1

Ellen G. White
R ANI SPISI
2 Rani spisi

Nakladnik
ZNACI VREMENA

Ÿ Ova se knjiga smije umnoæavati, djelomiËno ili

u cijelosti, samo uz pisano dopuπtenje nakladnika

Copyright by Ellen G. White Publications

Izvornik
EARLY WRITINGS
Ellen G. White

Urednik
Josip PeriπiÊ

Prijevod
Hinko Pleπko

Lektura
Marijan MalaπiÊ

Korektura
Ljiljana –idara

Prijelom
GENESIS, Zagreb

Tisak
GrafiËki zavod Hrvatske
Zagreb, 2007.
 3

Ellen G. White

R ANI SPISI

Zagreb
4 Rani spisi

Ako nije drukËije naznaËeno, svi su biblijski tekstovi

navedeni iz prijevoda KrπÊanske sadaπnjosti.
Brojke na marginama knjige ukazuju
na brojeve stranica izvornika.

CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu

Nacionalne i sveuËiliπne knjiænice u Zagrebu
pod brojem 623701

ISBN 978-953-183-132-1
 5

Predgovor

U ova vremena s takvim promjenama rijetko se dogaa III

da za nekom knjigom i nakon stoljeÊa i pol vlada sve veÊa
potraænja i da ona dobije mjesto u suvremenoj literaturi uz
ostale knjige koje obrauju aktualne probleme. A upravo to
moæe se reÊi za Rane spise (Early Writings) Ellen G. White.
Tijekom niza godina objavljeno je mnogo izdanja.1
Ova mala knjiga s pravom nosi naslov Rani spisi jer je
ponovljeno izdanje prvih triju knjiga — KrπÊanska iskustva
i vienja E. G. White (Christian Experience and Views of
Mrs. E. G. White), prvi put tiskane 1851; Dodatak iskustvima
i vienjima (A Supplement to Experience and Views), izdane
1854. i Duhovni darovi (Spiritual Gifts), svezak 1, koja se
pojavila 1858.
Velika i trajna popularnost Ranih spisa moæe se pripisati
neprolaznoj æelji za posjedovanjem i prouËavanjem informa-
tivnih i ohrabrujuÊih poruka koje je Crkva dobila zahvaljujuÊi
proroËkom daru.
Drugo izdanje ove teme iziπlo je 1882. u dvije male knjige
— Iskustva i vienja i Nadopuna u prvoj, a Duhovni darovi
u drugoj. ©to se tiËe nadopune prvom od ovih izvornih djela
i nekih malih uredniËkih promjena uËinjenih u to vrijeme,
u predgovoru nakladnika Ëitamo:
“Biljeπke u kojima se nalaze datumi i objaπnjenja, te nado-
puna u kojoj nalazimo dva vrlo zanimljiva sna koji su spome-
nuti ali ne i izneseni u izvornoj knjizi, doprinijet Êe vrijed-
nosti ovog izdanja. Osim ovih dodataka, u ovom izdanju izvor-
no djelo nije mijenjano, osim pokoje zamjene arhaiËne rijeËi
suvremenom ili promjene u konstrukciji reËenice kako bi IV

1
Djelo smo na hrvatski jezik preveli s petog ameriËkog izdanja (1963.).

(5)
 6 Rani spisi

se bolje izrazila misao, a iz prvobitnog djela nije niπta izo-

stavljeno. Nije postojala ni primisao da bi se promijenila bilo
koja misao ili prikaz izvornog djela, a verbalne promjene iz-
vrπene su znanjem same spisateljice i s njezinim punim odo-
brenjem.”
Ove dvije knjige ponovno su izdane kao jedna 1882. pod
naslovom Rani spisi. Godine 1906. ponovno je sloæen tiskarski
slog za treÊe ameriËko izdanje koje je πiroko rasprostranjeno
s obzirom na stalnu potraænju. Paginacija stranica tog izda-
nja postalo je standardno za sve radove pa je uπlo i u izdanje
kazala spisa Ellen White.
»etvrto izdanje Ranih spisa objavljeno je 1945. Nakon
Ëetrdeset godina tiskanja bilo je potrebno napraviti novi slog.
Kod slaganja sloga sadræaj je prenesen stranicu po stranicu
iz prethodnog izdanja. Uveden je suvremeni pravopis i inter-
punkcija, a u novom predgovoru ukratko je opisana povijest
ove knjige.
U petom izdanju ameriËkog izvornika nalazimo povijesni
prolog, dodan kako bi se Ëitatelj upoznao s vremenom i okol-
nostima u kojima su nastali pojedini dijelovi knjige, kao i
nekoliko dodanih biljeπki koje objaπnjavaju ne sasvim razum-
ljive izraze i situacije iz doba pisanja knjige. Nikakva promje-
na nije izvrπena ni u tekstu Ellen White niti u oznaËavanju
broja stranica iz Ëetvrtog, prethodnog izdanja pa je u skla-
du s Indeksom spisa Ellen White.
U Iskustvima i pogledima nalazimo prvu biografsku ski-
cu Ellen White u kojoj je ukratko opisano njezino iskustvo
u adventnom pokretu od 1840. do 1844. Zatim slijedi niz
ranijih vienja, od kojih su mnoga prvi put tiskana u obliku
letka ili kao Ëlanak u Ëasopisu.
V Dodatak objaπnjava odreene izraze u ranijem izdanju
koji su pogreπno shvaÊeni ili konstruirani i upuÊuje dodat-
ni savjet Crkvi. Njegovom objavljivanju prethodila je za go-
dinu dana prva broπura s naslovom SvjedoËanstva za crkvu.
Duhovni darovi, sv. 1, prvi objavljeni izvjeπtaj o dugo-
trajnom sukobu izmeu Krista i Njegovih anela te Sotone
i njegovih anela, cijenjen je zbog slikovitog jezika i njego-
ve jezgrovitosti, dodirujuÊi pritom samo znaËajnije toËke. U
godinama koje su slijedile, ovaj kratak opis sukoba uvelike
je proπiren u Ëetiri sveska Duha proroπtva (The Spirit of
 Predgovor 7

Prophecy), objavljenih 1870.—1874. Nakon πiroke distribu-

cije, ovaj Ëetverodijelni komplet nadomjestio je vrlo poznati
i puno Ëitani niz Velika borba u kojem je ovaj izvjeπtaj iznesen
u joπ podrobnijem obliku, kako je Elleni White bio prikazan
u mnogim otkrivenjima. Premda su Patrijarsi i proroci, Izra-
elski proroci i kraljevi, Isusov æivot, Djela apostolska i Ve-
lika borba opseænije knjige koje iznose opπirno dogaaje u
vezi s ovim sukobom, ovdje prikazan prvobitni izvjeπtaj u
kratkom, jasnom, jednostavnom obliku bit Êe zajedno s Isku-
stvima i vienjima uvijek posebno traæen.

Odbor za Ostavπtinu spisa

Ellen G. White
Washington, D.C., 1963.

Predgovor prvom izdanju “Iskustava i vienja”

Svi smo svjesni da mnogi iskreni traæitelji istine i biblij-
ske svetosti imaju predrasude prema vienjima. Dva su ve-
lika uzroka stvorila ovu predrasudu. Prvi je πto je fanatizam,
praÊen laænim vienjima i postupcima, postojao manje-viπe
svuda. To je navelo mnoge vjernike da iskreno sumnjaju u VI
sve πto je sliËno tome. Drugo, pojava mesmerizma i onoga
πto se obiËno naziva “tajanstvenim kucanjem”, savrπeno je
smiπljena da prevari i izazove nevjerovanje prema darovima
i djelovanju Boæjeg Duha.
Ali Bog je nepromjenjiv. Njegovo djelovanje preko Moj-
sija pred faraonom bilo je savrπeno, bez obzira na to πto je
Janesu i Jambresu bilo dopuπteno da Ëine Ëuda Sotoninom
silom, koja su bila sliËna Ëudima πto ih je Mojsije uËinio.
Krivotvorine su se pojavile i u vrijeme apostola, ali su se
darovi Duha oËitovali u Kristovim sljedbenicima. Nije Boæja
namjera da svoj narod u ovo vrijeme prepusti gotovo neobuz-
danoj prijevari bez darova i oËitovanja svojeg Duha.
Namjera je krivotvorine da oponaπa postojeÊu stvarnost.
Zbog toga je sadaπnje oËitovanje duha zablude dokaz da se
sam Bog oËituje svojoj djeci silom Svetoga Duha i da Êe On
slavno ispuniti svoju rijeË.
8 Rani spisi

“U posljednje Êu vrijeme — veli Gospodin — izliti od

svoga Duha na svako ljudsko biÊe, te Êe proricati vaπi sino-
vi i vaπe kÊeri; vaπi Êe mladiÊi imati vienja, a vaπi starci
sne.” (Dj 2,17; usp. Jl 3,1)
©to se mesmerizma tiËe, mi smo ga uvijek smatrali opa-
snim pa zbog toga nismo imali posla s njim. Nikad nismo
vidjeli osobu u mesmeristiËkom snu i nemamo pojma o toj
vrsti iskustva.

James White
Saratoga Springs, N.Y.
u kolovozu 1851.
 9

Povijesni prolog

Rani spisi odraæavaju trajno i posebno zanimanje ad- VII

ventista sedmog dana jer sadræe najranije knjige Ellen G.
White. One su bile napisane i prvi put objavljene 1850-ih
za izgradnju i pouku onima koji su zajedno s autoricom proπli
kroz iskustva adventistiËkih svetkovatelja subote 1840-ih i
ranih 1850-ih godina. Stoga je autorica pretpostavljala da je
Ëitatelj upoznat s povijeπÊu adventnog buenja i razvojem
adventistiËkog pokreta koji se pojavio 1844. Zbog toga su
neka vrlo poznata iskustva iz tog vremena u nekim sluËaje-
vima samo nagovijeπtena i uporabljeni su izrazi koje, da bismo
ih pravilno razumjeli, moramo promatrati u okviru povijesti
adventistiËkih svetkovatelja subote u tim prvim godinama.
Kad 1858. godine piπe o objavljivanju vijesti trojice an-
ela iz Otkrivenja 14, Ellen White govori o iskustvima onih
koji su sudjelovali u tom radu i izvlaËi pouke iz njihovih isku-
stava, a ne iznosi, kako bismo oËekivali, jasnu sliku vijesti.
Vidi str. 192—197 i 207—210. Ona se ponekad sluæi danas
nepoznatim izrazima kao πto su “nominalni adventist”, “zatvo-
rena vrata”, “otvorena vrata” i drugi.
Danas smo udaljeni viπe od stoljeÊa i pol od tih herojskih
vremena. »itatelj to mora stalno dræati na umu. Mi Êemo
sada obnoviti povijest koja je bila tako dobro poznata suvre-
menicima Ellen White i ukazati na neke vaæne dogaaje u
iskustvima adventistiËkih svetkovatelja subote tijekom deset-
ljeÊa ili dva koja su prethodila prvom izdanju gradiva koji
se ovdje pojavljuje.
U poËetnim ulomcima Ellen White se ukratko osvrÊe VIII
na svoje obraÊenje i prvo krπÊansko iskustvo. Ona govori i
o sluπanju predavanja o biblijskoj doktrini oËekivanog osobnog
Kristovog dolaska, za koji se mislilo da neposredno pred-

(9)
 10 Rani spisi

stoji. Veliko adventno buenje koje ovdje ukratko spominje

bilo je pokret koji je obuhvatio Ëitav svijet. Pojavio se kao
rezultat briæljivog prouËavanja proroËkih spisa i prihvaÊanja
radosne vijesti o Isusovom dolasku od strane velikog broja
ljudi πirom svijeta.

Veliko adventno buenje

Meutim, adventna vijest najviπe se objavljivala i prihva-
Êala u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama. Nakon πto su spo-
sobni muπkarci i æene u mnogim vjerskim zajednicama pri-
hvatili biblijska proroËanstva koja govore o Isusovom povratku,
pojavili su se brojni ozbiljni adventistiËki vjernici. Meutim,
treba reÊi da nije stvorena posebna i odreena vjerska organi-
zacija. Adventna nada dovela je do snaænog vjerskog buenja
koje je koristilo svim protestantskim crkvama i navelo mnoge
skeptike i nevjernike da jasno priznaju vjerovanje u Bibliju
i Boga.
Kad se pokret pribliæio vrhuncu u ranim 1840-im godina-
ma, nekoliko stotina propovjednika ujedinilo se u objavljivanju
ove vijesti. U tome je prednjaËio William Miller koji je æivio
u istoËnom dijelu savezne dræave New York. Imao je istaknuto
mjesto u svojoj druπtvenoj zajednici i bavio se poljodjelstvom.
UnatoË bogatoj vjerskoj spoznaji, u mladosti je postao skeptik.
Izgubio je vjeru u Boæju rijeË i prihvatio deistiËka glediπta.
Kad je jedne nedjelje prije podne Ëitao neku propovijed u
baptistiËkoj crkvi, Sveti Duh je ganuo njegovo srce i on je
prihvatio Isusa Krista kao svojeg Spasitelja. Miller se dao na
prouËavanje Boæje rijeËi, odluËan da u Bibliji nae zadovo-
IX ljavajuÊi odgovor na sva svoja pitanja i da se upozna s istinama
iznesenima na njezinim stranicama.
SljedeÊe dvije godine posvetio je mnogo vremena prou-
Ëavanju retka za retkom u Svetom pismu. OdluËio je da neÊe
prijeÊi na sljedeÊi redak dok ne osjeti da je naπao zadovolja-
vajuÊe objaπnjenje onog retka koji je prouËavao. Pred so-
bom je imao samo Bibliju i konkordanciju. S vremenom je
u svojem prouËavanju doπao do proroËanstava o doslovnom,
osobnom Kristovom drugom dolasku. Uhvatio se u koπtac i
s velikim vremenskim proroËanstvima, posebno s proroËan-
stvom o 2300 dana u Danielu 8 i 9, koje je povezao s proro-
 Povijesni prolog 11

Ëanstvom u Otkrivenju 14 i porukom anela koji objavljuje

Ëas Boæjega suda (Otk 14,6.7). U ovoj knjizi, na str. 229,
Ellen White kaæe da je “Bog poslao svojeg anela da takne
srce” Williama Millera, “da ga navede na istraæivanje proro-
Ëanstava.”
U svojem djetinjstvu Ellen White je sluπala dva niza pre-
davanja koja je Miller odræavao u Portlandu u saveznoj dræavi
Maine. Ona su ostavila dubok i trajan dojam na njezino sr-
ce. Pustit Êemo je da nam prenese raËunanje proroËanstava
onako kako ga je starjeπina Miller iznio svojim sluπateljima.
Zato Êemo se posluæiti njezinom kasnijom knjigom Velika
borba:

RaËunanje proroËkih razdoblja

“»inilo se da proroËanstvo u Danielu 8,14 najjasnije ot-
kriva vrijeme drugog dolaska: ‘Joπ dvije tisuÊe i tri stotine
veËeri i jutara; tada Êe Svetiπte biti oËiπÊeno.’ DræeÊi se pravila
da Boæju rijeË uzima kao svojeg vlastitog tumaËa, Miller je
naπao da u simboliËkom proroËanstvu jedan dan znaËi godinu
(Br 14,34; Ez 4,6); vidio je da se razdoblje od dvije tisuÊe
i tri stotine proroËkih dana, odnosno doslovnih godina, pro-
teæe daleko iza vremena milosti odreenog Æidovima, i da
se prema tome ne moæe odnositi na ËiπÊenje njihovog Svetiπta. X
Miller se oslanjao na opÊeprihvaÊeno miπljenje da je u krπ-
Êanskoj eri zemlja to Svetiπte te je zakljuËio da je ËiπÊenje
Svetiπta, proreËeno u Danielu 8,14, ËiπÊenje Zemlje vatrom
prigodom Kristovog drugog dolaska. Ako bi se, onda, mo-
gao naÊi toËan poËetak za dvije tisuÊe i tri stotine dana,
zakljuËio je da bi se moglo lako odrediti i vrijeme drugog
dolaska. Tako bi se otkrilo vrijeme tog velikog kraja, vrije-
me kada Êe sadaπnje stanje ‘sa svom svojom oholoπÊu i silom,
raskoπi i taπtinom, bezboænoπÊu i tlaËenjem doÊi kraju’, kada
Êe biti ‘skinuto prokletstvo sa Zemlje, uniπtena smrt, dana
nagrada Boæjim slugama, prorocima i svetima i onima koji
se boje Njegova imena, i kada Êe biti uniπteni oni koji kvare
zemlju.’ (S. Bliss, Memoirs of Wm. Miller, str. 76)
S novom i joπ veÊom ozbiljnoπÊu Miller je nastavio istra-
æivati proroËanstva, posveÊujuÊi Ëitave noÊi i dane prouËavanju
onoga πto mu se sada Ëinilo tako silno vaænim da je zaokup-
 12 Rani spisi

ljalo svu njegovu pozornost. U osmom poglavlju Danielove

knjige nije mogao naÊi nagovjeπtaj poËetka dvije tisuÊe i tri
stotine dana. Premda je anelu Gabrielu bilo zapovjeeno
da Danielu objasni vienje, objaπnjenje je bilo samo djelo-
miËno. Kad se pred prorokovim oËima odvijao prikaz straπ-
nog progonstva koje Êe doÊi na Crkvu, tjelesna snaga je otka-
zala. Viπe nije mogao izdræati pa ga je aneo na neko vrijeme
napustio. Daniel je obnemogao i viπe dana bolovao: ‘Bijah
smeten zbog vienja’, kaæe, ‘no nitko to nije dokuËio.’ (Dn
8,27)
No Bog je zapovjedio svojem glasniku: ‘Objasni mu to
vienje!’ Ova se zapovijed morala izvrπiti i stoga se aneo
neπto kasnije vratio Danielu i rekao: ‘Daniele, evo me: dooh
XI da te pouËim, pazi dobro na rijeË, razumij vienje.’ (Dn
8,27.16; 9,22.23.25-27) U vienju iz osmog poglavlja ostao
je neobjaπnjen samo jedan vaæan element, i to element po-
vezan s vremenom — razdoblje od 2300 dana; stoga se aneo
u nastavku tumaËenja zadræava iskljuËivo na pitanju vremena:
‘Sedamdeset je sedmica odreeno tvom narodu i tvom
svetom gradu ... Znaj i razumij: Od Ëasa kad izae rijeË 'Neka
se vrate i neka opet sagrade Jeruzalem' pa do Kneza Pomaza-
nika: sedam sedmica, a onda πezdeset i dvije sedmice, i bit
Êe opet sagraeni trg i opkop, i to u teπko vrijeme. A poslije
πezdeset i dvije sedmice bit Êe Pomazanik pogubljen, ali ne
za sebe ... I sklopit Êe savez s mnogima za jednu sedmicu: a
u polovici sedmice prestat Êe ærtva i prinos.’ (Dn 9,24-27)
Aneo je Danielu bio poslan s izriËitim ciljem da mu
objasni element koji nije razumio iz vienja u osmom po-
glavlju, izvjeπtaj o vremenu: ‘Joπ dvije tisuÊe i tri stotine veËeri
i jutara; tada Êe Svetiπte biti oËiπÊeno.’ Nakon πto je aneo
pozvao Daniela: ‘Pazi dobro na rijeË, razumij vienje’, prve
njegove rijeËi bile su: ‘Sedamdeset je sedmica odreeno tvom
narodu i tvom svetom gradu.’ Ovdje prevedena rijeË ‘od-
reeno’ u izvorniku znaËi ‘odsjeËeno’. Aneo je rekao da
je sedamdeset tjedana, πto znaËi 490 godina, odsjeËeno i da
se odnosi samo na Æidove. Ali od Ëega su odsjeËeni? BuduÊi
da je 2300 dana jedino vremensko razdoblje spomenuto u
osmom poglavlju, to je sedamdeset tjedana moralo biti od-
sjeËeno od njih te oba razdoblja moraju imati zajedniËki po-
Ëetak. Aneo je objasnio da sedamdeset tjedana poËinje izda-
 Povijesni prolog 13

vanjem proglasa za ponovnu izgradnju Jeruzalema. Kad bi XII

se mogao utvrditi datum izdavanja ovog proglasa, bio bi utvr-
en i poËetak velikog razdoblja od 2300 dana.
Ovaj proglas nalazimo u sedmom poglavlju Ezrine knji-
ge. (Ezr 7,12-26) Perzijski kralj Artakserkso izdao ga je u
najpotpunijem obliku 457. godine prije Krista. Meutim u
Ezri 6,14 stoji da se Gospodnji dom u Jeruzalemu trebao
sagraditi ‘po naredbi Kira, Darija i Artakserksa, kralja perzij-
skoga’. Ova su tri kralja pokretanjem, potvrivanjem i upot-
punjavanjem proglasa u cijelosti ostvarili sve πto je proreËeno
o poËetku 2300 godina. Ako uzmemo 457. prije Krista, kada
je proglas dobio konaËni oblik, kao datum izdavanja naredbe,
jasno je da se ispunila svaka pojedinost proroËanstva od se-
damdeset tjedana.
‘Od Ëasa kad izae rijeË 'Neka se vrate i neka opet sagra-
de Jeruzalem' pa do Kneza Pomazanika: sedam sedmica, a
onda πezdeset i dvije sedmice’ — odnosno πezdeset i devet
tjedana ili 483 godine. Artakserksova naredba stupila je na
snagu ujesen 457. godine prije Krista. Od ovog se datuma
483 godine proteæu do jeseni 27. godine po Kristu. U to se
vrijeme proroËanstvo ispunilo. RijeË Mesija znaËi Pomaza-
nik. Krista je ujesen 27 godine krstio Ivan i pomazao Sveti
Duh. Apostol Petar svjedoËi ‘kako Isusa iz Nazareta Bog po-
maza Duhom Svetim i snagom’ (Dj 10,38). I sâm je Spasi-
telj rekao: ‘Na meni je Duh Gospodnji, jer me pomazao. Po-
slao me da donesem Radosnu vijest siromasima.’ (Lk 4,18)
Nakon krπtenja otiπao je u Galileju i ‘propovijedao Radosnu
vijest Boæju. Govorio je: 'Ispunilo se vrijeme.' (Mk 1,14.15)’
‘I sklopit Êe savez s mnogima za jednu sedmicu.’ Sedmica
o kojoj je ovdje rijeË posljednja je od sedamdeset; to je po- XIII
sljednjih sedam godina razdoblja dodijeljenog Æidovima. Tije-
kom tog vremena πto se proteæe od 27. do 34. godine, Krist
je najprije osobno, a zatim preko svojih uËenika uputio evan-
eoski poziv posebice Æidovima. Kad je slao apostole s Rado-
snom vijesti o kraljevstvu, Isus ih je uputio: ‘Ne idite k poga-
nima, ne ulazite ni u jedan samarijski grad! Nego idite radi-
je k izgubljenim ovcama doma Izraelova.’ (Mt 10,5.6)
‘A u polovici sedmice prestat Êe ærtva i prinos.’ Godine
31., tri i pol godine nakon krπtenja, naπ je Gospodin bio
razapet na kriæ. Velikom ærtvom prinesenom na Golgoti do-
 14 Rani spisi

πao je kraj sustavu prinoπenja ærtava koje su Ëetiri tisuÊe

godina upuÊivale na Boæje Janje. Sada je sjena postala stvar-
nost i stoga su trebale prestati sve ærtve i prinosi obrednog
sustava.
Sedamdeset tjedana, ili 490 godina, posebno dodijelje-
nih Æidovima, zavrπilo je, kao πto smo vidjeli, 34. godine
po Kristu. U to je vrijeme odlukom æidovskog Sanhedrina
nacija muËeniËkom smrÊu Stjepana i progonstvom Kristo-
vih sljedbenika zapeËatila odbacivanje Evanelja. BuduÊi da
viπe nije bila ograniËena na izabrani narod, vijest spasenja
poËela se otada navijeπtati svijetu. UËenici, primorani da zbog
progonstva bjeæe iz Jeruzalema, ‘prolazili su iz jednog kraja
u drugi propovijedajuÊi Evanelje RijeËi. Tako Filip sie u
glavni grad Samarije i tu propovijedaπe Krista.’ Voen bo-
æanskom rukom Petar je otvorio Evanelje stotniku iz Ceza-
reje, bogobojaznom Korneliju, a gorljivi Pavao, pridobiven
za Kristovu vjeru, dobio je nalog da Radosnu vijest odnese
‘daleko, k poganima’ (Dj 8,4.5; 22,21).
Tako se svaka pojedinost proroËanstva dojmljivo ispu-
XIV nila i poËetak sedamdeset tjedana nedvojbeno je utvren za
457. godinu prije Krista, a njihov kraj 34. godine po Kri-
stu. PolazeÊi od navedenih podataka, nije teπko odrediti kraj
2300 dana. BuduÊi da je sedamdeset tjedana — 490 dana —
bilo odsjeËeno od 2300, preostalo je 1810 dana. Nakon pro-
tjecanja 490 dana, joπ se trebalo ispuniti 1810 dana. RaËu-
najuÊi od 34. godine, 1810 godina seæe do 1844. Prema tome,
2300 dana iz Daniela 8,14 zavrπava 1844. godine. Po isteku
ovog velikog proroËkog razdoblja, prema svjedoËanstvu Bo-
æjeg anela, ‘Svetiπte Êe biti oËiπÊeno’. Tako je vrijeme Ëiπ-
Êenja Svetiπta — koje se prema tadaπnjem gotovo opÊenitom
vjerovanju trebalo zbiti prigodom drugog dolaska — defini-
tivno utvreno.
Miller i njegovi suradnici isprva su vjerovali da Êe 2300
dana isteÊi u proljeÊe 1844. godine, dok proroËanstvo upu-
Êuje na jesen iste godine. Pogreπno razumijevanje ove Ëinje-
nice dovelo je do razoËaranja i zbunjenosti kod onih koji
su u ranijem vremenu vidjeli trenutak Gospodnjeg dolaska.
Ali to nije nimalo utjecalo na snagu argumenta da 2300 da-
na zavrπava 1844. godine i da se mora ostvariti veliki doga-
aj prikazan ËiπÊenjem Svetiπta.
 Povijesni prolog 15

Kad se posvetio prouËavanju Svetog pisma kako bi doka-

zao da je to otkrivenje od Boga, Miller isprva nije ni slutio
da Êe ga to dovesti do zakljuËka do kojega je sada doπao.
On je i sâm jedva mogao vjerovati u rezultat svojeg istraæi-
vanja. Ali biblijski dokazi bili su odviπe jasni i snaæni da bi
ih mogao zanemariti.
On je dvije godine posvetio prouËavanju Biblije dok 1818.
godine nije doπao do sveËanog zakljuËka da Êe otprilike za
dvadeset pet godina Krist doÊi da izbavi svoj narod.” (Veli- XV
ka borba, str. 280—284)

RazoËaranje i njegove posljedice

Oni koji su vjerovali u advent s velikom su se Ëeænjom
pribliæavali danu kad se prema oËekivanju trebao vratiti nji-
hov Gospodin. Za njih je jesen 1844. bilo vrijeme na koje
je ukazivalo Danielovo proroËanstvo. Ali ovi posveÊeni vjernici
morali su doæivjeti gorko razoËaranje. Kao πto su uËenici u
proπlosti doæivjeli razoËaranje jer nisu razumjeli toËnu na-
rav dogaaja koji Êe se zbiti u ispunjenju proroËanstva pove-
zanog s prvim Isusovim dolaskom, tako su se adventisti 1844.
razoËarali u vezi s odigravanjem proroËanstva koje se odnosilo
na oËekivani drugi Kristov dolazak. O tome Ellen White pi-
πe u ovoj knjizi:
“Isus nije doπao na Zemlju kako je to oËekivala spremna,
radosna skupina, da oËisti Svetiπte ËiπÊenjem Zemlje ognjem.
Vidjela sam da su ispravno izraËunali proroËka razdoblja; pro-
roËko vrijeme zavrπilo je 1844. i Isus je uπao u Svetinju nad
svetinjama da na kraju dana oËisti Svetiπte. Pogrijeπili su u
tome πto nisu razumjeli πto je Svetiπte i kakva je narav njegova
ËiπÊenja.” (str. 200)
Gotovo neposredno nakon razoËaranja 22. listopada, mno-
gi su vjernici i propovjednici, koji su bili ujedinjeni advent-
nom vijeπÊu, otiπli. Neki od njih su se prikljuËili pokretu
viπe iz straha i kad je oËekivano vrijeme proπlo, napustili
su svoju nadu i nestali. Drugi su preπli u fanatizam. Oko
polovine adventistiËke skupine grËevito se dræala uvjerenja
da Êe se Krist uskoro pojaviti na nebeskim oblacima. Dok
su doæivljavali ismijavanje i izrugivanje kojim ih je svijet oba-
suo, mislili su da vide dokaze kako je vrijeme milosti za svijet
 16 Rani spisi

XVI proπlo. Ovi su ljudi Ëvrsto vjerovali da je Gospodnji povra-

tak jako blizu. Ali kako su se dani pretvorili u tjedne i Gos-
podin se nije pojavio, doπlo je do podjela u miπljenju i ova
se skupina podijelila. Jedan dio, brojËano velik, zakljuËio
je da se proroËanstvo nije ispunilo 1844. i da je moralo do-
Êi do pogreπke u raËunanju proroËkih razdoblja. PoËeli su
obraÊati pozornost na neki odreeni buduÊi datum tog do-
gaaja. Drugi, a to je bila manja skupina, praoci Crkve ad-
ventista sedmoga dana, bili su toliko sigurni u dokaze djelo-
vanja Boæjeg Duha u velikom adventnom buenju da su bili
uvjereni kako bi nijekanje da ovaj pokret nije bio Gospodnje
djelo, znaËilo preziranje Duha milosti. Smatrali su da to ne
mogu uËiniti.

Vienje koje je dobila Ellen Harmon

Ova je skupina u posljednjim redcima Otkrivenja 10 naπla
potvrdu steËenog iskustva i djela koje su trebali obaviti. Tre-
balo je oæivjeti oËekivanje drugog dolaska. Bog ih je i dalje
vodio. U njihovoj je sredini bila mlada djevojka, Ellen Har-
mon, koja je u prosincu 1844., samo dva mjeseca nakon ra-
zoËaranja, primila od Boga proroËko otkrivenje. U tom vienju
Gospodin joj je pokazao putovanje adventnog naroda u No-
vi Jeruzalem. Premda ovo vienje nije€objasnilo razlog razo-
Ëaranja, jer je to objaπnjenje moglo doÊi i doπlo je zahvalju-
juÊi prouËavanju Biblije, ono im je pruæilo uvjerenje da ih
Bog vodi i da Êe ih nastaviti voditi na putu prema nebes-
kom gradu.
Na poËetku ovog simboliËkog puta pokazanog mladoj
Ellen bilo je jarko svjetlo, za koje je aneo rekao da je ponoÊni
poklik, izraz povezan s posebnim propovijedanjem u ljeto
XVII i jesen 1844. o neposrednoj blizini drugog Kristovog dolas-
ka. U ovom je vienju vidjela Krista kako vodi narod u Boæ-
ji grad. Njihov razgovor ukazivao je na to da Êe putovanje
trajati duæe nego πto su oËekivali. Neki su izgubili iz vida
Isusa i skrenuli s puta, ali oni koji su i dalje upirali pogled
u Isusa i grad, stigli su sigurno na svoje odrediπte. Upravo
je to opisano u Ëlanku “Moje prvo vienje” na stranicama
33—36.
 Povijesni prolog 17

Dvije skupine adventista

Isprva se samo nekolicina pridruæila ovoj skupini koja
se kretala prema veÊem svjetlu. Kad je nastupila 1846. godina,
bilo ih je pedesetak.
VeÊa skupina koja nije vjerovala u ispunjenje proroËan-
stva u 1844. brojila je tridesetak tisuÊa. Njihovi su se voe
okupili 1845. u Albanyju u saveznoj dræavi New York na
konferenciji od 29. travnja do 1. svibnja i u tom su razdoblju
ponovno razmotrili svoja stajaliπta. U donesenoj odluci ob-
javili su upozorenje protiv onih koji tvrde da imaju “poseb-
no svjetlo”, koji uËe “æidovske bajke” i odreuju “nove ispi-
te” (Advent Herald, 14. svibnja 1845). Tako su zatvorili vrata
svjetlu o suboti i Duhu proroπtva. Bili su uvjereni da se pro-
roπtvo nije ispunilo 1844., a neki su kraj razdoblja od 2300
dana odredili u buduÊnosti. Bili su postavljeni razliËiti da-
tumi, ali su jedan za drugim proπli. Ovi ljudi, koje je na
okupu dræala zajedniËka nada u Kristov drugi dolazak, ispr-
va su se povezali u labavo vezane skupine sa zamjetnim raz-
likama u odreenim doktrinarnim stajaliπtima. Neke od tih
skupina ubrzo su nestale. Skupina koja je preæivjela postala
je AdventistiËkom krπÊanskom crkvom. U ovoj knjizi nazvani
su “adventistima prvog dana” ili “nominalnim adventistima”.

Pojavljivanje svjetla o Svetiπtu XVIII

No sada se moramo vratiti onima koji su se uporno dræali
uvjerenja da se proroπtvo ispunilo 22. listopada 1844. i koji
su otvorena uma i srca zakoraËili prema istinama o suboti i
Svetiπtu kad je nebesko svjetlo obasjalo njihov put. Ti ljudi
nisu bili okupljeni na jednom mjestu, veÊ su kao pojedinci
ili vrlo male skupine bili rasprπeni tu i tamo u sjevernim,
srediπnjim i sjeveroistoËnim dijelovima Sjedinjenih Dræava.
Hiram Edson, jedan od te skupine, æivio je u saveznoj
dræavi New York u Port Gibsonu. Bio je voa adventista u
tom kraju. Vjernici su se 22. listopada 1844. okupili u nje-
govom domu da Ëekaju Gospodnji dolazak. Mirno i strplji-
vo Ëekali su na veliki dogaaj. Ali kad je doπla ponoÊ i kad
su shvatili da je vrijeme Ëekanja proπlo, postalo je jasno da
Isus neÊe doÊi tako skoro kako su mislili. To je bilo vrijeme
gorkog razoËaranja. U ranim jutarnjim satima Hiram Edson
 18 Rani spisi

i nekolicina drugih poπli su u njegov sjenik da se mole; tije-

kom molitve osjetili su da Êe svjetlo doÊi.
Neπto kasnije, kad su Edson i jedan prijatelj prolazili kroz
njivu s kukuruzom s nakanom da posjete druge adventiste,
njemu se uËinilo kao da ga je neka ruka dotaknula po ramenu.
Podignuo je glavu i ugledao — kao da ima vienje — otvorena
nebesa i Krista u nebeskom Svetiπtu kako ulazi u Svetinju
nad svetinjama da tamo otpoËne sluæbu u prilog svojem
narodu, umjesto da izie iz Svetinje nad svetinjama da oËi-
sti svijet ognjem, kako su mislili. Pomnim prouËavanjem Bib-
lije Hiram Edson, lijeËnik F. B. Hahn i uËitelj O. R. L. Cro-
zier uskoro su otkrili da Svetiπte koje je trebalo biti oËiπÊe-
no na kraju 2300 godina nije bilo Zemlja, veÊ nebesko Svetiπte
u kojemu Krist sluæi za nas u Svetinji nad svetinjama. Ovo
posredniËko Kristovo djelovanje bilo je odgovor na poziv po-
vezan s “Ëasom Boæjega suda”, objavljen u vijesti prvog an-
XIX ela (Otk 14,6.7). UËitelj Crozier napisao je zakljuËke do
kojih je skupina doπla prouËavanjem. Oni su tiskani lokal-
no, a zatim u potpunijem obliku u adventistiËkom Ëasopisu
Day-Star, koji je izlazio u Cincinnatiju u saveznoj dræavi Ohio.
Poseban broj od 7. veljaËe 1846. bio je posveÊen biblijskom
prouËavanju pitanja Svetiπta.

Istine potvrene vienjem

U tijeku ovog prouËavanja, i prije nego πto je objavlje-
no, daleko na istoku u saveznoj dræavi Maine, Ellen Harmon
je dobila vienje u kojem joj je pokazan Kristov prelazak
sa svojom sluæbom iz Svetinje u Svetinju nad svetinjama na
kraju 2300 dana. Izvjeπtaj o ovom vienju nalazimo u Ra-
nim spisima na str. 63—65.
U jednom drugom vienju ubrzo nakon ovoga, o kojem
Ellen White govori u izjavi napisanoj u travnju 1847., viπe
od godinu dana kasnije, ona je zapisala da joj je “Gospodin
u vienju pokazao, prije viπe od godinu dana, da je brat
Crozier imao ispravno svjetlo o ËiπÊenju Svetiπta i ostalom;
i da je bila Njegova volja da brat Crozier vienje opiπe u
Day-Star Extra, od 7. veljaËe 1846. OsjeÊam da mi je Gospo-
din dao pravo da svim svetima preporuËim ovo posebno
izdanje.” (A Word to the Little Flock, str. 12) Tako je nalaz
 Povijesni prolog 19

prouËavatelja Biblije bio potvren vienjima Boæje vjesni-

ce.
IduÊih godina Ellen White je dosta pisala o istini o Sve-
tiπtu i njezinom znaËenju za nas; o tome se dosta govori u
Ranim spisima. Posebno zapazimo poglavlje koje pod na-
slovom “Svetiπte” poËinje na str. 205. Razumijevanje Kristo-
ve sluæbe u nebeskom Svetiπtu pokazalo se sredstvom koje
je otkrilo tajnu velikog razoËaranja. Naπi su pioniri jasno vidjeli
da se proroËanstvo o tome da je doπao Ëas Boæjeg suda ispu- XX
nilo u dogaajima koji su se odigrali 1844. godine, ali da je
joπ trebalo obaviti sluæbu u Svetinji nad svetinjama u nebes-
kom Svetiπtu prije nego πto Isus doe na Zemlju.
Poruke prvog i drugog anela odjeknule su u objavi ad-
ventne vijesti i sada je poËela objava poruke treÊega ane-
la. Pod ovom porukom poËelo je svitati znaËenje subote.

PoËetak svetkovanja subote

Kad pratimo izvjeπtaj o poËetku svetkovanja subote meu
adventistima, moramo svratiti do male crkve u okrugu Wash-
ington u srediπtu savezne dræave New Hampshire, koja gra-
niËi s dræavom Maine na istoku, a Ëija je zapadna granica
udaljena oko 90 km od granice sa saveznom dræavom New
York. Ovdje su 1843. vjernici jedne nezavisne krπÊanske cr-
kve Ëuli i prihvatili adventnu vijest. To je bila ozbiljna sku-
pina. K njima je doπla jedna baptistica sedmog dana, Rachel
Oakes, koja je dijelila traktate u kojima su bile istaknute ob-
veze Ëetvrte zapovijedi. Neki su 1844. vidjeli i prihvatili ovu
biblijsku istinu. Jedan od njih, William Farnsworth, ustao
je na nedjeljnom prijepodnevnom bogosluæju i izjavio da
namjerava svetkovati Boæju subotu u skladu s Ëetvrtom zapo-
vijedi. Pridruæilo mu se desetak Ëlanova koji su Ëvrsto odlu-
Ëili vrπiti sve Boæje zapovijedi. To su bili prvi adventisti sed-
moga dana.
Propovjednik koji je vodio brigu o ovoj crkvenoj skupi-
ni, Frederick Wheeler, ubrzo je prihvatio istinu o suboti i
tako bio prvi adventistiËki propovjednik koji je svetkovao
subotu. Jedna drugi adventistiËki propovjednik, T. M. Preble,
koji je æivio u istoj saveznoj dræavi, prihvatio je istinu o su-
boti i u veljaËi 1845. objavio Ëlanak u Hope of Israel, jed-
 20 Rani spisi

XXI nom od adventistiËkih Ëasopisa, u kojemu je izloæio obve-

zujuÊe zahtjeve Ëetvrte zapovijedi. Joseph Bates, istaknuti
adventistiËki propovjednik koji je æivio u Fairhavenu u sa-
veznoj dræavi Massachusetts, Ëitao je Prebleov Ëlanak i pri-
hvatio svetkovanje subote. Ubrzo nakon toga starjeπina Bates
otputovao je u Washington u saveznoj dræavi New Hamp-
shire da ovu novopronaenu istinu prouËi s tamoπnjim ad-
ventistima koji su svetkovali subotu. Kad se vratio kuÊi, bio
je potpuno osvjedoËen u istinu o suboti. Nakon nekog vre-
mena Bates je odluËio tiskati traktat u kojem je izloæio obve-
zujuÊe zahtjeve Ëetvrte zapovijedi. Njegova broπura od 48
stranica objavljena je u kolovozu 1846. Jedan primjerak do-
spio je u ruke Jamesu i Ellen White nekako u vrijeme nji-
hova vjenËanja krajem kolovoza. Na osnovi biblijskih dokaza
iznesenih u Ëlanku, oni su prihvatili i poËeli svetkovati su-
botu. O tome je Ellen White poslije pisala: “Ujesen 1846.
poËeli smo svetkovati biblijsku subotu, nauËavati je i bra-
niti.” (Testimonies, sv. 1, str. 75)

Otkriveno znaËenje subote

James i Ellen White odluËili su se za svetkovanje subote
iskljuËivo na osnovi biblijskih dokaza na koje im je ukazala
Batesova broπura. A onda prve subote u travnju 1847., sedam
mjeseci nakon πto su poËeli svetkovati subotu i nauËavati
istinu o njoj, Gospodin je Elleni White u Topshamu, u sa-
veznoj dræavi Maine, dao vienje u kojem je naglaπena vaæ-
nost subote. Vidjela je ploËe Zakona u KovËegu u nebes-
kom Svetiπtu i vijenac svjetla oko Ëetvrte zapovijedi. Na stra-
nicama 47—50 nalazi se izvjeπtaj o tom vienju. ZakljuËak
do kojeg su prije doπli prouËavanjem Boæje rijeËi sada je bio
potvren. Ovo je vienje pomoglo vjernicima da proπire po-
jam svetkovanja subote. U ovom otkrivenju Ellen White je
bila prenesena do svrπetka vremena i vidjela da je subota
XXII velika istina na osnovi koje Êe ljudi odluËiti hoÊe li sluæiti
Bogu ili nekoj otpaloj sili. VraÊajuÊi se 1874. na ovo iskustvo,
ona je pisala:
“Vjerovala sam u istinu o suboti prije nego πto sam u
vienju vidjela iπta vezano uz subotu. Mjesecima poslije od-
luËila sam svetkovati subotu prije nego πto mi je pokazana
 Povijesni prolog 21

njezina vaænost i mjesto u vijesti treÊeg anela.” (Letter 2,

1874.)

Vaænost konferencija o suboti

Boæjom providnoπÊu nekoliko propovjednika koji su
predvodili u nauËavanju ovih istina, zajedno s viπe sljedbe-
nika sastali su se 1848. godine na pet konferencija o subo-
ti. Oni su uz post i molitvu prouËavali Boæju rijeË. Starje-
πina Bates, apostol istine o suboti, predvodio je u zastupa-
nju obvezujuÊih zahtjeva subote. Hiram Edson i njegovi po-
magaËi, koji su prisustvovali nekima od ovih konferencija,
neumorno su iznosili istinu o Svetiπtu. James White, temeljit
u prouËavanju proroËanstava, usmjerio je pozornost na do-
gaaje koji se trebaju odigrati prije Isusovog ponovnog do-
laska. Na tim su sastancima udruæene sve doktrine koje ad-
ventisti danas cijene.
VraÊajuÊi se 1874. na ovo iskustvo, ona je pisala:
“Mnogi naπi vjernici ne shvaÊaju koliko je Ëvrst temelj
naπe vjere. Moj suprug, starjeπina Joseph Bates, otac Pierce,2
starjeπina (Hiram) Edson i drugi, mudri, plemeniti i poπteni
ljudi, bili su meu onima koji su, nakon 1844. godine, tra-
gali za istinom kao za skrivenim blagom. Sastajala sam se s
njima i mi smo ozbiljno prouËavali i molili se. »esto bismo
ostajali zajedno do kasno u noÊ, a ponekad i Ëitavu noÊ moleÊi XXIII
za svjetlo i prouËavajuÊi RijeË. Ova bi se braÊa stalno sasta-
jala da prouËavaju Bibliju kako bi razumjela njezino znaËenje
i bila su je spremna iznositi sa silom. Kad bi tijekom prouËa-
vanja doπli do neËega gdje bi rekli: ‘Dalje ne moæemo’, Go-
spodnji Duh bi siπao na mene i ja bih dobila vienje i jasno
objaπnjenje ulomaka koje smo prouËavali, uz upute kako da
djelotvorno radimo i pouËavamo. Tako smo dobili svjetlo koje
nam je pomoglo da razumijemo pisma u pogledu na Krista,
Njegovu zadaÊu i sveÊeniπtvo. Bio mi je objaπnjen niz istina
od vremena u kojem smo se mi nalazili do vremena kad Êe-
mo uÊi u Boæji grad i ja sam prenijela drugima upute koje
mi je Gospodin dao.

2
Ovdje prema sjeÊanju govori o starijoj braÊi meu pionirima. “Otac
Pierce” bio je Stephan Pierce koji je u tim ranim danima obavljao propo-
vjedniËku i administrativnu sluæbu.
 22 Rani spisi

Tijekom toga vremena nisam mogla razumjeti razmiπlja-

nja braÊe. Um mi je bio zatvoren i jednostavno nisam mogla
shvatiti znaËenje biblijskih tekstova koje smo prouËavali. To
je bila jedna od velikih æalosti u mojem æivotu. U takvom
stanju uma ostala sam dok u naπim mislima sve glavne toËke
naπe vjere nisu postale jasne, u skladu s Boæjom rijeËju. BraÊa
su znala da bez vienja ne mogu razumjeti te stvari pa su
dana otkrivenja prihvatili kao svjetlo koje dolazi izravno s
Neba.” (Selected Messages, sv. 1, str. 206,207)
Tako je doktrinarni temelj Crkvi adventista sedmog da-
na postavilo vjerno prouËavanje Boæje rijeËi, i kad pioniri
nisu mogli napredovati, Ellen White bi dobila svjetlo koje
je objaπnjavalo njihovu teπkoÊu i otvaralo put za nastavak
prouËavanja. Vienja su takoer bila peËat Boæjeg odobra-
vanja na ispravne zakljuËke. Tako je dar proroπtva djelovao
XXIV kao sredstvo ispravljanja zabluda i potvrivanja istine. (Vidi
Gospel Workers, str. 302.)

Pioniri poËinju s izdavanjem literature

Ubrzo nakon pete od tih subotnjih konferencija odræa-
nih tijekom 1848. godine, sazvan je joπ jedan sastanak u domu
Otisa Nicholsa u Dorchesteru (u blizini Bostona). BraÊa su
prouËavala i molila u vezi sa svojom odgovornoπÊu da obja-
ve svjetlo kojim je Gospodin obasjao njihov put. Za vrijeme
prouËavanja Ellen White je dobila vienje i u tom joj je ot-
krivenju bila pokazana duænost braÊe da to svjetlo objave
tiskanom rijeËju. Ona piπe o ovom dogaaju u Life Sketches:
“Nakon vienja rekla sam suprugu: ‘Imam za tebe poru-
ku. ZapoËni s izdavanjem malog Ëasopisa koji Êeπ slati ljudima.
Neka isprva bude malen; ali kad ga budu Ëitali, poslat Êe ti
sredstva potrebna za tiskanje i to Êe od samog poËetka us-
pjeti. Pokazano mi je da Êe od tog malog poËetka poteÊi
rijeke svjetla koje Êe obuhvatiti svijet.’” (str. 125)
Ovo je bio poziv na djelovanje. ©to je James White mogao
uËiniti? Imao je malo svjetovnih dobara. Ali vienje je bilo
boæanska uputa i on je osjeÊao da treba krenuti naprijed u
vjeri. I tako je sa svojom Biblijom od 75 centa i konkordan-
cijom kojoj su nedostajale obje korice James White poËeo
pripremati Ëlanke o suboti i drugim sliËnim predmetima koje
 Povijesni prolog 23

Êe tiskati u malom Ëasopisu. Za to je trebalo vremena, ali

je na kraju predao rukopis jednom tiskaru u Middletownu
u saveznoj dræavi Connecticut, koji je u dobroj vjeri prihva-
tio narudæbu. Slog je bio sloæen, napravljene korekture i tis-
kano je tisuÊu primjeraka. James White ih je prenio iz ureda
tiskare u Middletownu u dom Beldenovih u kojem su on i
Ellen naπli privremeno skloniπte. Traktat je imao osam stra-
nica veliËine 15 x 22,5 cm s naslovom Sadaπnja istina (The XXV
Present Truth). Datum je bio srpanj 1849. Mali sveæanj Ëaso-
pisa spustili su na pod, a onda su se braÊa i sestre okupili
oko njega i sa suzama u oËima molili Boga da blagoslovi
ovih nekoliko listova kad budu poslani. Zatim su Ëasopise
savili, umotali i adresirali, a James White ih je ponio do dva-
naest kilometara udaljene poπte u Middletownu. Tako je po-
Ëelo nakladniËko djelo Crkve adventista sedmoga dana.
Na ovaj su naËin poslana Ëetiri broja; nad svakim se bro-
jem molilo prije nego πto su Ëasopisi bili odneseni na poπtu.
Ubrzo su poËela stizati pisma od ljudi koji su poËeli svetko-
vati subotu zahvaljujuÊi Ëitanju tih Ëasopisa. U nekim je pis-
mima bio novac pa je James White u rujnu mogao tiskaru
u Middletownu platiti 64,50 dolara koje je dugovao za Ëetiri
broja.

PoËetak izdavanja Ëasopisa Review and Herald

Dok su James i Ellen White putovali od mjesta do mjesta,
zadræavπi se po nekoliko mjeseci tu i tamo, priredili su izda-
vanje novih brojeva Ëasopisa. Na kraju je izdan jedanaesti i
posljednji broj u Parisu u saveznoj dræavi Maine, u studeno-
me 1850. Ellen White je napisala nekoliko Ëlanaka za Ëaso-
pis Sadaπnja istina. VeÊi dio njih nalazimo u prvom dijelu
Ranih spisa. Vidi stranice 50—63.
Takoer su u studenome, na jednoj konferenciji odræa-
noj u Parisu, braÊa poËela razmatrati rastuÊe nakladniËko
djelo. OdluËili su poveÊati Ëasopis i promijenili mu ime u
The Second Advent Review and Sabbath Herald. Izlazio je
nekoliko mjeseci u Parisu, a poslije u Saratoga Springsu u
saveznoj dræavi New York. Od tog vremena do danas izlazi
kao crkveno glasilo adventista sedmoga dana.
 24 Rani spisi

XXVI NakladniËko djelo napreduje

Dok je æivio u Saratoga Springsu, James White je u kolo-
vozu 1851. za tisak pripremio prvu knjigu Ellen White pod
naslovom A Sketch of the Christian Experience and Views
of Ellen G. White, sada na stranicama 31—85 ovoga djela.
Sa 64 stranice to je zapravo bila samo broπura.
U proljeÊe 1852. Whiteovi su se preselili u Rochester
u saveznoj dræavi New York i tu osnovali ured u kojem su
mogli sami tiskati literaturu. BraÊa su se odazvala pozivu
za prikupljanje novca kojim bi se kupio tiskarski stroj i sku-
pljeno je 600 dolara za opremu tiskare. Kako su sretni bili
prvi vjernici kad su se naπi Ëasopisi mogli tiskati na stroju
koji je svetkovao subotu! Neπto manje od tri godine æivjeli
su u Rochesteru i tu tiskom objavljivali vijest. Osim Review
and Heralda i Youth’s Instructora (Ëasopisa za mlade) koji
je James White poËeo izdavati 1852., oni su s vremena na
vrijeme izdavali i traktate. Druga broπura Ellen White, Sup-
plement to the Christian Experience and Views of Ellen
G. White, objavljena je u Rochesteru u sijeËnju 1854. Ona
se danas nalazi u Ranim spisima na stranicama 87—118.

Battle Creek postaje nakladniËki centar

U studenome 1855. James i Ellen White i njihovi poma-
gaËi sele se u Battle Creek u saveznoj dræavi Michigan. Tiskar-
ski stroj i druga tiskarska oprema preseljeni su u zgradu po-
dignutu od strane nekolicine adventistiËkih svetkovatelja su-
bote koji su osigurali novac za osnivanje vlastite tiskare. Nakon
πto se njihov rad razvio u tom gradiÊu, Battle Creek je po-
stao upravno srediπte Crkve adventista sedmoga dana. Ali
James White je samo uz velike poteπkoÊe odræavao naklad-
niËko djelo.
XXVII Kad prouËavamo okolnosti u kojima su nastali Rani spisi,
trebamo zapaziti da su prvi adventisti svetkovatelji subote
isprva nastojali istinu o suboti objaviti samo svojoj bivπoj
braÊi u velikom adventnom buenju, odnosno onima koji
su bili s njima u navjeπÊivanju vijesti prvog i drugog ane-
la. Zbog toga je oko sedam godina nakon 1844. njihov rad
bio uglavnom usmjeren na adventiste koji joπ nisu zauzeli
 Povijesni prolog 25

stav prema vijesti treÊeg anela. Za onoga tko je upoznat s

okolnostima, to je i razumljivo.

“Zatvorena” i “otvorena” vrata

U nastojanjima da objave adventnu vijest u ljeto 1844.,
voe pokreta prepoznali su svoje vrijeme u usporedbi o Deset
djevica zapisanoj u Mateju 25. Postojalo je “vrijeme kaπnje-
nja” nakon kojega je slijedio povik: “ZaruËnik ide! Iziite
mu u susret!” O tome se obiËno govorilo kao “ponoÊnom
pokliku”. U njezinom prvom vienju to je prikazano kao
jarko svjetlo koje svijetli iza adventista na poËetku njihova
puta. U usporedbi su Ëitali da su zaruËnika pratili priprav-
ni, “te se zatvoriπe vrata” (Vidi Mt 25,10.). Zato su zakljuËili
da su se 22. listopada 1844. zatvorila vrata milosti za one
koji su odbili prihvatiti vijest koja se svuda objavljivala. Ne-
koliko godina kasnije Ellen White je o tome pisala:
“Nakon πto je proπlo vrijeme oËekivanja Spasiteljeva do-
laska, oni [vjernici u advent] su i dalje vjerovali da je Njegov
dolazak blizu. Dræali su da je za njih nastupio kritiËan trenutak
i da je Kristovo djelo posredovanja za Ëovjeka pred Bogom
zavrπeno. »inilo im se da Biblija uËi kako Êe vrijeme kuπ-
nje zavrπiti kratko vrijeme prije stvarnog dolaska Gospodi-
na na nebeskim oblacima. To su zakljuËili na osnovi biblij-
skih tekstova koji upuÊuju na vrijeme kada Êe ljudi traæiti, XXVIII
kucati i plakati pred vratima milosti, ali se ona neÊe otvoriti.
Meu njima se pojavilo pitanje ne oznaËuje li datum u koji
su oËekivali Kristov dolazak zapravo poËetak onog razdob-
lja koje neposredno prethodi Njegovom dolasku. BuduÊi da
su objavili upozorenje o sudu, smatrali su da je njihova duæ-
nost prema svijetu obavljena pa im je sa srca pao teret spaπa-
vanja greπnika. S druge strane, Ëinilo im se da je drsko i
bogohulno izrugivanje bezboænih joπ jedan dokaz da se Boæji
Duh povukao od onih koji su odbili Njegovu milost. Sve to
uËvrstilo ih je u uvjerenju da je vrijeme milosti zavrπilo ili,
kako su govorili u ono vrijeme, da su ‘vrata milosti zatvo-
rena’.” (Velika borba, str. 369)
Zatim Ellen White nastavlja pokazivati kako je o tom
pitanju poËelo svitati danje svjetlo:
“Ali jasnije svjetlo doπlo je istraæivanjem predmeta Sve-
tiπta. Sad su uvidjeli da su bili u pravu kad su vjerovali da
 26 Rani spisi

svrπetak 2300 dana 1844. godine oznaËuje vaæan trenutak.

Premda je bila istina da su se vrata nade i milosti kroz koja
su ljudi osamnaest stoljeÊa mogli priÊi Bogu zatvorila, otvo-
rila su se druga vrata i ljudima je, zahvaljujuÊi Kristovoj sluæbi
u Svetinji nad svetinjama, ponuen oprost grijeha. Jedan je
dio Njegove sluæbe zavrπen, ali samo zato da ustupi mjesto
drugome. Joπ su uvijek postojala ‘otvorena vrata’ u nebesko
Svetiπte, u kome je Krist vrπio sluæbu u korist greπnika.
Sada je Kristove rijeËi u Otkrivenju upuÊene Crkvi bilo
moguÊe primijeniti upravo na to vrijeme: ‘Ovo govori Sve-
ti, Istiniti, onaj koji ima Davidov kljuË; onaj koji otvori — i
nitko ne zatvori; onaj koji zatvori — i nitko ne otvori. Poznam
XXIX tvoja djela: Gle, otvorio sam pred tobom vrata koja nitko
ne moæe zatvoriti.’ (Otk 3,7.8)
Oni koji vjerom slijede Krista u velikom djelu pomire-
nja primaju prednosti Njegovog posredovanja u svoju korist,
ali oni koji odbacuju svjetlost koja Ëini vidljivom ovu sluæ-
bu, nemaju od nje nikakve koristi.” (Isto, str. 369,370)

Dva izlaza iz nedoumice

Ellen White zatim govori kako su se ove dvije skupine
onih koji su vjerovali u advent odredile prema razoËaranju
22. listopada 1844.:
“Po isteku vremena 1844. godine, uslijedilo je razdoblje
velike kuπnje za one koji su se joπ uvijek dræali adventne
vjere. Njihova jedina pomoÊ, u odnosu na odreivanje nji-
hovog pravog stajaliπta, bila je svjetlost koja je njihove misli
usmjerila prema gornjem Svetiπtu. Neki su se odrekli vjero-
vanja u ranije raËunanje proroËkih razdoblja i snaæni utje-
caj Svetoga Duha koji je pratio adventni pokret pripisivali
ljudskim ili sotonskim oruima. Drugi su bili Ëvrsto uvje-
reni da ih je Bog vodio u ranijem iskustvu; i dok su Ëekali,
bdjeli i molili kako bi spoznali Boæju volju, vidjeli su da je
njihov Veliki sveÊenik otpoËeo drugu vrstu sluæbe i, slije-
deÊi Ga vjerom, upoznali i zavrπno djelo Crkve. Sada su bo-
lje razumjeli vijest prvog i drugog anela i bili pripremljeni
da prihvate i svijetu upute sveËano upozorenje treÊeg an-
ela iz Otkrivenja 14. poglavlja.” (Isto, str. 371)
U ovom djelu “otvorena” i “zatvorena” vrata pojavljuju
se na stranicama 54—56. To moæemo ispravno razumjeti samo
 Povijesni prolog 27

ako na umu imamo okolnosti u kojima su se nalazili naπi

prvi vjernici.
Nedugo nakon razoËaranja pioniri su vidjeli da, prem- XXX
da su mnogi konaËnim odbacivanjem svjetla zatvorili vrata
svojem spasenju, ima mnogo onih koji nisu Ëuli vijest i ni-
su je odbacili, a koji bi mogli prihvatiti uvjete postavljene
za Ëovjekovo spasenje. PoËetkom 1850-ih to je postalo sa-
svim jasno. Osim toga, poËele su se otvarati moguÊnosti za
iznoπenje vijesti trojice anela. Nestajale su predrasude. Osvr-
ÊuÊi se na njihovo iskustvo nakon razoËaranja, Ellen White
je pisala:
“U to je vrijeme bilo gotovo nemoguÊe pristupiti nevjer-
nicima. RazoËaranje 1844. zbunilo je umove mnogih i oni
nisu bili spremni sasluπati nikakvo objaπnjenje o tom pita-
nju.” (Review and Herald, 20. studenoga 1883.)
Ali 1851. starjeπina White je mogao izvijestiti: “Sada su
gotovo svuda otvorena vrata za iznoπenje istine i mnogi su
spremni Ëitati literaturu za koju prije nisu imali nikakvog
zanimanja.” (Review and Herald, 19. kolovoza 1851.)

Zahtjev za crkvenom organizacijom

Ali s ovim novim prilikama i sve veÊim brojem onih
koji su prihvaÊali vijest, pojavili su se i neki koji su se protivili.
Ako ih se ne sprijeËi, djelu Êe biti nanesena velika πteta.
Meutim, i ovdje vidimo Boæju providnost u voenju Nje-
govog naroda jer 24. prosinca 1850., u jednom vienju koje
je dobila, Ellen White kaæe:
“Vidjela sam koliko je Bog velik i svet. Aneo je rekao:
‘Paæljivo hodi pred Njim jer je visok i uzviπen i skut Njego-
ve slave ispunjava hram.’ Vidjela sam da je sve na Nebu bilo
u savrπenom redu. Aneo je rekao: ‘Pogledaj, Krist je glava,
poπtuj red, poπtuj red. Daj svemu znaËenje.’ Rekao je: ‘Pogle-
daj i vidi kako je savrπen, kako je prekrasan red na Nebu; XXXI
slijedi ga.’” (Manuscript 11, 1850.)
Trebalo je vremena da vjernici poËnu cijeniti potrebu i
vrijednost evaneoskog reda. Njihova prijaπnja iskustva u pro-
testantskim crkvama iz kojih su iziπli navela su ih da budu
oprezni. Osim u podruËjima u kojima je bila oËita ova prak-
tiËna potreba, strah od formalnosti spreËavao ih je da pri-
 28 Rani spisi

hvate crkvenu organizaciju. Tek desetljeÊe nakon vienja 1850.

konaËno su bili ostvareni zreliji planovi za organizaciju. Ne-
ma sumnje da je od najveÊeg znaËenja za ostvarenje ovih
napora bilo saæeto poglavlje pod naslovom “Evaneoski red”,
objavljeno u Supplement to the Christian Experience and
Views of Ellen G. White. Njega nalazimo u ovom djelu na
stranicama 96—101.
Godine 1860., u vezi s organiziranjem nakladniËkog djela,
izabrano je ime. Neki su smatrali da bi odgovarao naziv “Crkva
Boæja”, ali je prevladalo miπljenje da ime treba biti odraz
jasnog nauka Crkve. KonaËno su prihvatili naziv “adventisti
sedmoga dana”. SljedeÊe godine neke su se zajednice vjernika
organizirale u crkve, a crkve u Michiganu u konferenciju koja
je pokrivala tu saveznu dræavu. Ubrzo je bilo organizirano
viπe konferencija u granicama saveznih dræava. A onda je u
svibnju 1863. organizirana Generalna konferencija adventi-
sta sedmog dana. To nas vodi u vrijeme nakon πto su napi-
sani Rani spisi.

Vienje velike borbe

Spomenuli smo preseljenje nakladniËkog djela iz Roche-
stera u Battle Creek u studenome 1855. James i Ellen White
smjestili su se u Battle Creeku i nakon πto je djelo bilo dobro
XXXII utvreno, nastavili putovati. Tijekom posjeta u saveznoj dr-
æavi Ohio u veljaËi i oæujku 1858. Ellen White je u πkolskoj
zgradi u Lovett’s Grove dobila vaæno vienje o velikoj borbi.
Izvjeπtaj o ovom vienju koje je trajalo dva sata nalazimo u
Life Sketches, str. 161,162. U rujnu 1858. objavljeno je djelo
Spiritual Gifts, sv. 1: The Great Controversy Between Christ
and His Angels and Satan and Gis Angels. Ova knjiæica
od 219 stranica treÊi je i posljednji dio Ranih spisa.
Nakon malih izdanja u prvih petnaest godina rada Ellen
G. White slijedile su mnogo veÊe knjige koje obrauju pred-
mete vaæne za one koji vrπe zapovijedi Boæje i imaju vjeru
Isusa Krista. Pa ipak, najraniji spisi uvijek Êe biti posebno
dragi srcima svih adventista sedmog dana.

Odbor za Ostavπtinu Ellen G. White

Washington, D. C., u oæujku 1963.
 29

KR©∆ANSK A
ISKUSTVA I VI–ENJA
ELLEN G. WHITE
30 Rani spisi
 31

Iskustva i vienja

Na zahtjev dragih prijatelja pristala sam ukratko opisati 11

svoja iskustva i vienja koja Êe, nadam se, ohrabriti i osnaæiti
smjernu Gospodnju djecu punu pouzdanja.
Obratila sam se kad mi je bilo jedanaest godina, a s dva-
naest sam se krstila i pridruæila MetodistiËkoj crkvi.3 U dobi
od trinaest godina sluπala sam Williama Millera kada je odr-
æavao drugi niz predavanja u Portlandu u saveznoj dræavi
Maine. Tada sam uvidjela da nisam ni sveta ni spremna da
vidim Isusa. A kad su vjernici crkve i greπnici bili pozvani
da iziu pred ostale na molitvu, iskoristila sam tu priliku
jer sam bila svjesna da trebam obaviti velik posao kako bih
bila dostojna Neba. U duπi sam Ëeznula za punim i besplat-
nim spasenjem, ali nisam znala kako da ga dobijem.
Godine 1842. u Portlandu u saveznoj dræavi Maine stal-
no sam posjeÊivala sastanke na kojima se govorilo o Kristo-
vom drugom dolasku i bila Ëvrsto uvjerena da Êe Gospodin
uskoro doÊi. Bila sam gladna i æedna potpunog spasenja, pot-
punog suglasja s Boæjom voljom. Borila sam se danju i noÊu
da dobijem ovo dragocjeno blago koje nije moguÊe kupiti
ni za sva bogatstva ovoga svijeta. Dok sam se kleËeÊi pred
Bogom molila za ovaj blagoslov, postala sam svjesna duæno-
sti da trebam otiÊi i moliti se na javnom molitvenom sastanku.
Nikad se prije nisam naglas molila na sastanku pa sam ustuk-
nula u strahu da Êu se zbuniti ako se pokuπam javno moliti.
Svaki put kad bih iziπla pred Gospodina u tajnoj molitvi,
postala bih svjesna ove neispunjene duænosti. Najzad sam
se prestala moliti i zapala u stanje potiπtenosti, a na kraju i
u duboki oËaj.
3
Ellen White roena je u Gorhamu u saveznoj dræavi Maine 26.
studenoga 1827.

(31)
 32 Rani spisi

12 U takvom sam duπevnom raspoloæenju ostala tri tjedna

a da ni jedna zraka svjetla nije probila guste oblake tame
koja me okruæivala. A onda sam usnila dva sna koji su mi
pruæili zraku svjetla i nade.4 Nakon toga sam se povjerila
svojoj poboænoj majci. Rekla mi je da nisam izgubljena i
savjetovala me da posjetim brata Stockmana koji je u to
vrijeme propovijedao adventnom narodu u Portlandu. U njega
sam imala veliko povjerenje jer je bio posveÊen i mio Kri-
stov sluga. Njegove su me rijeËi duboko ganule i ulile mi
novu nadu. Vratila sam se kuÊi i ponovno iziπla pred Go-
spodina; obeÊala sam da Êu uËiniti i pretrpjeti sve samo da
dobijem Isusov osmijeh odobravanja. Ponovno mi je prika-
zana ista duænost. Te veËeri bio je zakazan molitveni sasta-
nak na koji sam otiπla i kad su drugi kleknuli na molitvu,
ja sam drπÊuÊi kleknula s njima; nakon πto se dvoje ili troje
njih pomolilo, otvorila sam usta prije nego πto sam toga bila
svjesna i Boæja obeÊanja uËinila su mi se kao mnoπtvo dra-
gocjenih bisera koji se mogu dobiti samo ako ih molimo.
Dok sam se molila, nestalo je tereta i patnje duπe koje sam
dugo osjeÊala, a Boæji blagoslov je siπao na mene kao blaga
rosa. Dala sam slavu Bogu za ono πto sam osjeÊala, ali sam
Ëeznula za neËim viπim. Nisam mogla biti zadovoljna dok
ne budem ispunjena Boæjom puninom. Moju duπu ispunila
je neizreciva ljubav prema Isusu. Preko mene je prelazio val
za valom slave dok mi se tijelo nije ukoËilo. Za mene je iπ-
Ëeznulo sve osim Isusa i slave; nisam bila svjesna niËega πto
se dogaalo oko mene.
Dugo sam ostala u takvom stanju tijela i duπe i kad sam
postala svjesna okoline, sve mi je izgledalo drukËije. Sve je
izgledalo slavno i novo, kao da se smijeπi i proslavlja Boga.
Sada sam bila spremna da svuda govorim o Isusu. ©est mje-
13 seci nikakav tamni oblak nije se spustio nad moj um. Duπa
mi se svakodnevno napajala bogatim istinama spasenja. Uvje-
rena da Êe se svi koji ljube Isusa radovati Njegovom dolas-
ku, otiπla sam na sastanak razreda i ispriËala πto je Isus uËi-
nio za mene i kakvu sam puninu uæivala kad sam povjero-
vala da Gospodin dolazi. Voditelj mojeg razreda prekinuo
me rijeËima “zahvaljujuÊi metodizmu”, ali ja to nisam mogla

4
Ovdje spomenute snove nalazimo na stranicama 81—83.
 Iskustva i vienja 33

pripisati metodizmu jer sam znala da me je oslobodio Krist

i nada u Njegov skori dolazak.
VeÊina Ëlanova obitelji mojeg oca Ëvrsto je vjerovala u
Kristov drugi dolazak. Zbog svjedoËenja o ovom slavnom na-
uku sedmero nas bilo je istodobno iskljuËeno iz Metodis-
tiËke crkve. U to vrijeme posebno su nam drage bile rijeËi
proroka: “Govore braÊa vaπa koja na vas mrze i odbacuju
vas radi moga imena: ‘Neka se proslavi Jahve, pa da radost
vaπu vidimo.’ Ali oni Êe biti postieni.” (Iz 66,5)
Od tog vremena pa sve do prosinca 1844. moje radosti,
kuπnje i razoËaranja bili su isti kao mojih dragih adventnih
prijatelja oko mene. U to sam vrijeme posjetila jednu od naπih
sestara koja je vjerovala u drugi Kristov dolazak pa smo prije
podne oko obiteljskog oltara kleknuli na molitvu. To nije
bila neka uzbudljiva prigoda; bilo je prisutno nas pet, sve
same æene. Dok sam se molila, na mene je siπla Boæja sila
kakvu nikad prije nisam osjetila. Potpuno me je obuzelo vi-
enje Boæje slave; Ëinilo mi se da se sve viπe i viπe uzdiæem
sa Zemlje i tada mi je pokazano neπto o putovanju advent-
nog naroda u Sveti Grad, o Ëemu Êe biti rijeËi u nastavku.

Moje pr vo vienje5
Poπto mi je Bog pokazao putovanje adventnog naroda
u Sveti Grad kao i bogatu nagradu onima koji Ëekaju po- 14
vratak svojega Gospodina sa svadbe, smatram duænoπÊu da
ukratko opiπem πto mi je Bog otkrio. Dragi sveti morali su
proÊi kroz mnoge kuπnje. A naπa nam sadaπnja ali kratko-
trajna i mala nevolja donosi izvanredno veliku i vjeËnu sla-
vu, nama koji ne smjeramo na vidljivo nego na nevidljivo,
jer je vidljivo prolazno, a nevidljivo vjeËno. Pokuπala sam
donijeti dobar izvjeπtaj i nekoliko grozdova iz nebeskog Kana-
ana, zbog kojih bi me mnogi kamenovali kao πto je zbor
Izraelaca namjeravao kamenovati Kaleba i Joπuu zbog njiho-
vog izvjeπtaja (Br 14,10). Ali kaæem vam, draga braÊo i sestre
u Gospodinu, to je dobra zemlja i zauzmimo je jer je moæe-
mo zadobiti.
5
Ovo je vienje Ellen White dobila nakon velikog adventnog razoËara-
nja 1844. i prvi put je objavljeno 1846. U to je vrijeme vidjela samo neko-
liko buduÊih dogaaja. Kasnija su vienja bila potpunija. Vidi Dodatak.
 34 Rani spisi

Dok sam se molila kod obiteljskog oltara, Sveti Duh je

siπao na mene i Ëinilo mi se da se uzdiæem sve viπe i viπe,
visoko iznad mraËnog svijeta. Osvrnula sam se traæeÊi u svijetu
adventni narod, ali ga nisam mogla naÊi dok mi jedan glas
nije rekao: “Pogledaj ponovno i malo viπe.” Nato sam podi-
gla oËi i ugledala ravnu, usku stazu koja se dizala visoko
iznad svijeta. Po toj stazi iπao je adventni narod prema gradu
koji se nalazio daleko na kraju puta. Na samom poËetku puta
iza njih je svijetlilo jako svjetlo za koje mi je jedan aneo
rekao da je ponoÊni poklik. Ovo svjetlo je obasjavalo Ëitavu
stazu i osvjetljavalo im noge da se ne bi spoticali. Dokle
god su pogled upirali u Isusa koji je iπao pred njima vodeÊi
ih u grad, bili su sigurni. Ali neki su se ubrzo umorili i rekli
da je grad odviπe daleko i da su oËekivali kako Êe prije stiÊi
do njega. Isus ih je hrabrio podignuvπi svoju slavnu desni-
15 cu i iz Njegove je ruke poteklo svjetlo koje je preplavilo
adventnu skupinu pa su povikali: “Aleluja!” Drugi su se ne-
promiπljeno odrekli svjetla iza sebe i rekli da to nije Bog
koji ih vodi tako daleko. Svjetlo iza njih odmah je iπËeznu-
lo; noge su im ostale u potpunom mraku pa su se spoticali
i iz vida izgubili cilj i Isusa te su pali s puta u mraËan i zao
svijet. Uskoro smo6 Ëuli Boæji glas poput πuma mnogih vo-
da, koji nam je objavio dan i Ëas Isusova dolaska. Æivi sveti,
njih 144.000, Ëuli su i razumjeli reËeno, dok su zli mislili
da se radi o grmljavini ili potresu. Kada je Bog rekao vrije-
me, izlio je na nas Svetoga Duha i naπa su lica poËela odsja-
jivati Boæju slavu, kao πto je svijetlilo Mojsijevo lice kad je
siπao sa Sinaja.
Svih je 144.000 bilo zapeËaÊeno i savrπeno ujedinjeno.
Na njihovim Ëelima bilo je napisano: Bog, Novi Jeruzalem i
blistava zvijezda koja je sadræavala Isusovo novo ime. Pri po-
gledu na naπe radosno, sveto stanje, zli su se razgnjevili i
pojurili da nas uhvate kako bi nas strpali u zatvor, a mi smo
u Gospodnje ime pruæili ruku dok su oni bespomoÊno pali
na zemlju. Tada su oni iz Sotonine sinagoge znali da Bog
ljubi nas koji smo mogli jedan drugome oprati noge i poz-
draviti braÊu svetim cjelovom, pa su se poklonili pred na-
πim nogama.

6
Vidi Dodatak.
 Iskustva i vienja 35

Ubrzo je naπ pogled privukla pojava malog tamnog ob-

laka na istoku, veliËine otprilike pola ËovjeËjeg dlana, za koji
smo svi znali da je znak Sina »ovjeËjeg. Svi smo u sveËanoj
tiπini promatrali kako se oblak pribliæava i postaje sve svje-
tliji i veliËanstveniji da bi se konaËno pretvorio u veliki bi-
jeli oblak. Donja strana bila mu je kao u plamenu. Iznad
oblaka se dizala duga, dok su oko njega deseci tisuÊa an-
ela pjevali najljepπu pjesmu, a na oblaku je sjedio Sin »o- 16
vjeËji. Kosa Mu je bila bijela i u uvojcima se spuπtala na
ramena, a na glavi je imao mnogo kruna. Noge su Mu bile
kao razgorjeli oganj; u desnoj ruci je imao srp, a u lijevoj
srebrnu trubu. OËi su Mu bile plamen ognjeni kojim je pro-
dirao u dno duπe svoje djece. Lica svih okupljenih problije-
djela su, a lica onih koje je Bog odbacio pocrnjela. Onda
smo svi povikali: “Tko Êe opstati? Je li moja odjeÊa bez mrlje?”
Na to su aneli prestali pjevati i za trenutak je zavladala za-
straπujuÊa tiπina dok Isus nije progovorio: “Opstat Êe samo
oni u kojih su Ëiste ruke i Ëisto srce; dosta vam je moja
milost.” Na te su se rijeËi naπa lica ponovno oblila sjajem i
radost je ispunila svako srce. Aneli su sada joπ glasnije za-
pjevali, dok se oblak sve viπe pribliæavao Zemlji.
Zatim je odjeknula Isusova srebrna truba dok se spu-
πtao na oblaku okruæen ognjenim plamenovima. Pogledao
je na grobove usnulih pravednika da bi zatim svoj pogled i
ruke podigao prema nebu i povikao: “Probudite se, probu-
dite se, probudite se vi koji spavate u prahu i ustanite!” Na
to je silan potres zatresao Zemlju. Grobovi su se otvorili i
mrtvi su iziπli obuËeni besmrtnoπÊu. Kad su prepoznali svoje
prijatelje koje im je smrt otela, 144.000 povikale su: “Aleluja!”
i u istom trenutku su se preobrazili i bili odneseni u zrak u
susret Gospodinu.
Svi smo se skupa na oblaku uznosili sedam dana do sta-
klenog mora, kamo nam je Isus donio krune i vlastitom ih
desnicom stavio na glavu svakome od nas. Dao nam je i zlatne
harfe i palme pobjede. Tu, na staklenom moru, u savrπenom
Ëetverokutu stajale su 144.000. Neki od njih imali su vrlo
blistave krune, a drugi ne baπ tako sjajne. Neke su krune
bile teπke od zvijezda, dok su ih druge imale tek nekoliko.
Svatko je bio potpuno zadovoljan svojom krunom. I svi su
bili obuËeni u veliËanstvene bijele haljine koje su ih pokri- 17
 36 Rani spisi

vale od vrata do stopala. Aneli su bili svuda oko nas dok

smo koraËali preko staklenog mora do gradskih vrata. Isus
je podignuo svoju moÊnu, slavnu ruku dræeÊi biserna vrata
koja su se otvorila na svojim svjetlucavim πarkama i rekao
nam: “Oprali ste svoje haljine u mojoj krvi i Ëvrsto se dræali
moje istine. Uite!” Svi smo uπli osjeÊajuÊi da imamo puno
pravo na ovaj grad.
Tu smo ugledali drvo æivota i Boæje prijestolje. Iz prije-
stolja je tekla bistra rijeka, a na objema obalama rijeke bilo
je stablo æivota. Na jednoj obali rijeke bilo je stablo, a na
drugoj takoer stablo, oba od Ëistog prozirnog zlata. Isprva
sam mislila da vidim dva stabla. Ponovno sam pogledala i
vidjela da su na vrhu sjedinjena u jedno stablo. Takvo je
bilo stablo æivota na obje strane rijeke æivota. Njegove su
se grane savijale do mjesta na kojem smo mi stajali i plod
je bio prekrasan; izgledao je kao zlato pomijeπano sa sre-
brom.
Kad smo otiπli pod stablo i sjeli da uæivamo u ljepoti
tog mjesta, priπla su nam braÊa Fitch i Stockman7 koja su
navijeπtala Evanelje o kraljevstvu i koju je Bog poloæio u
grob da bi ih spasio, i pitala nas πto smo doæivjeli dok su
oni spavali. Pokuπali smo se prisjetiti svojih najveÊih kuπ-
nji, ali su one izgledale toliko male u usporedbi s izvanred-
no velikom i vjeËnom slavom koja nas je okruæivala da ih
nismo mogli spomenuti pa smo svi povikali: “Aleluja, Nebo
je stvarno lako zadobiti!” i dotaknuli svoje bljeπtave harfe
tako da je nebeski svod odjekivao od njihovih zvukova.
S Isusom na Ëelu siπli smo iz grada na ovu Zemlju, na
veliku i visoku planinu koja nije mogla podnijeti Isusa pa
se raspolovila tako da je nastala velika ravnica. Onda smo
18 ugledali veliki grad s dvanaest temelja i dvanaest vrata, po
troja sa svake strane i s po jednim anelom na svakim vra-
tima. Svi smo povikali: “Dolazi grad, veliki grad silazi s Ne-
ba od Boga”, i on se spustio na mjesto na kojem smo sta-
jali. Onda smo poËeli promatrati πto se nalazi izvan grada.
Vidjela sam prekrasne kuÊe koje su izgledale kao od srebra,
na Ëetiri stupa ukraπena prekrasnim biserima. U njih su se
trebali naseliti sveti. Svaka je imala zlatnu policu. Vidjela sam

7
Vidi Dodatak.
 Iskustva i vienja 37

mnoge svete kako ulaze u kuÊe, skidaju blistave krune i

stavljaju ih na policu, a zatim izlaze u polja iza kuÊa da ne-
πto obave na zemlji; ne onako kako to mi radimo sa zem-
ljom ovdje; ne, ne. Blistavo svjetlo okruæivalo je njihovu glavu
i oni su stalno klicali i slavili Boga.
Vidjela sam joπ jednu poljanu prepunu raznovrsnog cvi-
jeÊa i dok sam ga brala, uskliknula sam: “Ovo neÊe nikad
uvenuti.” Zatim sam vidjela poljanu s visokom travom, prekra-
snoga izgleda; trava je bila predivno zelena s odbljeskom sre-
bra i zlata; ponosno se lelujala u slavu Kralja Isusa. Zatim
smo stigli u podruËje prepuno svakovrsnih æivotinja — bio
je tu lav, janje, ris i vuk, svi zajedno u savrπenoj slozi. Proπli
smo posred njih i one su nas miroljubivo slijedile. Zatim
smo uπli u πumu, ne mraËnu kao πto su naπe ovdje; ne, ne,
veÊ svijetlu i predivnu; grane stabala su se lelujale i mi smo
svi kliknuli: “Æivjet Êemo mirno u pustinji i spavati po πu-
mama.” Proπli smo kroz πumu jer smo bili na putu na goru
Sion.
Usput smo sreli skupinu koja je takoer promatrala lje-
potu ovog mjesta. Primijetila sam na njihovoj odjeÊi crveni
porub; njihove su krune bile blistave, a odjeÊa savrπeno bi-
jela. Kad smo ih pozdravili, upitala sam Isusa tko su oni.
On je rekao da su to muËenici koji su izgubili æivot radi 19
Njega. Pratilo ih je druπtvo mnogobrojne djece; i ona su imala
crveni porub na odjeÊi. Gora Sion bila je upravo pred na-
ma i na vrhu se nalazio veliËanstveni hram, a oko njega joπ
sedam gora na kojima su rasle ruæe i ljiljani. Vidjela sam
djecu kako se penju ili, ako im se viπe svia, lete pomoÊu
malih krila do vrha brda i beru cvijeÊe koje nikad ne vene.
Oko hrama su rasla svakovrsna stabla da uljepπaju prizor:
πimπir, bor, jela, maslina, mirta, nar i smokva savijali su se
pod teretom zrelih plodova πto je to mjesto Ëinilo joπ veli-
Ëanstvenijim. Upravo kad smo trebali uÊi u sveti hram, Isus
je svojim umilnim glasom rekao: “Samo 144.000 ulaze na
ovo mjesto”, a mi smo uskliknuli: “Aleluja!”
Hram je bio oslonjen na sedam stupova, svaki od pro-
zirnog zlata, ukraπen prekrasnim biserima. Ne mogu opisati
ljepotu koju sam tamo vidjela. O kad bih mogla govoriti
kanaanskim jezikom, mogla bih tek blijedo opisati slavu bo-
ljega svijeta. Vidjela sam tamo kamene ploËe s ugraviranim
 38 Rani spisi

imenima 144.000 zlatnim slovima. Nakon πto smo vidjeli lje-

potu hrama, iziπli smo i Isus nas je napustio i otiπao u grad.
Uskoro smo Ëuli Njegov umilni glas kako govori: “Doite,
narode moj, vi koji ste iziπli iz velike nevolje i vrπili moju
volju; stradali ste radi mene; doite na veËeru, a ja Êu se
opasati da vas posluæujem.” Mi smo poviknuli: “Aleluja! Sla-
va!” i uπli u grad. Vidjela sam stol od Ëistog srebra, duga-
Ëak viπe kilometara, ali smo ga pogledom mogli obuhvatiti.
Vidjela sam plod sa stabla æivota, manu, bademe, smokve,
nar, groæe i mnoge druge vrste voÊa. Pitala sam Isusa smi-
jem li jesti od tih plodova. On je rekao: “Ne sada. Oni koji
jedu od ovih plodova, ne vraÊaju se viπe na Zemlju. Ali ako
20 budeπ vjerna, joπ malo i jest Êeπ plodove sa stabla æivota i
piti vodu s izvora.” Onda me aneo njeæno spustio na ovaj
mraËni svijet. Ponekad pomislim kako viπe ne mogu ovdje
ostati; sve na Zemlji izgleda tako sumorno. OsjeÊam se vrlo
osamljenom jer sam vidjela bolju zemlju. O kad bih imala
krila golubice pa da odletim i naem pokoj!

* * *

Po zavrπetku vienja sve mi je izgledalo drukËije; neka

koprena pokrivala je sve πto sam promatrala. O kako mi je
mraËan izgledao ovaj svijet. Plakala sam kad sam se ponov-
no naπla ovdje, proæeta silnom Ëeænjom za domom. Vidjela
sam bolji svijet i nakon njega sve mi se ovdje uËinilo ruæ-
nim. Svoje vienje ispriËala sam naπoj maloj skupini u Port-
landu; oni su bili potpuno uvjereni da je poteklo od Boga.
Bilo je to vrijeme ispunjeno silom. Na nama je poËivala sve-
Ëanost vjeËnosti. Oko tjedan dana poslije Gospodin mi je
dao drugo vienje i pokazao kuπnje kroz koje moram proÊi
te da moram poÊi i drugima iznijeti ono πto mi je otkrio,
da Êu naiÊi na veliko protivljenje i pritom trpjeti duπevne
patnje. Ali aneo je rekao: “Dosta ti je Boæja milost; On Êe
ti pomoÊi.”
Nakon ovog vienja bila sam jako uznemirena. Bila sam
slabog zdravlja i imala samo sedamnaest godina. Znala sam
da su mnogi pali zbog samouzviπenja i da Êe me Bog napustiti
ako se u bilo Ëemu ponesem, pa Êu svakako biti izgublje-
na. Obratila sam se Gospodinu s molbom i molila Ga da
 Iskustva i vienja 39

ovo breme poloæi na nekoga drugog. »inilo mi se da ga ne

mogu nositi. Dugo sam leæala niËice, ali sve πto sam dobila
bio je odgovor: “Objavi drugima ono πto sam ti otkrio.”
Tijekom mojeg sljedeÊeg vienja usrdno sam molila 21
Gospodina da me saËuva od samouzviπenja ako veÊ moram
iÊi i iznijeti ono πto mi je pokazao. Onda mi je pokazao da
je moja molitva usliπana i da Êe On, budem li u opasnosti
da se ponesem, na me poloæiti ruku pa Êu se razboljeti. Aneo
je rekao: “Ako vjerno izneseπ vijest i ustrajeπ do kraja, jest
Êeπ rod sa stabla æivota i piti vodu iz rijeke æivota.”
Ubrzo se poËelo govoriti da su vienja posljedica mes-
merizma8 i mnogi su adventisti bili spremni u to povjero-
vati i dalje πiriti. Jedan lijeËnik, cijenjen kao mesmerist, rekao
mi je da su moja vienja mesmeristiËka i da se na mene
moæe vrlo lako utjecati i da bi me mogao mesmerizirati i
uËiniti da dobijem vienje. Rekla sam mu da mi je Gospo-
din u vienju pokazao da mesmerizam potjeËe od avla, iz
bezdana, i da Êe uskoro otiÊi tamo zajedno s onima koji se
njime nastave sluæiti. Zatim sam mu dopustila da me mes-
merizira ako moæe. Pokuπavao je viπe od pola sata pribjega-
vajuÊi razliËitim postupcima da bi na kraju odustao. Vjerom
u Boga mogla sam se oduprijeti njegovom utjecaju tako da
mi nije ni najmanje naudio.
Ako sam imala vienje na nekom sastanku, mnogi bi go-
vorili da je to posljedica uzbuenja i da me je netko mes-
merizirao. Ja bih na to otiπla u πumu gdje me nije moglo
vidjeti nijedno oko ni Ëuti ijedno uho i molila se Bogu i On
bi mi ponekad tamo dao vienje. Zatim bih se radovala i
rekla im πto mi je Bog nasamo otkrio tamo gdje na me nije
mogao utjecati nijedan smrtnik. Ali neki su mi govorili da
sam sama sebe mesmerizirala. O, pomislila sam, zar je doπlo
dotle da oni koji iskreno pristupaju Bogu da prihvate Nje-
gova obeÊanja i mole za Njegovo spasenje budu optuæeni
da su pod pokvarenim i po duπu pogubnim utjecajem mes-
merizma? Molimo li naπeg dragog nebeskog Oca za “kruh”
da bismo dobili samo “kamen” ili “πtipavca”? Takve su mi 22
stvari ranjavale duh i nanosile bol duπi i dovodili me do oËaja
jer su me mnogi uvjeravali da ne postoji Sveti Duh i da su

8
Vidi Dodatak.
 40 Rani spisi

svi doæivljaji svetih Boæjih ljudi bili samo mesmerizam ili So-
tonine prijevare.
U to se vrijeme u saveznoj dræavi Maine pojavio fanati-
zam. Neki su izbjegavali svaki rad i osuivali sve koji nisu
dijelili njihovo miπljenje o toj i drugim stvarima koje su sma-
trali vjerskim duænostima. Bog mi je ove zablude otkrio u
vienju i poslao me da ih objavim Njegovoj zabludjeloj dje-
ci, ali su mnoga od njih potpuno odbacila vijest i optuæila
me da se priklanjam svijetu. S druge strane nominalni ad-
ventisti su me optuæivali za fanatizam pa su me laæno, a neki
zlobno, prikazali kao vou fanatizma kojeg sam se trudila
onemoguÊiti. Odredili su razliËita vremena Gospodnjeg do-
laska i nametali ih braÊi, ali mi je Gospodin pokazao da Êe
sva ona proÊi jer prije Kristovog dolaska mora doÊi vrijeme
nevolje i da Êe svako odreivanje vremena, kada se ne is-
puni, samo oslabiti vjeru Boæjeg naroda. Zbog toga su me
optuæili da se ponaπam kao zao sluga koji je u svojem srcu
govorio: “Moj gospodar neÊe doÊi zadugo.”
Sve mi je to teπko optereÊivalo duπu i u zbunjenosti sam
ponekad doπla u kuπnju da posumnjam u ono πto sam do-
æivjela. Jednog jutra, za vrijeme obiteljske molitve, na mene
je poËela djelovati Boæja sila i u tom sam trenutku pomi-
slila da je to mesmerizam pa sam mu se usprotivila. Istog
trenutka sam onijemjela i nekoliko trenutaka bila nesvjesna
svega oko sebe. Tada sam shvatila da sam sagrijeπila πto sam
posumnjala u Boæju silu i da sam zbog toga onijemjela i da
Êe mi se jezik odrijeπiti u manje od dvadeset Ëetiri sata. Po-
kazana mi je karta na kojoj su zlatnim slovima bila napi-
23 sana poglavlja i redci pedesetak tekstova iz Svetoga pisma.9
Nakon zavrπetka vienja zatraæila sam ploËicu i na njoj na-
pisala da sam nijema, kao i ono πto sam vidjela i da æelim
veliku Bibliju. Uzela sam Bibliju i odmah otvorila sve tek-
stove koje sam vidjela na karti. Cijelog dana nisam mogla
govoriti. Rano iduÊeg jutra duπu mi je ispunila radost i moj
se jezik oslobodio da kliËem hvale Bogu. Nakon toga se viπe
nisam usuivala posumnjati niti se za trenutak oduprijeti Boæ-
joj sili, bez obzira na to πto Êe drugi misliti o meni.

