i bili
zadovoljni onim što imamo.

Budućnost preduzetništva je prosperitetna. Društvena podrška preduzetništva

je u usponu. To je već i svjetski proces, koji unificira, u određenoj mjeri, odnos
države prema preduzetništvu i razvoju malih i srednjih preduzeća na bazi toga.
Popularnost preduzetnika je u porastu.

17
 LITERATURA

 Dostić, M.: “Menadžment malih i srednjih preduzeća”, Sarajevo, 2003.

 Jovanović, M., Živković, M. (2004): “Preduzetništvo“, Beograd.

 Jojić, R.: “Preduzetništvo”, Pale 2007

 Plakalović, N., Stanić, S., Đerić, B.: “Kako započeti i voditi vlastiti biznis”,

Pale, 2006

 Penezić, N. (2009):” Preduzetništvo - savremeni pristup”, Fakultet poslovne

ekonomije, Novi Sad.

 Slavković, M.(2005):” E-preduzetništvo“, Preduzetnik, Beograd.

 Sajfert, Z. (2004):” Preduzetništvo“, Univerzitet u Novom Sadu, Zrenjanin.

 Strategija razvoja malih i srednjih preduzeća u RS za period 2011-2013, Banja

Luka, 2011.

 Zakon o zanatsko preduzetničkoj djelatnosti

 http://www.privredniizvori.com

 http ://www.knjizara.com

 www.poslovnimagazin.biz

 www.ekopol.co.yu

18