6.

Dakelovodi

Dalekovodi su uglavnom zračni ali i kabelski vodovi koji prenose snage od nekoliko
desetaka i stotina megavata na udaljenosti od nekoliko desetaka i stotina kilometara. Oni su
dio sustava koji se sastoji još od postrojenja za prijenos električne energije u koja su uključeni
i transformatori. Općenito je cijena prijenosa za jedinicu snage niža što je viši njegov nazivni
napon. To izrazito vrijedi za dalekovode. Gubici energije prilikom prijenosa također su manji
kod viših napona jer imamo manje djelatne struje za jednake snage. Međutim cijena
visokonaponskih aparata i izolacije samog voda raste s povećanjem nazivnog napona. Zato
izbor nazivnog napona dalekovoda ovisi o tehničko-ekonomskoj isplativosti, pri čemu se
primarno računa s cijenama investicijskog kapitala i pogonskog održavanja te vijekom
trajanja dalekovoda.
Za razliku od distributivnih mreža koje rade kod nižih napona, kod dalekovoda imamo
pojava koje se više ne mogu zanemariti. One dolaze do izražaja to više što je napon
dalekovoda viši. Tu prvenstveno mislimo na jalove kapacitivne struje u vodovima te gubitke
djelatne snage usljed odvoda dielektrika (korona). Zbog toga u izračunima dalekovoda
moramo uzeti u obzir ne samo djelatni i induktivni otpor vodova, već i njihova djelatna i
kapacitivna vodljivost.
Dalekovodi kod nas nisu dulji od 250 km i neće biti velika pogreška ako se kod izračuna
tih vodova koristimo pojednostavnjenim metodama, da za dalekovode primijenimo Π
nadomjesne sheme (sl.3.1) a opterećenja izrazimo snagama ili strujama. Izračun dalekovoda u
kojemu se opterećenja izražavaju snagama ima prednosti u odnosu na onoga u kojemu se
opterećenja izražavaju u strujama (osobito kada su u izračun uključeni transformatori).

6.1 Izračun dalekovoda s opterećenjem izraženim strujom

Uobičajena je zadaća da odredimo napon, struju i faktor snage na početku voda ako su
zadani napon, struja i faktor snage na kraju voda (sl.6.1a). Kod toga ćemo u nadomjesnoj Π
shemi zanemariti gubitke zbog korone i nesavršenosti izolacije, pa dobijemo shemu prema
sl.6.1b.
U1 Iv U2
(a) I1, cos ϕ1 l I2, cos ϕ2

X R
Iv
(b) U1 B/2 B/2 U2
IB1 IB2

Sl.6.1- (a) Dalekovod, (b) nadomjesna shema

Ako nam je poznata konstrukcija voda (zračnog ili kabelskog), presjeci (ili oznake) vodiča,
njhov razmještaj i razmaci između osi, tada možemo naći pomoću odgovarajućih relacija ili
tablica potrebne vrijednosti po jedinici duljine voda za djelatni otpor r0 , induktivni otpor x0 i
kapacitivnu vodljivost b0 . Za čitavu duljinu voda imat ćemo parametre
R = r0 ⋅ l , X = x0 ⋅ l , B = b0 ⋅ l
Analogno fazorskom dijagramu u sl.4.3, i ovdje iz prikladnosti možemo fazni (zvjezdišni)
napon U2z na kraju voda ucrtati na realnoj osi. Zatim unosimo struju opterećenja I2 pod kutom
zaostajanja φ2 usljed induktivnog karaktera opterećenja. Iza toga naponu dodamo trokut
padova napona usljed (polovice) pogonskog kapaciteta faze (djelatni i jalovi padovi napona su
međusobno okomiti). Tako smo odredili fazni napon U10z kakav bi bio na početku voda za
slučaj bez opterećenja (I2=0 ). Sada određujemo struju voda Iv kao rezultantu opterećenja I2 i
(polovice) kapaciteta voda IB2 gdje je
B
I B2 = U 2 z ⋅
2
Nadalje naponu dodajemo trokut padova napona u vodiču zbog zadanog opterećenja. Tako
smo odredili fazni napon na početku vodiča U1z kao i njegove kutove prethođenja φ1 prema
struji opterećenja i ϑ prema naponu na kraju voda.
U1z
ϑ +j
I 2⋅ Z I 1⋅ X
IB2⋅X δUz
IB1 IB2 r IB2R
U10z
ϑ
ϕ ϕ2 I +r
ϕ1 1d U2z
IB2⋅Z
I1j I1 I 2⋅ R
IB1 ∆Uz (δUz)2
Iv 2⋅U2z
IB2 razlika napona
I2

