MJERENJE PARAMETARA ELEKTRIČNOG

KOLA

MJERENJE INDUKTIVITETA
U uvodnom dijelu treba naglasiti da je induktivitet interesantan za analizu u kolima
izmjenične struje. Kod ove analize treba razlikovati sopstveni induktivitet (strujno kolo sa
jednim kalemom) i međuinduktivitet (međusobno djelovanje dvije prigušnice različitih
strujnih kola).

Mjerenje induktiviteta metodom ampermetra i voltmetra

Induktivitet prigušnice (kalema) L može se odrediti koristeći definiciju reaktivnog otpora

X L  L . Prema tome, dovoljno je izmjeriti napon i struju da bi se odredio induktivitet.
Prigušnica induktiviteta L ima sopstvenu impedansu, koja ovisi od aktivnog otpora R i
induktiviteta L. Udio induktiviteta je veći ako je viša frekvencija u strujnom kolu:

Z  R 2  L  .
2
(1.)

Žuberova metoda podrazumijeva mjerenje izmjeničnog napona U ~ i izmjenične struje I ~

radi određivanja impedanse Z te mjerenje istosmjernog napona U  i struje I  radi
određivanja otpora R. Uzimajući u obzir rezultate mjerenja induktiviteta se može dobiti kao:

2
1 U~ 
L    R 2 . (2.)
2f  I~ 

Ako se induktivitet mjeri na ovaj način dobijaju se velike greške mjerenja, koje su utoliko
veće, ukoliko je veći udio aktivnog otpora R u impedansi. Uopšteno govoreći, metoda se
može smatrati približnom, zbog toga što ukupna greška ovisi od grešaka četiri mjerenja
(Slika 1.). Dodatna greška je moguća ako se uzme u obzir greška mjerenja frekvencije.
A A
Pr
V V Hz ~
P

R L

Slika 1. Mjerenje induktiviteta L mjerenjem napona i struje

Prema tome, uzimajući u obzir vrijednosti izmjerene na slici 1. dobija se:

1
 2 2
1 U~  U_ 
L      .
2f I 
 I~   _ 

Isprekidane veze na slici se koriste kada su aktivni otpor R, odnosno impedansa Z veliki u
poređenju sa aktivnim otporom, odnosno impedansom voltmetra.

Mjerenje induktiviteta kalema sa feromagnetnom jezgrom

Predhodna metoda je potpuno neprikladna ako se radi o kalemima sa feromagnetnom

jezgrom jer se pri izmjeničnoj struji javljaju dodatni gubici u feromagnetnom materijalu.
Tada se koristi metoda sa mjerenjem napona, struje i snage (Slika 2.).

U ovom slučaju određuje se efektivni otpor induktiviteta mjerenjem u kolu izmjenične struje
pomoću voltmetra, ampermetra i vatmetra. I u ovom slučaju treba voditi računa da li je
impedansa Z velika u odnosu na impedanse ampermetra i strujnog namotaja vatmetra. Ako
to nije slučaj ampermetar se spaja prije vatmetra i voltmetra.
Bez obzira koja je varijanta u pitanju aktivni otpor kalema je jednak količniku snage i
kvadrata izmjerene struje I 2 :

P
R . (3.)
I2

Vrijednost induktiviteta jednaka je:

2
1 1 U 2 P2 1 P
L Z R  2 2
 4  U2   . (4.)
 2f I 2
I 2fI I

Na kraju se može pisati da je:

1
L UI  2
 P2 . (5.)
2f I 2

U jednačini (5.) pod korjenom se nalazi razlika kvadrata prividne snage kalema i kvadrata
aktivne snage.

Isto kao u predhodnoj metodi ova metoda nije dovoljno tačna jer treba izmjeriti četiri
električne veličine: struju, napon, snagu i frekvenciju.

2
 W
A
RA L

~ V

RV R

Slika 2. Mjerenje induktiviteta kalema sa feromagnetnom jezgrom

Mjerenje induktiviteta rezonantnom metodom

Iz osnova elektrotehnike se zna da je uslov rezonanse:

 2 LC  1. (6.)

Ako je poznata frekvencija f i kapacitet C, mjereni induktivitet je:

1 1
LX   . (7.)
 C 4 f 2 C
2 2

Shema mjerenja po ovoj metodi data je na slici 3. Rezonancija može da se realizira ili
promjenom kapaciteta kondenzatora C ili promjenom frekvencije f (poznata vrijednost) sa
poznatom vrijednošću kapaciteta C.

