B4.

Mjerni most za induktivitet i kapacitet

1. Kljuni pojmovi

Kirchoffovi zakoni, otpor, napon, Wheatstoneov most, induktivni i kapacitivni otpor,

impedancija

2. Teorijski uvod

Wheatstoneov most

Slika 1. Shema Wheatstoneova mosta

Za precizno mjerenje nepoznata otpora ponekad rabimo Wheatstoneov most elektrini sklop
prikazan na slici 1. Otpor R = R1 + R2 na toj slici predstavlja otpor jedne otporne ice
duljine l = l1 + l 2 , homogena poprena presjeka. Pomicanjem kliznog kontakta (toka D na
slici), mogue je kontinuirano mijenjati omjer l1 l 2 , a time i omjer R1 R2 . Kliznim
kontaktom uravnoteujemo Wheatstoneov most tako da galvanometrom ne tee struja, tj.
IG = 0 .
Pri razmatranju Wheatstoneova mosta sluimo se Kirchoffovim zakonima. (Ponovite
gradivo OF2 o Kirchoffovim zakonima). 1
U uravnoteenome mostu vrijedi
R1 l
R3 = R4 = R4 1 . (1)
R2 l2
Ovdje smo uzeli u obzir da je omjer otpora R1 i R2 jednak omjeru duljina otporne ice s
lijeve i desne strane kliznog kontakta ( l1 i l 2 ), jer je popreni presjek te otporne ice
konstantan.
Ovakav Wheatstoneov most u prolosti je bio najprecizniji nain mjerenja nepoznatih
otpora. Danas je, razvojem vrlo preciznih digitalnih voltmetara s velikim unutarnjim otporom
i preciznih ampermetara, uobiajeno otpore mjeriti metodom etiri kontakta. Meutim, mjerni
mostovi i dalje se upotrebljavaju za mjerenje kompleksnih impedancija.

Kompleksni otpori
Za mjerenje samoindukcije neke zavojnice ( L ) ili kapaciteta nekog kondenzatora ( C )
esto upotrebljavamo mjerni most koji je modifikacija Wheatstoneova mosta (slika 2).

1
Ravnotea Wheatstoneova most izvedena je na predavanjima iz Ope fizike, a izvod se moe nai i u
priruniku M. Poek i A. Duli: Fiziki praktikum I i II, Sunnypress, Zagreb, 1999., vjeba E4.
 Slika 2. Mjerni most za kompleksne impedancije

Za razliku od mjerenja omskog otpora, nepoznata impedancija Z 3 i poznata Z 4 mogu se

sastojati od otpornika, zavojnice i kondenzatora, a ako su ti elementi serijski spojeni,
impedancija takvoga serijskog spoja dana je relacijom (ponovite gradivo o mreama
izmjenine struje i kompleksnim impeadncijama)
1
Z =Ri L , (2)
C
gdje je kruna frekvencija ( = 2 ). Budui da mjerimo kompleksne impedancije, kao
izvor elektromotorne sile moramo upotrijebiti generator izmjeninog napona.
Mjerni most uravnoteen je kada je struja I G kroz galvanometar jednaka nuli. To se
postie za
R1 Z3
= . (3)
R2 Z 4

Uvrtavanjem izraza (2) u jednadbu (3), slijedi

1
R3 i L 3
R1 C 3
= . (4)
R2 1
R4i L 4
C 4

Ova jednadba mora biti istodobno zadovoljena i za realni i za imaginarni dio, to nam daje
izraze:
1 1
R3 R 4 L3 L 4
R1 C3 C 4
= (5)
R2 1 2
R24 L 4
C 4
i
1 1
R4 L3 = R3 L 4 . (6)
C 3 C 4

Jednadba (6) kae da impedancije Z 3 i Z 4 moraju imati istu fazu.