9
Ovi tekstovi navedeni su na kraju ovog ulomka, str. 42—47.
 Iskustva i vienja 41

Dok sam 1846. bila u Fairhavenu u saveznoj dræavi Mas-

sachusetts, moja sestra (koja me je obiËno pratila u to vri-
jeme), sestra A., brat G. i ja krenuli smo Ëamcem s jedrom
u posjet jednoj obitelji na West Islandu. Bila je skoro noÊ
kad smo krenuli. Plovili smo kratko vrijeme kad se iznena-
da podigla oluja. Sijevalo je i grmjelo i kiπa se kao bujica
izlila na nas. »inilo se da Êemo sigurno propasti ako nas
Bog ne izbavi.
Kleknula sam u Ëamcu i poËela moliti Boga da nas iz-
bavi. I tamo usred bijesnih valova, dok se voda prelijevala
preko nas, dobila sam vienje i vidjela da Êe se prije osu-
πiti svaka kap mora nego da mi stradamo, jer je moj posao
tek zapoËeo. Po zavrπetku vienja svi su moji strahovi ne-
stali i mi smo pjevali i slavili Boga; naπ mali Ëamac bio je
za nas ploveÊi Betel. Urednik The Advent Heralda rekao je
kako je poznato da su moja vienja “posljedica mesmeris-
tiËkog djelovanja”. Ali, pitam, kakve je moguÊnosti za mes-
meristiËke postupke bilo u takvim trenucima? Brat G. Ëinio
je viπe nego πto je mogao da upravlja Ëamcem. Pokuπao se
usidriti, ali se sidro vuklo za nama. Naπ je Ëamac poskakivao
na valovima i bio tjeran vjetrom; bilo je tako mraËno da
nismo mogli vidjeti s jednog kraja Ëamca do drugoga. Ubr-
zo se sidro zakvaËilo i brat G. je pozvao u pomoÊ. Na oto- 24
ku su bile samo dvije kuÊe i pokazalo se da smo bili blizu
jedne od njih, ali ne one u koju smo æeljeli doÊi. Cijela obi-
telj se veÊ spremila na spavanje osim malog djeteta koje je
zahvaljujuÊi providnosti Ëulo poziv za pomoÊ na moru. Njegov
otac je uskoro doπao da nam pomogne pa nas je u malom
Ëamcu prevezao na obalu. VeÊi dio noÊi proveli smo u
zahvaljivanju i slavljenju Boga za Njegovu Ëudesnu dobrotu
prema nama.

* * *
 42 Rani spisi

TEKSTOVI SPOMENUTI NA PRETHODNOJ STR ANICI

(u prijevodu Dude i FuÊaka)

I evo, buduÊi da nisi povjerovao mojim rijeËima, koje Êe se

ispuniti u svoje vrijeme, zanijemjet Êeπ i neÊeπ moÊi govoriti do
dana dok se to ne zbude. (Lk 1,20)
Sve πto ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega
uzima i — navjeπÊivat Êe vama. (Iv 16,15)
Svi se napuniπe Duha Svetoga i poËeπe govoriti drugim jezici-
ma, kako im veÊ Duh davaπe zboriti. (Dj 2,4)
I evo sada, Gospodine, promotri prijetnje njihove i daj sluga-
ma svojim sa svom smjeloπÊu navjeπÊivati rijeË tvoju! Pruæi ruku
svoju da bude ozdravljenja, znamenja i Ëudesa po imenu svetoga
Sluge tvoga Isusa. I poπto se pomoliπe, potrese se mjesto gdje bi-
jahu sabrani, i svi se napuniπe Duha Svetoga te stanu navjeπÊivati
rijeË Boæju smjelo. (Dj 4,29-31)
Ne dajte svetinje psima! Niti svoga biserja bacajte pred svinje
da ga ne pogaze nogama pa se okrenu i rastrgaju vas. Iπtite i dat
Êe vam se! Traæite i naÊi Êete! Kucajte i otvorit Êe vam se! Doista,
tko god iπte, prima; i tko traæi, nalazi; i onomu koji kuca, otvorit
25 Êe se. Ta ima li koga meu vama da bi svojemu sinu, ako ga zaiπte
kruha, kamen dao? Ili ako ribu zaiπte, zar Êe mu zmiju dati? Ako
dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, ko-
liko li Êe viπe Otac vaπ, koji je na nebesima, dobrima obdariti one
koji ga zaiπtu! Sve, dakle, πto æelite da ljudi vama Ëine, Ëinite i vi
njima. To je, doista, Zakon i Proroci. »uvajte se laænih proroka
koji dolaze k vama u ovËjem odijelu, a iznutra su vuci grabeæljivi.
(Mt 7,6-12.15)
Ustat Êe, doista, laæni kristi i laæni proroci i iznijeti znamenja
velika i Ëudesa da, bude li moguÊe, zavedu i izabrane. (Mt 24,24)
Kao πto primiste Krista Isusa, Gospodina, tako u njemu æivite:
ukorijenjeni i nazidani na njemu i uËvrπÊeni vjerom kako ste pou-
Ëeni, obilujte zahvaljivanjem. Pazite da vas tko ne odvuËe mudro-
vanjem i ispraznim zavaravanjem πto se oslanja na predaju ljud-
sku, na “poËela svijeta”, a ne na Krista. (Kol 2,6-8)
Ne gubite dakle pouzdanja! Pripada mu velika plaÊa! Postoja-
nosti vam uistinu treba da biste vrπeÊi volju Boæju zadobili obe-
Êano. Jer joπ malo, sasvim malo, i Onaj koji dolazi doÊi Êe i neÊe
zakasniti. A pravednik Êe moj od vjere æivjeti, ako li pak otpadne,
 Iskustva i vienja 43

ne mili se on duπi mojoj. A mi nismo od onih koji otpadaju, sebi

na propast, nego od onih koji vjeruju na spas duπe. (Heb 10,35-39)
Zaista, tko ue u njegov poËinak, poËinuo je od djela svojih
kao ono i Bog od svojih. Pohitimo dakle uÊi u taj PoËinak da ni-
tko ne padne po uzoru na takvu nepokornost. Æiva je, uistinu, RijeË
Boæja i djelotvorna; oπtrija je od svakoga dvosjekla maËa; prodire
dotle da dijeli duπu i duh, zglobove i moædinu te prosuuje na-
kane i misli srca. (Heb 4,10-12)
Uvjeren sam u ovo: Onaj koji otpoËe u vama dobro djelo, do- 26
vrπit Êe ga do Dana Krista Isusa ... Samo se ponaπajte dostojno
evanelja Kristova, pa — doπao ja i vidio vas ili nenazoËan sluπao
πto je s vama — da mogu utvrditi kako ste postojani u jednome
duhu i jednoduπno se zajedniËki borite za evaneosku vjeru ne
plaπeÊi se ni u Ëemu protivnika. To je njima najava njihove propasti,
a vaπega spasenja, i to od Boga. Jer vama je dana milost: “za Krista”,
ne samo u njega vjerovati nego za njega i trpjeti. (Fil 1,6.27-29)
Da, Bog u svojoj dobrohotnosti izvodi u vama i htjeti i djelovati.
Sve Ëinite bez mrmljanja i oklijevanja da budete besprijekorni i
Ëisti, djeca Boæja neporoËna posred poroda izopaËena i lukava u
kojem svijetlite kao svjetlila u svijetu. (Fil 2,13-15)
UbuduÊe jaËajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj. Obu-
cite svu opremu Boæju da se mognete oduprijeti lukavstvima av-
lovim. Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhov-
niπtava, protiv Vlasti, protiv upravljaËa ovoga mraËnoga svijeta, protiv
zlih duhova po nebesima. Zbog toga posegnite za svom opremom
Boæjom da uzmognete odoljeti u dan zli i odræati se kada sve nad-
vladate. Dræite se dakle! Opaπite bedra istinom, obucite oklop pra-
vednosti, potpaπite noge spremnoπÊu za evanelje mira! U svemu
imajte uza se πtit vjere: njime Êete moÊi ugasiti ognjene strijele
Zloga. Uzmite i kacigu spasenja i maË Duha, to jest RijeË Boæju.
Svakovrsnom se molitvom i proπnjom u svakoj prigodi u Duhu molite.
Poradi toga i bdijte sa svom ustrajnoπÊu i molitvom za sve svete,
(Ef 6,10-18)
Naprotiv! Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praπtaj-
te jedni drugima kao πto i Bog u Kristu nama oprosti. (Ef 4,32)
Poπto ste posluhom istini oËistili duπe svoje za nehinjeno bra- 27
toljublje, od srca æarko ljubite jedni druge. (1 Pt 1,22)
Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao πto sam
ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom Êe svi znati da
ste moji uËenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge. (Iv
13,34.35)
 44 Rani spisi

Same sebe ispitujte, jeste li u vjeri! Same sebe provjeravajte!

Zar ne spoznajete sami sebe: da je Isus Krist u vama? InaËe niste
pravi. (2 Kor 13,5)
Po milosti Boæjoj koja mi je dana ja kao mudri graditelj po-
stavih temelj, a drugi naziuje; ali svaki neka pazi kako naziuje.
Jer nitko ne moæe postaviti drugoga temelja osim onoga koji je
postavljen, a taj je Isus Krist. Naziuje li tko na ovom temelju zla-
tom, srebrom, dragim kamenjem, drvom, sijenom, slamom — svaËije
Êe djelo iziÊi na svjetlo. Onaj Êe Dan pokazati jer Êe se u ognju
oËitovati. I kakvo je Ëije djelo, oganj Êe iskuπati. (1 Kor 3,10-13)
Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavi
nadglednicima, da pasete Crkvu Boæju koju steËe krvlju svojom.
Ja znam da Êe nakon mog odlaska meu vas uljesti vuci okrutni
koji ne πtede stada, a izmeu vas Êe samih ustati ljudi koji Êe iskriv-
ljavati nauk da bi odvukli uËenike za sobom. (Dj 20,28-30)
»udim se da od Onoga koji vas pozva na milost Kristovu tako
brzo prelazite na neko drugo evanelje, koje uostalom i ne posto-
ji. Postoje samo neki koji vas zbunjuju i hoÊe prevratiti evanelje
Kristovo. Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam aneo s neba navjeπ-
Êivao neko evanelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka
je proklet! ©to smo veÊ rekli, to sad i ponavljam: navjeπÊuje li vam
tko neko evanelje mimo onoga koje primiste, neka je proklet.
(Gal 1,6-9)
28 Naprotiv, sve πto u tami rekoste, na svjetlu Êe se Ëuti; i πto
ste po skroviπtima u uho πaptali, propovijedat Êe se po krovovi-
ma. A kaæem vama, prijateljima svojim: ne bojte se onih koji ubi-
jaju tijelo, a nakon toga nemaju viπe πto uËiniti. Pokazat Êu vam
koga vam se bojati: onoga se bojte koji poπto ubije, ima moÊ baciti
u pakao. Da, velim vam, njega se bojte! Ne prodaje li se pet vrap-
ËiÊa za dva novËiÊa? Pa ipak ni jednoga od njih Bog ne zaboravlja.
A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se! Vredniji ste
nego mnogo vrabaca! (Lk 12,3-7)
Ta pisano je: Anelima Êe svojim zapovjediti za tebe da te
Ëuvaju. I: Na rukama Êe te nositi da se gdje nogom ne spotakneπ
o kamen. (Lk 4,10.11)
Ta Bog koji reËe: Neka iz tame svjetlost zasine, on zasvijetli u
srcima naπim da nam spoznanje slave Boæje zasvijetli na licu Kri-
stovu. To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna
ona snaga bude oËito Boæja, a ne od nas. U svemu pritisnuti, ali
ne pritijeπnjeni; dvoumeÊi, ali ne zdvajajuÊi; progonjeni, ali ne na-
puπteni; obarani, ali ne oboreni. (2 Kor 4,6-9)
 Iskustva i vienja 45

Ta ova malenkost naπe Ëasovite nevolje donosi nam obilato,

sve obilatije, breme vjeËne slave jer nama nije do vidljivog nego
do nevidljivog: ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo — vjeËno. (2
Kor 4,17.18)
Vas koje snaga Boæja po vjeri Ëuva za spasenje, spremno da
se objavi u posljednje vrijeme. Zbog toga se radujte, makar se sada
moæda trebalo malo i æalostiti zbog razliËitih kuπnja: da prokuπa-
nost vaπe vjere — dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipak
u vatri kuπa — stekne hvalu, slavu i Ëast o Objavljenju Isusa Kri-
sta. (1 Pt 1,5-7)
Da, sada æivimo kada ste vi postojani u Gospodinu! (1 Sol 3,8)
A ovi Êe znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime Êe moje 29
izganjati zloduhe, novim Êe jezicima zboriti, zmije uzimati; i popiju
li πto smrtonosno, ne, neÊe im nauditi; na nemoÊnike Êe ruke po-
lagati, i bit Êe im dobro. (Mk 16,17.18)
Njegovi roditelji odvrate: “Znamo da je ovo naπ sin i da se
slijep rodio. A kako sada vidi, to mi ne znamo; i tko mu je otvorio
oËi, ne znamo. Njega pitajte! Punoljetan je: neka sam o sebi govo-
ri!” Rekoπe tako njegovi roditelji jer su se bojali Æidova. Æidovi se
doista veÊ bijahu dogovorili da se iz sinagoge ima izopÊiti svaki
koji njega prizna Kristom. Zbog toga rekoπe njegovi roditelji: “Pu-
noljetan je, njega pitajte!” Pozvaπe stoga po drugi put Ëovjeka koji
bijaπe slijep i rekoπe mu: “Podaj slavu Bogu! Mi znamo da je taj
Ëovjek greπnik!” Nato im on odgovori: “Je li greπnik, ja ne znam.
Jedno znam: slijep sam bio, a sada vidim.” Rekoπe mu opet: “©to
ti uËini? Kako ti otvori oËi?” Odgovori im: “VeÊ vam rekoh i ne
posluπaste me. ©to opet hoÊete Ëuti? Da ne kanite i vi postati njego-
vim uËenicima?” (Iv 9,20-27)
I πto god zaiπtete u moje ime, uËinit Êu, da se proslavi Otac
u Sinu. Ako me πto zaiπtete u moje ime, uËinit Êu. Ako me ljubite,
zapovijedi Êete moje Ëuvati. (Iv 14,13-15)
Ako ostanete u meni i rijeËi moje ako ostanu u vama, πto god
hoÊete, iπtite i bit Êe vam. Ovim se proslavlja Otac moj: da dono-
site mnogo roda i da budete moji uËenici. (Iv 15,7.8)
A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao Ëovjek opsjednut ne-
Ëistim duhom. On povika: “©to ti imaπ s nama, Isuse NazareÊanine?
Doπao si da nas uniπtiπ? Znam tko si: Svetac Boæji!” Isus mu zapri-
jeti: “Umukni i izii iz njega!” (Mk 1,23-25)
Uvjeren sam doista: ni smrt ni æivot, ni aneli ni vlasti, ni 30
sadaπnjost ni buduÊnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi
 46 Rani spisi

stvor neÊe nas moÊi rastaviti od ljubavi Boæje u Kristu Isusu Gospo-
dinu naπem. (Rim 8,38.39)
Anelu Crkve u Filadelfiji napiπi: “Ovo govori Sveti, Istiniti,
Onaj koji ima kljuË Davidov i kad otvori, nitko neÊe zatvoriti; kad
zatvori, nitko neÊe otvoriti: Znam tvoja djela. Evo, otvorio sam pred
tobom vrata kojih nitko zatvoriti ne moæe. Doista, malena je tvoja
snaga, a oËuvao si moju rijeË i nisi zatajio mog imena. Evo, dovest
Êu neke iz sinagoge Sotonine — koji sebe zovu Æidovi, a nisu, nego
laæu — evo, prisilit Êu ih da dou da ti se do nogu poklone te
upoznaju da te ja ljubim. BuduÊi da si oËuvao moju rijeË o posto-
janosti, i ja Êu oËuvati tebe od Ëasa kuπnje koji ima doÊi na sav
svijet da se iskuπaju svi pozemljari. Dolazim ubrzo. »vrsto dræi πto
imaπ da ti nitko ne ugrabi vijenca. Pobjednika Êu postaviti stupom
u hramu Boga moga i odande on viπe neÊe iziÊi i napisat Êu na
njemu ime Boga svoga i ime grada Boga svoga, novog Jeruzalema
koji sie s neba od Boga mojega, i ime moje novo. Tko ima uho,
nek posluπa πto Duh govori crkvama!” (Otk 3,7-13)
Ti se ne okaljaπe sa æenama, djevci su! Oni prate Jaganjca ka-
mo god poe. Otkupljeni su od ljudi kao prvine Bogu i Jaganjcu;
na ustima se njihovim laæ ne nae, neporoËni su. (Otk 14,4.5)
Naπa je pak domovina na nebesima, odakle iπËekujemo Spasi-
telja, Gospodina naπega Isusa Krista. (Fil 3,20)
Strpite se dakle, braÊo, do Dolaska Gospodnjega! Evo: ratar
iπËekuje dragocjeni urod zemlje, strpljiv je s njime dok ne dobije
31 kiπu ranu i kasnu. Strpite se i vi, oËvrsnite srca jer se Dolazak Go-
spodnji pribliæio! (Jak 5,7.8)
Snagom kojom ima moÊ sve sebi podloæiti on Êe preobraziti
ovo naπe bijedno tijelo i suobliËiti ga tijelu svomu slavnomu. (Fil
3,21)
I vidjeh: gle, bijel oblak, a na oblak sjede Netko kao Sin »o-
vjeËji; na glavi mu zlatan vijenac, u ruci oπtar srp. I drugi jedan
aneo izie iz hrama viËuÊi iza glasa onomu πto sjedi na oblaku:
“Mahni srpom i æanji jer doe Ëas æetvi, zrela je æetva zemaljska!”
I onaj πto sjedi na oblaku baci srp na zemlju i zemlja bi poænjeve-
na. I drugi jedan aneo izie iz hrama nebeskoga. I on imaπe oπ-
tar srp. (Otk 14,14-17)
Dakle: preostaje neki subotni poËinak narodu Boæjemu! (Heb
4,9)
I Sveti grad, novi Jeruzalem, vidjeh: silazi s neba od Boga, op-
remljen kao zaruËnica nakiÊena za svoga muæa. (Otk 21,2)
 Iskustva i vienja 47

I vidjeh: gle, Jaganjac stoji na gori Sionu, a s njime sto Ëetr-

deset i Ëetiri tisuÊe — na Ëelima im napisano ime njegovo i ime
Oca njegova! (Otk 14,1)
I pokaza mi rijeku vode æivota, bistru kao prozirac: izvire iz
prijestolja Boæjeg i JaganjËeva. Posred gradskoga trga, s obje stra-
ne rijeke, stablo æivota πto rodi dvanaest puta, svakog mjeseca svoj
rod. A liπÊe stabla za zdravlje je narodima. I neÊe viπe biti nika-
kva prokletstva. I prijestolje Êe Boæje i JaganjËevo biti u gradu i
sluge Êe mu se njegove klanjati i gledati lice njegovo, a ime Êe im
njegovo biti na Ëelima. NoÊi viπe biti neÊe i neÊe trebati svjetla
od svjetiljke ni svjetla sunËeva: obasjavat Êe ih Gospod Bog i oni
Êe kraljevati u vijeke vjekova. (Otk 22,1-5)

* * *

Kasnija vienja 32
Gospodin mi je sljedeÊe vienje dao 1847. u Topshamu
u saveznoj dræavi Maine, za vrijeme okupljanja braÊe u su-
botu.
OsjeÊali smo posebnu potrebu za molitvom. Za vrijeme
molitve na nas je siπao Sveti Duh. Bili smo presretni. Ubrzo
sam izgubila osjeÊaj za zemaljsko i bila potpuno zaokuplje-
na vienjem Boæje slave. Vidjela sam kako je jedan aneo
brzo doletio k meni. Ponio me sa Zemlje u Sveti Grad. U
gradu sam ugledala hram u koji sam uπla. Proπla sam kroz
vrata i stigla do prvog zastora. Zastor je bio podignut i ja
sam uπla u Svetinju. Tu sam ugledala kadioni ærtvenik, svi-
jeÊnjak sa sedam svjetiljki i stol s prinesenim kruhovima.
Nakon πto sam vidjela slavu Svetinje, Isus je podigao drugi
zastor i uπao u Svetinju nad svetinjama.
U Svetinji nad svetinjama ugledala sam KovËeg; poklo-
pac KovËega i njegove stranice bile su od Ëistog zlata. Na
svakom kraju KovËega nalazio se ljupki kerubin koji ga je
pokrivao krilima. Kerubini su bili licem okrenuti jedan prema
drugome pogleda usmjerenih na KovËeg. Izmeu anela na-
lazila se zlatna kadionica. Nad KovËegom, tamo gdje su stajali
aneli, vidjelo se iznimno jarko svjetlo nalik na Boæje prije-
stolje. Isus je stajao pokraj KovËega i kad su se k Njemu
dizale molitve svetih, iz kadionice se dizao dim tamjana, a
 48 Rani spisi

On je njihove molitve s dimom tamjana prinosio svojem Ocu.

U KovËegu sam vidjela zlatnu posudu s manom i Aronov
procvjetali πtap te kamene ploËe sloæene kao knjiga. Isus
ih je otvorio i ja sam na njima ugledala Deset zapovijedi
napisanih Boæjim prstom. Na jednoj ploËi bilo je Ëetiri, a
na drugoj πest zapovijedi. »etiri zapovijedi na prvoj ploËi
sjale su jaËe od ostalih πest. Ali Ëetvrta, zapovijed o suboti,
33 sjala je jaËe od svih ostalih jer je subota bila odvojena da
saËuva Ëast Boæjeg svetog imena. Sveta je subota izgledala
veliËanstveno, okruæena vijencem slave. Vidjela sam da za-
povijed o suboti nije bila prikovana na kriæ jer da je bila
ona, bilo bi i ostalih devet; u tom bismo ih sluËaju smjeli
prekrπiti kao i Ëetvrtu. Vidjela sam da Bog nije promijenio
subotu, jer se On nikada ne mijenja. Ali ju je papa promijenio
iz sedmog u prvi dan tjedna jer je proreËeno da Êe promijeniti
blagdane i Zakon.
Da je Bog premjestio subotu sa sedmog na prvi dan,
vidjela sam da bi promijenio i tekst Ëetvrte zapovijedi napi-
san na kamenim ploËama koje se sada nalaze u KovËegu u
najsvetijem dijelu nebeskog hrama. U tom bi sluËaju pisalo:
A prvoga je dana subota, poËinak posveÊen Jahvi, Bogu tvo-
jemu. Meutim, vidjela sam da je zapovijed glasila jednako
kao kad je prstom Boæjim napisana na kamene ploËe i pre-
dana Mojsiju na Sinaju. “A sedmoga je dana subota, poËinak
posveÊen Jahvi, Bogu tvojemu.” Vidjela sam da subota jest
i da Êe biti zid razdvajanja izmeu pravog Boæjeg Izraela i
nevjernika kao i da je subota znaËajno pitanje oko kojeg Êe
se ujediniti srca Boæjih dragih svetaca koji Ga Ëekaju.
Vidjela sam da Bog ima djece koja subotu ne poznaju
niti je svetkuju. Ona nisu odbacila svjetlo koje je obasjava.
A na poËetku vremena nevolje mi smo poπli ispunjeni Svetim
Duhom i joπ jasnije navijeπtali subotu.10 To je rasrdilo crkve
i nominalne adventiste11 jer nisu mogli osporiti istinu o su-
boti. A u to su vrijeme Boæji izabranici jasno vidjeli da ima-
mo istinu pa su iziπli i s nama trpjeli progonstvo. Vidjela
34 sam u zemlji maË, glad, epidemije i veliku zbunjenost. Zli
su mislili da smo mi krivi za izlijevanje kazni pa su ustali i

10
Vidi str. 87.
11
Vidi Dodatak.
 Iskustva i vienja 49

odluËili nas istrijebiti sa zemlje, uvjereni da Êe tada zlo pre-

stati.
U vrijeme nevolje svi smo pobjegli iz gradova i sela, ali
su nas zli progonili i s maËem ulazili u kuÊe svetih. Podigli
su maË da nas ubiju, ali se on slomio i pao krhak kao da je
od slame. Onda smo svi danju i noÊu vapili za izbavljenjem
i taj je vapaj dospio pred Boga. Sunce je zasjalo, a mjesec
je i dalje sjao. Rijeke su prestale teÊi. Pojavili su se tamni,
tmasti oblaci i poËeli se sudarati. Ali ostalo je jedno mjesto
vedrine neopisiva sjaja odakle se zaËuo Boæji glas kao πum
mnogih voda koji je potresao nebo i zemlju. Nebo se otvaralo
i zatvaralo, neprekidno u pokretu. Planine su se tresle kao
trska na vjetru i na sve strane izbacivale raskomadane stije-
ne. More je poËelo kljuËati kao voda u loncu i izbacivati
kamenje na obalu. Dok je objavljivao dan i Ëas Isusova dolaska
i ponavljao vjeËni Savez sa svojim narodom, Bog je izgova-
rao reËenicu po reËenicu a onda zastao, dok su se Njegove
rijeËi pronosile zemljom. Boæji Izrael stajao je oËiju uprtih
prema gore sluπajuÊi rijeËi koje su izlazile iz Jahvinih usta i
prolamale se zemljom sliËno najsnaænijoj grmljavini. Bilo je
izuzetno sveËano. Na kraju svake reËenice sveti su uzvikivali:
“Slava! Aleluja!” Lica su im bila obasjana Boæjom slavom i
svijetlila kao Mojsijevo lice kad je siπao sa Sinaja. Zli ih nisu
mogli gledati od sjaja slave. I kad je izgovoren beskonaËni
blagoslov nad onima koji su poπtovali Boga svetkujuÊi Nje-
govu subotu, zaËuo se silan poklik pobjede nad zvijeri i nje-
zinim kipom.
Tada poËinje slavlje jer se Zemlja treba odmoriti. Vidjela 35
sam poboænog roba kako pobjedonosno ustaje i odbacuje
lance kojima je bio okovan, dok je njegov zao gospodar bio
smeten ne znajuÊi πto da Ëini, jer zli nisu mogli razumjeti
rijeËi koje je Bog izgovorio. Uskoro se pojavio veliki bijeli
oblak. Izgledao je ljepπi nego ikad. Na njemu je sjedio Sin
»ovjeËji. Isprva nismo na oblaku vidjeli Isusa, ali kako se
pribliæavao Zemlji, mogli smo vidjeti Njegov dragi lik. Kad
se prvi put pojavio, ovaj oblak je bio znak Sina »ovjeËjeg
na nebu. Glas Sina Boæjeg pozvao je zaspale svete obuËene
u besmrtnu slavu. Æivi sveti preobrazili su se u tren oka i
zajedno s njima bili uzeti u kola od oblaka koja su, uzdiæu-
Êi se k Nebu, izgledala veliËanstveno. Kola su sa svake stra-
 50 Rani spisi

ne imala krila, a odozdo kotaËe. Kako su se uzdizala, kotaËi

su klicali: “Svet!”, a krila su u pokretu klicala: “Svet!” Sveti
aneli pratioci koji su okruæivali oblak takoer su klicali:
“Svet, svet, svet Gospodin Bog, SvemoguÊi!” I sveci na oblaku
su klicali: “Slava! Aleluja!” A kola su se uzdizala prema Sve-
tome Gradu. Isus je otvorio vrata zlatnog grada i poveo nas
u njega. DoËekani smo dobrodoπlicom jer smo odræali “Boæje
zapovijedi” i imali “pravo na stablo æivota”.

36 ZapeËaÊenje
Na poËetku subote 5. sijeËnja 1849. bili smo na molitvi
s obitelji brata Beldena u Rocky Hillu u saveznoj dræavi Con-
necticut, kad je na nas siπao Sveti Duh. U vienju sam bila
prenesena u Svetinju nad svetinjama gdje sam vidjela Isusa
kako joπ uvijek posreduje za Izrael. Na skutu Njegove halji-
ne ugledala sam zvonËiÊe i πipke. Bilo mi je pokazano da
Isus neÊe napustiti Svetinju nad svetinjama dok ne bude rije-
πen sluËaj svakog Ëovjeka bilo na spasenje bilo na uniπtenje,
i da se Boæja srdæba neÊe izliti dok Isus ne zavrπi svoje dje-
lo u Svetinji nad svetinjama, odloæi svoju sveÊeniËku odoru
i obuËe haljinu osvete. Tada Êe napustiti mjesto posrednika
izmeu svojeg Oca i Ëovjeka i Bog se viπe neÊe ustezati da
na one koji su odbacili Njegovu istinu izlije svoju srdæbu.
Vidjela sam da su srdæba naroda i srdæba Boæja kao i vrije-
me suenja mrtvima bile jasno odvojene pojave koje slijede
jedna za drugom, kao i to da Mihael joπ nije ustao i da joπ
nije nastupilo vrijeme nevolje kakve nikad prije nije bilo.
Narodi se veÊ gnjeve, ali kad naπ Veliki sveÊenik zavrπi svoje
djelo u Svetiπtu, On Êe ustati, obuÊi haljinu osvete i tek tada
Êe doÊi do izlijevanja sedam posljednjih zala.
Vidjela sam da Êe Ëetiri anela dræati Ëetiri vjetra sve
dok Isusovo djelo u Svetiπtu ne bude zavrπeno, a zatim Êe
uslijediti sedam posljednjih zala. Ova zla raspaljuju gnjev zlih
protiv pravednika jer smatraju da smo mi navukli Boæje ka-
zne na njih i da bi nevolje prestale kad bi nas istrijebili s
lica zemlje. Tada je izdan proglas da se sveti pobiju, πto je
37 njih potaknulo da dan i noÊ vape za izbavljenjem. To je bilo
vrijeme Jakovljeve nevolje. Tada su svi sveti zavapili u du-
πevnoj tjeskobi i Bog ih je izbavio svojim glasom. Sto Ëetr-
 Iskustva i vienja 51

deset i Ëetiri tisuÊe su trijumfirale, dok su im lica bila oba-

sjana Boæjom slavom. Zatim mi je pokazana skupina koja je
gorko plakala. Na njihovoj je odjeÊi velikim slovima bilo na-
pisano: “Bio si vagnut na tezulji i naen si prelagan.” Upita-
la sam tko je ova skupina. Aneo je rekao: “To su oni koji
su nekoÊ svetkovali subotu, ali su je napustili.” »ula sam
kako glasno viËu: “Vjerovali smo u Tvoj dolazak i revno ga
navijeπtali.” I dok su to govorili, pogled im je pao na njiho-
vu odjeÊu pa su ugledali πto je napisano; sada su joπ glasnije
zavapili. Vidjela sam da su pili iz duboke vode, ali su osta-
tak gazili nogama — pogazili su subotu — i zbog toga su vag-
nuti na tezulji i naeni laki.
Zatim me moj aneo pratilac ponovno poveo u grad gdje
sam vidjela kako Ëetiri anela lete prema gradskim vratima.
Upravo su pokazivali zlatne karte anelu na ulazu, kad sam
ugledala joπ jednog anela kako brzo dolijeÊe iz neuspore-
dive slave i jakim glasom viËe drugim anelima: mahao je
neËim πto je dræao u ruci. Zamolila sam svojeg anela pratioca
za objaπnjenje, a on mi je rekao da zasad ne mogu vidjeti
viπe od toga, ali da Êe mi ubrzo pokazati πto znaËi ono πto
sam vidjela.
U subotu poslijepodne jedan izmeu nas se razbolio i
traæio da se molimo za njegovo ozdravljenje. Svi smo se uje-
dinili u molbi LijeËniku koji nikad nije izgubio nijedan slu-
Ëaj, kad je Duh siπao na mene i ja sam dobila vienje.
Vidjela sam da su Ëetiri anela bila na putu da obave 38
odreeni posao na Zemlji. Isus je bio obuËen u sveÊeniËku
odjeÊu. Sa saæaljenjem je pogledao na ostatak, a zatim podigao
ruke i glasom punim samilosti povikao: “Moja krv, OËe, moja
krv, moja krv, moja krv!” Zatim sam vidjela kako od Bo-
ga, koji je sjedio na velikom bijelom prijestolju, izlazi neo-
pisivo jako svjetlo koje je obasjalo Isusa. Potom sam ugledala
jednog anela s nalogom od Isusa kako brzo dolijeÊe do Ëe-
tvorice anela kojima je bilo povjereno da obave posao na
Zemlji. MaπuÊi neËim u svojoj ruci, glasno je povikao: “Dræite!
Dræite! Dræite! Dræite! dok sluge Boæje ne budu zapeËaÊe-
ne na Ëelima.”
Molila sam svojeg anela pratioca da mi objasni znaËenje
ovoga πto sam Ëula i πto Ëetiri anela trebaju obaviti. Rekao
mi je da je Bog obuzdao sile i da je svojim anelima zapo-
 52 Rani spisi

vjedio da vode raËuna o onome πto se dogaa na Zemlji; da

Ëetiri anela imaju vlast od Boga da zadræe Ëetiri vjetra koje
su upravo namjeravali pustiti, ali dok su ih njihove ruke ot-
puπtale, Isusovo je milosrdno oko ugledalo ostatak koji joπ
nije bio zapeËaÊen pa je podigao ruke Ocu i molio Ga go-
voreÊi da je za njih prolio svoju krv. Zatim je drugi aneo
dobio nalog da brzo odleti do Ëetvorice anela s nalogom
da zadræe vjetrove dok Boæji sluge ne budu zapeËaÊeni pe-
Ëatom æivoga Boga na svojim Ëelima.

39 Boæja ljubav prema Njegovom narodu

Vidjela sam kako Bog njeæno i jako voli svoj narod. Vidjela
sam kako aneli πire svoja krila nad svetima. Svaki sveti imao
je anela pratioca. Kad bi sveti plakali zbog razoËaranja ili
bi se naπli u opasnosti, aneli koji im sluæe brzo bi odletje-
li gore noseÊi vijesti, a aneli u gradu bi prestali pjevati.
Zatim bi Isus poslao drugog anela da sie i da ih ohrabri,
da bdije nad njima i da ih pokuπa zadræati na uskome putu;
ali ako ne bi marili za briænu skrb ovih anela i ako ih an-
eli ne bi mogli utjeπiti veÊ bi nastavili iÊi stranputicom,
aneli bi se rastuæili i zaplakali. Oni bi vijest o tome ponijeli
gore i svi aneli u gradu bi zaplakali, a nakon toga glasno
rekli: “Amen.” Ali ako bi sveti uprli pogled na nagradu koja
ih Ëeka i slavili Boga, aneli bi prenijeli radosnu vijest u
grad i aneli u gradu bi dotaknuli svoje zlatne harfe i glasno
zapjevali: “Aleluja!” tako da bi nebeski svod odzvanjao nji-
hovim umilnim pjesmama.
U Svetom Gradu vlada savrπeni red i sklad. Svi aneli
kojima je naloæeno da odlaze na Zemlju nose zlatnu kartu
koju pokazuju anelima na gradskim vratima kad ulaze i iz-
laze. Nebo je predivno mjesto. »eznem da budem tamo, da
gledam svojega milog Isusa koji je dao æivot za mene i bu-
dem preobraæena u Njegovo slavno obliËje. O kad bih imala
rijeËi kojima bih opisala slavu prelijepog buduÊeg svijeta!
Æudim za potocima æive vode koji vesele grad naπega Boga.
Gospodin mi je omoguÊio da vidim i druge svjetove.
Dobila sam krila i jedan aneo otpratio me od grada do bli-
stavog i veliËanstvenog mjesta. Trava je bila svjeæe zelena,
a ptice su cvrkutale svoje milozvuËne pjesmice. Stanovnici
 Iskustva i vienja 53

na tom mjestu bili su razliËitih uzrasta; bili su plemeniti, 40

veliËanstveni i veoma ljubazni. Izgledom su bili sliËni Isusu
i njihova su lica zraËila svetom radoπÊu koja je izraæavala
slobodu i sreÊu koje su vladale na tom mjestu. Upitala sam
jednog od njih zaπto su toliko umilniji od stanovnika Zem-
lje. Odgovorio je: “Mi smo æivjeli u potpunoj posluπnosti Boæ-
jim zapovijedima i nismo bili neposluπni kao oni na Zem-
lji.” Zatim sam ugledala dva stabla: jedno je upadljivo nali-
kovalo na stablo æivota u gradu. Plod je na obima bio preli-
jep, ali s jednoga nisu smjeli jesti. Mogli su jesti plodove s
oba stabla, ali s tog jednog bilo im je zabranjeno. Moj an-
eo pratilac mi je rekao: “Nitko na ovom mjestu nije oku-
sio plod sa zabranjenog stabla; kad bi ga okusili, pali bi.”
Onda me poveo na svijet oko kojeg je kruæilo sedam mje-
seci. Tu sam vidjela dobrog starog Henoka koji je preobra-
æen bio uznesen na Nebo. U desnici je imao prekrasnu pal-
mu; na svakom njezinom listu bilo je napisano: “Pobjeda.”
Na glavi je imao blistav bijeli vijenac od liπÊa, a po sredini
svakog lista bilo je napisano: “»istoÊa”; vijenac je bio opto-
Ëen raznobojnim dragim kamenjem koje je blistalo jaËe od
zvijezda obasjavajuÊi slova tako da su se jaËe isticala. Na straæ-
njem dijelu nalazila se vrpca koja je povezivala vijenac, a
na njoj je bilo napisano: “Svetost.” Iznad vijenca je bila pre-
lijepa kruna, sjajnija od sunca. Upitala sam ga je li to mjesto
na koje je doπao kada se uznio sa Zemlje. Rekao je: “Ne,
moj dom je Grad, a ovamo sam doπao u posjet.” Kretao se
po tom svijetu tako slobodno kao da je njegov dom. Molila
sam svojeg anela pratioca da mi dopusti da ostanem na
tom svijetu. Nisam mogla podnijeti pomisao da se moram
ponovno vratiti na ovaj mraËni svijet. A onda je aneo rekao:
“Moraπ se vratiti i ako ostaneπ vjerna, imat Êeπ zajedno sa
sto Ëetrdeset i Ëetiri tisuÊe prednost posjeÊivati sve svjeto-
ve i promatrati djela Boæjih ruku.”

I nebeska zvijeæa Êe se uzdrmati 41

Gospodin mi je 16. prosinca 1848. u vienju pokazao
kako Êe izgledati kad se uzdrmaju nebeska zvijeæa. Kad je
Gospodin rekao “nebo” govoreÊi o znakovima koje je zapi-
sao Matej, Marko i Luka, vidjela sam da je mislio na Nebo,
 54 Rani spisi

a kad je rekao “zemlja”, mislio je na Zemlju. Nebeske sile

su Sunce, Mjesec i zvijezde. Oni vladaju nebesima. Zemalj-
ske sile pak vladaju Zemljom. Na Boæji glas pokrenut Êe se
nebeske sile. Sunce, Mjesec i zvijezde pomaknut Êe se sa
svojih mjesta. Oni neÊe nestati, nego Êe se samo potresti
na Boæji glas.
Tamni, gusti oblaci poËeli su se gomilati i sudarati. At-
mosfera se razdvojila i poËela savijati; sad smo mogli kao
kroz otvoren prostor vidjeti Orion odakle je dolazio Boæji
glas. Sveti Grad spustit Êe se kroz taj otvoreni prostor. Vi-
djela sam da su se uzdrmale zemaljske sile i da su se doga-
aji poËeli odvijati odreenim redoslijedom. Ratovi, glasine
o ratovima, maË, glad i epidemije prve Êe uzdrmati zemalj-
ske sile, a onda Êe Boæji glas uzdrmati Sunce, Mjeseci i zvi-
jezde kao i Zemlju. Vidjela sam da pokretanje sila u Europi
nije, kako neki nauËavaju, pokretanje nebeskih sila, veÊ uz-
drmanost gnjevnih naroda.

42 Otvorena i zatvorena vrata

U subotu 24. oæujka 1849. imali smo ugodan i vrlo za-
nimljiv sastanak s braÊom u Topshamu u saveznoj dræavi
Maine. Sveti Duh izlio se na nas i ja sam u Duhu bila pre-
nesena u grad æivoga Boga. Tu mi je pokazano da se Boæje
zapovijedi i svjedoËanstvo Isusa Krista ne mogu razdvojiti
kad je rijeË o zatvorenim vratima i da je vrijeme kad su Boæje
zapovijedi trebale zasjati najveÊim sjajem te da Boæji narod
bude iskuπan u pogledu istine o suboti, bilo kad su se otvorila
vrata u Svetinji nad svetinjama u nebeskom Svetiπtu gdje se
nalazi KovËeg u kojemu je Deset zapovijedi. Ova se vrata
nisu smjela otvoriti dok ne bude zavrπeno Isusovo posre-
dovanje u Svetinji Svetiπta 1844. Tada je Isus ustao i zatvo-
rio vrata Svetinje, a otvorio vrata Svetinje nad svetinjama
te uπao iza drugog zastora gdje sada stoji pokraj KovËega i
kamo dopire Izraelova vjera.
Vidjela sam da je Isus zatvorio vrata Svetinje i nitko ih
nije mogao otvoriti; a onda je otvorio vrata Svetinje nad sve-
tinjama i nitko ih nije mogao zatvoriti (Otk 3,7.8);12 a u tre-

12
Vidi str. 87. Vidi i Dodatak.
 Iskustva i vienja 55

nutku kad je Isus otvorio vrata Svetinje nad svetinjama u

kojoj se nalazi KovËeg, Boæje zapovijedi su obasjale Boæji
narod i on se naπao na ispitu svetkovanja subote.
Vidjela sam da sadaπnja kuπnja u vjernosti suboti nije
mogla doÊi dok Isus nije zavrπio posredovanje u Svetinji i
dok nije stupio iza drugog zastora. Zato krπÊani koji su za-
spali prije otvaranja vrata Svetinje nad svetinjama, kad je
zavrπen ponoÊni poklik u srpnju 1844., a koji nisu svetko- 43
vali subotu, sada poËivaju u nadi; oni nisu znali za subotu
pa nisu bili ni kuπani kao πto smo mi otkad su vrata otvo-
rena. Vidjela sam da Sotona kuπa neke u ovom pitanju. Bu-
duÊi da su toliki dobri krπÊani zaspali u pobjedonosnoj vje-
ri a nisu svetkovali subotu, oni smatraju da to ne moæe biti
predmet kuπnje ni za nas.
Neprijatelji sadaπnje istine pokuπavaju otvoriti vrata Sve-
tinje koja je Isus zatvorio i zatvoriti vrata Svetinje nad sve-
tinjama koja je On 1844. otvorio i gdje se nalazi KovËeg s
dvije kamene ploËe na koje je Jahvinim prstom napisano Deset
zapovijedi.
Sotona se danas, u ovo vrijeme zapeËaÊenja, sluæi svim
moguÊim sredstvima kako bi misli Boæjeg naroda odvratio
od sadaπnje istine i pokolebao ga. Vidjela sam da Bog po-
stavlja zaπtitno pokrivalo preko svojeg naroda da bi ga zaπtitio
u vrijeme nevolje; svaku duπu koja se odluËila za istinu i
koja je Ëistog srca treba pokriti zaπtita SvemoguÊega.
Sotona to zna pa se svom silom trudi da misli πto je
moguÊe veÊeg broja ljudi zadræi u stanju kolebanja i nesi-
gurnosti u pogledu istine. Vidjela sam da je tajanstveno ku-
canje u New Yorku i na drugim mjestima bila Sotonina sila
na djelu i da Êe se takvo πto sve ËeπÊe javljati pod plaπtem
religije kako bi obmanute uljuljalo u veÊu sigurnost i, ako
je moguÊe, privuklo pozornost Boæjeg naroda takvim stvarima
i navelo ga da posumnja u nauËavanje i silu Svetoga Duha.13
Vidjela sam da Sotona na razliËite naËine radi preko svojih
orua. Djelovao je preko propovjednika koji su odbacili istinu
pa im je poslana djelotvorna zabluda da vjeruju u laæi kako
bi bili osueni. Dok bi propovijedali ili se molili, neki bi 44
pali i ostali bespomoÊno leæati, ali ne silom Svetoga Duha,

13
Vidi str. 88. Vidi i Dodatak.
 56 Rani spisi

veÊ silom kojom je Sotona nadahnuo ova orua, a preko njih

vjernike. Dok su propovijedali, molili se ili razgovarali, neki
nazovi-adventisti, koji su odbacili sadaπnju istinu, sluæili su
se mesmerizmom da bi zadobili sljedbenike i narod bi se
radovao njihovom utjecaju vjerujuÊi da djeluje Sveti Duh.
Neki koji su se njime koristili tako su daleko upali u avolju
tamu i obmanu da su mislili kako im je dana Boæja sila da
se njome sluæe. Tako su Boga izjednaËili sa sobom i omalo-
vaæili Njegovu moÊ.
Neki od tih Sotoninih pomagaËa fiziËki su napali neke
svete — one koje Sotona svojim utjecajem nije mogao prevariti
i odvratiti od istine. O kad bi to svi mogli vidjeti onako kako
je meni Bog otkrio, bolje bi poznavali Sotonine varke i viπe
se Ëuvali! Vidjela sam da Sotona radi na ove naËine kako bi
zbunio, prevario i odvratio misli Boæjeg naroda upravo sada
u vrijeme zapeËaÊenja. Vidjela sam kako neki nisu uËvrπÊe-
ni u sadaπnjoj istini. Njihova su koljena klecala, a noge im
klizile jer nisu bili uËvrπÊeni u istini i zaπtitniËko pokrivalo
SvemoguÊeg Boga ih nije moglo pokriti dok su tako drhtali.
Sotona je pokuπavao sve moguÊe da ih zadræi tamo gdje
su bili dok zapeËaÊenje ne proe, dok zaπtitniËko pokriva-
lo ne pokrije Boæji narod, a oni za vrijeme sedam posljednjih
zala ostanu bez zaklona od straπne Boæje srdæbe. Bog je po-
Ëeo svoj narod prekrivati ovim pokrivalom i ono Êe uskoro
pokriti sve koji Êe imati zaklon u dan pogibli. Bog Êe silno
djelovati u prilog svojem narodu, a i Sotoni Êe biti dopuπte-
no da djeluje.
45 Vidjela sam da Êe se umnoæiti i rasprostraniti tajanstve-
ni znaci, Ëudesa i laæne reformacije. Reformacije koje su mi
pokazane nisu bile reformacije koje vode od zablude k istini.
Moj aneo pratilac pozvao me da vidim radi li se joπ uvijek
za duπe greπnika kao nekada. Pogledala sam, ali to nisam
vidjela jer je vrijeme njihovog spasenja proπlo.14

14
Autorica ovih rijeËi nije æeljela da se one shvate kao da je vrijeme
za spasenje svih greπnika proπlo. Upravo u vrijeme kad je ovo pisala, sama
je radila na spaπavanju greπnika, kao πto je uvijek Ëinila.
Njezino razumijevanje ovog predmeta kako joj je bio prikazan nalazi-
mo u sljedeÊim ulomcima od kojih je prvi objavljen 1854., a drugi 1888.:
“Ovdje spomenute ‘laæne reformacije’ tek Êe se kasnije potpunije
oËitovati. Vienje se odnosi posebno na one koji su Ëuli i odbacili svjetlo
 Iskustva i vienja 57

Kuπnja naπe vjere 46

U ovo vrijeme kuπnje trebamo se uzajamno hrabriti i
tjeπiti. Sotonine kuπnje danas su veÊe nego ikad jer je svje-
stan da ima samo joπ malo vremena i da Êe sluËaj svakog
Ëovjeka vrlo brzo biti odluËen bilo za æivot ili za smrt. Sada
nije vrijeme da podlegnemo obeshrabrenju i kuπnjama, veÊ
da podnesemo sve nevolje i da se potpuno pouzdamo u Sve-
moguÊeg Boga Jakovljeva. Gospodin mi je pokazao da je Nje-
gova milost dovoljna za sve naπe teπkoÊe i premda su one
veÊe nego ikada, ako se potpuno pouzdamo u Boga, mi mo-
æemo nadvladati svaku kuπnju i zahvaljujuÊi Njegovoj milo-
sti izvojevati pobjedu.
Ako svladamo svoje teπkoÊe i pobijedimo Sotonine kuπ-
nje, mi smo proπli kuπanje naπe vjere dragocjenije od propad-
ljivog zlata pa smo jaËi i spremniji da se suoËimo s kuπnja-
ma koje Êe doÊi. Ali ako klonemo i popustimo Sotoninim
kuπnjama, sve Êemo viπe slabiti, a neÊemo biti nagraeni za
podnesenu kuπnju niti Êemo biti spremniji da se suoËimo s
onima koje dolaze. Tako Êemo sve viπe slabiti dok nas So-
tona ne zarobi da vrπimo njegovu volju. Moramo se obuÊi
u svu Boæju bojnu opremu i u svakom trenutku biti sprem-
ni za borbu protiv sila tame. Kad na nas navale kuπnje i ne-

adventnog nauka. Oni su predani djelotvornim zabludama. Takvi neÊe raditi

‘za duπe greπnika’ kao nekada. BuduÊi da su odbacili advent i prihvatili
Sotonine zablude, ‘vrijeme njihovog spasenja je proπlo’. Meutim, to se ne
odnosi na one koji nisu Ëuli pa nisu ni odbacili nauk o Kristovom drugom
dolasku.”
“Opasno je olako se odnositi prema istini koja nas je osvjedoËila i
dirnula naπe srce. Ne moæemo nekaænjeno odbaciti upozorenja koja nam
Bog milosrdno πalje. U Noino vrijeme Nebo je poslalo vijest svijetu i spa-
senje ljudi ovisilo je o naËinu na koji su se odnosili prema njoj. BuduÊi da
su upozorenje odbacili, Boæji Duh se povukao od greπnog roda i on je
izginuo u vodama potopa. U Abrahamovo vrijeme milost je prestala moliti
za greπne stanovnike Sodome i osim Lota sa æenom i dvjema kÊerima, sve
ih je progutala vatra poslana s Neba. Tako je bilo i u Kristovo vrijeme.
Boæji Sin objavio je naraπtaju nevjernih Æidova: ‘Evo, vaπa Êe kuÊa biti pre-
puπtena vama — pusta!’ GledajuÊi posljednje dane, ista beskonaËna sila
objavljuje u vezi s onima koji ‘nisu prihvatili ljubav prema istini da bi se
tako spasili’: ‘Zato im Bog πalje djelotvornu zabludu da vjeruju laæi, da bu-
du osueni svi koji nisu vjerovali u istinu, veÊ pristali uz nepravednost.’
Kada odbace nauk Njegove RijeËi, Bog povlaËi svojeg Duha i prepuπta ih
zabludama koje vole.”
 58 Rani spisi

volje, obratimo se Bogu i borimo se s Njim u molitvi. On

nas neÊe otpustiti prazne, veÊ Êe nam dati milost i snagu
da nadvladamo i slomimo neprijateljevu moÊ. O kad bi svi
mogli ovo vidjeti u pravom svjetlu i podnijeti napore kao
dobri Isusovi vojnici! Tada bi Izrael napredovao, jak u Bogu
i u Njegovoj silnoj moÊi.
47 Bog mi je pokazao da je svojem narodu dao da popije
gorku Ëaπu da bi ga potpuno oËistio. Gorki je to gutljaj i
moæe postati joπ gorËi ako mrmljamo, jadamo se i opiremo.
Ali oni koji ga prime s takvim duhom moraju progutati joπ
jedan, jer prvi nije proizveo æeljeno djelovanje na srce. A
ako ni drugi ne ostvari cilj, uslijedit Êe joπ jedan, pa joπ
jedan dok ne postigne æeljeni cilj ili Êemo ostati prljavi, ne-
Ëista srca. Vidjela sam da strpljenje, ustrajnost i molitva mogu
zasladiti ovu gorku Ëaπu i da Êe ona imati æeljeno djelova-
nje na srca onih koji je tako prime pa Êe Bog biti poπtovan
i proslavljen. Nije mala stvar biti krπÊanin i Boæja svojina
koju On prihvaÊa. Bog mi je pokazao neke koji priznaju sa-
daπnju istinu, ali njihov æivot ne odgovara njihovim tvrdnja-
ma. Mjerilo njihove poboænosti je prenisko i oni su daleko
od biblijskog posveÊenja. Neki se upuπtaju u isprazne i ne-
doliËne razgovore, a drugi daju mjesta samouzvisivanju. Ne
moæemo ugaati sebi, æivjeti i postupati kao svijet i uæivati
u njegovim zadovoljstvima i u druπtvu onih koji pripadaju
svijetu, a vladati s Kristom u slavi.
Ako æelimo sudjelovati u Njegovoj slavi u buduÊem svijetu,
moramo biti sudionici Kristovih patnji ovdje. Ako gledamo
samo svoje interese, kako da πto bolje ugodimo sebi umje-
sto da nastojimo ugoditi Bogu i unaprijediti Njegovo drago-
cjeno djelo izloæeno napadima, mi samo sramotimo Boga i
sveto djelo koje tvrdimo da volimo. Preostalo nam je joπ sa-
mo malo vremena da radimo za Boga. Niπta nam ne bi smjelo
biti teπko ærtvovati za spasenje rasprπenog i izranjenog Isu-
sovog stada. Oni koji sada ærtvom sklope savez s Bogom,
uskoro Êe se naÊi u domu da sudjeluju u bogatoj nagradi i
zauvijek zaposjednu novo kraljevstvo.
48 Æivimo potpuno za Gospodina i pokaæimo urednim æi-
votom i poboænim razgovorom da smo bili s Isusom i da
ostajemo Njegovi smjerni i ponizni sljedbenici. Moramo raditi
dok traje dan jer kad doe mraËna noÊ nevolja i tjeskobe,
 Iskustva i vienja 59

bit Êe prekasno da radimo za Boga. Isus je u svojem svetom

hramu i danas je spreman prihvatiti naπe ærtve, naπe moli-
tve i priznanje naπih pogreπaka i grijeha; On Êe oprostiti
Izraelu sve prijestupe da bi ih mogao izbrisati prije nego
πto napusti Svetiπte. Kad Isus napusti Svetiπte, tada Êe oni
koji se zateknu sveti i pravedni i dalje ostati sveti i pravedni
jer Êe njihovi grijesi biti izbrisani, a oni zapeËaÊeni peËa-
tom æivoga Boga. Meutim, nepravedni i neËisti i dalje Êe
ostati nepravedni i neËisti jer u Svetiπtu za njih neÊe biti
SveÊenika koji bi njihove ærtve, njihova priznanja i njihove
molitve donosio pred OËevo prijestolje. Stoga ono πto tre-
bamo uËiniti za spasenje duπa od oluje gnjeva koji dolazi,
moramo uËiniti prije nego πto Isus napusti Svetinju nad sve-
tinjama u nebeskom Svetiπtu.

Malome stadu
Draga braÊo: Gospodin mi je 26. sijeËnja 1850. dao vi-
enje koje vam prenosim. Vidjela sam da su neki od Boæjeg
naroda nerazumni, da drijemaju i da su samo napola budni;
oni nisu svjesni vremena u kojem æivimo, da je tu Ëovjek s
“metlom”15 i da su neki izloæeni opasnosti da budu pometeni.
Molila sam Isusa da ih spasi, da ih joπ malo poπtedi, da im
pomogne uvidjeti u kakvoj su straπnoj opasnosti da bi se
mogli pripremiti prije nego πto bude prekasno. Aneo je
rekao: “Propast dolazi kao snaæan vihor.” Molila sam anela 49
da se smiluje i spasi one koji ljube ovaj svijet, koji su prio-
nuli uz svoj imetak, nespremni da se od njega odvoje i ært-
vuju za ubrzano slanje vjesnika koji trebaju nahraniti glad-
ne ovce koje propadaju zbog nestaπice duhovne hrane.
Dok sam promatrala jadne duπe koje umiru zato πto ne-
maju sadaπnju istinu, a neki od onih koji su tvrdili da vjeruju
u istinu puπtali su ih da umru uskraÊujuÊi sredstva potre-
bna za unapreenje Boæjeg djela, prizor je bio toliko bolan
da sam zamolila anela da ga ukloni. Vidjela sam da su, kad
je Boæje djelo zahtijevalo neπto od njihova imetka, odlazili
æalosni kao mladiÊ koji je doπao k Isusu (Mt 19,16-22) i da
Êe uskoro naiÊi bujica zla i otplaviti njihov imetak, a onda

15
Vidi “San Williama Millera”, str. 83.
 60 Rani spisi

Êe biti prekasno da ærtvuju zemaljska dobra i skupljaju bla-

go na Nebu.
Zatim sam vidjela veliËanstvenog Otkupitelja, prekras-
nog i umilnog; On je napustio kraljevstvo slave i siπao na
ovaj mraËni i pusti svijet da ærtvuje svoj dragocjeni æivot i
umre, pravednik za nepravednike. Pretrpio je okrutno izru-
givanje i πibanje, nosio je krunu spletenu od trnja, dok Ga
je u vrtu probijao znoj s krupnim kapljama krvi kad je na
Njega stavljeno breme grijeha cijeloga svijeta. Aneo je upitao:
“Za koga?” O, ja sam vidjela i znala da je to bilo radi nas.
On je sve to pretrpio radi nas da bi nas Njegova dragocje-
na krv mogla iskupiti za Boga.
Nakon toga opet su mi bili pokazani oni koji se nisu
htjeli liπiti dobara ovog svijeta da spase duπe koje propa-
daju upuÊujuÊi im istinu dok Isus stoji pred Ocem i umjesto
njih nudi svoju krv, svoje patnje i svoju smrt. Za to vrijeme
Boæji vjesnici Ëekaju, spremni da im ponesu spasonosnu is-
50 tinu da bi mogli biti zapeËaÊeni peËatom æivoga Boga. Ne-
kima koji tvrde da vjeruju u sadaπnju istinu teπko je uËiniti
i najmanje πto mogu, pruæiti Boæjim vjesnicima novac koji
im je On povjerio na upravljanje.
Ponovno mi je pokazano Isusovo stradanje, Njegova lju-
bav tako duboka da Ga je potaknula da svoj æivot poloæi za
Ëovjeka kao i æivot onih koji tvrde da su Njegovi sljedbe-
nici, koji su imali dobra ovoga svijeta, ali su ih smatrali od-
viπe dragocjenima da bi njima pomogli djelo spaπavanja.
Aneo je rekao: “Mogu li takvi uÊi u Nebo?” Drugi je aneo
odgovorio: “Ne, nikad, nikad, nikad. Oni koji nisu zaintere-
sirani za Boæje djelo na Zemlji nikad gore neÊe moÊi pje-
vati pjesmu o ljubavi otkupljenja.” Vidjela sam da Êe hitro
djelo koje Bog vrπi na Zemlji uskoro zavrπiti u pravdi i da
se vjesnici moraju poæuriti u potrazi za rasprπenim stadom.
Jedan je aneo upitao: “Zar su svi vjesnici?” Drugi je odgo-
vorio: “Ne, ne; Boæji vjesnici imaju vijest.”
Vidjela sam da se Boæje djelo ometa i obeπËaπÊuje od
strane nekih koji putuju a nisu dobili vijest od Boga.16 Ta-
kvi Êe morati poloæiti raËun Bogu za svaki dolar koji su po-
troπili putujuÊi tamo gdje im nije bila duænost jer je taj no-

16
Vidi Dodatak.
 Iskustva i vienja 61

vac mogao biti na korist Boæjem djelu; a zbog nestaπice

duhovne hrane koju su vjesnici πto ih je Bog pozvao i izab-
rao mogli donijeti da su imali ta sredstva, duπe ne bi glado-
vale i umrle. Vidjela sam da su oni koji su imali snage da
rade svojim rukama i tako potpomaæu djelo bili odgovorni
za svoju snagu, kao πto su drugi bili odgovorni za svoj ime-
tak.
Silno reπetanje je poËelo i ono Êe se nastaviti; bit Êe
izreπetani svi koji nisu spremni odvaæno i nepokolebljivo za-
stupati istinu i ærtvovati se za Boga i Njegovo djelo. Aneo
je rekao: “Misliπ li da Êe itko biti primoran da se ærtvuje?
Ne, ne. Ærtva mora biti dragovoljna. Bit Êe potrebno dati
sve za kupnju njive.” Povikala sam Bogu da poπtedi svoj na- 51
rod; neki su veÊ malaksali i umirali. Zatim sam vidjela da
brzo dolaze kazne SvemoguÊega pa sam molila anela da se
svojim rijeËima obrati narodu. On je odgovorio: “Ni svi gro-
movi i munje s gore Sinaja ne bi mogli pokrenuti one koje
ne pokreÊu jasne istine Boæje rijeËi niti bi ih probudila an-
eoska vijest.”
Zatim sam ugledala Isusovu ljepotu i umilnost. Njegova
je odjeÊa bila bjelja od snijega. Nema rijeËi kojima bi se mogla
opisati Njegova slava i uzviπena umilnost. Svi, svi koji vrπe
Boæje zapovijedi uÊi Êe na vrata u grad i imati pravo na stablo
æivota i zauvijek boraviti u prisutnosti dragog Isusa Ëije lice
svijetli jaËe od podnevnog sunca.
Pokazani su mi Adam i Eva u Edenu. Okusili su plod sa
zabranjenog stabla i bili istjerani iz vrta; zatim je oko sta-
bla æivota postavljen ognjeni maË kako ne bi mogli okusiti
njegov plod i postali besmrtni greπnici. Stablo æivota trebalo
je odræavati besmrtnost. »ula sam jednog anela kako pita:
“Tko je od Adamova potomstva proπao pokraj ognjenog maËa
i okusio plod sa stabla æivota?” Drugi je aneo odgovorio:
“Nitko od Adamova potomstva nije proπao pokraj ognjenog
maËa i okusio plod s tog stabla; zato nema besmrtnog gre-
πnika. Duπa koja sagrijeπi umrijet Êe vjeËnom smrÊu — smr-
Êu koja Êe trajati zauvijek, nakon koje nema nade u uskrs-
nuÊe; i Boæja srdæba Êe biti zadovoljena.
Sveti Êe poËivati u Svetom Gradu i vladati kao kraljevi
i sveÊenici tisuÊu godina. Zatim Êe Isus sa svetima siÊi na
Maslinsku goru i ona Êe se raspoloviti i postati velika rav-
 62 Rani spisi

52 nica da na njoj poËiva Boæji raj. Ostala Zemlja neÊe biti oËiπ-
Êena prije kraja tisuÊu godina kad Êe zli mrtvi uskrsnuti i
okruæiti grad. Noge zlih nikad viπe neÊe oskvrnuti novu
Zemlju. Tada Êe od Boga siÊi vatra s Neba i progutati ih —
saæeÊi Êe korijen i grane. Sotona je korijen, a njegova djeca
su grane. Ista vatra koja Êe progutati zle, oËistit Êe Zemlju.”

Posljednja zla i sud

Na generalnoj konferenciji onih koji vjeruju u sadaπnju
istinu, odræanoj u rujnu 1850. u Suttonu u saveznoj dræavi
Vermont, pokazano mi je da Êe se sedam posljednjih zala
izliti nakon πto Isus napusti Svetiπte. Aneo je rekao: “Boæja
i Janjetova srdæba uzrokuje uniπtenje i smrt zlih. Na Boæji
glas sveti Êe postati silna i straπna vojska sa zastavama, ali
oni joπ neÊe izvrπiti presudu. Presude Êe se izvrπiti po zavr-
πetku tisuÊu godina.”
Nakon πto se sveti preobraze besmrtnoπÊu i pou u zrak
u susret Isusu, nakon πto prime harfe, odjeÊu i krune i uu
u grad, Isus i sveti sjest Êe da sude. Knjige Êe se otvoriti —
knjiga æivota i knjiga smrti. U knjizi æivota zapisana su do-
bra djela svetih, a u knjizi smrti zapisana su zla djela zlih.
Ove se knjige usporeuju sa Zakonikom, Biblijom, prema
kojem Êe se suditi ljudima. Sveti jednoglasno, s Isusom, iz-
riËu presudu nad mrtvim zlima. “Gledaj,” rekao je aneo,
“sveti zajedno s Isusom sude i presuuju zlima prema djeli-
53 ma koja su uËinili u tijelu i koju kaznu moraju primiti su-
kladno presudi zapisanoj pokraj njihovog imena.” Ovo je,
vidjela sam, posao koji Êe sveti s Isusom obavljati tisuÊu go-
dina u Svetom Gradu prije nego πto se spusti na Zemlju. A
onda, po zavrπetku tisuÊu godina, Isus, zajedno s anelima
i svim svetima, napuπta Sveti Grad i dok s njima silazi na
Zemlju, mrtvi zli uskrπavaju, a oni “koji su ga proboli” iz
daleka Êe Ga ugledati u svoj Njegovoj slavi, s anelima i sve-
tima, pa Êe zbog Njega proplakati. Ugledat Êe oæiljke od kli-
nova na Njegovim rukama i nogama, i mjesto gdje je koplje
probolo Njegovu slabinu. Oæiljci od klinova i koplja bit Êe
tada Njegov ponos. Na svrπetku tih tisuÊu godina Isus Êe
stati na Maslinsku goru koja Êe se razdvojiti i pretvoriti u
veliku ravnicu. Oni koji u to vrijeme budu bjeæali, bit Êe
 Iskustva i vienja 63

zli koji su upravo uskrsnuli. Zatim se Sveti Grad spuπta na

ravnicu. Sada Sotona nadahnjuje zle svojim duhom. Laska-
njem ih uvjerava da je vojska u gradu mala a njegova je vojska
velika i da mogu nadvladati svete i osvojiti grad.
Dok je Sotona okupljao svoju vojsku, sveti su bili u gradu
i promatrali ljepotu i slavu Boæjeg raja. Isus ih je predvo-
dio. Odjednom je dragi Spasitelj nestao iz naπeg druπtva, ali
smo uskoro Ëuli Njegov umilni glas: “Doite, blagoslovljeni
Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pri-
pravljeno od postanka svijeta!” Okupili smo se oko Isusa i
u trenutku kad je zatvorio vrata grada, nad zlima je izgovo-
reno prokletstvo. Vrata su se zatvorila. Zatim su sveti svo-
jim krilima poletjeli na vrh gradskih zidina. S njima je bio
i Isus; Njegova je kruna bila blistava i veliËanstvena. Bila je
to kruna u kruni, njih sedam. Krune svetih bile su od naj- 54
ËiπÊeg zlata, prekrivene zvijezdama. Njihova su lica odsjaji-
vala slavom jer su bila odraz Isusova lica. Kad su se podigli
i zajedno stali na vrh grada, bila sam ushiÊena prizorom.
Tada su zli shvatili πto su izgubili, a Bog je na njih dah-
nuo vatru koja ih je progutala. To je bilo izvrπenje presu-
de. Zli su tako kaænjeni u skladu s presudama koje su izrekli
sveti zajedno s Isusom tijekom tisuÊu godina. Ista ona vatra
od Boga koja je progutala zle, oËistila je cijelu Zemlju. Uru-
πene planine rastopile su se na velikoj vruÊini, kao i atmo-
sfera, a sav je strn izgorio. Zatim se pojavila naπa baπtina,
veliËanstvena i prelijepa, i mi smo naslijedili cijelu novostvo-
renu Zemlju. Svi smo glasno povikali: “Slava! Aleluja!”

Kraj 2300 dana

Vidjela sam prijestolje i na njemu Oca i Sina. Promatrala
sam Isusovo lice i divila se Njegovoj umilnosti. Oca nisam
mogla vidjeti jer Ga je zaklanjao oblak bljeπtave svjetlosti.
Upitala sam Isusa je li Njegov Otac tijelom sliËan Njemu.
Potvrdio je da jest, ali Ga nisam mogla vidjeti jer, rekao je:
“Kad bi samo jednom vidjela Njegovu slavu, ne bi ostala æi-
va.” Pred prijestoljem sam ugledala adventni narod — Crkvu
i svijet. Vidjela sam dvije skupine: jednu koja je skruπeno
kleËala pred prijestoljem, duboko zainteresiranu, dok je druga
stajala nezainteresirano i ravnoduπno. Oni koji su kleËali pred
 64 Rani spisi

prijestoljem, iznosili su svoje molitve i gledali samo u Isu-

sa, a onda bi On pogledao u Oca; Ëinilo mi se da Ga moli
55 za njih. Svjetlo od Oca obasjalo bi Sina, a od Sina skupinu
na molitvi. Zatim sam ugledala izuzetno jako svjetlo kako
dolazi od Oca na Sina, a od Sina je preπlo na narod pred
prijestoljem. Ali malo je njih primilo ovo veliko svjetlo. Mnogi
su se udaljili od njega i odmah mu se oduprli; drugi su bili
nemarni i nisu marili za svjetlo pa ih je ono napustilo. Neki
su ga cijenili, priπli mu i kleknuli s malom skupinom koja
se molila. Svi su u ovoj skupini prihvatili svjetlo i radovali
mu se pa su njihova lica bila ozarena njegovom slavom.
Vidjela sam kako Otac ustaje sa svojeg prijestolja17 i u
ognjenim kolima odlazi u Svetinju nad svetinjama iza zasto-
ra i sjeda. Zatim je Isus ustao s prijestolja i veÊina onih koji
su kleËali ustala je s njim. Nisam vidjela nijednu zraku svje-
tla kojom bi Isus obasjao nemarno mnoπtvo nakon πto je ustao
pa je ostalo u najveÊem mraku. Oni koji su ustali zajedno s
Isusom, nisu skidali pogleda s Njega dok je napustio prijestolje
i poveo ih nedaleko odatle. Onda je podignuo desnicu i mi
smo Ëuli kako milozvuËnim glasom govori: “PriËekajte ov-
dje. Idem k svojem Ocu da primim kraljevstvo; Ëuvajte odjeÊu
neumrljanom, a ja Êu se uskoro vratiti sa svadbe i uzeti vas
k sebi.” Zatim su do mjesta gdje se Isus nalazio doπla kola
od oblaka, s kotaËima kao ognjeni plamen, okruæena ane-
lima. Stupio je u kola i bio prenesen u Svetinju nad svetinjama
gdje je sjedio Otac. Tu sam vidjela Isusa, Velikog sveÊeni-
ka, kako stoji pred Ocem. Na skutu Njegove odjeÊe bili su
naizmjence poredani zvonËiÊi i πipci. Oni koji su ustali s
Isusom vjerom su Mu se obratili u Svetinji nad svetinjama i
molili: “OËe moj, daj nam svojega Duha.” Tada bi ih Isus
nadahnuo Svetim Duhom. U tom nadahnuÊu bilo je svjetla,
sile i mnogo ljubavi, radosti i mira.
56 Osvrnula sam se da vidim skupinu koja je joπ uvijek kle-
Ëala pognuta pred prijestoljem; oni nisu znali da ih je Isus
napustio. Kod prijestolja se pojavio Sotona pokuπavajuÊi opo-
naπati Boæje djelo. Vidjela sam kako su podigli pogled pre-
ma prijestolju i molili: “OËe, daj nam svojega Duha!” Na to
ih je Sotona nadahnuo svojim nesvetim utjecajem. U njemu

17
Vidi str. 92.
 Iskustva i vienja 65

je bilo svjetla i mnogo sile, ali bez slatke ljubavi, radosti i

mira. Sotonin je cilj bio da ih zadræi u zabludi, da povrati i
prevari Boæju djecu.

Duænost s obzirom na vrijeme nevolje

Gospodin mi je viπe puta pokazao da je suprotno Bibliji
stvaranje bilo kakvih zaliha za naπe zemaljske potrebe u vri-
jeme nevolje. Kada bi sveti imali zalihe hrane u kuÊi ili na
njivama u vrijeme nevolje, kad naie maË, glad i epidemije,
vidjela sam da bi im nasilnici sve to oduzeli, a tuinci poæeli
njihove njive. To Êe biti vrijeme da se potpuno pouzdamo
u Boga i On Êe se pobrinuti za nas. Vidjela sam da nam u
to vrijeme neÊe uzmanjkati kruha i vode i da neÊemo trp-
jeti oskudicu ili glad jer je Bog u stanju za nas prostrti stol
u pustinji. Kad bi bilo potrebno, On bi poslao gavrane da
nas hrane kao πto je hranio Iliju, ili bi uËinio da mana pa-
da s neba kao πto je uËinio za Izraelce.
U vrijeme nevolje kuÊe i imanja neÊe biti svetima ni od
kakve koristi jer Êe morati pobjeÊi pred razbjeπnjelom ru-
ljom; u to vrijeme svoje imanje neÊe moÊi dati za unapre-
ivanje djela sadaπnje istine. Pokazano mi je da je Boæja vo-
lja da se sveti oslobode svakog bremena prije nego πto na-
stupi vrijeme nevolje i uËine savez s Bogom na ærtvi. Ako 57
svoj imetak poloæe na ærtvenik i ozbiljno budu pitali Boga
πto im je duænost, On Êe ih pouËiti kad bude potrebno da
se oslobode tih stvari. Onda Êe u vrijeme nevolje biti slo-
bodni i neÊe imati niπta πto bi ih moglo sputavati.
Ako se bilo tko veæe uz svoj imetak i ne pita Gospo-
dina πto mu je duænost, On tu duænost neÊe objaviti i takvi-
ma Êe biti dopuπteno da zadræe svoj imetak koji Êe se u
vrijeme nevolje pojaviti pred njima kao planina da ih satre;
oni Êe ga se pokuπati rijeπiti, ali to neÊe biti u stanju. »ula
sam neke kako jadikuju: “Djelo je slabilo, Boæji narod je
umirao za istinom, a mi se nismo trudili da nadoknadimo
taj nedostatak; sada je naπ imetak beskoristan. O da smo ga
bar razdali i skupljali blago na Nebu!” Vidjela sam da ærtve
nisu poveÊane, veÊ smanjene i propale. Takoer sam vidjela
da Bog ne zahtijeva da se sav Njegov narod istodobno liπi
imetka, ali ako æeli da ga pouËi, On Êe ga pouËiti u vrije-
 66 Rani spisi

me potrebe, kada i koliko da proda. Od nekih se traæilo da

se u proπlosti liπe svojeg imetka kako bi poduprli adventno
djelo, dok je drugima bilo dopuπteno da ga zadræe do vre-
mena potrebe. Tada je, kad je djelu potrebno, njihova duæ-
nost da ga prodaju.
Vidjela sam da vijest “Prodajte svoje imanje i dajte ga
kao milostinju!” neki nisu objavili u pravom svjetlu i da na-
kana rijeËi naπeg Spasitelja nije bila jasno prikazana. Cilj pro-
daje nije da se daje onima koji su sposobni raditi i uzdræa-
vati se, veÊ da se πiri istina. Grijeh je podupirati i trpjeti
lijenost onih koji mogu raditi. Neki su revno pohaali sve
sastanke ne zato da proslave Boga, veÊ radi “kruha i ribi-
ca”. Za njih bi bilo bolje da su ostali kod kuÊe i radili svo-
58 jim rukama “πto je dobro” da bi mogli zadovoljiti potrebe
svoje obitelji i da imaju πto dati za podupiranje dragocje-
nog djela sadaπnje istine. Sada je vrijeme da skupljamo bla-
go na nebesima i utvrdimo svoja srca da budu spremna za
vrijeme nevolje. Samo oni koji imaju Ëiste ruke i Ëisto srce
opstat Êe u to vrijeme kuπnje. Sada je vrijeme da Boæji za-
kon bude u naπim mislima, na naπim Ëelima i upisan u na-
πe srce.
Gospodin mi je pokazao kojoj se opasnosti izlaæemo ako
dopustimo da naπ um bude zaokupljen svjetovnim mislima
i brigama. Vidjela sam da su neki umovi okrenuti od sadaπ-
nje istine i ljubavi prema svetoj Bibliji zbog Ëitanja drugih
uzbudljivih knjiga; drugi su ispunjeni nedoumicama i bri-
gom oko toga πto Êe jesti, piti i u πto Êe se odjenuti. Neki
smatraju da je Gospodnji dolazak joπ veoma daleko. Proπlo
je nekoliko godina viπe nego πto su oËekivali pa misle da
to moæe potrajati joπ nekoliko godina; na taj se naËin njihov
um odvraÊa od sadaπnje istine i okreÊe k svijetu. U svemu
ovome vidjela sam veliku opasnost, jer ako je um ispunjen
drugim stvarima, sadaπnja je istina iskljuËena i na naπim Ëe-
lima nema mjesta za peËat æivoga Boga. Vidjela sam da je
vrijeme koje je Isus proveo u Svetinji nad svetinjama skoro
pri kraju i da Ëekanje moæe potrajati samo malo. Svoje slo-
bodno vrijeme trebamo provesti u istraæivanju Biblije po kojoj
Êe nam se suditi u posljednji dan.
Draga moja braÊo i sestre, neka u naπim mislima stalno
budu Boæje zapovijedi i svjedoËanstvo Isusa Krista; neka oni
 Iskustva i vienja 67

istisnu svjetovne misli i brige. Neka budu predmet vaπeg raz-

miπljanja kad lijeæete i ustajete. Æivite i radite stalno dræeÊi
na umu dolazak Sina »ovjeËjeg. Vrijeme zapeËaÊenja vrlo je
kratko i uskoro Êe zavrπiti. Sada je vrijeme, dok Ëetiri ane-
la zadræavaju Ëetiri vjetra, da utvrdimo svoj poziv i izbor.

“Tajanstveno kucanje” 59
Dana 24. kolovoza 1850. vidjela sam da je “tajanstveno
kucanje” bilo djelovanje Sotonine sile; neko je kucanje po-
tjecalo izravno od njega, a neko neizravno, preko njegovih
pomagaËa, ali su sva potekla od njega. To je bilo njegovo
djelo koje je ostvario na razliËite naËine, ali su mnogi u crkva-
ma i u svijetu bili toliko obavijeni gustom tamom da su bili
uvjereni kako djeluje Boæja sila. Aneo je rekao: “Ne treba
li narod da pita Boga svojega? Zar da pita mrtve za æive?”
Zar æivi trebaju iÊi k mrtvima po spoznaju? Mrtvi ne znaju
niπta. Idete li pokraj æivog Boga k mrtvima? Oni su napu-
stili æivoga Boga da razgovaraju s mrtvima koji niπta ne znaju.
(Vidi Izaija 8,19.20 — ©ariÊ.)
Vidjela sam da Êe se uskoro smatrati bogohulnim ako
tko bude govorio protiv tog kucanja i da Êe se ono πiriti
sve viπe i viπe, da Êe se Sotonina moÊ poveÊati i da Êe neki
od njegovih odanih sljedbenika imati moÊ da Ëine Ëuda i
Ëak uËiniti da vatra sie s neba na oËigled ljudi. Pokazano
mi je da Êe kucanjem i mesmerizmom ovi suvremeni vra-
Ëevi oponaπati sva Ëuda koja je Ëinio naπ Gospodin Isus Krist
i da Êe mnogi povjerovati da su sva silna djela Sina Boæjeg
dok je bio na Zemlji bila ostvarena istom silom.18 Ukazano
mi je na Mojsijevo vrijeme; vidjela sam znakove i Ëudesa koja 60

18
Kad je imala ovo vienje, spiritizam se tek poËeo javljati i bio je
ograniËen; bilo je samo nekoliko medija. Od tog vremena proπirio se po
svijetu i ima na milijune pristaπa. OpÊenito govoreÊi, spiritisti su nijekali
Bibliju i ismijavali krπÊanstvo. U raznim vremenima bilo je pojedinaca koji
ga nisu odobravali i prosvjedovali su protiv njega, ali ih je bilo tako malo
da im nije posveÊivana pozornost. Danas spiritisti mijenjaju svoje metode
i mnogi se nazivaju “krπÊanskim spiritistima” tvrdeÊi da ne podcjenjuju religiju
i da imaju pravu krπÊansku vjeru. DræeÊi isto tako na umu da mnoge poznate
crkvene liËnosti simpatiziraju spiritizam, mi danas vidimo otvoren put za
potpuno ispunjenje ovog proroËanstva iz 1850. ProËitajmo i primjedbe spisa-
teljice na str. 88.
 68 Rani spisi

je Bog preko njega uËinio pred faraonom. VeÊinu njih opo-

naπali su egipatski vraËevi. Takoer sam vidjela da Êe Bog
silno djelovati za svoj narod i da Êe ovim suvremenim vra-
Ëevima biti dopuπteno da oponaπaju Boæje djelovanje.
Uskoro Êe nastupiti vrijeme kad Êemo se morati uhva-
titi za moÊnu Jahvinu ruku jer su svi ovi veliki znakovi i
silna Ëudesa smiπljeni da prevare i upropaste Boæji narod.
Svojim se umom moramo Ëvrsto osloniti na Boga; ne smije-
mo se bojati kao πto se zli boje, bojati se onoga Ëega se
oni boje i πtovati ono πto oni πtuju, veÊ odvaæno i smjelo
zastupati istinu. Kad bi nam se oËi mogle otvoriti, vidjeli
bismo oko sebe spodobe zlih anela koji smiπljaju nove na-
Ëine da nas muËe i uniπte. Vidjeli bismo i Boæje anele koji
nas Ëuvaju od njihove moÊi jer Boæje oko stalno bdije nad
Izraelom i On Êe zaπtititi i izbaviti svoj narod ako se potpu-
no pouzda u Njega. Kada neprijatelj navali kao rijeka, Duh
Gospodnji podignut Êe zastavu nasuprot njemu.
Aneo je rekao: “Zapamti da se nalaziπ na zaËaranom
tlu.” Vidjela sam da moramo bdjeti, staviti na sebe svu boj-
nu opremu i uzeti πtit vjere pa Êemo biti u stanju oduprije-
ti se i goruÊe strijele Zlog neÊe nam nauditi.

61 Vjesnici19
Bog mi je u vienju Ëesto pokazivao situaciju i potrebe
rasprπenih dragulja koji joπ nisu doπli do svjetla sadaπnje is-
tine; pokazao mi je da se vjesnici trebaju poæuriti do takvih
πto je bræe moguÊe da im pruæe to svjetlo. Mnoge oko nas
treba samo osloboditi predrasuda i iz RijeËi im pokazati do-
kaze naπeg sadaπnjeg stajaliπta, i oni Êe s radoπÊu prihvatiti
sadaπnju istinu. Vjesnici trebaju biti u potrazi za duπama svje-
sni da Êe morati podnijeti raËun. Njihov æivot mora biti is-
punjen radom i tjeskobom dok na njima poËiva breme ovog
dragocjenog, ali Ëesto prezrenog Kristovog djela. Takvi Êe
morati ærtvovati svjetovne probitke i udobnost i u skladu sa
svojim osnovnim ciljem uËiniti sve πto je u njihovoj moÊi
za napredovanje djela sadaπnje istine i spaπavanje duπa koje
propadaju.

19
Vidi Dodatak.
 Iskustva i vienja 69

Oni Êe zato biti bogato nagraeni. Oni koje su izbavili

i na kraju spasili u njihovim Êe krunama radosti zauvijek
sjati kao zvijezde. I kroz svu vjeËnost osjeÊat Êe zadovolj-
stvo πto su uËinili ono πto je bilo u njihovoj moÊi da prika-
æu istinu u njezinoj ËistoÊi i ljepoti tako da su se duπe u
nju zaljubile, bile njome posveÊene i iskoristile neprocjenji-
vu vrijednost da se obogate, operu u Janjetovoj krvi i budu
otkupljene za Boga.
Vidjela sam da se pastiri trebaju savjetovati s onima u
koje se mogu pouzdati, s onima koji su objavljivali sve vijesti
i koji su postojani u cjelokupnoj sadaπnjoj istini, prije nego
πto budu iznosili nove vaæne toËke koje misle da Biblija po-
dupire. Tada Êe pastiri biti savrπeno ujedinjeni i to Êe jedinstvo
Crkva osjetiti. Vidjela sam da se na takav naËin mogu spri- 62
jeËiti nesretne podjele i tada neÊe biti opasnosti da se drago-
cjeno stado podijeli, a ovce rasprπe bez pastira.
Takoer sam vidjela da je Bog imao vjesnike koje je æelio
uporabiti u svojem djelu, ali oni nisu bili spremni. Bili su
odviπe lakomisleni i neozbiljni da bi mogli vrπiti dobar utje-
caj na stado i nisu osjeÊali breme djela i vrijednost duπa koju
Boæji vjesnici moraju osjeÊati da bi mogli Ëiniti dobro. Aneo
je rekao: “OËistite se, vi koji nosite posude Jahvine! OËis-
tite se, vi koji nosite posude Jahvine!” Oni ne mogu ostva-
riti mnogo dobra ako nisu potpuno predani Bogu i ne shva-
te vaænost i sveËanost posljednje vijesti milosti koja se sada
objavljuje rasprπenom stadu. Neki koje Bog nije pozvao, ja-
ko æele poÊi s vijeπÊu. Ali kad bi takvi osjeÊali breme djela
i odgovornost takvog poloæaja, ustuknuli bi i rekli s aposto-
lom: “A tko je za ovo sve sposoban?” Jedan od razloga πto
toliko silno æele poÊi jest πto Bog nije na njih stavio teret
djela. Nisu svi koji su objavljivali vijesti prvog i drugog an-
ela pozvani da objave i vijest treÊeg anela, Ëak i nakon
πto je potpuno prihvate, jer su izloæeni mnogim zabludama
i obmanama tako da jedva mogu spasiti svoju duπu, i ako
bi poπli da vode druge, bili bi samo sredstvo njihove pro-
pasti. Ali sam vidjela da bi neki, koji su prije duboko upa-
dali u fanatizam, sada istrËavali prije nego πto ih Bog poπa-
lje, prije nego πto budu oËiπÊeni od svojih prijaπnjih zablu-
da; oni bi hranili Boæje stado mijeπajuÊi istinu sa zabludom
i kad bi im se dopustilo da tako nastave, stado bi se razbo-
 70 Rani spisi

ljelo, a posljedice bi bile pometnja i smrt. Vidjela sam da

takve treba stalno reπetati dok se ne oslobode svih svojih
63 zabluda, inaËe nikad neÊe uÊi u kraljevstvo. Vjesnici ne mogu
imati povjerenja u prosudbu i sposobnost razluËivanja onih
koji su bili u zabludama i fanatizmu kao da su bili u istini
a ne u opasnim zabludama. Mnogi su takoer skloni pozi-
vati na rad u polju neke koji su tek nedavno prihvatili sada-
πnju istinu i trebaju mnogo toga nauËiti i uËiniti prije nego
πto sami budu ispravni u Boæjim oËima, a kamoli da drugi-
ma pokazuju put.
Vidjela sam potrebu da vjesnici posebno paze i sprijeËe
svaki fanatizam gdje god vide da se pojavljuje. Sotona nava-
ljuje sa svih strana i ako ne budemo bdjeli i dræali oËi otvo-
rene za njegova lukavstva i zamke, te ako ne uzmemo svu
Boæju bojnu opremu, pogodit Êe nas goruÊe strijele Zloga.
U Boæjoj rijeËi ima mnogo dragocjenih istina, ali stadu je
sada potrebna “sadaπnja istina”. Vidjela sam da postoji opa-
snost da vjesnici prelaze preko vaænih toËaka sadaπnje isti-
ne i bave se predmetima Ëiji cilj nije ujedinjenje stada i po-
sveÊenje duπe. Sotona Êe iskoristiti svaku moguÊnost da na
taj naËin naπkodi djelu.
A upravo su predmeti kao πto su Svetiπte povezano s
2300 dana, Boæje zapovijedi i Isusova vjera savrπeno pode-
sni da objasne raniji adventni pokret i pokaæu da je naπa
sadaπnja namjera utvrditi vjeru sumnjiËavih i pruæiti sigur-
nost u slavnu buduÊnost. Viπeput sam vidjela da su to glav-
ni predmeti na kojima se vjesnici trebaju zadræavati.
Kad bi Gospodnji vjesnici Ëekali dok se s njihovog puta
ukloni svaka prepreka, mnogi nikad ne bi poπli u potragu
za rasprπenim ovcama. Sotona Êe stvoriti mnoge prepreke
kako bi ih odvratio od njihove duænosti. Ali Êe oni poÊi s
64 vjerom uzdajuÊi se u Onoga koji ih je pozvao u svoje djelo
i On Êe pred njima otvoriti put koliko to bude za njihovo
dobro i Njemu na slavu. Isus, veliki uËitelj i uzor, nije znao
gdje da skloni glavu. Njegov je æivot bio ispunjen radom,
tugom i patnjom; On je sebe dao za nas. Oni koji u Kristo-
vo ime pozivaju duπe da se pomire s Bogom i koji Êe vlada-
ti s Kristom u slavi, moraju oËekivati da Êe ovdje biti sudi-
onici Njegovih patnji. “Oni koji siju u suzama, æanju u pje-
 Iskustva i vienja 71

smi. Iπli su plaËuÊi noseÊi sjeme sjetveno: vraÊat Êe se s

pjesmom, noseÊi snoplje svoje.” (Ps 126,5.6)

Æig zvijeri
U vienju koje mi je dano 27. lipnja 1850. moj je aneo
pratilac rekao: “Vrijeme je gotovo na izmaku. Odraæavaπ li
kao πto bi trebala Isusov umilni lik?” Zatim mi je pozornost
usmjerio na Zemlju i ja sam vidjela potrebu za pripremom
meu onima koji su nedavno prihvatili vijest treÊeg anela.
Aneo je rekao: “Pripremite se, pripremite se, pripremite
se. Morat Êete umrijeti svijetu viπe nego ikad prije.” Vidjela
sam da je za njih trebalo obaviti veliko djelo, a da je za to
bilo malo vremena.
Zatim sam vidjela da se sedam zala treba uskoro izliti
na one koji nemaju zaklona, ali svijet za to nije mario viπe
nego πto bi mario za kiπu koja pada. Bila sam pripremljena
da mogu izdræati straπnu pojavu sedam posljednjih zala, Bo-
æju srdæbu. Vidjela sam da je Njegov gnjev uæasan i straπan,
i kad bi ispruæio ruku ili je podigao u srdæbi, stanovnika
ovog svijeta nestalo bi kao da ih nikad nije bilo ili bi patili
od neizljeËivih rana i smrtonosnih epidemija, a oni se ne
bi oslobodili, veÊ bi ih one uniπtile. Spopao me uæas i ja 65
sam pala na lice pred anelom i molila ga da ukloni ovaj
prizor, da ga sakrije od mene jer je bio previπe grozan. Tada
sam shvatila, kao nikad prije, vaænost ozbiljnog istraæivanja
Boæje rijeËi da bih saznala kako mogu izbjeÊi zla za koja Ri-
jeË kaæe da Êe doÊi na sve bezboænike koji Êe se pokloniti
zvijeri i njezinom kipu i primiti njezin æig na Ëelo ili ruku.
Jako me Ëudilo da itko moæe prestupati Boæji zakon i gaziti
Njegovu svetu subotu kad su protiv njih izreËene takve pri-
jetnje i optuæbe.
Papa je promijenio dan odmora sa sedmoga na pr vi.
Namjeravao je promijeniti upravo onu zapovijed koju je Ëo-
vjek dobio da se sjeÊa svojega Stvoritelja. On je odluËio
promijeniti najveÊu zapovijed u Dekalogu i tako se izjedna-
Ëiti s Bogom, Ëak se i uzdiÊi iznad Boga. Bog se ne mije-
nja; zbog toga je Njegov Zakon nepromjenjiv. Ali nastojeÊi
promijeniti Boæje nepromjenjive propise svetosti, pravde i
dobrote, papa se uzdigao iznad Boga. On je pogazio Boæji
 72 Rani spisi

posveÊeni dan i svojom vlaπÊu stavio na njegovo mjesto je-

dan od πest radnih dana. Sav narod slijedi zvijer i svakog
tjedna otima Bogu Njegovo sveto vrijeme. Papa je naËinio
pukotinu u Boæjem svetom zakonu, ali ja sam vidjela da je
doπlo vrijeme da Boæji narod ovu pukotinu popravi i sagra-
di stare razvaline.
Molila sam pred anelom da Bog spasi svoj narod koji
je zabludio, da ga spasi radi svojega milosra. Kad se zla
poËnu izlijevati, oni koji i dalje budu krπili svetu subotu,
neÊe imati rijeËi opravdanja kojima se sada opravdavaju πto
66 je ne svetkuju. Dok se zla budu izlijevala, njihova Êe usta
biti nijema, a veliki Zakonodavac zahtijevat Êe pravdu za one
koji su se izrugivali Njegovom svetom Zakonu i nazivali ga
“prokletstvom za Ëovjeka”, “bijednim” i “klimavim”. Kada
takvi osjete æeljezni stisak tog Zakona, ovi Êe se izrazi poja-
viti pred njima æivim slovima i oni Êe shvatiti kakav su gri-
jeh poËinili kad su se rugali Zakonu koji Boæja rijeË naziva
“svetim, pravednim i dobrim”.
Tada mi je pozornost bila usmjerena na slavu Neba, na
blago koje su sabirali vjerni. Sve je bilo prelijepo i slavno.
Aneli su zapjevali umilnu pjesmu, a kad su prestali, ski-
nuli su svoje sjajne krune i spustili ih pred noge dragom
Isusu; umilnim glasom su povikali: “Slava, aleluja!” Pridru-
æila sam se njihovim pjesmama hvale i slavljenja Janjeta i
svaki put kad sam otvorila usta da Ga hvalim, imala sam
neopisiv osjeÊaj slave koja me je okruæivala. To je bila iz-
vanredno velika i vjeËna slava. Aneo je rekao: “Mali ostatak
koji bude ljubio Boga, vrπio Njegove zapovijedi i ostao vje-
ran do kraja, uæivat Êe u ovoj slavi i zauvijek biti pred Isu-
som i pjevati sa svetim anelima.”
Zatim sam odvratila pogled s te slave pa mi je pokazan
ostatak na Zemlji. Aneo im je rekao: “Æelite li izbjeÊi se-
dam posljednjih zala? Æelite li uÊi u slavu i uæivati u svemu
πto je Bog pripravio za one koji Ga ljube i koji su spremni
trpjeti radi Njega? Ako æelite, morate umrijeti da biste mogli
æivjeti. Pripremite se, pripremite se, pripremite se. Morate
se pripremati viπe nego dosad jer dolazi dan Gospodnji, ne-
smiljen, s gnjevom i jaroπÊu, da u pustoπ zemlju prometne,
da istrijebi iz nje greπnike. Ærtvujte sve za Boga. Stavite na
Njegov ærtvenik sve — sebe, svoj imetak i sve kao æivu ær-
 Iskustva i vienja 73

tvu. Morat Êete dati sve da uete u slavu. Sabirajte sebi bla- 67
go na Nebu, gdje ga ni moljac ni ra ne izgriza i gdje lopo-
vi ne kradu. Morate ovdje biti dionici Kristovih patnji da
biste poslije mogli biti dionici Njegove slave.”
Nebo Êe biti jeftino ako ga steknemo stradanjem. Mo-
ramo se sve vrijeme odricati sebe, svakodnevno umirati se-
bi, gledati samo na Isusa i stalno imati pred oËima Njegovu
slavu. Vidjela sam da oni koji su nedavno prihvatili istinu
trebaju upoznati πto znaËi stradati za Krista, da Êe trebati
proÊi kroz velike i bolne kuπnje da bi se oËistili i strada-
njem osposobili za primanje peËata æivoga Boga, proÊi kroz
vrijeme nevolje, gledati Kralja u Njegovoj slavi i æivjeti pred
Bogom i Ëistim, svetim anelima.
Kad sam vidjela kakvi moramo biti da bismo mogli ba-
πtiniti nebesku slavu, a zatim koliko je Isus propatio da nam
osigura tako veliku baπtinu, molila sam da moæemo biti krπ-
teni Kristovim patnjama kako ne bismo ustuknuli pred ne-
voljama, veÊ ih podnosili sa strpljenjem i radoπÊu dræeÊi na
umu πto je Isus podnio da bismo se mi obogatili Njegovim
siromaπtvom i stradanjem. Aneo je rekao: “Odrecite se sebe;
morate ubrzati korak.” Neki od nas imali su vremena da prime
istinu i napreduju korak po korak; a svaki korak koji smo
uËinili dao nam je snagu za sljedeÊi. Ali sada je vrijeme go-
tovo isteklo i ono πto smo mi uËili godinama, oni Êe sada
morati nauËiti za nekoliko mjeseci. Mnogo toga Êe morati
zaboraviti, a i mnogo ponovno nauËiti. Oni koji ne æele pri-
miti æig zvijeri i njezina kipa kad bude objavljen proglas,
moraju sada odluËno reÊi: Ne, mi neÊemo poπtovati usta-
novu zvijeri.

