PRED VAMA JE PRVI BROJ ONLINE LISTA ‘POKRET’
U FRIZERA SE
ŽIVOT U PALAČI:
PRIČA O JEDNOM
USISIVAČU
uristi se često zapanje kad vide da u Dio-
T
klecijanovoj palači žive ljudi. Nekoć sam se
čudio tom njihovom čuđenju, dok nisam uvi-
dio da u ostatku svijeta u povijesnim spome-
nicima mahom nitko ne živi. Osim u Splitu.
Stoga sam bio sretan kad sam krajem 90-ih
uspio iznajmiti stan u Getu, usred Palače, na pola puta
između Vestibula i zalogajnice „Dioklecijan”, u naro-
du poznate kao „Tri volta”. Doduše, bilo mi je čudno
da je na tako povlaštenom mjestu, u povijesnoj jezgri
grada – štoviše, u bivšim carskim odajama - stanari-
na tako niska, čak niža nego u drugim kvartovima, ali
nisam se time zamarao.
Brzo sam shvatio zašto je stan jeftin. Pod jedan, jer je
struja bila tako skupa – iz nekog razloga (čitaj: ner-
ješivi imovinsko-pravni odnosi) nije uopće bilo niže
tarife, nego se sva potrošena struja obračunavala po
višoj tarifi.
Pod dva, jedini izvor vode u stanu bila je – kada.
Smještena u – kuhinji. Sukladno toj lucidnoj kom-
binaciji, morala nam je služiti i kao umivaonik i kao
sudoper, što je dovodilo do tzv. „vezanih aktivno-
sti” – da bih se obrijao, morao sam prije toga oprati
suđe, kako bih ga spremio u ormar i oslobodio kadu.
Pod tri, stan je bio na zadnjem katu kuće, a do njega
su vodila dva reda uskih stepenica, od kojih je onaj
drugi bio zakrivljen u obliku srpa – unositi ili iznositi
krevet ili frižider u takvim je uvjetima zahtijevalo
ozbiljan angažman većeg broja ljudi.
Pod četiri, vrela ljeta u stanu ispod ploče, bez kli-
ma-uređaja, bila su izazov na granici izdržljivosti.
Ostao sam tu dvije godine. Naravno, bilo je i sjajnih
NEVJEROJATNI ŽIVOT NAJMOĆNIJEG SPLIĆANINA SVIH VREMENA
a nije bilo Dioklecijana i
D PRVI CAR U
njegove palače (Salona,
245. - Split, 316.), današnji
Split ne bi ovako izgledao,
a pitanje je bi li uopće po-
stojao.
Više je razloga zbog kojih ga povi-
jest pamti. Bio je najmoćniji čovjek
svoga doba – od 284. do 305. go-
dine vladao je Rimskim Carstvom
koje se prostiralo na tri kontinenta,
od Atlantskog oceana do rijeke Ti-
gris u današnjem Iraku, uključujući
i velike dijelove sjeverne Afrike. Po
tome je najuspješniji dalmatinski
političar i državnik svih vremena.
Ako računamo broj ratova u kojima
je pobijedio (protiv Egipćana, Per-
zijanaca, europskih barbara...), on
je i najuspješniji dalmatinski voj-
skovođa u povijesti. Rimska vojska
pod njegovim vodstvom u 20 godi-
na nije doživjela poraz, vjerojatno i
zato što je prije carske funkcije bio
vojnik; štoviše – general. Napoleon
ga je nazvao „najvećim žandarom
u povijesti”.
Dodatni razlog za respekt je i care-
vo porijeklo. Rodio se, naime, u ni-
žem društvenom sloju – neki izvori
tvrde da je bio sin pisara, drugi da
je bio sin oslobođenog roba. U sva-
kom slučaju, krenuvši u život s dna
društvene ljestvice, uspeo se na
sam vrh, postavši vladar najvećeg i
najmoćnijeg carstva na svijetu.