Sl.6.2- Fazorski dijagram opterećenog dalekovoda

Analitičko rješenje slijedi iz postupka analognog onome u poglavlju 4. Napon na početku
voda iznosi
U1 z = (U 2 z + ∆U z )2 + (δU z )2 (6.1)
gdje su uzdužna i poprečna razlika naona određene kao
 ∆U z = − I B2 ⋅ X + I 2 ⋅ R ⋅ cosϕ2 + I 2 ⋅ X ⋅ sin ϕ2 = I r 2 ⋅ R + (I x 2 − I B2 ) ⋅ X (6.2)
δU z = I B2 ⋅ R − I 2 ⋅ R ⋅ sin ϕ2 + I 2 ⋅ X ⋅ cosϕ 2 = I r 2 ⋅ X − (I x 2 − I B2 )⋅ R (6.3)

Uvođenjem komponenti padova napona prema dijagramu je napon na početku voda

U1 z = [U 2z (
+ I r 2 R + I x 2 − I B2 X ) ]2 + [I r 2 X − (I x 2 − I B )R]2 2
(6.4)

pa iz fazorske relacije možemo izvući približnu ali ipak dosta točnu vrijednost kako slijedi

U 1z = U 2 z + ∆U z + j ⋅ δU z ⇒ U1z = U 2 z + ∆U z +
(δU z )2 (6.5)
2 ⋅U2z
Kut između fazora napona na početku i na kraju voda računa se prema
δU z
tgϑ = (6.6)
U 2 z + ∆U z
Struja na početku voda je određena svojom djelatnom i induktivnom komponentom

I1 = (I 2 ⋅ cosϕ2 − I B 1
)2 (
⋅ sin ϑ + I 2 ⋅ sin ϕ 2 − I B2 − I B1 ⋅ cosϑ )2 = I r21 + I x21 (6.7)

Prema dijagramu je kut faznog pomaka napona i struje na početku voda

I x1
ϕ1 = ϑ + ϕ , tgϕ = (6.8)
I r1
Pri tome je φ kut između napona na kraju i struje na početku voda.
Ovdje vrijedi razmotriti utjecaj kapacitivne struje na promjenu napona na početku voda. Iz
fazorskog dijagrama na sl.6.3 se vidi da kapacitivna struja IB2 smanjuje veličinu uzdužne i
povećava veličinu poprečne komponente ukupnog pada napona u vodu. Zbog toga se
smanjuje razlika napona i povećava fazni pomak ϑ između napona na početku i napona na
kraju voda. Smanjujemo li opterećenje voda od njegove nazivne vrijednosti (kako je
prikazano na sl.6.2) do nule, može se dogoditi da kod nekog malog opterećenja razlika napona
na vodu bude jednaka nuli, kako je prikazano na sl.6.3. Vidimo da je tu postojeća razlika
napona usljed pada napona induktivnog karaktera kompenzirana negativnom razlikom napona
usljed kapacitivnih struja u vodu.
I 2⋅ Z v U1z
ϑ +j I 1⋅ X
IB1 IB2
U10z IB2⋅X
ϕ1
I1 I I 2⋅ R r IB2⋅R
IB2⋅Zv
B1

ϑ
ϕ U2z +r
ϕ2
Iv IB2

I2

Sl.6.3- Fazorski dijagram dalekovoda kod malog opterećenja

Kod daljnjeg snižavanja opterećenja voda (t.j. smanjivanja trokuta padova napona u sl.6.3)
postajat će razlika napona usljed opterećenja manja od negativne razlike usljed kapacitivnih
struja te će napon na početku voda biti manji od napona na kraju voda. Na kraju će s
nestankom struje opterećenja u vodu ostati samo kapacitivna struja samoga voda i najveća
negativna razlika napona na vodu, kako je prikazano u sl.6.4.
IB1
I1 +j

U1=U10
IB2 IB2⋅X
ϕ1 r IB2⋅R
IB2⋅Zv
ϑ
U2 +r
I2=0

Sl.6.4- Fazorski dijagram neopterećenog dalekovoda

Iz izloženoga proizlazi da kapacitivna struja ima pozitivan utjecaj kod većih pa i srednjih
opterećenja voda. Kod malih opterećenja i kod rada bez opterećenja može pak ova struja
djelovati nepovoljno jer povišenje napona na kraju voda može u dugim vodovima visokog
napona dostići takve vrijednosti za koje nije predviđena izolacija na voda i u postrojenjima.

6.2 Izračun dalekovoda s transformatorima i opterećenjem

izraženim strujom
U sustavu za prijenos električne energije općenito imamo grane koje možemo prikazati s
elektranom, transformatorskom stanicom za povišenje napona, visokonaponskim vodom i
transformatorskom stanicom za sniženje napona. Shema takvog prijenosa dana je u sl.6.5.

U'1 U1 U2 U'2
G P
T1 Dalekovod T2
Sl.6.5- Shema dalekovoda s transformatorima
Nadomjesna shema gornjeg prijenosa prikazana je na sl.6.6, pri čemu je za dalekovod
korištena shema u П obliku, a za transformatore shema u Γ obliku. Radi pojednostavnjenja
koje je prihvatljivo kod uobičajenih praktičnih izračuna u prvoj aproksimaciji, smijemo u
nadomjesnoj shemi zanemariti djelatne vodljivosti transformatora G1 i G2, a onda i induktivne
vodljivosti transformatora B1 i B2 . Isto tako možemo zanemariti i djelatne vodljivosti voda
G/2. Tako dobijemo pojednostavljenu shemu prikazanu u sl.6.7.