Induktivitet se dobije, uzimajući u obzir sopstveni induktivitet kola LK , kao:

L  LX  LK , (8.)

gdje je LX induktivitet koji se mjeri, a LK sopstveni induktivitet kola.

mA

LX

Slika 3. Mjerenje induktiviteta L kalema rezonantnom metodom

3
Sopstveni induktivitet kalema LK može se izmjeriti kod rezonanse preko promjenjivog
kondenzatora. Ako se rezonansa uspostavila pri vrijednosti kapaciteta CS kondenzatora
dobije se:

1
L K  L  LS   LS . (9.)
4 f 2 C S
2

pri čemu je LS poznati standardni induktivitet.

Poslije se u kolo uključi induktivitet LX, koji se mjeri. Ako je zadržana konstantna
frekvencija te se postigne rezonancija pri nekom drugom kapacitetu CX, mjereni induktivitet
će biti:

1
LX   LK . (10.)
4 f 2 C X
2

Najčešće se koristi metoda zamjene. Prvo se u rezonantno kolo uključi kalem nepoznatog
otpora induktiviteta LX, koji se mjeri. Rezonancija se uspostavlja podešavanjem ili
frekvencije f ili kapaciteta CS. Potom se umjesto LX stavi LS. Promjenom induktiviteta LS
dovodi se kolo ponovo u rezonanciju, ne mijenjajući pri tome frekvenciju f i kapacitet C.
Tada će induktivitet promjenljive standardne induktivnosti biti jednak mjerenom
induktivitetu:

LSX  LX . (11.)

Mjerenje induktiviteta korištenjem prelaznog procesa

Ovaj metod je pogodan kod mjerenja velikih induktiviteta i sličan je mjerenju velikih otpora.
Principijelna shema mjerenja data je na slici.4.a.

RA iL
A
iL LX
E
RT iL
RX
R1 i L1
i L2

t1 t 2 t
a) b)

Slika 4. Mjerenje veoma velikih vrijednosti induktiviteta određivanjem vremenske konstante TL  L / R ; a)

principijelna shema; b) promjena struje poslije uključivanja izvora E

4
Ampermetar za mjerenje jačine struje i L treba imati mali unutrašnji otpor. Kao izvor može
se koristiti akumulator velikog kapaciteta.

Treba izmjeriti, za već utvrđene dvije vrijednosti struja vremena t1 i t 2 , tada je:

T
LR , (12.)
i L1
ln
iL 2

gdje je:
T  t 2  t1
i
R  R1  RA  RX .

Mostovi za mjerenje induktiviteta

Mjerni mostovi su opisani u posebnom poglavlju tako da će ovdje biti dat samo kratak osvrt
na mostove koji se primjenjuju za određivanje induktiviteta. Mjerni mostovi se temelje na
metodi poređenja sa poznatim induktivitetima. Za napajanje ovih mostova koriste se
izmjenični izvori pri čemu su određene grane mosta promjenjive kako bi se mogla
uspostaviti ravnoteža i po modulu i po fazi.

Most za mjerenje induktiviteta metodom poređenja

Najčešće primjenjiv metod mjerenja nepoznatog induktiviteta je poređenje sa poznatim

induktivitetom u mosnom spoju (Slika 5.).

L1

R2
R1

R
R3

Rx, Lx

Slika 5. Most za mjerenje induktiviteta metodom poređenja

5
Pri ravnoteži mosta vrijednosti R X i L X su:

R1 R3
RX   R,
R2

L1 R3
LX  . (13.)
R2

Ovdje je R1 promjenjivi otpor u koji je uključen i promjenjivi induktivitet kalema L1 . Za

uravnoteženje mosta reguliše se R1 i L1 .

