SVEUČILIŠTE U RIJECI

FAKULTET ZA MENADŽMENT U TURIZMU I UGOSTITELJSTVU

OPATIJA

Marko Markić

Oporezivanje digitalne ekonomije u Hrvatskoj

Seminarski rad

OPATIJA, 2021.
 SVEUČILIŠTE U RIJECI
FAKULTET ZA MENADŽMENT U TURIZMU I UGOSTITELJSTVU
OPATIJA

Marko Markić

Oporezivanje digitalne ekonomije u Hrvatskoj

Seminarski rad

Kolegij: Javne financije Ime i prezime studenta: Marko Markić

Mentor: Doc.dr.sc. Siniša Bogdan Matični broj: 2222/12

Opatija, listopad, 2021.

SADRŽAJ

POPIS ILUSTRACIJA .............................................................................................................. II

UVOD ....................................................................................................................................... 1

1. DIGITALNA EKONOMIJA................................................................................................. 2

1.1. Digitalna trgovina i digitalne usluge .................................................................................. 2

1.2. Strategija jedinstvenog digitalnog tržišta za Europu .......................................................... 3

2. REALNE, FINANCIJSKE I DIGITALNE TRANSAKCIJE .............................................. 5

2.1. Realne i financijske transakcije – fiskalni aspekt ............................................................... 5

2.2. Digitalne transakcije kroz prizmu poreza........................................................................... 6

3. OPOREZIVANJE DIGITALNE EKONOMIJE U HRVATSKOJ ....................................... 7

3.1. Elektronički obavljene usluge – hrvatski zakonodavni okvir .......................................... 8

3.2. Postupci oporezivanja digitalnih usluga porezom na dodanu vrijednost ......................... 10

3.3. Novi prijedlozi oporezivanja na razini Europske unije ................................................... 11

ZAKLJUČAK .......................................................................................................................... 14

LITERATURA ........................................................................................................................ 15

I
POPIS ILUSTRACIJA

Tablica 1. Prihodi od oporezivanja financijskih transakcija u odabranim zemljama Europske

unije u 2011. godini...................................................................................................................5

II
UVOD

Među brojnim tehnološkim inovacijama koje su utjecale na korjenite promjene u društvu

krajem 20. stoljeća svakako središnje mjesto zauzima pojava interneta. Jedna od blagodati koje
pruža internet, a koja je dovela do revolucije u obavljanju čitavog niza poslovnih aktivnosti u
posljednjih 20-ak godina jest elektronička trgovina. Upravo ona više nego bilo koji drugi oblik
trgovine predstavlja izazov za porezne vlasti te zahtijeva njihovu najširu suradnju. Naime, neke
od njezinih ključnih karakteristika - poput dezintermedijacije (očituje se u mogućnosti kupnje
proizvoda izravno od online‐prodavatelja), smanjuju potrebu za posrednicima, koji su
uobičajeno služili kao porezni platci. Stalno se stvaraju novi poslovni modeli i načini trgovanja,
čak i prije nego što dođe do evolucije aktualnih modela. Sve to u pitanje dovodi i postojanje
državnih granica kao takvih jer se one, u slučaju izravne elektroničke trgovine, više ne moraju
ni prijeći za realizaciju posla. Oporezivanje digitalnih usluga postaje jedan od najvažnijih
izazova fiskalnih sustava u nadolazećim vremenima, a u okviru Europske unije definitivno
zahtijeva novi, prilagođeniji regulatorni okvir.

Predmet istraživanja rada su ključne odrednice prilikom oporezivanja digitalnih usluga, jer
je ovaj sustav tek na samim počecima. Vrlo važan segment u tome je oporezivanje digitalnih
transakcija koje su bitne zbog toga što se današnja prodaja sve više odvija preko interneta. Cilj
ovog istraživanja je analizirati pojam digitalnih usluga, definirati sve sudionike internetskog
poslovanja, te usporediti oporezivanje digitalnih usluga sa oporezivanjem realnih i financijskih
transakcija. Kroz navedeno se potom dolazi do svrhe istraživanja, a to je odrediti i naglasiti koje
su zapravo specifičnosti oporezivanja digitalnih usluga, s naglaskom na hrvatski porezni sustav.
U izradi ovog rada korištene su povijesna metoda, metoda komparacije i metoda deskripcije, te
analiza i sinteza.