XT RT X R X2 R2
U'1 G1 B1 U1 G/2 B/2 G/2 B/2 U2 G2 B2 U'2

Sl.6.6- Nadomjesna shema dalekovoda s transformatorima

I1 XT RT X R X2 R2 I2
IB1 IB2
U1 U2 U'2
U'1 B/2 B/2

Sl.6.7- Pojednostavnjena nadomjesna shema dalekovoda s transformatorima

 Ako su zadani napon, struja opterećenja i faktor snage na kraju prijenosa, možemo za danu
shemu u sl.6.7 nacrtati fazorski dijagram napona i struja na način analogan onome koji smo
primijenili za vod bez transformatora (sl.6.8). Veličine napona, struje i faktora snage na
primaru transformatora za podizanje napona mogu se odrediti grafički ili analitički analogno
načinu na koji smo to činili u sličaju prijenosa bez transformatora. Treba napomenuti da se
naponi i struje računaju u jediničnim vrijednostima (p.u.) kako bi se uvažili prijenosni omjeri
transformatora.

U'1
+j I 1 ⋅ X1
U1 I 1⋅ R 1
I 1⋅ X
IB1 IB2
U2 I v ⋅ Xv
Iv⋅Rv
ϕ ϕ1 U'2 I 2 ⋅ X2 +r
ϕ2 I 2⋅ R 2
I1
IB1
Iv
IB2
I2
Sl.6.8- Fazorski dijagram za pojednostavnjenu shemu
Izračun razlike napona u prijenosu može se raditi također s opterećenjima izraženim
pomoću djelatnih i jalovih snaga što ima neke prednosti u slučaju određivanja stanja na
dalekovodima i u električnim mrežama. Naime, snage trošila, generatora, transformatora,
sinkronih strojeva za kompenzaciju jalove energije i dr. uobičajeno se navode u snagama.
Preračunavanje snaga u struje opterećenja moraju se u početku izračuna raditi prema
nazivnom naponu umjesto prema stvarnom naponu u svakoj točki, jer se ti naponi tek traže.
Također, kada se traži ukupna struja u slučaju više opterećenja uzduž voda (umjesto jednog
trokuta pada napona sa strujom Iv , na sl.6.8 imat ćemo po jedan odgovarajući trokut za svaki
odsječak voda), mora se na prvom odsječku kod zbrajanja fazora pojedinih struja pojedinih
opterećenja uzimati u obzir fazni pomaci između napona. Zbog toga se moraju zbrajati fazori
struja koji su svaki za sebe orjentirani u svojim koordinatnim osima, a ove su zakrenute
međusobno za neke kutove ovisne o smjeru fazora napona. Tako analitičko rješavanje pri
velikom broju opterećenja postaje postaje opsežno i dugotrajno. Uzmemo li pak radi
pojednostavnjenja da se vektori svih opterećenja podudaraju u fazi, imat ćemo u izračunu
stanovitu pogrešku koja se može dopustiti redovito samo kod lokalnih mreža.
Kod izračuna prema djelatnim i jalovim snagama opterećenja moći ćemo kod analitičkog
postupka algebarski zbrajati fazore prividne snage u jedinstvenom koordinatnom sustavu. To
proizlazi iz svojstva da fazor prividne snage ovisi samo o kutu između fazora napona i struje.
Kutovi tih fazora u odnosu na osi koordinatnog sustava nisu relevantni za rezultate izračuna
(zato smo uvijek u dijagramima birali položaj polaznog napona u realnoj osi, kako bio
identičan svojoj konjugirano-kompleksnoj vrijednosti). Zbog toga se mogu algebarski zbrajati
djelatne i jalove komponente opterećenja u pojedinim točkama uzduž voda u jednom
koordinatnom sustavu, neovisno o međusobnom faznom pomaku napona tih točaka.
Kao što vrijedi za prividnu snagu, tako i za njenu djelatnu i jalovu komponentu vrijedi da
snage koje ulaze u vod moraju biti svaka za sebe jednake zbroju snaga pojedinih opterećenja
i gubitaka tih snaga u svim odsječcima.
6.3 Djelatne i jalove snage
Djelatna snaga u trošilima pretvara se u drugi oblik energije, dok je jalova snaga potrebna
za stvaranje uvjeta za tu konverziju. Kod prijenosa djelatne i jalove snage do trošila gube se
ove snage u prijenosnim postrojenjima, transformatorima i vodovima. Djelatna se snaga troši
na zagrijavanje vodiča voda i transformatorskih namota, a nešto malo također i u sklopnim
postrojenjima. Jalova snaga se angažira na održavanju elektromagnetskih polja koja se
stvaraju protjecanjem struje u namotima transformatora i u vodičima voda. Približno 70% od
ukupne jalove snage u prijenosu potrebno je za elektromotorne pogone, oko 20% za
transformatore u prijenosu i distribuciji te manje od 10% za same vodove. Jalova snaga se pri
tome ne troši nego neprestano njiše između izvora (generatora) i trošila. To njihanje ima za
posljedicu povećanje struje u vodičima, a time i dodatne toplinske odnosno djelatne gubitke.
Zato je zadaća generatora elektrane ne samo da snabdijeva potrošače djelatnom i jalovom
snagom, nego i da podmiruje gubitke tih snaga u prijenosu.
Jalovu snagu potrebnu za trošila mogu davati ne samo generatori u elektrani, nego također
sinkroni kompenzatori i kondenzatori koji se redovito nalaze bliže trošilima (na kraju voda),
tako da se maksimalno smanji jalova snaga na vodu i s time povezani gubici. Sinkroni
kompenzator je sinkroni stroj koji radi bez opterećenja na osovini i koji kod naduzbude daje
jalovu induktivnu snagu. Kod poduzbude ovaj stroj uzima jalovu induktivnu snagu (može se
također reći da daje kapacitivnu jalovu snagu). Kondenzatori su složeni u baterije prikladnog
kapaciteta koje se automatski sklapaju i isključivo uzimaju kapacitivnu jalovu snagu (odnosno
daju induktivnu jalovu snagu u mrežu).
Promotrit ćemo različite slučajeve rada generatora i kompenzatora jer se u suštini radi o
sinkronim strojevima u različitim režimima rada (zanemarit ćemo ovdje razlike u izvedbi i
karakteristikama). Ne smijemo zaboraviti da generatori dobivaju mehaničku snagu na osovini,
a sinkroni kompenzatori mehaničke gubitke (trenje i ventilacija) pokrivaju iz mreže uzimajući
odgovarajuću djelatnu snagu.
Za početak pogledajmo prijenos energije kada generator radi za opterećenje koje je
općenito induktivnog karaktera a kompenzator nije uključen (sl.6.9).
0 P2 P1