EDIKT O CIJENAMA
Neki ističu njegovu prosvjetitelj-
sku ulogu. Od brojnih društvenih,
političkih i ekonomskih reformi
koje je poduzeo – i kojima je sta-
bilizirao Rimsko Carstvo i omo-
gućio mu da traje još 150 godina -
ističe se njegov Edikt o cijenama iz
301. godine, koji se smatra prvim
pokušajem suzbijanja inflacije u
povijesti. Tim ediktom Dioklecijan
je propisao maksimalne dozvo-
ljene cijene za brojne živežne ar-
tikle i usluge, iskazavši socijalnu
osjetljivost prema nižim slojevima
društva – onima iz kojih je i sâm
potekao.
U tom dokumentu car poručuje da
uzrok pretjerane skupoće leži u
nekontroliranoj pohlepi trgovaca i
njihovoj potpunoj nebrizi za ljude
slabije kupovne moći. Car u edi-
ktu spominje „zlu neljudskost”,
e 2014. baš je počeo nogo-
T
metni Mundijal u Brazilu.
Na Matejuški, popularnom
okupljalištu mladih u sa-
mom centru grada, tik uz
more, osvanula je ograda:
postavio ju je lokalni poduzetnik
koji je tamo otvorio ugostiteljski
objekt, tj. fan-zonu za gledanje
Mundijala. Dozvolu je dobio samo
za jugozapadni dio Matejuške, ali
ograda koju je postavio onemo-
gućavala je građane da pristupe i
onom dijelu Matejuške za koji nije
imao dozvolu. Splitski aktivisti
odmah su upozorili na bespravnu
okupaciju javnog prostora...
Ne, možda je bolje početi ovako.
Te 2008. upravo je – nakon pomne
rekonstrukcije i dogradnje - sve-
čano otvorena najstarija splitska
ribarska lučica, po imenu Matejuš-
ka (koja formalno ne spada u kotar
Grad, ali je kontaktni dio gradske
jezgre). Idejni tvorac nove Mate-
juške, splitski arhitekt Edo Šegvić,
lučicu je zamislio kao prostor za
građane, prvenstveno mlade, koji
tu mogu šetati uz more ili sjedi-
ti na kamenom zidiću, ćakulati i
promatrati morsku pučinu.
I ono što je za mlade bilo osobi-
to važno – u taj prostor od 1200
PIŠE DAMIR PILIĆ
Danas su stanovi u Getu puno
ugodniji za život nego prije 20
godina. U međuvremenu su,
zbog turističkog buma, mnogi
od njih renovirani ili pretvoreni
u apartmane za turiste, ali
krajem 90-ih život u Palači nije
baš bio glamurozan
POVIJESTI KOJI
JE DAO OSTAVKU
„najodvratniji zločin”, „nepodno-
šljivu pljačku”, „raspojasanu žud-
nju za otimačinom” i „divlju po-
hlepu”, te navodi da su mu odurni
ljudi kojima je „nepoznat osjećaj
ljudskosti”.
Kršenje edikta kažnjavao je smrću,
s obrazloženjem: „... i neka nitko
ne smatra ovu odluku surovom, jer
je svakome pružena mogućnost da
izbjegne kaznu ako se drži umjere-
nosti.”
Kako vidimo, više je razloga da
pamtimo slavnog rimskog cara.
No, ako mene pitate, najveći i naj-
značajniji Dioklecijanov potez u ži-
votu nisu ni državnički uspjesi, ni
vojne pobjede, ni prosvjetiteljske
reforme, već činjenica da je bio prvi
rimski car u povijesti koji je – dao
ostavku. Dobrovoljno.
KAKO SU ŽITELJI SPLITA OBRANILI JAVNI PROSTOR U CENTRU GRADA
BITKA ZA
MATEJUŠKU
Nakon što je lokalni poduzetnik ogradio Matejušku, čime je spriječio
mlade da se druže na svom popularnom okupljalištu, izbio je
građanski prosvjed: tisuću Splićana organizirano je nagrnulo na
Matejušku i poduzetnik se morao povući. Javni prostor je obranjen
kvadrata mogli su donijeti svoje
piće, bilo da ga donesu od kuće ili
kupe u obližnjem kiosku, po cijeni
bitno manjoj no u kafiću. Ukratko:
ideja je bila da Matejuška postane
mala mediteranska oaza slobod-
nog okupljanja, dostupna svima.
stvari i momenata, čak i neprocjenjivih – uključujući
i vrlo živopisne, neponovljive susjede - ali možemo
se složiti da mi je komunalni standard bio, najblaže
rečeno, ispod očekivanja.