Rad je strukturiran u tri poglavlja. Prvo poglavlje definira i pobliže određuje karakteristike
digitalne ekonomije, kroz pojmove digitalnih usluga, digitalne trgovine i strategije za
jedinstveno digitalno tržište Europske unije. U drugom dijelu rada su dane neke osnovne
informacije o realnim, financijskim i digitalnim uslugama koje su komparirane kroz prizmu
oporezivanja. Treći dio rada se odnosi na oporezivanje porezom na dodanu vrijednost digitalnih
usluga u Republici Hrvatskoj koje je na snazi od 01. siječnja 2015. godine.

1
1. DIGITALNA EKONOMIJA

Proces globalizacije donio je internet kao jednu od najznačajnijih tehnoloških pojava u novijem
dobu, a trenutno u svijetu internet koristi više od tri milijarde ljudi.1 Razina penetracije interneta
u društvu često je povezana sa društvenim i ekonomskim razvojem neke zemlje, stoga je jasno
kako je usporedno sa samom globalizacijom i pojam digitalne ekonomije postao sve značajniji
i u pogledu ekonomskih teorijskih okvira. Suvremeni značaj digitalne ekonomije u svijetu
najlakše je ilustrirati pomoću nekoliko statističkih podataka. Prema procjenama danas se oko
tri milijarde ljudi (gotovo trećina ukupnog svjetskog stanovništva) svakodnevno služi nekom
od blagodati digitalizacije.

Europska unija danas predstavlja najveće svjetsko tržište širokopojasnog interneta sa

preko 124 milijuna linija, ali po opsegu digitalne trgovine i dalje zaostaje za Sjedinjenim
Američkim Državama, s time da treba imati na umu postojanje velikih razlika između pojedinih
država članica.2

1.1. Digitalna trgovina i digitalne usluge

Napredak informacijsko – komunikacijske tehnologije na svim razinama i sve većom brzinom,

širenje rasprostranjenosti računalnih mreža i upotreba interneta u gotovo svim slojevima
društva predstavljaju temelj nove industrijske revolucije, a pri tome imaju značajan utjecaj na
sve aspekte razvoja društva. Čimbenik stjecanja konkurentskih prednosti u novoj, digitalnoj
stvarnosti postaje digitalna trgovina i elektroničko poslovanje.3 Upravo ti pojmovi postaju
preduvjet napretka pa i zahtijevaju središnje mjesto i svu pažnju prilikom reformi svih sustava
jedne države, ali pogotovo u djelokrugu promatranja poslovnih transakcija.

Elektronička trgovina je oblik organizacije poslovanja, koji podrazumijeva intenzivnu

primjenu informatičke i posebice internetske tehnologije. Zbog fleksibilnosti, relativno niskih
troškova i standardizacije internetskih tehnologija, internet postaje jeftin i lako dostupan način
obavljanja posla čak i najmanjim poduzećima. Prihvaćanje internetskih tehnologija i uvođenje

1
United Nations specialized agency for information and communication technologies,
www.itu.int/net/pressoffice/press_releases/2014/23.aspx#.W1zDl9IzbIW, (12.10.2018.)
2
European comission digital agenda, http://europa.eu/rapid/press-release_IP-18-4242_en.html, (13.10.2018.)
3 Franjić, Digitalna ekonomija : Internet - budućnost poslovanja, 21.

2
elektroničke trgovine predstavlja jeftin način poslovanja koji omogućuje malim i srednjim
poduzećima natjecanje s multinacionalnim kompanijama na globalnom tržištu.4

Pod pojmom elektronička trgovina misli se na izravnu elektroničku trgovinu kako ju je

opisala Europska komisija, tj. narudžbu, plaćanje i dostavu neopipljivog dobra i usluge preko
interneta (online), kao što je software, zabavni sadržaj ili informacijska usluga.