Most Maksvel – Vina (Maxwell –Wien)

Za mjerenje nepoznatog induktiviteta Vin je predložio modifikaciju Maksvelovog mosta kao

na slici 6.:

C
R1

R2
N

R x, L x R3

Slika 6. Most Maksvel – Vina

Uslovi ravnoteže mosta opisani su jednačinama:

R1 R3
RX  ,
R2

LX  R1 R3C,

6
 L X
QX   R2 C. (14.)
RX

Induktivitet se određuje pomoću kapaciteta visokog kvaliteta, koga je lakše napraviti, nego
etalonski induktivitet i stvara naznatno polje. Ravnoteža se uspostavlja regulisanjem R2 i C.
Maksvel – Vinov most se mnogo koristi za mjerenje induktiviteta namotaja sa dobrotom Q
koja je manja od 10. Ova gornja maksimalna granica za Q limitirana je time što, kod
uravnoteženih mostova, suma faznih uglova suprotnih grana mosta mora biti jednaka:

1   4   2   3 . (15.)

Kako su R1 i R3 aktivni otpori, njihovi fazni uglovi jednaki su nuli. Struja kroz induktivitet
sa visokim faktorom dobrote Q će zaostajati po fazi skoro za 90°. Taj ugao se mora
uravnotežiti kombinacijom kapacitet – aktivni otpor.

Most Heja

R2
R1
C

R x, L x R3

Slika 7. Most Heja

Otpor R2 spaja se serijski sa kapacitetom C. Kod velikog faktora dobrote QX otpor R2 može
biti veoma mali.

Uslovi ravnoteže mosta Heja (Slika 7.) su:

R1 R3 1 RRC
RX  , LX  1 3 , (16.)
R2 1  Qx
2
1
1 2
QX

7
 L X 1
QX   .
RX R2 C

Nedostatak ovog mosta je što njegovo uravnoteženje ovisi od frekvencije, pa je skalu

instrumenta nemoguće gradirati direktno u jedinicama induktiviteta. Most Heja se koristi
samo za mjerenje kalema sa koeficijentom dobrote većim od 10 i ako se u jednačini za L X
može zanemariti član Qx2 onda vrijednost za nepoznati induktivitet ne ovisi od frekvencije i
greška mjerenja je ispod 1%.

Ovenov most

Shema mosta Ovena data je na slici 8., a uslovi njegove ravnoteže su sljedeći:

R1C1
RX   R,
C2

LX  R1 R2 C1 . (17.)

Ako su R2 i C2 elementi koji se regulišu, moguće je obezbjediti neovisnu ravnotežu za RX i

LX, mada je to moguće uraditi i sa R1 i R2.

R1 C1

C2
R x, L x
R2

Slika 8. Ovenov most

Mjerenje međuinduktiviteta

Koeficijent međusobne indukcije jednak je:

N 2  12
M  ,
i1

8
i vidi se da je ovisan o ukupnom ulančanom sekundarnom fluksu. Ovo važi za idealan slučaj
kada je sav proizveden fluks jednog namotaja, na primjer primarnog, bio ulančan sa cijelim
sekundarnim kalemom. U tom slučaju je:

2
N N 
L1 L2   1 2   M 2 , (18.)
 Rm 

gdje je:
- N 1 , N 2 - broj namotaja primara, odnosno sekundara,

1 
- Rm  - magnetni otpor.
S

Iz jednačine (18.) dobije se da je:

M  L1 L2 .

Smanjivanje koeficijenta M, zbog slabije magnetske veze obaju namotaja u odnosu na

vrijednost M  L1 L2 , koja vrijedi jedino za idealno magnetski povezane namotaje,
izražava se matematički uvođenjem faktora k, čime se koeficijent M može prikazati
jednačinom:

M  k L1 L2 . (19.)

Koeficijent k se zove faktor magnetskog sprezanja, a njegova vrijednost je k  1 za idealnu

vezu i k  1 za nepotpunu vezu.

Ako su oba induktiviteta poznata ili ih je moguće izmjeriti dovoljno je odrediti koeficijent
magnetskog sprezanja k. Ako je L1  RL1 onda je za njegovo određivanje dovoljno
izmjeriti dva napona. Prema shemi na slici 9. jedan od međusobno spregnutih kalemova
vezan je na izvor izmjeničnog napona i mjere se primarni i sekundarni naponi U 1 i U 2 .
Koeficijent sprege je:

U2
k n, (20.)
U1

N2 L2
gdje je n   .
N1 L1

9
 1 2

~ V L1 L2 V
U1 U2
M

Slika 9. Određivanje međuinduktiviteta mjerenjem napona

Za dobijanje tačnijih rezultata mjerenje može se ponoviti mjerenje sa zamjenom mjesta

kalemova, pa se dobije:

U 2U 1'
k2  .
U 1U 2'

Drugi način određivanja međuinduktiviteta svodi se na mjerenje dvije induktivnosti prema

slici 10.