∆P
P1=P2+∆P Q2
1 2 S2
G P
∆Q ∆S
Q1=Q2+∆Q
Q1 S1
Sl.6.9- Pogon dalekovoda bez kompenzatora
Generator daje djelatnu i jalovu snagu koje idu do trošila i pokrivaju njegove potrebe ali i
gubitke u prijenosu. Opterećenje je induktivnog karaktera, pa generator daje induktivnu struju
i radi u režimu naduzbude. Iz fazorskog dijagrama (sl.6.9) se vidi da je faktor snage na
početku voda (kod generatora) manji nego kod trošila (na kraju voda) jer prevladavaju jalovi
gubici snage u odnosu na djelatne gubitke u prijenosu.
Na sl.6.10 prikazan je slučaj prijenosa s kompenzatorom koji radi s naduzbudom i daje
jalovu snagu koja djelomično (Q2>Qk) rasterećuje generator od proizvodnje jalove snage a
vod i transformatore od prijenosa tog dijela snage i s time povezanih gubitaka. Pri tome se
pojavljuje dodatno opterećenje djelatnom snagom Pk usljed potreba kompenzatora. Trošilo
dobiva jalovu snagu dijelom od kompenzatora a dijelom od generatora. S porastom jalove
snage kompenzatora smanjuje se potrebna jalova snaga koju treba davati generator, a faktor
snage na početku voda se popravlja. Može se dogoditi da kompenzator ne samo zadovoljava
potrebe trošila za jalovom snagom, nego da također nadoknađuje jalovu snagu u prijenosu.
0 P2 P1

P1 =P2+ ∆P+ Pk 2 ∆P+ Pk

Q2
P
1 S2
∆S
G Qk ∆Q
K S1k

Q1=Q2+ ∆Q - Qk Qk
Q1 S1

Sl.6.10- Pogon dalekovoda s kompenzatorom

Može se konačno zamisliti i takav teoretski slučaj da kompenzator daje tako veliku jalovu
snagu koja pokriva potrebe ne samo trošila i i voda, nego i generatora (sl.6.11). Kod toga se
generator može smatrati trošilom jalove snage. Vidi se da je faktor snage generatora to bolji
što on proizvodi manje jalove snage, te da faktor snage odgovara prethođenju struje pred
naponom kada generator troši jalovu snagu.
0 P2 P1= S1k
Qk= Q1 ∆P+ Pk
P1=P2+∆P+ Pk 2 Q2 ∆S
P S2
1
G ∆Q