Usluga informacijskog društva, pravno gledajući, opisana je kao usluga koja se uz

naknadu pruža elektroničkim putem na individualni zahtjev korisnika, a posebno Internet
prodaja robe i usluga.5 Elektronička trgovina više nego bilo koji drugi oblik trgovine predstavlja
izazov za oporezivanje, pravno reguliranje i općenito stavljanje u okvir jednoj državi. Već
spomenute njene karakteristike (npr. dezintermedijacija) zahtijevaju od svih struktura vlasti
fleksibilnost, upućenost i statističko praćenje, ali i kvalitetno podupiranje i poticaj digitalizaciji
ukoliko žele ostati u korak sa svjetskim tokovima i napredovati. Stalno se stvaraju novi poslovni
modeli i načini trgovanja, čak i prije nego što evoluiraju aktualni modeli, i to tako da se u pitanje
dovodi i postojanje državnih granica kao takvih jer se one, u slučaju izravne elektroničke
trgovine, više ne moraju ni prijeći.

1.2. Strategija jedinstvenog digitalnog tržišta za Europu

Slobodno kretanje robe, osoba, usluga i kapitala su preduvjeti jedinstvenog digitalnog tržišta.
Pri tome se podrazumijeva da pojedinci i poduzeća mogu neometano pristupati aktivnostima na
internetu i obavljati ih u uvjetima poštenog tržišnog natjecanja te uz visoku razinu zaštite
potrošača i osobnih podataka, bez obzira na njihovo državljanstvo ili mjesto boravišta.

Strategija jedinstvenog digitalnog tržišta temelji se na trima stupovima:6

 Bolji pristup potrošača i poduzeća robi i uslugama na internetu u cijeloj Europi – to

zahtijeva hitno uklanjanje ključnih razlika između okruženja na internetu i izvan njega
kako bi se uklonile prepreke za prekogranične aktivnosti na internetu
 Stvaranje odgovarajućih uvjeta za procvat digitalnih mreža i usluga – to zahtijeva brzu,
sigurnu i pouzdanu infrastrukturu i usluge pružanja sadržaja, te odgovarajuće

4
Bezić, Gašparin, Bagarić, „Elektronička trgovina u malim i srednjim poduzećima Republike Hrvatske,“ 267.
5
Zakon o elektroničkoj trgovini, čl.2., st.2.
6
European comission digital agenda, https://ec.europa.eu/commission/priorities/digital-single-market_hr,
(13.10.2018.)

3
 regulatorne uvjete za inovacije, ulaganja, pošteno tržišno natjecanje i ravnopravne
uvjete
 Iskorištavanje punog potencijala rasta europskog digitalnoga gospodarstva – to
zahtijeva ulaganja u infrastrukturu i tehnologije, npr. računalstvo u oblaku i veliki
podaci te istraživanje i inovacije za poticanje industrijske konkurentnosti te bolje javne
usluge, uključivost i vještine.

Uspostavom jedinstvenog digitalnog tržišta osigurat će se da Europa zadržati vodeći

položaj u svijetu u digitalnom gospodarstvu, što će pomoći europskim poduzećima da rastu na
svjetskoj razini.

4
2. REALNE, FINANCIJSKE I DIGITALNE TRANSAKCIJE

Do sedamdesetih godina prošlog stoljeća svaka pojedina zemlja članica Europske unije je imala
vlastiti sustav oporezivanja proizvodnje, potrošnje dobara i usluga. To je predstavljalo značajnu
prepreku za prekogranično poslovanje, a ujedno je dovodilo do narušavanja tržišnog natjecanja.
Upravo je radi toga Europska komisija krenula u postupak kreiranja sustava poreza na dodanu
vrijednost utemeljenoga na odredištu za ukupna dobra i usluge. Jedno od međunarodno
prihvaćenih načela oporezivanja potrošnje jest oporezivanje u zemlji u kojoj nastaje krajnja
potrošnja, tj. načelo zemlje odredišta. To je zapravo postala norma, koju podupiru zajednički
Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), Europska unija te Svjetska trgovinska
organizacija. U Europskoj Uniji načelo odredišta robe u međunarodnoj razmjeni uvedeno je
1967. godine.