Slijepac vodi slijepca 68

Vidjela sam kako slijepi vodiËi nastoje duπe oslijepiti da
budu kao oni sami, a nemaju pojma πto ih Ëeka. Oni se su-
protstavljaju istini i kad ona pobjeuje, mnogi koji su u tim
uËiteljima vidjeli Boæje ljude i od njih oËekivali svjetlo bi-
vaju zbunjeni. Oni Êe od tih voa zahtijevati objaπnjenje o
suboti, a ovi Êe im odgovoriti s namjerom da se otarase Ëe-
tvrte zapovijedi. Vidjela sam da u mnogim glediπtima koja
su zauzimali protiv subote nisu bili poπteni. Glavni im je
 74 Rani spisi

cilj bio zaobiÊi Gospodnju subotu i svetkovati drugi dan, a

ne onaj koji je Jahve posvetio i blagoslovio. Ako su bili pri-
siljeni napustiti jedno glediπte, oni bi zauzeli suprotno, Ëak
i ono koje su malo prije proglaπavali nerazumnim.
Boæji narod dolazi k jedinstvu u vjeri. Oni koji svetkuju
biblijsku subotu jedinstveni su u svojim pogledima na bib-
lijsku istinu. Ali oni koji se meu adventnim narodom pro-
tive suboti, razjedinjeni su i Ëudno podijeljeni. Jedan ustaje
protiv subote i tvrdi o njoj ovo i ono, a u zakljuËku kaæe
da je stvar rijeπena. A buduÊi da to pitanje ne moæe rijeπiti
svojim naporima i buduÊi da subota napreduje a Gospod-
nja djeca je i dalje prihvaÊaju, dolazi drugi kako bi je ukinuo.
Ali dok iznosi svoja glediπta kako bi zaobiπao subotu, on
potpuno pobija argumente onoga koji je prvi ustao protiv
istine i iznosi teoriju koja je potpuno suprotna njegovoj kao
i naπoj. Tako je i s treÊim i Ëetvrtim, ali nijedan od njih ne
69 æeli da bude onako kako stoji u Boæjoj rijeËi: “A sedmoga je
dana subota, poËinak posveÊen Jahvi, Bogu tvojemu.”
Vidjela sam da takvi imaju tjelesan um i zato se ne po-
koravaju Boæjem svetom zakonu. Oni se ne slaæu meusob-
no, ali se marljivo trude da svojim zakljuËcima izvrÊu Pis-
ma kako bi naËinili pukotinu u Boæjem zakonu i promije-
nili, ukinuli ili uËinili bilo πto s Ëetvrtom zapovijedi samo
da je ne svetkuju. Oni u tom pitanju nastoje uπutkati stado;
zbog toga izmiπljaju neπto drugo u nadi da Êe ga uπutkati i
da πto viπe njihovih sljedbenika πto manje istraæuje svoje Biblije
kako bi zabludu mogli lako prikazati kao istinu, a ovi je pri-
hvatiti kao takvu ne gledajuÊi dalje od svojih voa.

Priprema za svrπetak
U Oswegu u saveznoj dræavi New York Gospodin mi je
7. rujna 1850. pokazao veliko djelo koje treba obaviti za Nje-
gov narod da bi mogao opstati u bici u dan Gospodnji. Uka-
zano mi je na one koji tvrde da su adventisti, ali odbacuju
sadaπnju istinu; vidjela sam da propadaju i da se Gospodnja
ruka nalazi u njihovoj sredini da ih podijeli i rasprπi sada u
vrijeme æetve kako bi se skupocjenim draguljima meu nji-
ma, koji su prije bili obmanuti, otvorile oËi da vide svoje
pravo stanje. A sada, kad im Gospodnji vjesnici iznose isti-
 Iskustva i vienja 75

nu, oni su spremni sluπati i vidjeti njezinu ljepotu i sklad,

ostaviti svoje prijaπnje druπtvo i zablude, prigrliti dragocje-
nu istinu i stati u obranu svojeg stajaliπta.
Vidjela sam da protivnici Gospodnje subote ne mogu
uzeti Bibliju i dokazati da je naπe stajaliπte pogreπno. Zato
Êe klevetati one koji vjeruju i nauËavaju istinu i napadati
njihov karakter. Mnogi koji su prije bili savjesni i ljubili Bo- 70
ga i Njegovu RijeË tako su zbog odbacivanja svjetla istine
otvrdnuli da bez oklijevanja pogreπno prikazuju i laæno op-
tuæuju one koji vole svetu subotu, ako na taj naËin mogu
naπkoditi utjecaju onih koji neustraπivo objavljuju istinu. Ali
to neÊe sprijeËiti razvitak Boæjeg djela. Naprotiv, upravo Êe
ponaπanje onih koji mrze istinu biti sredstvo koje Êe neki-
ma otvoriti oËi. Svaki Êe se dragulj pokazati i prikupiti jer
Boæja ruka nastoji ponovno okupiti ostatak svojeg naroda i
On Êe to djelo slavno ostvariti.
Mi koji vjerujemo u istinu moramo biti vrlo oprezni ka-
ko ne bismo dali povoda da se o naπem dobru ruæno govo-
ri. Moramo paziti da svaki naπ korak bude u skladu s Bibli-
jom, jer Êe oni koji mrze Boæje zapovijedi likovati zbog na-
πih pogreπaka i mana kao πto su to zli Ëinili 1843. godine.
Dana 14. svibnja 1851. vidjela sam Isusovu ljepotu i ljup-
kost. Dok sam promatrala Njegovu slavu, nisam ni pomisli-
la da bih se ikad mogla odvojiti od Njega. Vidjela sam svje-
tlo koje je dolazilo od slave koja je okruæivala Oca i kad mi
se pribliæilo, tijelo mi je zadrhtalo i ja sam ustreptala kao
list na vjetru. Pomislila sam da Êu, ako mi se pribliæi, nestati,
ali svjetlo je proπlo pokraj mene. Tada sam mogla donekle
shvatiti koliko je velik i straπan Bog s kojim imamo posla.
Vidjela sam kako neki nemaju pojma o Boæjoj svetosti i Ëe-
sto uzalud uzimaju Njegovo sveto i poπtovano ime, nesvje-
sni da govore o Bogu, velikome i straπnome. Dok se mole,
mnogi se izraæavaju nemarno i bez poπtovanja Ëime æaloste
njeænog Duha Gospodnjeg i zbog toga Nebo ne prima nji-
hove molitve.
Takoer sam vidjela kako mnogi ne shvaÊaju kakvi bi 71
trebali biti da u vrijeme nevolje mogu opstati pred Gospo-
dinom bez Velikog sveÊenika u Svetiπtu. Oni koji dobiju pe-
Ëat æivoga Boga i budu zaπtiÊeni u vrijeme nevolje, moraju
u potpunosti odraæavati Isusov lik.
 76 Rani spisi

Vidjela sam da mnogi zanemaruju toliko potrebnu pri-

premu i da oËekuju da ih vrijeme “osvjeæenja” i “kasne kiπe”
osposobi da opstanu u dan Gospodnji i æive u Njegovoj pri-
sutnosti. O, koliko sam mnogo njih vidjela u vrijeme nevo-
lje bez Boæje zaπtite! Oni su zanemarili toliko potrebnu pri-
premu i zato nisu mogli primiti osvjeæenje koje ih sve mo-
ra pripremiti da bi mogli ostati æivi pred svetim Bogom. Oni
koji odbiju da ih proroci teπu, koji propuπtaju oËistiti svoje
duπe posluπnoπÊu cijeloj istini i koji su skloni miπljenju da
je njihovo stanje daleko bolje nego πto zapravo jest, probu-
dit Êe se u vrijeme izlijevanja zala i uvidjeti da je tesanje i
oblikovanje bilo potrebno za izgradnju. Ali tada neÊe biti
vremena da to uËine niti Posrednika da pred Ocem moli za
njihov sluËaj. Prije ovog vremena objavljena je izuzetno utje-
πna vijest: “Tko Ëini nepravdu, neka je joπ Ëini, tko je neËist,
neka joπ bude neËist; tko Ëini pravdu, neka joπ Ëini pravdu,
tko je svet, neka se joπ sveti.” Vidjela sam da nitko nije mogao
sudjelovati u “osvjeæenju” dok nije pobijedio svaki ukorije-
njeni grijeh, ponos, sebiËnost, ljubav prema svijetu i svla-
dao svaku ruænu rijeË i djelo. Zato bismo se trebali sve viπe
pribliæavati Gospodinu i ozbiljno nastojati da nas nezaobila-
zna priprema osposobi da opstanemo u bici u dan Gospod-
nji. Neka svi dræe na umu da je Bog svet i da nitko osim
svetih biÊa ne moæe prebivati u Njegovoj prisutnosti.

72 Molitva i vjera
Viπeput sam vidjela da Gospodnja djeca preËesto zane-
maruju molitvu, posebno tajnu molitvu; da mnogi ne poka-
zuju onu vjeru koju imaju prednost i duænost pokazati, Ëe-
sto ËekajuÊi osjeÊaj koji samo vjera moæe izazvati. OsjeÊaji
nisu vjera; to dvoje se razlikuje. Mi trebamo pokazati vje-
ru, ali osjeÊaj radosti i blagoslov daje Bog. Duπa prima Boæ-
ju milost preko protoËnika æive vjere, a u naπoj je moÊi da
tu vjeru pokaæemo.
Prava vjera prihvaÊa i usvaja obeÊane blagoslove prije
nego πto se ostvare ili osjete. Svoje molbe trebamo u vjeri
slati iza drugog zastora i pustiti svojoj vjeri da se pozove
na obeÊani blagoslov pa ga usvoji. Zatim trebamo vjerovati
da smo blagoslov primili zato πto ga je naπa vjera usvojila i
 Iskustva i vienja 77

on nam pripada u skladu s RijeËju. “©to god moleÊi pitate,

vjerujte da ste to veÊ primili, i bit Êe vam.” (Mk 11,24) To
je prava vjera — vjerovati da smo primili blagoslov prije nego
πto se ostvari. Kad se obeÊani blagoslov ostvari i mi u nje-
mu uæivamo, vjera je ispunjena. Ali mnogi misle da Êe ima-
ti puno vjere kad prime obilje Svetoga Duha i da ne mogu
imati vjere dok ne osjete Njegovu silu. Takvi mijeπaju vjeru
s blagoslovom koji je posljedica vjere. Pravi trenutak da po-
kaæemo vjeru jest kad se osjeÊamo liπeni Duha. Kad se Ëini
da gusti oblaci tame lebde nad umom, tada je vrijeme da
æiva vjera probije tamu i rasprπi oblake. Prava vjera poËiva
na obeÊanjima u Boæjoj rijeËi i samo oni koji se pokore toj
RijeËi mogu polagati pravo na njezina slavna obeÊanja. “Ako
ostanete u meni i ako moje rijeËi ostanu u vama, traæite πto 73
god hoÊete, i bit Êe vam.” (Iv 15,7) “I πto god ga zamoli-
mo, primamo od njega, jer vrπimo njegove zapovijedi i Ëi-
nimo πto je njemu ugodno.” (1 Iv 3,22)
Trebamo se Ëesto moliti u tajnoj molitvi. Krist je trs, a
mi smo mladice. Ako æelimo rasti i razvijati se, moramo stalno
crpsti sok i hranu od Æivoga Trsa, jer bez Njega nemamo
snage.
Upitala sam anela zaπto u Izraelu nema viπe vjere i sile.
On je rekao: “Vi prebrzo ispuπtate Gospodnju ruku. Izno-
site ozbiljno svoje molbe pred prijestolje i ustrajte u Ëvr-
stoj vjeri. ObeÊanja su sigurna. Vjerujte da Êete primiti ono
πto traæite i bit Êe vam.” Bilo mi je ukazano na Iliju. On je
bio Ëovjek baπ kao i mi i usrdno je molio. Njegova je vjera
izdræala kuπnju. Sedam puta izlazio je u molitvi pred Go-
spodina i na kraju se pojavio oblak. Vidjela sam da smo sum-
njali u sigurna obeÊanja i nedostatkom vjere ranjavali Spa-
sitelja. Aneo je rekao: “Naoruæajte se svom Boæjom opre-
mom i uvijek imajte uza se πtit vjere jer on Êe Ëuvati srce,
sam æivot, od ognjenih strijela Zloga.” Ako neprijatelj uspije
navesti potiπtene da odvrate oËi od Isusa pa, umjesto da raz-
miπljaju o Isusovoj dostojnosti, Njegovoj ljubavi, zaslugama
i velikoj milosti, gledaju na sebe i bave se svojom nedostoj-
noπÊu, on Êe im oduzeti πtit vjere i postiÊi svoj cilj; oni Êe
biti izloæeni njegovim ognjenim kuπnjama. Zbog toga slabi
trebaju gledati u Isusa i vjerovati Mu; tada pokazuju vjeru.
 78 Rani spisi

74 Vrijeme sabiranja
Gospodin mi je 23. rujna pokazao da je po drugi put
ispruæio ruku da izbavi ostatak svojeg naroda20 i da u ovo
vrijeme sabiranja treba udvostruËiti napore. U rasulu je Izrael
bio udaren i razderan, ali sada u vrijeme sabiranja Bog Êe
iscijeliti i zaviti rane svojeg naroda. Dok je narod bio raspr-
πen, vrπeni su napori na πirenju istine, ali bez uspjeha; bilo
je ostvareno malo ili niπta. Ali sada, kad je Bog podignuo
ruku da sabere svoj narod, nastojanja da πiri istinu bit Êe
uspjeπna. Svi se trebaju ujediniti i biti gorljivi u tom radu.
Vidjela sam da je pogreπno da itko govori o vremenu ras-
prπenosti kao primjeru na koji se trebamo ugledati kod sa-
biranja, jer kada Bog za nas ne bi uËinio viπe nego πto je
uËinio onda, Izrael se ne bi nikada sabrao. Vidjela sam da
je izrada proroËke karte 1843. bila voena Gospodnjom ru-
kom i da je ne treba mijenjati; da je Njegova ruka bdjela
nad njom i sakrila pogreπke u nekim brojevima da ih nitko
ne vidi dok nije sklonio svoju ruku.21
Zatim sam u vezi sa “svagdaπnjom” (Dn 8,12) vidjela da
je rijeË “ærtva” umetnuta po ljudskoj mudrosti i da ne pri-
pada tom tekstu i da je Gospodin dao ispravno razumijeva-
75 nje onima koji su objavljivali Ëas suda. Kad je prije 1844.
vladalo jedinstvo, skoro svi su imali pravo shvaÊanje o “svag-
daπnjoj”, ali u pometnji nakon 1844. prihvaÊena su druga
miπljenja nakon kojih je uslijedio mrak i zabuna. Nakon 1844.
godine vrijeme nije bilo test i nikad viπe neÊe biti.
Gospodin mi je pokazao da se vijest treÊeg anela treba
objaviti Gospodnjoj rasprπenoj djeci, ali se ne smije vezati
za vrijeme. Vidjela sam da su neki zbog odreivanja vremena
zapali u laæno uzbuenje, ali je vijest treÊeg anela silnija
od vremena. Vidjela sam da ova vijest moæe stajati na vlasti-
tom temelju i da joj ne treba vrijeme da bi jaËala; ona Êe

20
Vidi str. 88.
21
Ovo se odnosi na kartu koja je koriπtena u pokretu 1843., a posebno
na raËunanje proroËkog razdoblja prikazanog na karti. SljedeÊa reËenica
objaπnjava da je sadræavala jednu netoËnost koju je Bog u svojoj provid-
nosti ostavio neispravljenom. Ali to nije sprijeËilo izradu nove karte koja
Êe ispraviti pogreπku kad je pokret 1843. postao proπlost i raËunanje iz
onog vremena postiglo svoju svrhu.
 Iskustva i vienja 79

se objaviti velikom silom i obaviti svoj posao i brzo Êe zavrπiti

svoje djelo u pravednosti.
Zatim mi je ukazano na pojedince koji su u velikoj za-
bludi, uvjereni da je njihova duænost otiÊi u stari Jeruzalem22
misleÊi da tamo trebaju obaviti neko djelo prije Gospodnjeg
dolaska. Takvo je glediπte smiπljeno kako bi se misli i zani-
manje odvratili od sadaπnjeg rada za Gospodina pod vijeπ-
Êu treÊeg anela, jer oni koji razmiπljaju o tome da trebaju
otiÊi u Jeruzalem mislit Êe samo na to pa Êe svoja sredstva
uskratiti djelu sadaπnje istine da bi to putovanje omoguÊili
sebi i drugima. Vidjela sam da takva zadaÊa neÊe donijeti
nikakvo stvarno dobro, da Êe dugo potrajati dok nekolicina
Æidova ne povjeruje u Kristov prvi, a joπ manje u Njegov
drugi dolazak. Vidjela sam da je Sotona neke u tom pogledu
jako prevario i da bi oni mogli duπama svuda oko sebe u
ovoj zemlji pomoÊi i dovesti ih do vrπenja Boæjih zapovijedi,
ali ih puπtaju da propadnu. Vidjela sam takoer da se stari
Jeruzalem nikad viπe neÊe sazidati i da Sotona ulaæe krajnje
napore kako bi misli Gospodnje djece sada, u ovo vrijeme 76
sabiranja, sprijeËio da se potpuno posvete sadaπnjem Gospod-
njem djelu i zanemare nuænu pripremu za dan Gospodnji.

* * *

Dragi Ëitatelju: OsjeÊaj duænosti prema braÊi i sestrama

i æelja da se krv duπa ne nae na mojoj odjeÊi navela me
na pisanje ovog malenog djela. Svjesna sam da mnogi ne vje-
ruju u vienja i premda tvrde kako oËekuju Krista i nauËa-
vaju da smo u “posljednjim danima”, smatraju da ona po-
tjeËu od Sotone. Od takvih oËekujem veliko protivljenje, i
da nisam smatrala da to Gospodin traæi od mene, svoja vi-
enja ne bih objavila jer Êe kod nekih vjerojatno izazvati
mrænju i ruganje. Ali ja se viπe bojim Boga nego Ëovjeka.
Isprva, kad mi je Gospodin dao vijesti koje sam trebala
prenijeti Njegovom narodu, bilo mi ih je teπko objaviti pa
sam ih Ëesto ublaæavala i iznosila na πto umjereniji naËin
bojeÊi se da neke ne oæalostim. Bilo mi je jako teπko objaviti
vijesti onako kako mi ih je Gospodin dao. Nisam shvaÊala

22
Vidi Dodatak.
 80 Rani spisi

da sam na taj naËin nevjerna niti sam vidjela grijeh i opasnost

takvog postupka dok u vienju nisam bila prenesena pred
Isusa. On me je promatrao s negodovanjem i okrenuo lice
od mene. Nisam u stanju opisati uæas i tjeskobu koje sam
osjetila u tom trenutku. Pala sam niËice pred Njim, ali ni-
sam imala snage da izgovorim nijednu rijeË. O, kako sam u
tom trenutku æeljela da budem sklonjena i sakrivena od tog
straπnog prijekora! Mogla sam donekle shvatiti πto Êe osje-
Êati izgubljeni kad poviËu: “Padnite na nas, gore i stijene, i
sakrijte nas od lica Onoga koji sjedi na prijestolju i od srdæ-
be JaganjËeve.”
Onda mi je jedan aneo rekao da ustanem, ali ono πto
sam ugledala teπko se moæe opisati. Pokazana mi je skupina
77 ljudi razbaruπene kose i razderane odjeÊe. Na njihovim se
licima ocrtavao oËaj i uæas. Pribliæili su mi se i poËeli svoju
odjeÊu otirati o moju. Kad sam pogledala svoju odjeÊu, pri-
mijetila sam da je umrljana krvlju koja u njoj izjeda rupe.
Ponovno sam pala kao mrtva pred noge svojeg anela pra-
tioca. Nisam mogla naÊi nijednu rijeË opravdanja. Jezik je
odbio posluπnost i ja sam se æeljela πto prije udaljiti s ovog
svetog mjesta. Aneo me ponovno podignuo i rekao: “Ovo
sada nije tvoj sluËaj, ali ti je ovaj prizor pokazan da bi vi-
djela u kakvom Êeπ se poloæaju naÊi ako ne objaviπ drugi-
ma ono πto ti je Gospodin otkrio. Ali ako budeπ vjerna do
kraja, jest Êeπ plodove sa stabla æivota i piti vode iz rijeke
æivota. Mnogo Êeπ morati propatiti, ali Êe ti Boæja milost biti
dovoljna.” Odjednom sam se osjetila spremnom da uËinim
sve πto Gospodin zatraæi od mene, samo da zadobijem Nje-
govo odobravanje a ne Njegov straπan pogled negodovanja.
»esto su me laæno optuæivali za nauËavanja svojstvena
spiritizmu. Ali prije nego πto je urednik Day-Stara23 nasjeo
na ovu prijevaru, Gospodin mi je pokazao æalosne i poraz-
ne posljedice koje Êe on i drugi prouzroËiti stadu nauËava-
njem spiritistiËkih glediπta. »esto sam viala dragog Isusa
kao osobu. Upitala sam Ga je li Njegov Otac osoba i je li
pojavom sliËan njemu: “Ja sam otisak osobe mojeg Oca.”
»esto sam vidjela da je spiritistiËko glediπte oduzelo Nebu
svu slavu i da u mislima mnogih Davidovo prijestolje i dragi

23
Vidi Dodatak.
 Iskustva i vienja 81

Isusov lik nestaju u ognju spiritizma. Vidjela sam da Êe neki

koji su bili prevareni i dovedeni u tu zabludu upoznati svje-
tlo istine, ali Êe biti gotovo nemoguÊe da se potpuno oslo-
bode zavodniËke sile spiritizma. Takvi trebaju temeljito pri- 78
znati svoje zablude i zauvijek ih napustiti.
PreporuËujem ti, dragi Ëitatelju, Boæju rijeË kao pravilo
tvoje vjere i æivota. Po toj Êe nam RijeËi biti sueno. Bog
je u svojoj RijeËi obeÊao da Êe u “posljednje dane” dati vie-
nja; ne zato da postavi novo pravilo vjere, veÊ da utjeπi svoj
narod i ispravi one koji zastranjuju od biblijske istine. Tako
je Bog postupio s Petrom kad ga je namjeravao poslati da
propovijeda poganima (Dj 10).
Onima koji Êe πiriti ovo malo djelo rekla bih da je nami-
jenjeno samo iskrenima, a ne onima koji bi se izrugivali ono-
me πto je od Boæjega Duha.

Snovi Ellen White

[Spomenuti na str. 32]
U snu sam vidjela hram u koji je hrlilo mnoπtvo naroda.
Samo oni koji potraæe zaklon u hramu, spasit Êe se kada do-
e svrπetak vremena. Svi koji ostanu izvan hrama, bit Êe zauvi-
jek izgubljeni. Mnoπtvo koje je ostalo vani i iπlo svojim puto-
vima, rugalo se i ismijavalo one koji su ulazili u hram i govorilo
im da je ovakav plan spasenja lukava prijevara, da zapravo
nema opasnosti koju bi trebalo izbjegavati. »ak su pojedince
spreËavali da se brzo sklone unutar hramskih zidova.
PlaπeÊi se da Êu biti ismijana i izrugana, pomislila sam
da je bolje priËekati dok se mnoπtvo razie ili da nekako
neprimijeÊeno uem. Ali mnoπtvo se poveÊavalo umjesto sma-
njivalo i, bojeÊi se da ne zakasnim, æurno sam napustila dom
i poËela se probijati kroz mnoπtvo. U strepnji hoÊu li stiÊi
do hrama nisam zamjeÊivala niti obraÊala pozornost na mno- 79
πtvo koje me je okruæivalo. »im sam uπla, primijetila sam
da je prostrani hram podupirao jedan silan stup za koji je
bilo privezano izranjeno i krvavo Janje. Mi prisutni Ëini se
da smo bili svjesni kako je ovo Janje bilo satrto i ranjeno
radi nas. Svi koji su uπli u hram morali su stati pred Njega
i priznati svoje grijehe.
 82 Rani spisi

Upravo pred Janjetom bila su postavljena sjedala na

kojima je sjedila skupina ljudi vrlo sretna izgleda. »inilo se
da im lica obasjava nebesko svjetlo; oni su hvalili Boga i
pjevali pjesme zahvalnice koje su zvuËale kao aneoska glazba.
To su bili oni koji su iziπli pred Janje, priznali svoje grije-
he, dobili oprost i sada su s veseljem Ëekali neki radostan
dogaaj.
Nakon πto sam uπla u zgradu, obuzeo me osjeÊaj straha
i stida πto se moram poniziti pred tim ljudima. Ali mene
kao da je neπto tjeralo naprijed, i dok sam polako obilazila
stup kako bih doπla pred Janje, odjeknuo je zvuk trube, hram
se zatresao, povici pobjede odjeknuli su iz okupljenih sve-
tih, a jarko svjetlo obasjalo je graevinu da bi nakon toga
sve utonulo u gustu tamu. Svi oni radosni ljudi nestali su sa
svjetlom i ja sam ostala sama u groznoj noÊnoj tiπini.
Probudila sam se s tjeskobom u duπi i s naporom se
uvjeravala da je sve to bio samo san. »inilo mi se da je moja
sudbina zapeËaÊena, da me je napustio Duh Gospodnji s na-
mjerom da se nikad viπe ne vrati. Moje se neraspoloæenje
produbilo pri pomisli da bi to bilo moguÊe.
Ubrzo nakon toga usnila sam joπ jedan san. »inilo mi
se da sjedim duboko oËajna, licem zaronjenim u ruke, raz-
miπljajuÊi: Da je Isus na Zemlji, otiπla bih k Njemu, bacila
se pred Njegove noge i iznijela Mu sve svoje patnje. On se
80 ne bi odvratio od mene, bio bi mi milostiv i ja bih Ga zauvijek
voljela i sluæila Mu. U tom su se trenutku otvorila vrata i
uπao je netko prekrasnog izgleda i pojave. Pogledao me su-
Êutno i rekao: “Æeliπ li vidjeti Isusa? On je ovdje i ako æeliπ
moæeπ Ga vidjeti. Uzmi sve πto imaπ i hajde za mnom.”
Sluπala sam to s neopisivom radoπÊu i brzo skupila ono
malo πto sam imala, svaku dragocjenu sitnicu i poπla za svo-
jim vodiËem. Poveo me do strmih i prividno nesigurnih stuba.
Kad sam se poËela uspinjati, upozorio me da stalno gledam
naprijed, u protivnom Êu dobiti vrtoglavicu i pasti. Mnogi
koji su se uspinjali strmim stubama pali su prije nego πto
su stigli na vrh.
KonaËno smo stupili na posljednju stubu i stali pred vra-
tima. Ovdje mi je moj vodiË rekao da ostavim sve πto sam
ponijela sa sobom. Rado sam to uËinila; nato mi je otvorio
vrata i rekao da uem. U tom sam se trenutku naπla pred
 Iskustva i vienja 83

Isusom. Nije bilo sumnje da je to Njegovo divno lice. Nitko

drugi ne moæe tako zraËiti dobrotom i veliËanstvenoπÊu. Kad
je Njegov pogled poËinuo na meni, odmah sam znala da su
Mu poznate sve okolnosti mojeg æivota i sve moje unutar-
nje misli i osjeÊaji.
Pokuπala sam se zakloniti od Njegovog pogleda osjeÊa-
juÊi se nesposobnom da podnesem Njegov prodoran pogled,
ali On mi se pribliæio s osmijehom, poloæio svoju ruku na
moju glavu i rekao: “Ne boj se.” Zvuk Njegovog milog glasa
ispunio mi je srce sreÊom kakvu nikad prije nisam iskusila.
Od prevelike radosti nisam mogla izgovoriti nijednu rijeË,
ali svladana neizrecivom sreÊom, spustila sam se niËice pred
Njegove noge. Dok sam tako bespomoÊno leæala, ispred mene
su prolazili prizori ljepote i slave pa mi se Ëinilo da sam
dospjela u nebesku sigurnost i mir. KonaËno mi se vratila
snaga i ja sam ustala. Dragi Isusov pogled joπ uvijek je poËivao 81
na meni i Njegov osmijeh ispunjavao mi je duπu radoπÊu.
Njegova prisutnost ispunila me svetim strahopoπtovanjem i
neizrecivom ljubavlju.
Moj vodiË je sada otvorio vrata i oboje smo iziπli. Zamolio
me da ponovno uzmem sve stvari koje sam prije ostavila.
Kad sam to uËinila, pruæio mi je Ëvrsto u klupko umotanu
zelenu vrpcu. Rekao mi je da je stavim blizu srca i kad poæe-
lim vidjeti Isusa da je izvadim iz njedara i odmotam πto je
viπe mogu. Upozorio me je da vrpcu ne ostavljam predugo
zamotanu jer bi se mogla zamrsiti pa bi je bilo teπko odmo-
tati. Ja sam je spremila blizu svojeg srca, s radoπÊu siπla uskim
stubama hvaleÊi Gospodina i veselo govorila svima koje sam
srela gdje mogu naÊi Isusa. Ovaj mi je san ulio nadu. Zele-
na vrpca predstavljala je u mojim mislima vjeru, i mojoj je
tamom obuzetoj duπi poËela svanjivati ljepota i jednostav-
nost pouzdanja u Boga.

San Williama Millera

[Spomenut na str. 85]
Sanjao sam da mi je Bog nevidljivom rukom poslao ne-
obiËno izraen Ëetverokutni kovËeæiÊ od ebanovine duæine
oko 24 i visine oko 15 cm, ukraπen neobiËnim biserima.
 84 Rani spisi

Uz kovËeæiÊ nalazio se kljuË. Odmah sam ga uzeo i otvorio

kovËeæiÊ koji je, ustanovio sam na svoje Ëuenje i iznenaenje,
bio prepun svakovrsnih dragulja, dijamanata, dragog kame-
nja svih veliËina i zlatnih i srebrnih kovanica raznih veliËina
i vrijednosti, prekrasno razvrstanih u kovËeæiÊu; tako sloæe-
ni odsjajivali su svjetlo i ljepotu usporedivu samo sa suncem.
Pomislio sam kako nije pravo da sam uæivam u ovom
predivnom prizoru premda mi je srce bilo oduπevljeno sja-
82 jem, ljepotom i vrijednoπÊu njegovog sadræaja. Zbog toga sam
kovËeæiÊ stavio nasred stola u svojoj sobi i objavio da svat-
ko tko æeli moæe doÊi i vidjeti najljepπi i najsjajniji prizor
πto ga je Ëovjek ikada vidio u ovom æivotu.
Ljudi su poËeli dolaziti, ispr va tek njih nekoliko, da bi
mnoπtvo bivalo sve veÊe. Kad bi prvi put pogledali u kov-
ËeæiÊ, divili bi se i klicali od radosti. Ali kako se broj pro-
matraËa poveÊao, svatko je poËeo dirati dragulje, vaditi ih
iz kovËeæiÊa i razbacivati po stolu.
Pomislio sam da Êe vlasnik traæiti kovËeæiÊ i dragulje iz
moje ruke; ako dopustim da budu razbacani, nikad ih viπe
neÊu moÊi staviti na njihovo mjesto u kovËeæiÊu. Osjetio sam
da takvu odgovornost ne mogu prihvatiti; bila bi prevelika.
Nato sam poËeo moliti ljude da ne diraju dragulje i da ih
ne vade iz kovËeæiÊa; ali πto sam viπe molio, to su ih viπe
razbacivali; Ëinilo se da su rasuti po cijeloj sobi, po podu i
na svakom komadu namjeπtaja u prostoriji.
Tada sam primijetio da su osim pravih dragulja i kova-
nica€razbacali veliku koliËinu laænih dragulja i krivotvorenih
kovanica. Njihovo me pokvareno ponaπanje i nezahvalnost
jako rasrdila pa sam im prigovorio i ukorio ih; ali πto sam
ih viπe korio, to su meu prave ubacivali sve viπe sumnji-
vih dragulja i laænih kovanica.
To me uznemirilo do dna duπe pa sam se posluæio fiziË-
kom snagom da ih izguram iz sobe; ali dok bih jednoga iz-
bacio, joπ bi trojica uπla i unijela zemlju, iverje i pijesak i
svakovrsno smeÊe dok nisu zatrpali sve prave dragulje, dija-
mante i kovanice tako da ih se viπe nije moglo vidjeti. Takoer
83 su uniπtili moj kovËeæiÊ i komade bacili meu smeÊe. Pomislio
sam kako nikome nije stalo za moju tugu i srdæbu. Potpuno
sam se obeshrabrio i postao maloduπan, pa sam sjeo i za-
plakao.
 Iskustva i vienja 85

Dok sam tako plakao i æalovao zbog velikog gubitka i

osjeÊaja odgovornosti, sjetio sam se Boga i ozbiljno Ga za-
molio za pomoÊ.
Odmah su se otvorila vrata i kad su svi ovi ljudi otiπli,
u sobu je uπao jedan Ëovjek. DræeÊi u ruci metlu, otvorio
je prozore i poËeo pometati zemlju i smeÊe u sobi.
Doviknuo sam mu da pazi jer se meu smeÊem nalaze
razbacani skupocjeni dragulji.
Rekao mi je da se “ne bojim” jer Êe se on “pobrinuti
za njih”.
A onda, dok je pometao zemlju i smeÊe, laæni dragulji
i krivotvorene kovanice podigle su se i izletjele kroz prozor
kao oblak i odnio ih je vjetar. U tom komeπanju za trenu-
tak sam zaklopilo oËi; kad sam ih opet otvorio, sve je sme-
Êe nestalo. Skupocjeni dragulji, dijamanti, zlatni i srebrni no-
vac leæali su rasuti posvuda po prostoriji.
Zatim je na stol stavio kutiju mnogo veÊu i ljepπu od
prve, pokupio sve dragulje, dijamante i kovanice i ubacio
ih u kutiju dok ih sve nije skupio, premda neki od dijama-
nata nisu bili veÊi od vrha igle.
Onda me je pozvao: “Doi i vidi.”
Pogledao sam u kovËeæiÊ, ali oËi mi je zabljesnuo sjaj.
Sjali su deset puta jaËe nego prije. Pomislio sam da su bili
ostrugani pijeskom od nogu onih zlih osoba koje su ih pro-
sule i pogazile. Bili su sloæeni u kutiji, svaki na svojem mje-
stu mada se ovaj Ëovjek pri slaganju oËito nije muËio. Povi-
kao sam od velike radosti i taj me je povik probudio.
86 Rani spisi
 Nadopuna 87

Nadopuna

Jedno objaπnjenje 85
Dragi krπÊanski prijatelji: Poπto sam ukratko opisala svoja
iskustva i vienja objavljena 1851., smatram da trebam istak-
nuti neke pojedinosti iz tog malog djela, ali i dodati novija
vienja.
1. Na stranici 48 nalazimo ovo: “Vidjela sam da subota
jest i da Êe biti zid razdvajanja izmeu pravog Boæjeg Izra-
ela i nevjernika kao i da je subota znaËajno pitanje oko ko-
jeg Êe se ujediniti srca Boæjih dragih svetaca koji Ga Ëekaju.
Vidjela sam da Bog ima djece koja subotu ne poznaju niti
je svetkuju. Ona nisu odbacila svjetlo koje je obasjava. A na
poËetku vremena nevolje mi smo poπli ispunjeni Svetim Du-
hom i joπ jasnije navijeπtali subotu.”
Ovo sam vienje dobila 1847. kad je tek nekoliko braÊe
adventista svetkovalo subotu, i samo je nekoliko njih sma-
tralo da njezino svetkovanje povlaËi crtu izmeu Boæjeg na-
roda i nevjernika. Sada postaje uoËljivo ispunjenje tog vi-
enja. Spomenuti “poËetak vremena nevolje” ne odnosi se
na vrijeme kad Êe poËeti izlijevanje zala, veÊ na kratko raz-
doblje prije njihova izlijevanja, dok je Krist joπ u Svetiπtu.
U to vrijeme, kad se djelo spaπavanja pribliæi kraju, na Ze-
mlju Êe naiÊi nevolje i narodi Êe se rasrditi, ali Êe biti zadr-
æani kako ne bi sprijeËili djelo treÊeg anela. U to Êe se
vrijeme spustiti “kasna kiπa”, ili osvjeæenje od Gospodnjeg 86
lica, da bi osnaæila glasnu viku treÊeg anela i pripremila
svete da se odræe u vrijeme izlijevanja sedam posljednjih zala.
2. Vienje “Otvorena i zatvorena vrata” na stranicama
54—56 dobila sam 1849. Primjena Otkrivenja 3,7.8 na ne-
besko Svetiπte i Kristovu sluæbu bila je za mene potpuno
nova. Nikad nisam Ëula da netko iznosi tu misao. Sada, kada

(87)
 88 Rani spisi

je predmet Svetiπta bio jasno shvaÊen, ova se primjena vi-

djela u punoj snazi i ljepoti.
3. Vienje kako je Gospodin “po drugi put pruæio ruku
da izbavi ostatak svojeg naroda” na stranici 78 odnosi se samo
na jedinstvo i snagu koja je u proπlosti postojala meu oni-
ma koji su Ëekali Krista i na Ëinjenicu da je ponovno po-
Ëeo ujedinjavati i okupljati svoj narod.
4. Manifestacije duhova.24 Na stranici 55 Ëitamo: “Vi-
djela sam da je tajanstveno kucanje u New Yorku i na dru-
gim mjestima bila Sotonina sila na djelu i da Êe se takvo
πto sve ËeπÊe javljati pod plaπtem religije kako bi obmanute
uljuljalo u veÊu sigurnost i, ako je moguÊe, privuklo pozor-
nost Boæjeg naroda takvim stvarima i navelo ga da posum-
nja u nauk i silu Svetoga Duha.” Ovo sam vienje dobila
1849.; otad je proπlo skoro pet godina. Ove manifestacije
duhova bile su ograniËene uglavnom na grad Rochester i po-
znate kao “rochestersko kucanje”. Od tog vremena ovo se
krivovjerje proπirilo iznad svih oËekivanja.
VeÊi dio vienja na stranici 67 pod naslovom “Tajanstveno
kucanje”, koje sam imala u kolovozu 1950., ispunio se i joπ
uvijek se ispunjava. Evo dijela tog vienja: “Vidjela sam da
Êe se uskoro smatrati bogohulnim ako tko bude govorio pro-
tiv tog kucanja i da Êe se ono πiriti sve viπe i viπe, da Êe se
87 Sotonina moÊ poveÊati i da Êe neki od njegovih odanih sljed-
benika imati moÊ da Ëine Ëuda i Ëak uËiniti da vatra sie s
neba na oËigled ljudi. Pokazano mi je da Êe kucanjem i me-
smerizmom ovi suvremeni vraËevi oponaπati sva Ëuda koja
je Ëinio naπ Gospodin Isus Krist i da Êe mnogi povjerovati
da su sva silna djela Sina Boæjeg dok je bio na Zemlji bila
ostvarena istom silom.”
Vidjela sam prijevaru s kucanjem — kako je napredovala
i da Êe, kad bi bilo moguÊe, prevariti i same izabrane. So-
tona Êe imati moÊ da nam prikaæe osobe za koje Êe tvrditi
da su naπi roaci i prijatelji koji spavaju u Isusu. Izgledat Êe
kao da su ovi prijatelji prisutni; izgovarat Êe rijeËi koje su
izgovarali dok su bili ovdje, nama poznate, i uπi Êe Ëuti isti
ton glasa koji su imali za svojeg æivota. A sve to s namjerom
da prevari svete i navede ih da povjeruju u ovu obmanu.

24
Vidi Dodatak.
 Nadopuna 89

Vidjela sam da sveti moraju steÊi temeljito razumijeva-

nje sadaπnje istine koju Êe trebati dokazati iz Svetoga pisma.
Oni moraju razumjeti stanje mrtvih jer Êe im se prikazati
avolski duhovi tvrdeÊi da su voljeni prijatelji i roaci; oni
Êe im objaviti da je subota promijenjena, kao i druga ne-
biblijska nauËavanja. UËiniti Êe sve πto je u njihovoj moÊi
da izazovu naklonost i uËinit Êe pred njima Ëuda da potvr-
de ono πto objavljuju. Boæji narod se mora pripremiti da se
ovim duhovima odupre biblijskom istinom kako mrtvi niπta
ne znaju i da su oni koji im se javljaju avolski duhovi. Ne
smijemo dopustiti da se naπe misli bave onim πto nas okru-
æuje, veÊ sadaπnjom istinom te s krotkoπÊu i strahom uvijek
biti spremni na odgovor svakomu tko zatraæi razlog naπe nade.
Moramo traæiti mudrost odozgo da moæemo opstati u ove 88
dane zablude i obmane.
Moramo temeljito ispitati osnovu naπe nade jer Êemo je
morati obrazloæiti iz Svetoga pisma. Ova Êe se prijevara pro-
πiriti i mi Êemo joj se morati suprotstaviti licem u lice; ako
za to nismo pripremljeni, bit Êemo zavedeni i nadvladani.
Ali ako sa svoje strane uËinimo sve πto moæemo da se pri-
premimo za sukob koji nam neposredno predstoji, Bog Êe
uËiniti svoj dio i Njegove Êe nas svemoÊne ruke zaπtititi. On
bi prije poslao sve anele s Neba da izbavi vjerne duπe, da
podigne ogradu oko njih, nego ih ostavio da budu prevare-
ne i zavedene prijevarnim Sotonim Ëudima.
Vidjela sam kojom se brzinom πiri ova obmana. Poka-
zan mi je vlak koji se munjevito kretao. Aneo me pozvao
da pozorno promatram. Uprla sam pogled u vlak. »inilo mi
se da je u njemu Ëitav svijet, da nitko nije izuzet. Aneo je
rekao: “Veæu se u snopove da budu spaljeni.” Onda mi je
pokazao vlakovou, naoËitu i lijepu osobu koju su svi put-
nici gledali s poπtovanjem. Bila sam zbunjena pa sam svo-
jeg anela pratioca upitala tko je to. On je rekao: “Sotona.
On je vlakovoa u liku anela svjetla. Zarobio je svijet. Lju-
di su predani djelotvornim zabludama da vjeruju laæi kako
bi bili osueni na propast. Onaj pomoÊnik, po rangu od-
mah iza njega, je strojovoa, a drugi njegovi pomoÊnici su
zaposleni u razliËitim sluæbama, veÊ prema potrebi, i mu-
njevitom brzinom jure u propast.”
 90 Rani spisi

Upitala sam anela je li itko ostao. Pozvao me da po-

gledam u suprotnom smjeru; ugledala sam malu skupinu
kako putuje uskim putem. Izgledali su Ëvrsto ujedinjeni, pove-
zani istinom u snopove ili skupine. Aneo je rekao: “TreÊi
89 aneo ih povezuje ili zapeËaÊuje u snopove za nebesku æit-
nicu.” Ova je mala skupina izgledala izmuËeno, kao da je
proπla kroz teπke kuπnje i sukobe. A onda se Ëinilo kao da
se sunce upravo pojavilo iza oblaka i obasjalo im lica koja
su imala pobjedniËki izraz, kao da su upravo izvojevali po-
bjedu.
Vidjela sam da je Bog dao svijetu priliku da otkrije zamku.
VeÊ je to dovoljan dokaz za krπÊane, kad i ne bi bilo dru-
goga, da se ne pravi razlika izmeu onoga πto je dragocje-
no i onoga πto je zlo. Thomasa Painea, Ëije se tijelo raspada
u prah i koji Êe uskrsnuti na kraju tisuÊu godina o drugom
uskrsnuÊu da primi nagradu i umre drugom smrÊu, Sotona
prikazuje kao da je na Nebu, posebno cijenjen. Sotona ga
je na Zemlji iskoriπtavao dokle god je mogao i sada to na-
stavlja prikazujuÊi ga kao da je posebno cijenjen i poËaπ-
Êen na Nebu; Sotona Êe se potruditi da ga prikaæe kako po-
duËava na Nebu kako je i ovdje Ëinio. Neki su s gnuπanjem
promatrali njegov æivot i smrt te njegovo iskvareno nauËa-
vanje dok je bio æiv, a sada pristaju da ih poduËava on, je-
dan od najgorih i najpokvarenijih ljudi, koji je prezirao Bo-
ga i Njegov Zakon.25
90 Otac laæi zasljepljuje i vara svijet tako πto πalje svoje an-
ele da govore umjesto apostola i da se Ëini kao da opovr-
gavaju ono πto su pod nadahnuÊem Svetoga Duha napisali
dok su bili na zemlji. Ovi laæljivi aneli prikazuju apostole

25
Da bi shvatio snagu ovih rijeËi, Ëitatelj treba znati da je zahvalju-
juÊi mediju, “veleËasnom C. Hammondu”, objavljena knjiga pod naslovom
HodoËaπÊe Thomasa Painea u svijetu duhova, u kojoj je Paine prikazan
kao uzviπeni duh sedme sfere. A u “Investigating Class in New York” re-
Ëeno je da je sam Krist razgovarao s medijem i otkrio mu da se nalazi u
πestoj sferi. ProturjeËnost je lako razumjeti kad se sjetimo da sfere znaËe
napredovanje duhova u duhovnom svijetu i da je Krist, nakon viπe od 1800
godina, dospio do πeste sfere, dok je Thomas Paine, za oko stotinu go-
dina, dospio do sedme. Joπ jedno objaπnjenje moæe se naÊi u izjavi dok-
tora Harea da je njegova duhovna sestra rekla kako je ometena u napre-
dovanju zbog svojeg vjerovanja u Kristovo pomirenje. Tako spiritizam uz-
diæe nevjernike i nevjeru. Vidi i Dodatak.
 Nadopuna 91

kao osobe koje izvrÊu vlastiti nauk i proglaπavaju da je pro-

mijenjen. Ovim postupcima Sotona s uæitkom nazovikrπÊa-
ne i cijeli svijet navodi da posumnjaju u Boæju rijeË. Sveta
knjiga izravno presijeca njegov put i ometa njegove plano-
ve; zato ih on navodi da posumnjaju u njezino boæansko po-
drijetlo. Zatim prikazuje nevjernika, Thomasa Painea, kao da
je nakon smrti otiπao na Nebo i da se sada, zajedno sa sve-
tim apostolima koje je mrzio dok se nalazio na Zemlji, uklju-
Ëio u pouËavanje svijeta.
Sotona svakome od svojih anela dodjeljuje odreeni
posao. On ih nagovara da budu lukavi, prepredeni i pod-
mukli. UpuÊuje ih da preuzmu ulogu apostola i da govore
u njihovo ime, dok drugi trebaju glumiti ulogu nevjernika i
zlih ljudi koji su umrli proklinjuÊi Boga, a sada se pojavlju-
ju kao vrlo poboæni. Tako nema razlike izmeu najsvetijih
apostola i najgoreg nevjernika. I jedni i drugi naizgled nau-
Ëavaju isto. Sotoni nije vaæno koga Êe izabrati da govori, glavno
je da ostvari cilj. Bio je tijesno povezan s Paineom dok je
ovaj bio na zemlji pomaæuÊi mu u njegovom radu, tako da
mu uopÊe nije teπko sluæiti se rijeËima kojima se Paine slu-
æio pa i rukopisom Ëovjeka koji mu je tako vjerno sluæio i
tako dobro ostvario njegove ciljeve. Sotona je diktirao do-
sta toga πto je napisao pa mu sada nije teπko diktirati osjeÊaje
preko svojih anela da izgledaju kao da dolaze preko Tho- 91
masa Painea koji je, dok je æivio, bio vjerni sluga Zloga. To
je Sotonino remek-djelo. Sve njegovo nauËavanje, premda tvrdi
da dolazi od apostola i svetih i zlih ljudi koji su umrli, do-
lazi izravno od njegovog sotonskog veliËanstva.
»injenica πto Sotona tvrdi da je onaj kojeg je tako volio
i koji je tako silno mrzio Boga, sada sa svetim apostolima i
anelima u slavi, trebala bi biti dovoljna da ukloni veo sa
svih umova i pokaæe im mraËno, tajanstveno djelovanje So-
tone. On zapravo kaæe svijetu i nevjernicima: Koliko god ovdje
bili zli, bez obzira na to vjerujete li u Boga i Bibliju ili ne,
æivite kako vam se svia, Nebo je vaπ dom; jer svi znaju da
Êe, ako je Thomas Paine na Nebu i tako cijenjen, i oni sigurno
tamo dospjeti. Ova je zabluda tako oËita da je mogu vidjeti
svi samo ako hoÊe. Sotona sada radi preko ljudi sliËnih Tho-
masu Paineu ono πto pokuπava uËiniti nakon pada u grijeh.
Svojom silom i laænim Ëudesima ruπi temelj krπÊanske nade
 92 Rani spisi

i zamraËuje sunce koje treba osvjetljavati usku stazu koja

vodi u Nebo. On uvjerava cijeli svijet da Biblija nije nadah-
nuta, da je sliËna knjizi pripovjedaka, a on ima neπto πto
Êe je zamijeniti, naime manifestacije duhova.
To je kanal potpuno posveÊen njemu i pod njegovim
nadzorom i on moæe navesti svijet da vjeruje πto njemu od-
govara. Knjigu koja Êe suditi njemu i njegovim sljedbenici-
ma ostavlja u sjeni, tamo gdje æeli da bude. Spasitelja svi-
jeta pretvara u obiËna Ëovjeka, i kao πto je rimska straæa
koja je Ëuvala Isusov grob proπirila laæni izvjeπtaj kako su
im naredili veliki sveÊenici i starjeπine, tako Êe jadni, prevareni
sljedbenici ovih navodnih manifestacija duhova ponavljati i
92 pokuπavati prikazati kako nema niËega Ëudesnog u roenju,
smrti i uskrsnuÊu naπega Spasitelja. Nakon πto Isusa stave u
stranu, oni privlaËe pozornost svijeta na sebe i na svoja neo-
biËna djela i laæna Ëuda koja, tvrde, daleko nadilaze Kristo-
va djela. Tako svijet upada u zamku i biva uljuljan u osjeÊaj
sigurnosti da ne bi otkrio straπnu prijevaru dok se ne izlije
sedam posljednjih zala. Sotona se smije kad vidi kako je njegov
plan tako uspjeπan i kako je cijeli svijet uhvatio u zamku.
5. Na stranici 64 rekla sam da je oblak sjajnog svjetla
pokrio Oca i da se Njegovu osobu nije moglo vidjeti. Tako-
er sam rekla da sam vidjela Oca kako ustaje s prijestolja.
Bio je zaogrnut u svjetlo i slavu tako da Ga se nije moglo
vidjeti, ali sam znala da je Otac i da od Njega zraËi to svjetlo
i slava. Kad sam vidjela da se to svjetlo i slava podiæe s pri-
jestolja, znala sam da se Otac pokrenuo; zato sam rekla da
sam vidjela Oca kako ustaje. Slavu, odnosno veliËanstvo Nje-
govog lika nikad nisam vidjela; nitko Ga ne bi mogao vidjeti
i ostati æiv, ali se moglo vidjeti svjetlo i slava koja je okruæi-
vala Njega kao osobu.
Takoer sam tvrdila: “Kod prijestolja se pojavio Sotona
pokuπavajuÊi oponaπati Boæje djelo.” Joπ Êu navesti jednu
reËenicu s iste stranice: “Osvrnula sam se da vidim skupinu
koja je joπ uvijek kleËala pognuta pred prijestoljem.” Ova
skupina na molitvi bila je u svojem smrtnom stanju, na Zemlji,
ali mi je prikazana kao da se poklonila pred prijestoljem.
Nikad mi nije palo na pamet da bi oni bili u Novom Jeruza-
lemu. Niti sam pomislila da bi ijedan smrtnik mogao zakljuËiti
kako vjerujem da je Sotona u Novom Jeruzalemu. Nije li Ivan
 Nadopuna 93

vidio velikog crvenog Zmaja na Nebu? Jest. “Zatim se pokaza

drugi znak u nebu: velik Zmaj plamene boje sa sedam glava
i deset rogova.” (Otk 12,3) Kakvo Ëudoviπte na Nebu! Ov- 93
dje se pruæa isto tako dobra prilika za ismijavanje kao u tu-
maËenju koje su neki dali mojim izjavama.
6. Na stranicama 59—62 nalazi se vienje koje sam dobila
u sijeËnju 1850. Dio tog vienja, koji se odnosi na sredstva
uskraÊena vjesnicima, odnosilo se na ono vrijeme. Otad su
se pojavili prijatelji djela sadaπnje istine koji su traæili pri-
godu da svojim sredstvima uËine dobro. Neki su ih davali
previπe dareæljivo, na πtetu primatelja. U posljednje dvije go-
dine pokazano mi je viπe o nemarnoj i preslobodnoj upo-
rabi Gospodnjeg novca, nego o njegovom nedostatku.
Ovdje navodim vienje koje sam dobila u Jacksonu u
saveznoj dræavi Michigan 2. lipnja 1853. VeÊi dio tog vienja
iznijela sam braÊi u tome mjestu: “Vidjela sam da su braÊa
poËela ærtvovati svoj imetak i davati ga a da im nije objaπ-
njen pravi cilj — za one koji stradaju — pa su ga davali pre-
slobodno, previπe i preËesto. Vidjela sam da su uËitelji u
tome mjestu trebali ustati da isprave zabludu i proπire do-
bar utjecaj u crkvi. Novac je prikazivan kao da ima malu ili
nikakvu vrijednost; πto ga se prije rijeπe, to bolje. Neki su
dali loπ primjer primivπi velike donacije a da pritom nisu
uputili nikakvo upozorenje onima koji su imali sredstva da
ih ne koriste tako slobodno i nemarno. Uzimanjem tako velikih
svota, ne pitajuÊi je li Bog potaknuo tu braÊu da tako obil-
no daju, odobravano je preobilno davanje.
I oni koji su davali, takoer su pogrijeπili jer se nisu
posebno zanimali za potrebe djela, ima li potrebe ili nema.
Oni koji su imali sredstva, naπli su se u velikoj nedoumici.
Jednom je bratu nanesena velika πteta time πto je u njegove
ruke poloæena prevelika koliËina sredstava. On nije bio πte-
dljiv, veÊ je æivio rasipno i na svojim je putovanjima novac 94
troπio bez razmiπljanja. Takvom uporabom Gospodnjeg novca
πirio je loπ utjecaj; govorio bi u sebi, a i drugima: ‘U J...
ima dovoljno sredstava, viπe nego πto se moæe potroπiti pri-
je Gospodnjeg dolaska.’ Nekima je takvim postupcima na-
nesena velika πteta; doπli su u istinu s pogreπnim shvaÊanji-
ma, nesvjesni da su koristili Gospodnji novac a da nisu osjeÊali
njegovu vrijednost. Ove jadne duπe koje su upravo prigrlile
 94 Rani spisi

vijest treÊega anela i kojima je pruæen takav primjer, mo-

rat Êe mnogo uËiti da se odreknu sebe i stradaju zbog Kri-
sta. Morat Êe nauËiti odreÊi se lagodnosti i prestati voditi
raËuna o svojoj koristi i udobnosti, a misliti na vrijednost
duπa. Oni koji na sebi osjeÊaju ‘teπko vama’, neÊe vrπiti velike
pripreme kako bi lako i udobno putovali. Neki koje Bog nije
pozvao, pozvani su u sluæbu u djelu. Drugi su bili time po-
goeni pa nisu osjeÊali potrebu za πtednjom, za samoodri-
canjem i stavljanjem sredstava u Boæju riznicu. Oni su sma-
trali i govorili: ‘Ima drugih koji imaju dovoljno sredstava;
oni Êe dati za Ëasopis. Ja ne moram niπta uËiniti. »asopis
Êe se odræati bez moje pomoÊi.’”
Za mene nije bila mala kuπnja kad sam vidjela da su neki
uzeli dio mojih vienja koja su se odnosila na ærtvovanje
imetka za odræavanje djela i pogreπno ih uporabili; oni ras-
troπno troπe sredstva, dok zanemaruju naËela iznesena u dru-
gim dijelovima. Na stranici 50 stoji ovo: “Vidjela sam da se
Boæje djelo ometa i obeπËaπÊuje od strane nekih koji pu-
tuju a nisu dobili vijest od Boga. Takvi Êe morati poloæiti
raËun Bogu za svaki dolar koji su potroπili putujuÊi tamo
gdje im nije bila duænost jer je taj novac mogao biti na ko-
95 rist Boæjem djelu.” Takoer na stranici 61: “Vidjela sam da
su oni koji su imali snage da rade svojim rukama i tako pot-
pomaæu djelo bili odgovorni za svoju snagu, kao πto su drugi
bili odgovorni za svoj imetak.”
Ovdje bih posebno upozorila na vienje o ovom pred-
metu izneseno na stranici 66. Evo kratkog izvoda: “Nakana
rijeËi naπeg Spasitelja [Luka 12,33] nije bila jasno prikaza-
na.” Vidjela sam da “cilj prodaje nije da se daje onima koji
su sposobni raditi i uzdræavati se, veÊ da se πiri istina. Grijeh
je podupirati i trpjeti lijenost onih koji mogu raditi. Neki
su revno pohaali sve sastanke ne zato da proslave Boga,
veÊ radi ‘kruha i ribica’. Za njih bi bilo bolje da su ostali
kod kuÊe i radili svojim rukama ‘πto je dobro’ da bi mogli
zadovoljiti potrebe svoje obitelji i da imaju πto dati za po-
dupiranje dragocjenog djela sadaπnje istine.” U proπlosti je
Sotonin plan bio potaknuti neke naglog duha da se pre-
slobodno sluæe sredstvima i utjeËu na braÊu da se nepromi-
πljeno oslobode imetka, kako bi nemarnim i brzim troπen-
jem velikih sredstava duπe mogle biti povrijeene i izgub-
 Nadopuna 95

ljene i da se sada, kad istinu treba proπiriti, osjeti nedosta-

tak. Njegov se plan, u nekoj mjeri, ostvario.
Gospodin mi je pokazao zabludu mnogih koji oËekuju
da samo imuÊni podupiru izdavanje Ëasopisa i traktata. Svi
trebaju uËiniti svoj dio. Oni koji imaju snage raditi svojim
rukama i zaraditi sredstva da mogu pomoÊi u podupiranju
djela, odgovorni su isto tako kao drugi koji imaju imetak.
Svako Boæje dijete koje tvrdi da vjeruje u sadaπnju istinu treba
revno ispuniti svoj udio u ovom djelu.
U srpnju 1853. vidjela sam da nije u redu da Ëasopis
koji pripada Bogu i koji je On odobrio, izlazi tako rijetko.
U vrijeme u kojemu æivimo djelo zahtijeva izlaæenje tjednika26 96
i izdavanje mnogo viπe traktata koji Êe ukazati na zablude
ovog vremena, a djelo trpi zbog nedostatka sredstava. Vi-
djela sam da se istina mora πiriti i da ne smijemo biti odvi-
πe straπljivi te da je bolje da traktati i Ëasopisi dou do tro-
jice kojima nisu potrebni nego da ne dou do jednoga koji
ih cijeni i moæe od njih imati koristi. Vidjela sam da treba
javno ukazivati na znakove posljednjeg vremena, jer su So-
tonina oËitovanja sve uËestalija. Izdanja Sotone i njegovih
pomagaËa umnoæavaju se, njihova moÊ raste i ono πto Ëini-
mo da istinu iznesemo drugima, moramo uËiniti brzo.
Pokazano mi je da Êe istina koja se sada objavljuje op-
stati, jer je istina za posljednje dane; ona Êe æivjeti pa Êe
se o njoj manje trebati govoriti u buduÊnosti. Ne treba na
papir staviti bezbrojne rijeËi da opravdaju ono πto govori
samo za sebe i jasno svijetli. Istina je otvorena, jednostav-
na, jasna i odvaæno ustaje u vlastitu obranu; ali tako nije sa
zabludom. Ona je tako iskrivljena i zamrπena da je potreb-
no mnoπtvo rijeËi koje Êe je objasniti u njezinom izopaËe-
nom obliku. Vidjela sam da je sve svjetlo koje je u nekim
mjestima primljeno doπlo iz Ëasopisa, da su duπe na ovaj
naËin primile istinu i onda o njoj govorile drugima; i da su
sada u mjestima gdje je bilo samo nekoliko osoba, te osobe
ustale zato πto ih je pridobio ovaj tihi glasnik. On je bio
njihov jedini propovjednik. Napredovanje djela istine ne treba
spreËavati nedostatak sredstava.

26
»asopis Review and Herald izlazio je do tog vremena jako neredo-
vito i sada je izlazio polumjeseËno.
 96 Rani spisi

97 Evaneoski red
Gospodin mi je pokazao da se ljudi previπe boje i zane-
maruju evaneoski red.27 Treba izbjegavati formalnosti, ali
pritom ne treba zapostavljati red. Na Nebu vlada red. Red
je postojao u Crkvi dok je Krist bio na Zemlji, a nakon Njego-
va odlaska apostoli su odræavali strogi red. A sada u ove po-
sljednje dane, dok Bog dovodi svoju djecu u jedinstvo vje-
re, potreba za redom je veÊa nego prije, jer dok Bog ujedi-
njuje svoju djecu, Sotona i njegovi zli aneli nastoje svim
silama to jedinstvo sprijeËiti i uniπtiti. Zbog toga se u polje
æure ljudi kojima nedostaje mudrosti i prosuivanja, koji mo-
æda ne upravljaju ispravno svojim vlastitim domom pa ne
odræavaju red niti vladaju nad nekolicinom koju im je Bog
povjerio u domu; a osjeÊaju su se sposobnima da vode sta-
do. Takvi Ëine mnoge pogreπke i oni koji ne poznaju naπu
vjeru, smatraju da su svi vjesnici sliËni ovim samozvanci-
ma. Zbog toga se sramoti Boæje djelo. i mnogi nevjernici —
koji bi inaËe otvoreno i zabrinuto pitali: Je li to tako? — iz-
bjegavaju istinu.
U polje odlaze ljudi Ëiji æivot nije svet i koji nisu ospo-
sobljeni da iznose sadaπnju istinu, koje Crkva ili braÊa nisu
opÊenito priznala, a posljedice su zabuna i nejedinstvo. Ne-
98 ki poznaju teoriju istine i mogu iznijeti dokaze, ali im ne-
dostaje duhovnosti, prosuivanja i iskustva; nedostaje im mno-
go toga πto bi i te kako trebali razumjeti prije nego πto budu
mogli poduËavati istinu. Drugi nemaju sposobnost izlaganja,
ali zato πto ih je nekoliko braÊe Ëulo da se lijepo mole i s
vremena na vrijeme iznose uzbudljive opomene, gura ih se
u polje da rade posao za koji ih Bog nije osposobio i za
koji nemaju dovoljno iskustva i prosuivanja. Onda se javlja
duhovna oholost, oni se uzdiæu i djeluju u laænom miπljenju
da su radnici. Oni ne poznaju sebe. Njima nedostaje prosu-
ivanja i strpljivog razmatranja, hvalisavo govore o sebi i tvrde

27
Adventisti su doπli iz svih crkava; isprva nisu namjeravali osnovati
joπ jednu crkvu. Nakon 1844. doπlo je do velike zabune i veÊina se odluË-
no opirala svakoj organizaciji smatrajuÊi je nespojivom sa savrπenom slo-
bodom Evanelja. Ellen White je u svjedoËanstvima i radu uvijek bila pro-
tiv fanatizma i u uputama koje je dobila od poËetka je ustrajavala na po-
trebi organizacije u nekom obliku da se sprijeËi nered.
 Nadopuna 97

mnogo toga πto ne mogu dokazati iz RijeËi. Bog to zna; zbog

toga ne poziva takve da rade u ova ozbiljna vremena, a bra-
Êa trebaju paziti da ne guraju u polje one koje On nije po-
zvao.
Upravo su ovi ljudi koje Bog nije pozvao najviπe uvj-
ereni da su pozvani i da je njihov rad vrlo vaæan. Oni odlaze
u polje i najËeπÊe ne vrπe dobar utjecaj; u nekim mjestima
imaju neπto uspjeha koji njih i druge navodi da misle kako
ih je Bog pozvao. To πto ljudi imaju neπto uspjeha nije po-
zitivan dokaz da su pozvani od Boga, jer Boæji aneli pokreÊu
srca Njegove iskrene djece da ih prosvijetle za razumijeva-
nje sadaπnje istine kako bi je mogli usvojiti i æivjeti po njoj.
I Ëak kad samozvani ljudi sebe stave tamo gdje ih Bog nije
postavio i tvrde da su uËitelji a duπe primaju istinu nakon
πto su je Ëule od njih, to nije dokaz da su pozvani od Boga.
Duπe koje od njih prime istinu suoËit Êe se s kuπnjama i
ropstvom kad poslije ustanove da ovi ljudi nisu bili u Boæ-
jem vijeÊu. »ak i kad zli ljudi iznose istinu, neki je mogu 99
prihvatiti, ali to ne pribliæava Bogu one koji o njoj govore.
Zli ljudi su i dalje zli i prema prijevari kojom su prevarili
ljude drage Bogu i zabuni koju unose u Crkvu, primit Êe
kaznu; njihovi grijesi neÊe ostati pokriveni, veÊ Êe se otkri-
ti u dan Boæjeg æestokog gnjeva.
Ovi samozvani vjesnici su prokletstvo za djelo. Iskrene
duπe se uzdaju u njih misleÊi da su u Boæjem vijeÊu i u za-
jednici s Crkvom pa im zato dopuπtaju da sluæe u obredima
i, kad im postane jasno da moraju vrπiti pr va djela, dopu-
πtaju da ih takvi krste. Ali kada doe svjetlo, a ono sigurno
dolazi, i postanu svjesni da ti ljudi nisu ono πto su mislili
da jesu, od Boga pozvani i izabrani vjesnici, onda zapadnu
u kuπnju i sumnjaju u istinu koju su primili uvjereni da je
moraju ponovno upoznati; neprijatelj ih muËi i zbunjuje jer
se pitaju je li Bog vodio ili nije. Takvi nisu zadovoljni dok
god se ponovno ne krste i poËnu iznova. Duh Boæjih vjesnika
viπe zamara odlazak u mjesta u kojima su ti ljudi πirili loπ
utjecaj nego da uu u nova polja. Boæji sluge moraju postu-
pati jasno i otvoreno, a ne pokrivati zlo, jer stoje izmeu
æivih i mrtvih i moraju odgovarati za svoju vjernost, svoju
zadaÊu i utjecaj koji vrπe na stado u kojemu ih je Gospodin
postavio nadglednicima.
 98 Rani spisi

Oni koji prihvate istinu i budu izloæeni takvim kuπnja-

ma, upoznali bi istinu i da se ti ljudi nisu pojavili veÊ da su
ostali na skromnome mjestu koje im je Gospodin namije-
100 nio. Boæje oko bdije nad Njegovim draguljima i On bi ih
uputio svojim pozvanim i izabranim vjesnicima — ljudima
koji bi razumno postupali. Svjetlo istine pokazalo bi i otkri-
lo ovim duπama njihovo pravo stanje i one bi razumno prihva-
tile istinu i bile zadovoljne njezinom ljepotom i jasnoÊom. I
kad bi osjetile njezino snaæno djelovanje, bile bi jake i πirile
bi sveti utjecaj.
Ponovno mi je pokazana opasnost od onih koji rade a
nisu pozvani od Boga. Ako i imaju kakvog uspjeha, osjetit
Êe se nedostatak odreenih vrlina. Donosit Êe nepromiπlje-
ne odluke pa zbog nedostatka mudrosti neke dragocjene duπe
mogu biti odagnane tamo gdje ih se viπe nikad ne moæe do-
segnuti. Vidjela sam da se Crkva treba smatrati odgovornom
da briæljivo i pomno razmotri æivot, kvalifikacije i opÊi smjer
onih koji æele biti uËitelji. Ako nema savrπeno jasnog doka-
za da ih je Bog pozvao i da im je upuÊen “jao vama” ako
ne posluπaju poziv, duænost je Crkve da djeluje i objavi da
ona te osobe nije priznala za uËitelje. To je jedini naËin da
Crkva postupi ispravno jer na njoj poËiva teret odgovorno-
sti.
Vidjela sam da se mogu zatvoriti ova vrata kroz koja ne-
prijatelj ulazi da zbunjuje i uznemiruje stado. Upitala sam
anela kako se mogu zatvoriti. Rekao je: “Crkva mora traæiti
oslonac u Boæjoj rijeËi i biti utemeljena na redu koji propi-
suje Evanelje. Dosada se na to nije gledalo; bio je zanema-
ren svaki red.” Ovo je prijeko potrebno da se Crkva dovede
u jedinstvo vjere. Vidjela sam da je Crkva u apostolske da-
ne bila u opasnosti da je laæni uËitelji prevare i zavedu. Za-
to su braÊa izabrala ljude koji su imali dobro svjedoËanstvo
i koji su znali dobro upravljati svojim domom, bili sposob-
101 ni odræavati red u vlastitim obiteljima i prosvjetljavati one
koji æive u tami. O njima su se raspitali kod Boga i onda su
ih, prema odluci Crkve i Svetoga Duha, odvojili polaganjem
ruku. Kad su primili nalog od Boga i odobrenje od Crkve,
poπli su krπtavajuÊi u ime Oca, Sina i Svetoga Duha primje-
njujuÊi propise Gospodnje kuÊe, Ëesto iznoseÊi pred svete
simbole slomljenog tijela i prolivene krvi razapetog Spasite-
 Nadopuna 99

lja da kod Boæje voljene djece odræe u svjeæoj uspomeni

Njegovo stradanje i smrt.
Vidjela sam da nismo niπta sigurniji od laænih uËitelja
od ljudi koji su æivjeli u dane apostola i ako ne uËinimo neπto
viπe, trebamo poduzeti posebne mjere kao πto su ih oni po-
duzeli da osiguramo mir, sklad i jedinstvo stada. Imamo njihov
primjer i trebamo ga slijediti. BraÊa s iskustvom i zdravim
razumom trebaju se sastati i pridræavajuÊi se Boæje rijeËi i
uputa Svetoga Duha uz usrdnu molitvu poloæiti ruke na one
koji su dokazali da su dobili nalog od Boga te ih odvojiti da
se potpuno posvete Boæjem djelu. Ovim Êe Ëinom Crkva dati
svoj pristanak da mogu iÊi kao vjesnici i nositi najsveËaniju
vijest koja je ikada povjerena ljudima.
Bog neÊe brigu nad svojim dragocjenim stadom povje-
riti ljudima Ëiji su um i prosuivanje oslabljeni zabludama
koje su prije odobravali, kao πto su takozvani perfekcioni-
zam28 i spiritizam, i koji su svojim æivotom dok su bili u
tim zabludama osramotili sebe i nanijeli sramotu istini. Premda
se sada mogu osjeÊati slobodnima od zablude i sposobni da
idu i iznose ovu posljednju vijest, Bog ih neÊe primiti. On
neÊe povjeriti dragocjene duπe njihovoj brizi jer im je pro- 102
suivanje bilo izopaËeno dok su bili u zabludi i ono je sada
oslabljeno. Veliki i Sveti je ljubomorni Bog i On æeli da Nje-
govu istinu πire sveti ljudi. Sveti Zakon koji je Bog izgovo-
rio na Sinaju dio je Njega samog i samo Êe Mu sveti ljudi
koji ga strogo poπtuju moÊi odati Ëast time πto Êe pouËavati
druge.
Boæji sluge koji nauËavaju istinu trebaju biti ljudi zdra-
vog prosuivanja. To trebaju biti ljudi koji mogu podnijeti
protivljenje a da se pritom ne uzbude, jer Êe se protivnici
istine okomiti na one koji je navjeπÊuju i iznositi svaki mo-
guÊi prigovor u najgorem moguÊem obliku protiv istine. Boæji
sluge koji nose vijest moraju biti spremni da ih svjetlom istine
hladnokrvno i u duhu krotkosti uklone. Protivnici se Ëesto
obraÊaju Boæjim propovjednicima izazivajuÊi ih da u njima
potaknu neπto sliËno, da bi to iskoristili u najveÊoj mogu-
Êoj mjeri i drugima priËali kako su uËitelji Zakona puni ogor-
Ëenja i grubi, kako se to veÊ govori. Vidjela sam da moramo

28
Vidi Dodatak.
 100 Rani spisi

biti spremni za prigovore i dati im teæinu koju zasluæuju sa

strpljenjem, prosudbom i smjernoπÊu, a ne odbaciti ih ili
zanemariti pozitivnim tvrdnjama, a onda se okomiti na oso-
bu koja je prigovorila i grubo se prema njoj ponaπati; ne
umanjujte teæinu prigovora, veÊ iznesite svjetlo i silu istine
i neka ona prevagne i ukloni zablude. Tako Êemo ostaviti
dobar dojam, a iskreni Êe protivnici priznati da su prevareni
i da vrπitelji Zakona nisu onakvi kakvima su ih prikazivali.
Oni koji tvrde da su sluge æivoga Boga moraju biti spremni
sluæiti svima umjesto da se uzdiæu iznad braÊe i moraju po-
103 kazati da su ljubazni i uËtivi. Ako su u Ëemu pogrijeπili, trebaju
to iskreno priznati. Iskrena namjera ne moæe biti izgovor za
nepriznavanje pogreπke. Priznanje neÊe umanjiti povjerenje
crkve u vjesnika, a on Êe dati dobar primjer; u crkvi Êe se
poticati duh priznanja, a posljedica Êe biti iskreno zajedni-
πtvo. Oni koji se smatraju uËiteljima, trebaju pruæiti primjer
poboænosti, krotkosti i poniznosti pokazujuÊi duh ljubazno-
sti kako bi zadobili duπe za Isusa i biblijsku istinu. Kristov
propovjednik treba biti Ëist u razgovoru i postupcima. On
treba uvijek dræati na umu da prenosi nadahnute rijeËi, ri-
jeËi svetoga Boga. Takoer treba dræati na umu da je njemu
povjerena briga za stado i da njegove probleme treba izno-
siti pred Isusa i moliti za njega kao πto Isus moli za nas pred
Ocem. Ukazano mi je na sinove Izraelove u staro vrijeme i
ja sam vidjela kako su Ëisti i sveti trebali biti oni koji su
sluæili u Svetiπtu jer ih je njihova sluæba dovodila u prisnu
vezu s Bogom. Oni koji sluæe moraju biti sveti, Ëisti i bez
mane; u protivnom Êe ih Bog uniπtiti. Bog se nije promije-
nio. On je isto tako svet i Ëist, isto tako pedantan kakav je
uvijek bio. Oni koji se smatraju Isusovim propovjednicima
trebaju biti ljudi s bogatim iskustvom i dubokom poboæno-
πÊu, pa Êe u svakom trenutku i na svakom mjestu moÊi πi-
riti sveti utjecaj.
Vidjela sam da je sada vrijeme da vjesnici krenu gdje
god se pojavi moguÊnost i da Êe Bog iÊi pred njima i otvoriti
srca nekih da Ëuju. Treba uÊi u nova mjesta i tamo gdje je
to uËinjeno bilo bi dobro da idu dvojica po dvojica, kako
bi jedan drugome podupirali ruke. Bio mi je pokazan slje-
deÊi plan: bilo bi dobro da dva brata krenu zajedno i pou
na najmraËnija mjesta, gdje vlada veliko protivljenje i gdje
 Nadopuna 101

treba mnogo raditi i ujedinjenim naporima i jakom vjerom

iznijeti istinu onima koji su u tami. A zatim, ako mogu po- 104
stiÊi veÊi uspjeh posjeÊivanjem viπe mjesta, neka idu odvojeno,
s tim da se, dok su na putu, Ëesto sastaju i time jedan dru-
gome snaæe i dræe ruke. Neka se dogovaraju o mjestima ko-
ja im se otvaraju i odluËe koji Êe od njihovih darova biti
najpotrebniji i kako mogu najbolje uspjeti da dopru do srca
ljudi. Kad se zatim razdvoje, oni Êe se ohrabreni i s obnovlje-
nom energijom moÊi suoËiti s protivljenjem i tamom i sa suo-
sjeÊajnim srcem raditi na spaπavanju duπa koje propadaju.
Vidjela sam da se Boæji sluge ne trebaju stalno vraÊati
u isto polje rada, veÊ traæiti duπe u novim mjestima. Oni
koji su veÊ utvreni u istini, ne smiju toliko raËunati na nji-
hov rad, veÊ bi trebali sami stajati i hrabriti druge oko se-
be dok Boæji vjesnici posjeÊuju mraËna i osamljena mjesta
iznoseÊi istinu onima koje nije obasjala sadaπnja istina.

TeπkoÊe u Crkvi29
Draga braÊo i sestre: BuduÊi da se zabluda brzo πiri,
nastojmo biti budni u Boæjem djelu svjesni vremena u ko-
jem æivimo. Tmina Êe pokriti zemlju i mrklina narode. I dok
su gotovo svi oko nas obavijeni gustom tamom zablude i ob-
mane, mi se trebamo otresti tuposti i æivjeti blizu Boga da
bismo s Isusova lica mogli crpiti boæanske zrake svjetlosti i
slave. ©to tama postaje guπÊa i zabluda se mnoæi, mi treba-
mo stjecati temeljitije znanje istine i biti spremniji da na te- 105
melju Svetoga pisma zastupamo svoje stajaliπte.
Moramo biti potpuno posveÊeni istinom, potpuno po-
sveÊeni Bogu i æivjeti u skladu sa svojim svetim zvanjem da
bismo Njegovom svjetloπÊu vidjeli svjetlost i bili osnaæeni
Njegovom silom. Kad nismo budni, neprijatelj nas moæe na-
pasti u svakom trenutku pa smo u velikoj opasnosti da nas
nadvladaju sile tame. Sotona nareuje svojim anelima da
budu budni i da upropaste sve koje mogu; da otkriju samo-
volju i ukorijenjene grijehe onih koji ispovijedaju istinu i ok-
ruæe ih tamom da prestanu bdjeti i krenu putem na kojem
Êe osramotiti djelo koje tvrde da vole i oæalostiti Crkvu. Duπe

29
Iz Reviewa od 11. kolovoza 1853.
 102 Rani spisi

ovako zavedenih i neopreznih sve viπe obuzima tama i ne-

besko svjetlo ih polako napuπta. Oni ne mogu otkriti svoje
ukorijenjene grijehe, a Sotona plete oko njih svoju mreæu i
hvata ih u svoju zamku.
Bog je naπa snaga. Od Njega trebamo traæiti mudrost i
vodstvo, imati na umu Njegovu slavu, dobro Crkve i spasenje
vlastite duπe; moramo nadvladati svoje duboko ukorijenje-
ne grijehe. Svakog dana trebamo osobno nastojati da izbori-
mo nove pobjede. Moramo nauËiti sami stajati i potpuno se
oslanjati na Boga. ©to prije to nauËimo, to bolje. Neka svatko
od nas ustanovi gdje doæivljava neuspjeh i onda vjerno pazi
da ga njegovi grijesi ne svladaju, veÊ da ih pobijedi. Tada
Êemo se moÊi pouzdati u Boga i Crkva Êe biti poπteena
velikih teπkoÊa.
Kad Boæji vjesnici napuπtaju svoje domove da rade na
spaπavanju duπa, oni provode mnogo vremena u radu za one
koji su godinama u istini, ali su joπ uvijek slabi jer nepotrebno
olabave uzde, prestaju bdjeti nad sobom i ponekad mi se
106 Ëini da izazivaju neprijatelja da ih kuπa. Upadaju u neke bez-
naËajne teπkoÊe i nevolje, a Gospodnji sluge gube vrijeme
u posjeÊivanju. Zadræavaju ih satima, Ëak i danima, i opte-
reÊuju ih i ranjavaju im duπe prisiljavajuÊi ih da sluπaju pri-
Ëe o beznaËajnim teπkoÊama i nevoljama, dok svaki svoje
æalbe preuveliËava da bi izgledale πto ozbiljnije bojeÊi se da
Êe ih Boæji sluge smatrati toliko sitnima da na njih ne treba
obraÊati pozornost. Umjesto πto od Gospodnjih slugu oËe-
kuju da im pomognu osloboditi se tih kuπnji, oni bi se tre-
bali poniziti pred Bogom, postiti i moliti dok se teπkoÊe ne
uklone.
Neki misle da je Bog pozvao vjesnike u polja samo zato
da im ispunjavaju æelje i da ih nose na rukama; i da je naj-
vaæniji dio njihovog posla rjeπavanje malih problema i teπ-
koÊa koje su sami navukli svojim nepromiπljenim postupci-
ma, popuπtanjem neprijatelju i pokazivanjem nepopustljivog,
kritizerskog duha prema onima koji ih okruæuju. A gdje su
u to vrijeme gladne ovce? Umiru od gladi za kruhom æivota.
Oni koji poznaju istinu i prihvatili su je ali joj nisu posluπ-
ni — kad bi bili posluπni, izbjegli bi mnoge od tih teπkoÊa
— zadræavaju vjesnike pa se cilj zbog kojeg ih je Bog pozvao
u polje ne ostvaruje. Takve pojave u Crkvi oæaloπÊuju i obes-
 Nadopuna 103

hrabruju Boæje sluge, umjesto da se svi trude da njihovom

ionako teπkom bremenu niπta ne dodaju, veÊ da im pomognu
ohrabrujuÊim rijeËima i molitvama vjere. Koliko bi svi koji
tvrde da vjeruju u istinu bili slobodniji kad bi se osvrnuli
oko sebe i pokuπali pomoÊi drugima, umjesto da pomoÊ traæe
samo za sebe. A onda, kad Boæji sluge dolaze na mraËna
mjesta gdje istina joπ nije objavljena, dolaze s ranjenim du-
hom optereÊeni nepotrebnim kuπnjama svoje braÊe. A uza
sve to trebaju se suoËiti s nevjerom i predrasudama protiv- 107
nika i biti Ëak gaæeni od nekih.
Koliko bi lakπe bilo djelovati na srce i koliko bi se Bog
viπe proslavio kad bi Njegovi sluge bili osloboeni obeshrab-
renja i teπkoÊa i sa slobodnim duhom iznosili istinu u njezi-
noj ljepoti. Oni koji svojom krivnjom toliko zapoπljavaju Go-
spodnje sluge i optereÊuju ih problemima koje bi sami tre-
bali rijeπiti, morat Êe odgovarati Bogu za vrijeme i sredstva
koja su potroπili da udovolje sebi ugaajuÊi tako neprijate-
lju. Oni trebaju traæiti prilike da pomognu svojoj braÊi. Ni-
kad ne bi smjeli Ëekati da svojim teπkoÊama i problemima
opterete Ëitav skup ili Ëekati dok ne dou neki vjesnici da
ih rijeπe, veÊ bi trebali odmah iziÊi pred Boga, ukloniti sve
πto im se isprijeËilo na putu i pripremiti se da radnicima,
kad dou, krijepe ruke umjesto da ih oslabljuju.

Nada Crkve30
Kada sam se nedavno osvrnula oko sebe da vidim ponizne
sljedbenike krotkoga i skromnoga Isusa, jako sam se uzne-
mirila. Mnogi koji tvrde da oËekuju skori Kristov dolazak
prilagoavaju se ovome svijetu i viπe im je stalo do odobra-
vanja onih oko sebe nego do Boæjeg odobravanja. Hladni su
i formalisti, kao nominalne crkve od kojih su se nedavno
odvojili. Njihovo sadaπnje stanje savrπeno je opisano rijeËi-
ma koje su upuÊene crkvi u Laodiceji. (Vidi Otkrivenje 3,14-
20.) Nisu ni vruÊi ni studeni, veÊ mlaki. I ako ne poslu-
πaju savjet “vjernog svjedoka” i ne pokaju se i kupe “u va- 108
tri æeæenog zlata”, “bijele haljine” i “pomasti”, On Êe ih izbaciti
iz svojih usta.