K
Q1=0 Qk=Q2+∆Q Q1 S1

Sl.6.11- Teoretski pogon dalekovoda s kompenzatorom

Kada struja zaostaje u fazi za naponom (induktivno opterećenje), generator radi s
naduzbudom, a kada struja prethodi u fazi za naponom, generator radi s poduzbudom. Radi li
kompenzator kao generator jalove snage, smanjuju se gubici zagrijavanja zbog rasterećenja
voda i transformatora od jalove snage. Pošto elektrana u pogonu neprestano održava stalni
napon, smanjit će se istodobno i padovi napona i napon će se kod trošila povećati.
Razmotrit ćemo krajnje slučajeve opterećenja iz radnog područja generatora. Kod pogona s
minimalnim opterećenjem (sl.6.12) daje generator djelatnu i jalovu snagu, pri čemu se jalova
snaga troši ne samo u trošilima nego i u sinkronom kompenzatoru, pošto se tada obično
prebaci na pogon s poduzbudom tako da troši ne samo djelatnu nego i jalovu snagu.
0 P2 P1

P1=P2+∆P+ Pk 2 ∆P+ Pk
Q2
P
1 S2
G ∆Q
K Q1 S1
Qk
Q1=Q2+∆Q+Qk
Qk S1k

Sl.6.12- Pogon dalekovoda s kompenzatorom kao trošilom jalove snage

 Generator radi s naduzbudom ali i s manjim faktorom snage radi veće proizvodnje jalove
snage. Povećanje jalove snage koju uzima kompenzator dovodi do dodatnog opterećenja
generatora ali i voda i transformatora koji je prenose. U tom slučaju povećavaju se gubici u
dalekovodu i razlika napona, a napon kod trošila smanjuje. Ipak, kod minimalnog opterećenja
trošila može se generator na dalekovodu općenito jače opteretiti proizvodnjom jalove snage
da bi se negdje drugdje poboljšao faktor snage (primjerice kod generatora druge elektrane).
Kod maksimalnog opterećenja trošila postoji potreba rasterećenja vodova i transformatora
od jalove snage kako bi se prenijela najveća djelatna snaga. U tom slučaju kompenzator treba
pokriti potrebe jalove energije na prijenosu i trošilima, te generator radi s faktorom snage
jednakim jedan (sl.6.11). Teoretski slučaj može biti da kompenzator daje jalovu snagu
generatoru (sl.6.13).
S1k
Qk ∆S
0 P2 P1

∆P+ Pk
P1=P2+∆P+ Pk 2 Q2
P S2
1
G ∆Q
K
Q1= - Qg Qk=Q2+∆Q+Qg Q1 S1

Sl.6.13- Pogon dalekovoda s kompenzatorom kao generatorom jalove snage

6.4 Gubici snage

Poznato je da kod prijenosa električne energije od izvora do trošila putem dalekovoda
(mreže) i transformatorskih stanica, mora u svakom trenutku postojati ravnoteža između
snage generatorâ i snage potrošačâ. Pri tome na strani potrošnje moraju biti uključeni i gubici
snage kod prijenosa. Ovo vrijedi kako za djelatnu tako i za jalovu snagu, pa imamo
P1 = P2 + ∑ ∆P , ∆P = 3 ⋅ I 2 ⋅ R (6.17)
odnosno
Q1 = Q2 + ∑ ∆Q , ∆Q = 3 ⋅ I 2 ⋅ X (6.18)
Ukupni gubici djelatne i jalove snage kod prijenosa se sastoje iz gubitaka u pojedinim
odsječcima voda (mreže). Ako opterećenja izražavamo u snagama, izračun dalekovoda
(mreže) se izvodi za zadanu nadomjesnu shemu prema pojedinim odsječcima. Kao odsječak
ćemo uzeti onaj dio uzduž kojeg struja ne mijenja svoju veličinu (primjerice dio sheme
između dva opterećenja ili dio sheme između dvije vodljivosti). Uzet ćemo za primjer
odsječak s konstantnom strujom I kod induktivnog opterećenja (sl.6.14).

U1 P1-Q1 X R P2-Q2 U2

Sl.6.14- Nadomjesna shema odsječka voda

S
Kako je I=
3 ⋅U
slijedi za gubitke djelatne i jalove snage
 2 2
 S  S
∆P = 3 ⋅   ⋅R =  ⋅R (6.19)
 3 ⋅U  U 
2 2
 S  S
∆Q = 3 ⋅   ⋅X =  ⋅X (6.20)
 3 ⋅U  U 

Jer je S 2 = P2 + Q2
bit će gubici sada
P2 + Q2 P2 + Q2
∆P = ⋅R , ∆Q = ⋅X (6.21)
U2 U2
Uzimajući nadomjesnu Γ shemu dvonamotnog transformatora, njegove gubitke naći ćemo
ako zbrojimo u njegovu djelatnome i induktivnom otporu prema (6.21), djelatne gubitke u
željezu (oni su srazmjerni snazi transformatora i ne ovise o opterećenju) i jalove gubitke zbog
magnetiziranja jezgre. Sada u dvonamotnom transformatoru iznose gubici djelatne snage
P2 + Q2
∆PT = ⋅ RT + ∆PFe (6.22)
U2
a gubici jalove snage
P2 + Q2
∆QT = ⋅ X T + ∆Qµ (6.23)
U2
Gubici u pokusu praznog hoda transformatora skoro u cjelosti se odnose na gubitke u
željezu pa ih bez velike pogreške možemo koristiti u (6.22). Također možemo uzeti da je
relativna (p.u. ili %) vrijednost jalove snage magnetiziranja približno jednaka relativnoj
vrijednosti struje praznog hoda.