2.1. Realne i financijske transakcije – fiskalni aspekt

Sukladno gore pojašnjenom načelu oporezivanja prema zemlji odredišta, izvoz je izuzet od
oporezivanja, a porez se plaća prema stopi zemlje uvoznice. To znači da se oporezivanje obavlja
prema mjestu potrošnje i da porezni prihodi zapravo pripadaju zemlji u kojoj nastaje krajnja
potrošnja. Sve skupa opravdava se stajalištem da načelo zemlje odredišta pravednije
raspoređuje porezni teret iz razloga što krajnja potrošnja bolje odražava korist od javnih dobara
nego druge porezne osnovice (primjerice proizvodnja).
Pored ovakvog sustava, četrdesetak država primjenjivalo je u 2011. godini neki oblik
poreza na financijske transakcije i to najčešće na unilateralnoj osnovi uz mnogo specifičnosti u
obliku i načinu oporezivanja. Međutim, relativni prihod od tog poreza bio je vrlo nizak te jedva
dostizao 0,5% bruto državnog proizvoda pojedine zemlje koja ga je primjenjivala.

Tablica 1. Prihodi od oporezivanja financijskih transakcija u odabranim zemljama Europske

unije u 2011. godini
Država članica Prihodi od oporezivanja (u Udio prihoda u BDP – u
milijunima Eura)
Belgija 132,0 0,04
Cipar 1,4 0,01
Finska 249,0 0,13

5
 Francuska 1.100,0 0,06
Grčka 92,0 0,04
Irska 322,4 0,21
Luksemburg 605,0 1,41
Malta 2,1 0,03
Ujedinjeno Kraljevstvo 3.987,6 0,23
Izvor: obrada autora prema http://www.ijf.hr/upload/files/file/OP/42.pdf, (14.10.2018.)

Podaci iz tablice 1 ukazuju na niski iznos prikupljenog poreza, te kako su 2011. godine
različiti oblici oporezivanja financijskih transakcija uključujući financijske instrumente
postojali u 11 zemalja članica Europske unije. Premda je Italija već 2011. godine imala
određene naznake oporezivanja financijskih transakcija, novi sustav oporezivanja uveden je u
ožujku 2013. godine za izvorne vrijednosnice odnosno u srpnju iste godine za derivate.7
Posljednjih godina značaj tog oblika oporezivanja se smanjivao jer su države nastojale
smanjiti trošak kapitala kako bi poboljšale konkurentnost domaćeg financijskog tržišta,
djelomice i zbog nadolazeće ekonomske krize. Jedno od mogućih rješenja pravednijeg
doprinosa financijskog sektora javnim financijama je i osnaživanje uloge indirektnog
oporezivanja financijskih transakcija. Globalni trend smanjenja oporezivanja financijskih
transakcija u posljednja dva desetljeća zbog liberalizacije kapitalnih tokova zamijenjen je
snažnijom ulogom država u reguliranju financijskih tržišta. Premda oporezivanje financijskih
transakcija nije značajno u ukupnim javnim prihodima, razvijene svjetske ekonomije ne odriču
se ovog oblika oporezivanja već žele povećati njegovu fiskalnu ulogu.8

2.2. Digitalne transakcije kroz prizmu poreza

Osim što kod pojma digitalne trgovine postoji cijeli niz različitih i prije svega inovativnih
koncepata, internetska prodaja i njezine mnogobrojne forme poglavito su interesantne sa
stajališta oporezivanja. Preciznije rečeno, digitalne transakcije promatraju se sve više s gledišta
poreza na dodanu vrijednost.
Već nekoliko godina unutar Europske unije se preispituju i kreiraju optimalni načini za
oporezivanje internet gospodarstva odnosno digitalne ekonomije. Pri tome je ključno da se

