Računalo (još i kompjutor, kompjuter, obradnik, rednik, komputator[1]) je složen uređaj koji

služi za izvršavanje matematičkih operacija ili kontrolnih operacija koje se mogu izraziti u
numeričkom ili logičkom obliku. Računala su sastavljena od dijelova koji obavljaju
jednostavnije, jasno određene funkcije. Složeno međudjelovanje tih djelova rezultira
sposobnošću računala da obrađuje informacije.

Rad računala može biti zasnovan na kretanju mehaničkih dijelova, elektrona, fotona, kvantnih
čestica ili neke druge fizičke pojave. Iako se računala mogu izgraditi na mnogim postojećim
tehnologijama, gotovo svi današnji modeli sadrže u sebi elektroničke komponente.

Kod većine današnjih računala zadani problemi se u osnovi rješavaju pretvaranjem svih
relevantnih informacija u matematičke relacije korištenjem binarnog sustava (nula i jedan).
(Međutim, računala ne mogu riješiti sve matematičke probleme.)

Nakon što računalo izvrši izračunavanje zadatog problema, rezultat se prikazuje na korisniku
(čovjeku) pristupačan način: preko signalnih žaruljica, LED displeja, zaslona, pisača i dr.

Početnici u radu s računalima, pogotovo djeca, često ne mogu shvatiti činjenicu da su

računala samo uređaji i da ne mogu "misliti" odnosno "razumjeti", čak ni ono što prikažu kao
rezultat svog "rada". Slike, boje, riječi i dr. koje vidimo na ekranu računalnog zaslona su samo
programirani prikazi koje ljudski mozak prepoznaje i daje im značenje i smisao. Računalo
samo manipulira tokovima elektrona, kojima na svojoj osnovnoj razini funkcioniranja -
tranzistoru - dodjeljuje logičke vrijednosti nula ili jedan, odnosno stanje "nema napona" ili
"ima napona". Do sada nam nije poznat način kojim bi se uspješno oponašalo ljudsko
razmišljanje ili samosvjesnost.
Neke od važnih odrednica za konstruktivna rješenja [uredi]
Binarni ili decimalni? [uredi]

Važan korak naprijed u razvoju digitalnih računala bilo je uvođenje binarnog sustava za
unutrašnje numeričke procese. Ovim je prestala potreba za složenim izvršnim mehanizmima
koje su računala zasnovana na drugim numeričkim sustavima, npr. decimalnom ili
heksadecimalnom, zahtijevali. Usvajanje binarnog sustava rezultiralo je pojednostavljenjem
konstruktivnih rješenja kod primjene aritmetičkih funkcija i logičkih operacija, znači, i
pojednostavljenjem sklopova i dijelova samog računala.
Mogućnost programiranja [uredi]

Mogućnost da se računalo programira, tj. opremi nizom izvršnih instrukcija bez potrebe za
fizičko-konstruktivnim izmjenama, osnovna je funkcionalna karakteristika većine računala.
Ova osobina je značajno unaprijeđena njihovim razvojem do stupnja na kojem su bili
sposobni kontrolirati redoslijed izvršavanja instrukcija na osnovi podataka dobivenih tokom
samog vršenja određenog programa. Ovo konstruktivno unaprjeđenje je još više
pojednostavljeno uvođenjem (v. prethodnu cjelinu) binarne aritmetike kojom se mogu
predstaviti različite logičke operacije.
Pohrana podataka [uredi]

Iako se tehnologija izrade računala značajno izmijenila od vremena prvih elektroničkih

modela sagrađenih u četrdesetim godinama XX. stoljeća, još uvijek je većina današnjih
rješenja zasnovano na von Neumannovoj arhitekturi. Ta arhitektura podrazumijeva računalo
kao sklop sastavljen od četiri glavna dijela:
 * ALU (Arithmetic and Logic Unit) - aritmetičko-logička jedinica,
* kontrolna jedinica,
* memorija i
* I/O (Input and Output) - ulazni i izlazni sklopovi.

Ovi dijelovi su međusobno povezani mnoštvom žica - sabirnicom (engl. bus). Svi su obično
pogonjeni vremenskim uređajem (tajmer, sat, generator takta), mada i drugi "događaji" mogu
pogoniti kontrolne sklopove.
Procesor [uredi]

Artimetičko-logička jedinica (ALU - arithmetic and logic unit) je sklop koji vrši osnovne
aritmetičke operacije (zbrajanje, oduzimanje i dr.), logičke operacije (I, ILI, NE) i
uspoređivanje, npr. podudara li se sadržaj dva bajta. U ovoj jedinici se zapravo "odrađuje
glavni posao".

Ulazne i izlazne jedinice

Putem ulaznih i izlaznih jedinica (I/O) računalo dobiva informacije iz vanjskog svijeta i šalje
rezultate natrag. Neke jednice mogu biti i ulazne i izlazne. Postoji širok spektar I/O jedinica;
od tipkovnica, preko miševa, monitora, disketnih pogona, CD/DVD (optičkih) pogona, pisača,
sve do skenera i kamera.