L1 L2 L1 L2
La Lb

Slika 10. Određivanje međuinduktiviteta mjerenjem dvije induktivnosti

Sa slike se vidi da je:

La  L1  L2  2M , i

Lb  L1  L2  2M . (21.)

Iz jednačine (21.) može se pisati da je:

La  Lb
M  .
4

Pošto rezultat ovisi od razlike dviju veličina ovaj metod nije pogodan za male vrijednosti
međuinduktiviteta.

Za slučajeve većih koeficijenata sprege pogodan je rezonantni način, nazvan Kembelovo

kolo (Slika 11.).

10
U ovom slučaju struja izvora I1 prolazi kroz primarni kalem i kondenzator. Napon ravnoteže
registruje se na voltmetru V koji je redno vezan sa sekundarnim kalemom i kondenzatorom
C. Sekundarni napon međuinduktiviteta i napon na krajevima kondenzatora su u protufazi.
Promjenom frekvencije ili promjenom kapaciteta C mogu se izjednačiti ova dva napona, pa
se može pisati:

I1
jMI1   0. (22.)
jC

I1
L1 L2

~ V U2

Slika 11. Određivanje međuinduktiviteta rezonantnom metodom

Iz jednačine 22. dobije se mjereni induktivitet kao:

1
M . (23.)
2f 2 C
Međuinduktivitet M dva induktivno spregnuta kalema može se odrediti i prema shemi na
slici 12. mjerenjem napona i struje.

M
R

I1

~ V

RV

RA
A

Slika 12. Mjerenje međuinduktiviteta voltmetrom i amermetrom

U primarnom kolu postavljen je ampermetar A i promjenjivi otpor R, kojim se može

regulisati jačina struje u kolu. Na sekundarnom dijelu priključen je voltmetar V sa velikim
unutrašnjim otporom (elektronski voltmetar).

11
Izmjenična struja I 1 (u primaru) indukuje u sekundaru elektromotornu silu E 2  MI1 . Ako
je pri tome poznata vrijednost frekvencije izvora napajanja, onda mjereći voltmetrom
vrijednost napona na sekundaru, koji je praktično jednak indukovanoj elektromotornoj sili tj.
U 2  E 2 i jačinu struje I1 u primarnom kolu, dolazi se do vrijednosti:

U2
M  . (24.)
I1

Međuinduktivitet M dva induktivno spregnuta kalema može se odrediti poređenjem sa

etalonskim međuinduktivitetom M e dva induktivno spregnuta kalema, pri čemu treba
postojati mogućnost da se M e kontinualno mijenja u određenim granicama.

Shema ove metode mjerenja data je na slici 13.

M

N
~

Me

Slika 13. Mjerenje međuinduktiviteta metodom poređenja

MJERENJE KAPACITETA
Mjerenje kapaciteta mjerenjem napona i struje

Mjerenje kapaciteta nekog kondenzatora pri niskim frekvencijama može se realizirati

pomoću voltmetra i ampermetra (UI metoda) kao na slici 14.

12
 Hz

A RV
RA

Slika 14. Mjerenje kapaciteta kondenzatora voltmetrom i ampermetrom

Prema ovoj shemi, osim napona i struje, treba znati i vrijednosti frekvencije f zbog čega je u
šemi postavljen frekvenciometar. Struja kroz kondenzator proporcionalna je frekvenciji,
naponu i kapacitetu I  UC , pa je kapacitet C kondenzatora jednak:

I I
C  . (25.)
U 2f U

Na slici 14 sistematska greška je mala, jer je impedansa ampermetra zanemariva u odnosu

prema kapacitivnoj impedansi kondenzatora.

Može se koristiti mjerna shema gdje je, u odnosu na kondenzator prvo vezan voltmetar pa
potom ampermetar, ali je uobičajenija šema kao na slici 14.