7
Institut za javne financije, www.ijf.hr/upload/files/file/OP/42.pdf, (14.10.2018.)
8
Ibidem

6
odmjeravaju prednosti ali i rizici određenih rješenja, što je više nego zahtjevan zadatak. Grupa
stručnjaka unutar Europske Komisije se fokusirala na rješavanje pitanja oporezivanja digitalne
ekonomije iz perspektive Europske unije, i kako u tom smislu pronaći najprihvatljivije rješenje
primjenjivo na razini zemalja članica. S obzirom na činjenicu da razvoj digitalne ekonomije
postaje sve brži, potrebno je u kratkom roku postići odgovarajući napredak u predstavljanju
najprihvatljivijeg rješenja oporezivanja digitalne ekonomije.
Digitalna trgovina je oporeziva porezom na dodanu vrijednost jednako kao i prodaja u
klasičnim trgovinama. Specifičnosti o kojima treba voditi računa najčešće se javljaju kada je
kupac iz druge članice Europske unije ili pak iz treće zemlje. Tako internetski prodavatelj iz
zemlje članice koji prodaje i isporučuje robu kupcu - poreznom obvezniku u drugu državu
članicu, neće obračunati “svoju” stopu (onu na snazi u svojoj državi), već će se primijeniti
prijenos porezne obveze pri čemu će porez na dodanu vrijednost svoje zemlje obračunati kupac.
Ukoliko prodavatelj iz zemlje članice isporučuje dobra kupcu u trećoj zemlji, takve (izvozne)
isporuke su oslobođene plaćanja poreza na dodanu vrijednost.
Važno je istaknuti kako se na razini Europske unije i dalje aktivno radi na ishodovanju
najboljeg i najkvalitetnijeg rješenja, na globalnoj razini u ovoj sferi. Cilj je osigurati jedinstven
i sveobuhvatan pristup digitalnom oporezivanju unutar Europske unije, ali i na nimalo
zanemarivoj međunarodnoj razini.

7
3. OPOREZIVANJE DIGITALNE EKONOMIJE U HRVATSKOJ

Hrvatska je postala punopravna članica Europske unije 01.srpnja 2013. godine te je slijedom
toga preuzela brojna prava i obveze. U okviru tog članstva, između ostalog propisano je da se
od 1. siječnja 2015. godine telekomunikacijske usluge (tu spadaju fiksne i mobilne telefonske
usluge, telefaks i teleks, pristup internetu) i usluge radijskog i televizijskog emitiranja (što
obuhvaća radio i televizijske programe preko radijske ili televizijske mreže kao i prijenose
uživo preko interneta), što ih obavlja isporučitelj u okviru Europske unije osobama
neobveznicima sa sjedištem, prebivalištem ili uobičajenim boravištem, oporezuje porezom na
dodanu vrijednost u državi članici potrošača, odnosno kupca. U tu svrhu predviđeno je da
poduzeća u i izvan Europske unije koriste za to osmišljeni webportal u državi članici
identifikacije, odnosno prijave.

3.1. Elektronički obavljene usluge – hrvatski zakonodavni okvir

U svrhu oporezivanja u Republici Hrvatskoj, pojam elektronički obavljenih usluga

podrazumijeva sljedeće: 9

 isporuka web - sjedišta, udomljavanje web - sjedišta (webhosting), daljinsko

održavanje programa i opreme - smještaj mrežnih mjesta (websitehosting) i mrežnih
stranica (webpagehosting) na poslužitelju; automatizirano, u mreži i održavanje
programa na daljinu; daljinska administracija sustava; skladištenje podataka u mreži,
pri čemu se određene podatke pohranjuje i dohvaća elektronički; mrežna isporuka
diskovnog prostora na zahtjev

 isporuka računalnih programa i njihovo ažuriranje - software za pristupanje ili

preuzimanje (pa i programe za nabavu / računovodstvo i software za antivirusnu
zaštitu) uz ažurirane inačice; software za blokadu prikaza oglasa poznat pod nazivom
Bannerblokers; pogonski sklop za preuzimanje, poput softwarea što spaja računala s
perifernom opremom (pisači); mrežna automatska instalacija filtera na mrežnim
mjestima; mrežna automatska instalacija vatrozidova

9
Slavulj Pavletić, „Posebni postupci oporezivanja PDV-om elektroničkih i telekomunikacijskih te usluga
radijskog i televizijskog emitiranja,“ 72.