KRUH JE IZDAJNIČKI VIRIO IZ KESE
Danas su stanovi u Getu puno ugodniji za život. U
međuvremenu su, zbog turističkog buma, mnogi od
njih renovirani ili pretvoreni u apartmane za turiste
– uključujući i taj stan u kojem sam živio – ali kra-
jem 90-ih život u Palači nije baš bio glamurozan.
Zato me pitanje koje mi je tog ljeta uputio taj posta-
riji par iz Zapadne Europe – mislim iz Nizozemske ili
Belgije – u prvi mah iznerviralo. Bilo je vrelo podne,
vraćao sam se iz spize: baš sam izašao iz Vestibula i
krenuo prema Alešijevoj, kad su me presreli s tim pi-
tanjem:
„Gospodine, živite li vi zaista u ovoj prekrasnoj palači?”
Bilo je očito: na nogama sam imao kućne šlape, u
jednoj ruci sam nosio kesu s kruhom (koji je izdaj-
nički virio iz kese) i mlijekom, a u drugoj ruci stari
usisivač koji sam uzeo s popravka. Mislim da me usi-
sivač odao: tko bi u podne, na 35 stupnjeva, nosio ta-
kvu stvar u kućnim šlapama ako ne živi u susjednom
ulazu?
Više od samog pitanja, iznervirao me izraz očarano-
sti u njihovim dobrodušnim očima: bili su apsolutno
fascinirani što su upoznali osobu koja živi u Palači.
Načas mi se učinilo da me gledaju kao blaziranog
aristokrata koji zbog ekscentričnosti nosi stari usisi-
vač po hodnicima svoje palače.
Došlo mi je da im razbijem iluziju. Da im kažem, lju-
di moji, ako je ovdje vani 35 stupnjeva, kod mene u
stanu je sigurno četrdeset. Da ih pozovem gore, pa da
sami vide? Gospođo, kako komentirate moj račun za
struju? Gospodine, želite li se obrijati?
Ali nije mi se dalo, bilo je vruće. I sjetio sam se onih
lijepih, neprocjenjivih dimenzija života u Palači, pa
sam odlučio podržati njihovu iluziju. Htio sam reći
nešto u stilu: „Zamislite, posluga mi je jutros pobje-
gla na plažu i sad ja moram tegliti usisivač. Danas je,
moja gospodo, vrlo teško naći kvalitetnu poslugu.”
Ali i od tog napora sam odustao, pa sam na kraju od-
govorio samo kratko: „Da.”
„Vi ste sretan čovjek”, reče mi tada zapadnoeuropska
gospođa.
Danas držim da je bila u pravu. Život u Palači doista te
učini punijim i življim na jedan određeni način – kao
da si bliži energetskom srcu grada - koji posve osvi-
jestiš tek kad odseliš. Za one koji još nisu odselili, kao
i za sve koje zanima život jezgre grada, pred vama je
prvi broj kvartovskih online novina „Pokret”.
Više je razloga da pamtimo cara Dioklecijana.
No, ako mene pitate, njegovo najveće
postignuće nisu ni državnički uspjesi,
ni vojne pobjede, ni prosvjetiteljske NEKI PODACI I DETALJI O JEZGRI GRADA SPLITA
reforme, već to što je bio prvi rimski
car koji je - abdicirao. Dobrovoljno
Nakon više od dva desetljeća vla- Doista, nema puno vladara u po-
danja, najmoćniji čovjek na svije- vijesti koji su se na vrhuncu moći
tu otišao je u penziju, povukavši se
u palaču koju je prethodno izgra-
dobrovoljno povukli u mirovinu.