Metoda nema veliku tačnost, jer treba mjeriti sa tri instrumenta, ali je veoma praktična i
lahka za primjenu, naročito za mjerenje većih kapaciteta.

Pri mjerenju treba koristiti napon sinusnog oblika.

Mjerenje kapaciteta kondenzatora rezonantnom metodom

Shema veza data je na slici 15.

13
 mA

CX

Slika 15. Mjerenje kapaciteta kondenzatora rezonantnom metodom

Pri postignutoj rezonansi induktivna i kapacitivna reaktansa u kolu postaju jednake po

veličini:
1
ωL , (26.)
ωC

tako da je:

1
CX  . (27.)
4π f2 L
2

Do rezonancije se može doći ili promjenom frekvencije f ili promjenom induktiviteta ili
promjenom i frekvencije i induktiviteta istovremeno. Tačnost metode ometaju induktivne i
kapacitivne veze među elementima rezonantnog kola. Da bi se ovo spriječilo koristi se
postupak zamjene i dopune (Slika 16.)

Neka se prvo analizira postupak zamjene. Potrebno je imati standardni kondenzator

promjenljivog kapaciteta CS čija maksimalna vrijednost mora biti veća od mjerenog
kapaciteta CX. Mjerno kolo se dovodi u rezonanciju dva puta.

Prvo se dovodi u rezonanciju sa mjernim kapacitetom CX bilo promjenom frekvencije bilo

promjenom induktiviteta L. Zatim se, umjesto CX ubaci CS, pri tome zadržavajući
frekvenciju i induktivitet L nepromjenjenim. Promjenom kapaciteta CS kolo se dovodi u
rezonanciju. Podešena vrijednost CSX na standardnom kondenzatoru promjenljivog
kapaciteta biće jednaka vrijednosti mjerenog kapaciteta CX:

C X  C SX . (28.)

Kod postupka dopune radi se na drugi način. I ovdje se rezonantno kolo dovodi u
rezonanciju dva puta. Prvo se u rezonantno kolo veže standardni kondenzator čiji se
kapacitet podesi na najveću vrijednost CSM i kolo se promjenom frekvencije ili induktiviteta

14
dovodi u rezonanciju. Potom se paralelno sa CS veže nepoznati otpor CX i kolo dovodi u
rezonanciju samo sa promjenom kapaciteta standardnog kondenzatora. Mjerni kapacitet CX
biće jednak:

C X  CSM  CSX . (29.)

mA

CX CS

Slika 16. Mjerenje kapaciteta C kondenzatora rezonantnom metodom

Mjerenje kapaciteta metodom pražnjenja kondenzatora

Mjerenje kapaciteta metodom naelektrisanja i pražnjenja kondenzatora slično je mjerenju

velikih otpora sa vremenskom konstantom pražnjenja. Koristi se shema na slici 17.

U ovom slučaju obavljaju se dva mjerenja na temelju kojih se može odrediti kapacitet:

1 T1 T2
CX  . (31.)
U T2  T1
R N ln 1
U2

Ako se korisiti balistički galvanometar kapacitet se može odrediti koristeći istosmjerni most.
Prema shemi na slici 17. kondenzatori CX i CN istovremeno se naelektrišu i prazne.

Sve dok se most ne uravnoteži kod naelektrisavanja i pražnjenja kondenzatora kazaljka

galvanometra pokazuje otklon. Most je uravnotežen kada su jednake vremenske konstante
X=CXR1 i N=CNR2. U tom slučaju umiri se kazaljka galvanometra pri prebacivanju
preklopke za punjenje i pražnjenje kondenzatora. Tada je:

CN R 2
CX  . (32.)
R1

15
 R1 CX

R2 CN

Slika 16. Most istosmjerne struje za mjerenje kapaciteta sa balističkim

galvanometrom kao instrumentom za detekciju

Mosne metode mjerenja kapaciteta

Ovi mostovi se koriste za mjerenje kapaciteta kod serijskog ili paralelnog spajanja otpora
gubitaka. Za mjerenje kapaciteta koriste se tri tipa mjernih mostova i to:
 mostovi, koji koriste poređenje sa definisanom mjerom,
 most Šeringa,
 most Vina.