30
Iz Reviewa od 10. lipnja 1852.
 104 Rani spisi

Doπlo je vrijeme kada se velik dio onih koji su se nekoÊ

veselili i klicali od radosti oËekujuÊi neposredni Gospodnji
dolazak, izjednaËuje s crkvama i svijetom koji im se prije
rugao zato πto vjeruju da Isus dolazi i koji je πirio sve moguÊe
laæi da protiv njih izazove predrasude i uniπti njihov utje-
caj. Ako sada netko Ëezne za æivim Bogom gladujuÊi i æea-
juÊi za pravednoπÊu i Bog mu dade da osjeti Njegovu silu i
zadovolji Ëeænju njegovog srca pa on zbog toga proslavlja i
hvali Boga, njega takvi vjernici, koji tvrde da vjeruju u sko-
ri Gospodnji dolazak, Ëesto smatraju zavedenim i tvrde da
je mesmeriziran ili opsjednut zlim duhom.
Mnogi od tih nazovikrπÊana oblaËe se, govore i postupaju
kao svijet i jedino po Ëemu se prepoznaju jest πto tvrde da
su krπÊani. Premda tvrde da oËekuju Krista, oni ne razgova-
raju o Nebu, veÊ o svjetovnim stvarima. Kakvim bi “svetim
æivljenjem i poboænoπÊu” trebali æivjeti oni koji tvrde da oËe-
kuju “dolazak dana Boæjega” (2 Pt 3,11.12)! “Tko god je po-
loæio ovu nadu u njega, Ëisti se od grijeha kao πto je on
Ëist.” (1 Iv 3,3) No oËito je da mnogi koji nose ime adventist
viπe prouËavaju kako da ukrase svoje tijelo i kako da se πto
bolje pokaæu u oËima svijeta nego da iz Boæje RijeËi uËe
kako da zadobiju Njegovo odobravanje.
©to bi se dogodilo kad bi se dragi Isus, naπ uzor, poja-
vio meu njima i onima koji tvrde da su poboæni, kao pri-
likom svojeg prvog dolaska? On se rodio u πtalici. Pratimo
109 Ga u njegovom æivotu i sluæbi. Bio je Ëovjek boli i viËan
patnjama. Ovi bi se nazovikrπÊani postidjeli krotkog i po-
niznog Spasitelja koji je nosio jednostavan plaπt bez πavova,
koji nije imao gdje glave zakloniti. Osuivao bi ih Njegov
Ëist æivot pun samoodricanja; Njegovo sveto dostojanstvo bilo
bi bolno obuzdavanje njihove lakomislenosti i praznog smi-
jeha; Njegov iskren razgovor bio bi prepreka njihovim svjetov-
nim razgovorima punim zavisti; Njegovo iznoπenje neiskriv-
ljene, Ëiste istine otkrilo bi njihov pravi karakter i oni bi se
htjeli πto je bræe moguÊe rijeπiti smjernog primjera, drago-
ga Isusa. Bili bi meu prvima koji bi Ga nastojali uhvatiti u
rijeËima i vikali: “Raspni ga! Raspni Ga!”
Pratimo Isusa kako smjerno ulazi u Jeruzalem kad “poËe
sve mnoπtvo uËenika radosno i glasno hvaliti Boga ... Govo-
rili su: ‘Blagoslovljen koji dolazi — kralj — u ime Gospod-
 Nadopuna 105

nje! Mir na nebu! Slava na visini!’ Tada mu rekoπe neki od

farizeja πto su bili meu narodom: ‘UËitelju, zabrani to svo-
jim uËenicima!’ On odgovori: ‘Kaæem vam, ako oni uπute,
kamenje Êe vikati.’” VeÊina onih koji tvrde da Ëekaju Krista
bili bi isto tako drski kao farizeji kad su traæili da uπutka
uËenike i bez sumnje bi povikali: “Fanatizam! Mesmerizam!
Mesmerizam!” A za uËenike koji su prostirali svoje plaπteve
i polagali palmine grane na put, govorili bi da pretjeruju i
divljaju. Ali Bog æeli na Zemlji imati narod koji nije tako
hladan i mrtav, veÊ koji Êe Ga hvaliti i slaviti. Neki Êe Ga
ljudi slaviti, a kad bi i oni koje je izabrao, oni koji vrπe Nje-
gove zapovijedi, zaπutjeli, samo kamenje bi povikalo.
Isus dolazi, ali ne onako kao πto se prigodom svojeg prvog 110
dolaska pojavio kao novoroenËe u Betlehemu; ne onako kao
kad je jaπuÊi ulazio u Jeruzalem, kad su uËenici glasno sla-
vili Boga i klicali “Hosana”, veÊ u OËevoj slavi i praÊen svim
svetim anelima na putu prema Zemlji. Nebo Êe ostati pra-
zno dok Êe Ga sveti Ëekati i netremice gledati u nebo kao
Galilejci kad se uznio s Maslinske gore. Tada Êe samo oni
koji su sveti, samo oni koji su vjerno slijedili krotki Primjer,
uskliknuti s neizrecivom radoπÊu kad Ga ugledaju: “Gle, ovo
je Bog naπ, kojega Ëekasmo, on Êe nas spasiti.” I oni Êe se
preobraziti “u jedan hip, u tren oka, na glas posljednje tru-
be” — to je truba koja budi usnule svete i poziva ih da ustanu
sa svojih praπnjavih leæajeva, obuËeni u slavnu besmrtnost,
i oni kliËu: “Pobjeda! Pobjeda nad smrÊu i grobom!” Preo-
braæeni sveti bit Êe zatim odneseni zajedno s anelima na
oblacima u susret Gospodinu da se viπe nikad ne odvoje od
predmeta svoje ljubavi.
HoÊemo li πutjeti s takvim ciljem pred sobom, takvom
slavnom nadom, takvim otkupljenjem koje je Krist svojom
krvlju osigurao za nas? Zar neÊemo hvaliti Boga glasno kao
uËenici kad je Isus ulazio u Jeruzalem? Nije li naπ pogled u
buduÊnost daleko slavniji od njihovog? Tko se onda usuuje
braniti nam da glasno proslavljamo Boga kad imamo takvu
nadu, prepunu besmrtnosti i slave? Mi smo okusili sile ono-
ga svijeta i teæimo za joπ veÊom silom. »itavo moje biÊe Ëe-
zne za æivim Bogom i ja se neÊu zadovoljiti dok ne budem
ispunjena Ëitavom Njegovom puninom.
 106 Rani spisi

111 Priprema za Kristov dolazak21

Draga braÊo i sestre: Vjerujemo li cijelim srcem da Êe
Krist uskoro doÊi i da sada imamo posljednju vijest milosti
koju trebamo objaviti greπnom svijetu? Je li naπ primjer ta-
kav kakav bi trebao biti? Pokazujemo li svojim æivotom i sve-
tim razgovorima ljudima oko sebe da oËekujemo slavni do-
lazak naπega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista koji Êe pre-
obraziti naπe bijedno tijelo i uËiniti ga jednakim svojem slav-
nom tijelu? Bojim se da ovo ne vjerujemo i ne shvaÊamo
kako bismo trebali. Oni koji vjeruju u znaËajne istine koje
ispovijedamo trebaju djelovati u vjeri. Previπe teæimo za razo-
nodom i stvarima koje zaokupljaju pozornost ovoga svijeta;
puπtamo da se um previπe bavi odjeÊom, a jezik se preËesto
upuπta u lakomislene i isprazne razgovore koji naπe ispovi-
jedanje pretvaraju u laæ, jer naπi razgovori nisu usmjereni
prema Nebu odakle postojano oËekujemo Spasitelja.
Aneli bdiju nad nama i Ëuvaju nas; mi ih Ëesto æalostimo
kad sudjelujemo u beznaËajnim razgovorima, zadirkivanju i
πalama, a i time πto tonemo u stanje nemara i tuposti. Premda
se s vremena na vrijeme trudimo da pobijedimo i u tome
uspijevamo, ako ne ustrajemo u tome, veÊ ponovno utone-
mo u isto stanje nemara i ravnoduπnosti, nesposobni da svla-
davamo kuπnje i suprotstavljamo se neprijatelju, mi ne odo-
lijevamo kuπnji naπe vjere dragocjenije od zlata. Mi ne trpi-
mo radi Krista i ne proslavljamo Ga u nevoljama.
OsjeÊa se veliki nedostatak krπÊanske Ëvrstine i naËel-
nog sluæenja Bogu. Mi ne smijemo ugaati sebi i svojim
112 æeljama, veÊ veliËati i slaviti Boga i u svemu πto Ëinimo i
kaæemo trebamo dræati na umu Njegovu slavu. Kad bismo
dopustili da nam srca budu ispunjena sljedeÊim znaËajnim
rijeËima i stalno ih dræali na umu, ne bismo tako lako pali
u kuπnji i manje bismo i promiπljenije govorili: “Za naπe gri-
jehe probodoπe njega, za opaËine naπe njega satrijeπe. Na
njega pade kazna — radi naπeg mira, njegove nas rane isci-
jeliπe.” “Ja vam kaæem da Êe ljudi za svaku nekorisnu rijeË
πto je izreknu odgovarati na Sudnji dan.” “Ti si Bog Svevid-
ljiv.”

31
Iz Reviewa od 7. veljaËe 1853.
 Nadopuna 107

Ne moæemo razmiπljati o ovim znaËajnim rijeËima i pri-

sjeÊati se Isusova stradanja da bi nama jadnim greπnicima
moglo biti oproπteno i da budemo otkupljeni Bogu Njego-
vom predragocjenom krvlju, a da pritom ne osjetimo sveto
sputavanje i iskrenu æelju da stradamo za Onoga koji je za
nas toliko patio i trpio. Kad bismo se bavili tim stvarima,
naπe omiljeno “ja” sa svojim dostojanstvom ponizilo bi se i
na njegovo bi mjesto doπla djetinja jednostavnost koja moæe
podnijeti ukor od drugih i koju ne bi bilo lako izazvati. Duh
samovolje tada ne bi zavladao duπom.
Prava radost i utjeha krπÊanina mora biti i bit Êe na Nebu.
»eznutljive duπe onih koji su okusili sile buduÊega svijeta i
gostile se nebeskim radostima, neÊe se zadovoljiti onim πto
je na Zemlji. Takvi Êe naÊi dovoljno posla u trenucima opu-
πtanja. Njihove Êe duπe Ëeznuti za Bogom. Njihovo Êe srce
biti tamo gdje je njihovo blago odræavajuÊi umilnu zajednicu
s Bogom kojeg ljube i πtuju. Razmiπljanje o njihovom blagu
— Svetome Gradu, obnovljenoj zemlji i njihovom vjeËnom
domu Ëinit Êe im zadovoljstvo. I dok budu razmiπljali o ovim
uzviπenim, Ëistim i svetim stvarima, pribliæit Êe im se Ne-
bo i oni Êe osjetiti silu Svetoga Duha, a to Êe ih sve viπe i
viπe odvajati od svijeta tako da Êe njihova utjeha i najveÊa 113
radost biti ono πto je nebesko, njihov dragi dom. Boæja i
nebeska privlaËnost bit Êe tada tolika da niπta neÊe moÊi
odvratiti njihove misli od velikog cilja spasenja duπe i veliËanja
i slavljenja Boga.
Kad pomislim koliko je uËinjeno da ostanemo vjerni,
moram uskliknuti: O kakvu je ljubav, kakvu Ëudesnu ljubav
Sin Boæji imao za nas greπnike! Zar da budemo toliko glupi
i nemarni kad je za naπe spasenje uËinjeno sve πto se mo-
glo uËiniti? »itavo je Nebo zainteresirano za nas. Trebali bi-
smo biti æivi i budni da veliËamo, slavimo i oboæavamo Veli-
koga i Uzviπenoga. Naπa bi srca trebala biti preplavljena lju-
bavlju i zahvalnoπÊu prema Onomu koji je bio toliko pun
ljubavi i suosjeÊanja prema nama. Mi Ga trebamo poπtovati
svojim æivotom i Ëistim i svetim razgovorima pokazati da
smo roeni odozgo, da ovaj svijet nije naπ dom, veÊ da smo
ovdje putnici i tuinci koji putuju u bolju zemlju.
Mnogi koji ispovijedaju Kristovo ime i tvrde da oËeku-
ju Njegov skori dolazak ne znaju πto znaËi trpjeti za Krista.
 108 Rani spisi

Njihovo srce nije pokoreno miloπÊu i oni nisu umrli sebi,

πto pokazuju na razliËite naËine. Istodobno priËaju kako su
izloæeni kuπnjama. Ali glavni razlog njihovih kuπnji je nepo-
koreno srce koje ih Ëini tako osjetljivima da se Ëesto vrije-
aju. Kad bi takvi shvatili πto znaËi biti ponizni Kristov
sljedbenik i pravi krπÊanin, oni bi ozbiljno poËeli raditi na
sebi i to odmah. Prvo bi umrli sebi, zatim bi se neprekid-
no molili i obuzdali svaku strast svojeg srca. Odrecite se svoje
samouvjerenosti i samodovoljnosti, braÊo, i slijedite krotki
Uzor. Uvijek imajte na umu da je Isus vaπ primjer i da mo-
114 rate iÊi Njegovim stopama. Gledajte na Isusa, zaËetnika i zavr-
πitelja naπe vjere, koji je umjesto odreene Mu radosti podnio
kriæ ne mareÊi za sramotu. On je od greπnika podnio protiv-
ljenje. On je radi naπih grijeha bio krotko, zaklano janje,
bio je ranjen, satrt, bijen i poniæavan.
Trpimo zato radosno neπto za Isusa, razapinjimo svako-
dnevno svoje “ja” i budimo ovdje dionici Kristovih patnji
da bismo s Njim bili dionici Njegove slave i okrunjeni sla-
vom, ËaπÊu, besmrtnoπÊu i vjeËnim æivotom.

Vjernost u dolaæenju na sastanke

Gospodin mi je pokazao da svetkovatelji subote trebaju
pokazati veliko zanimanje za odræavanje svojih sastanaka i
uËiniti ih zanimljivima. Postoji velika potreba da se u ovom
pogledu pokaæe veÊe zanimanje i uloæi viπe energije. Svi tre-
baju imati neπto za reÊi Gospodinu jer kad to Ëine, dobit
Êe blagoslov. Knjiga spomenica piπe se za one koji ne ostav-
ljaju vlastitog sastanka nego meusobno Ëesto razgovaraju.
Ostatak treba pobijediti Janjetovom kr vlju i rijeËju svojega
svjedoËanstva. Neki oËekuju da Êe pobijediti samo Janjeto-
vom krvlju bez ikakvog napora sa svoje strane. Vidjela sam
da nam je Bog bio milostiv kad nam je dao dar govora. Dao
nam je jezik i mi smo Njemu odgovorni kako ga koristimo.
Svojim ustima trebamo slaviti Boga, Ëastiti istinu i Njegovo
neizrecivo milosre i nadvladati rijeËju svojega svjedoËan-
stva pomoÊu Janjetove krvi.
115 Ne bismo se smjeli sastajati da bismo πutjeli; Gospodin
Êe se sjetiti samo onih koji se okupljaju da razgovaraju o
Njegovoj Ëasti i slavi i razglaπuju Njegovu silu; na takvima
 Nadopuna 109

Êe poËivati Boæji blagoslov i oni Êe dobiti osvjeæenje. Kad

bi svi Ëinili πto treba, ne bi se gubilo dragocjeno vrijeme i
ne bi bilo potrebno ukoravati zbog predugih molitava i opπir-
nih izlaganja; sve bi vrijeme bilo ispunjeno kratkim, jezgro-
vitim svjedoËanstvima i molitvama. Traæite, vjerujte i primit
Êete. Previπe je izrugivanja Gospodinu, previπe molitava koje
nisu molitve πto zamara anele i izaziva Boæje negodovanje,
previπe ispraznih, besmislenih molbi. Prvo trebamo osjeÊati
potrebu, a zatim moliti Boga upravo za ono πto nam je potreb-
no vjerujuÊi da Êe nam On to dati joπ dok budemo molili;
tada Êe naπa vjera rasti, svi Êe biti pouËeni, slabi ojaËani a
obeshrabreni i turobni bit Êe potaknuti da podignu pogled
i vjeruju da Bog nagrauje sve one koji Ga marljivo traæe.
Neki se ustruËavaju govoriti na sastancima jer nemaju
niπta novo za reÊi, pa ako progovore, moraju ponavljati istu
priËu. Vidjela sam da je u osnovi tome oholost, da su Bog
i aneli bili svjedoci svjedoËanstava svetih i da su bili vrlo
zadovoljni i proslavljeni time πto su ih svakog tjedna ponav-
ljali. Gospodin voli jednostavnost i poniznost, ali Mu nije
po volji i aneli su æalosni kad oni koji tvrde da su baπti-
nici Boæji i subaπtinici s Isusom dopuπtaju da se na njiho-
vim sastancima trati dragocjeno vrijeme.
Kad bi braÊa i sestre bili na mjestu na kojem bi trebali
biti, uvijek bi imali neπto reÊi u Ëast Isusu koji je poradi
njihovih grijeha visio na golgotskom kriæu. Kad bi viπe cije-
nili svijest o Boæjoj milostivosti kad je dao svojega jedinog
voljenog Sina da umre kao ærtva za naπe grijehe i prijestu-
pe, i Isusovo stradanje i patnju da omoguÊi krivcu da izbjegne
kaznu, da dobije oprost i æivi, bili bi spremniji uzvisivati i
veliËati Isusa. Onda ne bi πutjeli, veÊ bi sa zahvalnoπÊu govorili 116
o Njegovoj slavi i sili. A zbog toga bi na njima poËinuo Boæji
blagoslov. »ak i ako bi se ista priËa ponavljala, Bog bi se
proslavljao. Aneo mi je pokazao one koji dan i noÊ nisu
prestajali klicati: “Svet, svet je Gospodin Bog SvemoguÊi.”
“Stalno ponavljaju,” rekao je aneo, “ali time ipak slave Boga.”
Premda moæemo stalno ponavljati ono πto smo veÊ rekli, time
veliËamo Boga i pokazujemo da nismo ravnoduπni prema do-
broti i milosti koju nam ukazuje.
Vidjela sam da su nominalne crkve pale, da u njihovoj
sredini vladaju hladnoÊa i smrt. Da su slijedile Boæju rijeË,
 110 Rani spisi

ona bi ih uËinila poniznima. Ali one se izdiæu iznad Gos-

podnjeg djela. Kad se okupe, Ëini im se odviπe poniæavaju-
Êim da ponavljaju istu jednostavnu priËu o Boæjoj dobroti
pa prouËavaju neπto sasvim novo, neπto veliko, pa svoje ri-
jeËi podeπavaju da budu ugodne uhu i da ugaaju Ëovjeku,
dok ih Boæji Duh napuπta. Kada slijedimo skromni biblijski
put, imamo pokretaËku silu Boæjeg Duha. Sve Êe biti u sa-
vrπenom skladu ako budemo slijedili skromne kanale istine
oslanjajuÊi se potpuno na Boga pa neÊe biti opasnosti da
na nas utjeËu zli aneli. Meutim, kad se duπe izdiæu iznad
Boæjeg Duha djelujuÊi u svojoj sili, aneli prestaju bdjeti nad
njima pa one ostaju prepuπtene Sotoninim udarcima.
U Boæjoj su rijeËi iznesene duænosti koje Êe Boæji narod,
ako ih bude vrπio, odræati poniznim i odvojenim od svijeta
i saËuvati od otpada koji je zahvatio velike crkve. Pranje nogu
i Gospodnju veËeru trebalo bi ËeπÊe odræavati. Isus nam je
ostavio primjer i poruËio nam da Ëinimo kao πto je On Ëinio.
117 Vidjela sam da Njegov primjer trebamo slijediti πto je mo-
guÊe toËnije, ali braÊa i sestre kod pranja nogu nisu uvijek
postupala promiπljeno kao πto je trebalo i to je izazvalo zabu-
nu. U novim mjestima, osobito tamo gdje narod u tom po-
gledu nije upoznat s primjerom i naukom naπega Gospodina
pa postoje mnoge predrasude, ljude treba uvoditi paæljivo i
mudro. Mnoge iskrene duπe pod utjecajem bivπih uËitelja u
koje su imale povjerenja pune su predrasuda πto se tiËe ove
jednostavne duænosti i s ovim ih se predmetom treba upo-
znati u odgovarajuÊe vrijeme i na pravi naËin.
U RijeËi ne nalazimo primjer da bi braÊa prala noge se-
strama,32 ali postoje primjeri da su sestre prale noge braÊi.
Marija je Isusu oprala noge svojim suzama i obrisala ih svo-
jom kosom. (Vidi i 1. Timoteju 5,10.) Vidjela sam da je Go-
spodin pokrenuo sestre da braÊi peru noge i da je to bilo
u skladu s evaneoskim redom. Svi trebaju postupati razumno
i ne pretvarati pranje nogu u muËan obred.
Sveti pozdrav koji je apostol Pavao spomenuo u Evan-
elju Isusa Krista treba uvijek razmatrati imajuÊi u vidu njegov
pravi karakter. To je sveti cjelov.33 Treba ga smatrati zna-

32
Vidi Dodatak.
33
Vidi Dodatak.
 Nadopuna 111

kom zajedniπtva krπÊanskih prijatelja pri rastanku i susretu

nakon nekoliko tjedana ili mjeseci razdvojenosti. U 1. Solu-
njanima 5,26 Pavao kaæe: “Pozdravite svu braÊu svetim cje-
lovom!” U istom poglavlju kaæe: “Uklanjajte se svakom zlu!”
Nema nikakvog zla ako se sveti cjelov daje u pravo vrijeme
i na pravom mjestu.
Vidjela sam da je neprijatelj podigao snaænu ruku protiv
Boæjeg djela i da treba iskoristiti pomoÊ i snagu svih koji
ljube djelo istine; oni trebaju pokazati veliko zanimanje da
podræe ruke onih koji brane istinu kako bi stalnom budnoπÊu
mogli suzbiti neprijatelja. Svi trebaju stajati kao jedan, uje- 118
dinjeni u radu. Sve snage duπe treba probuditi jer πto treba
uËiniti, mora se uËiniti brzo.
Zatim sam vidjela treÊeg anela. Moj aneo pratilac je
rekao: “Njegov je posao zastraπujuÊ. Straπna je njegova za-
daÊa. To je aneo koji treba odvojiti pπenicu od kukolja i
zapeËatiti ili povezati snoplje za nebesku æitnicu. To bi tre-
balo zaokupiti cijeli um, Ëitavu pozornost.”

Neiskusnima
Vidjela sam neke koji nisu shvatili vaænost istine i njezina
djelovanja i postupajuÊi prema trenutaËnim pobudama ili uz-
buenju, Ëesto se povode za svojim osjeÊajima i zanemaruju
crkveni red. Takvi izgleda misle da se religija sastoji uglav-
nom od stvaranja buke.34 Neki koji su tek prihvatili vijest
treÊeg anela spremni su koriti i uËiti one koji su godina-
ma utvreni u njoj, koji su zbog nje trpjeli i osjetili njezinu
posveÊujuÊu silu. Takvi, koje je neprijatelj tako uzoholio,
trebaju tek osjetiti posveÊujuÊi utjecaj istine i shvatiti kakvi
su bili kad su je upoznali — “nesretan, i bijedan, i siroma-
πan, i slijep, i go”. Kad ih istina poËne Ëistiti i oslobaati
troske i πljake, πto Êe sigurno uËiniti ako je prihvate iz lju-
bavi, onaj tko je svjestan da je ovo veliko djelo uËinjeno za
njega, neÊe se osjeÊati bogatim, da se obogatio i da mu ni-
πta ne treba.
Oni koji tvrde da su prihvatili istinu i misle da sve znaju
prije nego πto su nauËili njezina osnovna naËela, koji misle

34
Vidi Dodatak.
 112 Rani spisi

da mogu zauzeti mjesto uËitelja i koriti one koji su godina-

119 ma Ëvrsto stajali za istinu, jasno pokazuju da ne razumiju
istinu i ne poznaju njezino djelovanje; jer kad bi iπta znali
o njezinoj posveÊujuÊoj sili, donosili bi mironosne plodove
pravednosti i pokorili se njihovom svetom, snaænom utjecaju.
Donosili bi plod na slavu Bogu svjesni πto je istina uËinila
za njih pa bi druge cijenili viπe nego sebe.
Vidjela sam da ostatak nije bio spreman za ono πto dolazi
na svijet. »inilo se kao da je otupjelost, sliËna mrtvilu, obuzela
duh onih koji tvrde da imamo posljednju vijest. Moj aneo
pratilac uzviknuo je zastraπujuÊe sveËano: “Pripremite se!
Pripremite se! Pripremite se jer uskoro dolazi straπni gnjev
Gospodnji. Njegov gnjev samo πto se nije izlio nepomijeπan
s milosrem, a vi niste spremni. Razderite srca, a ne svoje
halje. Veliko djelo treba biti obavljeno za ostatak. Mnogi od
njih bave se neznatnim teπkoÊama.” Rekao je: “Legije zlih
anela okruæuju vas i nastoje vas zaviti u svoju straπnu tamu
da bi vas uhvatili u zamku i upropastili. Dopuπtate da vam
se misli odviπe brzo odvrate od potrebne pripreme i prevaænih
istina za ove posljednje dane. Bavite se neznatnim kuπnja-
ma i upuπtate se u podrobno objaπnjavanje sitnica da biste
time zadovoljili ovoga ili onoga.” Kad srca obiju strana nisu
pokorena miloπÊu, razgovori se oduæuju satima i ne samo
πto one gube svoje vrijeme, nego se i Boæji sluge zadræavaju
da ih sluπaju. Kad ne bi bilo oholosti i sebiËnosti, pet minuta
bi bilo dovoljno za uklanjanje veÊine teπkoÊa. Aneli su oæa-
loπÊeni i Bog je nezadovoljan zbog sati provedenih da ljudi
opravdaju sebe. Vidjela sam da se Bog neÊe sagnuti sluπati
duga opravdanja niti æeli da to Ëine Njegovi sluge, da se tako
120 trati dragocjeno vrijeme kada bi prijestupnicima trebali ukazati
na pogreπnost njihovih putova i izvlaËiti duπe iz ognja.
Vidjela sam da se Boæji narod nalazi na zaËaranom tlu i
da neki uopÊe nemaju svijest o kratkoÊi vremena i vrijed-
nosti duπe. Meu svetkovatelje subote uvukla se oholost —
oholost u oblaËenju i vanjskom ukraπavanju. Aneo je re-
kao: “Svetkovatelji subote moraju umrijeti sebi, oholosti i
teænji za odobravanjem.”
Duπama koje u tami umiru od gladi treba odnijeti istinu,
spasonosnu istinu. Vidjela sam da mnogi mole da ih Bog po-
nizi, ali kad bi Bog usliπao njihove molitve, pravda bi iza-
 Nadopuna 113

zvala straπne posljedice. Njihova je duænost bila da se sami

ponize. Ako dopuste samouzviπenju da se uvuËe u srce, vi-
djela sam da Êe ono duπe sigurno odvesti na stranputicu, i
ako ga ne pobijede, ono Êe ih upropastiti. Kad se netko poËne
uzvisivati u vlastitim oËima i misliti da sam moæe neπto uËi-
niti, Boæji Duh se povlaËi i on nastavlja iÊi u vlastitoj sili
dok ne propadne. Vidjela sam da jedan svetac, ako je ispravan,
moæe pokrenuti Boæju ruku, a da mnoπtvo ujedinjenih, ukoliko
nisu ispravni, nemaju snage i niπta ne mogu ostvariti.
Srca mnogih nisu pokorena i poniæena pa na svoje male
prituæbe i teπkoÊe misle viπe nego na duπe greπnika. Kad bi
mislili na Boæju slavu, bili bi osjetljivi za duπe koje oko njih
propadaju; shvatili bi da se nalaze u opasnoj situaciji, vje-
rom u Boga snaæno bi podræali ruke Njegovih slugu da od-
vaæno, ali s ljubavlju, objave istinu i upozore duπe da je pri-
hvate prije nego πto umukne blagi glas milosti. Aneo je
rekao: “Oni koji ispovijedaju Njegovo ime nisu spremni.” Vi-
djela sam da sedam posljednjih zala dolazi na nezaπtiÊene
glave zlih, a oni koji su im stajali na putu sluπat Êe ogorËe- 121
no predbacivanje greπnika tako da Êe im srce klonuti.
Aneo je rekao: “Vi ste skupljali slamu — bavili ste se
neznatnim teπkoÊama — a zbog toga greπnici moraju propa-
sti.” Bog æeli djelovati za nas na naπim sastancima i On to
Ëini sa zadovoljstvom. Ali Sotona kaæe: “Ja Êu omesti ovo
djelo.” A njegovi pomoÊnici kaæu: “Amen.” Oni koji tvrde
da vjeruju u istinu bave se svojim neznatnim kuπnjama i te-
πkoÊama koje im Sotona uveliËava. Tako izgubljeno vrijeme
ne moæe se viπe nikad vratiti. Neprijatelji istine uoËili su
naπu slabost, Bog je oæaloπÊen, Krist ranjen. Sotonin je cilj
ostvaren, njegovi su planovi uspjeli i on likuje.

Samoodricanje
Vidjela sam da su sveti u opasnosti da vrπe prevelike
pripreme za konferencije; da se neki odviπe optereÊuju poslu-
æivanjem; da apetit treba ustupiti mjesto suzdræavanju. Po-
stoji opasnost da neki na sastanke dolaze samo zbog kruha
i riba. Vidjela sam da svi koji se odaju prljavoj navici puπe-
nja trebaju odbaciti duhan i svoja sredstva uporabiti za ne-
πto bolje. Oni koji se liπavaju nekog uæitka, ærtvuju se i stav-
 114 Rani spisi

ljaju u Gospodnju riznicu sredstva koja su prije koristili da

zadovolje apetit. Bog Êe takve darove zamijetiti kao πto je
zamijetio udoviËine dvije lepte. Iznos moæe biti neznatan,
ali ako svi budu tako Ëinili, to Êe se osjetiti u riznici. Kad
bi svi pazili da s odjevnim predmetima budu ekonomiËniji
liπavajuÊi se nekih stvari koje im nisu prijeko potrebne, izo-
stavljajuÊi ono πto je beskorisno i πtetno kao πto su Ëaj i
122 kava, a tu svotu davali za djelo, primili bi viπe blagoslova
ovdje na Zemlji i nagradu na Nebu. BuduÊi da im je Bog
dao sredstva, mnogi misle da mogu æivjeti rastroπno, obilno
se hraniti i raskoπno oblaËiti i da samoodricanje nije vrlina
s obzirom na to da svega imaju dovoljno. Takvi niπta ne ær-
tvuju. Kad bi æivjeli malo skromnije i davali za Boæje djelo
da pomognu u πirenju istine, to bi bila ærtva s njihove stra-
ne i kad Bog bude nagraivao svakoga prema njegovim dje-
lima, On bi ih se opomenuo.

Nepoπtovanje
Vidjela sam da se Boæje ime treba izgovarati s dubokim
strahopoπtovanjem. RijeËi Bog SvemoguÊi povezane su i ne-
ki ih u molitvi izgovaraju lakomisleno i nepromiπljeno; time
vrijeaju Boga. Takvi nemaju jasan pojam o Bogu ili istini,
inaËe ne bi s tolikim nepoπtovanjem govorili o velikome i
straπnome Bogu koji Êe im uskoro suditi u posljednji dan.
Aneo je rekao: “Ne povezujte ih, jer je straπno Njegovo
ime.” Oni koji su svjesni Boæje veliËine i uzviπenosti, izgo-
varat Êe Njegovo ime sa svetim strahopoπtovanjem. On pre-
biva u nepristupaËnoj svjetlosti; nitko Ga ne moæe vidjeti i
ostati æiv. Vidjela sam da ovo trebamo razumjeti i ispraviti
kako bi Crkva mogla napredovati.

123 Laæni pastiri

Pokazano mi je da su laæni pastiri bili pijani, ali ne od
vina; posrtali su, ali ne od æestoka piÊa. Boæja istina je za
njih zapeËaÊena i oni je ne mogu razumjeti. Kad ih netko
zapita o suboti kao sedmom danu, je li to prava biblijska
subota ili nije, oni se brane bajkama. Vidjela sam da su ovi
proroci bili sliËni pustinjskim lisicama. Oni nisu skoËili u
 Nadopuna 115

prolom i nisu postavili obranu kuÊe Izraelove da bi Boæji

narod mogao opstati u boju u dan Gospodnji. Kad se srca
nekih uznemire i ove laæne uËitelje stanu ispitivati o istini,
oni na najlakπi i najbolji naËin nastoje ostvariti svoj cilj i
smiriti one koji ih ispituju. Ako zatreba, spremni su promi-
jeniti i svoje stajaliπte. Mnogi su od ovih pastira primili svjetlo,
ali ga nisu htjeli priznati. Bezbroj puta su mijenjali svoje
stajaliπte samo da bi zaobiπli istinu i pobjegli od zakljuËaka
do kojih su morali doÊi da su ostali pri svojem prvom uvje-
renju. Sila istine uzdrmala je njihov temelj, ali umjesto da
joj se pokore, oni su postavili drugi temelj s kojim prije nisu
bili zadovoljni.
Vidjela sam da su mnogi od ovih pastira poricali raniji
Boæji nauk; da su poricali i odbacili slavne istine koje su
nekoÊ revno zastupali i zakrilili se mesmerizmom i svako-
vrsnim obmanama. Vidjela sam da su pijani od zablude i da
svoje stado vode u smrt. Mnogi protivnici Boæje istine smiπljaju
zlo na svojim posteljama, a danju provode svoje zle planove
da sruπe istinu i smisle neπto novo Ëime bi privukli zanimanje 124
ljudi i odvratili njihove misli od dragocjene, prevaæne isti-
ne.
Vidjela sam da Êe sveÊenici koji vode svoje stado u smrt
uskoro biti sprijeËeni u svojem zastraπujuÊem poslu. Usko-
ro Êe doÊi Boæja zla, ali za laæne uËitelje neÊe biti dovoljno
muËenje jednim ili dvama zlima. U to Êe vrijeme Bog is-
pruæiti svoju ruku u gnjevu i pravdi i neÊe je povuÊi dok
se ne ostvare Njegove namjere i sveÊenici najamnici se ne
poklone pred nogama svetih i priznaju da ih je Bog ljubio
zato πto su se Ëvrsto dræali istine i vrπili Boæje zapovijedi, i
sve dok svi nepravednici ne budu uklonjeni sa zemlje.
RazliËite skupine onih koji tvrde da vjeruju u drugi Kri-
stov dolazak imaju poneπto istine, ali Bog je sve ove istine
dao svojoj djeci koja se pripremaju za Boæji dan. Osim ovih
dao im je istine koje nijedna od ovih skupina ne poznaje
niti Êe ih razumjeti. Ono πto je njima zapeËaÊeno, Gospodin
je otpeËatio onima koji to hoÊe vidjeti i koji su spremni razu-
mjeti. Ako Bog ima joπ neko novo svjetlo koje treba objaviti,
On Êe dati da ga razumiju Njegovi voljeni izabranici pa ne-
Êe biti potrebno da ih prosvjetljuju oni koji su u tami i za-
bludi.
 116 Rani spisi

Vidjela sam potrebu da se oni koji vjeruju da imamo

posljednju vijest milosti trebaju odvojiti od onih koji stalno
prihvaÊaju nove zablude. Vidjela sam da ni mladi ni stari
ne trebaju prisustvovati njihovim sastancima jer nije dobro
da ih ohrabrujemo dok nauËavaju zabludu koja je smrtono-
sni otrov duπi i nauËavaju zapovijedi ljudske. Utjecaj takvih
sastanaka je πtetan. Kad nas je Bog oslobodio takve tame i
zablude, stojmo Ëvrsto u slobodi kojom nas je oslobodio i
125 radujmo se u istini. Bogu nije drago kad odlazimo tamo i
sluπamo zabludu ako ne moramo. Moæemo iÊi samo ako nas
On πalje na sastanke gdje se ljudima silom nameÊe zabluda;
u protivnom nas neÊe Ëuvati. Aneli viπe neÊe bdjeti nad
nama i mi Êemo biti prepuπteni neprijateljevim udarima te
Êe nas on i sila njegovih zlih anela zaslijepiti i oslabiti naπ
um, a naπe svjetlo pomijeπati s tamom.
Vidjela sam da nemamo vremena za sluπanje bajki. Ne
smijemo dopustiti da nam misli na ovaj naËin budu preus-
mjerene, veÊ se trebamo baviti sadaπnjom istinom i traæiti
mudrost da moæemo temeljitije upoznati svoj poloæaj i ospo-
sobiti se da s krotkoπÊu iz Svetog pisma damo razlog naπe
nade. Dokle god je naπ um izloæen laænim nauËavanjima i opa-
snim zabludama, ne moæe se baviti istinom koja Êe dom Izrae-
lov osposobiti i pripremiti ga da opstane u dan Gospodnji.

Boæji dar Ëovjeku

Pokazana mi je Boæja velika ljubav i milost kad je dao
svojega Sina da umre kako bi Ëovjek mogao dobiti oprost i
æivjeti. Pokazano mi je da je Adamu i Evi, koji su imali
prednost promatrati ljepotu i ljupkost Edenskog vrta, bilo
dopuπteno da jedu sa svakoga stabla u vrtu osim jednoga.
Ali je zmija navela Evu, a ona svojeg muæa pa su oboje jeli
sa zabranjenog stabla. Time su prekrπili Boæju zapovijed i
postali greπnici. Vijest o tome pronijela se Nebom i sve su
harfe utihnule. Aneli su tugovali i bojali se da Adam i Eva
ne pruæe ruku i okuse sa stabla æivota te postanu besmrtni
greπnici. Ali Bog je rekao da Êe prijestupnike izgnati iz vrta
126 i da Êe kerubin s ognjenim maËem Ëuvati pristup stablu æivota
kako mu Ëovjek ne bi mogao priÊi i okusiti njegove plodove
koji ovjekovjeËuju besmrtnost.
 Nadopuna 117

Tuga je ispunila nebeska biÊa kad su saznala da je Ëovjek

izgubljen i da Êe se svijet koji je Bog stvorio napuniti smrtnim
biÊima osuenima na bijedu, bolest i smrt, i da za prijestupni-
ka nema spasenja. Svi Adamovi potomci morat Êe umrijeti.
Tada sam vidjela Isusa i na Njegovom licu primijetila izraz
saæaljenja i tuge. Malo kasnije vidjela sam kako pristupa
izuzetno jakom svjetlu koje je okruæivalo Oca. Moj aneo
pratilac rekao mi je: “On ima tajni razgovor s Ocem.” Dok
su Otac i Sin razgovarali, zabrinutost je kod anela dosegnula
vrhunac. Triput je bljeπtavo svjetlo kojim je Otac bio obavijen
pokrilo Isusa, i kad se treÊi put vratio od Oca, mogli smo
vidjeti Njegovo lice. Bilo je smireno, bez ikakvog straha i
nedoumice i blistalo je dobrotom i milinom koju je nemoguÊe
opisati. Tada je obavijestio anele da je naen put za spase-
nje izgubljenog Ëovjeka. Rekao im je da je razgovarao s Ocem
i da je ponudio svoj æivot kao otkup, da Êe smrtnu presudu
uzeti na sebe kako bi zaslugama Njegove krvi Ëovjek mogao
dobiti oprost proπlih grijeha i posluπnoπÊu se vratiti u vrt
iz kojeg je bio istjeran. Tada bi mogao ponovno imati pristup
slavnom, besmrtnom plodu stabla æivota na koji je sada
izgubio pravo.
Tada je na Nebu zavladala neizmjerna radost i nebeski
zbor je zapjevao pjesmu hvale i oboæavanja. Aneli su za-
svirali u svoje harfe i pjevali za ton viπe nego prije zato πto
je Bog u svojoj velikoj milosti i milosru dao svojega pre-
milog Sina da umre za buntovniËki rod. Zatim su izrazili 127
hvalu i oboæavanje za Isusovo samoodricanje i ærtvu, πto je
pristao napustiti OËevo naruËje i izabrao æivot patnje i tje-
skobe i najprezreniju smrt da bi mogao dati æivot drugima.
Aneo je rekao: “Misliπ li da je Otac dao svojega premilog
Sina bez borbe? Ne, nije.” To je bila borba i za samog ne-
beskog Boga, hoÊe li pustiti palog Ëovjeka da propadne ili
Êe dopustiti da za nj umre Njegov ljubljeni Sin. Aneli su
bili toliko zainteresirani za Ëovjekovo spasenje da je meu
njima bilo onih koji su bili spremni napustiti svoju slavu i
dati svoj æivot za palog Ëovjeka. “Ali”, rekao je moj aneo
pratilac, “to ne bi vrijedilo.” Prijestup je bio toliki da ni ane-
oski æivot ne bi mogao platiti dug. Samo su smrt i posre-
dovanje Boæjeg Sina mogli platiti dug i spasiti Ëovjeka od
beznadnog jada i bijede.
118 Rani spisi

Ali aneli su dobili duænost da uzlaze i silaze s okrep-

ljujuÊim nebeskim melemom i da tjeπe Sina Boæjeg u Nje-
govom patniËkom æivotu. I oni su sluæili Isusu. Dobili su i
duænost da Ëuvaju i saËuvaju podanike milosti od zlih an-
ela i tame koju je Sotona stalno πirio oko njih. Vidjela sam
da Bog nije mogao promijeniti svoj Zakon i tako spasiti iz-
gubljenog, na propast osuenog Ëovjeka; zato je dopustio
da Njegov premili Sin umre za Ëovjekov prijestup.
 119

DUHOV NI DAROVI
120 Rani spisi
 121

Uvod

Dar proroπtva oËitovao se u Crkvi tijekom æidovske po- 133

vijesti. Zatim je pri kraju tog razdoblja na nekoliko stoljeÊa
iπËeznuo zbog pokvarenosti Crkve, da bi se pojavio pri kraju
tog vremena da najavi Mesiju. Zaharija, otac Ivana Krstite-
lja, “napuni se Duha Svetoga i stade prorokovati”. ©imun,
pravedan i poboæan Ëovjek, koji je “oËekivao ... utjehu Izrae-
lovu”, doπao je u Hram potaknut Duhom i prorokovao za
Isusa da Êe biti “svjetlo da rasvijetli pogane i slava naroda
tvoga Izraela”, a proroËica Ana govorila je “o Djetetu svima
koji su oËekivali otkupljenje Jeruzalema”. A nije bilo veÊeg
proroka od Ivana Krstitelja kojega je Bog izabrao da Izraelu
predstavi “Jaganjca Boæjeg koji uzima grijeh svijeta”.
KrπÊanska era otpoËela je izlijevanjem Duha i pojavom
veoma raznolikih duhovnih darova meu vjernicima. Oni su
bili toliko obilni da je Pavao mogao reÊi korintskoj crkvi:
“Svakomu se daje objava Duha na opÊu korist.”
Kad je doπlo do velikog otpada, ovi su se darovi rijetko
kad pojavljivali i to je vjerojatno razlog zaπto krπÊani opÊe-
nito smatraju da su bili ograniËeni samo na razdoblje prve
Crkve. Meutim, nisu li ovi darovi iπËezli zbog zabluda i ne-
vjere Crkve? A kad se Boæji narod vrati jednostavnoj vjeri i
æivotu, πto Êe se svakako dogoditi objavljivanjem Boæjih za-
povijedi i vjere Isusove, neÊe li “kasna kiπa” ponovno razviti
darove? Prema usporedbi trebali bismo to oËekivati. Bez obzira
na otpad u razdoblju æidovstva, ono je poËelo i zavrπilo poseb- 134
nim oËitovanjima Boæjeg Duha. I nerazumno je pretpostaviti
da bi razdoblje krπÊanstva — Ëije je svjetlo u usporedbi s
ranijim razdobljem kao svjetlo sunca prema blijedim zrakama
mjeseca — trebalo otpoËeti i zavrπiti u mraku. BuduÊi da je
za pripremu naroda za Kristov prvi dolazak bilo potrebno

(121)
 122 Rani spisi

posebno djelovanje Duha, koliko je ono viπe potrebno za

Njegov drugi dolazak; posebno zato πto Êe posljednji dani
biti opasniji od svih u proπlosti i πto Êe laæni proroci imati
moÊ da Ëine velike znakove i Ëuda da bi zaveli, kad bi bilo
moguÊe, i same izabranike. Ali vratimo se istinitom Pismu:
“Tada im reËe: ‘Idite po svem svijetu i propovijedajte
Radosnu vijest svakom stvorenju. Tko bude vjerovao i po-
krstio se, spasit Êe se; tko ne bude vjerovao, osudit Êe se.
Ova Êe Ëudesa pratiti one koji budu vjerovali: pomoÊu mog
imena izgonit Êe zle duhove; govorit Êe novim jezicima; zmije
Êe uzimati rukama; ako popiju πto smrtonosno, neÊe im na-
uditi; na bolesnike stavljat Êe ruke, i oni Êe ozdravljati!”’
(Mk 16,15-18)
Ovi darovi nisu bili namijenjeni samo apostolima, veÊ i
vjernicima. Tko Êe ih imati? Oni koji budu vjerovali. Koliko
dugo? Nema ograniËenja; obeÊanje ide uz veliki nalog da
se propovijeda Evanelje i dopire do posljednjeg vjernika.
Meutim, Ëuje se prigovor da je ova pomoÊ bila obeÊa-
na samo apostolima i onima koji su povjerovali zahvaljujuÊi
njihovom propovijedanju; da su oni ispunili nalog, utvrdili
Evanelje i da su darovi nestali s onim naraπtajem. Pogle-
dajmo je li veliki nalog zavrπio s onim naraπtajem. Matej
28,19.20: “Zato idite i naËinite sve narode uËenicima mo-
135 jim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! UËite ih da
vrπe sve πto sam vam zapovjedio! Ja sam s vama u sve vrije-
me do svrπetka svijeta.”
Da propovijedanje Evanelja prema ovom nalogu nije
zavrπilo s prvom Crkvom, vidi se iz obeÊanja: “Ja sam s va-
ma u sve vrijeme do svrπetka svijeta.” On ne kaæe: Ja sam s
vama, apostolima, svuda, Ëak do kraja zemlje, veÊ: Ja sam s
vama u sve vrijeme, do svrπetka svijeta. Nema smisla reÊi
da se to odnosilo na razdoblje æidovstva jer je ono veÊ za-
vrπilo kod kriæa. Stoga zakljuËujem da Êe propovijedanje i
vjerovanje u prvo Evanelje uvijek biti popraÊeno istim du-
hovnim pomagalom. Apostolski nalog pripada krπÊanskom
dobu i obuhvaÊa Ëitavo to razdoblje. Darovi su izgubljeni
samo zbog otpada i bit Êe obnovljeni buenjem prve vjere
i æivota.
Iz 1. KorinÊanima 12,28 saznajemo da je Bog dao Crkvi
odreene duhovne darove. S obzirom na to da nema biblij-
 Uvod 123

skog dokaza da ih je uklonio ili ukinuo, moramo zakljuËiti

da su ostali. Gdje je dokaz da su ukinuti? U istom poglavlju
u kojemu je ukinuta æidovska i uspostavljena krπÊanska
subota — u poglavlju u Djelima o tajni bezakonja i Ëovjeku
grijeha. Ali onaj tko se protivi, tvrdi da se biblijski dokaz
kako Êe darovi prestati nalazi u sljedeÊem tekstu: “Ljubav
nigda ne prestaje. Proroπtva? Ona Êe iπËeznuti! Jezici? Oni
Êe umuknuti! Znanje? Ono Êe nestati. Jer, nesavrπeno je n-
aπe znanje, i nesavrπeno naπe proricanje. Kada doe πto je
savrπeno, iπËeznut Êe πto je nesavrπeno. Kad sam bio dijete, 136
govorio sam kao dijete, mislio kao dijete, sudio kao dijete.
Kad sam postao zreo Ëovjek, odbacio sam πto je djetinje.
Sad vidimo u ogledalu, nejasno, a onda Êemo licem u lice.
Sad nesavrπeno poznajem, a onda Êu savrπeno spoznati kao
πto sam spoznat. Sada ostaje vjera, ufanje i ljubav — to troje
— ali je najveÊa meu njima ljubav.” (1 Kor 13,8-13)
Ovaj tekst proriËe nestanak duhovnih darova, ali i vjere
i nade. Ali kada Êe one iπËeznuti? Joπ uvijek oËekujemo vri-
jeme kad —
“Nada Êe se pretvoriti u radosnu stvarnost,
Vjera u gledanje, a molitva u hvalu.”
One Êe iπËeznuti kada doe savrπeno, kad viπe neÊemo
gledati kroz mutno staklo, veÊ licem u lice. Savrπeni dan,
kad Êe pravedni postati savrπeni i spoznati kao πto su spo-
znati, joπ je buduÊnost. Istina je da je Ëovjek bezakonja, kad
se potpuno razvio, odbacio “djetinje” stvari kao πto su pro-
roπtvo, jezici i znanje, ali i vjeru, nadu i ljubav prvih krπ-
Êana. U ovom tekstu nema niËega πto bi pokazalo da je Bog
naumio ukloniti darove koje je dao Crkvi sve do dana kad
Êe se ostvariti njezina vjera i nada, kad Êe neiskazana slava
besmrtnosti nadmaπiti najsjajniji prikaz duhovne sile i zna-
nja ikada oËitovanog u ovom smrtnom stanju.
Prigovor utemeljen na 2. Timoteju 3,16 koji su neki oz-
biljno isticali, ne zasluæuje viπe od usputne primjedbe. Ako
je Pavao, time πto je rekao da Pismo Ëini Boæjeg Ëovjeka
savrπenim, opremljenim za svako djelo ljubavi, smatrao da
se viπe ne treba niπta pisati po nadahnuÊu, zaπto je u tom
trenutku dodavao ovim Pismima? Zaπto nije ostavio pero Ëim
je napisao tu reËenicu? I zaπto je Ivan, trideset godina kas-
 124 Rani spisi

nije, napisao Otkrivenje? Ova knjiga sadræi joπ jedan tekst

137 koji neki citiraju da bi dokazali ukidanje duhovnih darova.
“Ja svakome koji Ëuje proroËanske rijeËi ove knjige izjav-
ljujem: ‘Tko ovomu πto nadoda, Bog Êe mu dodati zla opi-
sana u ovoj knjizi; a ako πto oduzme od rijeËi ove proroËke
knjige, Bog Êe mu oduzeti njegov dio na stablo æivota i na
Sveti grad, opisane u ovoj knjizi.”’ (Otk 22,18.19)
Na temelju ovog teksta tvrdi se da je Bog, koji je nekoÊ
u mnogo navrata i na mnogo naËina govorio ocima po pro-
rocima, na poËetku evaneoskog vremena preko Isusa i Nje-
govih apostola sveËano obeÊao da na ovaj naËin nikad viπe
neÊe niπta objaviti Ëovjeku. Zbog toga svako proricanje na-
kon ovog datuma mora biti laæno. On, kaæu, oznaËava zavr-
πetak kanona nadahnuÊa. Ako je tako, zaπto je Ivan napisao
svoje evanelje po povratku s Patmosa u Efez? Je li tim po-
stupkom dodao rijeËi proroπtva knjizi napisanoj na Patmo-
su? Iz samog je teksta oËito da se upozorenje protiv doda-
vanja ili oduzimanja ne odnosi na Bibliju kao cjelinu, veÊ
samo na Otkrivenje kako je poteklo iz apostolovih ruku. Ali
nitko od ljudi nema pravo dodati ili oduzeti nijednoj dru-
goj knjizi napisanoj pod Boæjim nadahnuÊem. Je li Ivan, pi-
πuÊi Otkrivenje, iπta dodao Danielovom proroπtvu? Nipoπto.
Prorok nema pravo mijenjati Boæju rijeË. Ali Ivanova vie-
nja potvruju Danielova i joπ bolje rasvjetljavaju predmete
koje je on iznio. Zato zakljuËujem da se Bog nije obvezao
na πutnju, veÊ da joπ uvijek slobodno govori. Neka rijeËi mojeg
srca uvijek budu: Govori, Gospodine, preko koga god æeliπ;
Tvoj sluga Ëuje.
Prema tomu, pokuπaj da se iz Pisma dokaæe ukidanje
138 duhovnih darova potpuni je promaπaj. A buduÊi da vrata pakla
nisu nadvladala Crkvu i da Bog joπ uvijek ima narod na Ze-
mlji, moæemo oËekivati razvijanje darova u vezi s vijeπÊu tre-
Êeg anela, vijeπÊu koja Êe Crkvu vratiti na apostolske te-
melje i uËiniti je svjetlom svijetu — a ne tamom.
Ponavljam: upozoreni smo da Êe u posljednje dane biti
laænih proroka, a Biblija daje mjerilo kojim moæemo ispitati
njihovo nauËavanje da bismo mogli razlikovati istinu od laæi.
Veliki ispit je Boæji zakon koji treba primijeniti na prorica-
nje kao i na moralni karakter proroka. Kad u posljednje dane
ne bi bilo pravog proricanja, ne bi li bilo jednostavnije us-
 Uvod 125

tvrditi tu Ëinjenicu i time onemoguÊiti svaku priliku za pri-

jevaru nego dati mjerilo kojim treba proroke ispitati, πto znaËi
da Êe biti i pravih i laænih.
U Izaiji 8,19.20 nalazimo proroËanstvo o poznatim duho-
vima u ono vrijeme, a kao mjerilo je dan Zakon: “Traæite
zakon i objavu! Tko ne govori tako, njemu viπe nema zore.”
Zaπto reÊi: “Tko ne govori”, ako u isto vrijeme nije bilo pravog
duhovnog oËitovanja ili proricanja? Isus kaæe: “»uvajte se
laænih proroka ... Prepoznat Êete ih po njihovim rodovima.”
(Mt 7,15.16) Ovo je dio iz Propovijedi na gori i svi mogu
vidjeti da ova rasprava ima opÊu primjenu na Crkvu u Ëi-
tavom evaneoskom razdoblju. Laæne proroke treba prepo-
znati po njihovim rodovima; drugim rijeËima, po njihovom
moralnom karakteru. Boæji zakon je jedino mjerilo prema
kojem se odreuje je li rod dobar ili nije. Tako dolazimo
do Zakona i objave. Pravi Êe proroci ne samo tako govoriti,
veÊ i æivjeti. Onoga tko tako govori i æivi, ja se ne usuujem
osuivati.
Za laæne proroke uvijek je bilo karakteristiËno da imaju 139
vienja o miru pa kad budu govorili “Mir i sigurnost”, baπ
tad Êe se na njih iznenada oboriti propast. Pravi proroci od-
vaæno ukoravaju grijeh i upozoravaju na gnjev koji dolazi.
Moramo odbaciti proroËanstva koja su u suprotnosti s
jasnim i pozitivnim objavama RijeËi. Tako je naπ Spasitelj
poduËavao svoje uËenike kad ih je upozorio na naËin svojeg
drugog dolaska. Kad je pred njima uziπao na Nebo, aneli
su izriËito objavili da Êe ovaj Isus doÊi isto onako kako su
Ga vidjeli da odlazi na Nebo. Zato, proriËuÊi djelovanje laænih
proroka u posljednje dane, Isus kaæe: “Reknu li vam: ‘Eno
ga u pustinji!’ — nemojte izlaziti! ‘Eno ga u tajnim odajama!’
— nemojte vjerovati.” Svako pravo proroËanstvo o tom pred-
metu mora priznati Njegov vidljivi dolazak s Neba. Zaπto Isus
nije rekao: Odbacite svako proricanje u to vrijeme jer tada
neÊe biti pravih proroka?
“On dade jedne kao apostole, druge kao proroke, jedne
kao evaneliste, druge kao pastire i uËitelje, da priprave svete
za djelo sluæbe, za izgradnju Kristova Tijela, dok svi zajed-
no ne doemo k jedinstvu u vjeri i u pravoj spoznaji Sina
Boæjega, k savrπenom Ëovjeku, k mjeri punine veliËine Kri-
stove.” (Ef 4,11-13)
 126 Rani spisi

VeÊ smo iz jednog prije navedenog teksta saznali da je

Krist, kad je uzaπao u visine, dao darove ljudima. Meu tim
darovima spominju se apostoli, proroci, evanelisti, pastori
i uËitelji. Oni su dani s ciljem da usavrπe svete u jedinstvu
i spoznaji. Neki od onih koji danas tvrde da su pastori i uËitelji
smatraju da su ovi darovi u potpunosti ostvarili cilj prije
tisuÊu osamsto godina35 pa su zbog toga prestali postojati.
140 Zaπto onda ne odbace titule pastora i uËitelja? Ako je sluæ-
ba proroka ovim tekstom ograniËena na prvu Crkvu, onda
je ograniËena i sluæba evanelista — i svih ostalih, jer se u
tekstu ne pravi razlika.
Razmatrajmo joπ koji trenutak ovaj predmet. Svi ovi darovi
dani su za usavrπavanje svetih u jedinstvu, spoznaji i duhu.
Pod njihovim utjecajem prva je Crkva neko vrijeme uæivala
ovo jedinstvo: “Mnoπtvo je vjernika bilo jedno srce i jedna
duπa.” I Ëini se prirodnim da zahvaljujuÊi ovom stanju je-
dinstva “apostoli pak velikom silom davahu svjedoËanstvo
o uskrsnuÊu Gospodina Isusa i svi uæivahu veliku naklonost”
(Dj 4,31-33). Koliko bismo trebali danas Ëeznuti za takvim
stanjem! Ali otpad je svojim utjecajem u smjeru podjele i
zatiranja upropastio ljepotu svete Crkve i obukao je u kos-
trijet. Posljedice su bile podjela i nered. Nikad u krπÊanstvu
nije bilo toliko razliËitih vjera kao danas. Ako su darovi bili
potrebni da se saËuva jedinstvo prve Crkve, koliko su po-
trebniji danas da ga obnove! A da je Boæja namjera da u
posljednje dane obnovi njezino jedinstvo, posebno se vidi
iz proroËanstava. ReËeno nam je da Êe straæari na svoje oËi
vidjeti kako se Gospodin vraÊa na Sion kao i to da Êe u
vrijeme svrπetka mudri razumjeti. Kad se to ispuni, doÊi Êe
do jedinstva u vjeri sa svima koje Bog smatra mudrima jer
oni koji ispravno razumiju svakako moraju razumjeti jedna-
ko. ©to Êe dovesti do ovog jedinstva ako ne darovi koji su
dani upravo s tom svrhom?
Na osnovi takvih razmatranja oËito je da je ovdje prore-
Ëeno savrπeno stanje Crkve u buduÊnosti; prema tomu, ovi
darovi joπ nisu ostvarili cilj. Poslanica Efeæanima napisana
141 je 64. godine, oko dvije godine prije nego πto je Pavao rekao
Timoteju da je spreman da bude ærtvovan i da je prispjelo

35
Pisano 1858. godine.
 Uvod 127

vrijeme njegova odlaska. Sjeme otpada tada je poËelo nicati

u Crkvi jer je Pavao deset godina ranije u svojem drugom
pismu Solunjanima rekao: “Jer tajna bezakonja veÊ djeluje.”
Okrutni vuci samo πto se nisu pojavili ne πtedeÊi stada. Cr-
kva u to vrijeme nije napredovala prema savrπenstvu u jedin-
stvu o kojem je rijeË u tekstu, veÊ ju je razjedinjavalo stran-
Ëarenje i uznemirile podjele. Apostol je to znao; zbog toga
je morao gledati iza velikog otpada, na razdoblje prikuplja-
nja ostatka Boæjeg naroda kad je rekao: “Dok svi zajedno
ne doemo k jedinstvu u vjeri.” (Ef 4,13) Otuda zakljuËuje-
mo kako darovi koji su poslani Crkvi joπ nisu odsluæili svoju
ulogu.
“Duha ne gasite! ProroËke govore ne prezirite, nego sve
provjeravajte, πto je dobro, zadræavajte.” (1 Sol 5,19-21)
U ovoj poslanici apostol uvodi temu o Gospodnjem dru-
gom dolasku. Zatim opisuje stanje nevjerniËkog svijeta u to
vrijeme koji Êe govoriti “Mir i sigurnost”, upravo kada dan
Gospodnji samo πto nije naiπao i πto ih iznenadna propast
nije zaskoËila kao lopov u noÊi. S obzirom na sve to poziva
Crkvu da bude budna, trijezna i da bdije. Meu opomena-
ma koje slijede nalaze se rijeËi koje smo naveli: “Duha ne
gasite” i druge. Neki moæda misle da smisao u ova tri retka
nije jedinstven, ali su oni prirodno povezani tim redoslije-
dom. Osoba koja gasi Duha prezirat Êe proricanje koje je
oËitovanje roda Duha. “Poslije ovoga izlit Êu Duha svoga na
svako tijelo, i proricat Êe vaπi sinovi i kÊeri.” (Jl 3,1) RijeËi
“Sve provjeravajte” odnose se na propovijedi i proricanje, i 142
mi trebamo ispitati duhove mjerilima koja nam je Bog dao
u svojoj RijeËi. Danaπnje vrijeme obiluje duhovnim prijeva-
rama i laænim proricanjima pa nema sumnje da ovaj tekst
ovdje ima posebnu primjenu. Ali zapazimo da apostol ovdje
ne kaæe: Odbacite sve, veÊ: Sve provjeravajte, πto je dobro,
zadræavajte.
“Poslije ovoga izlit Êu Duha svoga na svako tijelo, i pro-
ricat Êe vaπi sinovi i kÊeri, vaπi Êe starci sanjati sne, a vaπi
mladiÊi gledati vienja. »ak Êu i na sluge i sluπkinje izliti
Duha svojeg u dane one. Pokazat Êu znamenja na nebu i
zemlji, krv i oganj i stupove dima. Sunce Êe se prometnut’
u tminu a mjesec u krv, prije nego svane Jahvin dan, velik
i straπan. Svi πto prizivaju ime Jahvino spaπeni Êe biti, jer
 128 Rani spisi

Êe na brdu Sionu i u Jeruzalemu biti spasenje, kao πto Jahve

reËe, a meu preæivjelima oni koje Jahve pozove.” (Jl 3,1-5)
Ovo Joelovo proroËanstvo, koje govori o izlijevanju Sve-
toga Duha u posljednje dane, nije se potpuno ispunilo na
poËetku evaneoskog razdoblja. To se vidi iz znamenja na
nebu o kojima je rijeË u ovom tekstu, koja Êe prethoditi
“Jahvinu danu, velikom i straπnom”. Premda su se ova zna-
menja pokazala, ovaj straπni dan joπ je uvijek buduÊnost. »i-
tavo evaneosko razdoblje moæemo nazvati posljednjim da-
nima, ali apsurdno je reÊi da su posljednji dani istekli prije
tisuÊu osamsto godina. Oni seæu do Gospodnjeg dana i do
izbavljenja ostatka Boæjeg naroda: “Jer Êe na brdu Sionu i u
Jeruzalemu biti spasenje, kao πto Jahve reËe, a meu preæiv-
jelima36 oni koje Jahve pozove.”
143 Ovaj ostatak koji postoji usred znakova i Ëuda koja na-
javljuju veliki i straπni dan Gospodnji, bez sumnje je ostatak
æenina sjemena o kojem je rijeË u Otkrivenju 12,17 — pos-
ljednji naraπtaj Crkve na Zemlji. “Zmaj ode da vodi rat protiv
ostalih iz njezina potomstva, protiv onih koji vrπe Boæje zapo-
vijedi i Ëuvaju Isusovo svjedoËanstvo.”
Ostatak evaneoske Crkve imat Êe darove. Protiv njega
Êe se voditi rat zato πto vrπi Boæje zapovijedi i Ëuva Isusovo
svjedoËanstvo (Otk 12,17). U Otkrivenju 19,10 Isusovo svjedo-
Ëanstvo prikazano je kao duh proroπtva. Aneo je rekao: “Ja
sam sluga kao i ti i tvoja braÊa koja Ëuvaju Isusovo pro-
roËanstvo.” U Otkrivenju 22,9 on ponavlja istu misao: “Ja
sam sluga kao i ti i tvoja braÊa proroci.” Usporeivanjem
ovih dvaju redaka zapaæamo kako se naglaπava izraz: “Pro-
roËki je duh, zapravo, svjedoËanstvo Isusovo.” Ali Isusovo
svjedoËanstvo ukljuËuje sve darove jednog te istog Duha.
Pavao kaæe: “Zahvaljujem Bogu svojemu svagda za vas zbog
milosti Boæje koja vam je dana u Kristu Isusu: u njemu se
obogatiste u svemu — u svakoj rijeËi i svakom spoznanju.
Kako li se svjedoËanstvo o Kristu utvrdilo u vama te ne
oskudijevate ni na jednom daru ËekajuÊi Objavljenje Gos-
podina naπega Isusa Krista!” (1 Kor 1,4-7)
SvjedoËanstvo o Kristu utvrdilo se u korintskoj crkvi i
kakav je bio rezultat? Nisu imali nedostatka ni u jednome

36
“Preostalima pripada, koga pozove Gospodin.” (Jl 2,32 — ©ariÊ)
 Uvod 129

daru. Nemamo li onda pravo zakljuËiti da ni ostatak, ako

se potpuno utvrdi u Isusovom svjedoËanstvu, neÊe oskudi-
jevati ni u jednome daru ËekajuÊi na dolazak naπega Gospo-
dina Isusa Krista?

Roswell F. Cottrell
130 Rani spisi
 131

Duhovni darovi

Pad Sotone 145

Sotona je nekoÊ bio cijenjeni aneo na Nebu, odmah
do Krista. Njegovo lice, kao i lica drugih anela, bilo je blago
i izraæavalo je sreÊu. Njegovo visoko i πiroko Ëelo odavalo
je visoku inteligenciju. Njegova je pojava bila savrπena, a izgled
plemenit i veliËanstven. Meutim, kad je Bog rekao svojem
Sinu: “NaËinimo Ëovjeka na svoju sliku”, Sotona je postao
ljubomoran na Isusa. Æelio je da se i njega pita za savjet u
vezi sa stvaranjem Ëovjeka, a buduÊi da nije, ispunio se za-
viπÊu, ljubomorom i mrænjom. Æudio je za tim da primi najviπe
poËasti na Nebu kao onaj koji dolazi odmah iza Boga.
Do tog vremena cijelim Nebom vladao je red sklad i
savrπena pokornost Boæjoj vladavini. Pobuniti se protiv Nje-
govog poretka i volje znaËilo je najveÊi grijeh. »itavo se Nebo
uskomeπalo. Aneli su bili rasporeeni u satnije, a na Ëelu
svake bojne bio je viπi aneo zapovjednik. U teænji da se
uzvisi i ne æeleÊi se pokoriti Isusovoj vlasti, Sotona je poËeo
kritizirati Boæju vladavinu. Neki od anela sloæili su se s njim
u njegovoj pobuni, a drugi su snaæno branili Boæju Ëast i
mudrost πto je dao vlast svojemu Sinu. Meu anelima je
doπlo do prepirke. Sotona i njegovi simpatizeri nastojali su
reformirati Boæju vladavinu. Htjeli su proniknuti u Boæju neis-
traæivu mudrost i ustanoviti zaπto je uzvisio Isusa i obdario 146
Ga neograniËenom silom i vlaπÊu. Pobunili su se protiv auto-
riteta Sina. Sve su nebeske vojske bile pozvane pred Oca
da se sva ta pitanja rijeπe. Tada je odluËeno da Sotona bu-
de istjeran s Neba sa svim anelima koji su mu se pridru-
æili u pobuni. Tako je izbio rat na Nebu. Aneli su se ukljuËili
u borbu; Sotona je æelio pobijediti Boæjeg Sina i one koji su

(131)
 132 Rani spisi

se pokorili Njegovoj volji. Ali dobri i vjerni aneli su nad-

vladali i Sotona je sa svojim sljedbenicima bio istjeran s
Neba.
Nakon πto su Sotona i njegovi istomiπljenici izbaËeni iz
Neba i kad je on shvatio da je zauvijek izgubio svoju ËistoÊu
i slavu, pokajao se i traæio da bude ponovno primljen na
Nebo. Bio je spreman zauzeti svoje prijaπnje mjesto ili bilo
koji poloæaj koji bi mu bio odreen. Ali ne, Nebo ne moæe
biti izloæeno takvoj opasnosti. Da se vratio, Ëitavo bi Nebo
bilo u opasnosti jer se grijeh zaËeo u njemu i u njemu je
bilo sjeme pobune. On i njegovi sljedbenici plakali su i pre-
klinjali da ponovno steknu Boæju naklonost. Ali njihov gri-
jeh — mrænja, zavist i ljubomora — bio je tolik da ga Bog
nije mogao izbrisati. Morao je ostati da na kraju dobije ko-
naËnu kaznu.
Kad je Sotona shvatio da ne postoji moguÊnost za po-
novno stjecanje Boæje naklonosti, poËela se oËitovati njego-
va zloba i mrænja. U dogovoru sa svojim anelima naËinio
je plan kako da i dalje radi protiv Boæje vladavine. Kad su
Adam i Eva bili smjeπteni u prekrasan vrt, Sotona je kovao
planove da ih uniπti. Da su bili posluπni Bogu, ovaj sretni
par ne bi mogao biti liπen sreÊe. Sotona nije mogao zavla-
dati njima dokle god nisu bili neposluπni Bogu i izigrali Nje-
govu naklonost. Zato je trebalo smisliti plan da ih se neka-
ko navede na neposluπnost kako bi se izloæili Boæjem nego-
dovanju i doπli pod izravniji utjecaj Sotone i njegovih ane-
147 la. OdluËeno je da Sotona uzme drugi oblik i pokaæe zani-
manje za Ëovjeka. On mora uËiniti upitnom Boæju istinitost
i izazvati sumnju je li Bog stvarno mislio ono πto je rekao;
zatim mora potaknuti njihovu radoznalost, navesti ih da po-
kuπaju ispitati Boæje nedokuËive namjere — na isti grijeh za
koji je Sotona bio kriv — i razmiπljati o razlogu Njegovih
ograniËenja u vezi sa stablom spoznaje.

Pad Ëovjeka
Sveti aneli Ëesto su posjeÊivali vrt i pouËavali Adama
i Evu u njihovim poslovima; takoer su ih izvijestili o Soto-
ninoj pobuni i padu. Opomenuli su ih da ga se Ëuvaju i sa-
vjetovali im da se ne razdvajaju jedno od drugoga jer bi inaËe
 Duhovni darovi 133

mogli doÊi u dodir s ovim palim neprijateljem. Aneli su

ih takoer molili da neizostavno slijede upute koje im je Bog
dao jer mogu biti sigurni samo ako budu savrπeno posluπni.
Tada ovaj pali neprijatelj neÊe imati vlasti nad njima.
Sotona je poËeo svoje djelo s Evom nagovorivπi je na
neposluπnost. Ona je najprije pogrijeπila πto se odvojila od
svojeg muæa, zatim se zadræavala oko zabranjenog stabla i
najzad je sluπala πto govori kuπaË pa se Ëak usudila posum-
njati u ono πto je Bog rekao: “U onaj dan u koji s njega
okusiπ, zacijelo Êeπ umrijeti!” Pomislila je da Gospodin moæda
nije mislio tako kao πto je govorio pa se osmjelila, pruæila
ruku, ubrala plod i poËela jesti. Bio je za oËi zamamljiv i
ukusan. Bilo joj je krivo πto im je Bog uskratio ono πto bi
zapravo bilo za njihovo dobro pa je plod ponudila Adamu i 148
time ga dovela u kuπnju. IspriËala je Adamu sve πto joj je
zmija rekla i izrazila Ëuenje πto je imala moÊ govora.
Vidjela sam kako se Adamovo lice rastuæilo. Izgledao je
uplaπen i zaprepaπten. Vidjelo se da se u njegovim mislima
vodi borba. Bio je siguran da se radilo o neprijatelju na kojeg
su upozoreni i da njegova æena mora umrijeti. Morat Êe se
rastati. Njegova ljubav prema Evi bila je toliko velika da je
potpuno obeshrabren odluËio s njom podijeliti njezinu sud-
binu. Uzeo je plod i naglo ga pojeo. Sada je Sotona likovao.
Sjetio se kako se pobunio na Nebu i stekao pristaπe koji su
ga voljeli i slijedili u njegovoj pobuni. Pao je i bio je uzroË-
nikom pada drugih. Sada je naveo æenu da pokaæe nepovje-
renje prema Bogu, da posumnja u Njegovu mudrost i po-
kuπa istraæiti dubine Njegovih mudrih planova. Sotona je znao
da æena neÊe pasti sama. Adam je zbog svoje ljubavi prema
Evi bio neposluπan Boæjoj zapovijedi pa je pao s njom.
Vijest o Ëovjekovu padu proπirila se Nebom. Sve su harfe
utihnule. Aneli su u boli skinuli svoje krune. »itavo se Nebo
uznemirilo. Odræano je savjetovanje kako bi se odluËilo πto
uËiniti s krivim parom. Aneli su s bojali da Adam i Eva ne
pruæe ruku i okuse sa stabla æivota i postanu besmrtni gre-
πnici. Ali Bog je rekao da Êe prijestupnike izagnati iz vrta.
Aneli su odmah dobili nalog da brane pristup stablu æi-
vota. Sotona je pomno isplanirao da Adam i Eva pokaæu ne-
posluπnost Bogu, da budu izloæeni Njegovom negodovanju i
da zatim jedu sa stabla æivota kako bi zauvijek æivjeli u grijehu
 134 Rani spisi

i nepokornosti; time bi grijeh bio ovjekovjeËen. Ali sveti aneli

su dobili nalog da ih istjeraju iz vrta i ne dopuste im pri-
stup stablu æivota. Svaki od ovih silnih anela dræao je u
149 desnici neπto sliËno blistavom maËu.
Sada je Sotona likovao. Svojim padom uspio je i druge
upropastiti. Bio je izbaËen s Neba, a oni iz raja.

Plan spasenja
Tuga je ispunila Nebo kad se saznalo da je Ëovjek izgub-
ljen i da Êe se svijet koji je Bog stvorio napuniti smrtnim
biÊima osuenima na bijedu, bolest i smrt, i da za prijestup-
nike nema izlaza. Svi Adamovi potomci morat Êe umrijeti.
Tada sam vidjela Isusa i na Njegovom licu primijetila saæa-
ljenje i tugu. Malo kasnije vidjela sam da je pristupio izuzetno
jakom svjetlu koje je okruæivalo Oca. Moj aneo pratilac rekao
mi je: On ima tajni razgovor s Ocem. Dok su Otac i Sin
razgovarali, zabrinutost je kod anela dosegnula vrhunac. Tri-
put je bljeπtavo svjetlo kojim je Otac bio okruæen prekrilo
Isusa, i kad se vratio treÊi put, moglo se vidjeti Njegovo lice.
Bilo je smireno, bez ikakvog straha i nedoumice i blistalo
je dobrotom i milinom koju je nemoguÊe opisati. Tada je
obavijestio anele da se naπao put za spasenje izgubljenog
Ëovjeka. Rekao im je da je razgovarao s Ocem i da je ponu-
dio svoj æivot kao otkup, da Êe smrtnu osudu uzeti na sebe
kako bi po Njemu Ëovjek mogao dobiti oprost. Zaslugama
Njegove krvi i posluπnoπÊu Boæjem zakonu Ëovjek Êe moÊi
steÊi Boæju naklonost, vratiti se u prekrasni vrt i uæivati plo-
dove sa stabla æivota.
Aneli se isprva tome nisu mogli radovati jer njihov Za-
povjednik nije niπta skrivao pred njima, veÊ im je iznio plan
150 spasenja. Isus im je rekao da Êe stati izmeu OËeva gnjeva
i palog Ëovjeka, da Êe sam ponijeti grijeh i porugu i da Êe
Ga malo njih primiti kao Sina Boæjeg. Skoro svi Êe Ga zamrziti
i odbaciti. On Êe ostaviti svu svoju slavu na Nebu, siÊi na
Zemlju kao Ëovjek, poniziti se kao Ëovjek, upoznati se osobno
s raznim napastima kojima je Ëovjek izloæen da bi znao kako
pomoÊi onima koji su izloæeni kuπnji. A na kraju, kad zavr-
πi svoju uËiteljsku zadaÊu, bit Êe predan u ruke ljudima i
izloæen svakoj okrutnosti i muci koju mogu nanijeti bezboæ-
 Duhovni darovi 135

ni ljudi, potaknuti od Sotone i njegovih anela. Umrijet Êe

najstraπnijom smrÊu viseÊi izmeu neba i zemlje kao okriv-
ljeni greπnik. Pretrpjet Êe duge sate agonije, tako straπne da
je aneli neÊe moÊi gledati, veÊ Êe pred tim prizorom zaklo-
niti lice. Trpjet Êe ne samo tjelesnu, veÊ i duπevnu bol s
kojom se tjelesna patnja ne moæe usporediti. Na Njega Êe
pasti teret grijeha cijelog ËovjeËanstva. PriopÊio im je da
Êe umrijeti, ali da Êe treÊeg dana uskrsnuti i uziÊi k Ocu
da moli za zabludjelog, palog Ëovjeka.
Na to su se aneli bacili pred Njega i ponudili svoj æi-
vot za ærtvu. Isus im je odgovorio da Êe On svojom smrÊu
spasiti mnoge, a da æivot jednog anela ne moæe platiti dug.
Otac moæe kao otkup za Ëovjeka primiti samo Njegov æivot.
Takoer im je rekao da Êe oni sudjelovati u Njegovu planu,
da Êe biti s Njim i da Êe Ga snaæiti u raznim trenucima; da
Êe On uzeti narav palog Ëovjeka i da Njegova moÊ neÊe biti
jednaka njihovoj; da Êe biti svjedoci Njegova poniæenja i velike
patnje; da Êe gledajuÊi Njegove muke i mrænju ljudi prema 151
Njemu, biti toliko ogorËeni da Êe Ga iz ljubavi prema Njemu
htjeti osloboditi od Njegovih ubojica, ali da ne smiju niËim
sprijeËiti ono πto Êe gledati svojim oËima; i da Êe sudjelovati
u Njegovom uskrsnuÊu; da je naËinjen plan spasenja i da
ga je Otac prihvatio.
Sa svetom tugom Isus je tjeπio i umirivao anele govo-
reÊi im da Êe poslije svi koje izbavi æivjeti s Njim i da Êe
svojom smrÊu otkupiti mnoge i uniπtiti onoga koji ima vlast
nad smrÊu. Njegov Êe Mu Otac dati kraljevstvo, vlast i veli-
Ëanstvo pod cijelim Nebom i On Êe vjeËno vladati. Sotona
i greπnici bit Êe uniπteni da nikad viπe ne uznemiruju Nebo
ili oËiπÊenu novu Zemlju. Isus je zapovjedio anelima da se
pomire s planom koji je Njegov Otac odobrio i da se raduju
πto Êe se Njegovom smrÊu pali Ëovjek moÊi ponovno podi-
Êi i steÊi Boæju naklonost te uæivati Nebo.
Tada je na Nebu zavladala neizmjerna radost i nebeske
Ëete zapjevale su pjesmu oboæavanja i hvale. Svi su zasvi-
rali u svoje harfe i pjevali za ton viπe nego prije radi Boæje
velike milosti i milosra πto je dao svojega premilog Sina
da umre za buntovniËki rod. Zatim su od anela potekli iz-
ljevi oboæavanja i hvale radi Isusovog samoodricanja i ærtve,
πto je bio voljan napustiti naruËje svojeg Oca i izabrati æivot
 136 Rani spisi

patnje i tjeskobe te umrijeti najprezrenijom smrÊu da bi dao

æivot drugima.
Aneo je rekao: “Misliπ li da je Otac dao svojeg premilog
Sina bez borbe? Ne, nije. To je bila borba i za samog nebeskog
Boga, hoÊe li ostaviti palog Ëovjeka da propadne ili Êe dopu-
stiti da za nj umre Njegov ljubljeni Sin.” Aneli su bili toli-
152 ko zainteresirani za Ëovjekovo spasenje da je meu njima
bilo onih koji su bili spremni napustiti slavu i dati svoj æivot
za palog Ëovjeka. “Ali”, rekao je moj aneo pratilac, “to ne
bi vrijedilo.” Prijestup je bio toliki da ni aneoski æivot ne
bi mogao platiti dug. Samo su smrt i posredovanje Boæjeg
Sina mogli platiti dug i spasiti Ëovjeka od beznadnog jada i
bijede.
Ali aneli su dobili duænost da uzlaze i silaze s okrep-
ljujuÊim nebeskim melemom i da tjeπe Sina Boæjeg u Njego-
vom patniËkom æivotu. Dobili su joπ i duænost da Ëuvaju i
saËuvaju podanike milosti od zlih anela i razgone tamu koju
je Sotona stalno πirio oko njih. Vidjela sam da Bog nije mo-
gao promijeniti svoj Zakon i tako spasiti izgubljenog, na pro-
past osuenog Ëovjeka; zato je dopustio da Njegov premili
Sin umre za Ëovjekov prijestup.
Sotona je sa svojim anelima ponovno likovao πto Êe
padom Ëovjeka moÊi ukloniti Sina Boæjeg s Njegovog uzvi-
πenog poloæaja. Onda je svojim anelima priopÊio da Êe si-
gurno nadvladati Isusa kad ovaj uzme greπnu narav i tako
sprijeËiti ostvarenje plana spasenja.
Pokazan mi je Sotona onakav kakav je bio nekada kao
sretan i uzviπen aneo. Zatim mi je pokazan kakav je sada.
Joπ i sada je kraljevske pojave. Crte lica su mu joπ uvijek
plemenite jer je pali aneo. Ali izraz na njegovom licu pre-
pun je nemira, zabrinutosti, nezadovoljstva, zlobe, mrænje,
podlosti, prijevare i svakog zla. Posebno sam primijetila ne-
koÊ tako plemenito lice. »elo mu se poËelo povlaËiti od oËiju.
Vidjela sam da je dugo popuπtao zlu tako da je svaka dobra
osobina bila izopaËena, a svaka zla crta razvijena. OËi su
mu bile lukave, podmukle i pokazivale veliku prodornost.
Bio je visoka rasta, ali mu je koæa na rukama i licu mlitavo
153 visjela. Dok sam ga promatrala, bradom je bio naslonjen na
lijevi dlan. Izgledao je duboko zamiπljen. Onda sam mu na
licu opazila osmijeh od kojeg sam zadrhtala jer je bio pun
 Duhovni darovi 137

zloÊe i sotonskog lukavstva. Tako se osmjehuje u trenutku

kad mu je neka ærtva sigurna, a Ëim je ulovi u svoju zamku,
taj osmijeh postaje grozan.

Pr vi Kristov dolazak
Bila sam prenesena u vrijeme kad je Isus uzeo na sebe
ljudsku narav, kad se ponizio da bude Ëovjek i trpi Sotonine
kuπnje.
Njegovo roenje nije pratila svjetovna slava. Rodio se u
πtalici i bio poloæen u jasle. Ali je Njegovo roenje bilo pro-
slavljeno viπe od roenja ijednog ljudskog sina. Nebeski an-
eli obavijestili su pastire o Isusovom dolasku i njihovo je
svjedoËenje popratila Boæja svjetlost i slava. Nebeske vojske
zasvirale su u svoje harfe i slavile Boga. One su trijumfalno
najavile dolazak Boæjeg Sina na pali svijet da ostvari djelo
otkupljenja i da Ëovjeku svojom smrÊu donese mir, sreÊu i
vjeËni æivot. Bog je proslavio dolazak svojeg Sina. Aneli su
Mu se klanjali.
Boæji aneli su bdjeli nad prizorom Njegova krπtenja, a
Sveti Duh je siπao u obliku goluba i poËinuo na Njemu. Dok
je narod stajao u Ëuenju, oËiju uprtih u Njega, s Neba se
zaËuo OËev glas: Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam
odabrao!
Ivan nije bio siguran da je Onaj koji je doπao na Jordan
da Ga krsti Spasitelj. Ali Bog je obeÊao da Êe mu dati znak
po kojemu Êe prepoznati Jaganjca Boæjeg. Taj je znak do-
bio kad je nebeski golub siπao na Isusa i kad Ga je obasjala
Boæja slava. Ivan je pruæio ruku i pokazujuÊi na Isusa, glas- 154
no povikao: “Evo Jaganjca Boæjeg koji uzima grijeh svijeta.”
Ivan je svojim uËenicima rekao da je Isus obeÊani Me-
sija, Spasitelj svijeta. Kad se njegovo djelo pribliæilo kraju,
pouËio je uËenike da gledaju na Isusa i da Ga slijede kao
Velikog UËitelja. Ivanov æivot bio je prepun tuge i samoodri-
canja. On je najavio prvi Kristov dolazak, ali mu nije bilo
dopuπteno da vidi Njegova Ëuda i uæiva u sili koja se oËito-
vala u Njemu. Kad se Isus potvrdio kao uËitelj, Ivan je znao
da on mora umrijeti. Rijetko kad se Ëuo njegov glas, osim
u pustinji. Æivio je kao osamljenik. Nije se vezao uz oËevu
obitelj da uæiva u njihovom druπtvu, veÊ ju je napustio da
 138 Rani spisi

bi mogao ispuniti svoju zadaÊu. Mnoπtvo ljudi napuπtalo je

gradove i sela i odlazilo u pustinju da Ëuje rijeËi Ëudesnog
proroka. Ivan je poloæio sjekiru na korijen stablu. Ukora-
vao je grijeh ne mareÊi za posljedice i pripremao put Boæ-
jem Jaganjcu.
Herod se uznemirio kad je Ëuo Ivanovo snaæno izravno
svjedoËanstvo i s iskrenim je zanimanjem pitao πto mora uËi-
niti da postane njegov uËenik. Ivanu je bila poznata Ëinjenica
da se upravo namjeravao oæeniti æenom svojeg brata dok joj
je muæ joπ bio æiv pa je odluËno rekao Herodu da je to pro-
tuzakonito. Herod nije bio spreman iπta ærtvovati. Oæenio
se æenom svojeg brata i pod njezinim je utjecajem uhitio
Ivana i bacio ga u tamnicu namjeravajuÊi ga kasnije pustiti.
U tamnici je Ivan preko svojih uËenika Ëuo za silna Isusova
djela. Nije imao prilike Ëuti Njegove milostive rijeËi, ali su
mu ih prenijeli uËenici i tjeπili ga onim πto su Ëuli. Zahva-
ljujuÊi utjecaju Herodove æene, Ivanu je uskoro odrubljena
155 glava. Vidjela sam da je i najskromniji uËenik koji je slije-
dio Isusa, koji je bio svjedokom Njegovih Ëuda i Ëuo utje-
πne rijeËi koje su silazile s Njegovih usana, bio veÊi od Ivana
Krstitelja, odnosno da su takvi uËenici doæivjeli veÊe priznanje
i Ëast i imali u æivotu viπe zadovoljstva.
Ivan je doπao u Ilijinom duhu i sili da objavi Isusov prvi
dolazak. Ukazano mi je na posljednje dane pa sam vidjela
da Ivan prikazuje one koji trebaju poÊi u Ilijinom duhu i
sili da navijeste dan gnjeva i Isusov drugi dolazak.
Nakon krπtenja u Jordanu Duh je Isusa odveo u pustinju
da Ga avao kuπa. Sveti Duh ga je pripremio za ovaj pose-
ban susret sa æestokom kuπnjom. Sotona Ga je kuπao Ëetrdeset
dana i za to vrijeme nije niπta jeo. Sve je oko Njega bilo
odbojno, pred Ëim bi ljudska priroda ustuknula. Bio je sa
zvijerima i avlom na pustom, samotnom mjestu. Boæji Sin
bio je blijed i izmuËen postom i patnjom. Ali Njegov je put
bio zacrtan i On mora izvrπiti djelo radi kojeg je doπao.
Sotona je iskoristio patnju Boæjeg Sina i pripremio se
da Ga pritisne brojnim kuπnjama nadajuÊi se da Êe Ga po-
bijediti jer se ponizio i postao kao Ëovjek. Sotona je doπao
s ovom kuπnjom: “Ako si zaista Sin Boæji, naredi da ovo ka-
menje postane kruh.” Kuπnjom je æelio navesti Isusa da mu
uporabom boæanske sile dokaæe da je Mesija. Isus mu je mirno
 Duhovni darovi 139

odvratio: “Ne æivi Ëovjek samo o kruhu, nego o svakoj rijeËi

πto izlazi iz Boæjih usta.”
Sotona je nastojao s Isusom raspravljati o tome je li On
Sin Boæji. Ukazao je na Njegovu slabost i ispaÊenost i oholo 156
tvrdio kako je jaËi od Isusa. Ali rijeËi izgovorene s Neba:
“Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao!” bile su
dovoljne da krijepe Isusa tijekom sveg stradanja. Vidjela sam
da Krist nije morao niπta uËiniti da uvjeri Sotonu u svoju
silu ili da je Spasitelj svijeta. Sotona je imao dovoljno doka-
za o Njegovom uzviπenom poloæaju i vlasti kao Sina Boæjeg.
Upravo ga je njegova nespremnost da se pokori Kristovoj
vlasti iskljuËila iz Neba.
Da pokaæe svoju moÊ, Sotona je Isusa odnio u Jeruzalem
i postavio na vrh Hrama. Tu Ga je pozvao da skoËi s vrtoglave
visine i dokaæe kako je Sin Boæji. Sotona se ovaj put posluæio
rijeËima nadahnuÊa: “Ta pisano je: Anelima Êe svojim zapo-
vjediti za tebe i na rukama Êe te nositi da se gdje nogom
ne spotakneπ o kamen.” Isus mu je odgovorio: “Pisano je tako-
er: Ne iskuπavaj Gospodina, Boga svojega!” Sotona je Isusa
æelio navesti da iskoristi milosre svojeg Oca i svoj æivot sta-
vi na kocku prije ostvarenja svoje zadaÊe. Nadao se da Êe
tako plan spasenja propasti; ali je ovaj plan bio odviπe dobro
postavljen da bi ga Sotona mogao upropastiti ili osujetiti.
Krist je primjer svim krπÊanima. Kad su iskuπavani ili
kad im se osporavaju njihova prava, oni to trebaju strpljivo
podnijeti. Ne bi trebali smatrati da imaju pravo pozvati Go-
spodina da uporabi svoju snagu kako bi pobijedili svoje ne-
prijatelje, osim ako se time Bog izravno πtuje i proslavlja.
Da se Isus bacio s vrha Hrama, time ne bi proslavio svojeg
Oca jer taj Ëin ne bi vidio nitko osim Sotone i Boæjih ane-
la. A znaËilo bi iskuπavanje Gospodina da svoju moÊ poka-
zuje svojem najogorËenijem neprijatelju. To bi bilo popuπtanje
onome koga je Isus doπao pobijediti.
“–avao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza 157
mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu, pa mu reËe: ‘Sve
Êu ti to dati ako mi se niËice pokloniπ.’ Tada mu reËe Isus:
‘Odlazi, Sotono! Ta pisano je: Gospodinu, Bogu svom se kla-
njaj i njemu jedinom sluæi!’”
Sotona je Isusu prikazao svjetska kraljevstva u najpri-
vlaËnijem svjetlu. Ako mu se Isus tu pokloni, obeÊao Mu je
 140 Rani spisi

da Êe se odreÊi svojih prava na posjedovanje Zemlje. Ako

se plan spasenja provede i Isus umre za otkup Ëovjeka, So-
tona je znao da Êe mu sila biti ograniËena i na kraju odu-
zeta i da Êe biti uniπten. Zbog toga je njegov lukavo smiπ-
ljeni plan bio da sprijeËi, ako bude moguÊe, dovrπenje veli-
kog djela koje je Boæji Sin zapoËeo. Ako propadne plan Ëo-
vjekova otkupljenja, Sotona Êe zadræati kraljevstvo koje je
prisvajao. Laskao je sebi da Êe, ako u tome uspije, vladati
nasuprot nebeskome Bogu.
Sotona je likovao kad se Isus odrekao svoje sile i slave
i napustio Nebo. Mislio je da je Sin Boæji doπao pod nje-
govu vlast. Kuπnja svetog para u Edenu proπla je tako do-
bro da se nadao kako Êe svojom sotonskom silom i lukavoπ-
Êu prevariti Ëak i Boæjeg Sina i tako spasiti svoj æivot i kra-
ljevstvo. Kad bi mogao navesti Isusa da odstupi od volje svo-
jega Oca, ostvario bi cilj. Ali Isus se kuπaËu suprotstavio
ukorom: “Odlazi, Sotono!” On se klanjao samo svojem Ocu.
158 Sotona je tvrdio da njemu pripada zemaljsko kraljevstvo i
uvjeravao je Isusa da bi si mogao uπtedjeti patnje: da ne mora
umrijeti kako bi dobio kraljevstvo ovoga svijeta; ako mu se
pokloni, mogao bi imati sva zemaljska blaga i njima slavno
vladati. Ali Isus je bio Ëvrst. Znao je da Êe doÊi vrijeme kad
Êe polaganjem svojeg æivota to kraljevstvo otkupiti od Soto-
ne i da Êe Mu se nakon nekog vremena pokoriti Ëitavo Ne-
bo i Zemlja. Izabrao je æivot patnje i uæasnu smrt kako je
odredio Njegov Otac da bi mogao biti zakoniti baπtinik ze-
maljskog kraljevstva i dobiti ga u vjeËni posjed. I Sotona Êe
Mu biti predan u ruke da ga uniπti kako nikad viπe ne bi
dodijavao Isusu ili svetima u slavi.