6.5 Naponi i snage na početku i na kraju odsječka

Rješavanje voda po odsječcima zahtijeva jasnu vezu između stanja na početku i na kraju
odsječka bez obzira u kojem smjeru idemu u traženju rezultata. Razmotrit ćemo odsječak
trofaznog strujnog kruga koji se sastoji od djelatnog i induktivnog otpora (sl.6.14). Tu je U
linijski napon, I struja odsječka, S=P-jQ prividna snaga i Z=R+jX prividni otpor
(impedancija) odsječka. Napon na početku odsječka bit će jednak zbroju napona na kraju
odsječka i pada napona u odsječku, pa imamo
U1 = U 2 + 3 ⋅ I ⋅ Z (6.24)
Iz relacija za prividnu snagu nalazimo vezu sa strujom
S P − j ⋅Q
3 ⋅ I = 2* = 2 * 2
U2 U2
i uvrštavanjem u (6.24) slijedi za napon na početku odsječka
P2 − j ⋅ Q2
U1 = U 2 + *
(R + j ⋅ X ) = U 2 + P2 ⋅ R − j ⋅ Q2 ⋅ R + *j ⋅ P2 ⋅ X + Q2 ⋅ X (6.25)
U2 U2
Ako fazor napona na kraju odsječka U2 postavimo u pozitivni smjer realne osi, dobit ćemo
jednostavnije
P ⋅ R + Q2 ⋅ X P ⋅ X − Q2 ⋅ R
U1 = U2 + 2 + j⋅ 2 = U 2 + ∆U 2 + j ⋅ δU 2 (6.26)
U2 U2
Ovdje su ∆U2 uzdužna komponenta pada napona, a δU2 poprečna komponenta pada napona,
kod izračuna prema podacima na kraju odsječka. Na sl.6.15a je prikazan fazorski dijagram
napona prema (6.26).

+j U1 +j U1
+j ∆U1
δU2 ∆U1 U1 δU2
ϑ ϑ
+r δU
+r +r
U2 ∆U2 U2 ∆U2
U2 δU1 (c)
(a) (b)

Sl.6.15- Naponi odsječka prema podacima (a) na kraju, (b) na početku, (c) sastavljeno
Snaga na početku odsječka će biti jednaka zbroju snage na kraju odsječka i gubitaka snage
u otporima odsječka
S 1 = (P2 + ∆P ) − j ⋅ (Q2 + ∆Q ) (6.27)
Ako imamo zadane napon i snagu na početku odsječka, napon na kraju odsječka bit će jednak
razlici napona na početku odsječka i pada napona u odsječku, pa imamo
U 2 = U1 − 3 ⋅ I ⋅ Z (6.28)
Iz relacija za prividnu snagu nalazimo vezu sa strujom
S 1 P1 − j ⋅ Q1
3⋅I = *
= *
U1 U1
i uvrštavanjem u (6.28) slijedi za napon na kraju odsječka
P1 − j ⋅ Q1
U 2 = U1 − *
(R + j ⋅ X ) = U 1 − P1 ⋅ R − j ⋅ Q1 ⋅ R + *j ⋅ P1 ⋅ X + Q1 ⋅ X (6.29)
U1 U1
Ako fazor napona na kraju odsječka U1 postavimo u pozitivni smjer realne osi, dobit ćemo
P1 ⋅ R + Q1 ⋅ X P ⋅ X − Q1 ⋅ R
U 2 = U1 − − j⋅ 1 = U1 − ∆U1 − j ⋅ δU1 (6.30)
U1 U1
Ovdje su ∆U1 uzdužna komponenta pada napona, a δU1 poprečna komponenta pada
napona, kod izračuna prema podacima na početku odsječka. Na sl.6.15b je prikazan fazorski
dijagram napona prema (6.30).
Snaga na kraju odsječka će biti jednaka razlici snage na početku odsječka i gubitaka snage
u otporima odsječka
S 2 = (P1 − ∆P ) − j ⋅ (Q1 − ∆Q ) (6.31)
Ako se fazorski dijagrami (a) i (b) u sl.6.15 polože jedan preko drugoga tako da se
podudaraju odgovarajući fazori napona, dobije se dijagram prikazan na sl.6.15c. Tu se jasno
vidi razlika u veličinama uzdužne i poprečne komponente pada napona kod izračuna prema
podacima na početku i na kraju odsječka.
Fazorski dijagrami na sl.6.15 ne prikazuju zasebno utjecaj djelatne i jalove komponente
snage na početku ili na kraju odsječka. Da dobijemo zorni prikaz tog utjecaja presložit ćemo
relacije (6.26) i (6.30) pa dobivamo
P2 ⋅ R Q2 ⋅ X P ⋅X Q ⋅R
U1 = U2 + + + j⋅ 2 − j⋅ 2 (6.32)
U2 U2 U2 U2
odnosno
P1 ⋅ R Q1 ⋅ X P⋅X Q ⋅R
U 2 = U1 − − − j⋅ 1 + j⋅ 1 (6.33)
U1 U1 U1 U1
Za izračun napona na početku odsječka prema (6.32) prikazan je dijagram na sl.6.16.
Poznati napon na kraju voda U2 postavili smo u realnu os, a onda ucrtavali prvo članove koji
sadržavaju djelatnu snagu P2, a zatim članove koji sadržavaju jalovu snagu Q2. Vidi se da će
promjena P2 utjecati na fazni kut napona U1' na početku odsječka koji imamo za slučaj čisto
djelatnog opterećenja. Utjecaj veličine jalove snage može se opisati promjenom napona na
početku odsječka po pravcu, pri čemu imamo povećanje napona na početku odsječka kod
uobičajenog induktivnog opterećenja (U1), a smanjenje kod (pretežito) kapacitivnog
opterećenja (U1''). Jasan prikaz utjecaja karaktera opterećenja na napon na početku odsječka
značajan je zbog racionalnog korištenja kompenzacije jalove snage.
kap.
+j Q2⋅R/U2
U 1" Q2⋅X/U2
U1' ind.