„Možda najveće Dioklecijanovo
dio na obali Jadranskog mora, na
mjestu oko kojeg će kasnije nastati
postignuće je to što je vladao dva-
deset i jednu godinu, a zatim je do-
grad Split. brovoljno abdicirao, a preostale go-
dine života proveo u mirnoj penzi-
BOG KOJI SE UKINUO ji”, napisao je britanski povjesničar
Hugo Jones.
Odlučio se baviti vrtlarstvom. Za- Time je Dioklecijan iskazao svoj
dnjih deset godina života uzgajao demokratski potencijal, a budu-
je kupus i proučavao filozofiju. ćim naraštajima ostavio da tumače
Kad je nakon njegove abdikaci-
je nastala pometnja u carstvu pa
taj njegov neobični potez. Splićani
vole reći da je cara shrvala nostal-
su ga 307. molili da se vrati na
tron, tada 62-godišnji Dioklecijan
gija za zavičajem, odnosno da u
cijelom carstvu nije nalazio ljepšeg
je odgovorio: „Da vam je mogu-
će vidjeti u Saloni kupus, što sam
mjesta od onog na kojem će puno
stoljeća poslije nastati Split.
ga svojom rukom zasadio, sigurno
vam ne bi došlo na um da to od
A ja se, kad pomislim na Dioklecija-
na, sjetim one Borgesove priče o bogu
mene tražite.” koji se ukinuo, željan nepostojanja.
OKIDAČ ZA POBUNU u druženju na prijatnom javnom
prostoru, uz besplatni pogled na
Nova Matejuška zaživjela je baš
more i jeftino piće. Sve do tog
u skladu sa željama svog tvor-
ljeta 2014., kad je ta poduzetni-
ca: punih šest godina tu se sva-
ku večer – naročito ljeti - oku- kova ograda spriječila ulazak na
pljalo na stotine mladih Splićana Matejušku svima koji ne žele ući
i njihovih gostiju koji su uživali u njegov objekt i naručiti piće po
VESNA FRANCESCHINI (100), NAJSTARIJA STANOVNICA GETA
IŠLO I PO DVA-TRI
PUTA TJEDNO
Kad sam ja došla u Get, nije bilo kafića. Ali već 60-ih je bio bife
‘Tri prijatelja’, pa slastičarnica ‘Bobis’, pa ‘Ispod ure’... Muž mi je u
‘Bobisa’ volio piti konjak, a ja vino, ponekad. Radila su i ‘Tri volta’,
tamo su bile kurve. I bila je frizerka Julka na Peristilu: tamo su
dolazile profesorice, apotekarice, domaćice, kurve...
To je bilo glavno žensko okupljalište
Vesnom Franceschini (100),
S
najstarijom stanovnicom
splitskog Geta, razgovara-
li smo u njenom stanu na
Mihovilovoj širini, gdje živi
s kćerkom i njezinom obi-
telji. Te 1921. gospođa Vesna rođena
je u Križevcima, a kako joj je otac
uskoro dobio posao na državnom
dobru „Belje” kod Osijeka, odrasla
je u najvećem gradu Slavonije. U
Osijeku je završila i osnovnu školu
i gimnaziju, a tamo se i zaposlila, u
Vodoprivredi. A onda se, sredinom
prošlog stoljeća, zbog ljubavi pre-
ma jednom Dalmatincu preselila u
Split.
– Kako ste završili u Splitu?
– Udajom. Udala sam se 1954. u
Splitu. Najprije smo bili podstanari
u kući Bonačić, kraj Banovine. Muž
mi je bio arhitekt, pa smo dobili dio
ovog stana, kao trojna zajednica.
Kasnije su ovi drugi otišli, pa smo
ostali samo mi.
– Možete li zbog mlađih čitatelja
objasniti što je trojna zajednica?
– Znači da su u ovom stanu živjele
tri familije, svaka familija u svo-
joj sobi. Tako je bilo nakon Drugog
svjetskog rata: u stanovima je bilo
po dvije-tri familije koje su živjele
kao sustanari.