Mjerenje samoindukcije zavojnica

Svaka realna zavojnica ima omski otpor koji je nemogue izbjei zbog duljine ice od
koje je zavojnica namotana. Tako nepoznata zavojnica L3 ima i neki omski otpor R3 ' , a
poznata zavojnica L4 ima omski otpor R4 ' . Stoga pri mjerenju samoindukcije zavojnice
L3 , moramo imati na umu da je njezina impedancija Z 3 ' = R3 '+iL3 , ali i da je
impedancija zavojnice poznate samoindukcije L 4 dana relacijom Z 4 ' = R4 '+iL4 .
Nuan uvjet uravnoteenosti mosta jest valjanost relacije (6) uz 1 C3 =1 C 4 = 0 , odnosno
R4 L4
= . (7)
R3 L3
Malo je vjerojatno da e se upravo otpori R 3 ' i R 4 ' odnositi jednako kao L3 i L 4 (to bi
vrijedilo samo za sline zavojnice), pa je za uravnoteenje mosta potrebno ugraditi dodatan
potenciometar kako je to prikazano na slici 3. Impedancija u lijevoj grani postaje
Z 3 = Rx + R3 '+ i L3 = R3 + i L3 (8)
dok impedancija u desnoj grani iznosi
Z 4 = Ry + R4 '+ i L4 = R4 + i L4 . (9)

Slika 3. Most za mjerenje samoindukcije zavojnica

Potenciometrom moemo mijenjati R x i R y te namjestiti tako da ukupni otpori R3 i R4

zadovolje jednadbu (7). Kada je taj (nuan, ali ne i dovoljan) uvjet ispunjen, moramo jo
zadovoljiti i jednadbu (5) koja za zavojnicu glasi
R1 R3 R4 + 2 L3 L4
= (10)
R2 R42 + 2 L24
to s pomou jednadbe (7) moemo svesti na oblik
R1 L3
= . (11)
R2 L4
Nepoznata samoindukcija L3 tada je:
R1 l
L3 = L4 = 1 L4 , (12)
R2 l2

gdje je L 4 poznata samoindukcija, a omjer l1 l 2 odreen je poloajem kliznoga kontakta

na otpornoj ici kad je most uravnoteen, tj, kad nema razlike potencijala izmeu toaka B i
D.

Bolje razumijevanje uvjeta (7) i (11) moemo postii prikazom napona i struja u
kompleksnoj ravnini. Pretpostavimo za poetak da galvanometar ima beskonaan unutarnji
otpor, tj. da tom granom ne tee struj a. Tada je na sklop paralelan spoj dviju
impedancija, jedne realne ( R = R1 + R2 ) i jedne kompleksne ( Z = Z 3 + Z 4 ). U
paralelnom spoju dvije grane imaju zajedniki napon na krajevima pa je uobiajeno
taj napon prikazati na realnoj osi kao referentan.2 Ukupna struja iz izvora dijeli se tada na
struju kroz dvije grane, tj. I 1, 2 i I 3, 4 .

Slika 4. Kompleksni prikaz struja u mjernome mostu

U prvoj je grani struja u fazi s naponom V (tj. realna), a u drugoj kasni za naponom za fazni
kut koji je odreen impedancijom druge grane Z = Z 3 + Z 4 (slika 4). Imamo
V = Z I 3, 4 , a kut odreen je omjerom imaginarnog i realnog dijela impedancije

(L3 + L4 )
tg = . (13)
R3 + R4

Ukupni pad napona jednak je u objema granama pa vrijedi

V1 + V2 = V3 + V4 , (14)

ali pojedinani naponi nisu nuno kolinearni. Dok su naponi V1 i V 2 realni, naponi V 3 i
V 4 odreeni su strujom I 3, 4 i impedancijama Z 3 i Z 4 . Poloaj svih napona u
kompleksnoj ravnini prikazan je na slici 5.