U1 P2⋅X/U2

U2 P2⋅R/U2 +r

Sl.6.16- Dijagram kod izračuna prema podacima na kraju voda

Analogno se može računati napon na kraju odsječka prema (6.33) kako je prikazano u
dijagramu na sl.6.17. Poznati napon na početku voda U1 postavili smo u realnu os, a onda
ucrtavali prvo članove koji sadržavaju djelatnu snagu P1, a zatim članove koji sadržavaju
jalovu snagu Q1. Vidi se da će promjena P1 utjecati na fazni kut napona U2' na kraju odsječka
koji imamo za slučaj čisto djelatnog opterećenja. Utjecaj veličine jalove snage može se opisati
promjenom napona na kraju odsječka po pravcu, pri čemu imamo smanjenje napona na kraju
odsječka kod uobičajenog induktivnog opterećenja (U2), a povećanje kod (pretežito)
kapacitivnog opterećenja (U2''). Očigledno je ovdje utjecaj promjene jalovog opterećenja na
fazni kut napona na kraju voda puno manji nego je to bilo u slučaju na sl.5.16.
+j
U1
+r

P1⋅X/U1 P1⋅R/U1
U2 ind.
Q1⋅R/U1
U2'
U 2"

Q1⋅X/U1 kap.

Sl.6.17- Dijagram kod izračuna prema podacima na početku voda

Primijenit ćemo dosadašnja razmatranja ovisnosti napona i snaga na jednom odsječku
mreže na slučaj kada imamo nekoliko uzastopnih odsječaka (sl.6.18). To znači da imamo vod
s nekoliko opterećenja u točkama gdje treba odrediti napone. Neka se na svim odsječcima
podudaraju tokovi djelatne i jalove snage i neka je poznat napon na kraju zadnjeg odsječka.
Općenito ćemo fazor napona na kraju zadnjeg odsječka postaviti u pozitivni smjer realne
osi i prema (6.26) odrediti pad napona na tom odsječku (sl.6.19). Tu je ∆Uc uzdužna
komponenta pada napona, a δUc poprečna komponenta pada napona, kod izračuna prema
naponu Uc na kraju odsječka b-c (fazor δUc zakrenut je +90° u odnosu na fazor ∆Uc u slučaju
induktivne snage na odsječku).

A
Pa-jQa a
Pb-jQb b
Pc-jQc c

pa-jqa pb-jqb pc-jqc

Sl.6.18- Primjer voda s nekoliko opterećenja
Dobiveni napon Ub na početku odsječka b-c je napon na kraju odsječka a-b i, polazeći od
njega kao pozitivne relne osi, ponovimo na isti način izračun za odsječak a-b. Ponavljamo
postupak za sve odsječke dok ne dobijemo napon u početnoj točki A. Treba naglasiti da je u
sl.6.19 ucrtan samo početni koordinatni sustav.
δUa
UA
+j
Ua ∆Ua
δUb
Ub
∆Ub
δUc
Uc ∆Uc +r