Kristova sluæba
Nakon πto je zavrπio s kuπnjom, Sotona je za neko vrijeme
napustio Isusa, a aneli su Mu u pustinji pripremili hranu i
okrijepili Ga, dok je na Njemu poËinuo blagoslov Njegovog
Oca. Sotona nije uspio sa svojom najæeπÊom kuπnjom, ali je
Ëekao na razdoblje Isusove sluæbe, kad Êe protiv Njega u
raznim prilikama iskuπati svoju lukavost. Joπ uvijek se na-
dao da Êe Ga nadvladati potiËuÊi ljude da Ga ne prihvate,
veÊ mrze i nastoje uniπtiti. Sotona je odræao poseban sasta-
 Duhovni darovi 141

nak sa svojim anelima. Bili su razoËarani i gnjevni πto nisu

niπta postigli protiv Boæjeg Sina. ZakljuËili su da moraju biti
lukaviji i do krajnjih granica iskoristiti svoju moÊ da Njegov
narod navedu da ne povjeruje kako je On Spasitelj svijeta i
na taj naËin obeshrabre Isusa u Njegovom radu. Koliko god
Æidovi bili toËni u svojim obredima i ærtvama, ako ih uspi-
ju zadræati slijepima za proroËanstva i uvjeriti da Êe se Me- 159
sija pojaviti kao moÊni svjetski kralj, mogli bi ih navesti da
prezru i odbace Isusa.
Vidjela sam da su Sotona i njegovi aneli bili vrlo zapo-
sleni tijekom Kristove sluæbe nadahnjujuÊi ljude nevjerom,
mrænjom i prijezirom. Kad bi Isus izgovorio neku oπtru isti-
nu ukoravajuÊi ih za grijeh, ljudi bi se Ëesto razbjesnjeli.
Sotona i njegovi aneli poticali su ih da ubiju Boæjeg Sina.
Viπeput su dohvatili kamenje da Ga kamenuju, ali su Ga an-
eli Ëuvali od gnjevnog mnoπtva i sklanjali na sigurno mje-
sto. Jednom prigodom, kad je s Njegovih svetih usana pote-
kla istina, mnoπtvo Ga je uhvatilo i odvelo na vrh brijega s
namjerom da Ga strmoglavi. Dok su se meusobno svaali
oko toga πto da uËine s Njim, aneli su Ga ponovno sakrili
pa je proπao izmeu njih i otiπao svojim putem.
Sotona se joπ uvijek nadao da Êe veliki plan spasenja
propasti. Uloæio je svu svoju moÊ da ljudima otvrdne srca i
izazove ogorËenost protiv Isusa. Nadao se da Êe Ga toliko
malo njih prihvatiti kao Boæjeg Sina da Êe svoje patnje i ær-
tvu smatrati prevelikom za tako malo druπtvo. Ali vidjela sam
da bi Isus proveo predvieni plan da je bilo samo dvoje koje
bi Ga prihvatilo kao Sina Boæjeg i povjerovalo u Njega za
spasenje svoje duπe.
Isus je svoj rad poËeo krπeÊi Sotoninu moÊ nad onima
koji pate. VraÊao je bolesnima zdravlje, davao vid slijepima
i lijeËio uzete tako da su skakali od radosti i slavili Boga.
Obnavljao je snagu nemoÊnima i onima koje je Sotonina
okrutna sila godinama vezala. Ljubaznim rijeËima tjeπio je
slabe, nemoÊne i oËajne. NemoÊne, patnike koje je Sotona 160
pobjedonosno dræao, Isus je istrgnuo iz njegovih ruku do-
noseÊi zdravlje njihovom tijelu i veliku radost i sreÊu. VraÊao
je mrtve u æivot i oni su slavili Boga za silno oËitovanje Nje-
gove moÊi. Djelovao je silno za sve koji su vjerovali u Nje-
ga.
 142 Rani spisi

Kristov æivot bio je ispunjen rijeËima i djelima dobro-

te, suÊuti i ljubavi. Uvijek je bio spreman sasluπati i oslobo-
diti muka one koji su dolazili k Njemu. Samo mnoπtvo je
svjedoËilo o Njegovoj boæanskoj sili. Ali nakon πto bi djelo
bilo obavljeno, mnogi su se stidjeli tog skromnog a ipak sil-
nog uËitelja. BuduÊi da knezovi nisu u Njega vjerovali, na-
rod Ga nije bio spreman prihvatiti. On je bio Ëovjek boli i
viËan patnjama. Nisu mogli podnijeti da se trebaju ravnati
prema Njegovom trijeznom, samopoærtvovnom æivotu. Htje-
li su uæivati u Ëasti koju pruæa svijet. Pa ipak su mnogi sli-
jedili Boæjeg Sina i sluπali Njegove upute uæivajuÊi u rijeËi-
ma koje su tako milostivo silazile s Njegovih usana. Njegove
su rijeËi bile prepune znaËenja, a opet tako jednostavne da
ih je i najslabiji mogao razumjeti.
Sotona i njegovi aneli oslijepili su oËi i zamraËili razumi-
jevanje Æidova te poticali narodne knezove i starjeπine da ubiju
Isusa. Druge su slali da im Ga dovedu, ali kad bi Mu se pribli-
æili, iznenadili bi se i zaËudili. Vidjeli su da je ispunjen saæa-
ljenjem i suÊuti kad bi vidio ljudsku bijedu. »uli su kako je
njeæno i s ljubavlju hrabrio slabe i nevoljne. Takoer su Ëuli
kako zapovjedniËkim glasom ukorava Sotoninu silu i zahtije-
va da oslobodi svoje zarobljenike. Sluπali su mudre rijeËi koje
su dolazile s Njegovih usana i bili su zadivljeni; nisu mogli
161 diÊi ruke na Njega. Vratili su se k sveÊenicima i starjeπinama
bez Isusa. Kad su ih pitali: “Zaπto ga ne dovedoste?” oni su
izvijestili kako su bili svjedoci Njegovih Ëuda i kako su Ëuli
svete rijeËi mudrosti, ljubavi i znanja te dodali: “Nikada nitko
nije ovako govorio.” Glavari sveÊeniËki optuæili su ih da su
se dali prevariti i neki od njih su se postidjeli πto Ga nisu
doveli. SveÊenici su ih podrugljivo pitali je li itko od glavara
povjerovao u Njega. Vidjela sam da su mnogi upravitelji i star-
jeπine vjerovali u Isusa, ali ih je Sotona sprijeËio da to pri-
znaju; viπe su se bojali prijekora ljudi nego Boga.
Pokraj svega toga Sotonino lukavstvo i mrænja nisu one-
moguÊili plan spasenja. Pribliæavalo se vrijeme za ostvarenje
cilja zbog kojeg je Isus doπao na svijet. Sotona i njegovi an-
eli dogovarali su se i odluËili potaknuti Kristov vlastiti na-
rod da traæi Njegovu krv i da Ga izvrgne okrutnostima i pri-
jeziru. Nadali su se da Êe Isusa ogorËiti takvim postupkom
i da neÊe uspjeti ostati ponizan i krotak.
 Duhovni darovi 143

Dok je Sotona stvarao planove, Isus je briæljivo upoznao

svoje uËenike sa stradanjem koje Ga oËekuje — da Êe Ga
razapeti i da Êe treÊi dan uskrsnuti. Ali njihov je um otupio
i oni nisu mogli shvatiti πto im govori.

Preobraæenje 162
Vjera uËenika bila je jako osnaæena preobraæenjem kad
im je bilo dopuπteno da vide Kristovu slavu i Ëuju glas s
Neba koji je posvjedoËio o Njegovoj boæanskoj naravi. Bog
je odluËio Isusovim sljedbenicima pruæiti snaæan dokaz da
je On obeÊani Mesija, kako u velikoj tuzi i razoËaranju zbog
Njegova raspeÊa ne bi potpuno izgubili pouzdanje. Prigo-
dom preobraæenja Gospodin je poslao Mojsija i Iliju da razgo-
varaju s Isusom o Njegovom stradanju i smrti. Umjesto da
izabere anele za razgovor sa svojim Sinom, Bog je izabrao
one koji su na Zemlji sami proπli kuπnje.
Ilija je hodio s Bogom. Njegov je rad bio muËan i teæak
jer je Gospodin preko njega korio Izraela za grijeh. Ilija je
bio Boæji prorok, ali je bio prisiljen bjeæati od mjesta do
mjesta da saËuva æivot. Njegov vlastiti narod progonio ga je
kao divlju zvijer da ga ubije. Ali Bog je Iliju preobrazio i
aneli su ga u slavi trijumfalno prenijeli na Nebo.
Mojsije je bio veÊi od ijednog Ëovjeka koji je æivio prije
njega. Bog ga je visoko cijenio pa je imao prednost da s
Gospodinom razgovara licem u lice kao πto Ëovjek razgo-
vara s prijateljem. Bilo mu je dopuπteno da vidi neopisivo
svjetlo i izuzetnu slavu koja je okruæivala Oca. Gospodin je
preko Mojsija oslobodio sinove Izraelove iz egipatskog rop-
stva. Mojsije je posredovao za svoj narod i Ëesto je stajao
izmeu njega i Boæjega gnjeva. Kad se Gospodin jako raz-
gnjevio na Izrael zbog nevjere, mrmljanja i teπkih grijeha,
Mojsijeva se ljubav prema njima naπla na ispitu. Bog je pred-
loæio da njih uniπti, a od njega naËini veliki narod. Mojsije 163
je pokazao koliko voli Izrael time πto je za njih iskreno molio.
Uznemiren, molio je Boga da odvrati svoj æestoki gnjev i
oprosti Izraelu ili da njegovo ime izbriπe iz svoje knjige.
Kad su Izraelci mrmljali protiv Boga i Mojsija jer nije
bilo vode, optuæili su ga da namjerava pobiti njih i njihovu
djecu. Bog je Ëuo njihovo mrmljanje i zapovjedio Mojsiju
 144 Rani spisi

da progovori stijeni kako bi narod dobio vodu. Mojsije je u

gnjevu udario u stijenu i slavu pripisao sebi. Stalna samovo-
lja i mrmljanje sinova Izraelovih nanosila mu je veliku bol i
za trenutak je zaboravio koliko je Gospodin bio strpljiv s
njima i da ne mrmljaju protiv njega, veÊ protiv Boga. Mi-
slio je samo na sebe, kako su ga duboko uvrijedili i kako
su mu malo zahvalnosti uzvraÊali za njegovu veliku ljubav
prema njima.
Boæji je plan bio da svoj narod Ëesto dovodi u teπkoÊe
i da ga onda u nevolji izbavi svojom silom kako bi shvatio
da ga voli i da se brine za njega; to ga je trebalo navesti da
Mu sluæi i ukaæe poπtovanje. Ali Mojsije ovaj put nije dao
Bogu Ëast i uzvisio Njegovo ime pred narodom da bi ga
mogao slaviti. Time je na se navukao Gospodnje nezadovolj-
stvo.
Kad je Mojsije siπao s gore s dvije kamene ploËe i vidio
kako se Izrael klanja zlatnom teletu, jako se razgnjevio: ba-
cio je ploËe i razbio ih. Vidjela sam da u tome nije sagrijeπio.
Obuzeo ga je gnjev zbog Boga jer je gorljivo branio Njego-
vu slavu. Ali kad je popustio prirodnim osjeÊajima svojega
srca i na sebe uzeo Ëast koja je pripadala Bogu, sagrijeπio
je i zbog tog grijeha Bog mu nije dopustio da ue u Kanaan.
164 Sotona je pokuπavao naÊi neπto Ëime bi Mojsija mogao
optuæiti pred anelima. Likovao je kad ga je uspio navesti
da ozlovolji Boga; rekao je anelima da Êe moÊi pobijediti
i Spasitelja svijeta kada doe otkupiti Ëovjeka. Zbog svojeg
prijestupa Mojsije je doπao pod Sotoninu vlast — vlast smrti.
Da je ostao Ëvrst, Gospodin bi ga odveo u ObeÊanu zemlju
i prenio na Nebo da ne okusi smrti.
Mojsije je umro, ali je Mihael siπao i dao mu æivot prije
nego πto se njegovo tijelo raspalo. Sotona je pokuπao zadr-
æati tijelo tvrdeÊi da pripada njemu, ali je Mihael uskrisio
Mojsija i poveo ga na Nebo. Sotona je ogorËeno ustao pro-
tiv Boga optuæivπi Ga za nepravdu πto je dopustio da mu se
otme plijen, ali Krist nije ukorio svojeg protivnika premda
je Boæji sluga pao zbog njegove kuπnje. On ga je blago uputio
na svojeg Oca rijeËima: “Gospodin da te ukori.”
Isus je svojim uËenicima rekao da neki koji su Njim neÊe
okusiti smrti dok ne vide kako Boæje kraljevstvo dolazi sa
silom. Ovo se obeÊanje ispunilo prigodom preobraæenja. Isu-
 Duhovni darovi 145

sovo lice se preobrazilo i zasjalo kao sunce. Njegova je odjeÊa

bila bijela i sjajna. Mojsije je bio tu kao predstavnik onih
koji Êe uskrsnuti prigodom Isusovog drugog dolaska. A Ili-
ja, koji se uznio na Nebo a da nije okusio smrt, predstavnik
je onih koji Êe se preobraziti u besmrtnost pri Kristovom
drugom dolasku i biti uzeti na Nebo a da nisu okusili smrt.
Dok su uËenici s iznenaenjem i strahom promatrali veliku
Isusovu slavu i oblak koji ih je prekrio, zaËuli su Boæji glas
pun zastraπujuÊeg veliËanstva: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni!
Sluπajte ga!”

Izdaja Krista 165

Bila sam prenesena u vrijeme kad je Isus sa svojim uËe-
nicima blagovao pashalnu veËeru. Sotona je prevario Judu i
naveo ga da misli kako je jedan od Kristovih pravih uËeni-
ka, ali njegovo je srce uvijek bilo tjelesno. Vidio je silna Isu-
sova djela, pratio Ga je tijekom Njegove sluæbe i pokorio se
neoborivom dokazu da je Mesija, ali je bio zatvoren i gram-
zljiv; volio je novac. Ljutito je prigovarao zbog skupe pomasti
kojom je Isus bio pomazan. Marija je ljubila Isusa. On joj je
oprostio mnoge grijehe, uskrisio je njezinog brata kojeg je
jako voljela pa je smatrala da niπta nije preskupo za Isusa.
©to je pomast skuplja, to Êe Spasitelju bolje moÊi izraziti
svoju zahvalnost kad je ærtvuje za Njega. Juda je pak tvr-
dio, kao izgovor za svoju pohlepu, da se pomast mogla pro-
dati i novac dati siromasima. Ali to nije rekao zato πto mu
je bilo stalo do siromaha; bio je sebiËan i Ëesto je za sebe
uzimao ono πto mu je bilo povjereno da dade siromasima.
Juda nije mario za Isusovu udobnost pa Ëak ni za Njegove
potrebe, a kao izgovor za svoju lakomost Ëesto je spominjao
siromahe. Ovaj Ëin Marijine dareæljivosti bio je najoπtriji ukor
njegovoj pohlepnosti. Tako je bio pripremljen put da ga Soto-
na iskuπa, πto Êe Judino srce spremno prihvatiti.
Æidovski sveÊenici i knezovi mrzili su Isusa, ali mno-
πtvo Ga je pratilo da sluπa Njegove mudre rijeËi i vidi Nje-
gova silna djela. U narodu se probudilo ozbiljno zanimanje
pa je gorljivo slijedio Isusa da Ëuje rijeËi ovog Ëudesnog uËi-
telja. Mnogi od knezova su povjerovali u Njega, ali se nisu
usudili priznati svoju vjeru zbog straha da ne budu izopÊe- 166
 146 Rani spisi

ni iz sinagoge. SveÊenici i starjeπine zakljuËili su da se ne-

πto mora uËiniti kako bi se pozornost naroda odvratila od
Isusa. Bojali su se da Êe svi povjerovati u Njega pa Êe nji-
hova sigurnost biti ugroæena. Ako ne ubiju Isusa, izgubit Êe
svoj poloæaj. I nakon πto Ga ubiju, joπ uvijek Êe ostati æivi
spomenici Njegove sile. Isus je uskrisio Lazara pa su se bojali
da Êe ako Isusa ubiju, Lazar svjedoËiti o Njegovoj velikoj si-
li. Ljudi su hrlili da vide Ëovjeka koji je uskrsnuo pa su knezovi
odluËili ubiti i Lazara i tako utiπati uzbuenje. Tada Êe se
narod vratiti ljudskim predajama i uËenjima, desetkovati me-
tvicu i rutu, a oni Êe povratiti svoj utjecaj. Sloæili su se da
uhvate Isusa kad bude sam jer ako to pokuπaju u mnoπtvu,
kad je narod oko Njega, mogli bi ih kamenovati.
Juda je znao koliko im je stalo do toga da uhvate Isusa
pa je sveÊeniËkim glavarima i starjeπinama ponudio da Ga
izda za nekoliko srebrnika. Njegova ljubav prema novcu na-
vela ga je da izda svojega Gospodina u ruke Njegovih naj-
ogorËenijih neprijatelja. Sotona je djelovao izravno preko Jude
i na ganutljivoj posljednjoj veËeri izdajica je smiπljao plano-
ve za izdaju svojeg UËitelja. Isus je s tugom rekao uËenici-
ma da Êe se te noÊi svi sablazniti o Njega. Ali Petar je gor-
ljivo rekao da Ga se neÊe odreÊi ako Ga se svi drugi odrek-
nu. Isus mu je odgovorio: “Sotona je dobio dopuπtenje da
vas moæe reπetati kao pπenicu, ali ja sam se molio za te da
tvoja vjera ne malakπe. Tako i ti kad se jedanput vratiπ k
meni, uËvrsti svoju braÊu!” (Lk 22,31.32)
167 Promatrala sam Isusa u vrtu s uËenicima. U najdubljoj
æalosti zamolio ih je da bdiju i mole da ne padnu u napast.
Znao je da Êe njihova vjera biti izloæena kuπnji, da Êe nji-
hove nade doæivjeti razoËaranje i da Êe im biti potrebna svaka
snaga koju mogu steÊi bdjenjem i æarkom molitvom. Isus se
snaænim glasom i sa suzama molio: “OËe! Ako hoÊeπ, otklo-
ni ovaj kaleæ od mene! Ali neka ne bude moja, nego tvoja
volja!” Boæji Sin se molio u mukama. Na Njegovom su se
licu pojavile velike kaplje krvi i padale na zemlju. Aneli
su lebdjeli iznad tog mjesta promatrajuÊi prizor, ali je samo
jedan dobio nalog da okrijepi Boæjeg Sina u Njegovoj muci.
Na Nebu nije bilo radosti. Aneli su skinuli krune i spustili
harfe i s najveÊim zanimanjem πutke promatrali Isusa. Æe-
ljeli su okruæiti Boæjeg Sina, ali im to aneoski zapovjedni-
 Duhovni darovi 147

ci nisu dopustili jer bi Ga, gledajuÊi tu izdaju, izbavili; a

plan je bio naËinjen i morao se ispuniti.
Nakon molitve Isus se vratio k uËenicima, ali su oni spa-
vali. U tom uæasnom Ëasu Ëak ni Njegovi uËenici nisu imali
saæaljenja niti su se molili za Njega. Petar, koji je malo prije
bio tako revan, sada je spavao dubokim snom. Isus ga je
podsjetio na njegove izjave i rekao: “Tako, ne mogoste sa
mnom probdjeti ni jednoga sata?” Triput se Sin Boæji molio
u straπnoj muci. A onda se pojavio Juda s naoruæanom ru-
ljom. Kao obiËno, priπao je UËitelju i pozdravio Ga. Rulja
je opkolila Isusa, ali je On pokazao svoju boæansku silu kad
je rekao: “Koga traæite?” “Ja sam.” Na to su se odmaknuli i
pali na zemlju. Isus ih je to pitao da vide Njegovu silu i
imaju dokaz da se mogao osloboditi iz njihovih ruku da je
htio.
Kad su vidjeli kako je mnoπtvo s toljagama i maËevima 168
tako brzo popadalo, uËenici su se ponadali. Nakon πto su
ustali i ponovno okruæili Boæjeg Sina, Petar je izvukao maË
i udario slugu velikog sveÊenika te mu je odsjekao uho. Isus
mu je zapovjedio da skloni maË rijeËima: “Ili misliπ da ne
mogu zamoliti Oca da mi u ovaj Ëas poπalje viπe od dvanaest
legija anela?” Vidjela sam kako je na ove rijeËi nada obasjala
lica anelâ. Æeljeli su na licu mjesta okruæiti svojeg Zapo-
vjednika i rastjerati gnjevnu rulju. Ali ponovno ih je obu-
zela tuga kad je Isus dodao: “Ali kako bi se onda ispunila
Pisma, prema kojima tako mora biti?” I srca uËenika obuzeo
je oËaj i duboko razoËaranje kad je Isus dopustio da Ga nje-
govi neprijatelji odvedu.
UËenici su se uplaπili za svoj æivot pa su Ga svi ostavili
i pobjegli. Isus je ostao sam u rukama ubilaËke rulje. O kako
je Sotona trijumfirao! A kakva je tuga zavladala meu Boæ-
jim anelima! Mnoge Ëete svetih anela, sa svojim visokim
anelima zapovjednicima na Ëelu, bile su poslane da budu
svjedoci ovog prizora. Trebali su zapisati svaku uvredu i ok-
rutnost uËinjenu Boæjem Sinu i zapamtiti svaku bol i tjesko-
bu koju Êe Isus podnijeti jer Êe ovi ljudi, koji su sudjelovali
u ovom straπnom prizoru, sve to joπ jednom æivo vidjeti.
 148 Rani spisi

169 Suenje Kristu

Kad su napustili Nebo, aneli su s tugom odloæili svoje
sjajne krune. Nisu ih mogli nositi dok njihov Zapovjednik
pati i nosi trnov vijenac. Sotona i njegovi aneli bili su u
sudnici zaokupljeni time da uniπte ljudske osjeÊaje i saæalje-
nje. OzraËje je bilo teπko i okaljano njihovim utjecajem. Sve-
ÊeniËki glavari i starjeπine pod njihovim su nadahnuÊem vri-
jeali i zlostavljali Isusa na najteæi naËin koji je ljudska pri-
roda mogla podnijeti. Sotona se nadao da Êe takvim izrugi-
vanjem i nasiljem nagnati Boæjeg Sina da se æali ili mrmlja,
ili da Êe pokazati svoju boæansku moÊ i istrgnuti se iz vlasti
mnoπtva pa bi tako plan spasenja ipak mogao propasti.
Petar je nakon izdaje slijedio svojega Gospodina. Htio
je vidjeti πto Êe biti s Isusom. Ali kad su ga optuæili da je
jedan od Njegovih uËenika, strah za vlastitu sigurnost naveo
ga je da izjavi kako ne poznaje tog Ëovjeka. UËenici su bili
poznati po ËistoÊi svojega govora pa je Petar, kad su ga po
treÊi put optuæili, proklinjanjem i psovanjem uvjeravao svoje
tuæitelje da nije jedan od Kristovih uËenika. Isus, koji je bio
samo neπto malo udaljen od Isusa, uputio mu je tuæan pri-
jekorni pogled. Tada se uËenik sjetio rijeËi koje mu je Isus
uputio u gornjoj sobi i svoje revne tvrdnje: “Ako se i svi
sablazne o tebe, ja se nikada neÊu.” A on se odrekao Gos-
podina, Ëak uz proklinjanje i psovke; ali je taj Isusov pogled
smekπao Petrovo srce i spasio ga. Gorko je plakao i pokajao
170 se za svoj veliki grijeh pa se obratio i bio spreman utvrditi
svoju braÊu.
Mnoπtvo je buËno zahtijevalo Isusovu krv. Okrutno su
Ga izbiËevali, obukli u stari grimizni kraljevski plaπt, a na
Njegovu svetu glavu stavili vijenac od trnja. U ruku su Mu
stavili trsku, klanjali se pred Njim i rugajuÊi se pozdravljali
Ga: “Zdravo, kralju æidovski!” Zatim su Mu uzimali trsku iz
ruke i njome Ga udarali po glavi tako da se trnje zabijalo u
sljepooËice pa Mu je krv kapala niz lice i bradu.
Aneli su teπko podnosili ovaj prizor. Oni bi rado izba-
vili Isusa, ali su im to njihovi zapovjednici zabranili rekavπi
da je to velika cijena koju valja platiti za Ëovjeka, da Êe ona
biti plaÊena i donijeti smrt Onomu koji je imao vlast nad
smrÊu. Isus je znao da su aneli svjedoci Njegova poniæe-
 Duhovni darovi 149

nja. I najslabiji od njih mogao je uËiniti da razjarena rulja

bespomoÊno popada i osloboditi Isusa. Znao je da bi Ga an-
eli, kad bi zatraæio od Oca, istog trenutka oslobodili. Ali
On je trebao podnijeti nasilje zlikovaca kako bi ostvario plan
spasenja.
Isus je stajao krotko i ponizno pred razbjeπnjelim mno-
πtvom koje Ga je zlostavljalo na najgori moguÊi naËin. Plju-
vali su Mu u lice — lice od kojega Êe se jednog dana htjeti
sakriti, koje Êe osvjetljavati Boæji grad i sjati jaËe od sunca.
Krist greπnicima nije uputio srditi pogled. Pokrili su Mu glavu
iznoπenom odjeÊom, pljuskali Ga i govorili: “Proreci tko te
udario!” Meu anelima je nastalo komeπanje. Istog trena
bi Ga oslobodili, ali su ih u tome sprijeËili njihovi zapovjed-
nici.
Neki su se uËenici odvaæili uÊi za Isusom i prisustvo- 171
vati Njegovom suenju. OËekivali su da Êe posegnuti za
svojom boæanskom silom i osloboditi se iz ruku svojih ne-
prijatelja te ih kazniti za njihovu okrutnost. Njihove nade
Êe rasti i padati kako se budu mijenjali prizori. Ponekad
su sumnjali u strahu da su se prevarili. A li glas koji su Ëuli
na gori preobraæenja i slava koju su vidjeli, jaËala je vjeru
da je On doista Sin Boæji. PrisjeÊali su se prizora koje su
doæivjeli, Ëuda koja su vidjeli kad je lijeËio bolesne, otva-
rao oËi slijepima i uπi gluhima te korio i izgonio avle,
uskrisivao mrtve i Ëak smirivao vjetar i more. Nisu vjerovali
da Êe umrijeti. Nadali su se da Êe se podiÊi u sili i sa zapo-
vjedniËkim glasom rasprπiti krvoæedno mnoπtvo, kao onda
kad je uπao u Hram i istjerao one koji su Boæji dom pre-
tvorili u mjesto trgovanja, kad su pred Njim pobjegli kao
da ih progoni odred naoruæanih vojnika. UËenici su se na-
dali da Êe Isus pokazati svoju silu i osvjedoËiti sve da je
Kralj Izraela.
Judu je ispunila gorka griænja savjesti i stid zbog podle
izdaje Isusa. A kad je vidio zlostavljanje koje je Spasitelj tr-
pio, slomio se. Volio je Isusa, ali je viπe volio novac. Nije
mislio da Êe Isus dopustiti da Ga uhvati rulja koju je on
predvodio. OËekivao je da Êe uËiniti Ëudo i osloboditi se
tih ljudi. Ali kad je vidio kako razbjeπnjelo mnoπtvo u sud-
skoj dvorani æea za krvlju, osjetio je veliËinu svoje kriv-
nje; i dok su mnogi æestoko optuæivali Isusa, Juda je jurnuo
 150 Rani spisi

kroz mnoπtvo priznajuÊi da je sagrijeπio izdavπi nevinu krv.

172 Ponudio je sveÊenicima novac koji su mu platili i molio ih
da oslobode Isusa, tvrdeÊi da je potpuno nevin.
SveÊenici su kratko vrijeme πutjeli, ozlojeeni i zbunjeni.
Nisu æeljeli da narod dozna kako su potkupili jednog od
navodnih Isusovih sljedbenika da im Ga izda. Htjeli su sa-
kriti da su Isusa lovili kao lopova i potajno Ga uhvatili. Ali
Judino priznanje i njegov ispijen izgled krivca raskrinkao je
sveÊenike pred mnoπtvom; pokazalo se da ih je na hvatanje
Isusa potaknula mrænja. Kad je Juda javno rekao da je Isus
nevin, sveÊenici su odgovorili: “©to se to nas tiËe? Tvoja stvar.”
Imali su Isusa u svojoj vlasti i svakako su Ga namjeravali
ukloniti. Svladan tjeskobom, Juda je novac koji je sada prezirao
bacio pred noge onih koji su ga potkupili i ispunjen tjesko-
bom i uæasom otiπao te se objesio.
U mnoπtvu koje je Isusa okruæivalo mnogi su Mu bili
naklonjeni pa su se iznenadili πto uopÊe ne odgovara na mno-
ga pitanja koja su Mu postavljali. UnatoË ruganju i nasilju
rulje, na Njegovom se licu nije mogao primijetiti prijekor
niti nezadovoljstvo. Bio je dostojanstven i sabran. PromatraËi
su Ga gledali s Ëuenjem. Usporedili su Njegov savrπeni na-
stup i odluËno, dostojanstveno ponaπanje s izgledom onih
koji su Mu sudili; govorili su jedan drugome da je sliËniji
kralju nego bilo koji knez. Na Njemu nije bilo obiljeæja zlo-
Ëinca. Njegove su oËi bile blage, bistre i neustraπive, Nje-
govo Ëelo πiroko i uspravljeno. Svaku crtu lica obiljeæavala
je dobrota i plemenitost naËela. Njegovo strpljenje i podno-
πenje toliko se razlikovalo od ljudskog da su mnogi uzdrh-
tali. »ak je i Heroda i Pilata uznemirilo Njegovo plemenito
ponaπanje nalik na Boæje.
173 Od samog poËetka Pilat je bio uvjeren da Isus nije obiËan
Ëovjek. Bio je uvjeren da pred sobom ima izvanredan ka-
rakter, potpuno nevin u pogledu optuæbi iznesenih protiv
Njega. Aneli koji su prisustvovali prizoru primijetili su raz-
miπljanje rimskog upravitelja i da bi ga spasili da ne poËini
grozan Ëin predavanja Krista da se razapne, jedan je aneo
bio poslan Pilatovoj æeni i u snu ju je obavijestio da njezin
muæ sudi Boæjem Sinu koji je nevini patnik. Ona je odmah
poslala poruku Pilatu i obavijestila ga da je u snu mnogo
pretrpjela zbog Isusa i upozorila ga da se ne mijeπa u stvar
 Duhovni darovi 151

tog svetog Ëovjeka. Glasnik se progurao kroz mnoπtvo i predao

pismo Pilatu. Dok ga je ovaj Ëitao, problijedio je i poËeo
drhtati te je odmah odluËio da Krista neÊe osuditi na smrt.
Ako Æidovi æele Njegovu krv, on na to neÊe pristati, veÊ Êe
Ga nastojati osloboditi.
Kad je Pilat Ëuo da je Herod u Jeruzalemu, osjetio je
veliko olakπanje jer se æelio osloboditi svake odgovornosti
za suenje Isusu. Odmah Ga je poslao Herodu zajedno s Nje-
govim tuæiteljima. Ovaj je vladar potpuno otvrdnuo u grije-
hu. Umorstvo Ivana Krstitelja ostavilo je na njegovoj savjesti
mrlju koje se nije mogao osloboditi. Kad je Ëuo za Isusa i
silna djela koja je Ëinio, uplaπio se i zadrhtao uvjeren da je
uskrsnuo Ivan Krstitelj. Kad je Isus doπao u ruke Pilatu, Herod
je ovaj Ëin smatrao priznanjem svoje moÊi, vlasti i prava da
sudi. Tako su se dva vladara, koji su prije bili neprijatelji,
pomirila. Herodu je bilo drago πto vidi Isusa; oËekivao je
da Êe zadovoljiti njegovu radoznalost i uËiniti neko Ëudo.
Ali Isusov posao nije bio da zadovolji znatiæelju ili da zaπtiti 174
sebe. Svoju boæansku Ëudotvornu silu rabio je za spaπava-
nje drugih, a ne sebe.
Isus nije odgovarao na pitanja koja mu je Herod postav-
ljao; nije odgovarao ni svojim neprijateljima koji su Ga æe-
stoko optuæivali. Herod se razbjesnio zato πto se Isus nije
bojao njegove vlasti pa se sa svojim vojnicima narugao Boæ-
jem Sinu, ismijao Ga i zlostavljao. Ali se zaËudio Isusovoj
plemenitoj pojavi, sliËnoj Bogu, kad su Ga sramotno zlostav-
ljali; bojeÊi se da Ga osudi, poslao Ga je natrag Pilatu.
Sotona i njegovi aneli okruæili su Pilata i nastojali ga
navesti da se upropasti. Upozorili su ga da Êe, ako ne bude
sudjelovao u osuivanju Isusa, to uËiniti drugi; mnoπtvo je
æealo za Njegovom krvlju i ako Ga ne preda na razapinja-
nje, izgubit Êe vlast i svjetovnu Ëast pa Êe biti optuæen da
vjeruje u varalicu. Zbog straha da ne izgubi moÊ i vlast, Pilat
je pristao na Isusovu smrt. Premda je za Isusovu smrt progla-
sio odgovornima Njegove tuæitelje, a mnoπtvo je to prihva-
tilo viËuÊi: “Krv njegova neka padne na nas i na naπu djecu”,
Pilat nije bio osloboen krivnje; bio je kriv za Kristovu krv.
Zbog sebiËnog interesa, teænje za pohvalom velikih ljudi na
zemlji, predao je nevinog Ëovjeka da umre. Da je Pilat slu-
πao svoju savjest, ne bi pristao da se Isus osudi.
 152 Rani spisi

Isusovo ponaπanje i rijeËi na suenju duboko su se doj-

mile mnogih koji su prisustvovali tom dogaaju. Rezultat tog
utjecaja bio je oËit nakon Njegovog uskrsnuÊa. Meu oni-
ma koji su pristupili Crkvi bilo je mnogo onih koji su bili
osvjedoËeni tijekom suenja Isusu.
175 Sotona je bio silno bijesan kad je vidio da ni sva okrut-
nost koju su Æidovi pokazali prema Isusu nije kod Njega iza-
zvala ni najmanje negodovanje. Premda je uzeo Ëovjekovu
narav, krijepila Ga je postojanost sliËna Boæjoj i On ni u Ëe-
mu nije odstupio od volje svojega Oca.

Kristovo raspeÊe
Boæji Sin bio je predan ljudima da Ga razapnu. Uz povike
trijumfa odveli su dragog Spasitelja. Premda je oslabio od
umora, boli i gubitka krvi od biËevanja i primljenih uda-
raca, ipak su Mu natovarili teπki kriæ na koji Êe Ga ubrzo
prikovati. Triput su Mu ga stavljali na ramena i triput se one-
svijestio. Onda su uhvatili jednog od Njegovih sljedbenika,
Ëovjeka koji nije otvoreno priznao da vjeruje u Krista premda
je vjerovao. Natovarili su mu kriæ i on ga je nosio do kob-
nog mjesta pogubljenja. Aneoske Ëete okupile su se u zra-
ku iznad tog mjesta. Viπe je Kristovih uËenika slijedilo Isusa
na Golgotu; bili su obuzeti tugom i gorko plakali. Prisjetili
su se Njegovog pobjedonosnog ulaska u Jeruzalem prije sa-
mo nekoliko dana kad su Ga slijedili kliËuÊi: “Hosana na
visini!” i prostirali svoje plaπteve i palmine grane po putu.
Mislili su da Êe On tada preuzeti kraljevstvo i vladati kao
zemaljski vladar nad Izraelom. Kako se prizor promijenio!
Kako su bila iznevjerena njihova oËekivanja! Ne s radoπÊu,
ne s radosnim nadama, veÊ srca ispunjenih strahom i oËa-
jem sada su polako, æalosni slijedili osramoÊenog i poniæe-
nog Isusa kojega je Ëekala smrt.
176 Tu je bila Isusova majka. Njezino srce probadala je
tjeskoba koju nitko osim voljene majke ne moæe osjeÊati,
ali se zajedno s uËenicima nadala da Êe Krist uËiniti neko
silno Ëudo i osloboditi se svojih ubojica. Nije mogla podni-
jeti pomisao da Êe dopustiti da Ga razapnu. Ali pripreme
su bile izvrπene i Isusa su poloæili na kriæ. Donijeli su ËekiÊ
i Ëavle. Srca uËenika su se ukoËila. Isusovu majku shrvala
 Duhovni darovi 153

je nepodnoπljiva bol. Prije nego πto su Spasitelja prikovali

na kriæ, uËenici su je odnijeli s tog mjesta da ne bi Ëula
udarce ËekiÊa koji su klinovima probijali Njegove njeæne ruke
i noge. Isus nije mrmljao, veÊ stenjao od boli. Bio je blijed
i na Ëelu su Mu izbile velike kaplje znoja. Sotona je likovao
zbog patnji koje trpi Boæji Sin, ali je slutio da su njegovi
napori da osujeti plan spasenja uzaludni, da je izgubio svo-
je kraljevstvo i da Êe na kraju biti uniπten.
Kad su Isusa pribili na kriæ, podigli su Ga i naglo spus-
tili na mjesto koje je bilo pripravljeno u tlu; ovaj trzaj je
kidao meso i uzrokovao strahovitu patnju. Da bi Isusovu smrt
uËinili πto sramotnijom, razapeli su s Njim dva razbojnika,
po jednoga sa svake strane. Razbojnike su svladali silom i
nakon snaænog otpora raπirili su im ruke i prikovali ih na
kriæ. Ali Isus se mirno pokorio. Nitko nije morao uporabiti
silu da Mu raπiri ruke na kriæu. Dok su razbojnici proklinjali
krvnike, Spasitelj je u mukama molio za svoje neprijatelje:
“OËe, oprosti im, jer ne znaju πto Ëine!” Krist nije trpio samo
tjelesne bolove; na Njemu su poËivali grijesi cijeloga svijeta.
Dok je visio na kriæu, neki od prolaznika su Mu se ru- 177
gali maπuÊi glavom kao da se klanjaju kralju i govorili: “Ti,
koji razvaljujeπ hram i u tri dana ga opet sagraujeπ, spasi
sam sebe. Ako si Sin Boæji, sii s kriæa!” Sotona se u pusti-
nji obratio Kristu istim rijeËima: “Ako si Sin Boæji.” SveÊeniËki
glavari, starjeπine i knjiæevnici podrugljivo su govorili: “Druge
je spasio, a sam sebe ne moæe spasiti. On je kralj Izraelov!
Neka sada sie s kriæa pa Êemo vjerovati u njega!” Anele
koji su lebdjeli nad mjestom Kristova raspeÊa obuzelo je
ogorËenje na knezove koji su Mu se rugali i govorili: “Ako
je Sin Boæji, neka sebe spasi.” Æeljeli su priÊi, osloboditi Isusa
i spasiti Ga, ali im to nije bilo dopuπteno. Cilj Njegove zadaÊe
joπ nije bio ostvaren.
Dok je visio na kriæu tijekom tih dugih sati muka, Isus
nije zaboravio na svoju majku. Ona se vratila do straπnog
prizora jer viπe nije mogla podnijeti da ostane odvojena od
svojeg Sina. Posljednja Isusova gesta bila je lekcija suÊuti i
humanosti. Pogledao je od boli izmuËeno lice svoje majke,
a zatim svojeg voljenog uËenika Ivana. Svojoj je majci re-
kao: “Æeno, evo ti sina!” Onda se obratio Ivanu: “Evo ti maj-
ke!” I od tog Ëasa uËenik ju je uzeo u svoj dom.
 154 Rani spisi

U svojoj muci Isus je oæednio pa su Mu prinijeli ocat i

æuË, ali kad je okusio, odbio je piti. Aneli su gledali muke
svojeg Zapovjednika, a kad viπe nisu mogli podnijeti taj pri-
zor, zakrilili su lice. I sunce je odbilo gledati grozni prizor.
Isus je glasno povikao da je Njegove ubojice spopao uæas:
“Svrπeno je!” Na to se hramski zastor razderao od vrha do
178 dna, zemlja se zatresla i stijene se raspuknule. Gusta tama
spustila se na zemlju. Kad je Isus umro, nestala je i posljed-
nja nada uËenika. Mnogi od Njegovih sljedbenika vidjeli su
prizor Njegove patnje i smrt i Ëaπa njihove boli bila je pu-
na.
Sotona viπe nije likovao kao prije. Nadao se da Êe one-
moguÊiti plan spasenja, ali je on bio odviπe duboko postav-
ljen. Sada, poπto je Krist umro, znao je da Êe na kraju i on
morati umrijeti, a njegovo Êe kraljevstvo biti predano Isu-
su. Odræao je vijeÊanje sa svojim anelima. Nije uspio nad-
vladati Boæjeg Sina pa sada moraju poveÊati napore i okre-
nuti se svom silom i lukavoπÊu protiv Njegovih sljedbenika.
Moraju sprijeËiti koga god mogu da ne prihvati spasenje koje
mu je Isus osigurao. Na ovaj Êe naËin Sotona i dalje moÊi
raditi protiv Boæje vladavine. A bit Êe i u njegovom interesu
da zadræi πto je moguÊe viπe ljudi. Jer grijesi onih koji su
otkupljeni Kristovom krvlju na kraju Êe se vratiti zaËetniku
grijeha i on Êe morati trpjeti njihovu kaznu, dok Êe oni koji
ne prihvate spasenje po Isusu podnijeti kaznu za vlastite
grijehe.
Kristov je æivot uvijek bio liπen svjetovnog bogatstva,
Ëasti i razmetanja. Njegova poniznost i samoodricanje bili
su u potpunoj suprotnosti s oholoπÊu i sebiËnim ugaanjem
sveÊenika i starjeπina. Njegova neumrljana ËistoÊa bila je stalni
prijekor njihovim grijesima. Prezirali su Ga zbog Njegove
krotkosti, svetosti i ËistoÊe. A li svi oni koji su Ga tada
prezirali, jednog Êe Ga dana vidjeti u nebeskom sjaju i
nenadmaπnoj slavi Njegova Oca.
U sudnici je bio okruæen neprijateljima æednima Njegove
krvi, a otvrdnuli ljudi koji su vikali: “Krv njegova neka padne
na nas i na naπu djecu”, vidjet Êe Ga kao slavnog Kralja.
179 Na Njegovom putu pratit Êe Ga sve nebeske vojske pjesma-
ma pobjede, veliËanja i sile Onome koji je zaklan, ali ponovno
æivi, silnom pobjedniku.
 Duhovni darovi 155

Jadan, slab i bijedan Ëovjek pljuvao je u lice Kralja slave,

dok se povik brutalnog trijumfa dizao od rulje kao poniæa-
vajuÊa uvreda. Udarcima i okrutnoπÊu unakazili su lice koje
je cijelo Nebo gledalo s divljenjem. Ponovno Êe vidjeti to
lice, svjetlije od podnevnog sunca i nastojat Êe pobjeÊi od
njega. Umjesto brutalnog trijumfalnog poklika, tada Êe zbog
Njega zaridati.
Isus Êe pokazati svoje ruke s tragovima raspeÊa. Zauvijek
Êe nositi obiljeæja ove okrutnosti. Svaki oæiljak od klinova
govorit Êe o Ëovjekovu Ëudesnom izbavljenju i velikoj cijeni
kojom je otkupljen. Isti oni ljudi koji su kopljem proboli sla-
binu Gospodara æivota vidjet Êe taj oæiljak od koplja i u dubo-
koj tjeskobi æaliti zbog udjela u ranjavanju Njegovog tijela.
Njegove ubojice jako je smetao natpis “Kralj æidovski”
koji je bio pribijen iznad Njegove glave. Ali tada Êe Ga biti
prisiljeni gledati u svoj Njegovoj slavi i kraljevskoj moÊi.
Gledat Êe Njegovu odjeÊu i vidjeti na Njegovom bedru æi-
vim slovima napisano: “Kralj kraljeva i Gospodar gospodara.”
Dok je visio na kriæu, podrugljivo su Mu dobacivali: “On je
kralj Izraelov! Neka sada sie s kriæa pa Êemo vjerovati u
njega!” Sada Êe Ga gledati u Njegovoj kraljevskoj sili i moÊi.
NeÊe im biti potreban dokaz da je Kralj Izraelov, jer Êe svla-
dani prizorom Njegova veliËanstva i neopisive slave biti pri-
siljeni priznati: “Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje.”
Potres, pucanje stijena, tama koja se spustila na zemlju
i glasni Isusov povik: “Svrπeno je!” kad je izdisao, uznemi- 180
rili su Njegove neprijatelje i natjerali Njegove ubojice da za-
drhte. UËenici su bili iznenaeni ovim izuzetnim pojavama,
ali su njihove nade bile pokopane. Bojali su se da Êe Æidovi
nastojati i njih pobiti. Bili su uvjereni da se silna mrænja koju
su pokazali prema Boæjem Sina tu neÊe zaustaviti. Proveli
su duge sate plaËuÊi zbog svojeg razoËaranja. OËekivali su
da Êe Isus zavladati kao zemaljski kraljeviÊ, ali su njihove
nade umrle s Njim. U svojoj tuzi i razoËaranju posumnjali
su da ih je prevario. Kolebala se Ëak i vjera Njegove majke
da je On Mesija.
Mada su doæivjeli razoËaranje svojih nada u Isusa, uËe-
nici su Ga voljeli i æeljeli su Njegovo tijelo dostojno poko-
pati, ali nisu znali kako da ga dobiju. Josip iz Arimateje, bogati
i utjecajni æidovski vijeÊnik i pravi Isusov uËenik, privatno
 156 Rani spisi

je ali odvaæno otiπao k Pilatu i zamolio ga za Spasiteljevo

tijelo. To se zbog mrænje Æidova nije usuivao uËiniti otvo-
reno. UËenici su se bojali da im neÊe dopustiti da Krista
dostojno pokopaju. Pilat je udovoljio njihovoj molbi i uËe-
nici su skinuli beæivotno tijelo s kriæa dok su u dubokoj tje-
skobi æalili za svojim propalim nadama. Paæljivo su umotali
tijelo u platno i poloæili ga u Josipov novi grob.
Æene koje su bile ponizne Kristove sljedbenice za Nje-
gova æivota, nisu Ga htjele napustiti dok nisu vidjele da je
poloæen u grob i da je na vrata navaljen teπki kamen, kako
Njegovi neprijatelji ne bi mogli doÊi do Njegovog tijela. Ali
se nisu trebale bojati jer sam vidjela da je aneoska vojska
bdjela s neiskazanom paænjom nad Isusovim poËivaliπtem æelj-
181 no ËekajuÊi zapovijed da krenu u oslobaanje Kralja slave
iz Njegove tamnice.
Kristovi ubojice bojali su se da bi On mogao oæivjeti i
pobjeÊi. Zato su od Pilata traæili da postavi straæu koja Êe
Ëuvati grob do treÊeg dana. Zahtjev im je bio odobren pa
je kamen na vratima zapeËaÊen da Isusovi uËenici ne bi mogli
ukrasti Njegovo tijelo i reÊi da je uskrsnuo.

Kristovo uskrsnuÊe
UËenici su poËinuli u subotu oplakujuÊi smrt svojega
Gospodina, dok je Isus, Kralj slave, leæao u grobu. Kad se
pribliæila noÊ, oko Spasiteljeva poËivaliπta postavljena je stra-
æa, dok su nevidljivi aneli lebdjeli nad svetim mjestom. NoÊ
je polako odmicala, ali dok je joπ bilo mraËno, aneoski stra-
æari su znali da Êe skoro nastupiti vrijeme za oslobaanje
dragog Boæjeg Sina, njihovog omiljenog Zapovjednika. Dok
su s najveÊim uzbuenjem oËekivali Ëas Njegovog trijumfa,
moÊni aneo je brzo doletio s Neba. Njegovo je lice bilo
kao munja, a odjeÊa bijela kao snijeg. Njegovo svjetlo rasprπilo
je tamu ispred njega i zli aneli, koji su pobjedonosno htjeli
zadræati Isusovo tijelo, uæasnuto su pobjegli pred njegovim
svjetlom i slavom. Jedan od aneoske vojske koji je bio svjedok
Kristova poniæenja i koji je Ëuvao Njegovo poËivaliπte, pri-
druæio se anelu s Neba i obojica su priπla grobnici. Kad
su priπli, zemlja je zadrhtala i potresla se; snaæan potres je
uzdrmao tlo.
 Duhovni darovi 157

Uæas je spopao rimsku straæu. Gdje je sada bila njihova 182

moÊ da zadræe Isusovo tijelo? Sada viπe nisu razmiπljali o
svojoj duænosti niti o tome da bi ga uËenici mogli ukrasti.
Kad je svjetlo anela zasjalo jaËe od sunca, rimski straæari
su popadali kao mrtvi. Jedan od anela dotaknuo je veliki
kamen i otkotrljao ga s ulaza u grobnicu te sjeo na njega.
Drugi je uπao u grob i skinuo ubrus s Isusove glave. Zatim
je aneo s Neba, koji je izazvao potres, povikao: “Sine Boæji,
tvoj te Otac zove! Izii!” Smrt Ga viπe nije mogla zadræati u
svojoj vlasti. Isus je ustao od mrtvih, pobjedonosni osvajaË.
Aneoske vojske su sa sveËanim divljenjem promatrale pri-
zor. Kad je Isus iziπao iz groba, ovi su Mu se sjajni aneli
poklonili do zemlje i odali Ëast pjesmama pobjede i trijum-
fa.
Sotonini aneli bili su prisiljeni pobjeÊi pred sjajnim,
prodornim svjetlom nebeskih anela pa su se gorko poæa-
lili svojemu kralju πto im je njihov plijen tako nasilno otet
i πto je Onaj kojega su toliko mrzili ustao iz mrtvih. Sotona
i njegove vojske likovale su πto je njihova vlast nad palim
Ëovjekom dovela do toga da je Gospodar æivota poloæen u
grob, ali je njihov pakleni trijumf bio kratkoga vijeka, jer
Ëim je Isus iziπao iz svoje tamnice kao veliËanstveni osva-
jaË, Sotona je znao da Êe nakon nekog vremena morati umri-
jeti i da Êe njegovo kraljevstvo prijeÊi u ruke Onoga koje-
mu s pravom pripada. Kukao je i bjesnio πto unatoË svim
svojim naporima nije mogao nadvladati Isusa koji je otvorio
put za spasenje Ëovjeka i tko god poe njime, bit Êe spa-
πen.
Zli aneli su se ponovno savjetovali sa svojim zapovjed-
nikom kako da i dalje rade protiv Boæje vladavine. Sotona
je svojim slugama zapovjedio da pou sveÊeniËkim glava- 183
rima i starjeπinama. Rekao je: “Uspjeli smo ih prevariti, zasli-
jepiti im oËi i otvrdnuti srca protiv Isusa. Naveli smo ih da
povjeruju kako je Isus varalica. Rimska straæa Êe pronijeti
mrsku vijest da je Krist uskrsnuo. Mi smo naveli sveÊenike
i starjeπine da mrze Isusa i da Ga ubiju. Sada ih uvjerite da
Êe ih narod kamenovati ako se sazna za Isusovo uskrsnuÊe,
zato πto su smaknuli nevina Ëovjeka.”
Kad je vojska nebeskih anela otiπla od groba i kad su
svjetlo i slava iπËezli, rimski straæari su se usudili podignuti
 158 Rani spisi

glavu i osvrnuti se oko sebe. Zapanjeno su gledali veliki ka-

men maknut s ulaza u grob i vidjeli da viπe nema Isusovog
tijela. Poæurili su u grad da izvijeste sveÊenike i starjeπine o
onome πto su vidjeli. Dok su ovi ubojice sluπali zaprepaπÊu-
juÊi izvjeπtaj, problijedjelo im je lice. Pri pomisli na ono πto
su uËinili, spopao ih je uæas. Ako je izvjeπtaj istinit, oni su
izgubljeni. Neko su vrijeme sjedili bez rijeËi gledajuÊi jedan
drugoga; nisu znali πto da uËine ili kaæu. Prihvatiti izvjeπtaj
znaËilo bi sebe osuditi. Povukli su se da se posavjetuju πto
da rade. ZakljuËili su da bi, ako se izvjeπtaj straæara proπiri
u narodu, oni koji su Krista dali pogubiti, bili pobijeni kao
Njegovi ubojice. OdluËili su potkupiti vojnike ne bi li sve
zadræali kao tajnu. SveÊenici i starjeπine ponudili su im ve-
liku svotu govoreÊi: “Kaæite: Njegovi uËenici dooπe noÊu
te ga ukradoπe dok smo mi spavali.” A kad su straæari upitali
πto Êe se dogoditi ako kaæu da su spavali na straæi, æidovski
glavari su obeÊali da Êe to srediti s upraviteljem pa im se
niπta neÊe dogoditi. Tako su rimski vojnici prodali svoju Ëast
184 za novac i pristali postupiti prema nagovoru sveÊenika i star-
jeπina.
Kad je Isus, dok je visio na kriæu, povikao: “Svrπeno
je!” stijene su se raspale, zemlja se zatresla i grobovi se otvo-
rili. Kad je ustao kao pobjednik nad smrÊu i grobom, dok
je zemlja podrhtavala i nebeska slava obasjavala sveto mje-
sto, mnogi su pravedni uskrsnuli na Njegov zov i iziπli kao
svjedoci da je uskrsnuo. Ovi poËaπÊeni ljudi ustali su pro-
slavljeni. To su bili izabranici i sveti iz svih vremena, od
stvaranja do Kristovih dana. I dok su æidovski voe nasto-
jali prikriti Ëinjenicu da je Krist uskrsnuo, Bog je odluËio
iz grobova podignuti skupinu koja Êe svjedoËiti o Isusovom
uskrsnuÊu i objavljivati Njegovu slavu.
Ovi uskrsli razlikovali su se u stasu i liku; neki su izgleda-
li otmjenije od drugih. ReËeno mi je da su se stanovnici
Zemlje izopaËili, da su izgubili snagu i pristalost. Sotona ima
vlast nad boleπÊu i smrÊu i sa svakim su razdobljem poslje-
dice prokletstva bile sve vidljivije, a Sotonina moÊ oËitija.
Oni koji su æivjeli u Noino i Abrahamovo vrijeme bili su po
stasu, pristalosti i snazi sliËni anelima. Ali svaki je nara-
πtaj bio sve slabiji i podloæniji bolesti pa je i njegov æivot bio
kraÊi. Sotona je nauËio kako da muËi i oslabi ljudski rod.
 Duhovni darovi 159

Oni koji su ustali nakon Isusova uskrsnuÊa javili su se

mnogima govoreÊi im da je ærtva za Ëovjeka dovrπena, da
je Isus kojeg su Æidovi razapeli uskrsnuo iz mrtvih i kao
dokaz svojih rijeËi izjavili su: “Mi smo uskrsnuli s Njim.” Svje-
doËili su kako su zahvaljujuÊi Njegovoj velikoj sili ustali iz
svojih grobova. Bez obzira na πirenje laænih izvjeπtaja, Soto- 185
na, njegovi aneli i sveÊeniËki glavari nisu mogli sakriti Kri-
stovo uskrsnuÊe jer je ova sveta skupina, koja je iziπla iz svojih
grobova, proπirila Ëudesnu, radosnu vijest. I sam se Isus po-
kazao svojim oæaloπÊenim, skrπenim uËenicima i odagnao nji-
hove strahove te ih ispunio radoπÊu i veseljem.
Kad se ova vijest poËela πiriti od grada do grada i od
mjesta do mjesta, Æidovi su se uplaπili za svoj æivot i poËeli
prikrivati mrænju koju su gajili prema uËenicima. Njihova
je jedina nada bila πirenje laænog izvjeπtaja, a oni koji su
æeljeli da ova laæ bude istina, prihvatili su je. Pilat je zadrh-
tao kad je Ëuo da je Krist uskrsnuo. Nije sumnjao u svjedo-
Ëanstvo i od tog trenutka viπe nije imao mira. Zbog svjetovne
Ëasti, iz straha da ne izgubi vlast i æivot, dao je pogubiti
Isusa. Sada je bio potpuno uvjeren da nije kriv samo za pro-
lijevanje krvi nevinog Ëovjeka, veÊ Sina Boæjeg. Njegov æi-
vot bio je ispunjen tjeskobom do smrti. OËaj i jad uguπili
su svaki osjeÊaj nade i zadovoljstva. Odbio je utjehu i zavr-
πio bijednom smrÊu.
Herodovo36 je srce joπ viπe otvrdnulo pa kad je Ëuo da
je Krist uskrsnuo, nije se mnogo uznemirio. Smaknuo je Ja-
kova i kad je shvatio da time ugaa Æidovima, uhvatio je i 186

36
U suenju Kristu sudjelovao je Herod Antipa, a Herod Agripa I.
smaknuo je Jakova. Agripa je bio Antipin neÊak i πogor. PomoÊu intriga
oteo je prijestolje Antipi i kad je doπao na vlast, postupao je prema krπÊa-
nima kao i Antipa. U Herodovoj dinastiji πestorica su se zvala istim ime-
nom. Zato je to ime u neku ruku sluæilo kao opÊa titula, pa su se razliko-
vali po drugim imenima kao Antipa, Filip, Agripa i drugim. To je kao da
kaæemo car Nikola, car Aleksandar i drugi. U ovom sluËaju uporaba ovog
izraza postaje prirodnija i prikladnija, posebice stoga πto je Agripa, kad je
smaknuo Jakova, stupio na Antipino prijestolje, koji je neπto prije toga
sudjelovao u suenju Kristu. Bio je to isti herodovski duh, samo u drugoj
osobi, kao “zmaj” iz Otkrivenja 12,17, koji je isti zmaj iz treÊeg retka s
obzirom na to da je prava sila koja je nadahnjivala jednog i drugog bila
zmaj u devetom retku. U jednom sluËaju djeluje preko poganskog Rima, a
u drugome vlastitom snagom.
 160 Rani spisi

Petra namjeravajuÊi i njega smaknuti. Ali Bog je imao posao

za Petra pa je poslao anela da ga izbavi. Dok se Herod uz-
visivao pred velikim mnoπtvom, udario ga je Gospodnji an-
eo i umro je najgroznijom smrÊu.
Rano ujutro prvog dana tjedna, prije zore, na grob su
doπle svete æene i donijele mirise da pomaæu Isusovo tijelo.
Kad su ustanovile da je teπki kamen odmaknut s vrata gro-
ba i da nema Isusovog tijela, srce im je klonulo; pomislile
su se da su ga uzeli njihovi neprijatelji. Odjednom su pri-
mijetile dva anela u bijelim haljinama, sjajnih i bljeπtavih
lica. Ova nebeska biÊa znala su zbog Ëega su æene doπle i
odmah su rekla da Isus nije ovdje, da je uskrsnuo, ali mo-
gu pogledati mjesto gdje je leæao. Zatim su im zapovjedili
da idu i kaæu Njegovim uËenicima da Êe pred njima otiÊi u
Galileju. Æene su sa strahom i velikom radoπÊu poæurile oæa-
loπÊenim uËenicima i ispriËale πto su vidjele i Ëule.
UËenici nisu mogli vjerovati da je Krist uskrsnuo, ali su
sa æenama koje su donijele vijest poæurili do groba. Ustano-
vili su da Isusa nema; vidjeli su platna, ali nisu mogli povje-
rovati u radosnu vijest da je ustao od mrtvih. Vratili su se
187 ËudeÊi se onome πto su vidjeli, kao i izvjeπtaju koji su æene
donijele. Marija je odluËila ostati pokraj groba razmiπljajuÊi
o onome πto je vidjela, zbunjena miπlju da je moæda preva-
rena. OsjeÊala je da je oËekuju nove kuπnje. Tuga ju je ponov-
no shrvala pa je briznula u gorki plaË. Ponovno je zavirila
u grob i ugledala dva anela obuËena u bijele haljine. Jedan
je sjedio na mjestu gdje je leæala Isusova glava, a drugi do
nogu. Obratili su joj se njeæno i upitali je zaπto plaËe. Odgo-
vorila je: “Uzeπe moga Gospodina i ne znam kamo ga staviπe.”
Kad se okrenula od groba, ugledala je Isusa kako stoji,
ali Ga nije prepoznala. On joj se njeæno obratio i upitao je
zaπto plaËe i koga traæi. MisleÊi da je vrtlar, molila Ga je da
joj, ako je odnio njezinoga Gospodina, kaæe kamo Ga je stavio
da bi Ga mogla uzeti. Nato je Isus progovorio svojim boæan-
skim glasom: “Marija!” PoznavajuÊi ton Njegovog dragog gla-
sa, brzo je odgovorila: “UËitelju!” i u velikoj Ga radosti htjela
zagrliti, ali je On rekao: “Nemoj me se dodirnuti, jer joπ ni-
sam uzaπao k Ocu svojemu. Nego idi braÊi mojoj i kaæi im:
‘Uzlazim k Ocu svojemu i Ocu vaπemu, Bogu svojemu i Bo-
gu vaπemu.”’ Ispunjena radoπÊu, Marija je poæurila k uËeni-
 Duhovni darovi 161

cima s radosnom vijesti. Isus je brzo uzaπao svojem Ocu da

s Njegovih usana Ëuje kako je primio Njegovu ærtvu i primi
svu vlast na Nebu i na Zemlji.
Aneli su kao oblak okruæili Boæjega Sina i zapovjedili
vjeËnim vratima da se uzvise da moæe uÊi Kralj slave. Dok
je bio sa sjajnim nebeskim vojskama pred Ocem i okruæen
Njegovom slavom, vidjela sam da Isus nije zaboravio svoje 188
uËenike na Zemlji, veÊ je od svojeg Oca primio silu da se
moæe vratiti i njih obdariti silom. Isus se istog dana vratio
i pokazao uËenicima. Dopustio im je da Ga dotaknu jer je
uziπao k Ocu i primio silu.
Tom prilikom Toma nije bio prisutan. Nije bio spreman
ponizno prihvatiti izvjeπtaj uËenika, veÊ je Ëvrsto i samouvje-
reno izjavio da neÊe povjerovati dok na Isusovim rukama
ne vidi oæiljak od Ëavala i svoj prst ne stavi na to mjesto, a
svoje ruke na Njegovu slabinu gdje Ga je okrutno probolo
koplje. Time je pokazao nepovjerenje prema svojoj braÊi.
Kad bi svi traæili isti dokaz, nitko danas ne bi prihvatio Isu-
sa i povjerovao da je uskrsnuo. Ali bila je Boæja volja da oni
koji sami nisu mogli vidjeti i Ëuti uskrslog Spasitelja prime
izvjeπtaj uËenika. Bogu nije bila draga Tomina nevjera. Kad
se Isus ponovno javio svojim uËenicima, s njima je bio i
Toma i kad je ugledao Isusa, povjerovao je. Ali on je izjavio
da neÊe biti zadovoljan dok opipom ne potvrdi ono πto vidi
i Isus mu je dao dokaz za kojim je Ëeznuo. Toma je usklik-
nuo: “Gospodin moj i Bog moj!” ali ga je Isus ukorio zbog
njegove nevjere rijeËima: “Toma, jer me vidiπ, vjerujeπ. Bla-
go onima koji Êe vjerovati, a da nisu vidjeli!”
Na sliËan naËin oni koji nisu doæivjeli vijest prvog i dru-
gog anela, moraju ih primiti od drugih koji su ih doæivjeli
i posluπali. Kao πto je bio odbaËen Isus, vidjela sam da Êe
biti odbaËene i ove vijesti. I kao πto su uËenici objavili da
nema spasenja ni po jednom drugom imenu, jer je pod ne-
bom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se treba spa-
siti, tako i Boæji sluge trebaju vjerno i neustraπivo upozora-
vati one koji prihvaÊaju samo dio istina povezanih s vijeπÊu 189
treÊega anela da moraju radosno prihvatiti sve vijesti kako
ih je Bog dao ili neÊe imati udjela u njima.
Dok su svete æene nosile izvjeπtaj da je Isus uskrsnuo,
rimska straæa je πirila laæ koju su izmislili sveÊeniËki glavari
 162 Rani spisi

i starjeπine, da su uËenici doπli noÊu dok su spavali i ukrali

Isusovo tijelo. Sotona je ovu laæ stavio u srce i usta sveÊeniËkih
glavara, a narod im je spremno povjerovao. Meutim, Bog
se pobrinuo da s ovog vaænog dogaaja, o kojem ovisi spa-
senje, skine svaku sumnju; sveÊenici i starjeπine nisu ga mogli
prikriti. Podignuo je svjedoke od mrtvih da posvjedoËe o
Kristovom uskrsnuÊu.
Isus je sa svojim uËenicima ostao Ëetrdeset dana; obra-
dovao ih je kad im je potpunije objasnio stvarnosti Boæjeg
kraljevstva. Zapovjedio im je da posvjedoËe o onome πto su
vidjeli i Ëuli u vezi s Njegovim stradanjem, smrÊu i uskrs-
nuÊem, da je prinio ærtvu za grijeh i da svi koji æele mogu
doÊi k Njemu i naÊi æivot. S velikom im je njeænoπÊu rekao
da Êe biti progonjeni i izloæeni nevoljama, ali da Êe naÊi utjehu
u prisjeÊanju na svoje iskustvo i rijeËi koje im je uputio. Rekao
im je da je kroz nevolje i patnju nadvladao Sotonine kuπnje
i pobijedio. Sotona viπe nema vlasti nad Njim, ali Êe svoje
kuπnje usmjeriti izravno na njih i na one koji Êe povjerovati
u Njegovo ime. Ali oni Êe pobijediti kao πto je On pobije-
dio. Isus je svoje uËenike obdario silom da Ëine Ëuda i rekao
im da Êe, premda ih zli ljudi budu progonili, s vremena na
vrijeme slati svoje anele da ih izbavljaju; da im zli ljudi neÊe
190 moÊi uzeti æivot dok ne ostvare svoju zadaÊu, a onda Êe se
od njih moÊi zatraæiti da krvlju zapeËate svoje svjedoËenje.
Njegovi zabrinuti sljedbenici s radoπÊu su sluπali svaku
rijeË koja je dolazila s Njegovih usana. Sada su bili sigurni
da je On Spasitelj svijeta. Njegove su im se rijeËi duboko
urezale u srce; bilo im je æao πto se tako brzo moraju ras-
tati od svojeg nebeskog UËitelja i πto s Njegovih usana viπe
neÊe sluπati utjeπne, milostive rijeËi. Ali srca im je ponov-
no obuzela ljubav i neopisiva radost kad im je rekao da Êe
otiÊi i pripraviti im stanove, a onda ponovno doÊi i uzeti
ih k sebi da budu tamo gdje je On. Takoer je obeÊao da
Êe im poslati Utjeπitelja, Svetoga Duha. Zatim “podiæe ruke
pa ih blagoslovi”.

Kristovo uzaπaπÊe
»itavo je Nebo Ëekalo Ëas trijumfa kad Êe Isus uziÊi svo-
jem Ocu. Aneli su doπli po Kralja slave da Ga trijumfalno
 Duhovni darovi 163

otprate na Nebo. Nakon πto je blagoslovio svoje uËenike,

Isus se rastao od njih i bio uznesen. I dok se uzdizao, slijedilo
Ga je mnoπtvo zarobljenika koji su uskrsnuli zajedno s Njim.
Pratilo ih je mnoπtvo nebeskih vojski dok je na Nebu bez-
broj anela Ëekao Njegov dolazak. Kad su doπli do Svetog
Grada, aneli koji su pratili Isusa, povikali su: “Podignite,
vrata, nadvratnike svoje, diæite se, dveri vjeËne, da unie
Kralj slave!” Aneli u gradu povikali su ushiÊeno: “Tko je
taj Kralj slave?” A aneli u Isusovoj pratnji pobjedonosno
su odgovorili: “Jahve silan i junaËan, Jahve silan u boju! Podig-
nite, vrata, nadvratnike svoje, diæite se, dveri vjeËne, da unie
Kralj slave!” Ponovno su aneli na Ëekanju upitali: “Tko je
taj Kralj slave?” a prateÊi su aneli milozvuËnim glasovima 191
odgovorili: “Jahve nad Vojskama — on je Kralj slave!” Zatim
je nebeska povorka uπla u Boæji grad. A onda je sva nebe-
ska vojska okruæila svojeg veliËanstvenog Zapovjednika i s
najdubljim se poπtovanjem poklonila pred Njim i spustila
svoje sjajne krune pred Njegove noge. Zatim su zasvirali u
svoje zlatne harfe i slatki melodiËni zvuci ispunili su cijelo
Nebo bogatom glazbom i pjesmama Janjetu koje je bilo za-
klano, ali opet æivi u veliËanstvu i slavi.
Dok su uËenici obuzeti tugom gledali u nebo da posljed-
njim pogledom uhvate svojega Gospodina koji se uzdizao,
pojavila su se dva anela obuËena u bijele haljine i rekla
im: “Galilejci, πto stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je
od vas uznesen na nebo isto Êe tako doÊi kao πto ste vidjeli
da odlazi na nebo.” UËenici i Isusova majka koja je s njima
pratila uzaπaπÊe Boæjega Sina, proveli su sljedeÊu noÊ razgo-
varajuÊi o Njegovim Ëudesnim djelima i neobiËnim i slav-
nim dogaajima koji su se zbili u tako kratko vrijeme.
Sotona se ponovno savjetovao sa svojim anelima i pun
ogorËene mrænje protiv Boæje vladavine rekao im je da dok
joπ ima moÊ i vlast nad Zemljom moraju udeseterostruËiti
svoje napore protiv Isusovih sljedbenika. Niπta nisu mogli
uËiniti Kristu, ali ako je ikako moguÊe, moraju nadvladati
Njegove sljedbenike. Objasnio im je da je€Isus svojim uËe-
nicima dao silu da ih ukoravaju i istjeruju i da lijeËe one 192
koje Êe oni muËiti. Na to su Sotonini aneli krenuli kao riËuÊi
lavovi nastojeÊi uniπtiti Isusove sljedbenike.
 164 Rani spisi

Kristovi uËenici
UËenici su s velikom silom propovijedali raspetoga i
uskrsloga Spasitelja. U Isusovo ime Ëinili su znakove i Ëuda;
bolesni su ozdravljali, a jedan Ëovjek, uzet od roenja, pot-
puno je ozdravio i s Petrom i Ivanom uπao u Hram hodaju-
Êi, skaËuÊi i slaveÊi Boga na oËigled svim ljudima. Kad se
vijest o tome proπirila, ljudi su se poËeli okupljati oko uËe-
nika. Mnogi su priπli silno zaËueni Ëudom koje se dogo-
dilo.
Kad je Isus umro, sveÊenici su mislili da se meu njima
viπe neÊe dogaati Ëuda, da Êe se uzbuenje stiπati a narod
ponovno vratiti ljudskim predajama. Ali ne! UËenici su Ëinili
Ëuda i narod je bio iznenaen. BuduÊi da je Isus bio razapet,
pitali su se odakle Njegovim sljedbenicima ova sila. Dok je
bio æiv, mislili su da im je On davao silu; ali kad je umro,
oËekivali su da viπe neÊe biti Ëuda. Petar je razumio njihovu
zbunjenost pa im je rekao: “Izraelci, πto se ovomu Ëudite?
Ili πto nas gledate kao da smo svojom snagom ili poboænoπ-
Êu postigli da ovaj prohoda? Bog Abrahamov, Izakov i Jakov-
ljev, Bog otaca naπih, proslavi slugu svoga, Isusa kojega vi
predadoste i kojega se odrekoste pred Pilatom kad veÊ bi-
193 jaπe odluËio pustiti ga. Vi se odrekoste Sveca i Pravednika,
a izmoliste da vam se daruje ubojica. ZaËetnika æivota ubi-
ste. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih, Ëemu smo mi svjedoci. I
po vjeri u njegovo ime, to je ime dalo snagu ovomu kojega
gledate i poznate.”
SveÊeniËki glavari i starjeπine nisu mogli podnijeti ove
rijeËi pa su zapovjedili da se Petar i Ivan uhvate i zatvore.
Ali tisuÊe ljudi obratilo se i povjerovalo u Kristovo uskrs-
nuÊe i uzaπaπÊe nakon samo jedne propovijedi uËenika. Sve-
Êenici i starjeπine su se uznemirili. Ubili su Isusa kako bi
misli ljudi svratili na sebe, a sada je situacija bila gora nego
prije. UËenici su ih otvoreno optuæivali za ubojstvo Boæjeg
Sina, a oni nisu mogli predvidjeti πto Êe se iz toga razviti i
kako Êe narod gledati na njih. Najradije bi smaknuli Petra i
Ivana, ali se nisu usuivali zbog straha od naroda.
SljedeÊi dan izveli su apostole pred VijeÊe. Meu njima
su bili upravo oni koji su gorljivo zahtijevali krv Pravedni-
ka. »uli su kako se Petar kletvom i psovkom odrekao svoje-
 Duhovni darovi 165

ga Gospodina kad su ga optuæili da je jedan od Njegovih

uËenika i sada su se nadali da Êe ga opet zastraπiti. Ali je
Petar doæivio obraÊenje i sada je vidio priliku da skine lja-
gu onog naglog, kukaviËkog odricanja i uzvisi ime Onoga
kojega je osramotio. Sa svetom odvaænoπÊu i u sili Duha,
neustraπivo je objavio: “Neka bude znano svima vama i sve-
mu narodu Izraelovu: po imenu Isusa Krista NazareÊanina,
kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od mrtvih! Po njemu
ovaj stoji pred vama zdrav! On je onaj kamen koji vi gradi-
telji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni. I nema ni u
kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga 194
imena dana ljudima po kojemu se moæemo spasiti.”
Narod je bio zaËuen Petrovom i Ivanovom odvaænoπ-
Êu i shvatio je da su bili s Isusom jer je njihovo plemenito,
neustraπivo ponaπanje bilo sliËno Isusu kad je stajao pred
svojim neprijateljima. Isus je jednim pogledom saæaljenja i
tuge ukorio Petra kad Ga se ovaj odrekao i sada, kad je hrabro
priznao svojega Gospodina, Petar je primio Boæje odobra-
vanje i blagoslov. Kao znak Isusova odobravanja, ispunio se
Svetim Duhom.
SveÊenici se nisu usuivali pokazati mrænju koju su osje-
Êali prema uËenicima. Zapovjedili su im da iziu i onda su
se meusobno savjetovali govoreÊi: “©to Êemo s tim ljudi-
ma? Ta uËinili su oËit znak, poznat svim Jeruzalemcima, ne
moæemo ga nijekati.” Bojali su se da se izvjeπtaj o ovom do-
brom djelu ne proπiri u narodu. Ako bude πiroko poznat,
sveÊenici su osjeÊali da Êe izgubiti moÊ i da Êe ih se smatrati
Isusovim ubojicama. I sve πto su se usudili uËiniti bilo je
da apostolima uz prijetnju smrÊu zabrane da viπe ne govo-
re u Isusovo ime. Meutim, Petar je odvaæno izjavio da oni
mogu govoriti samo ono πto su vidjeli i Ëuli.
Isusovom silom uËenici su nastavili lijeËiti nemoÊne i
bolesne koje su im donosili. Stotine ljudi svakodnevno se
svrstavalo pod zastavu raspetog, uskrslog i uzaπlog Spasite-
lja. SveÊenici i starjeπine i ljudi povezani s njima uznemirili
su se. Ponovno su uhitili apostole nadajuÊi se da Êe se uz-
buenje stiπati. Sotona i njegovi aneli su likovali, ali su Boæji
aneli otvorili tamniËka vrata i suprotno zapovijedi velikih 195
sveÊenika i starjeπina, naredili apostolima: “Poite i posto-
jano u Hramu navjeπÊujte narodu sve rijeËi Æivota ovoga.”
 166 Rani spisi

Kad se VijeÊe sastalo, poslali su po zatvorenike. Straæari

su otkljuËali tamniËka vrata, ali onih koje su traæili nije bilo.
Vratili su se sveÊenicima i starjeπinama govoreÊi: “Zatvor smo
naπli sa svom pomnjom zatvoren i Ëuvare na straæi pred
vratima, ali kad smo otvorili, nikoga unutra ne naosmo.”
“Na to pristigne netko i dojavi im: ‘Eno, ljudi koje baciste
u tamnicu, u Hramu stoje i uËe narod.’ Tada zapovjednik
sa straæarima ode te ih dovede — ne na silu jer se bojahu
da ih narod ne kamenuje. Dovedoπe ih i privedoπe pred VijeÊe.
Veliki ih sveÊenik zapita: ‘Nismo li vam strogo zabranili uËiti
u to Ime? A vi ste eto napunili Jeruzalem svojim naukom i
hoÊete na nas navuÊi krv toga Ëovjeka.’”
Ovi æidovski voe bili su licemjeri; umjesto da ljube Boga,
viπe im je stalo do pohvale ljudi. Srca su im toliko otvrd-
nula da su i najsilnija djela koja su apostoli uËinili u njima
izazivala bijes. Znali su da Êe oni biti proglaπeni Isusovim
ubojicama ako uËenici budu propovijedali Njegovo raspeÊe,
uskrsnuÊe i uzaπaπÊe. Sada nisu bili spremni prihvatiti Isu-
sovu krv kao onda kad su silovito vikali: “Krv njegova neka
padne na nas i na naπu djecu!”
Apostoli su odvaæno izjavili da Boga moraju sluπati viπe
nego ljude. Petar je rekao: “Bog otaca naπih uskrisi Isusa
kojega vi smakoste objesivπi ga na drvo. Njega Bog desni-
com svojom uzvisi za ZaËetnika i Spasitelja da obraÊenjem
196 podari Izraela i oproπtenjem grijeha. I mi smo svjedoci tih
dogaaja i Duh Sveti kojega dade Bog onima πto mu se po-
koravaju.” Neustraπive Petrove rijeËi razbjesnile su ove ubo-
jice i oni su odluËili ponovno umrljati ruke krvlju ubijenih
apostola. Upravo kad su to namjeravali uËiniti, Boæji aneo
potaknuo je Gamalielovo srce da se obrati sveÊenicima i
knezovima: “I sad evo kanite se, velim vam, tih ljudi i otpu-
stite ih. Jer ako je taj naum ili to djelo od ljudi, propast Êe;
ako li je pak od Boga, neÊete ga moÊi uniπtiti — da se i s
Bogom u ratu ne naete.” Zli aneli su upravo nagovarali
sveÊenike i starjeπine da smaknu apostole, ali je Bog poslao
anela da to sprijeËi podiæuÊi meu æidovskim voama glas
u prilog svojim slugama. Djelo apostola joπ nije bilo zavrπe-
no. Trebali su biti izvedeni pred kraljeve da svjedoËe za
Isusovo ime i o onome πto su vidjeli i Ëuli.
 Duhovni darovi 167

SveÊenici su nerado pustili svoje zatvorenike nakon πto

su ih dali iπibati i zapovjedili im da viπe ne govore u Isuso-
vo ime. “Oni pak odu ispred VijeÊa radosni πto bijahu do-
stojni podnijeti pogrde za Ime. I svaki su dan u Hramu i
po kuÊama neprestance uËili i navjeπÊivali Krista, Isusa.” Tako
je rijeË Boæja rasla i mnoæila se. UËenici su odvaæno svjedo-
Ëili o onome πto su vidjeli i Ëuli i Isusovim imenom Ëinili
velika Ëuda. Neustraπivo su za Isusovu krv optuæivali one
koji su je bili spremni prihvatiti dok im je bilo dopuπteno
da imaju vlast nad Boæjim Sinom.
Vidjela sam da je Boæjim anelima zapovjeeno da s po-
sebnom brigom Ëuvaju svete, vaæne istine koje su u svakom
naraπtaju trebale sluæiti kao sidro za Kristove uËenike. Sveti
Duh je posebno poËivao na apostolima koji su bili svjedoci 197
raspeÊa, uskrsnuÊa i uzaπaπÊa naπega Gospodina — ovih va-
ænih istina koje su trebale biti nada Izraela. Svi su u Spasi-
telju svijeta trebali vidjeti svoju jedinu nadu i hoditi putem
koji je On otvorio ærtvovanjem vlastitog æivota, vrπiti Boæji
zakon i æivjeti. Vidjela sam Isusovu mudrost i dobrotu πto
je uËenicima dao silu da nastave rad zbog kojeg su Ga Æi-
dovi mrzili i ubili. U Njegovo ime imali su vlast nad Sotoni-
nim djelima. Vijenac svjetla i slave osvijetlio je trenutak Isu-
sove smrti i uskrsnuÊa ËineÊi besmrtnom istinu da je On
Spasitelj svijeta.

Stjepanova smrt
U Jeruzalemu se uvelike umnoæio broj uËenika i veliko
je mnoπtvo sveÊenika prihvaÊalo vjeru. Stjepan je pun vjere
Ëinio velika Ëuda i znamenja u narodu. Æidovski su se voe
jako razgnjevili kad su vidjeli da se sveÊenici odvraÊaju od
njihovih predaja, od ærtava i prinosa, i prihvaÊaju Isusa kao
veliku ærtvu. Silom koju je dobio odozgo, Stjepan je korio
sveÊenike i starjeπine koji nisu povjerovali i pred njima uz-
dizao Isusa. Oni nisu mogli odoljeti mudrosti i sili kojom je
govorio i kad su zakljuËili da ne mogu naÊi niπta za πto bi
ga optuæili, podmitili su neke ljude da se laæno zakunu ka-
ko su Ëuli da govori pogrdne rijeËi protiv Mojsija i Boga.
Podjarili su narod i zgrabili Stjepana te ga pomoÊu laænih
svjedoka optuæili da govori protiv Hrama i Zakona. Ovi su
 168 Rani spisi

198 svjedoËili da su Ëuli kako govori da Êe taj Isus iz Nazareta

ukinuti obiËaje koje im je dao Mojsije.
Kad je Stjepan bio izveden pred svoje suce, svjetlo Boæje
slave obasjalo je njegovo lice. “A svi koji su sjedili u VijeÊu
uprijeπe pogled u Stjepana te opaziπe — lice mu kao u anela.”
Kad su ga pozvali da odgovori na optuæbe, poËeo je od Mojsija
i proroka i ponovio povijest sinova Izraelovih i Boæje postu-
panje s njima i pokazao im kako je Krist proreËen u proro-
Ëanstvima. Podsjetio ih je na povijest Hrama i izjavio da Bog
ne prebiva u hramovima naËinjenima ljudskim rukama. Æi-
dovi su πtovali Hram i zato bi se na onoga tko bi govorio
protiv te graevine viπe razgnjevili nego da je govorio pro-
tiv Boga. Kad je govorio o Kristu i spomenuo Hram, Stje-
pan je primijetio da odbacuju njegove rijeËi. Zato ih je neu-
straπivo ukorio: “Tvrdovrati i neobrezanih srdaca i uπiju, vi
se uvijek opirete Duhu Svetomu.” Premda su poπtovali vanj-
ske propise svoje religije, njihova su srca bila pokvarena i
puna smrtonosnog zla. Spomenuo je okrutnost njihovih otaca
koji su proganjali proroke i izjavio da su oni kojima se obraÊa
poËinili veÊi grijeh time πto su odbacili i razapeli Krista.
“Kojega od proroka nisu progonili oci vaπi? I pobiπe one
koji su unaprijed navijestili dolazak Pravednika Ëiji ste vi sada
izdajice i ubojice.”
Na ove jasne, oπtre rijeËi, sveÊenici i knezovi su se raz-
bjesnili i jurnuli na Stjepana πkripeÊi zubima. “Ali on, pun
Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i ugleda slavu Boæju i
Isusa gdje stoji zdesna Bogu pa reËe: ‘Evo vidim nebesa ot-
vorena i Sina »ovjeËjega gdje stoji zdesna Bogu.’” Oni ga
199 nisu htjeli Ëuti. “ViËuÊi iza glasa, oni zatisnuπe uπi i nava-
liπe jednoduπno na njega. Izbaciπe ga iz grada pa ga kame-
novahu.” A on je kleknuo i povikao iza glasa: “Gospodine,
ne uzmi im ovo za grijeh!”
Vidjela sam da je Stjepan bio silni Boæji Ëovjek, poseb-
no pozvan da popuni vaæno mjesto u Crkvi. Sotona je liko-
vao zbog njegove smrti jer je znao da Êe za uËenike to biti
veliki gubitak. Ali Sotonin je trijumf bio kratkog vijeka, jer
se u mnoπtvu koje je nazoËilo Stjepanovoj smrti nalazio je-
dan kome Êe se sam Isus otkriti. Savao nije sudjelovao u
kamenovanju Stjepana, ali je pristao da se smakne. Bio je
revan u proganjanju Boæje crkve, hvatao je krπÊane u njiho-
 Duhovni darovi 169

vim kuÊama i predavao ih njihovim ubojicama. Savao je bio

vrlo sposoban i obrazovan Ëovjek; zbog svoje je revnosti i
uËenosti bio veoma cijenjen meu Æidovima. Sotona je vrlo
djelotvorno koristio njegove talente da unaprijedi svoju
pobunu protiv Boæjeg Sina i onih koji su u Njega vjerovali.
Ali Bog moæe slomiti silu i najveÊeg protivnika i osloboditi
one koje je zarobio. Krist je izabrao Savla kao “orue iza-
brano” da propovijeda Njegovo ime, da ojaËa Njegove uËe-
nike u njihovom radu i da obilno popuni Stjepanovo mje-
sto.

Pavlovo obraÊenje 200

Kad je Savao krenuo u Damask s pismima punomoÊi da
pohvata muæeve i æene koji propovijedaju Isusa i okovane
ih dovede u Jeruzalem, zli aneli oko njega su likovali. Ali
iznenada ga je obasjalo svjetlo s neba koje je zle anele na-
gnalo u bijeg, a on se sruπio na zemlju. Tada je zaËuo glas:
“Savle, Savle, zaπto me progoniπ?” On je upitao: “Tko si, Gos-
podine?” A Gospodin je odgovorio: “Ja sam Isus kojega ti
progoniπ! Teπko ti je protiv ostana praÊakati se.” Savao je
nato drπÊuÊi i zapanjen upitao: “Gospodine πto hoÊeπ da Ëi-
nim?” A Gospodin je rekao: “Ustani, ui u grad i reÊi Êe ti
se πto ti je Ëiniti.”
Njegovi suputnici su stajali bez rijeËi; Ëuli su, doduπe,
glas, ali nisu nikoga vidjeli. Kad je svjetlo nestalo i Savao
ustao, otvorio je oËi,€ali je ustanovio da je potpuno slijep.
Sjaj nebeskog svjetla oslijepio ga je. Poveli su ga za ruku i
uveli u Damask gdje€tri dana nije vidio niti jeo i pio. Gospodin
je poslao anela jednome od onih koje je Savao namjeravao
uhvatiti i u vienju mu pokazao da treba otiÊi u ulicu koja
se zove Ravna i potraæiti “u kuÊi Judinoj Taræanina imenom
Savla. Eno, moli se; i u vienju vidje Ëovjeka imenom Ana-
niju gdje ulazi i polaæe na nj ruke da bi progledao.”
Ananija je bio uvjeren da se radi o pogreπki pa je po-
Ëeo Gospodinu govoriti πto je Ëuo za Savla. Ali Gospodin
je Ananiji rekao: “Poi jer on mi je orue izabrano da po-
nese ime moje pred narode i kraljeve i sinove Izraelove. Ja
Êu mu uistinu pokazati koliko mu je za ime moje trpjeti.”
Ananija je posluπao Gospodnju uputu, uπao u kuÊu i stavljajuÊi
 170 Rani spisi

ruke na Savla, rekao: “Savle, brate! Gospodin, Isus koji ti

se ukaza na putu kojim si iπao, posla me da progledaπ i na-
puniπ se Duha Svetoga.”
Savlu se tog trenutka vratio vid i on se krstio. Zatim je
u sinagogama nauËavao da je Isus uistinu Sin Boæji. Svi koji
su ga Ëuli bili su zapanjeni i pitali: “Nije li ovo onaj koji je
u Jeruzalemu istrebljivao sve koji Ime ovo prizivlju, pa i ovamo
zato doπao da ih okovane odvede pred velike sveÊenike?”
Savao je sve viπe jaËao i zbunjivao Æidove. Opet su se naπli
u nevolji. Svima je bilo poznato Savlovo protivljenje Isusu i
njegova revnost u hvatanju i predavanju da se pobiju svi koji
su vjerovali u Isusovo ime pa je njegovo Ëudesno obraÊenje
osvjedoËilo mnoge da je Isus bio Sin Boæji. Savao je svoj
doæivljaj iznosio u sili Svetoga Duha. Progonio je na smrt,
hvatao muæeve i æene i bacao ih u tamnicu dok ga na putu
u Damask nije obasjalo snaæno svjetlo s neba i Isus mu se
otkrio i rekao da je Sin Boæji.
Dok je tako odvaæno propovijedao Isusa, vrπio je sna-
æan utjecaj. Dobro je poznavao Pisma i nakon njegova obra-
Êenja boæansko svjetlo obasjalo je proroËanstva o Isusu; zato
je jasno i odvaæno mogao iznositi istinu i ispraviti svako iz-
vrtanje Pisma. S Duhom Boæjim koji je poËivao na njemu,
on bi svoje sluπatelje jasno i snaæno vodio kroz proroËan-
202 stva do vremena Kristovog prvog dolaska i pokazivao im da
su se ispunila pisma koja su govorila o Njegovom stradanju,
smrti i uskrsnuÊu.