Slika 5. Kompleksni prikaz napona u neuravnoteenome mostu

Naponi V3 i V4 imaju komponente u fazi sa strujom I 3, 4 i komponente koje brzaju u fazi

za /2 ispred struje. Kut 3 odreen je omjerom imaginarnog i realnog dijela impedancije
Z3 :

L3
tg3 = , (15)
R3

2
Kad prouavamo serijski spoj, svim elementima protjee ista struja pa je tada uobiajeno struju
stavljati na realnu os kao referentnu.
a kut 4 , analogno,
L4
tg 4 = , (16)
R4

Vrh vektora V1 na slici 5 predstavlja potencijal toke D u odnosu prema toki A u shemi na
slici 3, a potencijal toke B predstavljen je vrhom vektora V3 . Prema tomu, most nije
uravnoteen tako dugo dok se vrh vektora koji predstavlja napon V 3 ne poklopi s vrhom
V1 . Da bismo postigli to poklapanje, moramo najprije napone V 3 i V 4 dovesti na realnu
os (tj. postii da imaju jednaku fazu). To emo uiniti namjetanjem potenciometra, tj.
mijenjanjem otpora R x i R y , ime u stvari namjetamo otpore R3 i R 4 . Mijenjanje tih
otpora predstavljeno je na slici 5 pomicanjem vrka vektora koji predstavlja napon V 3 (a
time i poetka vektora V 4 ) po isprekidanoj crti. Time, zapravo, mijenjamo komponente
napona koje su u fazi sa strujom I 3, 4 . Naponi e biti na realnoj osi kad bude vrijedilo
3 = 4 = , tj.
L3 L4 L3 + L4
= = (17)
R3 R4 R3 + R4
to je ekvivalentno uvjetu (7). Kad su otpori R3 i R 4 tako namjeteni, svi su naponi na
realnoj osi, ali iznosi napona V1 i V 3 jo ne moraju biti isti (slika 6).

Slika 6. Naponi u neuravnoteenome mostu u kojemu vrijedi L3 R3 = L4 R4

U sljedeem koraku moramo pomicati klizni kontakt u toki D na slici 3. Time se mijenja
napon V1 dok se ne izjednai s V 3 , a istodobno se izjednaava V2 s V4 . Induktivne
komponente napona V3 i V4 jesu L3 I 3, 4 =V3 sin i L4 I 3, 4 =V4 sin (slika 6).
Prema tomu, kada je most uravnoteen, imamo
L3
V3 = I 3,4 = V1 = R1 I1,2 (18)
sin
i
L4
V4 = I 3,4 = V2 = R2 I1,2 . (19)
sin

Iz tih jednadbi slijedi:

L3 R1
= (20)
L4 R2
to je upravo uvjet (11).
Cijeli ovaj postupak moemo promatrati pomou osciloskopa tako da na prvi kanal
osciloskopa prikljuimo napon V1 , a na drugi kanal napon V3 . (Galvanometar ne
prikljuujemo.) Istodobnim prikazom dva kanala na osciloskopu moemo promatrati njihove
meusobne amplitude i faze. Kada potenciometrom i kliznim kontaktom namjestimo da se
dva napona naizgled podudaraju, moemo poboljati preciznost tako da promatramo njihovu
razliku. To emo uiniti tako da invertiramo kanal 2 i da promatramo u modu zbrajanja
signala (ADD). Poveanjem osjetljivosti osciloskopa istodobno na oba kanala moemo
poveati preciznost mjerenja.
Drugi nain uravnoteavanja mosta pomou osciloskopa jest promatranje dvaju
napona V1 i V3 u x-y prikazu. Kad su naponi izvan faze vidjet emo elipsu. Naponi u fazi
prikazani su ravnom crtom. Meutim, ta ravna crta mora biti pod kutom od 45 da bi most bio
uravnoteen.
Umjesto osciloskopom, most moemo uravnoteiti i tako da izmeu toaka B i D
prikljuimo slualice (slika 7). U tu svrhu odaberemo takvu frekvenciju signala da bude u
podruju u kojem je ljudski sluh najosjetljiviji (500 Hz - 5 kHz) i namjetamo potenciometar i
klizni kontakt sve dok vie ne ujemo signal. Da bi most bio uravnoteen, zvuk mora u
potpunosti ieznuti (nije dovoljno postii minimum samo jednim potenciometrom). Ovaj
nain uravnoteenja mosta precizniji je od osciloskopa za ljude s dobrim sluhom.