8
  isporuka slika, tekstova i informacija te osiguravanje pristupa bazama podataka -
pristup ili preuzimanje prikaza za zaslon; pristup i preuzimanje fotografija, slikovnih
prikaza ili zaštita za zaslon; digitalizirani sadržaj knjiga i drugih elektroničkih izdanja;
pretplata na mrežna izdanja novina i časopisa; statistički podaci o blogovima i
mrežnima mjestima; vijesti, podaci o prometu i vremenskim prilikama u mreži;
informacije u mreži što ih software automatski generira od posebnih ulaznih podataka
korisnika, npr. pravni i financijski podaci u stvarnom vremenu; oglasni prostor
uključivši oglase u obliku bannera na mrežnome mjestu / mrežnoj stranici; uporaba
pretraživača i internetskih direktorija

 isporuka glazbe, filmova i igara, pa i igara na sreću i kockarskih te emitiranje političkih,

kulturnih, umjetničkih, sportskih, znanstvenih i zabavnih programa i priredba - pristup
ili preuzimanje glazbe na računala i mobilne telefone; pristupanje ili preuzimanje
jinglova, glazbenih isječaka, zvukova zvona i drugih zvukova; pristupanje ili
preuzimanje filmova; preuzimanje igrica na računala i mobilne telefone; pristupanje
automatskim igrama na mreži što ovise o internetu i sličnim elektroničkima mrežama,
pri čemu su igrači geografski udaljeni

 učenje na daljinu - automatizirano podučavanje na daljinu, ovisno o internetu ili sličnoj

elektroničkoj mreži, čije funkcioniranje i isporuka zahtijeva ograničenu ili nikakvu
ljudsku intervenciju, uključivši virtualne učionice, osim kada se internet ili slična
elektronička mreža uporabljuje kao alat samo za komunikaciju učitelja i učenika; radne
bilježnice što ih učenici ispunjavaju u mreži i automatski označuju, bez ljudske
intervencije.

Dakle, može se reći kako regulatorni okvir za oporezivanje digitalne ekonomije na osnovi
navedenog postoji, ali nužno je nadopunjavati ga i podupirati njegovu nadogradnju konstantno
– jer je sasvim jasno da se radi o brzo evoluirajućem sektoru. Međutim, već kroz prve pokušaje
obuhvaćanja digitalne ekonomije fiskalnim sustavom, postaje jasno kako postojeći oblici nisu
dovoljno dobro rješenje.10 Nameće se stoga ideja kako nije potrebno samo revidirati fiskalni

Slavulj Pavletić, op.cit., 76.

10

9
sustav vezan za ovaj dio, već kreirati nanovo adekvatnije rješenje za oporezivanje digitalne
ekonomije.

3.2. Postupci oporezivanja digitalnih usluga porezom na dodanu vrijednost

Postoje dva postupka oporezivanja porezom na dodanu vrijednost digitalnih usluga od 2015.
godine:11

 posebni postupak oporezivanja za digitalne usluge koje obavljaju porezni obveznici

koji nemaju sjedište u Europskoj uniji (taj postupak predstavlja proširenje usluga na
koje se odnosi postupak propisan Zakonom o porezu na dodanu vrijednost koji je na
snazi)
 posebni postupak oporezivanja digitalnih usluga koje obavljaju porezni obveznici sa
sjedištem u Europskoj uniji, ali bez sjedišta u državi članici potrošnje (novi postupak).

Od 01.01.2015. godine stupaju na snagu izmjene i dopune koju propisuju da se

telekomunikacijskim uslugama smatraju:12

 fiksne i mobilne telefonske usluge za prijenos i komutaciju tonskog prijenosa,

podatkovnog prijenosa i videoprijenosa, uključujući telefonske usluge s
videosastavnicom
 telefonske usluge pružene putem interneta, uključujući govor preko IP mreže
 govornu poštu, poziv na čekanju, prosljeđivanje poziva, identifikaciju pozivatelja,
trosmjerno pozivanje i ostale usluge upravljanja pozivima
 usluge osobnog poziva
 audiotekstualne usluge
 telefaks, telegraf i teleks
 pristup internetu
 privatne mrežne veze koje pružaju telekomunikacijske poveznice za isključivu uporabu
korisnika usluga.