Most Vina se mnogo koristi za mjerenje frekvencije i zato će biti analiziran u dijelu mjerenje
frekvencije.

Mostovi za mjerenje kapaciteta metodom poređenja sa poznatom mjerom dati su na slici 18.
C1 je etalonski kondenzator sa unutrašnjim otporom R1. U kapacitivnu granu mosta postavlja
se promjenljivi otpor sa malim gubicima (predpostavlja se da su oni uključeni u otpor R1).

Uslovi ravnoteže mosta su:

R1 R3
RX  ,
R2

C1 R2
CX  ,
R3

tg  C X R X . (33.)

16
 Cx
C1

Rx R1

R3 R2

a)

Cx C1

R2
Rx R1

R3 R2

b)
Slika 18. Mostovi za mjerenje kapacitet poređenjem

Za mjerenje kapaciteta sa velikim tangensom ugla dielektričnih gubitaka koristi se shema sa

paralelnom RC vezom (Slika 8.b). I u ovom slučaju ravnoteža mosta određena je
jednačinama (33.), a tangens ugla dielektričnih gubitaka je:

1
tg  (34.)
C1 R

Ovaj metod nije dovoljno tačan kod mjerenja kapaciteta sa malim tangensom ugla
dielekričnih gubitaka – u tim slučajevima bolje je koristiti most Šeringa.

Most Šeringa se mnogo koristi kod mjerenja kapaciteta i određivanja tangensa ugla
dielektričnih gubitaka. Koristi se, također, kod mostova visokog napona s etalonima
kondenzatora visokog napona. Shema mosta je dat na slici 19.

17
 Rx
C1

Cx

C2

R3
R2

Slika 18. Most Šeringa

Uslovi ravnoteže definisani su kao:

C 2 R3
RX  ,
C1

C1 R2
CX  ,
R3

tg  C2 R2 . (35.)

Ovdje je C1 etalon kapaciteta sa malim tangensom ugla dielektričnih gubitaka, C2 i R2

regulacioni kapacitet i otpor koji se koriste za uspostavljanje ravnoteže. Pošto je fazni ugao
između C2 i R3 jednak gotovo 90° C2 može biti mali promjenljivi kapacitet.

Shemom na slici 20. mogu se mjeriti nepoznati kapacitet Cx, Rx ili induktivitet Lx, Rx. Prije
svega, most se uravnoteži bez spajanja nepoznatih komponenti na 1 i 2 i to se vrši
regulisanjem R2 i C2. Ako se uspostavi ravnoteža pri R2a i C2a potom se spaja napoznati
kapacitet ili induktivitet na 1 i 2, a R2 i C2 se mijenjaju do uspostavljanja ravnoteže mosta i
dobije se R2b i C2b.

Uslovi ravnoteže su


R X  ω 2 C 22a R 2a  R 2b  1
,


L X   ω2 CX   ω
1 2
C 2b  C 2a 1 , (36.)

C X  C 2a  C 2b .

18
 R4 R3

R2

R1 Lx
C2

C1 2
Cx Rx

1
Rx

Slika 20. Mjerenje metodom zamjene sa paralelnim uključivanjem

nepoznatih elemenata

MJERENJE FREKVENCIJE
Frekvencija se definiše kao broj ciklusa u jedinici vremena odnosno kao recipročna
vrijednost trajanja jednog ciklusa:

1
f  . (37.)
T
Logometarski mjerač frekvencije

U ovom slučaju logometar (instrument sa unakrsnim kalemima) spaja se na mjereni napon,

čija se frekvencija mjeri, preko dvije Grecove sprege. Kod ove vrste mjerenja razlikuju se tri
vrste shema.

U prvom slučaju se jedan od kalemova instrumenta vezuje na napon preko otpora R, a drugi
preko kondenzatora C (Slika 21.a.).

Kao što se vidi sa dijagrama (Slika 21.b.) jačina struje u grani sa aktivnim otporom R neće
ovisiti od frekvencije f i biće stalna i približno jednaka:

U
I1  I R  . (38.)
R

19
 Hz

R C

a)

I
IC

IR

fn f
b)
Slika 21. Pojednostavljena shema jednog logometarskog mjerača frekvencije i pripadajući dijagram
osjetljivosti
Jačina struje kroz drugi kalem instrumenta ovisiće od frekvencije i biti proporcionalna njoj:

I 2  UC  2fUC . (39.)