Slika 7. Most za mjerenje samoindukcije pomou slualica.

Mjerenje kapaciteta

Pri mjerenju kapaciteta moemo zanemariti omske otpore u dovodnim icama , R3 = R 4 = 0 ,

pa su impedancije Z 3 i Z 4 isto imaginarne

1 1
Z 3 = i ; Z 4 = i . (21)
C3 C4

Stoga jednadba iezava (za kondenzatore je takoer L3 = L4 = 0 ) pa nam vie nije

potreban potenciometar u strujnome krugu. Mjerni sklop zato izgleda kao na slici 8.
Jednadba (5) ili jednadba (3) daje nam tada
R1 C4
= , (22)
R2 C3
odnosno
R2 l
C3 = C 4 = 2 C4 . (23)
R1 l1
 Slika 8. Most za mjerenje kapaciteta.

3. Mjerni ureaj i mjerenje

Podsjetite se rada s osciloskopom, ili pogledajte referencu na 1. stranici.

Mjerni sklop sastoji se od audiofrekventnoga generatora, otporne ice duljine
l =1 m s kliznim kontaktom, potenciometra, osciloskopa, slualica te nekoliko zavojnica i
kondenzatora (slika 9). Kao izvor izmjeninog napona treba upotrebljavati izlaz iz
audiofrekventnog generatora izlazne impedancije 1 k (utinice A, vidi sliku 10).
Uoite da je jedan kraj izvora uzemljen, a budui da su i kanali osciloskopa uzemljeni
na kuite, potrebno je paziti da sva uzemljenja budu u jednoj toki strujnog kruga. (U
ovom sluaju toka A na slici 7).
Referentnoj zavojnici L 4 poznata je samoindukcija L4 = 9 mH , a referentni
kapacitet iznosi C 4 = 100 nF . Pri uravnoteavanju mosta treba paziti da klizni kontakt
uvijek dobro prianja uz otpornu icu. Kad je most uravnoteen oitamo poloaj kliznoga
kontakta l1 .

Slika 9. Elementi mjernog postava za LC most

 Slika 10. Audiofrekventni generator s oznaenim prikljucima izlazne impedancije 1 k

4. Zadaci

1. Sloite most za mjerenje samoindukcija zavojnica pomou osciloskopa. Odaberite jednu

nepoznatu zavojnicu. Promatrajte napone V1 i V3 u vremenskom prikazu. Promatrajte
kako se mijenjaju odnosi amplituda i faza s pomicanjem kliznog kontakta i
potenciometra. Uravnoteite most. Kad vie ne uoavate razliku meu naponima,
promatrajte njihovu razliku i poveajte osjetljivost. Oitajte poloaj kad je most
uravnoteen i procijenite pogreku l1 .
2. Ponovo razgodite most. Promatrajte napone V1 i V3 u x-y prikazu i uoite kako se
mijenja oblik slike s pomicanjem kliznog kontakta i potenciometra. Uravnoteite most i
ponovno procijenite pogreku l1 .
3. Prikljuite slualice umjesto osciloskopa. Uravnoteite most za istu zavojnicu. Procijenite
pogreku l1 . Koji nain odreivanja samoindukcije je precizniji?
4. Odredite s pomou slualica samoindukcije preostalih nepoznatih zavojnica i provedite
raun pogreke!
5. Sloite sklop za mjerenje kapaciteta s pomou slualica. Odredite sve nepoznate priloene
kapacitete i provedite raun pogreaka. Procijenite pogreku mjerenja l1 .