Sl.6.19- Dijagram napona kod više opterećenja prema podacima na kraju voda
Neka opet imamo nekoliko uzastopnih odsječaka (sl.6.18), neka se na svim odsječcima
podudaraju tokovi djelatne i jalove snage i neka je poznat napon na početku prvog odsječka.
Sada ćemo fazor napona na početku prvog odsječka postaviti u pozitivni smjer realne osi i
prema (6.30) odrediti pad napona na tom odsječku (sl.6.20). Tu je ∆UA uzdužna komponenta
pada napona, a δUA poprečna komponenta pada napona, kod izračuna prema naponu UA na
početku odsječka A-a (kod induktivne snage na odsječku, fazor δUA zakrenut je +90° u
odnosu na fazor ∆UA). Dobiveni napon Ua na kraju odsječka A-a je napon na početku
odsječka a-b i, polazeći od njega kao pozitivne relne osi, ponovimo na isti način izračun za
odsječak a-b. Ponavljamo postupak za sve odsječke dok ne dobijemo napon u krajnjoj točki c.
U sl.6.20 ucrtali smo samo početni koordinatni sustav.
∆UA +r
UA
δUA
∆Ua
+j Ua
δUa
Ub ∆Ub

Uc δUb

Sl.6.20- Dijagram napona kod više opterećenja prema podacima na početku voda
Promotrimo sada odsječak voda kod kojeg, za razliku od primjera u sl.6.14, želimo uzeti u
račun kapacitivni odvod (djelatni odvod i dalje možemo smatrati zanemarivim). Takav slučaj
se može predstaviti nadomjesnom П shemom u sl.6.21.
Iz sheme se može vidjeti da se snage prije impedancije voda P1-jQ1 i poslije impedancije
voda P2-jQ2 razlikuju jedna od druge za veličinu gubitaka usljed prolaza struje kroz tu
impedanciju (R+jX). Snaga koja ide prema trošilu sastavljena je od snage koja prolazi kroz
impedanciju voda i od jalove snage jQB2 koja nastaje zbog kapaciteta voda (čiji smo dio П
shemom postalili na kraju voda) pa imamo
( )
P2 − j ⋅ Q2 + − j ⋅ QB2 = P2 − j ⋅ Q2′
P1-jQ'1 P1-jQ1 X R P2-jQ2 P2-jQ'2

U1 B/2 B/2 U2
jQB1 jQB2

Sl.6.20- Nadomjesna П shema dalekovoda

Sređivanjem dobijemo za čvorište na kraju sheme prividnu snagu
P2 − j ⋅ Q2 = P2 − j ⋅ Q2′ + j ⋅ QB2 = P2 − j ⋅ Q2′ − QB2 ( ) (6.34)

Analogno imamo za čvorište na početku sheme

( )
P1 − j ⋅ Q1′ + − j ⋅ QB1 = P1 − j ⋅ Q1

pa tu dobijemo za prividnu snagu

P1 − j ⋅ Q1 = P1 − j ⋅ Q1′ − j ⋅ QB1 = P1 − j ⋅ Q1′ − QB1 ( ) (6.35)

Ako na ovaj način u izraz prividnog opterećenja na početku ili na kraju odsječka uvrstimo
kapacitivne snage polovice jalovih odvoda vodova s odgovarajućim predznacima (t.j. ako kao
opterećenje na kraju odsječka računamo snagu P2-jQ2, a na početku odsječka snagu P1-jQ1),
bit će veza između napona U1 na početku i U2 na kraju odsječka za našu shemu određena
istim relacijama kao u ranijem slučaju kada smo zanemarili vodljivost, dakle pomoću (6.26)
odnosno (6.30).
Kao primjer možemo s utvrđrnim ovisnostima izračunati uvjete rada dalekovoda bez
opterećenja na kraju (P2 =0 i Q'2 =0). Tada je opterećenje na kraju voda uzrokovano samo
jalovom snagom QB2 koja odgovara polovici kapaciteta voda. Ako je napon na kraju voda U2 ,
napon na početku voda U1 odredit ćemo prema (6.26) uvrstivši Q2 = Q'2 - QB2 , te dobijemo

U1 = U2 +
(
P2 ⋅ R + Q2′ − QB 2 ⋅ X ) + j⋅
(
P2 ⋅ X − Q2′ − QB 2 ⋅ R ) (6.36)
U2 U2
Za neopterećeni dalekovod (P2 =0 i Q'2 =0) bit će napon na početku voda
QB2 ⋅ X QB2 ⋅ R
U1 = U2 − + j⋅ (6.37)
U2 U2

U10 ∆U1
+j
δU1
+r
ϑ0 U2

Sl.6.21- Naponski dijagram neopterećenog dalekovoda

Naponski dijagram u sl.6.21 pokazuje da će napon na početku dalekovoda kod
neopterećenog rada biti manji od napona na kraju voda. Tu pojavu, karakterističnu za vodove
visokog napona s izraženim kapacitivnim odvodom, zovemo Ferantijevim efektom. Fizikalno
možemo tu pojavu tumačiti na način da kapacitet voda promatramo kao generator jalove
snage. Tada će tok jalove snage (ili struje) imati smjer od kraja voda prema početku i tako će
u vodu nastati negativan pad napona.