Skretanje kretnog organa biće u ovisnosti od količnika jačina struja kroz kalemove:

I 
  f  1   f 2fRC   f kf  . (40.)
 I2 

Sa dijagrama se vidi da je struja IR=const. dok struja IC raste sa povećanjem frekvencije. Pri
frekvenciji fn ove su struje jednake, pa su i njihovi momenti jednaki, odnosno kazaljka će
stati.

U drugom slučaju se jedan od kalemova instrumenta vezuje na napon preko induktivitet

induktivnosti L, a drugi preko kondenzatora C (Slika 22.a.).

Osjetljivi instrument je dat na slici 22.b.

Kao što se vidi sa sheme i dijagrama i struja IC i struja IL ovise od frekvencije. Struja kroz
induktivitet opada sa porastom frekvencije:

20
 U
I1  . (41.)
L

Struja kroz kondenzator raste proporcionalno frekvenciji:

I 2  2fUC . (42.)

Skretanje kretnog organa instrumenta sa unakrsnim namotajima ovisi od količnika:

I 
  f  1   f 4 2 f 2 LC  . (43.)
 I2 

Hz

L C

a)

I
IL IC

nf f
b)
Slika 22. Shema veze jednog logometarskog mjerača frekvencije i pripadajući dijagram osjetljivosti

Kao što se vidi, prema formuli (43.), ugao skretanja pomičnog organa ovisi od kvadrata
frekvencije pa je samim tim ovaj tip instrumenta osjetljiviji. Kada su struje odnosno
momenti, koji djeluju na unakrsne kalemove jednaki, frekvenciometar će pokazivati nazivnu
frekvenciju.

Osjetljiviji instrument koji ima uži opseg mjerenja, čije pokazivanje ne ovisi od oblika krive
mjerenog napona dat je na slici 23.

21
U trećem slučaju se jedan od kalemova instrumenta vezuje na napon preko induktivitet
induktivnosti L1, a drugi preko serijske veze kondenzatora C i induktiviteta L (Slika 23.a.).

Osjetljivi instrument je dat na slici 23.b.

Hz

L1 C

a)

ILC
IL

n f 0f f
b)
Slika 23. Shema veze jednog logometarskog mjerača frekvencije i pripadajući dijagram osjetljivosti

Kao i u predhodnom slučaju u jednoj grani, gdje se nalazi induktivitet L1, jačina struje u njoj
opada sa rastom frekvencije približno po formuli:

1
I1  . (44.)
L1
U drugoj grani se nalazi redna veza induktiviteta i kapaciteta (L-C) što predstavlja
oscilatorno kolo sopstvene rezonantne frekvencije f0, koja je veća od frekvencije fn, pri kojoj
su oba kretna momenta unakrsnih kalema mađusobno jednaki po veličini. Struja u drugoj
grani je, približno:

22
 1
I2  . (45.)
1
L 
C

Mostovi za mjerenje frekvencije

Na slici 24. dat je Vin-Robinsonov (Wien-Robinson) most.

Uslovi ravnoteže ovog mosta su:

R1 R3 C 4
   0,
R2 R4 C 3

1
 . (46.)
R3 R4 C3C 4

R1 R2

R4
C3 R3

C4
fx

Slika 24. Most Vin-Robinsona za mjerenje frekvencije

U jednačini (46.) korisno je ispuniti sljedeće odnose:

R1=2R2, R3=R4=R i C3=C4=C. (47.)
Tada važi da je:
1
 . (48.)
RC
Prilikom pažljivog odabira elemenata mosta čisto sinusoidalnog napona maksimalna greška
ne prelazi 0,1%. U upotrebi je i rezonantni most (Slika 25.)

23
 C1
L1 R 1 R2

R1 R4

Slika 25. Shema rezonantnog mosta

Uslov rezonancije ovog mosta je:

 1 
 R1  jL1   R4  R2 R3 , (49.)
 jC1 

odakle je:

R2 R3
R1  , (50.)
R4

1
f  . (51.)
2 L1C1

24