Æidovi odluËuju ubiti Pavla

Kad su sveÊeniËki glavari i knezovi vidjeli posljedice iz-
noπenja Pavlovog doæivljaja, zamrzili su ga iz dna duπe. Vidjeli
su da odvaæno propovijeda Isusa i Ëini Ëuda u Njegovo ime,
da ga mnoπtvo sluπa i odvraÊa se od njihovih predaja i u æi-
dovskim voama gleda ubojice Boæjeg Sina. Razgnjevili su se
i okupili da se posavjetuju πto bi valjalo uËiniti da stiπaju ovo
uzbuenje. Sloæili su se da je jedina sigurna odluka da Pavla
smaknu. Ali Bog je znao njihove namjere i aneli su dobili
nalog da ga Ëuvaju kako bi mogao izvrπiti svoju zadaÊu.
Voeni Sotonom, nevjerni su Æidovi u Damasku danju i
noÊu Ëuvali vrata kako bi Pavla, kada proe, odmah ubili.
 Duhovni darovi 171

Ali Pavla su obavijestili da mu Æidovi rade o glavi pa su ga

uËenici noÊu u koπari spustili sa zida. Æidovi su se osramo-
tili i rasrdili πto nisu uspjeli ostvariti svoje namjere i Soto-
nin je plan bio onemoguÊen.
Nakon toga je Pavao otiπao u Jeruzalem da se pridruæi
uËenicima, ali svi su ga se bojali. Nisu mogli vjerovati da je
postao uËenik. Æidovi u Damasku htjeli su mu oduzeti æi-
vot, a njegova vlastita braÊa nisu ga htjela primiti. Ali Bar-
naba ga je uzeo i odveo k apostolima i objasnio im kako je 203
Pavao na putu vidio Gospodina i kako je u Damasku odvaæ-
no propovijedao u Isusovo ime.
Meutim, Sotona je poticao Æidove da smaknu Pavla pa
mu je Isus naloæio da napusti Jeruzalem. U druπtvu s Barna-
bom poπao je u druge gradove propovijedajuÊi Isusa i Ëine-
Êi Ëuda, i mnogi su se obratili. Kad je ozdravio Ëovjek koji
je bio uzet od roenja, narod koji je πtovao idole, namjera-
vao je uËenicima prinijeti ærtvu. Pavla je to zaboljelo pa im
je objasnio da su on i njegov suradnik samo ljudi i da se
trebaju klanjati samo Bogu koji je stvorio nebo i zemlju, more
i sve πto je u njima. Tako je Pavao uzvisio Boga pred naro-
dom i jedva ga obuzdao. Time su u mislima ljudi bili obli-
kovani osnovni pojmovi o vjeri u pravoga Boga i da samo
Njemu pripada πtovanje i Ëast. Ali dok su joπ sluπali Pavla,
Sotona je poticao nevjerne Æidove da ga slijede i upropaste
dobro djelo koje je uËinio. Oni su laænim izvjeπtajima ove
idolopoklonike uspjeli okrenuti protiv Pavla. »uenje i div-
ljenje naroda pretvorilo se u mrænju pa su oni koji su se
maloprije htjeli pokloniti uËenicima, sada kamenovali Pavla
i izbacili ga iz grada, uvjereni da je mrtav. Ali kad su se
uËenici okupili oko njega oplakujuÊi ga, on je na njihovu
radost ustao i s njima uπao u grad.
Drugom prigodom, kad su Pavao i Sila propovijedali Isusa,
slijedila ih je neka æena opsjednuta pogaaËkim duhom i
vikala: “Ovi su ljudi sluge Boga Sveviπnjega; navjeπÊuju vam
put spasenja.” To je Ëinila mnogo dana. Ali Pavla je to ras-
tuæilo jer je svojom vikom odvlaËila pozornost ljudi od isti-
ne. Sotona ju je na to naveo kako bi izazvao nezadovoljstvo
naroda i uniπtio utjecaj uËenika. Pavlu je to dodijalo pa se 204
okrenuo i rekao duhu: “Zapovijedam ti u ime Isusa Krista:
izii iz nje!” i on ju je tog trenutka napustio.
 172 Rani spisi

Njezinim je gospodarima odgovaralo πto je vikala za uËe-

nicima, ali su se razgnjevili kad ju je zli duh napustio i oni
vidjeli da je postala krotka Kristova uËenica. Svojim vraËa-
njem pribavljala im je veliku zaradu, a sada im je nada u
zaradu propala. Sotonin plan je doæivio poraz, ali su njegovi
sluge uhvatili Pavla i Silu i odvukli ih na trg pred gradske
poglavare govoreÊi: “Ovi ljudi, Æidovi, bune naπ grad.” Mno-
πtvo je ustalo protiv njih, suci su ih dali nasilno svuÊi i na-
redili da se iπibaju. Poπto su ih izudarali, bacili su ih u tam-
nicu i zapovjedili tamniËaru da ih pomno Ëuva. Primivπi ta-
kvu zapovijed, bacio ih je u nutarnju tamnicu, a noge im
stavio u klade. Ali Gospodnji aneli su ih pratili u tamnicu
i pobrinuli se da njihovo utamniËenje bude na slavu Bogu i
da pokaæu narodu kako je ovo Gospodnje djelo i da je On
sa svojim izabranim slugama.
Oko ponoÊi su Pavao i Sila molili i pjevali hvalu Bogu,
kad je odjednom snaæan potres poljuljao temelje zatvora. Vi-
djela sam kako je Boæji€aneo svima istog trenutka skinuo
okove. TamniËar se probudio, pa kad je ugledao otvorena
tamniËka vrata, uplaπio se. Mislio je da su zatvorenici po-
bjegli i da Êe zbog toga biti pogubljen. Ali kad se namjera-
vao ubiti, Pavao je povikao iza glasa: “Ne Ëini sebi nikakva
zla! Svi smo ovdje!”
205 Boæja sila osvjedoËila je tamniËara. Nato je zatraæio svjetlo,
uletio je i drπÊuÊi se bacio pred Pavla i Silu. Izveo ih je i
upitao: “Gospodo, πto mi je Ëiniti da se spasim?” Oni su
mu odgovorili: “Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit Êeπ se —
ti i dom tvoj!” TamniËar je na to okupio ukuÊane i Pavao
ih je upoznao s Isusom. Tako se srce tamniËara sjedinilo sa
srcima njegove braÊe i on im je oprao rane pa su se te noÊi
krstili on i svi njegovi. Zatim je prostro stol pa se zajedno
sa svim domom radovao πto je povjerovao u Boga.
NeobiËna vijest o oËitovanju Boæje sile koja je otvorila
tamniËka vrata i obraÊenju tamniËara i njegove obitelji brzo
se proπirila. Poglavari su to doËuli i uplaπili se. Poslali su
tamniËaru poruku da pusti Pavla i Silu. Ali Pavao nije htio
potajice napustiti tamnicu, nije htio da se sakrije oËitova-
nje Boæje sile. Rekao im je: “Javno su nas neosuene iπiba-
li, nas rimske graane, i bacili u tamnicu. A sada da nas
potajno izbace? Nipoπto, nego neka oni sami dou i izvedu
 Duhovni darovi 173

nas!” Kad su ove rijeËi prenijeli sucima i kad su ovi razum-

jeli da su apostoli€Rimljani, uplaπili su se da Êe se poæaliti
caru zbog nezakonitog postupka. Zato su im se doπli ispri-
Ëati pa su ih izveli i zamolili da odu iz grada.

Pavao posjeÊuje Jeruzalem 206

Nakon obraÊenja Pavao je posjetio Jeruzalem i tamo
propovijedao o Isusu i Ëudima Njegove milosti. Govorio je
o svojem Ëudesnom obraÊenju, πto je sveÊenike i knezove
toliko razgnjevilo da su smiπljali naËin kako da ga ubiju. Da
bi ga spasio, Isus mu se ponovno javio u vienju dok se
molio i rekao: “Poæuri i izai iz Jeruzalema jer neÊe primiti
tvoga svjedoËanstva o meni.” Pavao je odgovorio: “Gospodi-
ne, oni znaju da sam ja u tamnice bacao i biËevao po sina-
gogama one koji vjeruju u te. I dok se prolijevala krv Stje-
pana, svjedoka tvoga, i ja sam ondje stajao i odobravao te
Ëuvao haljine onih koji ga ubijahu.” Pavao je mislio da se
Æidovi u Jeruzalemu neÊe moÊi oduprijeti njegovom svjedo-
Ëenju te Êe shvatiti da je veliku promjenu u njemu mogla
izvrπiti samo Boæja sila. Ali odgovor je bio joπ odluËniji: “Poi
jer Êu te poslati daleko k poganima!”
Tijekom svoje odsutnosti iz Jeruzalema, Pavao je poslao
mnoga pisma u razna mjesta iznoseÊi svoje iskustvo i snaæ-
no svjedoËeÊi. Ali neki su nastojali uniπtiti utjecaj tih pisa-
ma. Bili su prisiljeni priznati da su njegova pisma uvjerljiva
i snaæna, ali su tvrdili da je njegova tjelesna nazoËnost ne-
moÊna i rijeË bezvrijedna.
»injenica je da je Pavao bio uËen Ëovjek i da su njegova
mudrost i ponaπanje oËaravali sluπatelje. UËenim ljudima je
odgovaralo njegovo znanje i mnogi od njih su povjerovali u
Isusa. Kad bi se naπao pred kraljevima i velikim skupovi-
ma, bio je tako rjeËit da bi oËarao sve pred sobom. To je
jako razgnjevilo sveÊenike i starjeπine. Pavao je spremno ulazio
u duboke rasprave i diæuÊi se, poveo bi sa sobom ljude u 207
najuzviπenije razmiπljanje iznoseÊi velika bogatstva Boæje
milosti i prikazujuÊi im Ëudesnu Kristovu ljubav. Onda bi
se s jednostavnoπÊu spustio do razumijevanja obiËnog naro-
da i na najsilniji naËin iznosio svoje iskustvo koje je u nji-
ma izazivalo iskrenu æelju da postanu Kristovi uËenici.
 174 Rani spisi

Kada se Gospodin ponovno javio Pavlu, otkrio mu je

da mora otiÊi u Jeruzalem gdje Êe biti svezan i stradati za
Njegovo ime. Premda je dugo bio zatvoren, Gospodin je preko
njega i dalje vrπio svoje posebno djelo. Njegovi su okovi bili
sredstvo za πirenje spoznaje o Kristu i tako proslavljali Bo-
ga. Dok su ga iz grada u grad slali na suenje, on je o Isu-
su i zanimljivim dogaajima iz svojeg vlastitog obraÊenja
mogao svjedoËiti pred kraljevima i upraviteljima, tako da πto
se tiËe Isusa nisu mogli imati izgovora. TisuÊe ljudi mu je
povjerovalo i radovalo se u Isusovom imenu. Vidjela sam da
se Boæja posebna namjera ostvarila na Pavlovoj plovidbi
morem; On se pobrinuo da preko Pavla mornari budu svje-
doci Boæje sile pa i da neznaboπci Ëuju za Isusovo ime i da
se mnogi obrate Pavlovim pouËavanjem i vide Ëuda koja je
uËinio. Kraljevi i upravitelji bili su oËarani njegovim prosu-
ivanjem i kad bi gorljivo i sa silom Svetoga Duha propovi-
jedao Isusa i iznosio zanimljive dogaaje iz svojeg obraÊe-
nja, oni bi se uvjerili da je Isus bio Sin Boæji. Dok su se
sluπajuÊi Pavla neki Ëudili, jedan od njih je uskliknuo: “Za-
malo pa me uvjeri te krπÊaninom postah!” Ali veÊina onih
koji su ga sluπali mislili su da Êe poslije razmisliti o onome
208 πto su Ëuli. Sotona je iskoristio odgaanje i buduÊi da su
zanemarili priliku dok su im srca omekπala, ona je zauvijek
proπla. Njihova su srca otvrdnula.
Pokazano mi je da je Sotona prvo oslijepio Æidove da
ne prihvate Isusa kao svojeg Spasitelja, a onda ih je naveo
da Ga poæele ubiti iz zavisti zbog Njegovih silnih djela. So-
tona je uπao u jednog od Kristovih sljedbenika i naveo ga
da Ga izda Njegovim neprijateljima da bi mogli razapeti
Gospodina æivota i slave.
Nakon πto je Isus uskrsnuo, Æidovi su dodali grijeh na
grijeh u nastojanju da sakriju Ëinjenicu Njegova uskrsnuÊa
potkupivπi rimsku straæu da svjedoËi laæ. Ali Kristovo us-
krsnuÊe bilo je dvostruko potkrijepljeno istodobnim uskrs-
nuÊem mnoπtva svjedoka. Nakon uskrsnuÊa Isus se javio
svojim uËenicima i jednom Ga je vidjelo njih pet stotina,
dok su se oni koji su uskrsnuli s Njim javili mnogima, objav-
ljujuÊi da je Isus uskrsnuo.
Sotona je naveo Æidove da se pobune protiv Boga time
πto su odbili prihvatiti Njegova Sina i πto su umrljali ruke
 Duhovni darovi 175

Njegovom predragocjenom kr vlju. Bez obzira na snaæne

dokaze da je Isus Sin Boæji, Otkupitelj svijeta, oni su Ga po-
gubili i nisu htjeli prihvatiti nikakav dokaz Njemu u prilog.
Jedinu nadu i utjehu, kao i Sotona nakon svojega pada, na-
lazili su u pokuπaju da nadvladaju Boæjeg Sina. Zato su na-
stavili s pobunom progoneÊi i ubijajuÊi Kristove uËenike. Niπta
im nije toliko paralo uπi kao ime Isusa kojega su razapeli i
oni su Ëvrsto odluËili da neÊe posluπati nijedan dokaz Nje-
mu u prilog. Kao onda kad je Sveti Duh preko Stjepana iz-
nio Ëvrste dokaze da je Isus Boæji Sin, zaËepili su uπi samo 209
da se ne bi osvjedoËili. Sotona je Ëvrsto u πaci dræao Isuso-
ve ubojice. Zlim djelima oni su postali njegovi podanici i
on je preko njih nastojao muËiti i uznemirivati one koji su
povjerovali u Krista. Djelovao je preko Æidova da potakne
neznaboπce protiv Isusa i onih koji su Ga slijedili. Ali Bog
je slao svoje anele da ojaËaju uËenike u njihovom radu, da
mogu svjedoËiti o onome πto su vidjeli i Ëuli i na kraju svo-
jom ustrajnoπÊu zapeËatiti krvlju svoje svjedoËanstvo.
Sotona je uæivao πto su Æidovi uhvaÊeni u njegovu zam-
ku. Oni su i dalje ustrajavali na beskorisnim formama, ær-
tvama i obredima. Kad je Isus visio na kriæu i povikao: “Svr-
πeno je!” hramski se zastor razderao od vrha do dna kao
znak da se Bog viπe neÊe sastajati u Hramu sa sveÊenicima,
da neÊe prihvaÊati njihove ærtve i obrede, ali i da pokaæe
kako je sruπen zid koji je razdvajao Æidove od neznaboæaca.
Isus je prinio ærtvu za jedne i druge i ako se æele spasiti, i
jedni i drugi moraju vjerovati u Njega kao jedinu ærtvu za
grijeh, u Spasitelja svijeta.
Kad je onaj vojnik probo Isusovu slabinu dok je visio
na kriæu, iz nje je potekla krv i voda. Krv je trebala oprati
grijehe onih koji Êe povjerovati u Njegovo ime, a voda je
trebala prikazivati æivu vodu koju vjernik dobiva od Isusa
da ima æivot.

Veliki otpad 210

Bila sam prenesena u vrijeme kad su neznaboæaËki ido-
lopoklonici okrutno progonili i ubijali krπÊane. Krv je tekla
potocima. Plemeniti, uËeni i obiËni ljudi ubijani su bez mi-
losti. Bogate obitelji su osiromaπile jer se nisu htjele poko-
 176 Rani spisi

riti njihovoj religiji. Bez obzira na progonstvo i stradanje koje

su ovi krπÊani trpjeli, oni nisu umanjivali mjerila. KrπÊani
su svoju vjeru odræavali Ëistom. Vidjela sam kako je Sotona
likovao i trijumfirao gledajuÊi njihove patnje. Ali Bog je s
velikim odobravanjem gledao na svoje vjerne muËenike. Bog
je silno volio krπÊane koji su æivjeli u to straπno vrijeme zato
πto su bili spremni trpjeti za Njega. Svako stradanje koje su
podnosili uveÊavalo je njihovu nagradu na Nebu.
Premda se Sotona radovao stradanju svetih, nije bio za-
dovoljan. Æelio je zagospodariti umom, a ne samo tijelom.
Patnje koje su podnosili samo su ih viπe pribliæavale Gospo-
dinu, poticale da ljube jedan drugoga i da se viπe nego ika-
da boje uvrijediti Boga. Sotona ih je æelio navesti da izazo-
vu Boæje negodovanje; onda Êe izgubiti snagu, ustrajnost i
Ëvrstinu. Premda je tisuÊe krπÊana ubijeno, na njihovo su
mjesto uskakali drugi. Sotona je vidio da gubi podanike; prem-
da su bili izloæeni progonstvu i smrti, bili su sigurni u Isu-
su Kristu kao podanici Njegovog kraljevstva. Zbog toga je
Sotona naËinio planove kako bi se uspjeπnije borio protiv
Boæje vladavine i svladao Crkvu. Naveo je neznaboæaËke ido-
lopoklonike da prihvate samo jedan dio krπÊanske vjere. Tvr-
dili su da vjeruju u Kristovo raspeÊe i uskrsnuÊe i predla-
211 gali ujedinjenje s Isusovim sljedbenicima, ali bez promjene
srca. O, kako je to bila straπna opasnost za Crkvu! To je
bilo vrijeme duπevne tjeskobe. Neki su smatrali da Êe po-
puπtanje i ujedinjenje s idolopoklonicima koji su prihvatili
jedan dio krπÊanske vjere, dovesti do njihovog potpunog ob-
raÊenja. Sotona je nastojao izopaËiti biblijske doktrine.
Vidjela sam da su na kraju mjerila krπÊanstva sniæena i
da su se neznaboπci ujedinjavali s krπÊanima. Premda su ovi
πtovatelji idola tvrdili da su obraÊeni, oni su u Crkvu uni-
jeli svoju idolatriju samo mijenjajuÊi predmet πtovanja u kipove
svetaca, Ëak i u Krista i Njegovu majku Mariju. Kad su se
Kristovi sljedbenici postupno ujedinili s njima, krπÊanska vjera
se izopaËila i Crkva je izgubila svoju ËistoÊu i silu. Pojedin-
ci su se odbili ujediniti s njima; takvi su saËuvali svoju Ëi-
stoÊu i klanjali se samo Bogu. Nisu se htjeli pokloniti pred
kipom bilo Ëega πto je gore na nebu ili dolje na zemlji.
Sotona je likovao zbog pada tolikih ljudi i onda je potak-
nuo palu crkvu da primorava one koji su Ëuvali ËistoÊu svoje
 Duhovni darovi 177

vjere da se pokore njezinim ceremonijama i πtovanju kipo-

va ili da budu osueni na smrt. Ponovno su zapaljene vatre
progonstva protiv prave Kristove crkve i milijuni ljudi po-
bijeni su bez milosti.
To mi je pokazano na ovaj naËin: Velika skupina nezna-
boæaËkih idolopoklonika nosila je crnu zastavu na kojoj su
bili naslikani Sunce, Mjesec i zvijezde. Ova je skupina izgledala
vrlo æestoko i gnjevno. Zatim mi je pokazana druga skupi-
na s bijelom zastavom na kojoj je bilo napisano: “»istoÊa i
svetost Gospodinu”. Na njihovim se licima odraæavala odluË-
nost i nebeski mir. Vidjela sam kako su im se pribliæili ne- 212
znaboæaËki idolopoklonici i nastalo je veliko krvoproliÊe. Krπ-
Êani su se rasprπili pred njima; pa ipak, skupina krπÊana zbila
se joπ ËvrπÊe dræeÊi zastavu. Dok su mnogi padali, drugi su
se okupljali oko zastave i zauzimali njihova mjesta.
Vidjela sam skupinu idolopoklonika kako se savjetuju.
BuduÊi da nisu uspjeli svladati krπÊane, sloæili su se oko dru-
gog plana. Vidjela sam kako spuπtaju svoju zastavu i pristu-
paju toj nepokolebljivoj krπÊanskoj skupini i iznose svoje pri-
jedloge. Isprva su svi prijedlozi bili odmah odbijeni. A onda
sam vidjela kako se krπÊanska skupina savjetuje. Neki su rekli
da bi trebali spustiti zastavu, prihvatiti njihove prijedloge i
saËuvati æivot pa Êe moÊi prikupiti snagu i svoju zastavu po-
dignuti meu neznaboπcima. Meutim, nekolicina nije htje-
la pristati na ovaj plan, veÊ je Ëvrsto odluËila umrijeti dræeÊi
zastavu, a ne spuπtati je. Zatim sam vidjela kako su mnogi
spustili zastavu i ujedinili se s neznaboπcima, ali oni koji
su bili Ëvrsti i nepokolebljivi, ponovno su je dohvatili i visoko
uzdigli. Vidjela sam da ljudi koji su stalno napuπtali skupi-
nu onih s Ëistom zastavom i ujedinjavali se s idolopokloni-
cima pod crnom zastavom, progone one koji su nosili bijelu
zastavu. Mnogi su bili pobijeni, ali je bijela zastava ostala
visoko uzdignuta i novi su se vjernici okupljali oko nje.
Æidovi koji su prvi potaknuli gnjev neznaboæaca protiv
Isusa nisu proπli nekaænjeno. U sudnici, dok je Pilat oklije-
vao da osudi Isusa, gnjevni su Æidovi vikali: “Krv njegova
neka padne na nas i na naπu djecu.” Æidovski je narod doæi-
vio ispunjenje ovog straπnog prokletstva koje su zazvali na
svoje glave. Njihovi neprijatelji bili su i neznaboπci i nazovi-
krπÊani. Toboænji krπÊani, u svojoj gorljivosti za Krista ko-
 178 Rani spisi

213 jeg su Æidovi razapeli, smatrali su da Êe Bog biti tim zado-

voljniji πto im budu nanosili veÊe patnje. Zato su pobijeni
mnogi Æidovi koji nisu vjerovali, dok su drugi protjerivani
iz mjesta u mjesto i kaænjavani na sve moguÊe naËine.
Na njima je bila krv Krista i uËenika koje su smaknuli
pa su bili izloæeni raznim strahotama. Pratilo ih je Boæje pro-
kletstvo pa su postali predmet ruganja neznaboæaca i toboæ-
njih krπÊana. Poniæavali su ih, izbjegavali i prezirali kao da
su bili obiljeæeni Kajinovim znakom. Ali sam vidjela da je
Bog Ëudesno saËuvao ovaj narod i rasprπio ga po svijetu kako
bi se moglo vidjeti da je izloæen posebnom Boæjem gnjevu.
Vidjela sam da je Bog odbacio Æidove kao narod, ali da Êe
se pojedinci obratiti i da Êe uspjeti skinuti pokrivalo sa svojega
srca i vidjeti kako se proroËanstvo o njima ispunilo. Oni Êe
prihvatiti Isusa kao Spasitelja svijeta i uvidjeti koliko je ve-
liki grijeh uËinio njihov narod kad Ga je odbacio i razapeo.

Tajna bezakonja
Sotona je oduvijek nastojao skrenuti misli ljudi s Isusa
na Ëovjeka i uniπtiti odgovornost pojedinca. Doæivio je ne-
uspjeh svojeg plana kad je kuπao Boæjeg Sina, ali je bolje
uspio kad je priπao k palom Ëovjeku. KrπÊanstvo se pokva-
rilo. Pape i sveÊenici drznuli su se zauzeti najviπe poloæaje
pa su uËili ljude da oprost grijeha oËekuju od njih umjesto
da gledaju na Krista.
214 Narod je bio potpuno prevaren. UËili su ga da su pape
i sveÊenici Kristovi predstavnici, a oni su zapravo bili pred-
stavnici Sotone, pa su oni koji su im se klanjali πtovali So-
tonu. Narod je traæio Bibliju, ali su sveÊenici smatrali da je
opasno dopustiti ljudima da je sami Ëitaju kako se ne bi pro-
svijetlili i otkrili grijehe svojih voa. UËili su narod da sva-
ku rijeË ovih varalica primi kao rijeË iz Boæjih usta. Zadr-
æali su vlast nad umovima ljudi koja inaËe pripada samo Bogu.
Tko god se usudio slijediti vlastita uvjerenja, bio je izloæen
istoj mrænji koju su Sotona i Æidovi pokazivali prema Isusu,
pa bi vlasti æeale za njihovom krvlju.
Pokazano mi je vrijeme kad je Sotona posebno likovao.
Mnoπtvo krπÊana pobijeno je na najstraπnije naËine zato πto
su htjeli saËuvati ËistoÊu svoje vjere. Biblija je bila omrz-
 Duhovni darovi 179

nuta pa su je nastojali ukloniti sa zemlje. Ljudima je uz pri-

jetnju smrÊu bilo zabranjeno da je Ëitaju i svi primjerci koji
bi se naπli bili su spaljeni. Ali vidjela sam da se Bog poseb-
no brinuo za svoju RijeË. Zaπtitio ju je. U nekim razdoblji-
ma bilo je jako malo primjeraka Biblije, ali On nije dopustio
da Njegova RijeË nestane jer Êe u posljednje dane biti toliko
umnoæena da Êe je moÊi imati svaka obitelj. Vidjela sam ka-
ko je, dok je bilo malo primjeraka Biblije, ona bila dragocjena
i izvor utjehe za progonjene Isusove sljedbenike. »itali su
je potajno, i oni koji su imali ovu posebnu prednost osjeÊali
su da razgovaraju s Bogom, s Njegovim Sinom Isusom i Nje-
govim uËenicima. Ali ova blagoslovljena prednost mnoge je
stajala æivota. Ako su ih otkrili, odvodili su ih do krvnikova
panja, na lomaËu ili u tamnicu da umru od gladi.
Meutim, Sotona nije mogao osujetiti plan spasenja. Isus 215
je bio razapet i treÊi je dan ustao. Onda je Sotona rekao
svojim anelima kako Êe uËiniti da raspeÊe i uskrsnuÊe go-
vore njemu u prilog. Æelio je da oni koji su tvrdili da vje-
ruju u Isusa povjeruju kako su Kristovom smrÊu ukinuti
zakoni koji su se odnosili na æidovske ærtve i prinose, i po-
taknuti ih da idu i dalje i nagnati da povjeruju kako je i
zakon Deset zapovijedi umro s Kristom.
Vidjela sam da su mnogi spremno prihvatili ovo Sotoni-
no lukavstvo. Cijelo je Nebo zahvatilo ogorËenje kad su vi-
djeli gaæenje svetog Boæjeg zakona. Isus i sva nebeska biÊa
bili su upoznati s naravi Boæjeg zakona; znali su da ga Bog
neÊe promijeniti niti ukinuti. Beznadno stanje Ëovjeka na-
kon pada u grijeh izazvalo je veliku tugu na Nebu i potak-
nulo Isusa da se ponudi umrijeti za prijestupnike Boæjeg sve-
tog zakona. Ali da je taj Zakon bilo moguÊe ukinuti, Ëovjek
bi se mogao spasiti bez Isusove smrti. Njegova smrt nije uki-
nula OËev Zakon, veÊ ga je uzveliËala i proslavila i zato On
zahtijeva posluπnost svim njegovim svetim propisima.
Da je Crkva ostala Ëista i nepokolebljiva, Sotona je ne
bi mogao prevariti i navesti da pogazi Boæji zakon. U skla-
du sa svojim smjelim planom, Sotona udara izravno u te-
melj Boæje vladavine na Nebu i na Zemlji. Zbog pobune je
bio zbaËen s Neba. Nakon πto se pobunio, da bi spasio se-
be, htio je da Bog promijeni svoj Zakon, ali mu je pred cijelim
nebeskim zborom reËeno da je Boæji zakon nepromjenjiv.
 180 Rani spisi

Sotona zna da Êe za sebe pridobiti druge ako ih uspije na-

vesti da prekrπe Boæji zakon, jer svaki prijestupnik Zakona
mora umrijeti.
Sotona je odluËio iÊi korak dalje. Rekao je svojim ane-
lima da Êe neki toliko braniti Boæji zakon da ih neÊe moÊi
216 uhvatiti u ovu zamku; Deset zapovijedi su tako jasne da Êe
mnogi vjerovati kako su joπ uvijek obvezujuÊe i da zato mora
nastojati promijeniti samo jednu od njih. Onda je naveo svoje
predstavnike da pokuπaju promijeniti Ëetvrtu, subotnju
zapovijed; time Êe promijeniti samo jednu zapovijed od de-
set koja prikazuje pravoga Boga, Stvoritelja neba i zemlje.
Sotona ih je uputio na Isusovo slavno uskrsnuÊe i rekao da
je Isus svojim uskrsnuÊem prvog dana tjedna prenio subo-
tu sa sedmog na prvi dan tjedna.
Tako je Sotona uporabio uskrsnuÊe da posluæi njegovom
cilju. On i njegovi aneli radovali su se zabludama koje su
tako dobro pripremili s toboænjim Kristovim prijateljima. Na
ono πto Êe jedan gledati s religijskim uæasom, drugi Êe pri-
hvatiti. Tako su prihvaÊene i gorljivo branjene razliËite za-
blude. Boæja volja, tako jasno otkrivena u Njegovoj RijeËi,
zastrta je zabludama i predajama koje se nauËavaju kao za-
povijedi Boæje. Premda Êe ovoj drskoj prijevari biti dopu-
πteno da djeluje do Isusovog drugog dolaska, sve to vrijeme
zablude i prijevare Bog nije ostao bez svjedoka. Usred tame
i progonstva Crkve, uvijek je bilo vjernih koji su vrπili sve
Boæje zapovijedi.
Vidjela sam da su aneoske vojske bile iznenaene dok
su promatrale patnje i smrt Kralja slave. Ali sam vidjela da
ih nije zaËudilo da Êe Gospodin æivota i slave, koji je Nebo
ispunio radoπÊu i sjajem, raskinuti okove smrti i iziÊi iz svoje
tamnice kao pobjedonosni osvajaË. Zato, ako se ijednog od
ovih dogaaja treba prisjeÊati u dan odmora, onda je to ras-
peÊe. Ali vidjela sam da nijedan od ovih dogaaja nije na-
217 mijenjen da promijeni ili ukine Boæji zakon; naprotiv, oni
su najsnaæniji dokaz njegove nepromjenjivosti.
Oba ova vaæna dogaaja imaju svoje spomendane. Su-
djelovanjem u Gospodnjoj veËeri, u lomljenju kruha i uzi-
manju ploda loze, mi navjeπÊujemo Gospodnju smrt dok
ne doe. Tako u mislima osvjeæavamo prizore Njegova stra-
danja i smrti. Kristovo uskrsnuÊe slavimo tako πto zajedno
 Duhovni darovi 181

s Njim bivamo ukopani krπtenjem i ustajemo iz vodenog

groba sliËno Njegovom uskrsnuÊu da æivimo novim æivo-
tom.
Pokazano mi je da Êe Boæji zakon Ëvrsto ostati zauvijek
i da Êe na novoj Zemlji postojati za svu vjeËnost. Prilikom
stvaranja, kad su poloæeni temelji Zemlji, sinovi Boæji s div-
ljenjem su promatrali Stvoriteljevo djelo i sve su nebeske
vojske klicale od radosti. Tada je bio postavljen temelj suboti.
A na kraju πest dana stvaranja, Bog je u sedmi dan poËinuo
od svih svojih djela i blagoslovio sedmi dan i posvetio ga
jer je taj dan poËinuo od svih svojih djela. Subota je uspo-
stavljena u Edenu prije pada; svetkovali su je Adam i Eva i
sve nebeske vojske. Bog je poËinuo u sedmi dan, blagoslo-
vio ga i posvetio. Vidjela sam da subota nikad neÊe biti uki-
nuta, veÊ Êe je otkupljeni sveti i sve aneoske vojske za svu
vjeËnost svetkovati u Ëast velikog Stvoritelja.

Smrt, a ne vjeËni æivot u patnji 218

Sotona je poËeo svoju prijevaru u Edenu kad je Evi rekao:
“Ne, neÊete umrijeti!” To je bila prva Sotonina lekcija o bes-
mrtnosti duπe i on ovu prijevaru πiri od onog vremena do
danas i nastavit Êe je πiriti dok ne prestane ropstvo Boæje
djece. Pokazani su mi Adam i Eva u Edenu. Okusili su plod
sa zabranjenog stabla i bili istjerani iz vrta; zatim je oko stabla
æivota postavljen ognjeni maË kako ne bi mogli okusiti nje-
gov plod i postati besmrtni greπnici. Plod s ovog stabla tre-
bao je odræavati besmrtnost. »ula sam kako jedan aneo pita:
“Tko je od Adamova potomstva proπao pokraj ognjenog maËa
i okusio plod sa stabla æivota?” Zatim sam Ëula kako drugi
aneo odgovara: “Nitko od Adamova potomstva nije proπao
pokraj ognjenog maËa i okusio plod s tog stabla; zato nema
besmrtnog greπnika.” Duπa koja sagrijeπi umrijet Êe vjeËnom
smrÊu — smrÊu koja Êe trajati zauvijek, nakon koje nema
nade u uskrsnuÊe; i Boæja srdæba bit Êe zadovoljena.
Bilo mi je Ëudno πto je Sotona mogao uvjeriti ljude da
Boæje rijeËi “Duπa koja sagrijeπi umrijet Êe” znaËe da duπa
koja sagrijeπi neÊe umrijeti, veÊ Êe vjeËno æivjeti u mukama.
Aneo je rekao: “Æivot je æivot, bilo da protjeËe u muci ili
sreÊi. Smrt je bez boli, bez radosti, bez mrænje.”
 182 Rani spisi

Sotona je svojim anelima zapovjedio da se posebno po-

trude na πirenju laæi koju je prvi put izgovorio Evi u Ede-
nu: “Ne, neÊete umrijeti!” Kad su ljudi prihvatili ovu zablu-
du i povjerovali da je Ëovjek besmrtan, Sotona ih je naveo
219 da povjeruju kako Êe greπnici æivjeti u vjeËnim mukama. Tako
je Sotoni pripremljen put da djeluje preko svojih predstav-
nika i Boga prikaæe narodu kao osvetoljubivog tiranina —
koji baca u pakao sve koji Mu ne ugode i Ëini da zauvijek
osjeÊaju Njegov gnjev; a dok trpe neopisive muke i uvijaju
se u vjeËnom ognju, Bog je prikazan kako ih promatra sa
zadovoljstvom. Sotona zna da Êe mnogi, ako prihvate ovu
zabludu, mrziti Boga umjesto da Ga ljube i oboæavaju, ali i
da Êe mnogi zakljuËiti da se prijetnje Boæje rijeËi neÊe do-
slovno ispuniti jer bi bilo protivno Njegovom karakteru do-
brote i ljubavi da izloæi vjeËnim mukama biÊa koja je stvo-
rio.
Sotona je naveo ljude da prihvate joπ jednu krajnost —
da potpuno zanemare Boæju pravdu i prijetnje u Njegovoj
RijeËi i da Boga prikaæe kao svemilostivog, tako da nitko
neÊe propasti veÊ Êe svi, svetac i greπnik, na kraju biti spaπeni
i doÊi u Njegovo kraljevstvo.
Kao posljedica rasprostranjene zablude o besmrtnosti
duπe i beskonaËnim mukama, Sotona iskoriπtava joπ jednu
skupinu i navodi je da Bibliju smatra nenadahnutom knji-
gom. Oni smatraju da Biblija nauËava mnogo toga πto je do-
bro, ali da se na nju ne moæe osloniti niti je voljeti jer na-
vodno sadræi nauk o vjeËnim mukama.
Jednu drugu skupinu Sotona vodi joπ dalje, koja Ëak nijeËe
Boæje postojanje. Oni ne vide dosljednost u karakteru Boga
iz Biblije ako dio ljudske obitelji namjerava za svu vjeËnost
izloæiti groznim mukama. Zbog toga odbacuju Bibliju i nje-
zinog autora i smrt smatraju vjeËnim snom.
Postoji joπ jedna skupina koja je straπljiva i bojaæljiva.
220 Takve Sotona navodi na grijeh i kada sagrijeπe, tvrdi im da
plaÊa grijeha nije smrt, veÊ æivot u straπnim mukama koje
Êe trpjeti u beskrajnim vjekovima vjeËnosti. UveliËavajuÊi
uæas beskonaËnog pakla, on zaposjeda njihov oslabljeni um
i oni gube razum. Onda Sotona i njegovi aneli likuju, a
nevjernici i ateisti udruæuju se u sramoÊenju krπÊanstva. Oni
tvrde da su ova zla prirodna posljedica vjerovanja u Bibliju
 Duhovni darovi 183

i njezinog autora, a zapravo su posljedica prihvaÊanja ovog

popularnog krivovjerja.
Vidjela sam da su nebeske vojske ispunjene gorËinom
zbog ovog drskog Sotoninog djelovanja. Pitala sam zaπto Bog
trpi da sve ove prijevare djeluju na umove ljudi kad su Boæ-
ji aneli moÊni i da dobiju nalog, lako bi skrπili neprijatelje-
vu silu. A onda sam vidjela da je Bog znao da Êe Sotona
nastojati na svaki naËin uniπtiti Ëovjeka; zato je dao da se
napiπe Njegova RijeË i objavio ljudskom rodu svoje namje-
re kako i najslabiji ne bi zalutao. Kad je svoju RijeË dao Ëo-
vjeku, On ju je briæljivo Ëuvao da je Sotona i njegovi aneli
niti itko od njegovih pomagaËa i predstavnika ne uniπti. Dok
druge knjige mogu biti uniπtene, ona treba ostati besmrt-
na. A pred svrπetak vremena bit Êe toliko umnoæavana da
Êe svi koji budu æeljeli moÊi imati svoj primjerak i naoru-
æati se protiv Sotoninih obmana i laænih Ëuda.
Vidjela sam da je Bog posebno Ëuvao Bibliju, ali kad je
bilo malo primjeraka, uËeni ljudi su u nekim sluËajevima
promijenili rijeËi, uvjereni da je Ëine jasnijom, a zapravo su
mistificirali ono πto je bilo jasno jer su se oslanjali na utvr- 221
ena glediπta nastala pod utjecajem tradicije. Ali sam vidje-
la da je Boæja rijeË, kao cjelina, savrπeni lanac u kojem je
jedna karika povezana s drugom i tako je objaπnjava. Iskre-
ni istraæivaËi istine ne moraju zabludjeti, jer Boæja rijeË ne
samo πto je jasna i jednostavna u objavljivanju puta æivota,
veÊ je dan Sveti Duh kao vodiË u razumijevanju tog puta
æivota koji je u njoj otkriven.
Vidjela sam da Boæji aneli nikad ne kontroliraju volju
ljudi. Bog pred Ëovjeka postavlja æivot i smrt. »ovjek bira.
Mnogi Ëeznu za æivotom, ali i dalje hodaju πirokim putem.
OdluËuju ustati protiv Boæje vladavine ne mareÊi za Njegovu
veliku milost i saæaljenje πto je dao svojega Sina da umre
za njih. Oni koji ne æele prihvatiti spasenje ponueno uz
tako veliku cijenu, moraju podnijeti kaznu. Ali vidjela sam
da ih Bog neÊe zatvoriti u pakao da se vjeËno muËe, niti
Êe ih povesti na Nebo; jer kad bi ih doveo u druπtvo Ëistih
i svetih, oni bi se osjeÊali jadno. On Êe ih potpuno uniπtiti
i uËiniti kao da ih nikad nije bilo; tako Êe biti zadovoljena
Njegova pravda. On je naËinio Ëovjeka iz praha pa Êe nepo-
sluπne i nesvete progutati vatra i oni Êe se vratiti u prah.
 184 Rani spisi

Vidjela sam da Boæja dobrota i saæaljenje u tom pitanju tre-

ba navesti sve da se dive Njegovom karakteru i uzvisuju Nje-
govo sveto ime. Nakon πto zli nestanu sa zemlje, sva Êe ne-
beska vojska reÊi: “Amen!”
Sotona gleda s velikim zadovoljstvom na one koji ispovi-
jedaju Kristovo ime, ali se Ëvrsto dræe obmana Ëiji je on za-
Ëetnik. On joπ uvijek smiπlja nove obmane i njegova moÊ i
sposobnost u tome stalno jaËa. On je naveo svoje predstav-
nike, pape i sveÊenike, da se uzvise i potaknu narod da æe-
222 stoko progoni i uniπtava one koji nisu bili voljni prihvatiti
njegove obmane. O, kakve su patnje i muke Kristovi sljed-
benici morali trpjeti! Aneli su sve to vjerno zapisivali. So-
tona i njegovi zli aneli s uæivanjem su govorili anelima
koji su sluæili ovim napaÊenim svetima da Êe ih sve pobiti
tako da na Zemlji neÊe ostati nijedan iskreni krπÊanin. Vi-
djela sam da je Boæja crkva tada bila Ëista. Nije bilo opas-
nosti da joj se prikljuËe ljudi pokvarena srca, jer su pravi
krπÊani, koji su se usudili objaviti svoju vjeru, bili u opas-
nosti da zavrπe u mukama, na lomaËi, izloæeni svakojakom
muËenju koje su izmislili Sotona i njegovi zli aneli ili su
nadahnuli misli Ëovjeka.

Reformacija
Bez obzira na progonstvo svetih, svuda su se pojavlji-
vali æivi svjedoci za Boæju istinu. Gospodnji aneli vrπili su
posao koji im je bio povjeren. Odlazili su u najmraËnija mjesta
i iz mraka izvodili ljude poπtena srca. Bili su utonuli u za-
blude, ali Bog ih je kao Savla pozvao da budu izabrani su-
dovi koji Êe nositi Njegovu istinu i podignuti glas protiv grijeha
Njegovog toboænjeg naroda. Boæji aneli pokrenuli su srca
Martina Luthera, Melanchthona i drugih na raznim mjesti-
ma i u njima izazvali æe za æivim svjedoËanstvom Boæje ri-
jeËi. Neprijatelj je navalio kao rijeka i trebalo je podignuti
zastavu protiv njega. Bog je izabrao Luthera da se suprotstavi
oluji, da ustane protiv gnjeva pale crkve i osnaæi nekolicinu
koja je bila vjerna svojem svetom zvanju. On se uvijek bojao
da ne uvrijedi Boga. Pokuπao je djelima zadobiti Njegovu
naklonost, ali nije bio zadovoljan dok zraka svjetlosti s Ne-
ba nije iz njegovog uma odagnala tamu i navela ga da se ne
 Duhovni darovi 185

uzda u djela, veÊ u zasluge Kristove krvi. Sada je mogao sam 223
pristupiti Bogu, ne preko pape i ispovjednikâ, veÊ samo preko
Isusa Krista.
Kako je za Luthera bilo dragocjeno ovo novo i slavno
svjetlo koje je rasvijetlilo njegovo neshvaÊanje i odagnalo pra-
znovjerje! On ga je cijenio viπe od najveÊeg zemaljskog bla-
ga. Bila je to nova Boæja rijeË. Sve se promijenilo. Knjiga
koje se straπio jer u njoj nije vidio ljepote, sada mu je bila
æivot, vjeËni æivot. Bila je njegova radost, njegova utjeha, nje-
gov blagoslovljeni uËitelj. Niπta ga nije moglo navesti da je
prestane prouËavati. Bojao se smrti; ali kad je Ëitao Boæju
rijeË, nestalo je svih strahova i on se divio Boæjem karakte-
ru i zavolio Boga. Sam je pretraæivao Bibliju i uæivao u bogat-
stvu koje je sadræavala; a onda ju je pretraæivao radi Crkve.
Zgraæavao se zbog grijeha onih u koje se uzdao za spasenje
i kad je vidio kako su mnogi drugi okruæeni tamom koja je
i njega pokrivala, ozbiljno je traæio prigodu da im ukaæe na
Boæje Janje koje uzima grijehe svijeta.
DiæuÊi glas protiv zabluda i grijeha papinske crkve, oz-
biljno se trudio da raskine lance tame koji su vezali tisuÊe
ljudi i potaknule ih da se za spasenje uzdaju u djela. »eznuo
je za tim da im moæe otvoriti um za pravo bogatstvo Boæje
milosti i izvrsnost spasenja dobivenog po Isusu Kristu. U sili
Svetoga Duha povikao je protiv postojeÊih grijeha crkvenih
voa i kad je od sveÊenika naiπla oluja protivljenja, on se
nije obeshrabrio jer se Ëvrsto oslanjao na jaku Boæju ruku i
u Njega pouzdao za pobjedu. I πto se sve viπe upuπtao u
borbu, bijes sveÊenika prema njemu bivao je sve veÊi. Oni 224
se nisu æeljeli reformirati. Htjeli su da ih pusti na miru, u
ispraznim zadovoljstvima, u zlu; i æeljeli su da i Crkva osta-
ne u tami.
Vidjela sam da je Luther bio vatren i gorljiv, neustraπiv
i odvaæan u ukoravanju za grijeh i u zastupanju istine. Nije
mario za zle ljude ni avle; znao je da je Onaj koji je s njim
moÊniji od svih njih. Luther je imao gorljivosti, hrabrosti i
odvaænosti i ponekad je bio u opasnosti da ide u krajnosti.
Ali Bog je podigao Melanchthona, koji je po karakteru bio
sasvim suprotan, da pomogne Lutheru u voenju reforma-
cije. Melanchthon je bio povuËen, bojaæljiv, oprezan i veo-
ma strpljiv Ëovjek. Bog ga je jako volio. Imao je veliko pozna-
 186 Rani spisi

vanje Svetoga pisma i bio vrlo pronicav i mudar. Njegova

ljubav za Boæje djelo bila je jednaka Lutherovoj. Srca ova
dva Gospodnja Ëovjeka bila su Ëvrsto povezana, bili su ne-
razdruæivi prijatelji. Luther je bio od velike pomoÊi Melanch-
thonu kad je ovaj bio u opasnosti da bude straπljiv i spor, a
Melanchthon je zauzvrat bio od velike pomoÊi Lutheru kad
je ovaj bio u opasnosti da se prenagli. Melanchthon je svo-
jim dalekoseænim oprezom Ëesto izbjegavao nevolje koje bi
doπle na Boæje djelo da je ono bilo prepuπteno samo Luthe-
ru; a ono Ëesto ne bi napredovalo da je bilo prepuπteno samo
Melanchthonu. Bila mi je pokazana Boæja mudrost u izboru
ove dvojice da izvrπe reformaciju.
Zatim sam bila vraÊena u dane apostola; vidjela sam da
je Bog kao druga vatrenom, revnom Petru izabrao blagog i
strpljivog Ivana. Ponekad je Petar bio nagao i kad bi se to
dogodilo, voljeni uËenik bi ga Ëesto obuzdavao. No to Petra
nije promijenilo. Ali nakon πto se odrekao svojega Gospodina,
pokajao se i ponovno obratio, sve πto je bilo potrebno da
225 obuzda njegovu vatrenost i revnost bilo je blago Ivanovo upo-
zorenje. Kristovo bi djelo Ëesto trpjelo da je bilo prepuπte-
no samo Ivanu. Petrova revnost je bila potrebna. Njegova
odvaænost i energija Ëesto su ih izbavljali iz teπkoÊa i uπut-
kali njihove neprijatelje. Ivan je privlaËio ljude. Svojim strp-
ljivim podnoπenjem i dubokim posveÊenjem mnoge je za-
dobio za Kristovo djelo.
Bog je podignuo ljude koji Êe se usprotiviti postojeÊim
grijesima papinske crkve i nastaviti reformaciju. Sotona je
nastojao uniπtiti ove æive svjedoke, ali Gospodin ih je ogra-
dio. Neki su u slavu Njegovog imena smjeli svojom krvlju
zapeËatiti svoje svjedoËanstvo, ali tu su bili silni ljudi kao
Luther i Melanchthon koji su Boga mogli najbolje proslaviti
svojim æivotom i razotkrivanjem grijeha sveÊenika, papa i
kraljeva koji su drhtali pred Lutherovim glasom i glasom nje-
govih suradnika. Preko ovih izabranih ljudi zrake svjetla poËele
su razgoniti tamu i mnogi su radosno prihvatili svjetlo i ho-
dili u njemu. A kad bi jedan od tih svjedoka bio smaknut,
pojavila su se dvojica i viπe njih da zauzmu njegovo mjesto.
Meutim, Sotona nije bio zadovoljan. Mogao je vladati
samo tijelom. Nije mogao natjerati vjernike da se odreknu
svoje vjere i nade. »ak i u smrti trijumfirali su sa svijetlom
 Duhovni darovi 187

nadom u besmrtnost koja ih Ëeka pri uskrsnuÊu pravednih.

Imali su viπe nego energiju smrtnog Ëovjeka. Nisu se usudili
zaspati ni za trenutak, veÊ su se naoruæali krπÊanskom boj-
nom opremom, pripremljeni za sukob ne samo s duhovnim
neprijateljima, veÊ i sa Sotonom u obliËju ljudi koji su stal-
no vikali: “Odreci se svoje vjere ili umri!” Ovi malobrojni
krπÊani bili su jaki u Bogu i dragocjeniji u Njegovim oËima
od polovice svijeta koji je nosio Kristovo ime ali je bio ku-
kavica u Njegovom djelu. Dok je Crkva bila progonjena, nje-
zini su pripadnici bili ujedinjeni i meusobno se voljeli; bili
su jaki u Bogu. Greπnicima nije bilo dopuπteno da se ujedi-
ne s Crkvom. Samo oni koji su bili spremni odreÊi se svega 226
radi Krista, mogli su biti Njegovi uËenici. Oni su rado bili
siromaπni, ponizni i sliËni Kristu.

Ujedinjenje Crkve i svijeta

Nakon toga sam vidjela Sotonu kako se savjetuje sa svojim
anelima i razmatraju πto su postigli. Istina, pomoÊu straha
od smrti sprijeËili su neke povuËene duπe da prihvate isti-
nu, ali mnogi, Ëak i najplaπljiviji, prihvatili su istinu i na-
kon toga su strah i povuËenost odmah nestali. Kad su bili
svjedoci smrti svoje braÊe i vidjeli njihovu odluËnost i strp-
ljenje, znali su da im je pomogao Bog i aneli da trpe tak-
ve patnje pa su i oni postali odvaæni i neustraπivi. A kad su
bili pozvani da poloæe svoj æivot, odræali su svoju vjeru s
takvim strpljenjem i nepokolebljivoπÊu da su Ëak i njihovi
ubojice zadrhtali. Sotona i njegovi aneli zakljuËili su da mora
postojati neki pouzdaniji naËin uniπtavanja duπa koji bi na
kraju bio mnogo uspjeπniji. Premda su krπÊani trpjeli, njihova
nepokolebljivost i svijetla nada koja ih je hrabrila, uËinila
je da i najslabiji ojaËaju i osposobila ih da neustraπivo pri-
stupe muËiliπtu i plamenu. Oni su pred svojim ubojicama
pokazali plemenito Kristovo ponaπanje i svojom ustrajnoπ-
Êu i Boæjom slavom koja je poËivala na njima mnoge osvje-
doËili u istinu.
Zato je Sotona zakljuËio da mora pristupiti u blaæem
obliku. VeÊ je uspio izopaËiti biblijski nauk, a tradicije koje
Êe upropastiti milijune hvatale su duboki korijen. Obuzda-
vajuÊi mrænju, odluËio je svoje podanike ne poticati na ta-
 188 Rani spisi

ko ogorËeno progonstvo, veÊ je naveo Crkvu da se zalaæe

za razliËite tradicije umjesto za vjeru koja je nekoÊ dana sve-
227 tima. Kad je uspio da Crkva, pod izlikom da prima potpo-
ru, prihvati naklonost i poËasti svijeta, ona je poËela gubiti
Boæju naklonost. IzbjegavajuÊi objavljivati Ëiste istine koje
su pogaale ljubitelje uæivanja i prijatelje svijeta, ona je po-
stupno izgubila silu.
Crkva danas viπe nije odvojen i poseban narod kakva je
bila kad su protiv nje gorjele vatre progonstva. Kako je zlato
izblijedjelo! Kako se najfinije zlato promijenilo! Da je Cr-
kva zadræala svoj osobiti, sveti karakter, vidjela sam da bi
sila Svetoga Duha koju su dobili uËenici joπ uvijek bila s
njom. Bolesni bi ozdravljali, demoni bi bili ukoreni i istje-
rani, a ona bi bila silna i straπna za svoje neprijatelje.
Vidjela sam veliku skupinu koja ispovijeda Kristovo ime,
ali Bog ih nije priznao svojima. Oni Mu nisu Ëinili zadovolj-
stvo. Sotona je poprimio poboæni karakter i bio vrlo zado-
voljan πto ljudi misle da su krπÊani. »ak mu je stalo do toga
da vjeruju u Isusa, u Njegovo raspeÊe i uskrsnuÊe. On i nje-
govi aneli to i sami vjeruju i drπÊu. Ali ako ova vjera ne
proizvodi dobra djela i one koji je ispovijedaju ne vodi na
oponaπanje Kristovog æivota samoodricanja, Sotona se ne uz-
nemiruje, jer oni samo imaju Kristovo ime, dok su im srca
i dalje tjelesna pa ih moæe bolje uporabiti u svojoj sluæbi
nego da je ne ispovijedaju. SkrivajuÊi svoju izopaËenost pod
imenom krπÊana, oni se provlaËe uz ostale sa svojom nepo-
sveÊenom naravi i nepokorenim zlim strastima. To nevjer-
nicima pruæa priliku da svojim nesavrπenostima sramote Kri-
sta pa oni koji imaju Ëistu i neokaljanu vjeru, dolaze na zao
glas.
228 Propovjednici propovijedaju ono πto odgovara tjelesnim
ljudima. Oni se ne usuuju propovijedati Isusa i oπtre bib-
lijske istine; kad bi to uËinili, tjelesni ljudi ne bi ostali u
Crkvi. BuduÊi da su mnogi od njih bogati, treba ih zadræati
premda nisu dostojni da budu u njoj viπe od Sotone i nje-
govih anela. Upravo to Sotona æeli. Isusovu vjeru treba u
oËima svijeta uËiniti popularnom i cijenjenom. Narodu tre-
ba reÊi da Êe svijet viπe cijeniti one koji ispovijedaju vjeru.
Takav se nauk jako razlikuje od Kristova nauka. Njegove dok-
trine i doktrine svijeta ne mogu se pomiriti. Oni koji su Ga
 Duhovni darovi 189

slijedili, morali su se odreÊi svijeta. Ova prijetvornost pote-

kla je od Sotone i njegovih anela. Oni su naËinili plan i
toboænji krπÊani su ga proveli. Iznose se bajke koje gode uhu
i spremno primaju, a licemjeri i oni koji otvoreno grijeπe
ujedinjuju se s Crkvom. Kad bi se iznosila istina u njezinoj
ËistoÊi, ona bi ubrzo iskljuËila ove ljude. Ali izmeu onih
koji tvrde da slijede Krista i svijeta nije bilo razlike. Kad bi
ovaj laæni pokrivaË bio povuËen s vjernika tih crkava, vidje-
la sam da bi se pokazalo takvo bezakonje, zloÊa i pokvare-
nost da i najstidljivije Boæje dijete ne bi oklijevalo ove to-
boænje krπÊane nazvati njihovim pravim imenom, djecom
svojega oca avla, jer Ëine njegova djela.
Isus i sva nebeska biÊa sa zgraæanjem su promatrali ovaj
prizor. Ali Bog je za Crkvu imao svetu i vaænu vijest. Kad
bi je prihvatila, ona bi dovela do temeljite reforme u Crkvi,
oæivjela bi æivo svjedoËanstvo koje bi uklonilo licemjere i
greπnike i Crkvi ponovno priskrbilo Boæju naklonost.

William Miller37 229

Bog je poslao svojeg anela da potakne srce jednog far-
mera koji nije vjerovao u Bibliju da poËne istraæivati proro-
Ëanstva. Boæji aneli su stalno posjeÊivali tog izabranika da
vode njegove misli i otvore njegov um za razumijevanje pro-
roËanstava koja su dotad bila nerazumljiva Boæjem narodu.
Tako je dobio poËetak lanca istine, πto ga je potaknulo da
istraæuje kariku za karikom dok Boæju rijeË nije gledao s Ëu-
enjem i divljenjem. Vidio je savrπeni lanac istine. RijeË koju
je smatrao nenadahnutom sada je pred njegovim oËima ot-
vorila svoju ljepotu i sjaj. Vidio je da jedan dio Pisma objaπ-
njava drugi i kad neki ulomak nije mogao razumjeti, objaπ-
njenje je naπao u drugom dijelu RijeËi. Sada se prema sve-
toj Boæjoj rijeËi poËeo odnositi s radoπÊu i najdubljim poπto-
vanjem i divljenjem.
ProuËavajuÊi proroËanstva, ustanovio je da stanovnici
Zemlje æive u zavrπnim prizorima povijesti ovoga svijeta a
da im to nije poznato. Promatrao je crkve i vidio da su po-
kvarene; svoju su ljubav odvratile od Isusa i usmjerile na

37
Vidi Dodatak.
 190 Rani spisi

svijet; traæile su svjetovnu Ëast umjesto Ëasti koja dolazi odo-

zgo; posezale su za svjetovnim blagom umjesto da svoje blago
skupljaju na Nebu. Posvuda je vidio licemjerje, tamu i smrt.
Duh mu se uznemirio. Bog ga je pozvao da napusti svoju
farmu kao πto je pozvao Elizeja da ostavi svoje volove i svoj
posao i slijedi Iliju. William Miller drπÊuÊi je poËeo narodu
iznositi tajne Boæjega kraljevstva vodeÊi sluπatelje kroz pro-
roËanstva do Kristovog drugog dolaska. Sa svakim naporom
230 dobivao je veÊu snagu. Kao πto je Ivan Krstitelj najavio Isusov
prvi dolazak i pripremio Mu put, tako je William Miller i
oni koji su mu se pridruæili objavljivao drugi dolazak Sina
Boæjeg.
Bila sam povedena unatrag u vrijeme uËenika i pokazano
mi je da je Bog imao posebno djelo koje je voljeni Ivan tre-
bao obaviti. Sotona je odluËno nastojao sprijeËiti njegov rad
pa je poveo svoje sluge da ga uniπte. Svi koji su bili svjedo-
ci oËitovanja velike Boæje sile u Ivanovu izbavljenju bili su
zapanjeni i mnogi su bili uvjereni da je Bog s njim i da je
svjedoËanstvo koje je iznosio o Isusu bilo ispravno. Oni koji
su ga nastojali uniπtiti, nisu se usudili ponovno pokuπati odu-
zeti mu æivot pa mu je bilo dopuπteno da postrada za Isu-
sa. Njegovi su ga neprijatelji laæno optuæili pa je ubrzo pro-
gnan na usamljeni otok kamo je Gospodin poslao svojega
anela da mu otkrije dogaaje koji Êe se odigrati na Zemlji
i stanje Crkve sve do kraja — njezin otpad i stanje u kojem
bi trebala biti ako æeli ugoditi Bogu i na kraju nadvladati.
Aneo s Neba doπao je k Ivanu u veliËanstvenom pri-
zoru; njegovo je lice zraËilo izuzetnom Boæjom slavom. On
je Ivanu pokazao uzbudljive prizore od velikog znaËenja u
povijesti Boæje crkve i otkrio mu opasne sukobe koje Êe Kri-
stovi sljedbenici morati pretrpjeti. Ivan je vidio kako prola-
ze kroz velike nevolje, kako su ubijeljeni i okuπani i na kraju
ih vidi kao trijumfalne pobjednike slavno spaπene u Boæjem
kraljevstvu. Lice anela bilo je ozareno radoπÊu i posebno
sjajno dok je Ivanu pokazivao konaËnu pobjedu Boæje cr-
kve. Dok je apostol promatrao konaËno izbavljenje Crkve,
slavni prizor toliko ga je zanio da se s dubokim poπtova-
231 njem i divljenjem spustio pred noge anela da mu se po-
kloni. Nebeski vjesnik odmah ga je podignuo i blago ukorio
govoreÊi: “Nemoj! Ja sam sluga kao i ti i braÊa tvoja, koja
 Duhovni darovi 191

imaju svjedoËanstvo Isusovo. Bogu se klanjaj! Jer je svjedo-

Ëanstvo Isusovo duh proroËanstva.” Aneo je zatim Ivanu
pokazao nebeski grad sa svim njegovim sjajem i bljeπtavom
slavom, i on je zadivljen i svladan zaboravio na ukor anela
i opet je pao pred njega. Ponovno je bio blago ukoren:
“Nemoj, jer sam i ja sluga kao i ti, i braÊa tvoja proroci, i
oni koji dræe rijeË ove knjige. Bogu se klanjaj!”
Propovjednici i narod smatrali su Otkrivenje tajanstve-
nom i manje vaænom knjigom od ostalih dijelova Svetoga
pisma. Ali ja sam vidjela da je ova knjiga stvarno otkrivenje
dano da bude od posebne koristi onima koji Êe æivjeti u po-
sljednje dane i voditi ih u potvrivanju ispravnosti svojeg
poloæaja i svoje duænosti. Bog je usmjeravao um Williama
Millera na proroËanstva i dao mu veliko svjetlo o Otkrive-
nju.
Da su razumjeli Danielova vienja, ljudi bi bolje razum-
jeli Ivanova vienja. Ali Bog je u pravom trenutku djelovao
na svojeg izabranog slugu, koji je s jasnoÊom i u sili Sve-
toga Duha otvorio proroËanstva i pokazao sklad izmeu Da-
nielovih i Ivanovih vienja i drugih dijelova Biblije te u sr-
ca ljudi utisnuo sveta, zastraπujuÊa upozorenja RijeËi da se
priprave za dolazak Sina »ovjeËjeg. Duboko i sveËano uvje-
renje zahvatilo je umove onih koji su ga sluπali pa su se pro-
povjednici i narod, greπnici i nevjernici, obratili Gospodi-
nu i traæili da se pripreme kako bi opstali na sudu.
Boæji aneli pratili su Williama Millera u obavljanju nje- 232
gove zadaÊe. Bio je Ëvrst i nepokolebljiv neustraπivo navije-
πtajuÊi vijest koja mu je bila povjerena. Svijet koji leæi u zlu
i hladna, svjetovna Crkva bili su dovoljni da pokrenu sve
njegove snage i navedu ga da dragovoljno trpi napor, osku-
dicu i patnju. Premda su mu se toboænji krπÊani i svijet us-
protivili, a Sotona i njegovi aneli udarali po njemu, on nije
prestao propovijedati vjeËno Evanelje mnoπtvu gdje god je
bio pozvan πireÊi na sve strane povik: “Bojte se Boga i za-
hvalite mu, jer je doπao Ëas njegova Suda.”
 192 Rani spisi

Vijest pr vog anela38

Vidjela sam da je Bog bio u objavljivanju vremena 1843.
godine. Njegova je namjera bila da probudi narod i da ga
iskuπa hoÊe li se odluËiti za istinu ili protiv nje. Propovjed-
nici su se osvjedoËili u ispravnost razumijevanja proroËkih
razdoblja i neki od njih su se odrekli svojeg ponosa, osta-
vili svoje plaÊe i crkve te poπli od mjesta do mjesta noseÊi
vijest. Ali buduÊi da je nebeska vijest naπla mjesto u srcima
samo nekolicine onih koji su se smatrali Kristovim propo-
vjednicima, djelo je preneseno na mnoge koji nisu bili pro-
povjednici. Neki su ostavili svoja polja da objave vijest, dok
su drugi bili pozvani iz svojih radionica i trgovina. »ak su
i neki od obrazovanih ljudi bili prisiljeni napustiti svoje zvanje
i posvetiti se nepopularnom radu objavljivanja vijesti prvog
anela.
Propovjednici su odloæili svoje sektaπke poglede i osjeÊaje
i ujedinili se u navijeπtanju Isusova dolaska. Gdje god je vi-
jest bila iznesena, pokrenula je ljude. Greπnici su se kajali,
plakali i molili za oprost i oni Ëiji je æivot bio obiljeæen ne-
233 poπtenjem, sada su nastojali izvrπiti nadoknadu. Roditelji su
bili duboko zabrinuti za svoju djecu. Oni koji su prihvatili
vijest, radili su za svoje neobraÊene prijatelje i roake i sa
srcem optereÊenim teæinom sveËane vijesti upozoravali ih i
molili da se priprave za dolazak Sina »ovjeËjeg. Oni koji su
bili toliko tvrdi da nisu htjeli popustiti pred takvom teæi-
nom dokaza, odlazili su kuÊi praÊeni iskrenim upozorenji-
ma. Ovo djelo ËiπÊenja duπe odvratilo je ljubav od svjetov-
nih stvari na posveÊenje kakvo dosad nikad nije bilo doæiv-
ljeno.
TisuÊe su prihvatile istinu koju je propovijedao William
Miller i Boæji su sluge ustali u Ilijinom duhu i sili da objave
vijest. Kao Ivan, Isusov prethodnik, oni koji su objavljivali
ovu sveËanu vijest, osjeÊali su se potaknutima da poloæe sje-
kiru na korijen stablu i pozovu ljude da donose plodove koji
odgovaraju pokajanju. Njihovo svjedoËanstvo trebalo je pro-
buditi i snaæno djelovati na crkve i otkriti njihov pravi ka-
rakter. I kad je odjeknula sveËana opomena da bjeæe od gnjeva

38
Vidi Dodatak.
 Duhovni darovi 193

koji dolazi, mnogi koji su bili povezani s crkvama prihvatili

su ovu iscjeljujuÊu vijest, uvidjeli su svoj otpad i s gorkim
suzama pokajanja i dubokom patnjom duπe ponizili se pred
Bogom. Kad je Boæji Duh poËinuo na njima, i oni su pomo-
gli u objavljivanju vijesti: “Bojte se Boga i zahvalite mu, jer
je doπao Ëas njegova Suda.”
Objavljivanje odreenog vremena izazvalo je veliko pro-
tivljenje svih staleæa, od propovjednika za propovjedaonicom
do najbezobzirnijeg, prkosnog greπnika. “Nitko ne zna ni dana
ni Ëasa”, Ëulo se od licemjernih propovjednika i smjelih ru-
gaËa. Nisu htjeli da ih pouËavaju i ispravljaju oni koji su
ukazivali na godinu u kojoj Êe prema njihovom miπljenju is-
teÊi proroËka razdoblja i na znakove koji su pokazivali da 234
je Krist blizu, na samim vratima. Mnogi pastiri stada koji
su tvrdili da ljube Isusa, rekli su da se ne protive objavlji-
vanju Kristova dolaska, ali se protive odreivanju vremena.
Boæje oko koje sve vidi Ëitalo je njihova srca. Oni uopÊe
nisu ljubili Isusa. Znali su da njihov nekrπÊanski æivot ne bi
izdræao ispit jer nisu hodili uskom stazom koju je On obi-
ljeæio. Ovi laæni pastiri isprijeËili su se na putu Boæjeg dje-
la. Istina iznesena s osvjedoËavajuÊom silom probudila je ljude
i oni su kao tamniËar poËeli pitati: “©to moram uËiniti da
se spasim?” Ali ovi su pastiri stali izmeu istine i naroda i
poËeli propovijedati umirujuÊe stvari da ih odvedu od istine.
Oni su se ujedinili sa Sotonom i njegovim anelima viËuÊi:
“Mir, mir”, kad mira nije bilo. Oni koji su voljeli lagodnost
i bili zadovoljni svojom udaljenoπÊu od Boga, nisu se dali
probuditi iz svoje tjelesne sigurnosti. Vidjela sam da su Boæji
aneli sve to biljeæili; odjeÊa ovih neposveÊenih pastira bi-
la je umrljana krvlju duπa.
Propovjednici koji sami nisu htjeli prihvatiti ovu spaso-
nosnu vijest spreËavali su druge da je prime. Na njima je
krv ovih duπa. Propovjednici i narod udruæili su se u pro-
tivljenju ovoj vijesti s Neba i progonili Williama Millera i
one koji su se u ovom radu ujedinili s njim. ©irili su laæi da
naπkode njegovom utjecaju i u viπe prilika, nakon πto je jasno
objavio Boæju rijeË primjenjujuÊi oπtre istine na srca svojih
sluπatelja, protiv njega se raspalio veliki gnjev pa kad je od-
lazio s mjesta sastanka, neki su ga vrebali ne bi li mu uzeli
æivot. Ali Bog je poslao anele da ga zaπtite i oni su ga si-
 194 Rani spisi

gurno odveli od gnjevne rulje. Njegovo djelo joπ nije bilo

dovrπeno.
235 Najpoboæniji su s radoπÊu prihvaÊali vijest. Znali su da
dolazi od Boga i da je objavljena u pravi Ëas. Aneli su s
najdubljim zanimanjem pratili rezultate nebeske vijesti i kad
su se crkve okrenule od nje i odbacile je, oni su se sa æaloπÊu
savjetovali s Isusom. On je odvratio svoje lice od tih crkava
i zapovjedio anelima da vjerno bdiju nad dragocjenim du-
πama koje nisu odbacile svjedoËanstvo, jer ih je trebalo oba-
sjati joπ jedno svjetlo.
Da su se toboænji krπÊani radovali dolasku svojeg Spasi-
telja, da su voljeli Isusa i da su smatrali kako se nitko na
zemlji ne moæe usporediti s Njim, vidjela sam da bi klicali
od radosti na sam spomen Njegova dolaska. Ali negodova-
nje koje su pokazali kad su Ëuli za dolazak svojega Gospodina
bilo je siguran dokaz da Ga nisu voljeli. Sotona i njegovi
aneli su trijumfirali i otvoreno dobacivali Kristu i Njego-
vim svetim anelima kako Njegov navodni narod toliko ma-
lo voli Isusa da ne Ëezne za Njegovim drugim dolaskom.
Vidjela sam da je Boæji narod radosno oËekivao dolazak
svojega Gospodina.€Ali Bog ga je naumio iskuπati. Njegova
je ruka pokrila pogreπku u raËunanju proroËkih razdoblja.
Oni koji su oËekivali svojega Gospodina nisu otkrili tu po-
greπku, a nije je vidjela ni veÊina uËenih ljudi koji su se
protivili odreenom vremenu. Bog je odredio da se Njegov
narod razoËara. To vrijeme je proπlo i oni koji su radosno
oËekivali svojega Spasitelja bili su æalosni i obeshrabreni, dok
su oni koji se nisu radovali Isusovu dolasku, veÊ su prihva-
tili vijest iz straha, bili zadovoljni πto nije doπao u oËeki-
vano vrijeme. Njihovo ispovijedanje nije djelovalo na srce
niti je oËistilo njihov æivot. Protjecanje vremena bilo je dobro
smiπljeno da otkrije takva srca. Oni su bili meu prvima koji
236 su se okrenuli i ismijavali æalosne i razoËarane koji su se
istinski radovali dolasku svojega Spasitelja. Vidjela sam Boæ-
ju mudrost u kuπanju svojeg naroda i u tome πto je dao pri-
liku za ispitivanje da otkrije one koji bi u Ëasu nevolje ustuk-
nuli i vratili se.
Isus i sva nebeska biÊa gledali su s naklonoπÊu i ljubav-
lju na one koji su s iskrenim oËekivanjem Ëeznuli da vide
Onoga koga je ljubila njihova duπa. Aneli su lebdjeli oko
 Duhovni darovi 195

njih da ih krijepe u Ëasu kuπnje. Oni koji su zanemarili ne-

besku vijest, bili su ostavljeni u tami i protiv njih se raspalio
Boæji gnjev jer nisu htjeli primiti svjetlo koje im je poslao s
Neba. Oni pak vjerni, razoËarani ljudi, koji nisu mogli ra-
zumjeti zaπto njihov Gospodin nije doπao, nisu bili ostavlje-
ni u tami. Bog ih je ponovno poveo k Bibliji da istraæuju
proroËka razdoblja. Bog je sklonio ruku s brojki i pogreπka
je objaπnjena. Vidjeli su da proroËka razdoblja seæu do 1844.
i da isti dokazi koje su iznosili da dokaæu kako su proroËka
razdoblja zavrπila 1883. godine pokazuju da Êe zavrπiti 1844.
Svjetlo iz Boæje rijeËi obasjalo je njihovo stajaliπte i oni su
otkrili vrijeme odgaanja — “Ako stiæe polako [vienje], Ëe-
kaj.” U svojoj ljubavi prema Kristovom neposrednom dola-
sku previdjeli su kaπnjenje vienja koje je bilo smiπljeno da
se pokaæu pravi Ëekaoci. Sada su ponovno imali odreeno
vrijeme. Ali vidjela sam da mnogi od njih nisu mogli nadvla-
dati veliko razoËaranje da bi imali onu gorljivost i energiju
koja je njihovu vjeru obiljeæavala 1843.
Sotona i njegovi aneli trijumfirali su nad njima i oni
koji nisu primili vijest, Ëestitali su sami sebi na svojoj dale-
koseænoj prosudbi i mudrosti πto nisu prihvatili zabludu, kako
su je nazvali. Nisu shvatili da odbacuju Boæju preporuku pa 237
su se ujedinili sa Sotonom i njegovim anelima u zbunjiva-
nju Boæjeg naroda koji je nastojao postupati u skladu s nebe-
skom vijeπÊu.
Crkve su progonile one koji su vjerovali u ovu vijest.
One koji nisu prihvatili vijest neko je vrijeme obuzdavao strah
da ne postupe prema osjeÊajima svojega srca, ali je vrijeme
otkrilo njihove prave osjeÊaje. Htjeli su uπutkati svjedoËe-
nje koje su iznosili Ëekaoci da su se proroËka razdoblja pro-
tegnula do 1844. Vjernici su jasno objaπnjavali svoju pogre-
πku i iznosili razloge zaπto oËekuju svojega Gospodina 1844.
Njihovi protivnici nisu mogli iznijeti nikakve argumente pro-
tiv jasno iznesenih razloga. Ali gnjev crkava se raspalio; nisu
htjele sluπati dokaze i iskljuËile su svjedoËenje iz crkava ka-
ko ga drugi ne bi mogli Ëuti. Oni koji se nisu usudili zadr-
æati od drugih svjetlo koje im je Bog dao, iskljuËeni su iz
crkava; ali Isus je bio s njima i oni su se radovali u svjetlu
Njegova lica. Bili su spremni prihvatiti drugu vijest.
 196 Rani spisi

Vijest drugog anela39

Kad su crkve odbacile vijest pr vog anela, odbacile su
svjetlo s Neba i izgubile Boæju naklonost. One su se pouz-
dale u vlastitu snagu i protivljenjem prvoj vijesti stavile se
u poloæaj u kojemu nisu mogle vidjeti svjetlo vijesti drugog
anela. Ali Bogu dragi, oni koji su bili progonjeni, prihva-
tili su vijest “Pade Babilon” i napustili te crkve.
Pri kraju objavljivanja vijesti drugog anela40 vidjela sam
kako je Boæji narod obasjalo snaæno svjetlo s Neba. Njegove
zrake bile su sjajne kao sunce. »ula sam glasove anela ka-
ko viËu: “ZaruËnik dolazi! Iziite mu u susret!”
238 To je bio ponoÊni poklik koji je dao silu vijesti drugog
anela. Aneli su poslani s Neba da podignu obeshrabrene
svete i pripreme ih za veliko djelo koje ih je oËekivalo. Naj-
darovitiji nisu meu prvima prihvatili ovu vijest. Aneli su
bili poslani poniznima, poboænima i potaknuli ih da poËnu
razglaπavati: “ZaruËnik dolazi! Iziite mu u susret!” Oni ko-
jima je ova vijest bila povjerena æurili su se i objavili je u
sili Svetoga Duha; tako su podigli svoju obeshrabrenu bra-
Êu. Ovo djelo nije vrπeno u ljudskoj mudrosti i znanju, veÊ
u Boæjoj sili i Njegovi sveti koji su je Ëuli nisu joj se mogli
oduprijeti. Prvo su je primili najduhovniji, a posljednji su
je primili oni koji su prije vodili djelo i pomogli da poklik
“ZaruËnik dolazi! Iziite mu u susret!” preraste u glasnu viku.
U svim dijelovima Zemlje vijest drugog anela obasjalo
je svjetlo i poklik je omekπao srce tisuÊama. Iπao je od gra-
da do grada i od sela do sela dok se Boæji narod koji je Ëe-
kao nije potpuno podigao. U mnogim crkvama nije se smjela
iznositi ova vijest pa su velike skupine, koje su imale æivo
svjedoËanstvo, napustile ove pale crkve. PonoÊnim poklikom
izvrπeno je silno djelo. Vijest je zahtijevala ispitivanje srca i
vodila vjernike da sami teæe za æivim iskustvom. Znali su
da se ne mogu osloniti na druge.
Sveti su napeto Ëekali svojega Gospodina u postu, bdjenju
i gotovo neprekidnoj molitvi. »ak su i neki greπnici to vrijeme
oËekivali s uæasom, ali veliko mnoπtvo pokazalo je Sotonin

39
Vidi Dodatak.
40
Vidi Dodatak.
 Duhovni darovi 197

duh protivljenja toj vijesti. Ismijavali su se i rugali stalno 239

ponavljajuÊi: “Nitko ne zna ni dana ni Ëasa.” Zli aneli poti-
cali su ih da otvrdnu svoja srca i odbiju svaku zraku svjetla
s Neba da bi ostali uhvaÊeni u Sotoninu zamku. Mnogi koji
su tvrdili da oËekuju Krista nisu imali udjela u πirenju ove
vijesti. Boæja slava koju su vidjeli, poniznost i duboko po-
sveÊenje Ëekalaca te neodoljivi dokazi nagnali su ih da tvr-
de kako su prihvatili istinu, ali se nisu obratili; nisu bili spre-
mni za Gospodnji dolazak.
Sveti su svuda osjeÊali duh sveËane i ozbiljne molitve.
Na njima je poËivala sveta ozbiljnost. Aneli su s najveÊim
zanimanjem pratili djelovanje vijesti, podizali su one koji su
je prihvatili i odvlaËili ih od zemaljskih stvari da obilno cr-
pe iz izvora spasenja. Bog je tada prihvatio svoj narod. Isus
ih je promatrao sa zadovoljstvom jer se u njima odraæavao
Njegov lik. Oni su se potpuno ærtvovali, potpuno posvetili
i oËekivali da se preobraze u besmrtnost. Ali Ëekalo ih je
veliko razoËaranje. Trenutak koji su oËekivali nadajuÊi se iz-
bavljenju, proπao je; joπ uvijek su bili na Zemlji i posljedi-
ce nikad nisu bile vidljivije. Svoja su oËekivanja usmjerili
na Nebo i u iskrenom oËekivanju okusili besmrtno izbav-
ljenje, ali se njihove nade nisu ostvarile.
Strah koji je obuzeo mnoge u narodu nije odjednom ne-
stao; nisu odmah trijumfirali nad razoËaranima. Ali kad se
nisu pojavili vidljivi znakovi Boæjega gnjeva, oslobodili su
se straha koji su osjeÊali i nastavili s ismijavanjem i ruga-
njem. Boæji narod ponovno je bio izloæen kuπnji. Svijet im 240
se smijao, rugao i sramotio ih, a oni koji su ne sumnjajuÊi
vjerovali da Êe Isus doÊi da uskrisi mrtve i preobrazi æive
svete i povede ih u kraljevstvo da ga zauvijek zaposjednu,
osjeÊali su se kao uËenici kod Kristova groba. “Uzeπe moga
Gospodina i ne znam kamo ga staviπe.”

Prikaz adventnog pokreta

Vidjela sam viπe skupina koje kao da su bile povezane
konopima. Mnoge od njih bile su u potpunom mraku, oËi-
ju usmjerenih prema zemlji;€Ëinilo se da nema veze izmeu
njih u Isusa. Ali meu ovim razliËitim skupinama bilo je onih
Ëija su lica izgledala vedro, njihov je pogled bio uprt pre-
 198 Rani spisi

ma Nebu. Njih su osvjetljavale zrake svjetla od Isusa, sliËne

zrakama sunca. Jedan mi je aneo rekao da pozorno gle-
dam i ja sam primijetila kako je jedan aneo bdio nad onima
koji su bili osvijetljeni zrakom svjetla, dok su zli aneli okru-
æivali one koji su bili u tami. »ula sam glas jednog anela
kako viËe: “Bojte se Boga i zahvalite mu, jer je doπao Ëas
njegova Suda.”
Zatim je na ovim skupinama poËinulo snaæno svjetlo i
obasjalo one koji Êe ga prihvatiti. Neki od onih koji su bili
u mraku prihvatili su svjetlo i radovali se. Drugi su se odu-
prli svjetlu s Neba govoreÊi da je poslano da ih zavede. Svjetlo
ih je napustilo i oni su ostali u mraku. Oni koji su primili
svjetlo od Isusa, s radoπÊu su prihvatili jaËanje dragocjenog
svjetla koje ih je obasjavalo. Njihova su lica zraËila radoπÊu
241 dok im je pogled s najveÊim zanimanjem bio upravljen na
Isusa; njihovi su se glasovi ujedinili s glasom anela: “Bojte
se Boga i zahvalite mu, jer je doπao Ëas njegova Suda.” Kad
su povikali te rijeËi, vidjela sam da su ih oni koji su bili u
mraku gurali tijelom i rukama. Na to su mnogi koji su cije-
nili sveto svjetlo raskinuli veze koje su ih vezivale i odvojili
se od tih skupina. Dok su to Ëinili, ljudi koji su pripadali
razliËitim skupinama i koje su oni cijenili, prolazili su po-
kraj njih, neki s ljubaznim rijeËima, a drugi s gnjevnim po-
gledom i prijeteÊim pokretima i uËvrπÊivali konopce koji su
se olabavili. Ovi su ljudi stalno govorili: “Bog je s nama. Mi
stojimo u svjetlu. Mi imamo istinu.” Pitala sam tko su ti ljudi
i reËeno mi je da su to propovjednici i vodeÊi ljudi koji su
sami odbacili svjetlo, a ne æele da ga drugi prime.
Vidjela sam one koji su cijenili svjetlo kako s usrdnom
Ëeænjom gledaju gore oËekujuÊi Isusa da doe i povede ih
k sebi. Ubrzo je preko njih preπao oblak i njihova su se lica
rastuæila. Upitala sam za uzrok pojave ovog oblaka pa mi je
pokazano da je to bilo njihovo razoËaranje. Vrijeme kada su
oËekivali svojega Spasitelja proπlo je, a Isus nije doπao. Kad
je meu Ëekaocima zavladalo obeshrabrenje, propovjednici
i vodeÊi ljudi koje sam prije vidjela, radovali su se i svi koji
su odbacili svjetlo silno su trijumfirali, dok su Sotona i nje-
govi aneli takoer likovali.
Onda sam zaËula glas drugog anela kako govori: “Pade,
pade veliki Babilon.” Jedno svjetlo obasjalo je maloduπne i
 Duhovni darovi 199

oni su s usrdnom Ëeænjom da se Isus pojavi ponovno us-

mjerili svoj pogled na njega. Vidjela sam kako brojni aneli
razgovaraju s onim koji je povikao “Pade Babilon!” i onda
su se ujedinili s njim u pokliku: “Bojte se Boga i zahvalite 242
mu, jer je doπao Ëas njegova Suda.” »inilo se da umilni glasovi
ovih anela dopiru posvuda. Posebno jako i bljeπtavo svje-
tlo obasjavalo je one koji su cijenili svjetlo koje su dobili.
Njihova su lica zraËila posebnim sjajem i oni su se ujedinili
s anelima u pokliku: “Bojte se Boga i zahvalite mu, jer je
doπao Ëas njegova Suda.” Dok su tako skladno klicali meu
razliËitim skupinama, oni koji su odbacili svjetlo gurali su
ih i uz srdite poglede im se rugali i ismijavali ih. Ali Boæji
aneli su pruæili svoja krila nad ove progonjene, dok su ih
Sotona i njegovi aneli nastojali okruæiti tamom i navesti da
odbace svjetlo s Neba.
Zatim sam zaËula glas koji se obratio onima koji su bili
izloæeni guranju i ismijavanju: “Iziite izmeu njih i ne do-
tiËite se niËega neËista.” Posluπni ovome glasu, velik broj
njih raskinuo je konopce koji su ih vezali i ostavili skupine
koje su bile u mraku te se pridruæili onima koji su se oslo-
bodili prije i s radoπÊu ujedinili svoje glasove s njihovima.
»ula sam glas ozbiljne, tjeskobne molitve nekolicine koji su
joπ uvijek ostali u skupinama u mraku. Propovjednici i vo-
deÊi ljudi kruæili su u ovim razliËitim skupinama i jaËe pri-
tezali konopce, ali sam joπ uvijek Ëula glas iskrene molitve.
Onda sam vidjela kako su ovi molitelji pruæili ruke za po-
moÊ prema ujedinjenoj, slobodnoj skupini radujuÊi se u Bogu.
Njihov odgovor, dok su ozbiljno gledali u Nebo i pokazivali
prema gore, glasio je: “Iziite izmeu njih i odvojite se.” Vi-
djela sam kako se pojedinci bore za slobodu da bi konaËno
prekinuli konopce koji su ih vezivali. Oni su se oduprli na-
stojanjima da budu joπ ËvrπÊe vezani i odbili posluπati po-
navljanje tvrdnje: “Bog je s nama.” “Mi imamo istinu.”
Stalno je bilo onih koji su napuπtali skupine koje su 243
bile u mraku i pridruæivali se slobodnoj skupini koja je bila
na otvorenom polju uzdignutom iznad zemlje. Njihov je po-
gled bio uprt prema gore, na njima je poËivala Boæja slava
i oni su Mu radosno klicali hvalu. Bili su Ëvrsto ujedinjeni
i Ëinilo se da su okruæeni nebeskim svjetlom. Oko ove sku-
pine bilo je nekih koji su doπli pod utjecaj svjetla, ali se
 200 Rani spisi

nisu posebno ujedinili s njom. Svi koji su se radovali svje-

tlu koje ih je obasjavalo gledali su s najveÊom pozornoπÊu
prema gore, a Isus ih je promatrao s iskrenim odobravanjem.
OËekivali su da doe i Ëeznuli su za Njegovim dolaskom.
UopÊe nisu spuπtali pogled na zemlju. Ali ponovno je ove
Ëekaoce pokrio oblak pa sam vidjela kako su spustili svoj
umorni pogled. Moj je aneo pratilac rekao: “Opet su se
razoËarali u oËekivanju. Isus joπ ne moæe doÊi na Zemlju.
Moraju trpjeti veÊe nevolje radi Njega. Moraju se liπiti za-
bluda i tradicija koje su primili od ljudi i potpuno se obra-
titi Bogu i Njegovoj RijeËi. Moraju biti oËiπÊeni, ubijeljeni i
prokuπani. Oni koji izdræe ovu gorku kuπnju, izvojevat Êe
vjeËnu pobjedu.”
Isus nije doπao na Zemlju kako je to oËekivala sprem-
na, radosna skupina da oËisti Svetiπte ËiπÊenjem Zemlje og-
njem. Vidjela sam da su ispravno izraËunali proroËka raz-
doblja; proroËko vrijeme je zavrπilo 1844. i Isus je uπao u
Svetinju nad svetinjama da na kraju dana oËisti Svetiπte.
Pogrijeπili su u tome πto nisu razumjeli πto je Svetiπte i ka-
kva je narav njegova ËiπÊenja. Kad sam ponovno pogledala
skupinu razoËaranih Ëekalaca, vidjela sam da su æalosni. Oni
su pomno ispitivali dokaze svoje vjere i pratili raËunanje pro-
244 roËkih razdoblja, ali nisu mogli otkriti pogreπku. Vrijeme se
ispunilo, ali gdje je njihov Spasitelj? Izgubili su Ga.
Pokazano mi je razoËaranje uËenika kad su doπli do groba
i ustanovili da nema Isusovog tijela. Marija je rekla: “Uzeπe
moga Gospodina i ne znam kamo ga staviπe.” Aneli su oæaloπ-
Êenim uËenicima rekli da je njihov Gospodin uskrsnuo i da
Êe iÊi pred njima u Galileju.
Na sliËan naËin vidjela sam da je Isus s dubokim saæalje-
njem gledao razoËarane koji su Ëekali Njegov dolazak pa je
poslao svoje anele da njihove misli usmjere tamo gdje Êe
Ga naÊi. Pokazao im je da ova Zemlja nije Svetiπte, veÊ da
On mora uÊi u Svetinju nad svetinjama u nebeskom Svetiπtu
da izvrπi pomirenje za svoj narod i primi kraljevstvo od svojeg
Oca, a onda Êe se vratiti na Zemlju i povesti ih da zauvijek
budu s Njim. RazoËaranje prvih uËenika dobro ilustrira ra-
zoËaranje onih koji su 1844. oËekivali svojega Gospodina.
Bila sam vraÊena u vrijeme Isusovog trijumfalnog ula-
ska u Jeruzalem. Radosni uËenici vjerovali su da Êe On sada
 Duhovni darovi 201

preuzeti kraljevstvo i vladati kao zemaljski kraljeviÊ. Slijedili

su svojega Kralja s najveÊim nadama. Rezali su prekrasno pal-
mino liπÊe i svlaËili svoje plaπteve te ih s oduπevljenom gor-
ljivoπÊu prostirali po putu; neki su iπli ispred, a drugi su Ga
slijedili kliËuÊi: “Hosana sinu Davidovu! Blagoslovljen koji
dolazi u ime Gospodnje! Hosana na nebu!” Uzbuenje je uzne-
mirilo farizeje i oni su traæili da Isus ukori uËenike. Ali On
im je odgovorio: “Kaæem vam, ako oni uπute, kamenje Êe vi-
kati.” Morao se ispuniti tekst iz Zaharije 9,9, ali je uËenike
oËekivalo gorko razoËaranje. Nekoliko dana kasnije slijedili 245
su Isusa na Golgotu i gledali Ga krvavog i izmuËenog na okrut-
nom kriæu. Bili su svjedoci Njegove straπne smrti i poloæili
Ga u grob. Srca su im bila shrvana tugom; njihova se oËekivanja
nisu ni u Ëemu ispunila i njihove su nade umrle zajedno s
Isusom. Ali kad je uskrsnuo i javio se svojim oæaloπÊenim uËe-
nicima, njihove su nade oæivjele. Ponovno su Ga naπli.
Vidjela sam da razoËaranje onih koji su vjerovali da Êe
Gospodin doÊi 1844. nije bilo sliËno razoËaranju prvih uËe-
nika. Proroπtvo se ispunilo u vijestima prvog i drugog anela.
One su objavljene u pravom trenutku i bile popraÊene dje-
lom koje im je Bog namijenio.