– Tko je sve živio u vašem stanu?
– Kod nas je u stanu bilo jedno
kupatilo i jedna kuhinja, a živjelo
je njih šest Pejkovića, plus Serda-
rović, plus nas četvero. Moj muž
– da je 1700 godina stara Diokle-
JESTE LI ZNALI?
cijanova palača, iz koje je nastao
grad Split, jedina palača na svije-
tu koja datira iz antičkih vremena
U gradskoj jezgri, u
radijusu od stotinjak
metara, nalaze se
pravoslavna crkva,
islamski mesdžid,
židovska sinagoga,
paganski Jupiterov
hram iz doba
Dioklecijana i više
katoličkih crkava,
od kojih je najveća
katedrala sv. Dujma
njegovim cijenama, bitno većim
od onih u kiosku.
U tu svrhu poduzetnik je angaži-
rao čak i zaštitare, koji su pregle-
davali svakog posjetitelja Mate-
juške, kako bi se uvjerili da nitko
nije donio svoje piće.
Bio je to okidač za građansku po-
bunu. Preko društvenih mreža ak-
tivisti su najavili prosvjed i pozvali
građane da im se pridruže na na-
čin da svi dođu sa svojim pićem te
da svi zajedno krenu na Matejuš-
ku, ignorirajući ogradu i zaštitare.
Pod službenim geslom „Matejuš-
ka je naša!”, prosvjed je zakazan
za subotu 21. lipnja. Mjesto okup-
ljanja: park u blizini Matejuške.
Vrijeme okupljanja: 21 sat.
CRVENA RAKETA
„Dosta je bilo internet revolucija,
Facebook stranica prosvjeda koji
su ostali na ‘lajkovima’ i privat-
nog interesa nauštrb javnog. Ovu
subotu dođite kao i svaku drugu
u grad. Dođite sa svojom bocom
vina, pive ili soka, te se suprotsta-
vimo uzurpiranju Matejuške...”
- stajalo je u javnom pozivu koji
je uputila neformalna zajednica
„SplitAktiv”.
bi se digao u pet ujutro da uhva-
ti red za kupatilo, a ja odmah za
njim, da ne zakasnim na posao.
Ali bili su normalni odnosi među
ljudima.
– Niste se svađali međusobno, re-
cimo oko upotrebe kuhinje?
– Ja sam među prvima kupila fri-
žider, jer sam radila u Carinarnici.
Sjećam se, bio je marke „Obodin”.
Bila je subota i ja sam bila na Pa-
zaru, i oću radit juhu, a ona isto, i
uzme mi zadnju mrkvu.
– Oprostite, tko je „ona”?
– Senka, sustanarka. I ja joj ka-
žem: „Senka, to je moja mrkva.”
A ona meni kaže: „Ja sam je prva
takla.” A ovi susidi ispod su stal-
no posli ručka pivali na skalama.
Poseban način života je bio. Ljudi
bi se svađali, ali opet bi na kraju
zajedno jeli i pili.
– Koja je najveća razlika u načinu
življenja u Getu onda i danas?
– Onda su se ljudi družili. Žene iz
ovih kuća su sjedile na Pjaci, djeca
su se igrala na Voćnom trgu...
– Tko je živio tada u Getu?
– Bilo je ljudi iz raznih staleža:
obrtnici, trgovci...
– Postoji li nešto po čemu je danas
život u Getu bolji nego tada?
– Ljudi su dobili kanalizaciju, mi je
nismo imali. U našoj kući je bilo,
ali u ostatku Geta nije.
– Je li bilo tada turista u gradu?
– Dolazili su Česi, u đački dom koji
je bio u ovoj zgradi.
Odaziv građana bio je iznad svih
očekivanja: došli su, iz revolta, čak
i ljudi koji inače nisu izlazili na
Matejušku. Došlo je i puno starijih
građana, koji su htjeli izraziti so-
lidarnost s mladima kojima je po-
duzetnik uskratio omiljeno okup-
ljalište.