Joπ jedan prikaz

Pokazano mi je kako je Ëitavo Nebo zainteresirano za
djelo koje se odvija na Zemlji. Isus je zapovjedio jednom
moÊnom anelu da sie i upozori stanovnike Zemlje da se
pripreme za Njegov drugi dolazak. Kad je aneo napustio
Isusa na Nebu, pred njim se pojavilo izuzetno jako i sjajno
svjetlo. ReËeno mi je da je njegova zadaÊa da rasvijetli Zemlju
svojom slavom i upozori ljude na dolazak Boæjega gnjeva.
Mnoπtvo ljudi prihvatilo je to svjetlo. Neki od njih su izgle-
dali vrlo sveËano, dok su drugi bili puni radosti i zanosa.
Svi koji su to svjetlo primili, okrenuli su lice prema Nebu i
hvalili Boga. Premda je svjetlo obasjalo sve, neki su bili izlo-
æeni njegovom utjecaju, ali ga nisu srdaËno prihvatili. Mno-
ge je ispunila velika srdæba. Propovjednici i narod ujedinili
su se sa zlima i prkosno se oduprli svjetlu moÊnog anela.
Ali svi koji su ga primili povukli su se od svijeta i meusobno 246
se Ëvrsto ujedinili.
 202 Rani spisi

Sotona i njegovi aneli bili su jako zaposleni nastojanjem

da πto je moguÊe viπe ljudi odvuku od svjetla. Skupina koja
ga je odbila ostala je u mraku. Vidjela sam kako Boæji an-
eo s najdubljim zanimanjem promatra one koji su prihva-
tili Boga s namjerom da zapiπe kakav su karakter razvili nakon
πto im je iznesena vijest s Neba. I kad se jako mnogo onih
koji su tvrdili da ljube Isusa, s prijezirom, ruganjem i mræ-
njom odvratilo od nebeskog svjetla, jedan aneo s perga-
mentom u rukama pripremao je sramotni izvjeπtaj. »itavo
je Nebo bilo ispunjeno negodovanjem πto Isusa tako omalo-
vaæavaju oni koji tvrde da Ga slijede.
Vidjela sam razoËaranje vjernih kad u oËekivano vrije-
me nisu doËekali svojega Gospodina. Boæja je namjera bila
da sakrije buduÊnost i da svoj narod dovede do trenutka
odluke. Bez propovijedanja odreenog vremena Kristovog
dolaska ne bi bilo ostvareno djelo koje je Bog odredio. So-
tona je mnoge naveo da velike dogaaje povezane sa sudom
i krajem vremena milosti smatraju dalekom buduÊnoπÊu. Ljudi
su trebali doÊi u situaciju da se poËnu ozbiljno pripremati.
Kad je to vrijeme proπlo, oni koji nisu potpuno prihvatili
svjetlo anela, ujedinili su se s onima koji su prezreli vijest
i s ruganjem se odvratili od razoËaranih. Aneli su vodili
raËuna o situaciji u kojoj su se nalazili oni koji su tvrdili da
slijede Krista. Tijekom odreenog vremena iskuπani su i is-
pitani, i mnogi su izmjereni na tezulji i naeni laki. Oni su
glasno tvrdili da su krπÊani, ali gotovo ni u jednoj pojedi-
nosti nisu slijedili Krista. Sotona je likovao zbog stanja onih
247 koji su tvrdili da slijede Isusa. Dræao ih je u svojoj zamci.
VeÊinu je naveo da napusti uski put i oni su pokuπavali do-
Êi na Nebo nekim drugim putem. Aneli su vidjeli da su
Ëisti i sveti pomijeπani s greπnicima na Sionu i s licemjeri-
ma koji ljube svijet. Oni su bdjeli nad pravim Isusovim uËe-
nicima, ali su pokvareni utjecali na svete. Onima Ëija su srca
gorjela snaænom æeljom da vide Isusa, njihova nazovibraÊa
zabranila su da govore o Njegovom dolasku. Aneli su pro-
matrali ovaj prizor i suosjeÊali s ostatkom koji se radovao
dolasku svojega Gospodina.
Joπ jedan moÊni aneo dobio je nalog da sie na Zem-
lju. Isus mu je u ruke stavio neki spis i kad je doπao na
Zemlju, povikao je: “Pade, pade veliki Babilon!” Onda sam
 Duhovni darovi 203

vidjela kako su razoËarani ponovno podigli pogled k Nebu

oËekujuÊi s vjerom i nadom dolazak svojega Gospodina. Ali
Ëinilo se da su mnogi ostali u stanju otupjelosti, kao da spa-
vaju, a na njihovim sam licima mogla vidjeti duboku tugu.
RazoËarani su iz Svetog pisma zakljuËili da se nalaze u vri-
jeme odgode i da moraju strpljivo Ëekati na vienje. Isti dokazi
koji su ih vodili da Ëekaju svojega Gospodina 1843. vodili
su ih da ga oËekuju 1844. Ali sam vidjela da veÊina nije
imala snagu koja je 1843. obiljeæavala njihovu vjeru. Razo-
Ëaranje je oslabilo njihovu vjeru.
Kad se Boæji narod ujedinio u navjeπÊivanju vijesti dru-
gog anela, nebeska biÊa pokazala su najdublje zanimanje
za djelovanje te vijesti. Vidjela su kako se mnogi koji su se
izdavali za krπÊane s prijezirom i ruganjem odvraÊaju od onih
koji su doæivjeli razoËaranje. Kad su s njihovih podrugljivih
usana siπle rijeËi: “Joπ se niste uznijeli!” jedan ih je aneo
zapisao. Rekao je: “Oni se rugaju Bogu.” Ukazano mi je na
sliËan grijeh poËinjen u drevna vremena. Ilija je bio prene-
sen na Nebo i njegov je plaπt dopao Elizeju. Zla mladeæ ko- 248
ja je od svojih roditelja nauËila prezirati Boæjeg Ëovjeka, sli-
jedila je Elizeja i podrugljivo vikala: “Hodi Êelo, hodi Êelo,
hodi Êelo!” VrijeajuÊi Boæjeg slugu, vrijeali su Boga i zato
su bili odmah kaænjeni. Na sliËan Êe naËin one koji su se
rugali i ismijavali ideju da sveti uzlaze stiÊi Boæji gnjev pa
Êe shvatiti koliko je opasno πaliti se sa Stvoriteljem.
Isus je poslao druge anele da brzo odlete te osnaæe i
ojaËaju malaksalu vjeru svojeg naroda i da ga pripreme za
razumijevanje vijesti drugog anela i vaænog Ëina koji Êe se
uskoro dogoditi na Nebu. Vidjela sam da su ovi aneli do-
bili veliku moÊ i svjetlo od Isusa i brzo odletjeli na Zemlju
da ispune svoju zadaÊu i pomognu drugom anelu u njego-
vom radu. Kad su aneli povikali: “ZaruËnik dolazi! Iziite
mu u susret!” veliko je svjetlo obasjalo Boæji narod. Ono je
na svim mjestima prodrlo kroz tamu. Sotona i njegovi an-
eli pokuπavali su sprijeËiti πirenje ovog svjetla da ne bi po-
stiglo svoj cilj. Prepirali su se s nebeskim anelima govore-
Êi kako je Bog prevario narod i da usprkos svem svjetlu i
sili neÊe moÊi uvjeriti svijet da Krist dolazi. Ali bez obzira
na to πto je Sotona nastojao zatvoriti put i odvuÊi misli naroda
od svjetla, Boæji su aneli nastavili svoj posao.
 204 Rani spisi

Oni koji su prihvatili svjetlo izgledali su jako sretni. Stalno

su gledali prema Nebu i Ëeznuli za Isusovim dolaskom. Neki
249 su plakali i molili se ispunjeni velikom tjeskobom. »ini se
da su pogled usmjerili na sebe pa se nisu usuivali gledati
prema gore. Svjetlo s Neba rasprπilo je tamu oko njih i sada
su svoj pogled, koji su u oËaju usmjerili na sebe, podigli
prema gore i na svaËijem se licu pokazala zahvalnost i sveta
radost. Isus i svi aneli gledali su s odobravanjem na vjer-
ne Ëekaoce.
Oni koji su odbacili vijest prvog anela i protivili se
njezinu svjetlu, izgubili su svjetlo druge vijesti i nisu mogli
imati koristi od sile i slave koja ju je pratila: “ZaruËnik do-
lazi! Iziite mu u susret!” Isus se s negodovanjem okrenuo
od njih jer su Ga omalovaæili i odbacili. Oni koji su prihva-
tili vijest, bili su okruæeni oblakom slave. Silno su se bojali
da ne uvrijede Boga i Ëekali, bdjeli i molili se da spoznaju
Njegovu volju. Vidjela sam kako Sotona i njegovi aneli na-
stoje zastrti ovo boæansko svjetlo od Boæjeg naroda, ali do-
kle god su Ëekaoci cijenili svjetlo i dræali pogled usmjeren
sa Zemlje na Isusa, Sotona ih nije mogao liπiti njezinih dra-
gocjenih zraka. Vijest s Neba razbjesnila je Sotonu i njego-
ve anele i navela one koji su tvrdili da ljube Isusa, ali su
prezirali Njegov dolazak, da se rugaju i ismijavaju vjerne koji
su se uzdali u Boga. Jedan je aneo biljeæio svaku uvredu,
svako omalovaæavanje, svaku nepravdu koju su Boæja djeca
trpjela od svoje navodne braÊe.
Velik broj ljudi podigao je glas viËuÊi: “ZaruËnik dola-
zi!” i ostavio svoju braÊu koja se nisu radovala Isusovom do-
lasku i nisu im dopuπtala da se bave Njegovim drugim do-
laskom. Vidjela sam da se Isusovo lice okrenulo od onih koji
su odbacili i prezreli Njegov dolazak i da je anelima zapo-
vjedio da izvedu Njegov narod izmeu neËistih kako se ne
bi ukaljao. Oni koji su bili posluπni vijesti, stajali su slobod-
250 ni i ujedinjeni. Obasjavalo ih je sveto svjetlo. Oni su se odrekli
svijeta, ærtvovali su svoje zemaljske probitke, liπili se svojeg
zemaljskog blaga i svoj zabrinuti pogled upravili prema Ne-
bu oËekujuÊi da vide svojeg voljenog Izbavitelja. Sveto svje-
tlo obasjavalo je njihova lica govoreÊi o miru i radosti koji
su vladali u njima. Isus je svojim anelima zapovjedio da
pou i da ih ojaËaju jer se pribliæio Ëas njihove kuπnje. Oni
 Duhovni darovi 205

nisu bili slobodni od zabluda. Vidjela sam Boæje milosre i

dobrotu πto je narodu na Zemlji poslao upozorenje i viπe
vijesti da ga potakne na marljivo ispitivanje srca i prouËa-
vanje Pisma, da bi se mogao osloboditi zabluda koje je
poprimio od neznaboæaca i papista. Ovim je vijestima Bog
izvodio svoj narod tamo gdje Êe na njega moÊi djelovati s
veÊom silom i gdje Êe moÊi vrπiti sve Njegove zapovijedi.

Svetiπte
Pokazano mi je razoËaranje Boæjeg naroda πto u oËeki-
vano vrijeme nije ugledao Isusa. Nisu znali zaπto njihov Spa-
sitelj nije doπao jer nisu mogli naÊi nijedan dokaz da pro-
roËko vrijeme nije zavrπilo. Aneo je rekao: “Zar se Boæja
rijeË nije ispunila? Zar Bog nije ispunio svoja proroËanstva?
Ne, On je ispunio sve πto je obeÊao. Isus je ustao i zatvorio
vrata Svetinje u nebeskom Svetiπtu i otvorio vrata Svetinje
nad svetinjama da ue i oËisti Svetiπte. Svi koji strpljivo Ëe-
kaju, razumjet Êe ovu tajnu. »ovjek je pogrijeπio, ali na Bo-
æjoj strani nije bilo pogreπke. Sve se ostvarilo kako je Bog
obeÊao, ali je Ëovjek pogreπno vjerovao da je Zemlja Sveti- 251
πte koje treba oËistiti na kraju proroËkih razdoblja. Nisu se
ispunila ljudska oËekivanja, a ne Boæja obeÊanja.”
Isus je poslao svojeg anela da usmjeri misli razoËara-
nih na Svetinju nad svetinjama kamo je otiπao da oËisti Sve-
tiπte i izvrπi posebno pomirenje za Izrael. Isus je rekao an-
elima da Êe svi koji su Ga naπli razumjeti djelo koje On
treba obaviti. Dok je Isus bio u Svetinji nad svetinjama, vidjela
sam da se trebao vjenËati s Novim Jeruzalemom; i nakon
πto zavrπi svoje djelo u Svetinji nad svetinjama, siÊi Êe u kra-
ljevskoj sili na Zemlju i uzeti k sebi sve dragocjene duπe
koje su strpljivo Ëekale na Njegov povratak.
Pokazano mi je πto se dogodilo na Nebu po zavrπetku
proroËkih razdoblja 1844. Kad je Isus zavrπio sluæbu u Sve-
tinji i zatvorio vrata tog odjela, gusti mrak se spustio na
one koji su Ëuli i odbacili vijest o Njegovom dolasku; oni
su Ga izgubili iz vida. Isus je onda obukao posebnu odje-
Êu. Na skutu Njegove odjeÊe bili su naizmjence poredani
zvonËiÊi i πipci, zvonËiÊi i πipci. Na prsima je imao poseb-
no izraen naprsnik. Kad se kretao, naprsnik je svjetlucao
 206 Rani spisi

kao dijamanti poveÊavajuÊi slova koja su izgledala kao ime-

na napisana ili urezana na njemu. Na glavi Mu je bilo neπto
πto je izgledalo kao kruna. Nakon πto se spremio, okruæili
su Ga aneli i On je u ognjenim kolima poπao iza drugog
zastora.
Bila sam pozvana da vidim dva odjela nebeskog Sveti-
πta. Bio je otvoren zastor ili vrata i ja sam smjela uÊi. U
prvom odjelu vidjela sam svijeÊnjak sa sedam svjetiljki, stol
s postavljenim kruhovima, kadioni ærtvenik i kadionicu. Sav
252 namjeπtaj u ovom odjelu izgledao je od Ëistog zlata koje je
odsjajivalo lik onoga koji bi uπao. Zastor koji je razdvajao
ova dva odjela bio je drukËije boje i materijala, s prekras-
nim porubom na kojemu su bili zlatom izvezeni likovi koji
su trebali prikazivati anele. Zastor se podignuo i ja sam
pogledala u drugu prostoriju. Tu sam vidjela KovËeg saveza
naËinjen od najËiπÊeg zlata. Rub na poklopcu bio je prekrasan
rad sliËan krunama. U KovËegu su bile kamene ploËe s De-
set zapovijedi.
Dva prelijepa kerubina, svaki s jedne strane KovËega,
stajala su raπirenih krila pruæenih iznad KovËega i dodiri-
vala se iznad Isusove glave dok je stajao pred prijestoljem
milosti. Lica su im bila okrenuta jedno prema drugome, a
pogled usmjeren na KovËeg prikazujuÊi nebeske vojske ko-
je sa zanimanjem gledaju Boæji zakon. Izmeu kerubina bila
je zlatna kadionica i kad su se molitve svetih, upuÊene vje-
rom, dizale do Isusa koji€ih je prinosio svojem Ocu, iz kadi-
onice se podigao oblak tamjana, nalik na dim prekrasnih
boja. Iznad mjesta gdje je Isus stajao pred KovËegom nala-
zila se izuzetno jaka svjetlost u koju nisam mogla gledati;
izgledala je kao Boæje prijestolje. Kad se tamjan podignuo
k Ocu, posebno svjetlo zasjalo je s prijestolja na Isusa, a od
Njega na one Ëije su se molitve dizale kao mirisni tamjan.
Svjetlo je obilno obasjalo Isusa i zasjenilo prijestolje milosti,
a boæanska slava je ispunila hram. Viπe nisam mogla gledati
u neopisivo jako svjetlo. Nema jezika koji bi ga mogao opi-
sati. Bila sam svladana veliËanstvom i slavom prizora pa sam
se okrenula od njega.
Takoer mi je bilo pokazano zemaljsko Svetiπte s dva
odjela. Bilo je sliËno nebeskom; reËeno mi je da je ono bilo
slika nebeskog. Predmeti u prvom dijelu zemaljskog Sveti-
 Duhovni darovi 207

πta bili su sliËni predmetima u prvom dijelu nebeskog Sve- 253

tiπta. Kad se zastor podignuo, pogledala sam u Svetinju nad
svetinjama i vidjela da su predmeti isti kao i u nebeskoj Sve-
tinji nad svetinjama. U oba dijela zemaljskog Svetiπta sluæio
je sveÊenik. U prvi odjel ulazio je svakodnevno, ali u Sveti-
nju nad svetinjama samo jednom u godini da je oËisti od
grijeha koji su se tamo nakupili. Vidjela sam da je Isus slu-
æio u oba dijela nebeskog Svetiπta. U zemaljsko Svetiπte ula-
zili su sveÊenici s krvlju æivotinje prinesene kao ærtve za
grijeh. U nebesko Svetiπte Krist je uπao prinoseÊi svoju vla-
stitu krv. Zemaljske sveÊenike uklonila bi smrt i zbog toga
nisu mogli dugo sluæiti, a Isus je sveÊenik zauvijek. Prino-
πenjem ærtava i prinosa u zemaljskom Svetiπtu sinovi Izrae-
lovi trebali su se osloniti na zasluge buduÊeg Spasitelja. A u
svojoj mudrosti Bog nam je omoguÊio da promatranjem ra-
zumijemo Isusovo djelo u nebeskom Svetiπtu.
Kad je umro na Golgoti, Isus je povikao: “Svrπeno je”,
i hramski zastor se razderao u dva dijela, od vrha do dna.
Time je pokazano da je obredima u zemaljskom Svetiπtu za-
uvijek doπao kraj i da se Bog viπe neÊe sastajati sa sveÊeni-
cima u zemaljskom Hramu da bi primio njihove ærtve. Tada
je prolivena Isusova krv koju Êe On sam prinijeti u nebes-
kom Svetiπtu. Kao πto je sveÊenik jednom godiπnje ulazio u
Svetinju nad svetinjama da oËisti zemaljsko Svetiπte, tako je
Isus na kraju 2300 dana iz Daniela 8 uπao 1844. u nebesku
Svetinju nad svetinjama da izvrπi konaËno pomirenje kako
bi se svi mogli koristiti Njegovim posredovanjem, i tako oËisti
Svetiπte.

Vijest treÊeg anela41 254

Kad je zavrπio sluæbu u Svetinji, Isus je preπao u Sveti-
nju nad svetinjama i stao pred KovËeg u kojem se nalazio
Boæji zakon te poslao drugog moÊnog anela s treÊom vije-
sti upuÊenom svijetu. Aneo je u ruke dobio pergament i
kad je sa silom i veliËanstvom siπao na Zemlju, objavio je
zastraπujuÊe upozorenje uz najstraπnije prijetnje ikada upu-
Êene Ëovjeku. Ova je vijest trebala Boæju djecu potaknuti

41
Vidi Dodatak.
 208 Rani spisi

na oprez jer im je pokazala Ëas kuπnje i tjeskobe koji ih je

Ëekao. Aneo je rekao: “Oni Êe se sukobiti u borbi sa zvi-
jeri i njezinim kipom. Njihova je jedina nada u vjeËni æivot
da ostanu postojani. Premda im je æivot na kocki, moraju
se Ëvrsto dræati istine.” TreÊi aneo ovako zavrπava svoju vijest:
“Na tome se temelji postojanost svetih koji Ëuvaju Boæje
zapovijedi i vjeru u Isusa.” Kad je ponovio ove rijeËi, poka-
zao je prema nebeskom Svetiπtu. Misli svih koji su prihva-
tili ovu vijest bile su upuÊene prema Svetinji nad svetinja-
ma gdje Isus stoji pred KovËegom i vrπi konaËno posredo-
vanje za sve za koje milost joπ traje i one koji su u nezna-
nju prekrπili Boæji zakon. Ovo se pomirenje vrπi za mrtve
kao i za æive pravednike. Ono obuhvaÊa sve koji su umrli
uzdajuÊi se u Krista, ali koji su, buduÊi da nisu imali svje-
tlo o Boæjim zapovijedima, sagrijeπili prestupajuÊi u nezna-
nju ove propise.
Kad je Isus otvorio vrata Svetinje nad svetinjama, vidje-
lo se svjetlo subote i Boæji narod je bio iskuπan kao πto su
bili iskuπani sinovi Izraelovi u davno vrijeme, da se vidi hoÊe
255 li vrπiti Boæji zakon. Vidjela sam kako treÊi aneo upire prst
prema Nebu pokazujuÊi razoËaranima put u nebesko Sve-
tiπte. Kada vjerom uu u Svetinju nad svetinjama, nalaze Isusa
pa se ponovno raa nada i radost. Vidjela sam kako se okreÊu
i prisjeÊaju proπlosti, od objave Isusovog drugog dolaska do
svega πto su doæivjeli do 1844. Sad vide objaπnjenje za svo-
je razoËaranje i ponovno ih obuzima radost i sigurnost. TreÊi
aneo je osvijetlio proπlost, sadaπnjost i buduÊnost, i oni
su svjesni da ih je Bog vodio svojom tajanstvenom provid-
noπÊu.
Pokazano mi je kako je ostatak slijedio Isusa u Svetinju
nad svetinjama i gledajuÊi KovËeg i prijestolje milosti bio
oËaran njihovom slavom. Isus je podignuo poklopac s Kov-
Ëega i, gle, tu su bile kamene ploËe s Deset zapovijedi na-
pisanih na njima. Oni prate pogledom æive rijeËi, ali poËinju
drhtati kad vide da je meu deset svetih propisa Ëetvrta za-
povijed obasjana jaËom svjetloπÊu od ostalih devet i okru-
æena vijencem slave. Ne nalaze niπta πto bi pokazivalo da je
subota ukinuta ili promijenjena u prvi dan tjedna. Zapovi-
jed glasi isto onako kao πto ju je Boæji glas najsveËanije i
najveliËanstvenije objavio uz sijevanje munja i grmljavinu;
 Duhovni darovi 209

to je ona ista zapovijed koju je napisao svojim prstom na

kamene ploËe: “©est dana radi i obavljaj sav svoj posao. A
sedmoga je dana subota, poËinak posveÊen Jahvi, Bogu tvo-
jemu.” Oni se Ëude kad vide kolika se pozornost posveÊuje
Deset zapovijedi. Vide kako su postavljene blizu Jahve, za-
sjenjene i zaπtiÊene Njegovom svetoπÊu. Vide da su gazili
Ëetvrtu zapovijed Dekaloga i da su svetkovali dan koji su
uspostavili neznaboπci i papisti umjesto dana koji je posve- 256
tio Jahve.
Vidjela sam kako se diæe tamjan iz kadionice kad je Isus
prinosio Ocu njihova priznanja i molitve. I kad se tamjan
uzdizao, sjajno svjetlo poËinulo je na Isusu i prijestolju mi-
losti, a ozbiljni molitelji, æalosni kad su otkrili da su prestu-
pali Boæji zakon, primili su blagoslov i njihova su se lica
ozarila nadom i radoπÊu. Oni su se pridruæili djelu treÊeg
anela i podigli glasove u navijeπtanju sveËane opomene.
Premda je malo njih isprava prihvatilo opomenu, oni su vjerno
nastavili snaæno objavljivati vijest. Zatim sam vidjela mnoge
koji su prihvatili vijest treÊeg anela i ujedinili svoje gla-
sove s onima koji su prvi primili upozorenje; i oni su odali
Ëast Bogu svetkujuÊi Njegov posveÊeni dan odmora.
Mnogi koji su prihvatili vijest treÊeg anela nisu imali
iskustva u dvjema ranijim vijestima. Sotona je to znao pa ih
je promatrao ne bi li ih nekako svladao; ali treÊi aneo im
je ukazivao na Svetinju nad svetinjama i oni koji su prije
doæivjeli vijest, pokazivali su im put u Svetinju nad sveti-
njama. Mnogi su u vijestima ovih anela vidjeli savrπeni la-
nac istine i radosno ih prihvatili prema njihovom redoslije-
du te vjerom slijedili Isusa u nebesko Svetiπte. Ove su mi
vijesti prikazane kao sidro za Boæji narod. Svi koji ih razumiju
i prihvate bit Êe saËuvani od mnogih Sotoninih obmana.
Nakon velikog razoËaranja 1844. Sotona i njegovi aneli
posebno su se trudili da postave zamke kako bi pokolebali
vjeru zajednice. On je utjecao na umove onih koji su stekli
iskustvo u vijestima i imali obliËje poboænosti. Neki su tvr- 257
dili da se prva i druga vijest trebaju ostvariti u buduÊnosti,
dok su drugi ukazivali na proπlost tvrdeÊi da su ispunjene.
PoËeli su utjecati na neiskusne i kolebati ih u njihovoj vje-
ri. Neki su istraæivali Bibliju da izgrade vlastitu vjeru, odvo-
jeno od zajednice. Sotona je na ovo likovao jer je znao da
 210 Rani spisi

na one koji se odvoje od sidra moæe djelovati razliËitim

zabludama i tjerati ih okolo svakim vjetrom nauke. Mnogi
koji su vodili u prvoj i drugoj vijesti sada su ih nijekali i u
zajednici je doπlo do podjele i zabune.
Tada mi je pozornost skrenuta na Williama Millera. Iz-
gledao je uznemiren i skrπen brigom i zbunjenoπÊu za svoj
narod. Skupina koja je 1844. bila ujedinjena i prepuna lju-
bavi, sada je poËela gubiti ljubav protiveÊi se jedan drugo-
me i zapadala u hladno stanje otpada. Dok je to promatrao,
bol je naËela njegovu snagu. Vidio je kako ga vodeÊi ljudi
promatraju bojeÊi se da ne prihvati vijest treÊeg anela i
Boæje zapovijedi. I kad bi se naginjao prema svjetlu s Neba,
ovi bi ljudi stvarali neki plan da odvrate njegove misli. Na-
stojali su ga svojim utjecajem dræati u tami i zadræati meu
onima koji su se protivili istini. Na kraju je William Miller
podignuo svoj glas protiv nebeskog svjetla. Nije prihvatio
vijest koja bi potpuno objasnila njegovo razoËaranje i osvi-
jetlila proπlost, a koja bi mu obnovila iscrpljenu snagu,
povratila nadu i navela ga da proslavlja Boga. On se oslonio
na ljudsku umjesto na boæansku mudrost, ali buduÊi da se
napornim radom u djelu svojeg UËitelja iscrpio i ostario, nije
258 bio toliko odgovoran kao oni koji su ga odvraÊali od istine.
Oni su odgovorni i na njima poËiva grijeh.
Da je William Miller mogao vidjeti svjetlo treÊe vijesti,
shvatio bi mnogo toga πto mu je izgledalo mraËno i tajan-
stveno. Ali njegova su braÊa pokazivala toliku ljubav i bri-
gu za njega da je mislio kako se od njih ne moæe odvojiti.
Njegovo se srce priklanjalo istini, a onda je pogledao u svoju
braÊu — ona su joj se protivila. Moæe li se odvojiti od onih
koji su s njim stajali rame uz rame navijeπtajuÊi Isusov do-
lazak? Smatrao je da ga oni neÊe odvesti u zabludu.
Bog je dopustio da doe pod Sotoninu vlast, pod vlada-
vinu smrti i tako ga sakrije u grob od onih koji su ga stal-
no odvlaËili od istine. Mojsije je pogrijeπio pred sam ulazak
u ObeÊanu Zemlju. Vidjela sam da je isto tako pogrijeπio
William Miller pred sam ulazak u nebeski Kanaan dopuπta-
juÊi da se njegov utjecaj koristi protiv istine. Drugi su ga
na to naveli i oni za to moraju odgovarati. Ali aneli bdiju
nad dragocjenim prahom ovog Boæjeg sluge i on Êe ustati
na zvuk posljednje trube.
 Duhovni darovi 211

Sigurna platforma
Vidjela sam skupinu koja je budno straæarila i nepoko-
lebljivo stajala ne popuπtajuÊi onima koji su nastojali poko-
lebati utvrenu vjeru zajednice. Bog je tu skupinu proma-
trao s odobravanjem. Pokazane su mi tri stepenice — vijesti
prvog, drugog i treÊeg anela. Moj je aneo pratilac rekao:
“Teπko onome tko ukloni ijednu ciglu ili pomakne ijednu
iglu ovih vijesti. Njihovo pravilno razumijevanje od najveÊe
je vaænosti. Sudbina duπa ovisi o naËinu na koje ih prima- 259
ju.” Ponovno mi je pokazano πto su uËinile ove vijesti i ja
sam vidjela kako je skupo Boæji narod platio svoje iskustvo.
Ono je steËeno uz mnoge patnje i teπke borbe. Bog ga je
vodio korak po korak dok ga nije stavio na Ëvrstu, nepomiËnu
platformu. Vidjela sam pojedince kako prilaze toj platformi
i ispituju njezin temelj. Neki su odmah s radoπÊu stupili na
nju. Drugi su poËeli nalaziti greπke u temelju. Htjeli su da
se izvrπe poboljπanja kako bi platforma bila savrπenija i na-
rod sretniji. Neki su siπli s nje da je ispitaju i izjavili da je
pogreπno postavljena. Ali sam vidjela da su gotovo svi Ëvr-
sto stajali na njoj i pozivali one koji su s nje siπli da presta-
nu s prigovaranjem jer je Bog bio Graditelj pa su se borili
protiv Njega. Ponavljali su kako je Bog djelovao i doveo ih
na Ëvrstu platformu pa su zajedno podigli oËi prema Nebu
i glasno slavili Boga. To je utjecalo na neke koji su prigova-
rali pa su se ponizno vratili na nju.
Bila sam vraÊena natrag u vrijeme objavljivanja Kristo-
vog prvog dolaska. Ivan je bio poslan da u Ilijinom duhu i
sili pripravi put Isusu. Oni koji su odbacili Ivanovo svjedo-
Ëanstvo nisu imali koristi od Isusova nauka. Njihovo protiv-
ljenje vijesti koja je pretkazivala Njegov dolazak dovelo ih
je dotle da nisu mogli prihvatiti ni najsnaænije dokaze da je
On Mesija. One koji su odbacili Ivanovu vijest Sotona je poveo
joπ dalje, da odbace i razapnu Krista. Time su se stavili u
poloæaj da nisu mogli primiti blagoslov na Pedesetnicu koji
bi im otkrio put u nebesko Svetiπte. Kidanje hramskog za-
stora pokazalo je da se viπe ne primaju æidovske ærtve i ob- 260
redi. Velika je Ærtva prinesena i prihvaÊena i Sveti Duh, koji
je siπao na Pedesetnicu, poveo je misli uËenika sa zemalj-
skog na nebesko Svetiπte u koje je Isus uπao svojom krvlju,
 212 Rani spisi

da bi na uËenike mogao izliti blagoslove svojega pomirenja.

Ali Æidovi su ostali u mraku. Izgubili su svjetlo o planu spase-
nja koje su mogli imati pa su se i dalje uzdali u svoje bes-
korisne ærtve i prinose. Nebesko je Svetiπte zauzelo mjesto
zemaljskoga, ali oni nisu imali pojma o ovoj promjeni. Zato
nisu mogli imati koristi od Kristova posredovanja u Sveti-
nji.
Mnogi s uæasom gledaju na prokletstvo Æidova zbog to-
ga πto su odbacili i razapeli Krista i kad Ëitaju kako je sra-
motno zlostavljan, misle da Ga ljube i da Ga se ne bi odrekli
kao Petar ili razapeli kao Æidovi. Ali Bog koji Ëita srca sviju
iskuπao je tu navodnu ljubav prema Isusu. »itavo je Nebo s
najveÊim zanimanjem pratilo primanje vijesti prvog anela.
Ali mnogi koji su tvrdili da ljube Isusa i ronili suze ËitajuÊi
o dogaajima povezanima s kriæem, izrugivali su se rado-
snoj vijesti o Njegovom dolasku. Umjesto da radosno pri-
hvate ovu vijest, oni su je proglasili obmanom. Mrzili su one
koji su se radovali Njegovom dolasku i iskljuËivali ih iz cr-
kava. Oni koji su odbacili prvu vijest, nisu mogli imati ko-
risti od druge niti su mogli imati koristi od ponoÊnog po-
klika koji ih je trebao pripremiti da s Isusom vjerom uu u
Svetinju nad svetinjama nebeskog Svetiπta. Odbacivanjem pr-
vih dviju vijesti tako su zamraËili svoje razumijevanje da ni-
su mogli vidjeti svjetlo vijesti treÊeg anela koja pokazuje
261 put u Svetinju nad svetinjama. Kao πto su Æidovi razapeli
Isusa, tako sam vidjela da su nominalne crkve razapele ove
vijesti i zbog toga nemaju pojma o putu u Svetinju nad sve-
tinjama pa ne mogu imati koristi od Isusovog posredovanja.
Kao Æidovi koji su prinaπali svoje beskorisne ærtve, tako oni
prinaπaju svoje beskorisne molitve u dijelu koji je Isus na-
pustio; a Sotona, zadovoljan ovom prijevarom, preuzima vjer-
ski karakter pa misli onih koji se izdaju za krπÊane navodi
na sebe djelujuÊi silom, znakovima i laænim Ëudesima kako
bi ih uhvatio u svoju zamku. Jedne vara na jedan, a druge
na drugi naËin. Pripremio je razliËite obmane da utjeËe na
njihov um. Neki na jednu prijevaru gledaju s uæasom, dok
drugu spremno prihvaÊaju. Neke Sotona vara spiritizmom.
Nekima se javlja kao aneo svjetla i laænim reformacijama
πiri svoj utjecaj po Zemlji. Crkve su oduπevljene, uvjerene
da Bog Ëudesno radi za njih, a to je zapravo djelo drugog
 Duhovni darovi 213

duha. Njihovo Êe oduπevljenje iπËeznuti i ostaviti svijet i Crkvu

u gorem stanju nego πto su bili.
Vidjela sam da Bog ima iskrenu djecu meu nominal-
nim adventistima i palim crkvama pa Êe prije izlijevanja zala
propovjednici i narod biti pozvani da iziu iz tih crkava i
oni Êe radosno prihvatiti istinu. Sotona to zna, pa prije gla-
sne vike treÊeg anela u ovim vjerskim zajednicama izaziva
uzbuenje kako bi oni koji su odbacili istinu povjerovali da
je Bog s njima. On se nada da Êe prevariti iskrene i navesti
ih na pomisao da Bog joπ uvijek djeluje u tim crkvama. Ali
svjetlo Êe sjati i svi koji su iskreni napustit Êe pale crkve i
priÊi ostatku.

Spiritizam 262
Pokazana mi je prijevara s kucanjem; vidjela sam da So-
tona ima moÊ prikazati osobe za koje Êe tvrditi da su naπi
roaci i prijatelji koji spavaju u Isusu. Izgledat Êe kao da su
ovi prijatelji prisutni; izgovarat Êe rijeËi koje su izgovarali
dok su bili ovdje, nama poznate, i uπi Êe Ëuti isti glas koji
su imali za svojeg æivota. A sve to s namjerom da prevari
svete i navede ih da povjeruju u ovu obmanu.
Vidjela sam da sveti moraju steÊi temeljito razumijeva-
nje sadaπnje istine koju Êe trebati dokazati iz Svetoga pisma.
Oni moraju razumjeti stanje mrtvih jer Êe im se ukazati a-
volski duhovi tvrdeÊi da su voljeni roaci i prijatelji; oni Êe
im objaviti nebiblijska nauËavanja. UËinit Êe sve πto je u nji-
hovoj moÊi da kod svetih steknu naklonost i uËinit Êe pred
njima Ëuda da potvrde ono πto objavljuju. Boæji narod se
mora pripremiti da se ovim duhovima odupre biblijskom
istinom kako mrtvi niπta ne znaju i da su oni koji im se
javljaju avolski duhovi.
Moramo temeljito ispitati osnovu naπe nade jer Êemo je
morati obrazloæiti iz Svetoga pisma. Ova Êe se prijevara pro-
πiriti i mi Êemo joj se morati suprotstaviti licem u lice; ako
za to nismo pripremljeni, bit Êemo zavedeni i nadvladani.
Ali ako sa svoje strane uËinimo sve πto moæemo da se pripre-
mimo za sukob koji nam neposredno predstoji, Bog Êe uËi-
niti svoj dio i Njegove Êe nas svemoÊne ruke zaπtititi. On
bi prije poslao sve anele s Neba da izbavi vjerne duπe, da
 214 Rani spisi

podigne ogradu oko njih, nego ih ostavio da budu prevare-

ne i zavedene prijevarnim Sotonim Ëudima.
263 Vidjela sam kojom se brzinom πiri ova obmana. Pokazan
mi je vlak koji se munjevito kretao. Aneo me pozvao da
pozorno promatram. Uprla sam pogled u vlak. »inilo mi se
da je u njemu Ëitav svijet, da nitko nije izuzet. Aneo je
rekao: “Veæu se u snopove da budu spaljeni.” Onda mi je
pokazao vlakovou, naoËitu i lijepu osobu koju su svi put-
nici gledali s poπtovanjem. Bila sam zbunjena pa sam svo-
jeg anela pratioca upitala tko je to. On je rekao: “Sotona.
On je vlakovoa u liku anela svjetla. Zarobio je svijet. Ljudi
su predani djelotvornim zabludama da vjeruju laæi kako bi
bili osueni na propast. Onaj pomoÊnik, po rangu odmah
iza njega, je strojovoa, a drugi njegovi pomoÊnici su zapo-
sleni u razliËitim sluæbama, veÊ prema potrebi, i munjevi-
tom brzinom jure u propast.”
Upitala sam anela je li itko ostao. Pozvao me da pogle-
dam u suprotnom smjeru; ugledala sam malu skupinu kako
putuje uskim putem. Izgledali su Ëvrsto ujedinjeni, povezani
istinom u snopove ili skupine. Aneo je rekao: “TreÊi an-
eo ih povezuje ili zapeËaÊuje u snopove za nebesku æitni-
cu.” Ova je mala skupina izgledala izmuËeno, kao da je proπla
kroz teπke kuπnje i sukobe. A onda se Ëinilo kao da se sunce
upravo pojavilo iza oblaka i obasjalo im lica koja su imala
pobjedniËki izraz, kao da su upravo izvojevali pobjedu.
Vidjela sam da je Bog dao svijetu priliku da otkrije zamku.
VeÊ je to dovoljan dokaz za krπÊane, kad i ne bi bilo dru-
goga, da se ne pravi razlika izmeu onoga πto je dragocjeno
i onoga πto je zlo. Thomasa Painea, Ëije se tijelo raspada u
prah i koji Êe uskrsnuti na kraju tisuÊu godina o drugom
uskrsnuÊu da primi nagradu i umre drugom smrÊu, Sotona
prikazuje kao da je na Nebu, posebno cijenjen. Sotona ga
je na Zemlji iskoriπtavao dokle god je mogao i sada to na-
264 stavlja prikazujuÊi ga kao da je posebno cijenjen i poËaπ-
Êen na Nebu; Sotona Êe se potruditi da ga prikaæe kako
poduËava na Nebu kako je i ovdje Ëinio. Neki su s gnuπa-
njem promatrali njegov æivot i smrt te njegovo iskvareno
nauËavanje dok je bio æiv, a sada pristaju da ih poduËava
on, jedan od najgorih i najpokvarenijih ljudi, koji je prezi-
rao Boga i Njegov Zakon.
 Duhovni darovi 215

Otac laæi zasljepljuje i vara svijet tako πto πalje svoje an-
ele da govore umjesto apostola i da se Ëini kao da opovr-
gavaju ono πto su pod nadahnuÊem Svetog Duha napisali
dok su bili na zemlji. Ovi laæljivi aneli prikazuju apostole
kao osobe koje izvrÊu vlastiti nauk i proglaπavaju da je pro-
mijenjen. Ovim postupcima Sotona s uæitkom nazovikrπÊa-
ne i cijeli svijet navodi da posumnjaju u Boæju rijeË. Sveta
knjiga izravno presijeca njegov put i ometa njegove plano-
ve; zato ih on navodi da posumnjaju u njezino boæansko
podrijetlo. Zatim prikazuje nevjernika, Thomasa Painea, kao
da je nakon smrti otiπao na Nebo i da se sada, zajedno sa
svetim apostolima koje je mrzio dok se nalazio na Zemlji,
ukljuËio u pouËavanje svijeta.
Sotona svakome od svojih anela dodjeljuje odreeni
posao. On ih nagovara da budu lukavi, prepredeni i pod-
mukli. UpuÊuje ih da preuzmu ulogu apostola i da govore
u njihovo ime, dok drugi trebaju glumiti ulogu nevjernika i
zlih ljudi koji su umrli proklinjuÊi Boga, a sada se pojav-
ljuju kao vrlo poboæni. Tako nema razlike izmeu najsveti-
jih apostola i najgoreg nevjernika. I jedni i drugi naizgled
nauËavaju isto. Sotoni nije vaæno koga Êe izabrati da govo-
ri, glavno je da ostvari cilj. Bio je tijesno povezan s Paine-
om dok je ovaj bio na zemlji pomaæuÊi mu u njegovom ra-
du, tako da mu uopÊe nije teπko sluæiti se rijeËima kojima
se Paine sluæio pa i rukopisom Ëovjeka koji mu je tako vjerno
sluæio i tako dobro ostvario njegove ciljeve. Sotona je dikti- 265
rao dosta toga πto je napisao pa mu sada nije teπko diktirati
osjeÊaje preko svojih anela da izgledaju kao da dolaze pre-
ko Thomasa Painea koji je, dok je æivio, bio vjerni sluga Zloga.
To je Sotonino remek-djelo. Sve njegovo nauËavanje, prem-
da tvrdi da dolazi od apostola i svetih i zlih ljudi koji su
umrli, dolazi izravno od njegovog sotonskog veliËanstva.
»injenica πto Sotona tvrdi da je onaj kojeg je tako volio
i koji je tako silno mrzio Boga, sada sa svetim apostolima i
anelima u slavi, trebala bi biti dovoljna da ukloni veo sa
svih umova i pokaæe im mraËno, tajanstveno djelovanje Soto-
ne. On zapravo kaæe svijetu i nevjernicima: Koliko god ov-
dje bili zli, bez obzira na to vjerujete li u Boga i Bibliju ili
ne, æivite kako vam se svia, Nebo je vaπ dom; jer svi znaju
da Êe, ako je Thomas Paine na Nebu i tako cijenjen, i oni
 216 Rani spisi

sigurno tamo dospjeti. Ova je zabluda tako oËita da je mo-

gu vidjeti svi samo ako hoÊe. Sotona sada radi preko ljudi
sliËnih Thomasu Paineu ono πto pokuπava uËiniti nakon
svojega pada. Svojom silom i laænim Ëudesima ruπi temelj
krπÊanske nade i zamraËuje sunce koje treba osvjetljavati usku
stazu koja vodi u Nebo. On uvjerava cijeli svijet da Biblija
nije nadahnuta, da je sliËna knjizi pripovjedaka, a on ima
neπto πto Êe je zamijeniti, naime manifestacije duhova.
To je kanal potpuno posveÊen njemu i pod njegovim
nadzorom i on moæe navesti svijet da vjeruje πto njemu od-
govara. Knjigu koja Êe suditi njemu i njegovim sljedbenici-
ma ostavlja u sjeni, tamo gdje æeli da bude. Spasitelja svijeta
pretvara u obiËna Ëovjeka, i kao πto je rimska straæa koja je
Ëuvala Isusov grob proπirila laæni izvjeπtaj kako su im nare-
266 dili veliki sveÊenici i starjeπine, tako Êe jadni, prevareni sljed-
benici ovih navodnih manifestacija duhova ponavljati i po-
kuπavati prikazati kako nema niËega Ëudesnog u roenju, smrti
i uskrsnuÊu naπega Spasitelja. Nakon πto Isusa stave u stra-
nu, oni privlaËe pozornost svijeta na sebe i na svoja neobiËna
djela i laæna Ëuda koja, tvrde, daleko nadilaze Kristova dje-
la. Tako svijet upada u zamku i biva uljuljan u osjeÊaj sigur-
nosti da ne bi otkrio straπnu prijevaru dok se ne izlije sedam
posljednjih zala. Sotona se smije kad vidi kako je njegov plan
tako uspjeπan i kako je cijeli svijet uhvatio u zamku.

Pohlepa
Vidjela sam kako je Sotona zapovjedio svojim anelima
da postave zamke i to posebno onima koji oËekuju Kristov
drugi dolazak i vrπe sve Boæje zapovijedi. Sotona je rekao
svojim anelima da crkve spavaju. On Êe poveÊati svoju moÊ
i laæna Ëuda kako bi ih zadræao u tom stanju. “Ali”, rekao
je, “mi mrzimo sektu svetkovatelja subote; oni stalno rade
protiv nas i oduzimaju nam podanike da vrπe omrznuti Boæji
zakon. Idite, opijte brigama posjednike zemlje i novca. Ako
uspijete da tome posvete svoju ljubav, imat Êemo ih. Neka
ispovijedaju πto im drago, samo nastojte da se viπe brinu za
novac nego za uspjeh Kristovog kraljevstva ili πirenje istine
koju mrzimo. Prikaæite im svijet u najprivlaËnijem svjetlu da
bi ga zavoljeli i oboæavali. Moramo zadræati u svojim redovima
 Duhovni darovi 217

sva sredstva nad kojima moæemo steÊi nadzor. ©to viπe sred-
stava Kristovi sljedbenici posvete Njegovoj sluæbi, to Êe ve- 267
Êu πtetu nanijeti naπem kraljevstvu odvlaËeÊi naπe podani-
ke. Kad zakaæu sastanke na razliËitim mjestima, mi smo u
opasnosti. Tada budite posebno oprezni. Ako je moguÊe, iza-
zovite nemir i pometnju. Uniπtite njihovu meusobnu lju-
bav. Obeshrabrite i uËinite maloduπnima njihove propovjed-
nike jer ih mrzimo. Prikaæite sve moguÊe izgovore onima
koji imaju sredstva da ih ne daju. Ako moæete, zagospodarite
stvarima u vezi s novcem i njihove propovjednike izloæite
oskudici i nevolji. To Êe oslabiti njihovu odvaænost i revnost.
Borite se za svaki centimetar tla. UËinite da pohlepa i lju-
bav prema zemaljskom blagu budu glavne osobine njihovog
karaktera. Dokle god ove osobine vladaju, spasenje i milost
ostaju po strani. Okruæite ih svim moguÊim privlaËnostima
i onda smo sigurni da Êe biti naπi. I ne samo πto Êe biti
naπi, veÊ svojim omrznutim utjecajem neÊe druge voditi u
Nebo. Kad god netko pokuπa dati, nadahnite ga duhom πkr-
tosti da dade πtedljivo.”
Vidjela sam da Sotona uspjeπno provodi svoje planove.
Kad Boæji sluge zakaæu sastanke, Sotona dolazi za svojim
anelima da omete rad. On svoje misli stalno nameÊe Boæ-
jem narodu. Jedne vodi na jedan, a druge na drugi naËin
uvijek iskoriπtavajuÊi loπe osobina braÊe i sestara, budeÊi i
potiËuÊi njihove prirodne slabosti. Ako su skloni sebiËnosti
i pohlepi, Sotona zauzima mjesto pokraj njih i svom silom
ih nastoji navesti na popuπtanje ukorijenjenim grijesima. Boæja
milost i svjetlo istine mogu za neko vrijeme potisnuti nji-
hove pohlepne i sebiËne osjeÊaje, ali ako ih potpuno ne po-
bijede, Sotona dolazi kad nisu pod spasiteljskim utjecajem i
upropaπtava svako naËelo plemenitosti i dareæljivosti pa mi-
sle da se od njih zahtijeva previπe. Takvi se umore od Ëinjenja
dobra i zaboravljaju na veliku ærtvu koju je Isus podnio da 268
ih oslobodi od Sotonine vlasti i beznadne bijede.
Sotona je iskoristio Judinu sklonost lakomosti i sebiË-
nosti pa ga je naveo na mrmljanje kad je Marija izlila sku-
pocjeni miris na Isusa. Juda je to smatrao velikim rasipanjem
i izjavio kako se miris mogao prodati i dati siromasima. On
nije mario za siromahe, veÊ je velikoduπnu ærtvu Isusu sma-
trao pretjeranom. Juda je toliko cijenio svojega Gospodina
 218 Rani spisi

da ga je prodao za trideset srebrnika. Vidjela sam da meu

onima koji tvrde da Ëekaju svojega Gospodina ima nekih koji
su sliËni Judi. Sotona vlada njima a da oni toga nisu svje-
sni. Bog ne moæe odobriti ni najmanju pohlepu ili sebiËnost
i Njemu su mrske molitve i opomene onih koji popuπtaju
ovim ruænim osobinama. BuduÊi da vidi kratkoÊu vremena,
Sotona navodi ljude da budu sve sebiËniji i pohlepniji, a onda
likuje kad vidi da su se povukli u sebe, da su zatvoreni,
πkrti i sebiËni. Kad bi se oËi takvima mogle otvoriti, vidjeli
bi Sotonin pakleni trijumf, kako likuje i kako se smije ludo-
sti onih koji prihvaÊaju njegove prijedloge i upadaju u nje-
gove zamke.
Sotona i njegovi aneli zapisuju sva ruæna i pohlepna
djela tih osoba pa ih iznose pred Isusa i Njegove svete an-
ele s prijekornim rijeËima: “To su Kristovi sljedbenici! Oni
se pripremaju za preobraæenje!” Sotona usporeuje njihovo
ponaπanje s biblijskim tekstovima u kojima je ono jasno osu-
eno i onda se ruga nebeskim anelima govoreÊi: “Ovi sli-
jede Krista i Njegovu RijeË! Oni su plod Kristove ærtve i
otkupljenja!” Aneli se s gnuπanjem odvraÊaju od tog pri-
zora. Bog zahtijeva da Njegov narod stalno Ëini dobro i kad
mu to dosadi, on dosadi Njemu. Vidjela sam da je vrlo ne-
269 zadovoljan i najmanjim pokazivanjem sebiËnosti kod naro-
da koji tvrdi da pripada Njemu, za koji Isus nije πtedio svoj
dragocjeni æivot. Svaka sebiËna, lakoma osoba siÊi Êe s puta.
SliËno Judi koji je prodao svojega Gospodina, ona Êe pro-
dati dobra naËela i plemenitu, dareæljivu narav za malo ze-
maljskog dobitka. Svi Êe takvi biti izreπetani iz Boæjeg naro-
da. Oni koji æele Nebo, moraju svim snagama jaËati nebe-
ska naËela. Umjesto da se osuπe od sebiËnosti, njihove se
duπe trebaju obogatiti dobroËinstvom. Trebaju iskoristiti svaku
priliku da Ëine dobro jedan drugome i tako njeguju nebe-
ska naËela. Isus mi je prikazan kao savrπen uzor. Njegov je
æivot bio liπen sebiËnih interesa i uvijek obiljeæen nesebiË-
nim dobroËinstvom.

Reπetanje
Vidjela sam kako neki s jakom vjerom i bolnim ridanjem
vape Bogu. Njihova su lica bila blijeda i na njima se vidjela
 Duhovni darovi 219

velika uznemirenost koja je odavala njihovu unutarnju bor-

bu. OdluËnost i velika ozbiljnost vidjela se na njihovim li-
cima, a krupne kapi znoja padale su s njihovih Ëela. S vre-
mena na vrijeme njihova bi lica rasvijetlilo Boæje odobrava-
nje, ali bi se uskoro pojavio isti izraz sveËanosti, ozbiljnosti
i nemira.
Zli aneli tiskali su se oko njih i obavijali ih tamom da
im onemoguÊe pogled na Isusa i primoraju ih da gledaju u
tamu koja ih je okruæivala i tako ih navedu da izraze nepo-
vjerenje prema Bogu i mrmljaju protiv Njega. Njihova jedi-
na sigurnost bila je da svoj pogled upiru gore. Boæji aneli
bili su zaduæeni za Njegov narod i dok je otrovno ozraËje
zlih anela okruæivalo ove uznemirene duπe, nebeski su an-
eli iznad njih neprestano mahali krilima da rastjeraju gu- 270
stu tamu.
Dok su ovi molitelji nastavili upuÊivati svoje usrdne
vapaje, do njih su s vremena na vrijeme dopirale zrake Kri-
stovog svjetla da im ohrabre srca i osvijetle lica. Vidjela sam
da neki ne sudjeluju u ovom bolnom ridanju i moljenju. »i-
nilo se da su ravnoduπni i bezbriæni. Oni se nisu opirali ta-
mi oko sebe pa ih je okruæila kao gusti oblak. Boæji aneli
su ih napustili i otiπli pomoÊi onima koji su se usrdno mo-
lili. Vidjela sam kako Boæji aneli æure da pomognu svima
koji su se svom svojom snagom opirali zlim anelima i nasto-
jali sami sebi pomoÊi ustrajno zazivajuÊi Boga. Ali Njegovi
su aneli napustili one koji nisu uËinili nikakav napor da
pomognu sebi i ja ih viπe nisam vidjela.
Zapitala sam kakvo je znaËenje reπetanja koje sam vidjela
i pokazano mi je da Êe ono biti prouzroËeno nedvosmisle-
nim svjedoËanstvom koje se zasniva na savjetu Vjernog
Svjedoka upuÊenom Laodicejcima. Ono Êe djelovati na srce
onoga koji ga prihvati i navesti ga da sebi postavi viπi cilj i
objavljuje cijelu istinu. Neki ovo otvoreno svjedoËanstvo neÊe
htjeti prihvatiti. Ustat Êe protiv njega i to Êe izazvati reπeta-
nje u Boæjem narodu.
Vidjela sam da ljudi slabo primaju svjedoËanstvo Vjer-
nog Svjedoka. Ovo svjedoËanstvo, od kojega ovisi sudbina
Crkve, cijeni se vrlo malo, pa Ëak i potpuno odbacuje. Ono
mora izazvati duboko pokajanje i svi koji ga prihvate poslu-
πat Êe njegov savjet i oËistiti se.
 220 Rani spisi

Aneo je rekao: “Posluπaj!” Uskoro sam zaËula zvuk mno-

gih glazbala koja su izvodila savrπene zvukove, umilne i sklad-
ne. Ova je glazba nadilazila sve πto sam ikada Ëula; Ëinilo
se da je prepuna milosra, saæaljenja i uzviπene, svete rado-
271 sti. Proæela je Ëitavo moje biÊe. Aneo mi je rekao: “Pogle-
daj ovamo!” Tada mi je pozornost bila usmjerena na skupi-
nu koja je bila æestoko reπetana. Pokazani su mi oni koje
sam prije vidjela da s tjeskobom plaËu i mole se. Skupina
anela Ëuvara oko njih se udvostruËila i oni su od glave do
pete bili obuËeni u bojnu opremu. Kretali su se u savrπe-
nom redu kao vojska. Njihova pojava svjedoËila je o ljutoj
borbi kroz koju su proπli. Ali njihova lica, obiljeæena ozbilj-
nom unutarnjom tjeskobom, sada su bila ozarena nebeskim
svjetlom i slavom. Oni su izvojevali pobjedu i to je u njima
izazvalo najdublju zahvalnost i svetu radost.
Broj ove skupine se smanjio. Neki su bili izreπetani i
ostavljeni pokraj puta. Nemarni i ravnoduπni, koji se nisu
pridruæili onima koji su pobjedu i spasenje cijenili toliko
da za nju ustrajno mole i vape, nisu je izvojevali pa su ostali
u tami, a njihovo mjesto odmah su popunili drugi koji su
prihvatili istinu i uπli u bojne redove. Zli aneli i dalje su
se tiskali oko njih, ali ih nisu mogli nadvladati.
»ula sam one koji su bili obuËeni u sve Boæje oruæje
kako objavljuju istinu s velikom silom. To je imalo snaæan
utjecaj. Mnogi su prije bili vezani, neke æene od strane svo-
jih muæeva, a djeca od strane svojih roditelja. Iskrene oso-
be, prije sprijeËene da Ëuju istinu, sada su je prihvaÊale ci-
jelim srcem. Nestalo je svakog straha od rodbine i sada im
je bila vaæna samo istina. Oni su gladovali i æeali za isti-
nom; sada im je bila draæa i dragocjenija od æivota. Upitala
sam πto je dovelo do ove velike promjene. Aneo je odgo-
vorio: “Kasna kiπa, odmaranje od lica Gospodnjeg, glasna
vika treÊeg anela.”
272 Velika Boæja sila pratila je Boæje izabranike. Aneo mi
je rekao: “Pogledaj tamo!” Pozornost sam obratila na zle, na
nevjernike. Meu njima je vladala velika zabuna. Razgnje-
vila ih je vjernost i sila Boæjeg naroda. Na sve strane je vla-
dao nemir. Vidjela sam da su poduzete mjere protiv sku-
pine koja je imala Boæje svjetlo i silu. Tama oko njih posta-
jala je guπÊa, ali su oni ostali nepokolebljivi; na njima je
 Duhovni darovi 221

poËivalo Boæje odobravanje i oni su se uzdali u Njega. Vidjela

sam da su bili uznemireni; zatim sam Ëula kako ozbiljno vape
k Bogu. Danju i noÊu nisu prestajali vapiti: “Neka se vrπi
Tvoja volja, Boæe! Ako to moæe pridonijeti slavi Tvojega ime-
na, pripremi put za osloboenje svojeg naroda. Izbavi nas
od neznaboæaca koji nas okruæuju. Oni su nam namijenili
smrt, ali nas Tvoja ruka moæe izbaviti.” To su sve rijeËi kojih
se mogu sjetiti. »inilo se da su svi bili duboko svjesni svoje
nedostojnosti i da su pokazali potpunu pokornost Boæjoj
volji, ali su se kao Jakov, svi do jednoga, bez izuzetka, ozbiljno
molili i traæili izbavljenje.
Uskoro nakon πto su poËeli ozbiljno vapiti, aneli su,
puni saæaljenja, htjeli poÊi da ih izbave. Ali jedan visoki,
moÊni aneo nije im to dopustio. Rekao je: “Boæja volja joπ
nije ispunjena. Oni moraju popiti ovu Ëaπu. Moraju primiti
to krπtenje.”
Ubrzo sam Ëula Boæji glas koji je potresao nebo i zem-
lju. Nastao je silan potres. Na sve strane su se ruπile kuÊe.
Zatim sam zaËula trijumfalni povik pobjede, glasan, zvuËan
i jasan. Pogledala sam na skupinu koja je malo prije bila u
velikoj nevolji i podloæna robovanju. Sada se sve promije-
nilo. Obasjavalo ih je silno svjetlo. Kako su divno sada izgle-
dali! Nestalo je svakog traga brige i umora, a zdravlje i lje-
pota blistali su na svaËijem licu. Njihovi neprijatelji, nezna-
boπci koji su ih okruæivali, padali su kao mrtvi; nisu mogli 273
podnijeti svjetlo koje je obasjavalo izbavljene svete. Ovo svjetlo
i slava zadræali su se na njima dok se Isus nije pojavio na
nebeskim oblacima, a vjerna, prokuπana skupina preobra-
zila se najedanput, u tren oka, iz slave u slavu. Grobovi su
se otvorili i sveti su ustali obuËeni u besmrtnost kliËuÊi:
“Pobjeda nad grobom i smrÊu!” i skupa sa æivim svetima
bili su odneseni u zrak na oblacima u susret Gospodinu uz
bogate, zvuËne poklike slave i pobjede koji su odjekivali s
njihovih besmrtnih usana.

Grijesi Babilona
Otkad je drugi aneo objavio pad crkava, vidjela sam
da se stanje u njima stalno pogorπavalo. Pripadnici tih crka-
va nose ime Kristovih sljedbenika, ali ih je nemoguÊe razli-
 222 Rani spisi

kovati od svijeta. Propovjednici uzimaju tekstove iz Boæje

rijeËi, ali propovijedaju kako godi njihovim uπima. Na to tje-
lesno srce nema primjedbe. Njemu je mrzak samo duh i sila
istine i spasenje po Kristu. U izlaganju popularnih propo-
vjednika nema niËega πto bi izazvalo Sotonin gnjev, πto bi
uËinilo da greπnik zadrhti ili πto bi srcu i savjesti ukazalo
na zastraπujuÊu stvarnost bliskog suda. Zli ljudi su opÊenito
zadovoljni vanjskim oblikom poboænosti bez prave poboæ-
nosti i oni Êe pomagati i podupirati takvu religiju.
Aneo je rekao: “Samo Ëitava bojna oprema pravedno-
sti moæe omoguÊiti Ëovjeku da nadvlada sile tame i saËuva
pobjedu nad njima. Sotona je potpuno ovladao crkvama kao
274 tijelom. Bave se ljudskim kazivanjima i djelima umjesto jas-
nim, oπtrim istinama Boæje rijeËi. Duh i prijateljstvo ovoga
svijeta neprijatelj je Bogu. Kad se istina kakva je u Isusu
iznese u svojoj jednostavnosti i snazi protiv duha svijeta, ona
odjednom budi duh progonstva. Velika veÊina onih koji tvr-
de da su krπÊani ne poznaju Boga. Njihovo prirodno srce
nije se promijenilo i tjelesni um ostaje u neprijateljstvu prema
Bogu. Oni su Sotonini vjerni sluge bez obzira na to πto su
uzeli drugo ime.”
Vidjela sam da su se crkve, otkad je Isus napustio Svetinju
u nebeskom Svetiπtu i uπao iza drugog zastora, poËele pu-
niti svim neËistim i omrznutim pticama. Vidjela sam u nji-
ma veliko bezakonje i podlost, ali njihovi vjernici tvrde da
su krπÊani. Njihovo ispovijedanje, njihove molitve i njihova
izlaganja gadost su u Boæjim oËima. Aneo je rekao: “Bog
neÊe primirisati u njihova okupljanja. Oni gaje sebiËnost,
prijevaru i obmanu bez prijekora savjesti. A sve ove zle ka-
rakterne crte pokrivaju plaπtem religije.” Pokazana mi je oho-
lost nominalnih crkava. U njihovim mislima nema Boga; njihov
tjelesni um bavi se njima samima; oni ukraπavaju svoja jad-
na smrtna tijela, a onda se promatraju s uæivanjem i zado-
voljstvom. Isus i aneli srdito ih promatraju. Aneo je re-
kao: “Njihovi grijesi i oholost dopiru do Neba. Njihov dio
im je pripremljen. Pravda i sud dugo su drijemali, ali Êe se
uskoro probuditi. Osveta je moja — veli Gospodin — ja Êu
vratiti.” ZastraπujuÊe prijetnje treÊeg anela ostvarit Êe se i
svi Êe zli piti Ëaπu gnjeva Boæjega. Bezbrojne postrojbe zlih
anela πire se po Ëitavoj Zemlji i masovno ulaze u crkve.
 Duhovni darovi 223

Ovi Sotonini predstavnici s likovanjem gledaju na vjerske za-

jednice jer plaπt religije pokriva najveÊe zloËine i bezako- 275
nje.
Cijelo Nebo s negodovanjem promatra ljudska biÊa, djelo
Boæjih ruku, kojima su njihovi bliænji oduzeli svaku Ëast i
stavili ih na razinu sa æivotinjama. Takozvani sljedbenici dragog
Spasitelja, koji se uvijek saæalio na prizor ljudske patnje, bez-
duπno Ëine ovaj golem i straπan grijeh trgujuÊi robovima i
ljudskim duπama. Ljudsku bijedu vuku od mjesta do mje-
sta, kupuju i prodaju. Aneli su sve to zabiljeæili; zapisano
je u knjizi. Suze poboænih robova i ropkinja, oËeva, majki
i djece, braÊe i sestara, Ëuvaju se u posudi na Nebu. Bog
Êe samo joπ malo zadræavati svoju srdæbu. Njegov se gnjev
raspalio protiv ove zemlje i posebno protiv vjerskih tijela
koja su odobrila ovu groznu trgovinu i sama u njoj sudje-
lovala. Mnogi koji tvrde da su sljedbenici krotkog i poniz-
nog Isusa gledaju na takvu nepravdu, takvo ugnjetavanje i
takvu patnju s bezduπnom ravnoduπnoπÊu. Mnogi od njih i
sami sa zadovoljstvom ispunjenim mrænjom nanose ovu ne-
opisivu patnju; a ipak se usuuju pokloniti Bogu. To je straπno
izrugivanje; Sotona likuje i predbacuje Isusu i Njegovim
anelima takvu nedosljednost i s paklenim trijumfom govo-
ri: “Takvi su Kristovi sljedbenici!”
Dok takvi nazovikrπÊani Ëitaju o stradanju muËenika, niz
obraze im teku suze. Pitaju kako ljudi mogu toliko otvrd-
nuti da tako okrutno postupaju sa svojim bliænjima. Ali oni
koji tako misle i govore, istodobno dræe ljudska biÊa kao ro-
bove. I to nije sve; kidaju prirodne veze i okrutno ugnjeta-
vaju svoje bliænje. Oni se sluæe najneËovjeËnijim muËenjem
s istom bezobzirnom okrutnoπÊu koju su papisti i neznaboπci 276
pokazali prema Kristovim sljedbenicima. Aneo je rekao: “U
dan izvrπenja Boæjeg suda lakπe Êe biti neznaboπcima i
papistima nego takvim ljudima.” Vapaji tlaËenih doprli su
do Neba i aneli su zapanjeni neiskazanim mukama i patnjama
koje Ëovjek, stvoren na sliku svojega Stvoritelja, nanosi svo-
jim bliænjima. Aneo je rekao: “Imena ovih tlaËitelja napi-
sana su krvlju, precrtana udarcima i preplavljena bolnim i
vrelim suzama muka. Boæji aneli neÊe prestati dok Bog ovu
zemlju svjetla ne natjera da do dna ispije Ëaπu Njegove sr-
dæbe, dok Babilonu ne naplati dvostruko. Platite joj kao πto
 224 Rani spisi

je ona plaÊala! Vratite joj dvostruko prema njezinim djeli-

ma! U Ëaπu u koju je lijevala, ulijte joj dvostruko!”
Vidjela sam da Êe robovlasnik42 morati odgovarati za duπu
svojeg roba kojega je dræao u neznanju; za grijehe roba bit
Êe kaænjen gospodar. Bog ne moæe uzeti na Nebo roba koji
je dræan u neznanju i poniæenju, koji nema pojma o Bogu
ili Bibliji, koji se ne boji niËega osim gospodareva biËa i na
niæem je poloæaju od æivotinja. Ali On Ëini za njega najbo-
lje πto saæaljivi Bog moæe uËiniti. On dopuπta da bude kao
da ga nikad nije bilo, dok Êe gospodar morati trpjeti sedam
posljednjih zala i onda uskrsnuti u drugom uskrsnuÊu i um-
rijeti drugom, najgroznijom smrÊu. Tek Êe tada biti zado-
voljena Boæja pravda.

277 Glasna vika

Vidjela sam anele kako se æure amo-tamo, spuπtaju se
na Zemlju pa se vraÊaju na Nebo vrπeÊi pripreme za neki
vaæan dogaaj. Zatim sam vidjela jednog silnog anela ko-
jem je bilo zapovjeeno da sie na Zemlju i svoj glas uje-
dini s glasom treÊeg anela; time je dodao posebnu silu nje-
govoj vijesti. Ovom je anelu dana velika moÊ i slava i kad
je siπao, Zemlja se rasvijetlila od njegova sjaja. Svjetlo koje
je pratilo ovog anela doprlo je svuda dok je snaænim gla-
som vikao: “Pade, pade veliki Babilon i posta boraviπtem
demona i skloniπtem svih neËistih duhova, skloniπtem svih
neËistih ptica.” Tako se ponovila vijest o padu Babilona ko-
ju je objavio drugi aneo, uz dodatno spominjanje svih opa-
Ëina koje su se uvukle u crkve od 1844. godine. PomoÊ ovog
anela dolazi u pravo vrijeme da se pridruæi posljednjem
velikom djelu vijesti treÊeg anela, koja prerasta u glasnu
viku. Tako se Boæji narod priprema da opstane u Ëasu kuπ-
nje koji Êe uskoro doÊi. Vidjela sam kako na njima poËiva
veliko svjetlo i oni su se ujedinili u objavljivanju vijesti tre-
Êeg anela.
S Neba su poslani aneli da pomognu moÊnom anelu;
Ëula sam kako na sve strane odjekuju glasovi: “Iziite iz nje,
moj narode, da ne postanete sudionicima njezinih grijeha i

42
Vidi Dodatak.
 Duhovni darovi 225

da ne dijelite njezinih zala! Jer njezini su grijesi doprli do

neba i Bog se sjetio njezinih opaËina.” Izgledalo je da je ova
vijest dodatak treÊoj vijesti, jer joj se pridruæila kao πto se
1844. ponoÊni poklik pridruæio vijesti drugog anela. Boæ-
ja je slava poËivala na svetima koji su strpljivo Ëekali i neu- 278
straπivo objavljivali posljednju sveËanu opomenu objavljujuÊi
pad Babilona i pozivajuÊi Boæji narod da izie iz njega kako
bi izbjegao njegovu straπnu sudbinu.
Svjetlo koje je obasjavalo Ëekaoce dopiralo je svuda i
oni u crkvama koji su imali neπto svjetla, a nisu Ëuli ni od-
bacili tri vijesti, odazvali su se pozivu i napustili pale crkve.
Otkad su objavljene ove vijesti, mnogi su uπli u godine u
kojima odgovaraju sami za sebe. Svjetlo ih je obasjalo pa su
bili u stanju birati izmeu æivota i smrti. Neki su izabrali
æivot i pridruæili se onima koji su Ëekali svojega Gospodina
i vrπili sve Njegove zapovijedi. Doπlo je vrijeme da treÊa vi-
jest obavi svoje djelo, da okuπa sve i pozove dragocjene du-
πe da iziu iz vjerskih zajednica. Neodoljiva sila ispunila je
iskrene duπe pa je ovo otkrivenje Boæje sile uplaπilo i obuz-
dalo njihovu nevjernu rodbinu i prijatelje tako da se nisu
usuivali niti mogli sprijeËiti one koji su osjeÊali djelovanje
Boæjeg Duha. Posljednji poziv dopro je Ëak i do jadnih ro-
bova i poboæni meu njima oduπevljeno su zapjevali pjesme
radosti oËekujuÊi konaËno osloboenje. Njihovi ih gospoda-
ri nisu mogli sprijeËiti; uπutkao ih je strah i zapanjenost.
Vjerni su Ëinili Ëuda, ozdravljali su bolesne, a pratili su ih
znakovi i Ëudesa. Bog je vodio ovo djelo i svi sveti, ne mareÊi
za posljedice, slijedili su osvjedoËenje svoje savjesti i ujedi-
nili se s onima koji su vrπili sve Boæje zapovijedi i sa silom
objavljivali treÊu vijest. Vidjela sam da Êe ova vijest zavrπiti
djelo sa silom i snagom koja Êe daleko nadmaπiti ponoÊni
poklik.
Boæji sluge, naoruæani silom odozgo i ozarenih lica koja
svijetle svetom odanoπÊu, iziπli su da objave vijest s Neba. 279
Duπe koje su bile raπtrkane po raznim vjerskim zajednica-
ma, odazvale su se pozivu i dragocjene su duπe æurno izve-
dene iz crkava osuenih na propast, kao πto je Lot bio izve-
den iz Sodome prije uniπtenja. Boæji narod ojaËala je izvan-
redna slava koja je izobilno poËinula na njima i pripremila
ih da opstanu u Ëasu kuπnje. Svuda sam Ëula mnoπtvo gla-
 226 Rani spisi

sova koji govore: “Ovdje je strpljivost svetih koji dræe zapo-

vijedi Boæje i vjeru Isusovu.”

Kraj treÊe vijesti

U duhu sam bila prenesena u vrijeme kad se objavljiva-
nje vijesti treÊeg anela privodilo kraju. Boæja sila poËivala
je na Njegovom narodu; on je zavrπio svoje djelo i bio spre-
man za Ëas kuπnje koji ga je oËekivao. Primio je kasnu kiπu
ili osvjeæenje od Gospodnjega lica i æivo je svjedoËenje po-
novno oæivjelo. Posljednja velika opomena svugdje je odjek-
nula i to je razbjesnilo stanovnike Zemlje koji nisu æeljeli
prihvatiti vijest.
Vidjela sam anele kako se na Nebu æure amo-tamo. Je-
dan se aneo s pisarskim priborom vratio sa Zemlje i javio
Isusu da je obavio zadatak i da su sveti izbrojeni i zapeËa-
Êeni. Zatim sam vidjela kako je Isus, koji je sluæio pred Kov-
Ëegom u kome se nalazilo Deset zapovijedi, bacio kadioni-
cu. Podigao je ruke i snaænim glasom rekao: “Svrπeno je!”
Svi su aneli skinuli krune dok je Isus sveËano objavio: “Tko
Ëini nepravdu, neka joπ Ëini nepravdu; i tko je neËist, neka
280 se joπ kalja; i tko je pravedan, neka joπ Ëini pravdu; i tko je
svet, neka se joπ posveÊuje!”
SluËaj svakog pojedinca odluËen je za æivot ili za smrt.
Dok je Isus sluæio u Svetiπtu, najprije se sudilo mrtvim, a
potom æivim pravednicima. Krist je primio svoje kraljevstvo
nakon πto je izvrπio pomirenje za svoj narod i izbrisao nji-
hove grijehe. Podanici Njegovog kraljevstva su odreeni.
Nastupila je Janjetova svadba. A kraljevstvo, vlast i veliËan-
stvo pod svim nebesima predano je Isusu i baπtinicima spa-
senja, i Isus treba vladati kao Kralj kraljeva i Gospodar go-
spodara.
Dok je Isus izlazio iz Svetinje nad svetinjama, Ëula sam
zveket zvonËiÊa na Njegovoj odjeÊi, a Ëim je iziπao, stanov-
nike Zemlje pokrio je oblak tame. Viπe nije bilo posrednika
izmeu greπnih ljudi i uvrijeenog Boga. Dok je Isus stajao
izmeu Boga i greπnog Ëovjeka, svijet je bio obuzdavan, ali
kad je napustio mjesto izmeu Ëovjeka i Oca, obuzdavanje
je prestalo i Sotona je potpuno zagospodario nepokajanima.
Posljednja zla nisu se mogla izliti dok je Isus sluæio u Sveti-
 Duhovni darovi 227

πtu; ali kad je u njemu zavrπio svoje djelo i kad je Njegovo

posredovanje prestalo, niπta viπe nije moglo zadræavati Boæ-
ji gnjev i on se svom æestinom sruËio na nezaπtiÊene glave
greπnika koji su prezreli spasenje i odbacili opomenu. U to
straπno vrijeme, nakon πto zavrπi Isusovo posredovanje, sveti
Êe æivjeti pred Bogom bez posrednika. Svaki je sluËaj odlu-
Ëen, svaki dragulj prebrojen. Isus se zadræao joπ jedan tre-
nutak u vanjskom dijelu nebeskog Svetiπta i svi grijesi koji
su priznati dok je sluæio u Svetinji nad svetinjama prenose 281
se na Sotonu, zaËetnika grijeha, koji za njih mora podnijeti
kaznu.
Zatim sam vidjela kako Isus svlaËi svoje sveÊeniËke ha-
ljine i oblaËi najljepπu kraljevsku odjeÊu. Na Njegovoj su glavi
bile mnoge krune, kruna u kruni. Okruæen mnoπtvom an-
ela, napustio je Nebo. Na zemaljske stanovnike izlijevalo
se sedam zala. Neki su optuæivali i proklinjali Boga. Drugi
su poæurili k Boæjem narodu i molili ga da ih pouËi kako
mogu izbjeÊi Njegove sudove. Ali oni im ne mogu pomoÊi.
Posljednja suza za greπnike je prolivena, posljednja æarka mo-
litva izmoljena, posljednji teret ponesen, posljednja opome-
na upuÊena. Umilni glas milosti viπe ih ne poziva. Dok su
sveti, a i cijelo Nebo, bili zainteresirani za njihovo spase-
nje, oni sami nisu marili za sebe. Pred njih su bili izneseni
æivot i smrt. Mnogi su æeljeli æivot, ali se nisu potrudili da
ga zadobiju. Nisu izabrali æivot i sada viπe nije bilo krvi po-
mirenja da oËisti krivce, nije bilo suÊutnog Spasitelja da moli
za njih, ni povika: “Poπtedi, joπ malo poπtedi greπnika.” »i-
tavo Nebo ujedinilo se s Isusom kad su zaËuli zastraπujuÊe
rijeËi: “Gotovo je. Svrπeno je.” Plan spasenja je ostvaren, ali
malo ga je njih odluËilo prihvatiti. I kad je utihnuo umilni
glas milosti, zle je obuzeo strah i uæas. Sa straπnom jasno-
Êom Ëuli su rijeËi: “Prekasno! Prekasno!”
Oni koji nisu cijenili Boæju rijeË, æurili su se amo-tamo
tumarajuÊi od mora do mora i od sjevera do istoka iπtuÊi
Gospodnju rijeË. Aneo je rekao: “NeÊe je naÊi. U zemlji je
glad, ne glad kruha ni æe vode, veÊ sluπanja rijeËi Go-
spodnje. ©to bi sada dali za jednu rijeË Boæjeg odobravanja!
Ali ne, oni moraju gladovati i æeati. Dan za danom prezi-
rali su spasenje, cijenili su zemaljska blaga i zadovoljstva viπe 282
od svakog nebeskog blaga i poticaja. Odbacili su Isusa i
 228 Rani spisi

prezreli Njegove svete. NeËisti moraju zauvijek ostati ne-

Ëisti.”
Mnogi od zlih jako su se razgnjevili πto moraju trpjeti
muke zala. Prizor je bio uæasan. Roditelji su ogorËeno pred-
bacivali svojoj djeci, djeca svojim roditeljima, braÊa svojim
sestrama, sestre svojoj braÊi. Na sve strane Ëuli su se æalo-
sni jauci: “Ti si me sprijeËio da ne primim istinu koja bi
me spasila od ovog uæasnog Ëasa.” Ljudi su se puni ogorËe-
nosti i mrænje okomili na svoje propovjednike optuæujuÊi
ih: “Niste nas upozorili. Govorili ste da se Ëitav svijet treba
obratiti i vikali: mir, mir, potiskujuÊi svaki strah koji bi se
pojavio. Niste nam niπta govorili o ovom trenutku, a one
koji su nas opominjali proglaπavali ste fanaticima i zlim lju-
dima koji nas æele upropastiti.” Vidjela sam da ti propovjednici
nisu izbjegli Boæji gnjev. Njihove su muke bile deset puta
veÊe od muka ostalog naroda.

Vrijeme nevolje
Vidjela sam svete kako napuπtaju gradove i sela i kako
se u skupinama nastanjuju u najskrovitijim mjestima. An-
eli su ih opskrbljivali hranom i vodom, dok su zli patili
od gladi i æei. Zatim sam vidjela kako se vodeÊi ljudi Zemlje
meusobno savjetuju, a oko njih su bili zaposleni Sotona i
njegovi aneli. Vidjela sam spis Ëiji su primjerci bili posla-
ni u razne dijelove Zemlje, kojim se stanovniπtvu dopuπta
da svete, ukoliko se ne odreknu svoje neobiËne vjere, ne
napuste subotu i ne budu svetkovali pr vi dan tjedna, u od-
283 reeno vrijeme pobiju. Ali u tom Ëasu kuπnje sveti su bili
staloæeni i smireni uzdajuÊi se u Boga i oslanjajuÊi se na
Njegovo obeÊanje da Êe se otvoriti put za njihovo izbav-
ljenje. U nekim su mjestima, prije stupanja proglasa na sna-
gu, zli navalili na svete da ih pobiju, ali su se aneli u liku
ratnika borili s njima. Sotona je æelio steÊi prednost da uniπti
svece Sveviπnjega, ali je Isus svojim anelima zapovjedio
da bdiju nad njima. Kad sk lopi savez s onima koji su dræali
Njegov zakon, Bog Êe se proslaviti pred oËima neznabo-
æaca koji su ih okruæili, a Isus Êe se proslaviti preobraæa-
vanjem vjernih koji su Ga tako dugo oËekivali da ne vide
smrti.
 Duhovni darovi 229

Ubrzo zatim vidjela sam kako svete obuzima velika tje-

skoba. Izgledalo je da su opkoljeni zlim stanovnicima Zem-
lje. Sve se urotilo protiv njih. Neki su se poËeli plaπiti da
ih je Bog ostavio i prepustio rukama zlih da ih pobiju. Ali
da su im se oËi mogle otvoriti, vidjeli bi da su okruæeni Boæjim
anelima. Zatim je doπlo mnoπtvo gnjevnih zlih uz mnoπtvo
zlih anela koji su nagovarali zle da pobiju svete. Ali da bi
se mogli pribliæiti Boæjem narodu, zli su se morali probiti
kroz redove moÊnih, svetih anela. To je bilo nemoguÊe.
Boæji aneli prisilili su ih na povlaËenje, a i zle anele koji
su se tiskali oko njih.
To je za svete bio Ëas straπne i grozne agonije. Vapili
su dan i noÊ Bogu za izbavljenje. Na prvi pogled nije bilo
moguÊnosti za bijeg. Zli su veÊ poËeli trijumfirati viËuÊi:
“Zaπto vas vaπ Bog ne izbavi iz naπih ruku? Zaπto se ne uzne-
sete i spasite æivot?” Ali sveti nisu na njih obraÊali pozor-
nost. Kao Jakov borili su se s Bogom. Aneli su ih htjeli 284
izbaviti, ali su joπ malo morali priËekati; Boæji narod mora
ispiti Ëaπu do dna i krstiti se ovim krπtenjem. Vjerni svojoj
duænosti, aneli su i dalje bdjeli nad njima. Bog neÊe dopu-
stiti da se Njegovo ime sramoti meu neznaboπcima. Doπao
je trenutak da otkrije svoju silnu moÊ i slavno izbavi svoje
svete. On Êe radi slave svojeg imena izbaviti sve one koji
su Ga strpljivo Ëekali i Ëija su imena zapisana u knjizi.
Ovom mi je prilikom ukazano na vjernog Nou. Kad je
poËela padati kiπa i doπao potop, Noa i njegova obitelj uπli
su u korablju i Bog ih je zatvorio u njoj. Noa je neumorno
opominjao stanovnike pretpotopnog svijeta, ali su mu se oni
rugali i ismijavali ga. Kad su vode preplavile Zemlju i kad
su se jedan za drugim poËeli utapati, primijetili su da ko-
rablja koja im je prije sluæila za ismijavanje, sigurno plovi
ËuvajuÊi Nou i njegovu obitelj. Vidjela sam da Êe Boæji na-
rod, koji je vjerno upozoravao svijet na dolazak Boæjega gnje-
va, tako biti izbavljen. Bog neÊe dopustiti da zli uniπte one
koji su oËekivali uznesenje i nisu se htjeli pokoriti naredbi
zvijeri i primiti njezin æig. Da je zlima bilo dopuπteno da
pobiju svete, vidjela sam da bi to donijelo veliko zadovolj-
stvo Sotoni i Ëitavoj njegovoj zloj vojsci i svima koji mrze
Boga. O kakav bi to bio trijumf za njegovo sotonsko veli-
Ëanstvo da u toj zavrπnoj borbi ima vlast nad onima koji su
 230 Rani spisi

tako dugo Ëekali da vide Onoga koga ljube! Oni koji su se

rugali ideji da bi sveti mogli uziÊi, bit Êe svjedoci Boæje brige
za Njegov narod i njegovog slavnog izbavljenja.
Kad su sveti napustili gradove i sela, zli su ih progonili
285 nastojeÊi da ih pobiju. Ali maËevi podignuti na Boæji narod
slomili su se i pali na zemlju krhki kao da su od slame. Boæji
aneli su πtitili svete. I dok su dan i noÊ vapili Bogu za izbav-
ljenje, njihov je vapaj dospio pred Gospodina.

Izbavljenje svetih
Upravo je u ponoÊ Bog odluËio osloboditi svoj narod.
Dok su se zli kojima je bio okruæen rugali, odjednom je sunce
zasjalo svom snagom, a mjesec se zaustavio. Zli su taj prizor
gledali iznenaeno, dok su sveti sa sveËanom radoπÊu gle-
dali znakove svojeg izbavljenja. Velikom brzinom redali su
se znakovi i Ëuda. »inilo se da je sve u prirodi skrenulo sa
svojeg normalnog puta. Rijeke su presuπile. Tamni, teπki oblaci
gomilali su se i meusobno sudarali. Ali ostalo je jedno mjesto
vedrine neopisiva sjaja odakle se zaËuo Boæji glas kao πum
mnogih voda koji je potresao nebo i zemlju. Nebo se otva-
ralo i zatvaralo, neprekidno u pokretu. A onda je nastao silan
potres. Grobovi su se otvorili i oni koji su umrli u vjeri za
vrijeme vijesti treÊeg anela, koji su svetkovali subotu, izi-
πli su iz svojih praπnjavih postelja, proslavljeni, da Ëuju sa-
vez mira koji Êe Bog uËiniti s onima koji su vrπili Njegov
Zakon.
Nebo se otvaralo i zatvaralo, neprekidno u pokretu. Pla-
nine su se tresle kao trska na vjetru i na sve strane izbaci-
vale raskomadane stijene. More je poËelo kljuËati kao voda
u loncu i izbacivati kamenje na obalu. Dok je objavljivao
dan i Ëas Isusova dolaska i ponavljao vjeËni Savez sa svojim
narodom, Bog je izgovarao reËenicu po reËenicu a onda za-
stao, dok su se Njegove rijeËi pronosile Zemljom. Boæji Izrael
stajao je oËiju uprtih prema Nebu sluπajuÊi rijeËi koje su
286 izlazile iz Jahvinih usta i prolamale se zemljom sliËno naj-
snaænijoj grmljavini. Bilo je izuzetno sveËano. Na kraju sva-
ke reËenice sveti su uzvikivali: “Slava! Aleluja!” Lica su im
bila obasjana Boæjom slavom i svijetlila kao Mojsijevo lice
kad je siπao sa Sinaja. Zli ih nisu mogli gledati od sjaja sla-
 Duhovni darovi 231

ve. I kad je izgovoren beskonaËni blagoslov nad onima koji

su poπtovali Boga svetkujuÊi Njegovu subotu, zaËuo se si-
lan poklik pobjede nad zvijeri i njezinim kipom.
Tada je poËelo slavlje jer se Zemlja treba odmoriti. Vi-
djela sam poboænog roba kako pobjedonosno ustaje i odba-
cuje lance kojima je bio okovan, dok je njegov zao gospo-
dar bio zbunjen ne znajuÊi πto da Ëini, jer zli nisu mogli
razumjeti rijeËi koje je Bog izgovorio.
Uskoro se pojavio veliki bijeli oblak na kojem je sjedio
Sin »ovjeËji. Kada se prvi put pojavio u daljini, izgledao je
vrlo mali. Aneli su rekli da je to znak Sina »ovjeËjega. Ka-
ko se pribliæavao Zemlji, mogli smo vidjeti nevjerojatnu Isu-
sovu slavu i veliËanstvo dok se kretao kao osvajaË. A pra-
tila Ga je svita svetih anela sa svijetlim, bljeπtavim kruna-
ma na glavi. Nijedan jezik ne moæe opisati slavu ovog pri-
zora. Æivi oblak veliËanstva i neopisive slave joπ se viπe pri-
bliæio i mi smo mogli vidjeti Isusov dragi lik. Na Njegovom
svetom Ëelu nije poËivao trnov vijenac, veÊ kruna slave. Na
Njegovom ogrtaËu, na boku, bilo je napisano ime: Kralj kra-
ljeva i Gospodar gospodara. Njegovo je lice sjalo kao sunce
u podne, oËi su Mu bile kao ognjeni plamen, a noge sliËne
uæarenoj mjedi. Glas Mu je zvuËao kao zvuk mnogih glaz-
bala. Zemlja je podrhtavala pred Njim, a Nebo se izmaklo 287
kao knjiga koja se smota. Sa svojih mjesta pomaknule su se
sve gore i svi otoci. “Zemaljski kraljevi, velikaπi, vojskovo-
e, bogataπi, moguÊnici, svi — robovi i slobodni — sakriπe
se po πpiljama i gorskim peÊinama, govoreÊi gorama i peÊi-
nama: ‘Padnite na nas i sakrijte nas od lica onoga koji sjedi
na prijestolju i od Janjetove srdæbe! Tko moæe opstati?” Oni
koji su do maloprije naumili istrijebiti Boæju vjernu djecu
sa Zemlje, sada su bili svjedoci Boæje slave koja je poËivala
na njima. U svojem strahu Ëuli su glasove svetih kako rado-
sno kliËu: “Evo, ovo je Bog naπ, njega smo Ëekali i On Êe
nas spasiti.”
Zemlja se snaæno potresla kad je Boæji Sin svojim gla-
som pozvao svete koji su spavali. Oni su se odazvali pozivu
i iziπli obuËeni u slavnu besmrtnost kliËuÊi: “Pobjeda, po-
bjeda nad smrÊu i grobom. Gdje je, smrti, tvoj æalac? O,
grobe, gdje je tvoja pobjeda?” Onda su æivi sveti i uskrsli
podigli svoje glasove u dugi, snaæan poklik pobjede. Tijela
 232 Rani spisi

koja su siπla u grob s obiljeæjima bolesti i smrti, ustala su u

besmrtnom zdravlju i snazi. Æivi sveti su se preobrazili u
istom trenutku, u tren oka, i zajedno s uskrslima poπli u
zrak u susret svome Gospodinu. Kakav je to bio slavni sasta-
nak! Prijatelji koje je smrt razdvojila sad su se ujedinili da
se nikad viπe ne rastanu.
Na svakoj strani kola od oblaka bila su krila a ispod njih
æivi kotaËi, i kako su se kola uzdizala, kotaËi su klicali: “Svet”,
krila su u pokretu klicala: “Svet”, a pratnja svetih anela
288 oko oblaka klicala je: “Svet, svet, svet Gospodin Bog, Sve-
moguÊi!” I sveci u oblaku klicali su: “Slava! Aleluja!” A kola
su se uzdizala prema Svetome Gradu. Prije ulaska u grad
sveti su postavljeni u savrπen Ëetverokut s Isusom u sredi-
ni. Isus je bio za glavu i ramena viπi od svetih i anela. Svi
u Ëetverokutu mogli su vidjeti Njegov veliËanstveni lik i u-
milno lice.

Nagrada svetih
Vidjela sam veliki broj anela kako iz grada donose sla-
vne krune — po jednu za svakog svetog, na kojoj je bilo na-
pisano njegovo ime. Kad je Isus dao znak da se krune do-
nesu, aneli su pristupili, a dragi Isus je svojom desnicom
stavio krune na glave svetih. Zatim su aneli donijeli harfe,
pa je i njih Isus predao svetima. Aneli predvodnici dali su
prvi ton, a onda su se podigli svi glasovi slijevajuÊi se u
radosnu pjesmu hvale. Sve su ruke vjeπto prebirale po har-
finim æicama stvarajuÊi bogatu i skladnu glazbu. Zatim sam
vidjela kako je Isus druπtvo otkupljenih poveo prema grad-
skim vratima. Na dodir Njegove ruke ona su se pokrenula
na svojim sjajnim πarkama pozivajuÊi narode koji su dræali
istinu da uu. U gradu je bilo svega Ëime su se oËi mogle
naslaivati. Na sve strane vidjela se raskoπna slava. Tada je
Isus pogledao spaπene svete Ëija su lica odsjajivala slavom;
upro je u njih pogled prepun ljubavi i svojim bogatim, mi-
lozvuËnim glasom rekao: “Vidim trud svoje duπe i zadovo-
ljan sam. Vaπa je sva ova bogata slava da u njoj vjeËno uæi-
289 vate. Vaπim je patnjama kraj. Viπe neÊe biti smrti, ni tuge,
ni plaËa, viπe neÊe biti boli.” Vidjela sam kako su se spaπe-
ni poklonili i svoje sjajne krune stavili pred Isusove noge,
 Duhovni darovi 233

a zatim, kad ih je Njegova draga ruka podigla, oni su dodirnuli

svoje zlatne harfe i ispunili Nebo svojom bogatom glazbom
i pjesmama Janjetu.
Tada sam vidjela Isusa kako vodi svoj narod do stabla
æivota i mi smo ponovno Ëuli Njegov umilni glas, ljepπi od
svake glazbe koju je Ëulo ljudsko uho, kako govori: “LiπÊe
na ovom stablu je za iscjeljenje naroda. Jedite svi od njega.”
Na drvetu æivota raslo je najljepπe voÊe koje su sveti mogli
slobodno ubrati. U gradu je bilo prekrasno prijestolje od kojeg
je tekla Ëista rijeka vode æivota, bistra kao kristal. Sa svake
strane rijeke bilo je drvo æivota, a na obalama te rijeke bilo
je i drugog predivnog drveÊa koje je raalo plodove dobre
za jelo.
Jezik je odviπe slab da opiπe Nebo. I kako se prizor preda
mnom odvijao, ostala sam zadivljena. Ponesena nenadmaπi-
vim sjajem i slavom, odloæila sam pero i uskliknula: “O, kakve
li ljubavi! Kakve Ëudesne ljubavi!” Ni najuzviπeniji jezik ne
moæe opisati nebesku slavu i neusporedivu dubinu Spasite-
ljeve ljubavi.

Opustoπena Zemlja
Moja je pozornost ponovno bila usmjerena na Zemlju.
Zli su bili pobijeni i njihova su mrtva tijela leæala na njezi-
noj povrπini. Boæji gnjev pohodio je stanovnike Zemlje u vri-
jeme posljednjih sedam zala da su od muke grizli jezike i
psovali Boga. Laæni pastiri bili su poseban predmet Jahvina
gnjeva. OËi su im iπËiljele i jezici im usahnuli dok su joπ 290
stajali na nogama. Nakon πto je Boæji glas izbavio svete, mno-
πtvo zlih iskalilo je svoj gnjev jedan na drugome. Izgledalo
je da je zemlja preplavljena krvlju i mrtva tijela leæala su
na sve strane.
Zemlja je izgledala kao nenastanjena pustinja. Gradovi i
sela, razoreni potresom, leæali su u ruπevinama. Planine su
se pomaknule sa svojih mjesta ostavljajuÊi za sobom dubo-
ke provalije. Po Ëitavoj Zemlji leæale su goleme stijene koje
je more izbacilo ili su bile odvaljene od brda, kao i velika
stabla iπËupana s korijenjem. To Êe biti dom Sotone i njegovih
zlih anela za tisuÊu godina. Tu Êe biti sputan da luta po
razvaljenoj povrπini Zemlje i gleda posljedice svoje pobune
 234 Rani spisi

protiv Boæjeg zakona. Tijekom tisuÊu godina moÊi Êe uæi-

vati plodove prokletstva koje je prouzroËio. OgraniËen samo
na Zemlju, neÊe imati moguÊnost obilaziti druge planete da
kuπa i uznemiruje one koji nisu pali. Za to vrijeme Sotona
Êe uæasno patiti. Otkako je pao, stalno je razvijao svoje zle
osobine i bio neprekidno aktivan. Ali sada, liπen svoje moÊi
i ostavljen da razmiπlja o ulozi koju je odigrao od trenutka
svojeg pada, on sa strahom i drhtanjem gleda na straπnu bu-
duÊnost kad Êe morati ispaπtati za sve πto je uËinio i biti
kaænjen za sve grijehe na koje je druge potaknuo.
»ula sam pobjedniËki povik anela i otkupljenih svetih
koji je odjeknuo kao deset tisuÊa glazbala jer ih Sotona viπe
neÊe moÊi muËiti ni kuπati, a i stanovnici drugih svjetova
oslobodili su se njega i njegovih kuπnji.
Zatim sam vidjela prijestolja i Isusa s otkupljenim sveti-
ma kako sjede na njima; a sveti su vladali kao kraljevi i sve-
291 Êenici Boæji. Krist je zajedno sa svojim narodom sudio mr-
tvim zlima usporeujuÊi njihova djela sa Zakonikom, Bibli-
jom, sudeÊi svaki sluËaj prema djelima koja su uËinjena u
tijelu. Zatim su zlima odredili kaznu koju moraju pretrpjeti
prema svojim djelima; a ona je bila zapisana pokraj njiho-
vog imena u knjigu smrti. Isus i sveti sudili su i Sotoni i
njegovim anelima. Sotonina kazna bila je daleko veÊa od
kazne onih koje je prevario. Njegovo ispaπtanje toliko je pre-
maπivalo njihovo da se ne moæe usporediti. Nakon πto ne-
stanu svi koje je prevario, Sotona Êe joπ uvijek biti æiv i mnogo
duæe ispaπtati.
»im je suenje zlim mrtvima zavrπeno, na kraju tisuÊu
godina, Isus je napustio grad, a slijedili su Ga sveti i povorka
aneoskih vojski. Isus se spustio na veliku goru koja se ras-
polovila Ëim su je dotaknule Njegove noge i postala velika
ravnica. Tada smo podigli pogled i ugledali veliki i lijepi grad
s dvanaest temelja i dvanaest vrata, po troja sa svake strane
i s po jednim anelom na svakim vratima. Povikali smo: “Do-
lazi grad! Veliki grad silazi s Neba od Boga!” I on je silazio
u svoj svojoj krasoti i blistavoj slavi i spustio se na veliku
ravnicu koju je Isus za njega pripremio.
 Duhovni darovi 235

Drugo uskrsnuÊe 292

Tada su Isus i Njegova pratnja svetih anela, zajedno sa
svim otkupljenim svetima, napustili grad. Aneli su okru-
æili svojeg Zapovjednika i pratili Ga na Njegovom putu, a
slijedila ih je povorka otkupljenih svetih. A onda je ozbilj-
no i zastraπujuÊe veliËanstveno Isus pozvao mrtve zle i oni
su uskrsnuli s istim slabim, bolesnim tijelima s kojima su
siπli u grob. Kakav prizor! Prigodom prvog uskrsnuÊa svi
su ustali u besmrtnom cvijetu mladosti, ali u drugom uskr-
snuÊu na svima bili su vidljivi tragovi prokletstva. Kraljevi i
zemaljski velikani, obiËni i prezreni ljudi, uËeni i neuki, ustali
su zajedno. Svi promatraju Sina »ovjeËjeg; i oni koji su Ga
prezirali i rugali Mu se, koji su trnov vijenac stavili na Nje-
govo sveto Ëelo i udarali Ga trskom, gledaju Ga u Njego-
vom kraljevskom veliËanstvu. Oni koji su Mu pljuvali u lice
prilikom sasluπavanja, sada se okreÊu od Njegovog prodor-
nog pogleda i od slave Njegova lica. Oni koji su Mu klino-
vima pribijali ruke i noge, sada vide oæiljke od Njegova
raspeÊa. Oni koji su Mu kopljem proboli slabine, sada na
Njegovom tijelu vide oæiljke svoje okrutnosti. Oni sada znaju
da je to upravo Onaj koga su razapeli i kome su se rugali u
Njegovoj najteæoj muci. Tada Êe odjeknuti dugotrajan jauk
muke dok budu bjeæali da se sakriju pred licem Kralja kra-
ljeva i Gospodara gospodara.
Svi se nastoje sakriti meu stijenama da se zaπtite od
strahovite slave Onoga koga su nekoÊ prezirali. I svladani i
utuËeni Njegovim veliËanstvom i neiskazanom slavom, oni
Êe kao jedan podiÊi glas i sa straπnom jasnoÊom uskliknuti:
“Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!”
Tada Êe se Isus i sveti aneli, praÊeni svim svetima, vratiti 293
u grad, dok Êe gorki plaË i jauci zlih ispuniti zrak. Primije-
tila sam da se Sotona opet vraÊa svojem poslu. Otiπao je
meu svoje podanike da ojaËa slabe i iznemogle; govorio
im je kako su moÊni njegovi aneli. Ukazivao je na bezbroj-
ne milijune uskrslih. Meu njima su bili silni ratnici i kra-
ljevi vjeπti ratovanju i osvajaËi kraljevstava. Tu su bili moÊni
divovi i junaci koji nikad nisu izgubili bitku. Tu je bio i oholi,
ambiciozni Napoleon od Ëijeg su pribliæavanja drhtala kra-
ljevstva. Tu su stajali ljudi visoka rasta i dostojanstvena dr-
 236 Rani spisi

æanja koji su pali u borbi dok su æeljeli pobijediti. Kad su

ustali iz grobova, njihove su misli nastavile teÊi tamo gdje
ih je smrt prekinula. Imaju istu æelju za osvajanjem koja ih
je opijala kad su pali. Sotona se dogovara sa svojim aneli-
ma, a zatim i s tim kraljevima, osvajaËima i junacima. Gle-
dajuÊi na silnu vojsku, uvjerava ih da je druπtvo u gradu
maleno i slabo i da mogu poÊi i zauzeti grad, protjerati nje-
gove stanovnike i prisvojiti sve bogatstvo i slavu.
Sotona ih uspijeva prevariti i svi se odmah poËinju pri-
premati za bitku. U toj golemoj vojsci ima mnogo vjeπtih lju-
di i oni izrauju svakovrsno oruæje. Zatim mnoπtvo kreÊe sa
Sotonom na Ëelu. Slijede ga kraljevi i ratnici, a mnoπtvo ide
za njima u Ëetama. Svaka postrojba ima svojeg vou i svi kreÊu
u borbenom poretku preko ispucale i izobliËene zemlje pre-
ma Svetom Gradu. Isus zatvara gradska vrata, a golema voj-
ska okruæuje grad i zauzima borbene poloæaje oËekujuÊi æe-
stoki okrπaj. Isus sa svim aneoskim vojskama i svima sveti-
294 ma, s blistavim krunama na glavi, izlazi na vrh gradskog zida.
On progovara sveËanim glasom: “Greπnici, pogledajte nagra-
du pravednih! I gledajte, moji otkupljeni, nagradu zlih!” Nepre-
gledno mnoπtvo gleda slavno druπtvo na gradskim zidinama.
Kad vide sjaj njihovih blistavih kruna i lica ozarena slavom
kako odraæavaju Isusov lik, a zatim nezamislivu slavu i veliË-
anstvo Kralja kraljeva i Gospodara gospodara, njihove hrab-
rosti nestaje. Obuzima ih osjeÊaj da su izgubili to blago i slavu
i da je plaÊa grijeha smrt. Vide svete, sretne spaπene koje su
prezirali, obuËene u slavu, Ëast, besmrtnost i vjeËni æivot,
dok su oni izvan grada sa svime πto je neËisto i odurno.

Druga smrt
Sotona se æuri meu svoje sljedbenike pokuπavajuÊi
mnoπtvo pokrenuti na akciju. Ali s Neba od Boga silazi vatra
i proædire ih sve: velikane i junake, ugledne, siromaπne i
bijedne. Vidjela sam da su neki brzo uniπteni, dok drugi pate
duæe. Kaænjeni su prema djelima koja su uËinili u tijelu. Neki
su danima gorjeli, toliko dugo dok je neπto moglo gorjeti,
potpuno svjesni svega. Aneo je rekao: “Crv njihovog æivo-
ta neÊe umrijeti i njihov se oganj neÊe ugasiti dokle god
ne izgori i najsitniji dio.”
 Duhovni darovi 237

Sotona i njegovi aneli dugo su patili. Sotona nije ponio

teret kazne samo za svoje vlastite grijehe, veÊ i za grijehe
otkupljenog mnoπtva koji su stavljeni na njega, a mora patiti 295
i za duπe koje je upropastio. Zatim sam vidjela kako su So-
tona i Ëitavo mnoπtvo zlih uniπteni, a Boæja pravda zadovo-
ljena. A sve aneoske vojske i svi otkupljeni sveti glasno su
rekli: “Amen.”
Aneo je rekao: “Sotona je korijen, a njegova djeca su
grane. Sada su uniπteni i korijen i grane. Oni su umrli vjeË-
nom smrÊu. Nikad viπe neÊe uskrsnuti i Bog Êe imati Ëist
svemir.” Kad sam pogledala, vidjela sam da je vatra progu-
tala zle, palila neËistoÊu i Ëistila Zemlju. Ponovno sam po-
gledala i vidjela Zemlju oËiπÊenu. Nigdje nije bilo znaka pro-
kletstva. Razrovana, neravna povrπina Zemlje sada je bila
ravna, kao velika ravnica. Cijeli Boæji svemir bio je Ëist, a
velika borba zauvijek zavrπena. Kamo god bih pogledala i
na Ëemu god bi mi se pogled zaustavio, sve je bilo lijepo i
sveto. A sve mnoπtvo otkupljenih, stari i mladi, veliki i mali,
spustili su svoje blistave krune pred noge svojeg Otkupite-
lja, poklonili Mu se s dubokim poπtovanjem i slavili Onoga
koji æivi zauvijek i dovijeka. A kraljevstvo, vlast i veliËan-
stvo pod svim nebesima dano je puku Svetaca Sveviπnjega,
i oni Êe ga posjedovati zauvijek, za vijeke vjekova.
238 Rani spisi

Dodatak

Stranice 33—38: Moje prvo vienje. — Ono πto je izneseno 297

u ovom poglavlju, prvo je objavio urednik Day-Stara 24. sijeËnja
1846. kao “Pismo sestre Harmon” datirano “Portland, Maine, 20.
prosinca 1845.” Ono se ponovno pojavilo u tisku 1846., 1847. i
1851. pod naslovom “Rasprπenom ostatku”. Sadaπnji naslov dan je
1882. u ponovljenom izdanju Iskustava i vienja.
Detaljni autobiografski zapisi objavljeni 1860. i 1885. iznose
ono πto se ovdje pojavljuje kao dva razliËita vienja. Vidi “Moje
prvo vienje” u Spiritual Gifts, sv. 2, str. 30—35; Testimonies, sv.
1, str. 58—61 i “vienje Nove Zemlje” u Spiritual Gifts, sv. 2, str.
52—55; Testimonies, sv. 1, str. 67—70.
Stranice 34—38: Prikaz buduÊih dogaaja. — Kad Ellen
White opisuje ono πto joj je Bog otkrio o buduÊim dogaajima,
ona to ponekad Ëini kao sudionik ovih prizora bilo da pripadaju
proπlosti, sadaπnjosti ili buduÊnosti. Kao odgovor na pitanja o nje-
zinom stanju u vienjima, pisala je:
“Kada Gospodin smatra potrebnim da mi dade vienje, bivam
uzeta u prisutnost Isusa i anela i potpuno sam izgubljena za sve
zemaljsko. ... Pozornost mi se Ëesto usmjerava na prizore koji se
odigravaju na Zemlji. Ponekad bivam prenesena daleko u buduÊ-
nost pa mi se pokazuje πto Êe se zbiti. A u drugim mi se sluËajevima
pokazuje πto se dogodilo u proπlosti.” (Spiritual Gifts, sv. 2, str.
292)
Ellen White, koja je i sama Ëekala advent, pisala je kao da je
tamo prisutna pa je vidjela i Ëula ono πto Êe se tek dogoditi; na
primjer u Ranim spisima:
“Uskoro smo Ëuli Boæji glas poput πuma mnogih voda, koji
nam je objavio dan i Ëas Isusova dolaska.” (str. 34)
“Svi smo se skupa na oblaku uznosili sedam dana do stakle-
nog mora, kamo nam je Isus donio krune i vlastitom ih desnicom
stavio na glavu svakome od nas.” (str. 35)
“Svi smo uπli osjeÊajuÊi da imamo puno pravo na ovaj grad.”
“Tu smo ugledali drvo æivota i Boæje prijestolje.”

(238)
 Dodatak 239

“S Isusom na Ëelu siπli smo iz grada na ovu Zemlju.” (str. 36)

“Upravo kad smo trebali uÊi u sveti hram ...”
“Ne mogu opisati ljepotu koju sam tamo vidjela.” (str. 37)
Nakon vienja mogla se sjetiti mnogo toga πto joj je bilo po-
kazano, ali se nije mogla sjetiti onoga πto je bilo tajno, πto nije
trebalo otkriti. U prizoru koji Êe se dogoditi kad Boæji narod bude
izbavljen (str. 230), Ëula je “dan i Ëas Isusova dolaska” (str. 34;
vidi i str. 49). Ali o tome je kasnije pisala:
“Pojma nemam o vremenu koje je objavio Boæji glas. »ula sam
163 objavljivanje Ëasa, ali ga se nakon vienja nisam mogla sjetiti. Pre-
da mnom su se odvijali uzbudljivi, sveËani prizori koje ne moæe
opisati nijedan jezik. Sve je to za mene bila æiva stvarnost.” (Ellen
G. White, Letter 38, 1888.; objavljeno u Selected Messages, sv. 1,
str. 76)
»injenica da joj se Ëinilo kako sudjeluje u odreenim dogaa-
jima nije bila jamstvo da Êe biti sudionikom kad se ti dogaaji bu-
du odigravali.
Stranica 36: BraÊa Fitch i Stockman. — U opisu svojeg prvog
vienja Ellen White spominje “braÊu Fitcha i Stockmana” koje je
srela i s njima razgovarala u Novom Jeruzalemu. Obojica su bili
propovjednici koje je Ellen White poznavala i koji su aktivno su-
djelovali u navijeπtanju vijesti o oËekivanom Kristovom dolasku,
ali su umrli neposredno uoËi razoËaranja 22. listopada 1844.
Charles Fitch, prezbiterijanski pastor, prihvatio je adventnu vijest
ËitajuÊi predavanja Williama Millera i zahvaljujuÊi susretu s Josia-
hom Litchem. On se cijelim srcem posvetio navijeπtanju oËekiva-
nog Kristovog dolaska na kraju razdoblja od 2300 godina i postao
istaknuti voa adventnog buenja. Godine 1842. pripremio je
proroËku kartu koja je uspjeπno koriπtena i o kojoj je rijeË u Ra-
nim spisima na stranici 78. Umro je neπto manje od tjedan dana
prije 22. listopada 1844. Njegova smrt bila je posljedica bolesti
koju je navukao zbog prevelikog napora kad je jednog hladnog je-
senjeg dana krπtavao u tri navrata. (Vidi Prophetic Faith of Our
Fathers, sv. 4, str. 533—545)
Levi F. Stockman bio je mladoliki metodistiËki propovjednik
u saveznoj dræavi Maine koji je 1842. s tridesetak metodistiËkih
propovjednika prihvatio i poËeo propovijedati Kristov drugi dola-
zak. Radio je u Portlandu u istoj dræavi kad mu se 1843. zdravlje
pogorπalo. Umro je od tuberkuloze 25. lipnja 1844. K njemu je
Ellen White, joπ kao djevojka, otiπla po savjet kad joj se Bog u
njezinom obeshrabrenju obratio u dvama snovima. (Vidi Rani spisi,
str. 32, 81—83; Prophetic Faith of Our Fathers, sv. 4, str. 780—782)
Stranica 39: Mesmerizam. — Da bi opravdali svoje protivlje-
nje, neki od prvih neprijatelja vienja ustvrdili su da su iskustva
240 Rani spisi

Ellen White izazvana mesmerizmom, pojavom koju danas pozna-

jemo kao hipnozu. Hipnoza je stanje sliËno snu, izazvano snagom
sugestije, s tim πto je hipnotizirana osoba tijesno povezana s onim
tko ju je doveo u to stanje i reagira na njegove prijedloge. Meu-
tim, kako ovdje izvjeπtava Ellen White, kad ju je jedan od lijeË-
nika, koji se bavio mesmerizmom, pokuπao hipnotizirati, u tome
nije uspio.
Ellen White je vrlo rano u svojim doæivljajima upozorena na
opasnost hipnoze; godinama kasnije u viπe je navrata dobila upu-
te o njoj. Upozorena je na velike opasnosti koje prijete kad neËiji 222
um nastoji zavladati umom drugog Ëovjeka. (Vidi Put u bolji æi-
vot, str. 149—151; Medical Ministry, str. 110—112; Selected Messages,
sv. 2, str. 349,350,353.)
Stranica 48: Nominalni adventisti. — Ellen White smatrala
je “nominalnim adventistima” one koji su se ujedinili u objavljiva-
nju vijesti prvog i drugog anela, ali su odbacili vijest treÊeg anela
zajedno s istinom o suboti premda su i dalje prihvaÊali adventnu
nadu, ili one koji su “odbacili sadaπnju istinu” (str. 74). U naπoj
ranoj literaturi za ove se ljude takoer govorilo da su “adventisti
prvoga dana”.
Velik broj krπÊana razoËarao se kad Krist nije doπao ujesen
1844. kako su oËekivali. Adventisti su se podijelili u viπe skupina;
preæivjeli iz onog vremena danas su poznati kao Adventna krπÊan-
ska crkva, jedna mala zajednica, i adventisti sedmoga dana.
Malo njih je meu adventistima saËuvalo povjerenje u ispunjenje
proroËanstva 1844. godine, ali oni koji jesu, krenuli su naprijed u
vijesti treÊeg anela sa subotom. O zbivanjima u tom kritiËnom
razdoblju Ellen White je poslije pisala:
“Da su se adventisti nakon velikog razoËaranja 1844. godine
Ëvrsto dræali svoje vjere i ujedinjeni slijedili boæansku promisao
primivπi vijest treÊeg anela i objavili je svijetu u sili Svetoga Duha,
vidjeli bi spasenje Boæje, Gospodin bi silno djelovao zajedno s njiho-
vim naporima i Krist bi veÊ doπao da svojem narodu dade njego-
vu nagradu.
Ali u razdoblju sumnje i neizvjesnosti koja je pratila razoËaranje,
mnogi od onih koji su vjerovali u advent napustili su svoju vjeru.
VeÊina se glasom i perom usprotivila nekolicini onih koji su, slije-
deÊi Boæju promisao, prihvatili reformu subote i poËeli objavlji-
vati vijest treÊeg anela. Mnogi koji su trebali svoje vrijeme i talente
posvetiti zajedniËkoj zadaÊi objavljivanja upozorenja svijetu bili su
zaokupljeni protivljenjem istini o suboti, a branitelji su, opet, mo-
rali ulagati napore da ovim protivnicima odgovore i brane istinu.
Tako je posao bio zaustavljen, a svijet je ostao u tami. Da se Ëita-
vo adventistiËko tijelo ujedinilo oko Boæjih zapovijedi i vjere Isu-
 Dodatak 241

sove, kako je sasvim drukËija mogla biti naπa povijest!” (Selected

Messages, sv. 1, str. 68)
Stranice 54—456: Otvorena i zatvorena vrata. — Kad je Ellen
White u Velikoj borbi raspravljala o velikom adventnom pokretu
i razoËaranju 22. listopada 1844. i spomenula stajaliπta koja su bila
zauzeta odmah nakon razoËaranja, ona spominje neizbjeæni zakljuËak
163 koji je opstao kratko vrijeme, da su “vrata milosti zatvorena”. Ali,
kako kaæe, “jasnije svjetlo je doπlo istraæivanjem pitanja Svetiπta”.
Vidi “Povijesni prolog” u ovoj knjizi i Veliku borbu, str. 369, te
Ëitavo poglavlje “U Svetinji nad svetinjama” na str. 364—371. U vezi
s vlastitim odnosom prema ovom pitanju, ona je 1874. pisala da
“nikad nije imala vienje da se greπnici viπe neÊe obraÊati” niti je
ikada takvo πto nauËavala. “Bog mi je dao svjetlo”, pisala je drugom
prilikom, “koje je ispravilo naπu pogreπku i omoguÊilo nam da vi-
dimo pravo stajaliπte.” (Selected Messages, sv. 1, str. 74,63)
Stranice 54 i 56 i 88: Tajanstveno kucanje u New Yorku i
Rochesteru. — Ovdje je rijeË o dogaajima koji se odnose na po-
Ëetke suvremenog spiritizma. U domu obitelji Fox u Hydesvilleu,
mjestu udaljenom oko pedeset πest kilometara istoËno od Roche-
stera u saveznoj dræavi New York, 1848. zaËulo se tajanstveno ku-
canje. U to vrijeme, kad su postojala razliËita miπljenja o uzroku
tih kucanja, Ellen White je na osnovi vienja koje je dobila obja-
vila da je to spiritizam, da Êe se ta pojava naglo πiriti i da Êe u
ime religije steÊi popularnost i prevariti mnoπtvo da bi se na kraju
razvila u Sotonino remek-djelo prijevare.
Stranica 60 i 61: Vjesnici bez vijesti. — Ovaj izraz pojavljuje
se u izvjeπtaju o jednom vienju koje je Ellen White dobila 26.
sijeËnja 1850. U to vrijeme adventisti koji su svetkovali subotu nisu
imali crkvene organizacije. Gotovo svi su se plaπili bilo kakve or-
ganizacije koja bi meu vjernike unijela formalnost. Ali kako je
vrijeme prolazilo, u redove vjernika poËeli su se uvlaËiti elementi
nesloge. Ellen White je dobila vijesti upozorenja i adventisti koji
su svetkovali subotu voeni su korak po korak da prihvate odre-
eni oblik crkvene organizacije. Posljedica je bila da su vjernici
bili mnogo povezaniji nego prije; naen je naËin da se oda pri-
znanje propovjednicima koji su dokazali da mogu propovijedati vijest
i poduprijeti je svojim æivotom, a doneseni su propisi koji su omo-
guÊili da se izbace oni koji su pod izlikom da iznose istinu nauËavali
zabludu. Vidi “Povijesni prolog”.
Stranice 68 i 69: Jedinstvo pastira. — Vidi biljeπku za stranicu
60 i 61: Vjesnici bez vijesti.
Stranica 79: Duænost da idu u stari Jeruzalem. — Ellen
White spominje pogreπna glediπta koja je usvojila samo nekolici-
na. SljedeÊe godine u Ëasopisu Review and Herald od 7. listopada
242 Rani spisi

1851. James White piπe o “zbunjujuÊim, nekorisnim glediπtima u

vezi sa starim Jeruzalemom i Æidovima, i tako dalje, koja su danas
prisutna” i o “neobiËnim idejama koje su neki prihvatili, da sveti
tek trebaju otiÊi u stari Jeruzalem itd. itd.”
Stranica 80: Urednik Day-Stara. — Enoch Jacobs æivio je u
Cincinnatiju u saveznoj dræavi Ohio; izdavao je Day-Star, jedan od 222
prvih Ëasopisa koji su navijeπtali Kristov drugi dolazak. Upravo je
Enochu Jacobsu Ellen Harmon u prosincu 1845. poslala opis svojeg
prvog vienja nadajuÊi se da Êe ga ono utvrditi. Primijetila je da
se kolebao u povjerenju u Boæje voenje adventnog pokreta. Upravo
je u Day-Staru urednik objavio prvo vienje Ellen White u broju
od 14. sijeËnja 1846. U izvanrednom izdanju svojeg Ëasopisa, Day-
Star Extra, od 7. veljaËe 1846., objavljen je znaËajni Ëlanak o ne-
beskom Svetiπtu i njegovom ËiπÊenju, koji su pripremili Hiram Ed-
son, dr. Hahn i O. R. L. Crozier. U njemu je iznesena biblijska dok-
trina u vezi s Kristovom sluæbom u Svetinji nad svetinjama u nebe-
skom Svetiπtu s poËetkom 22. listopada 1844. U tom je Ëasopisu
14. oæujka 1846. objavljen drugi Ëlanak iz pera Ellen Harmon. (Vidi
Rani spisi, str. 47—50) Spominjanje gospodina Jacobsa odnosi se
na kasnija glediπta i na spiritistiËke obmane koje je prihvatio.
Stranica 88: Vidi biljeπku u Dodatku za stranice 54—56.
Stranica 90: Thomas Paine. — Spisi Thomasa Painea bili su
u Sjedinjenim Dræavama 1840-ih godina jako poznati i naπiroko Ëitani.
Njegova knjiga Age of Reason (Doba razuma) bila je deistiËko djelo,
potpuno suprotno krπÊanskoj vjeri i æivotu. Knjiga je poËinjala rije-
Ëima: “Vjerujem u jednoga Boga i niπta viπe.” Paine nije vjerovao u
Krista i Sotona ga je uspjeπno koristio u svojim napadima na Cr-
kvu. Kako je Ellen White pokazala, ako je takav greπnik mogao
doÊi na Nebo i uæivati takve poËasti, onda tamo moæe biti primjen
svaki greπnik bez obnove æivota i vjere u Isusa Krista. Ona je oπtrim
rijeËima razotkrila ovu laæ i ukazala na nerazumnost spiritizma.
Stranica 99: Perfekcionizam. — Neki od prvih adventista ubrzo
su nakon 1844. izgubili oslonac u Bogu i preπli u fanatizam. Ellen
White suoËila se s ovim ekstremistima rijeËima “Tako kaæe Gos-
podin.” Ukorila je one koji su nauËavali o stanju savrπenstva u tijelu
i bezgreπnosti. O takvima je kasnije pisala:
“Smatrali su da oni koji su posveÊeni ne mogu grijeπiti. I to
je, naravno, dovelo do uvjerenja da su osjeÊaji i æelje posveÊene
osobe uvijek ispravne i da nikad nije u opasnosti da je navedu na
grijeh. U skladu s ovim izvrtanjem pod plaπtem posveÊenja Ëinili
su najgore grijehe i svojim su prijevarnim, mesmeristiËkim utjeca-
jem stjecali neobiËnu silu nad nekima iz svojeg druπtva, koji nisu
vidjeli zlo u njihovim naizgled prekrasnim ali zavodniËkim teorija-
ma. ...
 Dodatak 243

Prijevare ovih laænih uËitelja jasno su mi pokazane i ja sam

vidjela zastraπujuÊi izvjeπtaj koji je protiv njih stajao u knjizi izvje-
πtaja i straπnu krivnju koja je poËivala na njima zato πto su tvrdili
da su potpuno sveti dok su njihovi svakidaπnji postupci bili uvredljivi
za Boga.” (Life Sketches, str. 83,84)
163 Stranice 110: Gospodnja veËera; Æene peru noge muπkar-
cima i Sveti cjelov. — Nakon πto su prihvatili istinu o suboti, pioniri
Crkve adventista sedmoga dana odluËili su u svemu slijediti Boæju
rijeË, dok su istodobno pomno pazili da ne iskrivljavaju tumaËe-
nja RijeËi i odlaze u bilo kakve krajnosti ili fanatizam. Jasno su
vidjeli prednosti i obveze Gospodnje veËere uspostavljene za Crkvu
naπega Gospodina. Bilo je nekih pitanja o pranju nogu i svetom
cjelovu. U ovom je vienju Gospodin objasnio neke delikatne toËke
koje Êe voditi i Ëuvati Crkvu koja se raala.
©to se tiËe uËestalosti kojom treba vrπiti ove obrede, neki su
zahtijevali da to bude jednom godiπnje, ali je dana uputa da bi se
Gospodnja veËera trebala ËeπÊe odræavati. Danas Crkva ove obre-
de odræava Ëetiri puta godiπnje.
Dan je savjet u pogledu pranja nogu. OËito su postojale neke
razlike u miπljenjima o samome postupku. Neki su postupili nera-
zumno i posljedica je bila “zabuna”. Prema savjetu ovaj obred tre-
ba vrπiti briæljivo i oprezno da se ne izazovu predrasude. Postavilo
se i pitanje je li prikladno da muπkarci i æene meusobno peru
noge. U tom je pogledu Ellen White iznijela biblijske dokaze koji
pokazuju da bi bilo u redu da æena — oËito pod odreenim uvje-
tima — pere noge muπkarcu, ali je savjetovala da muπkarac ne pere
noge æeni.
U vezi sa svetim cjelovom SDA Bible Commentary kaæe:
“Na Istoku je poljubac bio uobiËajeni naËin iskazivanja ljubavi
i prijateljstva prilikom pozdravljanja. (Vidi Luka 7,45; Djela 20,37.)
“Sveti cjelov” ili “poljubac ljubavi” (1 Pt 5,14) bio je simbol krπÊanske
ljubavi. »ini se da je meu prvim krπÊanima postojao obiËaj da se
ovako pozdravljaju u vrijeme odræavanja Gospodnje veËere (Justin
MuËenik, Prva apologija 65). Kasniji spisi pokazuju da nije bilo
uobiËajeno ovaj “sveti cjelov” dati osobama suprotnog spola (Apo-
stolske konstitucije, ii. 57; viii. 11).” — (The SDA Bible Commentary,
sv. 7, str. 257,258)
Meu prvim adventistima svetkovateljima subote bio je obiËaj
da se pri obredu poniznosti izmijeni sveti cjelov. Nema naznake
kako bi bilo neprikladno da se sveti cjelov izmijeni izmeu muπkarca
i æene, ali se svima upuÊuje savjet da se uklanjaju svakom zlu.
Stranica 111: Pravljenje buke. — Mreæa Evanelja zahvaÊa sve
vrste ljudi. Bilo je nekih koji su smatrali da njihovo vjersko isku-
stvo ne bi bilo iskreno ako ne bi bilo obiljeæeno buËnim, snaænim
244 Rani spisi

klicanjem hvale Bogu, glasnim molitvama popraÊenima uzbuenjem

i æivahnim “amen”. I u tome je Crkva joπ rano dobila upozorenje
kad je bila pozvana na pristojnost i sveËanost u πtovanju Boga. 222
Stranice 189—191: William Miller. — Kad se govori o advent-
nom buenju u Americi tijekom 1830-ih i 1840-ih godina, Ëesto
se spominje ime Williama Millera. U knjizi Velika borba, pod na-
slovom “Jedan ameriËki reformator” (str. 274—295), Ëitavo je po-
glavlje posveÊeno njegovom æivotu i djelu. William Miller rodio se
1782. u Pittsfieldu u saveznoj dræavi Massachusetts, a umro je 1849.
u Low Hamptonu u saveznoj dræavi New York. Kad mu je bilo Ëetiri
godine, s roditeljima se preselio u Low Hampton, u blizinu jezera
Champlain, gdje je i odrastao na pograniËnoj farmi. Bio je uvijek
revan i paæljiv Ëitatelj. Postao je voa u svojoj druπtvenoj zajedni-
ci. Godine 1816. posvetio se pomnom prouËavanju Boæje rijeËi i
ovo ga je prouËavanje dovelo do velikih vremenskih proroËanstava
i proroËanstava koja su se odnosila na drugi Kristov dolazak. Za-
kljuËio je da je Kristov drugi dolazak blizu. Nakon πto je nekoliko
godina kritiËki ispitivao svoja stajaliπta i uvjerio se da su toËna,
odazvao se poËetkom kolovoza 1831. na poziv da javno iznese svoja
glediπta o proroËanstvima. Od tog vremena posvetio se najveÊim
dijelom navijeπtanju adventne vijesti. Nakon nekog vremena pridruæile
su mu se stotine drugih protestantskih propovjednika koji su su-
djelovali u velikom adventnom buenju 1840-ih. U vrijeme razo-
Ëaranja 22. listopada 1844. Miller je bio iscrpljen i bolestan. On
se jako oslanjao na svoje mlae suradnike koji su stajali s njim u
objavljivanju adventne vijesti. Oni su ga naveli da odbaci istinu o
suboti kad mu je na nju ukazano ubrzo nakon razoËaranja. Za to
Êe odgovarati oni, a ne William Miller. Ellen White o ovome piπe
na stranici 210 i uvjerava nas da Êe Miller biti meu onima koji
Êe na zvuk posljednje trube biti pozvani iz svojih grobova.
Stranica 192—197, 207—210: Vijesti trojice anela u Otkri-
venju 14. — U nizu od tri poglavlja, s poËetkom na stranici 192,
Ellen White raspravlja o vijestima prvog, drugog i treÊeg anela.
Ona je pisala za one koji su s njom proπli veliko adventno buenje
i razoËaranja u proljeÊe i jesen 1844. Nije pokuπala objasniti ove
tri vijesti jer je pretpostavljala da je njezinim Ëitateljima to isku-
stvo dobro poznato. Izloæila je ono πto Êe donijeti ohrabrenje i ra-
zumijevanje njezinim Ëitateljima koji su sve to doæivjeli. U knjizi
Velika borba iscrpno je iznesen sadræaj ovih vijesti. Vijest prvog
anela upozorava na pribliæavanje Ëasa Boæjeg suda. Vidi Velika
borba, poglavlja “PreteËe jutra”, str. 259—273; “Jedan ameriËki refor-
mator”, str. 274—295 i “Veliko vjersko buenje”, str. 306—322. Za
prikaz vijesti drugog anela vidi poglavlje “OdbaËena opomena” s
poËetkom na str. 232. Izvjeπtaj o razoËaranju prikazan je u poglav-
 Dodatak 245

163 ljima “Ispunjena proroËanstva”, str. 337—351; “©to je Svetiπte?”, str.

352—363 i “U Svetinji nad svetinjama”, str. 364—371. Vijest treÊeg
anela prikazana je u poglavlju “Nepromjenjivost Boæjeg zakona”,
str. 372—386 i “Djelo reforme”, str. 387—395.
Stranica 196: Zavrπetak vijesti drugog anela. — Premda
je jasno da vijesti prvog, drugog i treÊeg anela i danas imaju svoju
primjenu, moramo priznati da je u svojoj prvobitnoj objavi vijest
prvog anela, da “je doπao Ëas njegova Suda”, povezana s navije-
πtanjem oËekivanog Kristovog dolaska 1830-ih i ranih 1840-ih. Vij-
est drugog anela prvi put je odjeknula rano u ljeto 1844. preko
poziva onima koji su vjerovali u advent da iziu iz nominalnih cr-
kava koje su odbacile objavu vijesti prvog anela. I premda je toËno
da je vijest drugog anela i u naπe vrijeme sadaπnja istina, ona je
kulminirala neposredno uoËi 22. listopada 1844. Kad se vijesti trojice
anela upadljivo iznesu svijetu ponovno neposredno uoËi Kristova
drugog dolaska, aneo iz Otkrivenja 18,1 udruæit Êe se s objavlji-
vanjem vijesti drugog anela da je “Babilon pao”. “Iziite iz nje,
moj narode.” Vidi poglavlje “Posljednja opomena” u Velikoj borbi,
str. 519—527.
Stranica 207: Vidi biljeπku u Dodatku za stranice 192—197.
Stranica 224: Rob i robovlasnik. — Prema Otkrivenju 6,15.16
bit Êe ropstva i prigodom Kristovog drugog dolaska. Ovdje nalazi-
mo rijeËi “robovi i slobodni”. Izjava Ellen White o kojoj je rijeË
pokazuje da joj je u vienju pokazan rob i robovlasnik prigodom
Kristovog drugog dolaska. U ovome se savrπeno slaæe s Biblijom. I
Ivan i Ellen White vidjeli su stanje koje Êe vladati u vrijeme drugog
dolaska naπega Gospodina. Premda je toËno da su crnaËki robovi
u Sjedinjenim Dræavama bili osloboeni Proglasom o oslobaanju
robova (Emancipation Act) koji je stupio na snagu tek πest godina
nakon πto je napisana izjava o kojoj je rijeË, sama vijest nije izgu-
bila na znaËenju jer su i danas milijuni muπkaraca i æena u razliËi-
tim krajevima svijeta u stvarnom ili virtualnom ropstvu. Nije mo-
guÊe suditi o nekom proroËanstvu o buduÊnosti dok ne doemo
do vremena kad Êe se ono ispuniti.
246
Biblijski navodi
Postanak
1,26 ........................... 131
3,4 ............................. 181
16,13 ......................... 106
Izlazak
20,9.10 ...................... 219
20,10 ...................... 48,74
Brojevi
14,10 ........................... 33
Psalmi
24,7-10 ...................... 163
126,5.6 ........................ 70
Izija
8,19.20 ........................ 67
25,9 .................... 105,231
52,11 ........................... 69
53,5 ........................... 106
Daniel
8,12 ............................. 78
Amos
8,11 ........................... 227
Habakuk
2,3 ............................. 195
Zaharija
9,9 ............................. 201
Matej
3,17 ........................... 139
4,6.7 .......................... 139
7,6-12.15 ..................... 42
12,36 ......................... 106
19,16-22 ...................... 59
21,9 ........................... 235
Rani spisi
24,24 ........................... 42
25,6 ........................... 199
26,33 ......................... 148
26,40 ......................... 147
26,53.54 .................... 147
27,4 ........................... 150
27,25 ........... 154,166,177
27,29 ......................... 148
27,40.42 .................... 153
28,13 ......................... 158
Marko
1,23-25 ........................ 45
11,9 ........................... 155
11,9.10 ...................... 201
11,24 ........................... 77
15,26 ......................... 155
15,32 ......................... 155
16,17.18 ...................... 45
Luka
1,20 ............................. 42
4,3 ............................. 138
4,4 ............................. 139
4,5-8 .......................... 139
4,10.11 ........................ 44
9,35 ........................... 145
23,3-7 .......................... 44
12,33 ...................... 66,94
19,37-40 .................... 105
19,40 ......................... 201
22,31 ......................... 146
22,34 ......................... 153
22,42 ......................... 146
22,64 ......................... 149
24,50 ......................... 162
Ivan
1,29 ........................... 137
7,45.46 ...................... 142
9,20.27 ........................ 45
13,34.35 ...................... 43
14,13-15 ...................... 45
(246)
15,7 ............................. 77
15,7.8 .......................... 45
16,15 ........................... 42
18,4.6 ........................ 147
19,6 ........................... 104
19,26.27 .................... 153
19,30 ......................... 154
20,13.16.17 ....... 160,197
20,28.29 .................... 161
Djela
1,11 ........................... 163
2,4 ............................... 42
3,12-16 ...................... 165
4,10-12 ...................... 165
4,16 ........................... 165
4,29-31 ........................ 42
5,20 ........................... 165
5,23.25-28 ................. 165
5,30-32 ...................... 166
5,38.39 ...................... 167
5,41.42 ...................... 167
6,15 ........................... 168
7,51.52 ...................... 168
7,55-58.60 ................. 168
9,4-6 .......................... 169
9,11.12 ...................... 169
9,15.16.17 ................ 169
9,21 ........................... 170
10 ................................ 81
16,17 ......................... 171
16,18 ......................... 171
16,20 ......................... 172
16,28 ......................... 172
16,30.31 .................... 193
16,37 ......................... 172
20,28-30 ...................... 44
22,18-21 .................... 173
26,28 ......................... 174
Rimljanima
7,12 ............................. 72
8,38.39 ........................ 46

1. KorinÊanima
3,10-13 ........................ 44
15,55 ......................... 231
2. KorinÊanima
2,16 ............................. 69
4,6-9 ............................ 44
4,17.18 ........................ 45
6,17 ........................... 199
13,5 ............................. 44
GalaÊanima
1,6-9 ............................ 44
Efeæanima
4,32 ............................. 43
6,10-18 ........................ 43
Filipljanima
1,6.27-29 ..................... 43
2,13-15 ........................ 43
3,20 ............................. 46
3,21 ............................. 46
Koloπanima
2,6-8 ............................ 42
Biblijski navodi
1. Solunjanima
3,8 ............................... 45
5,22 ........................... 111
5,26 ........................... 111
1. Timoteju
5,10 ........................... 110
Hebrejima
4,9 ............................... 46
4,10-12 ........................ 43
10,35-39 ...................... 42
Jakov
5,7.8 ............................ 46
1. Petrova
1,5-7 ............................ 45
1,22 ............................. 41
2. Petrova
3,11 ........................... 104
1. Ivanova
3,3 ............................. 104
3,22 ............................. 77
247
Juda
9 ................................ 144
Otkrivenje
3,7.8 ............................ 54
3,7-13 .......................... 46
3,14-20 ...................... 103
3,17 ........................... 111
4,8 ................. 50,109,232
6,15-17 ...................... 231
6,16 ............................. 80
12,3 ............................. 93
14,1 ............................. 47
14,4.5 .......................... 46
14,7 ..... 191,193,198,199
14,8 .................... 196,199
14,12 .................. 208,226
14,14-17 ...................... 46
18,2 ........................... 224
18,4.5 ........................ 224
18,6 ........................... 223
19,10 ......................... 183
21,2 ............................. 46
22,1-5 .......................... 47
22,2 ........................... 233
22,9 ........................... 183
22,11 ......................... 226
22,14 ........................... 50
248 Rani spisi
Predmetno kazalo
144.000, vidi Sto Ëetrdeset Ëetiri tisuÊe
1843. vidi TisuÊu osamsto Ëetrdeset i
treÊa
1844. vidi TisuÊu osamsto Ëetrdeset i
Ëetvrta
2300, vidi Dvije tisuÊe tristo dana
A DA M, pad 116,133
u Edenu 116,132
Adventisti, nominalni, pravi krπÊani meu
nominalnim adventistima 213
protivljenje 48
svjetovnost 104
Vidi i Ostatak; Otpali svetkovatelji
subote; Pohlepa; Svetkovatelji su-
bote
Ananija, vienje 169
Aneli, dobri, broj 147
dali san Pilatovoj æeni 150
dali upute Ananiji 169
djelo, u prilog uËenika 166
godine 1844. 203
da prosvijetle iskrene 97,213
u vezi s vienjima 34,38,47,51,
56,80,89,190
glazba anela 52,72,117,135
Isusova kola sastavljena od anela 40
iznad kovËega 47
javljanje 156
kod Spasiteljeva groba 156,160
nude æivot kao ærtvu za pomirenje
117,135,136
obeÊali Isusov povratak 163
obeÊali nagradu E. G. White 39
odjeÊa 156
oslobaali zatvorenike 172
ponijeli Iliju na Nebo 143
posjet Williamu Milleru 189
pouËavali Adama 132
prate Isusa na Nebo 162
(248)
pratioci spaπenih 73
prigodom drugog dolaska 34,49,105,
232
prigodom Isusova krπtenja 137
prigodom Isusova roenja 137
prigodom Kristovih muka 146,149
prigodom raspeÊa 153
povlaËe zaπtitu od onih koji prouËa-
vaju zabludu 116
rasvijetlili zemlju 201
razgovaraju o besmrtnosti duπe 181
red meu anelima 131,147
s pisarskom opremom 226
sila 149
sjedinjeni s ljudima u ponoÊnom po-
kliku 199
sluæba 52,118,135,140,175
Sotona se prikazuje kao aneo 89
πtite od prevarljivih zabluda 89
πtite svete 52,106,170,220
tugovanje 52,106,112,133,146,153
unutar zatvorskih zidina 172
uz svakog svetog 52
veoma glasni 51
zadræavaju Ëetiri vjetra 50,51
zapisuju 202
Vidi i Plan spasenja
Aneli, pali, djelo 91,102,157,164,169,
172,215,218
izbaËeni s Neba 132
Apetit, treba nadzirati 113
Apostoli, prikazani od Sotone kako uËe
s Thomasom Paineom 91
Aronov πtap, procvjetao 47
Ateizam, vidi Nevjera
BA BILON, grijesi 151
kazna 224
pad 198
pozvani iz Babilona 224,225
 Predmetno kazalo
zli aneli u Babilonu 222
Barnaba, rad, s Pavlom 170
Besmrtnost, posljedice vjerovanja razliËi-
tih klasa u besmrtnost 182,183
razgovor anela o besmrtnosti 181
Sotonina prva prijevara 181
Biblija, glad za sluπanjem 227,236
Luther ju je cijenio 185
potrebna da otkrije zabludu 205,213
proroËanstva, otvorena Williamu Mil-
leru 189
prouËavanje “evaneoskog reda” iz
Biblije 98
prouËavanje, vaæno 66,71,88,89,213
Sotona potkopava vjeru u Bibliju 215
sveÊenici je zabranili 179
u posljednje dane 183
uËeni ljudi je promijenili 183
vaænost Daniela i Otkrivenja 191
zaπtiÊena od Boga 179,183
Bitka na Nebu 132
priprema za posljednju veliku bitku
74,75,115
Bog, darovao svoga Sina 117,135
Boæja osobnost 63,80,92
Boæja svetost 75,114
Boæja zaπtita, od Sotoninih prijevara
68,89
u vrijeme izlijevanja zala 56
u vrijeme nevolje 65
Boæje prijestolje 63
Boæji glas, Ëini svete silnima 62
objavio dan i sat Isusova dola-
ska 34,49,54,230
pravedni ga razumjeli 34
prouzroËio potres 149,159
sveti izbavljeni Boæjim glasom
51,234
zli ga nisu razumjeli 49
zli smatrali da se radi o grmlja-
vini i potresu 34
Boæji gnjev, izliven 50,71,112,115
paziti na uporabu imena “Svemogu-
Êi Bog” 114
svetost imena 75,114
Vidi i Svjetlo; Slava
Bolest, u usponu 158
Boæja vladavina, Sotonin plan protiv Boæje
vladavine 132
Boæje prijestolje, iznad nebeskog hrama
47
Krist moli pred prijestoljem 51
svetih 234
249
u Novom Jeruzalemu 233
vienje o Boæjem prijestolju 63
Boæji Duh, vidi Sveti Duh
Boæji peËat 51,59,66,73
djelo zapeËaÊenja, zavrπetak 66,226
po treÊem anelu 90
priprema za njegovo primanje 76
spominje se 51,55,56,59,60
CVIJE∆E, djeca ga beru na novoj Zemlji
37,38
»AJ i kava, treba ih ostaviti 114
»uda, Isusova 149
Isusova, objaπnjenje suvremenih vra-
Ëara 67
Isusovo odbijanje da Ëini Ëuda 149,
151,153
Pavlova 170,171
sila da Ëine Ëuda dana uËenicima 162
u zavrπnom djelu 225
uËenika 164,167
Vidi i Sotona
»uda, vidi Znakovi
DA MASK, Savao na putu u Damask 169
Daniel, knjiga, vidi Biblija
Darovi, cilj je πirenje istine 65
nemudri 93,94
omoguÊeni zahvaljujuÊi samoodrica-
nju 113,114
potrebni za spasenje 60,61
Sotonini napori da sprijeËi njihovo
davanje 216,217
svi ih trebaju dati 94
treba ih dati prije vremena nevolje
65
treba ih davati prema potrebi 93
treba prodati kuÊe i zemlju 65
Day-Star, urednik 80
Deset zapovijedi, u KovËegu 47
Desetina, æidovski obiËaj 146
Djeca, propovjedniËka, dobro obuËena 99
u vienju nove Zemlje 37
viena meu muËenicima 37
Drugi dolazak, aneli prorek li 163
aneli u vrijeme drugog dolaska 34,
105,231
blizina 66,189
dogaaji u vezi s njim 105,221
duga nad oblakom 34
fanatizam u pogledu vremena dru-
gog dolaska 40
250 Rani spisi

Isus na bijelom oblaku 49,231 treÊeg anela 88,220,224

nebesa se savijaju kao svitak 231 Glasovi, anela 157
oblak, znak 34 Isusa 37,49,169,231
oËekivanje 1844. 204 Vidi i Bog
odreivanje vremena 79,192,193 Glazba, anela 52,72,117,135
otvaranje Neba 48,54 otkupljenih 36,232,233
pogreπka u vremenu 194,205 Gora Sion, sveti odlaze na nju 37
pojava Isusa prigodom drugog dola- Gospodnja veËera, vidi Obredi
ska 34,105,231 Grmljavina, Boæji glas kao grmljavina
poremeÊaji u prirodi u vrijeme dru- 34,49
gog dolaska 49,229 Grob, æene kod groba 160
priprema za drugi dolazak 106-108
radosno oËekivan od Isusovih prija- HALJINE, vidi OdjeÊa
telja 194,212 Harfe, sveti 36
vide Ga oni koji su proboli Isusa 154, sviraju ih aneli 52
155 Henok, posjetio svijet sa sedam mjeseci
vjerovanje E. G. White 31 53
vrijeme drugog dolaska, otkriva Bo- Herod, djeluje protiv Jakova, Petra 160
æji glas 34,49,229 Isus poslan Herodu 151
Druπtveni sastanci, karakter svjedoËansta- Ivan Krstitelj 137
va 110 smrt 160
ne treba gubiti vrijeme na njih 109 Hram, nebeski, opis 38
svi trebaju sudjelovati 108-111 samo 144.000 Êe uÊi 38
DrveÊe, vrste na novoj Zemlji 37 Vidi i Svetiπte
Drvo æivota, obeÊanje da Êe s njega jesti vienje Hrama, u gradu 47
39 Hvala, anela 117,135
opis 36 djelovanje, na Nebu 52
sveti sjede ispod dr veta 36 razlog za hvalu 105
u Novom Jeruzalemu 233
za trajnu besmrtnost 61,117 ILIJA, kuπnja vjere 77
Drvo, na drugim svjetovima 53 prigodom uzimanja na Nebo 143
zabranjeno, na ovoj Zemlji 61 Imetak, kada prodati 55,94
Duga, pri drugom dolasku 35 Iscjeljenje, Isusovom silom 141,142
Duhan, treba ga ostaviti 113 molitvom 51
Dvije tisuÊe tristo dana, kraj 63,207 Istina o Svetiπtu, pogreπno miπljenje 1844.
vaænost prouËavanja 70 207
prouËavanje nakon razoËaranja 70,
ELIZEJ, ruganje mladih 203 209
Eva, koraci koji vode u grijeh 132 Isus, Ëuda 149
kuπala Adama 133 dobrota 218
pad 116,132 drugi dolazak 231
u Edenu 116,132 izdaja 145,147
Janjetova svadba 205,226
FAIRHAVEN, Massachusetts, plovidba do javio se Savlu 169
West’s Islanda 40 javljanje uËenicima nakon uskrsnu-
Fanatizam, opasnosti 69,70 Êa 159,161
u vezi s drugim dolaskom 40 jednostavnost i svetost 75,104
Fitch, Charles, vien u Novom Jeruzale- kao uËitelj 145
mu 36 kruna 62,63
kuπanje 138-140
GETSEM ANI, Isusove patnje 146 molitva 153
Glad za Boæjom rijeËi 227 na putu na Golgotu 152,201
Glasna vika, anela 51 nauk 142,143
 Predmetno kazalo
opis 61,63,134
osobnost 80,117,134
pokop 155
pomazan od Marije 145
pred Herodom 151
pred Pilatom 151
preobraæenje 143,144,149
primanje kraljevstva 564
rad u nebeskom Hramu 47,51,135
u Svetinji 54,200,205,206,208,
212
u Svetinji nad svetinjama 50,64,
66,76,155,205
raspeÊe 152,153,174,175
ruganje od strane sveÊenika i naro-
da 149
sveÊeniËka odjeÊa 50,64
trijumfalni ulazak u Jeruzalem 200
u Getsemaniju 150
u sudskoj dvorani 150
upute, tijekom 40 dana 162,174
uskrsnuÊe 156-160
uvijek nosi oæiljke od klinova 163,
155
uzaπaπÊe 161,162-164
zaπtita anela 141
znaËenje vode i kr vi iz probodenih
slabina 175
æiva loza 77
ærtva za grijeh 58,59,70,93,116,135,
207
ærtvovao svoj æivot za Ëovjeka 117,
134,135
Vidi i Svjetlo; Prvi dolazak; Drugi do-
lazak; Iscjeljenje; Plan spasenja;
OdjeÊa
Isusovo kraljevstvo 135
Ivan Krstitelj, Isusov preteËa 137,138
manje Ëasti od najmanjeg uËenika
138
predstavlja vjesnike drugog dolaska
138,190
smrt 138
Ivan, voljeni uËenik, s Petrom 186
otkrivenje dano Ivanu 190
prigodom raspeÊa 153
prognan na Patmos 190
utamniËen 164,165
Izbavljenje svetih u vrijeme nevolje 49,
51,230
JA DANJE Ëini nevolje teæima 58
Jakov, vidi Vrijeme nevolje
251
Janjetova svadba 64,205,226
Jedinstvo, potrebno u zavrπnom radu 96
Sotonin napor da ga uniπti 217
Jeruzalem, nikad viπe sagraen 79
revnost nekih da idu u Jeruzalem 79
Vidi i Novi Jeruzalem
Josip iz Arimateje, i Isusovo tijelo 162
Joπua, vidi Kaleb i Joπua
Jubilarna godina, za zemlju 49
Juda, izdao Isusa 146
pohlepa 145
priznanje 149,150
samoubojstvo 150
K A DIONIK, vidi Svetiπte
Kaleb i Joπua, izvjeπtaj 33
Kanaan, izvjeπtaj iz nebeskog Kanaana 33
Karta, aneli je pokazuju na vratima
grada 51,52
koja sadræi 50 biblijskih tekstova, u
vienju 40,41
Kasna kiπa, kao priprema za opstanak
prigodom izlijevanja zala 88
potiËe iskrene da prihvate istinu 220
pri kraju treÊe vijesti 226
za one koji su ostvarili potpunu po-
bjedu 76
Kava, vidi »aj i kava
Kazna, vjeËna, sotonski nauk 182,183
Kaænjavanje zlih, na svrπetku svijeta 233,
234
potpuno uniπtenje 183
vjeËna smrt 181,182
Kerubin, iznad KovËega saveza 47
na vratima Edena 117
Kip zvijeri, otkriven u vijesti treÊeg an-
ela 208
pobjeda nad kipom zvijeri 49
Knjiga, Biblija, Zakonik 62
izvjeπtaj koji piπu aneli 202
smrti 62
za spomen 108
æivota 62
Kola, Isusova 49,64,205,231
OËeva 64
KovËeg saveza u vienju 38
Vidi Svetiπte
Krila, anela 47,52
Boæjih kola 49
male djece 38
prorokova 52
svetih 63
Krist, vidi Isus; Drugi dolazak
252 Rani spisi
KrπÊanski karakter 106-108
KrπÊanstvo, ËistoÊa umrljana neznabo-
πtvom 176
otpalo 176
zlo formalnosti krπÊanstva 188
Vidi i Tajna bezakonja
Krπtenje, Ellene White 31
Isusovo 137
nevoljama u vrijeme reπetanja 221
Saulovo 170
tamniËara i obitelji 173
u Kristovim patnjama 73
uspomena na Kristovo uskrsnuÊe 181
vrπeno od nedostojnih osoba 97
Kruh i voda, vidi Vrijeme nevolje
Krune, anela 72,148,231
Henokova 53
Isus ih predaje 232
Isusove 63,148,149,227
muËenika 37
otkupljenih 35,63,232,236
poloæene na zlatne police 37
Kucanje u Rochesteru, vidi Manifestacije
duhova
Kucanje, tajanstveno, vidi Spiritizam
KuÊe, vidi Vrijeme nevolje; Nova Zemlja,
Imetak
Kuπnja, Krist naπ primjer 139
Vidi i Isus
LAODICEJCI, reπetanje 219
Lazar, uskrsnuÊe 146
Laæni uËitelji, dræe narod u zabludi 198
izloæeni izlijevanju zala 115
kazna 233,234
odbacuju Gospodnju subotu 115
klanjaju se pred nogama svetih 115,
116
u posljednje dane 99
ukoreni od strane izgubljenih 228
Lijenost, grijeh ju je podupirati 65,94
Literatura, podjela 95
Lot, poziv da izie iz Sodome, kao izlazak
iz Babilona 226
Luther, druæenje s Melanchthonom 186,
187
poπtovao Bibliju 185
pozvan od Boga 184,185
protivljenje sveÊenika 185,186
LJUBOMOR A, Evina 133
Mojsijeva za Boga 144
Sotonina 131
MANA, zlatna posuda u KovËegu 47
Manifestacije duhova 88,213-215
obmana kucanjem 67,88,89,213
tajanstveno kucanje u Rochesteru
55,56,88
Vidi i Spiritizam
Marija, majka Isusova, prigodom raspeÊa
154,155,156
Marija, kod groba 161
pomazala Spasitelja 110,152,218
Maslinska gora, dijeli se kad Isus silazi
36,61,63,234
Nebesa, dom Isusa i anela 52
otvaraju se kao svitak 231
prilikom drugog dolaska 49,54
Melanchthon, druæenje s Lutherom 186,
187
karakter 186
pozvan od Boga 184
Mesmerizam, E. G. White u kuπnji da vi-
enja proglasi mesmerizmom 40
ludost proglaπavanja vienja mesme-
rizmom 40
oduprijeti mu se vjerom 176
Sotona se njime koristi da prevari 56,
67,89
zao izvor 39
Metla, Ëovjek s metlom 59
san Williama Millera o metli 83-85
MetodistiËka crkva, E. G. White i oËeva
obitelj izbaËena iz nje 33
Milenij (tisuÊu godina), ËiπÊenje zemlje
na kraju milenija 62
istraæni sud se nastavlja tijekom mi-
lenija 63
izvrπenje presude na kraju milenija
62
silazak Isusa i sveti na kraju milenija
63
Sotona tijekom milenija 233,234
stanje na Zemlji tijekom milenija 233
sveti tijekom milenija 61
Miller, William, drugi niz predavanja 31
pozvan u sluæbu od Boga 189-192
proganjanje 193
propovijedanje 193
prouËavanje proroËanstava 189,190
slika Ivana Krstitelja 190
u obeshrabrenju i mraku 210
ustat Êe prigodom prvog uskrsnuÊa
210
zaπtiÊen od anela 103
Vidi i Snovi
 Predmetno kazalo
Mjeseci, planet sa sedam mjeseci 53
“Moja krv, OËe, moja krv, moja krv!” 51
Mojsije, grijeh 143,144
kod Sinaja 34
posrednik 143
prilikom preobraæenja 143
razbija ploËe Zakona 144
Molitva, duga i beæivotna 109
E. G. White da drugi bude izabran
za proroka 38
da se saËuva od samouzvisivanja
39
neispunjene duænosti prikazane
u vrijeme molitve 31
Isusova 146,147,153
javna, kao duænost E. G. White 31,32
Krist prinosi tamjan s molitvom 47,
206,209
odgovori na molitvu 113
Pavla i Sile u tamnici 172
poslana iza zastora 76
potreba za molitvom 77
prevladavajuÊa 77
svetih pred Boæjim prijestoljem 63
u vrijeme nevolja 57
u vrijeme reπetanja 218-221
uporaba Boæjeg imena u molitvi 75,
114
vienje dano za vrijeme molitve 33,
39,47,48,51
za bolesne 51
Mrtvi, Krist uskrisio mrtve 142
Sotona ih prikazuje kao æive
stanje mrtvih, vaæno za razumijevanje
biblijskog nauka o 89
Vidi i Stanje mrtvih; Besmrtnost,
Smrt
MuËenici, cr veni porub na odjeÊi 37,38
NA DVLA DATI, Krist naπ primjer 162
rijeËju svjedoËanstva 108,109
sva potrebna bojna oprema 221
svakidaπnji rad 102
Nagrada vjernih 72,232
Napoleon u vojsci koja okruæuje Novi
Jeruzalem 236
Narodi, srdæba 50,54
u vrijeme nevolje 87
Nebo, pogled na Nebo 35,36
Nepoπtovanje Boæjeg imena 114
Nevjera, opasnosti od nevjere 211,260,
213
prikazana nestajanjem svjetla 34
253
Sotona njezin osnivaË 183
Tomina 161
Nevolje u crkvi, kako se rijeπiti 102,103
zadovoljavaju Sotonu 113
zlo 112
Nevolje, cilj 73
E. G. White ih pretkazala 38
pogled na nevolje u Novom Jeruzale-
mu 36
postaju gorke prigovaranjem 58
previπe razmiπljanja o nevoljama 113
svetih 34,73
uzrok 107
Vidi i Nevolje u crkvi
Neznaboπci, Pavao poslan da ide k nezna-
boπcima 173
pobunjeni protiv Isusa 175
ujedinjeni s krπÊanima 176
Nijema, E. G. White jedan dan 40,41
Noa, posljednji dani usporeeni s Noinim
vremenom 229
Nova polja, kako uÊi u njih 100,101
Nova Zemlja, pr va pojava 63
opis 37
Novac, ljubav prema novcu 216
Sotonini planovi da upravlja njego-
vom uporabom 216-218
Vidi i Sredstva
Novi Jeruzalem, braÊa Fitch i Stockman
u Novom Jeruzalemu 36
glazba u Novom Jeruzalemu 232
nastojanje Sotone da ga osvoji 63,236
opis 36,232,233
prijestolje u Novom Jeruzalemu 233
silazi na kraju 1000 godina 37,54,234
spuπta se na Ëisto mjesto na Zemlji
62
ulazak 144.000 u Novi Jeruzalem 38,
49,232
vienje Hrama 47
Novo svjetlo, propovjednici se trebaju sa-
vjetovati prije nego πto ga iznose
115
OBESHR A BRENJE, ne popustiti 57
svetih, æalosti anele 52
Oblak, Sina »ovjeËjega 34,49
znak razoËaranja 1844. 198
Obmana kucanjem, vidi Manifestacije du-
hova
ObraÊenje E. G. White 31
Obred, Gospodnje veËere 99
uspomena na raspeÊe 181
254 Rani spisi
Obred poniznosti 34,110
dati upute o obredu poniznosti 111
OËaj, E. G. White zbog neispunjenih duæ-
nosti 31
Odgaanje vremena, vidi TisuÊu osam-
sto Ëetrdeset i Ëetvrta
OdjeÊa, 144.000 36
anela 227
Isusova 50,61,64,155,205,227,231
izgubljenih 80
muËenika 37
nevjernih radnika 80
otpalih svetkovatelja subote 51
zlih 51
Oholost 113
Oluja, Boæja zaπtita u 41
Oprost, Isusov primjer u molitvi za ne-
prijatelje 153
Organizacija, dosljedna i jedinstvena 96
“evaneoski red” treba je prouËavati
98
Orion, Boæji glas dolazi iz Oriona 54
Vidi i Nebesa
Ostatak, Boæje djelo za ostatak 75
istinom vezan u snopove 89,90,214
Isusovo posredovanje za ostatak 51
nadvladao Janjetovom kr vlju i rijeË-
ju svjedoËanstva 108
nagrada vjernih 72
nagrada za ostatak 72
priprema za Gospodnji dan 112
s Isusom u Svetinji nad svetinjama
208
simpatije anela 203
Vidi i Adventisti; Svetkovatelji subote
Otkrivenje, knjiga, vidi Biblija
Otkupljeni, odjeÊa 36
silazak na Zemlju 36
ulaze u grad 36
Otpad, vidi Tajna bezakonja
Otpali svetkovatelji subote, muke, kad su
izgubljeni 36
odjeÊa 36
Vidi i Adventisti
Otvorena i zatvorena vrata, objaπnjenje,
biljeπka 56
vienje 54,55,205
PA D, vidi Adam; Eva
Paine, Thomas, prikazan da je na Nebu
90-92,215
spisi, diktirao ih Sotona 91,215
Platforma, Ëvrsta 205,211
Papa, Luther ga odbacio 185
promijenio subotnju zapovijed 48,71
strah od Lutherova rada 187
uskratio ljudima Bibliju 179
uzvisivanje 178,179
Pasha, posljednja 145,146
Pastiri, vidi Propovjednici; UËitelji
Pavao, vidi Savao
Petar, branio Isusa maËem 147
druæenje s Ivanom 186,187
izraæava odanost Isusu 142
naglost 186
odricanje 148,164
pokajanje 148,149
sila i propovijedanje 164-167
spava u vrtu 146
utamniËenje 164,165
Pilat, odobrava uËenicima da uzmu tije-
lo 155
osvjedoËenja o Isusu 151
postavlja straæu kod groba 156
Sotonina sila nad Pilatom 151
strah, nakon uskrsnuÊa 159
æenin san 151
Pjevanje, anela pri drugom dolasku 35
prigodom Kristova uzaπaπÊa 163
Plan spasenja, aneli ponudili svoje æi-
vote 117,135,136
bio bi naËinjen za dvije osobe 141
cijena 149
Isus razgovara s Ocem o planu spase-
nja 117,134
Sotonin napor da ga uniπti 148,154
Planeti, pogled na planete 53
Planine, tresu se prigodom drugog do-
laska 49
Plod, na Janjetovoj svadbenoj veËeri 38
sa stabla æivota 36
sa zabranjenog stabla na dr ugim
svjetovima 53
sa zabranjenog stabla u Edenu 133
Pobjeda, kako je zadræati 221
nad smrÊu i grobom 231
nad zvijeri i kipom 49
svetih 220,221,231,234
Poboænost, kod propovjednika 100
naËelnost, preniska 58
Podjele spreËavaju savjetovanje meu
braÊom 69
Pohlepa, Sotonina zamka 216-218
Poljubac, sveti, mjesto i vrijeme 34,111
Pomirenje, Isusovo djelo u Svetinji nad
svetinjama 205,207
 Predmetno kazalo
koristi od pomirenja kad je Isus uπao
u nebesko Svetiπte 212
za koga je uËinjeno 208
Vidi i Plan spasenja; Isus
Poniznost, vidi Obredi
PonoÊni poklik, odgovara glasnoj vici tre-
Êeg anela 224
simbolizira ga sjajno svjetlo 34,196
vrijeme 54,55
“ZaruËnik dolazi!” 199,203,204,210
Portland, Maine, prvo vienje 38
“Posluπajte!” “Pogledajte!” 219,220
Posluπnost, posljedica 53
sredstvo ËiπÊenja 76
Posrednik, nema ga kad Isus napusti Sve-
tinju nad svetinjama 226
tijekom izlijevanja zala 76
Posuda s manom 47
Potres, Pavao i Sila u tamnici 172
pri konaËnom izbavljenju Boæjeg na-
roda 230
prigodom drugog dolaska 231,233
prigodom Isusova razapinjanja 154,
158
prigodom Isusova uskrsnuÊa 156,157
prigodom opÊeg uskrsnuÊa 35
u vrijeme reπetanja 221
zli mislili da je to Boæji glas 34
Pranje nogu, vidi Obredi
“Prekasno” 227
Preobraæenje, vidi Isus
Prenesen na Nebo, Ilija 143
Mojsije, sprijeËen svojim grijehom
144
æivi sveti preneseni na Nebo 35,49,
229,231
Prijevare, vidi Sotona, Spiritizam; Mesme-
rizam
“Pripremite se” 71,72,112
Priroda, poremeÊaji u vrijeme drugog do-
laska 49
Priznanje, ostatka, tamjan s priznanjem
42
primjer propovjednika 100
Proglas, Boæji na kraju vremena milosti
59,76,226
da se sveti pobiju 73,221,227,228
Progonstvo, krπÊana od strane neznabo-
æaca 176
krπÊana od strane pale Crkve 176,
177,223
maËevi podignuti da pobiju svete
34,49,230
255
prvih krπÊana od strane Sotone 184
Savao ga vrπio 169
u vrijeme nevolje 48,222
u vrijeme reformacije 186,187
uËenika 165,166
uËenika proreËeno 162
zbog Ëiste istine 222
zbog Ëitanja Biblije 179
Propovjednici, 1843. godine 191-193
crkva ih treba priznati 96-98
djelovanje laænih propovjednika,
protiv subote 74,75
izbor, u vrijeme apostola 98,99
kvalifikacije za propovjednika 99-101
obitelji 96
odvojeni 99
opasni 69,74
popularni 189,221
savjetovati o novim toËkama istine
68,69
Sotonina nastojanja da ih obeshrab-
ri 217
uÊi u nova polja 100,101
Vidi i Radnici; UËitelji; Laæni uËitelji
ProroËanstva, vidi Biblija
Protivljenje, kako se postaviti 99,101
Prvi advent, Isusovo roenje 137
nevjera u objavljivanju 211
Put, adventistiËkog naroda prema nebe-
skom gradu 34,89,90
nevjerni padaju s puta 34
Putovanje, onih koje Bog nije pozvao 98
novac nepotrebno potroπen na puto-
vanja 60,94,95
R A DNICI, djelo 69
karakter 69,96,97
nagrada 69
nevolje 70
novi vjernici kao radnici 70,111,112
odgovornosti 69
odjeÊa nevjernih radnika 80
pozvani od Boga 97
sami se poslali 97,98
Vidi i Vjernici crkve
Radost, istinska 107
na Nebu 135
RaspeÊe, Gospodnja veËera uspomena na
raspeÊe 181
Vidi i Isus
RazoËaranje 1844. 194,195,197,200
aneo ga objaπnjava 205,208
prikazano oblakom 198
256 Rani spisi
ruganje i prijezir svijeta nakon razo-
Ëaranja 203
Sotona ga koristi da poljulja vjeru
209,210
usporeeno s razoËaranjem uËenika
200
Red, na Nebu 52
Vidi i Organizacija
Reformacija, laæna 57,213
velika 184
Vidi i Luther; Melanchthon
Reπetanje, Boæji narod zaπtiÊen 220
Boæjeg naroda 60,219,220
Vidi i Nebeske sile
Review and Herald, povremeno izdanje
95
RijeËi, isprazne 106
Robovi, dræani od toboænjih krπÊana 223
grijesi, svaljeni na robovlasnika 224
konaËno osloboeni 49,50,231
posljednji poziv 225
suze, pamte se na Nebu 223
Rocky Hill, Connecticut, vienje 50
Roaci, nevjerni, moÊ nad vjernima 220,
225
SA BORI konferencija, prevelike pripre-
me 113
Sadaπnja istina, sadaπnja potreba 70
vaænost njezine spoznaje 88,89
San E. G. White, o ulaæenju ljudi u Hram
radi sigurnosti 81,82
o uspinjanju stubiπtem 81-83
San Pilatove æene 151
San Williama Millera, o kutiji s draguljima
i Ëovjeku s metlom 83-85
Sastanak razreda, E. G. White kod meto-
dista 33
Sastanci, vidi Druπtveni sastanci
Savao, kamenovali ga Æidovi 171
obraÊenje 170
osloboen 172,173
Pavao i Sila u tamnici 172
plovidba morem 174
posjet Jeruzalemu 173
poslan neznaboπcima 173
pristao na Stjepanovu smrt 168,169
progonjen od Æidova 170,171
propovijedanje i vrπenje Ëuda 171-
174
put u Damask 169
suenje 174
talenti 168,173
Sila, vidi Savao
Sile neba i zemlje, definicija 54
potresene Boæjim glasom 49,54,221,
230
Sile zemaljske, potresene 54
Slava, na licima svetih 49,51,63
na subotnjoj zapovijedi 48
Savao oslijepljen 169
Smrt, druga 236
pobjeda nad drugom smrÊu 232,233
svojem “ja” 72,73,107,113
vjeËna 61,181
Vidi i Besmrtnost; Stanje umrlih; Mr-
tvi
Sotona, aktivnost 70
aneo svjetla 89,131,214
djelovanje, prigodom raspeÊa 153
kako zavodi duπe 102
kazna 62,140,225,227,233,234,236,
237
kuπnje, u posljednje dane 57
napori protiv vjernih 56
da izopaËi vjeru 176,177
da zavlada umovima ljudi 176,
202
da uvede neznaboæaËke ideje
176
odnos prema Bibliji 91,92
opis 131,136,137
pad 131
plan da uniπti Isusa 141
da uniπti Pavla 171
da uniπti svete 229
pokajanje 132
pokuπaji da zauzme Boæji grad 63
poraz, u Kristovom æivotu 152,157
potiËe progonstvo 184,187
prijevare, otkrivene tijekom zala 92,
216
u Edenu 233
u zavrπnom djelu 65,89,213,216
prisutan kod nevolja u Crkvi 113
puπta vatru s neba 67,89
radost, u proganjanju krπÊana 176
zbog otpada krπÊana 176,202,
203
raspravljanje oko Mojsijeva tijela 144
savjetuje se s palim anelima 154,
158,163
sila, nad crkvama 221
ograniËena 132
sotonski duh, u onima koji odbacuju
svjetlo 65
 Predmetno kazalo
trijumfirao nad Mojsijem 144
tuæitelj braÊe 218,223
uËi zablude u pogledu Boæjeg karak-
tera 182,183,187
utjecaj, preko nominalnih krπÊana
188,189
utjelovljuje Boga 65,92
vlakovoa, predstavnik spiritizma 89
zaËetnik bolesti i smrti 158
zadovoljstvo kad prevari ljude 183
Vidi i Aneli, pali; Boæji zakon; Tajna
bezakonja; Subota, Zmija; Mani-
festacije duhova
Sotonski duh, dan onima koji odbacuju
istinu 65
Spiritizam, djelovanje na um 98,99
E. G. White optuæena za spiritizam
80
majstorsko Sotonino djelo 91,215
nijeËe Boæju osobnost 80
prikazan vlakom koji vozi Sotona 214
razvoj, biljeπka 67,88
Sotonina sila 67,88,212
tvrdnja da je T. Paine na Nebu 90,
91,92,214,215
Sredstva, novËana, uskraÊena Boæjem dje-
lu 60
Vidi i Novac
Stakleno more, izvan grada 36
putovanje svetih do staklenog mora
35
Stanje mrtvih, nuæno razumijevanje 213
Stijena, Mojsije udario stijenu 144
Stjepan, Savao nasljednik 168
suenje i smrt 168
Sto Ëetrdeset i Ëetiri tisuÊe, imena ureza-
na na kamene ploËe 38
na staklenome moru 35
natpis na Ëelima 34
odjeÊa 36
prednost da posjete druge svjetove
53
sastanak s uskrslim prijateljima 35
trijumf 51
ulaze u nebeski Hram 38
æivi sveti 34
Stockman, ohrabrio Ellen G. White 32
u Novom Jeruzalemu 36
Stol, s postavljenim kruhovima, vidi Sve-
tiπte
srebrni u Novom Jeruzalemu 38
Stvaranje, subota je uspomena na stvara-
nje 181
257
Subota, blagoslov za one koji je svetku-
ju 49
kao ispit 54,55,208
krπitelji 51,57,74
objavljivanje potiËe neprijateljstvo 48
obvezni zahtjevi 48,71,208
promijenio je papa 48,71
promjena, Sotona najavio 88
temelji se na Kristovom uskrs-
nuÊu 180,181
protivljenje 73,74
Sotonin napad na subotu 180
svetkovatelji, iz svih vremena 180
svjetlo, na ploËama zakona 47,48,208
treba je viπe objavljivati 48,87
uspomena na stvaranje 181
vaænost, od 1844. 54,208
zid izmeu vjernih i nevjernih 48,
74,87
Vidi i Zapovijedi; Boæji zakon
Sud, biblijsko mjerilo 66
istraæni 50,226
nad zlima na kraju 1000 godina 62,
63
tijekom 1000 godina, sudjeluju sveci
62,63,233,234
William Miller propovijedao sud 191,
192
Sudovi Boæji, Boæji narod optuæen kao nji-
hov uzroËnik 49,50
dolaze brzo 61
Sutton, Vermont, vizija u Suttonu 61
Svakidaπnja, u Danielu 8 32,78
SveÊenici, iznenaeni radom uËenika
164,165
ljuti na Pavla 173
mrænja prema Isusu 148,150
obraÊenje nekih sveÊenika 167
potkupljuju laæne tuæitelje 167
vojnike da dræe tajnu 158
protivljenje Lutheru 185
strah od ljudi 166
urota protiv Isusa 146
Sveti Duh, dan Savlu 170
kad se bavio nebeskim mislima
107
izlijevanje, na uËenike 167,168,174
prigodom objave Ëasa Isusova
dolaska 34
prije nego πto Isus primi kraljev-
stvo 64
u vrijeme nevolje 48
nedostatak u Crkvi 188
258 Rani spisi
obeÊanje o Svetom Duhu 162
odnos prema vjeri 76
povlaËi se zbog samodostatnosti 113
primila Ga E. G. White 33
sila, krivotvorena od Sotone 56
ukazao na uËenje 55
Sveti, nagrada 232
pred Boæjem prijestoljem 63,64
uzlaze u Novi Jeruzalem 231,232
zaπtita svetih u vrijeme nevolje 55,
65,228
Svetinja nad svetinjama, vidi Isus: Svetiπte
Vidi i Svetiπte; Isus
Svetiπte, nebesko, ËiπÊenje 200,205,207
Isus u nebeskom Svetiπtu 50,54,76,
207,226
Otac u Svetinji nad svetinjama 64
vienje 47,48
zavrπno djelo u Svetinji nad svetinja-
ma 226
Svetiπte, zemaljsko, karakter sluæbe u ze-
maljskom Svetiπtu 100,207
namjeπtaj u zemaljskom Svetiπtu 205-
207
objaπnjava nebesko Svetiπte 207
zastor raskinut 152,175
zavrπetak djela u zemaljskom Svetiπtu
212
Svetkovatelji subote, posebna opasnost
216,217
Vidi i Adventisti; Ostatak
SvijeÊnjak, vidi Svetiπte
Svijet sa sedam mjeseci 53
Svijet, vidi Zemlja
SvjedoËanstva, na druπtvenim sastancima
108,110
nevjernost u iznoπenju 80
SvjedoËanstvo Vjernog Svjedoka uzrokuje
reπetanje 219
Svjetlo, Boæjega grada 149
djelovanje na zle 221
izlazi iz Isusovih ruku 34
na Stjepanovu licu 168
na Svetom pismu 170
nestanak, uzrokovan nevjerom 34
obasjalo vjerne 197-199,203,221,224,
231
od Boga i Isusa 75
od Boga na Isusa 51
od Isusa na svete 64
okruæuje anele 157
okruæuje Boga 64,92,117,143
opasnost odbacivanja 75
ponoÊni poklik, prikazan kao svjetlo
33,196
pred anelom poslanim da upozori
na Boæji gnjev 201
prihvatila samo nekolicina 64
s neba na Savla 169,170
Svjetovi, drukËiji od Zemlje 52,53
imaju zabranjeno drvo 53
stanovnici 53
Svjetovnost, vidi pohlepa
“Svrπeno je!” 153,155,175,189,207,226,
227
Svrπetak vremena, blizina 71,73,112
priprema za svrπetak 71,72,112
Vidi i Noa; Lot; “Pripremite se”
©TOVANJE kipova 176
©uma, na novoj Zemlji 37
TABLICA iz 1843., Boæja ruka pokrila gre-
πku 78
Tajanstveno kucanje, vidi Spiritizam
Tajna bezakonja, moÊ nad savjeπÊu 179
napad na Boæji zakon 180
razvitak 189
Sotona zaËetnik 178
Tama, aneli je razgone 156,219
na zemlji, prigodom raspeÊa 154
kad Isus napuπta Svetiπte 226
okruæuje one koji se ne mole 219,
220
okruæuje one koji odbacuju svjetlo
64,195,198
prevladava u svijetu 101
sile 101,102
u zlom svijetu 38,53
Tamjan prinesen s molitvama svetih 47,
206,209
TamniËar, obraÊenje Ëovjeka iz Filipa 172
Tekstovi na jednoj karti u vienju 42-47
Tele, zlatno, πtovali ga Izraelci 144
TisuÊu osamsto Ëetrdeset i Ëetvrta, dje-
lovanje anela 203
odreeno vrijeme nakon toga nije
kuπnja 79
proroËka razdoblja zavrπena 200
vrijeme odgaanja 195,203
zavrπeno Isusovo posredovanje u
Svetinji 54,200
TisuÊu osamsto Ëetrdeset i treÊa, karta
78
odreivanje vremena 1843. 192
Tlo na novoj Zemlji 37
 Predmetno kazalo
Toma, sumnja 161
Topsham, Maine, vienje u Topshamu 47,
54
Traktati, vidi Literatura
Trava, na drugim svjetovima 52
na novoj Zemlji 37
TreÊi aneo, djelo zapeËaÊenja 90
glasna vika 213,220,224
misija 111
U»ENICI, aneli ih snaæe 175
Ëuda 164
na putu na Golgotu 152
na suenju Isusu 149
sumnjaju, nakon raspeÊa 155
svjedoËe za Isusa 57
vijest o uskrsnuÊu 160
UËitelji, neiskusni i nagli 111,112
neposveÊeni 1843. 193
Vidi i Propovjednici
UËtivost, propovjednici je trebaju njego-
vati 99
Uniπtenje Zemlje i zlih 61-63
UskrsnuÊe, drugo 224,235
Isusovo 135,156-160,174
krπtenje kao uspomena 181
Lazara 146
Mojsija 144
posebno, prigodom Kristova uskrs-
nuÊa 158,162,174
promjena subote temeljena na uskrs-
nuÊu 180
svetih 35,49,221,231
svetkovatelja subote 230
zlih 62,63,189
UzaπaπÊe, Kristovo 160-163
svetih tijekom sedam dana 35,49,231,
232
Uzoholiti se, bojazan E. G. White 38,39
VELIKI sveÊenik, vidi Isus
Vienja, Ananije 169,170
E. G. White, Bog obeÊao za posljed-
nje dane 81
laæno nazvana mesmerizmom
39,40
na jedrilici za vrijeme oluje 40
nevjerovanje u vienja 79
o nevjernosti u iznoπenju vie-
nja 80
o Savlu 169,173,174
onijemjela zbog opiranja Duhu
40
259
prvo vienje 33-38
trebala ih prenijeti drugima 38
Ivanovo u Otkrivenju 190,191
Vijest pr vog anela, odbacivanje 161
propovijedanje 192-195
Vijest drugog anela, objavljena 196,197
odaziv na poziv “Iziite iz nje” 199
odbaËena 161
ponovljena u vrijeme glasne vike 224
proroËanstvo o vijesti 194
Vijest treÊeg anela, kraj 226
ne treba ovisiti o vremenu 79
objaπnjava razoËaranje 1844. 208
odbacivanje, slijedi nakon odbaciva-
nja prethodnog svjetla 212
oni koji su je odbacili usporeeni sa
Æidovima koji su odbacili Krista
212
pri zavrπetku Isusovog rada u Svetinji
208
vjerovanje u vijest trojice anela 162
Vijesti trojice anela, prikazane kao tri
stepenice 210,211
Vjera, Isusova, prouËavanje 70
kako ojaËati oslabljenu vjeru 77
odnos vjere i osjeÊaja 76
prema Svetome Duhu 77
prema posluπnosti 77
prava, definicija 76
prikazana snom sa zelenom vrpcom
83
Vjernici, aktivni u radu 101
ne uzimati vrijeme propovjednicima
101,102
odnos prema istinu o drugom dola-
sku 104
pomagati propovjednicima 102
svjetovnost i formalnost 103,104,106
Vidi i Radnici
Vjetrovi, zadræavanje 51
Voda i krv iz Isusove probodene slabine,
znaËenje 175
Vidi i Vrijeme nevolje
Vojska, otkupljenih, sigurni u gradu 63
Sotonina na kraju 1000 godina 63
VraËevi, suvremeni 67,89
u Egiptu 68
Vrijeme prikupljanja 78
Vrijeme milosti, ukaz po zavrπetku 59
“vrijeme njihova spasenja je proπlo”,
objaπnjeno u biljeπki 57
Vrijeme nevolje, doæivljaji svetih 51,221,
229
260 Rani spisi
Jakovljeve, kuÊe i zemljiπte u to vri-
jeme 65,66
maËevi zlih slomljeni 49,230
osiguranje zemaljskih potreba 65
prije izlijevanja zala 87
subota potpunije objavljena 48,87
priprema srca za vrijeme nevolje 66,
73,76
progonstvo 48,49,229
zaπtita svetih 55,65,229
Vrijeme, nije ispit nakon 1844. 79
objavljivanje 1843. 192,193
pogreπka u raËunanju 194,205
Vidi i Svrπetak vremena; Drugi dola-
zak
WEST’S Island, putovanje 41
ZABLUDA, sluπanje 115,116
Zabranjeno drvo, na drugim svjetovima
53
u Edenu 61,117
ZaËarano tlo, Boæji narod na zaËaranom
tlu 68,113
Zakon Boæji, dio samoga Boga 99
grijeh krπenja 72
nepromjenjivost 71,117,118,136,
179,181
ploËe, Mojsije ih razbio 144
razvalina koju treba popraviti 71,115
Sotonin napad 179
uzviπen Isusovom smrÊu 179
Vidi i Zapovijedi; Subota
Zapovijedi, ploËe 47
posluπnost, djeluje na fiziËke karakte-
ristike 53
vaænost prouËavanja 70
Vidi i Boæji zakon; Subota
Zastava, Kristova 177
Sotonina 177
Zatvorena vrata, vidi Otvorena i zatvo-
rena vrata
Zemlja, ËiπÊenje 237
potresena Boæjim glasom 49,221,230
pusta tijekom 1000 godina 233
u mraku nakon promatranja Neba 38
Zemlje, vidi Darovi; Vrijeme nevolje
Zla, dolaze na zle 113-115,228,233
kada se izlijevaju 71,87,226
“nema Posrednika” tijekom zala 76,
227
prijevare otkrivene tijekom zala 92,
216,228
priprema da opstanemo 76,213
sedam posljednjih zala 50,56,62,224
Zli, nema milosti za zle 227
od Sotone vezani u snopove 89
osjeÊaji, kad su izgubljeni 80
padaju pred pravednima 221
progonjeni od 49
razgnjevili se na istinu 48,221
u crkvi 222
u vrijeme drugog dolaska 49
uniπtenje 233,236
uskrsnuÊe 62,63,235
zla ih pogaaju 113-115,228,233
Zmija u Edenu 116,133
Znak, tajanstven i prijevaran 57,68
Kristovog dolaska 54
Sina »ovjeËjeg 34,49,231
Zvijer, otkrivena vijeπÊu treÊeg anela
208
pobjeda nad zvijeri 49
Vidi i Æig zvijeri
ÆIDOVI, mrænja svijeta prema Æidovima,
posljedica njihovih vlastitih gri-
jeha 177
odbacili Krista 212
rad na obraÊenju Æidova 79,178
Sotona ih nastojao okrenuti protiv
Isusa 142
Sotona suraivao sa Æidovima 174,
175
tvrdoglavost 174
urota protiv Pavla 170,171
Æig zvijeri ili peËat Boæji, svi se pripre-
maju za jedno ili za drugo 73
Æivotinje, na novoj Zemlji 37
na drugim svjetovima 52,53
Ærtva, potrebna za spasenje 60,72,73
πtetnih popuπtanja 114
 261

Kazalo

Predgovor ............................................................................... 5
Povijesni prolog .................................................................... 9

ISKUSTVA I VI–ENJA
Moje prvo vienje ............................................................... 33
Kasnija vienja ..................................................................... 47
ZapeËaÊenje ......................................................................... 50
Boæja ljubav prema Njegovom narodu .............................. 52
I nebeska zvijeæa Êe se uzdrmati .................................... 53
Otvorena i zatvorena vrata ................................................. 54
Kuπnja naπe vjere ................................................................ 57
Malome stadu ....................................................................... 59
Posljednja zla i sud ............................................................. 62
Kraj 2300 dana .................................................................... 63
Duænost s obzirom na vrijeme nevolje ............................. 65
“Tajanstveno kucanje” ......................................................... 67
Vjesnici ................................................................................. 68
Æig zvijeri ............................................................................. 71
Slijepac vodi slijepca ........................................................... 73
Priprema za svrπetak ........................................................... 74
Molitva i vjera ...................................................................... 76
Vrijeme sabiranja ................................................................. 78
Snovi Ellen White ................................................................ 81
San Williama Millera ........................................................... 83

NA DOPUNA
Jedno objaπnjenje ................................................................ 87
Evaneoski red .................................................................... 96

(261)
262 Rani spisi
TeπkoÊe u Crkvi ................................................................. 101
Nada Crkve ......................................................................... 103
Priprema za Kristov dolazak ............................................ 106
Vjernost u dolaæenju na sastanke .................................... 108
Neiskusnima ....................................................................... 111
Samoodricanje .................................................................... 113
Nepoπtovanje ...................................................................... 114
Laæni pastiri ....................................................................... 114
Boæji dar Ëovjeku ............................................................... 116

DUHOV NI DAROVI
Uvod ................................................................................... 121
Pad Sotone ......................................................................... 131
Pad Ëovjeka ........................................................................ 132
Plan spasenja ...................................................................... 134
Prvi Kristov dolazak .......................................................... 137
Kristova sluæba ................................................................... 140
Preobraæenje....................................................................... 143
Izdaja Krista ....................................................................... 145
Suenje Kristu ................................................................... 148
Kristovo raspeÊe ................................................................ 152
Kristovo uskrsnuÊe ............................................................ 156
Kristovo uzaπaπÊe............................................................... 162
Kristovi uËenici .................................................................. 164
Stjepanova smrt ................................................................. 167
Pavlovo obraÊenje .............................................................. 169
Æidovi odluËuju ubiti Pavla .............................................. 170
Pavao posjeÊuje Jeruzalem ............................................... 173
Veliki otpad ........................................................................ 175
Tajna bezakonja ................................................................. 178
Smrt, a ne vjeËni æivot u patnji ...................................... 181
Reformacija ........................................................................ 184
Ujedinjenje Crkve i svijeta ............................................... 187
William Miller .................................................................... 189
Vijest prvog anela ........................................................... 192
Vijest drugog anela ......................................................... 196
Prikaz adventnog pokreta ................................................. 197
Joπ jedan prikaz ................................................................. 201
Svetiπte ................................................................................ 205
Vijest treÊeg anela ........................................................... 207
Sigurna platforma .............................................................. 211 263
Spiritizam ............................................................................ 213
Pohlepa ............................................................................... 216
Reπetanje ............................................................................ 218
Grijesi Babilona .................................................................. 221
Glasna vika ......................................................................... 224
Kraj treÊe vijesti ................................................................ 226
Vrijeme nevolje .................................................................. 228
Izbavljenje svetih ............................................................... 230
Nagrada svetih ................................................................... 232
Opustoπena Zemlja ............................................................ 233
Drugo uskrsnuÊe ............................................................... 235
Druga smrt ......................................................................... 236

Dodatak ............................................................................. 238

Biblijski navodi ................................................................ 246
Predmetno kazalo ............................................................ 248