Već prije 21 sat park se ispunio
prosvjednicima, a kad su u 21.30
organizatori prosvjeda ispalili cr-
venu signalnu raketu u zrak – kao
znak za juriš na Matejušku – pre-
ma ogradi je krenulo oko tisuću
gnjevnih građana (novinske pro-
cjene varirale su u rasponu od 500
do dvije-tri tisuće prosvjednika),
od kojih su gotovo svi u rukama
držali vlastito piće.
Suočen s tolikom navalom pro-
svjednika, poduzetnik je morao
ukloniti ogradu i povući zaštitare.
Matejuška je tako oslobođena, od-
nosno vraćena u prvobitno stanje,
kao javni prostor za sve građane
Splita. Bila je to pobjeda građan-
skog samoorganiziranja u obrani
onoga što pripada njima, a ne pri-
vatnim investitorima i privatnom
kapitalu.
Lokalni novinari tada su pisali da
se radi o splitskoj verziji „Prava
na grad”, termina koji je teoret-
– A je li bilo kafića?
– Kad sam ja došla, nije. Ali već
60-ih je bio bife „Tri prijatelja”,
pa slastičarnica „Bobis”, pa „Ispod
ure”... Muž mi je u „Bobisa” volio
piti konjak, a ja vino, ponekad. Ra-
dila su i „Tri volta”, tamo su bile
kurve. I bila je frizerka Julka na
Peristilu: tamo su dolazile profe-
sorice, apotekarice, domaćice, kur-
ve... To je bilo glavno žensko oku-
pljalište.
– Kod frizerke Julke?
– Išlo se vrlo često kod frizera, i po
dva puta tjedno na češljanje. Bile su
razne frizure, bila je popularna pu-
ndža „ala Jovanka Broz”.
- Danas u Getu živi bitno manje
ljudi nego tada?
- Prije je bilo puno više ljudi, i odra-
slih i djece. Jugoistočni dio Geta se
iselio još 70-ih, ljudi su otišli na
Bol, Plokite...
– Kako vam je bilo iz Osijeka doći
u Split? Što vam je bilo najteže u
početku?
– Nekad se na Pazaru prodavalo
žive tuke i kokoši, pa si ih morao
kod kuće... Ja to nisam mogla.
- Koje ste razlike između Slavoni-
je i Dalmacije najprije uočili?
– Kaže mi šef računovodstva u
Splitu da mu napišem jedan vir-
man, a ja njemu kažem: „Šefe, to
vam je prekršaj.” Jer meni je u Osi-
jeku šef bio jedan Švabo, pa sam
znala. A ovaj kaže meni: „Prekr-
šaj? Je kod vas u Osijeku, ali ovdi
nije.” I u početku sam u Splitu bila
u kojoj se neprekidno stanuje do
dana današnjeg?
– da se povijesna gradska jezgra
Splita, koja uključuje i Diokleci-
janovu palaču, od 1979. nalazi na
UNESCO-ovoj listi svjetske bašti-
ne?
– da kotar Grad ima površinu od
0,42 kvadratna kilometra i 5500
stanovnika, od čega u samoj Di-
oklecijanovoj palači živi 600, a u
povijesnoj jezgri 1700 ljudi?
– da se grandiozni kip Grgura
Ninskog (rad velikog hrvatskog
kipara Ivana Meštrovića), koji se
danas nalazi pred Zlatnim vratima
Dioklecijanove palače, nekad na-
lazio na Peristilu?
– da je u rimskim vremenima
Zlatna vrata smio koristiti samo
car Dioklecijan i njegova obitelj?
– da su najstariji artefakti u grad-
skoj jezgri dvije egipatske sfinge
od crnog granita, stare 3500 go-
ski postavio i razradio britanski
marksistički teoretičar, antro-
polog i ekonomski geograf David
Harvey, profesor na Gradskom
sveučilištu u New Yorku.
„Nije neuobičajeno da na kraju po-
litički moćnici pobijede u takvim
bitkama, no ponekad izgubiš bit-
ku da bi dobio rat. Ljudi se počnu
pitati kakav grad žele, zašto nema
više demokracije u gradskom od-
lučivanju, što je javni prostor...”,
piše Harvey.
Splićani su tom akcijom simbolič-
ne mirne šetnje pokazali da znaju
što je javni prostor i kako ga saču-
vati. Danas, sedam godina kasnije,
Matejuška i dalje funkcionira kao
gradski dnevni (i noćni) boravak,
dostupan svim građanima Splita i
njihovim gostima.
stalno gladna, jer sam u Slavoni-
ji navikla na tešku hranu, a tu mi
muževa sestra kaže: „Evo ti blitva
i dva jaja.” Ali sam po prirodi bila
prilagodljiva, a moja svekrva me u
Splitu prihvatila kao svoju.
– A koje vam je danas najdraže
jelo: neko slavonsko ili dalmatin-
sko?
– Sad ćete se smijat – fažol. Volim
kiseli kupus, špinat, meso u saftu,
ribu... Nikad nisam odbila hranu, a
danas moja trogodišnja praunuka
kaže: „Neću jest!”
– Što vas danas najviše smeta u
Getu?
– Sad mi više ništa ne smeta, ha-
ha. A dobro, malo je previše buke
vani, i mirisa hrane iz okolnih re-
storana. Ljeti je sve puno, a zimi
sve sablasno: nema nikoga, sve bu-
tige zatvorene, jedino rade zlatari,
optičari i „Bobis”.
– A frizerski salon?
– Bravo, radi i frizerski salon. Tu
na Širini, drži ga onaj Tukić. Ali ja
godinama nisam išla kod njega.
– Zašto?
– Jer mi je, kad sam se 1954. uda-
vala, napravio frizuru kao da sam
stara baba.
– Ali majko (u razgovor se ubacu-
je jedna od dviju kćerki gospođe
Vesne, op.a.), to danas drži njegov
unuk.
– Da, kod njega odem. Dođe njego-
va Željka po mene pred portun pa
me pod ruku preprati i sredi svaki
mjesec.
dina, koje je Dioklecijan donio sa
svojih ratnih pohoda, a od kojih se
ona bolje očuvana nalazi na Peri-
stilu, a druga kod obližnjeg Jupi-
terova hrama?
– da se u gradskoj jezgri, u radiju-
su od stotinjak metara, nalaze pra-
voslavna crkva, islamski mesdžid,
židovska sinagoga (iz 16. stoljeća),
paganski Jupiterov hram (iz doba
Dioklecijana) i više katoličkih cr-
kava, od kojih je najveća katedrala
sv. Dujma?
– da je katedrala sv. Dujma iz 7.
stoljeća smještena u nekadašnjem
carskom mauzoleju iz 3. stoljeća,
što je čini jednom od najstarijih
kršćanskih građevina na svijetu?
– da je romanički zvonik kate-
drale, čija je izgradnja počela u 13.
stoljeću, visok 57 metara?
– da stari gradski sat na Narodnom
trgu (popularna Pjaca), smješten
na zapadnom zidu Dioklecijanove
palače, spada u rijetke javne sato-
ve u svijetu koji nemaju 12 nego 24
znamenke?
VLADA REPUBLIKE HRVATSKE
Ured za udruge
Projekt je sufinancirala Europska unija
iz Europskog socijalnog fonda.
Sadržaj novina isključiva je odgovornost
umjetničke organizacije IKS Festival.
NAZIV PROJEKTA:
Projekt SOLAR – SUNČANI VAROŠ
SRETNIH STANOVNIKA, revitalizacija
prostora i uspostava društveno
kulturnog centra u kontaktnoj
zoni povijesne jezgre grada Split
(UP.04.2.1.07.0150)
ADRESA:
Ban Mladenova 9, Split
WEB STRANICA:
www.centar-solar.eu
KONTAKT:
komunikacije@centar-solar.eu
udruga.get@gmail.com
FACEBOOK:
Centar Solar
Udruga Get
Za više informacija o EU fondovima:
www.strukturnifondovi.hr
www.esf.hr/
Broj 1,
listopad 2021.