11
Slavulj Pavletić, op.cit., 76.
12
Ibidem, 78.

10
 Ovdje treba naglasiti kako usluge radijskog i televizijskog emitiranja uključuju one
usluge koje se sastoje od audio sadržaja i audiovizualnog sadržaja. To su primjerice radijski i
televizijski programi koje isporučitelji medijskih usluga pružaju široj javnosti putem
komunikacijskih mreža i u okviru uredničkih odgovornosti, za istodobno slušanje ili gledanje
na osnovi programskog rasporeda.

3.3. Novi prijedlozi oporezivanja na razini Europske unije

Nedavni procvat digitalnih poduzeća, čiji su najznačajniji predstavnici i svima poznate

društvene mreže, te razne kolaborativne platforme ali i pružatelji internetskih sadržaja, sve
zamjetnije i više doprinose gospodarskom rastu u Europskoj uniji.
No, trenutačni porezni sustavi i njihovi propisi nisu osmišljeni imajući na umu poduzeća
koja djeluju na takvoj globalnoj razini, i koja su virtualna, a da se ne govori o onima koja imaju
malu fizičku prisutnost ili je uopće nemaju.13 Promjena u spomenutim obilježjima poduzeća je
s godinama toliko evoluirala da su neka od ponajboljih svjetskih poduzeća prema tržišnoj
kapitalizaciji digitalna, a prije deset godina nijedno od digitalnih poduzeća nije bilo pri ljestvici
najboljih.
Ono što svakako predstavlja najveći izazov jest kako iskoristiti taj trend na najbolji
mogući način, a da se pritom osigura da i digitalna poduzeća pravedno doprinesu svojim
udjelom u poreznom sustavu. U protivnom, sve je izvjesniji rizik za javni prihod države članice:
trenutačno digitalna poduzeća imaju prosječnu efektivnu poreznu stopu upola manju od
tradicionalnog gospodarstva u Europskoj uniji.
Do novo osmišljenih prijedloga dolazi iz razloga što države članice traže dugotrajna
rješenja kako bi se osigurao pravedan udio poreznih prihoda od internetskih aktivnosti, na što
sve glasnije pozivaju čelnici Europske unije. Jednako im je jasno postalo i da dobit od unosnih
aktivnosti, kao što su prodaja podataka i sadržaja koje su izradili korisnici, nije obuhvaćena
važećim poreznim propisima.
Trenutna je situacija dovela i same države članice do toga da počnu tražiti brza,
jednostrana rješenja za oporezivanje digitalnih aktivnosti, a improvizacija na tom području
dovodi do brojnih pravnih zamki i porezne nesigurnosti za poduzeća. Jedino se efikasnim i

13 Franjić, op.cit., 47.

11
napose harmoniziranim pristupom može osigurati da se digitalno gospodarstvo oporezuje na
pravedan i održiv način koji je prilagođen rastu.
Europska komisija je početkom 2018. godine, nakon niza održanih radnih skupina, dala
dva odvojena zakonodavna prijedloga, koji imaju za cilj dovesti do pravednijeg oporezivanja
digitalnih aktivnosti u Europskoj uniji. Prvom se inicijativom nastoje poboljšati pravila o
porezu na dobit tako da se dobit registrira i oporezuje ondje gdje poduzeća imaju znatnu
interakciju s korisnicima putem digitalnih kanala. To je Komisiji najprihvatljivije dugoročno
rješenje. To podrazumijeva zajedničku reformu pravila Europske unije o porezu na dobit za
digitalne aktivnosti. Time bi se državama članicama omogućilo da oporezuju dobit nastalu na
njihovu državnom području, pa i ako nositelj poslovne aktivnosti nije ondje fizički prisutan.
Novim bi se pravilima ujedno osiguralo da internetska poduzeća doprinose javnim financijskim
sredstvima u jednakoj mjeri kao tradicionalna poduzeća, što svakako doprinosi pravednosti
sustava oporezivanja. Prijedlog sadrži i kriterije za oporezivu „ digitalnu prisutnost” ili virtualni
stalni poslovni nastan u državi članici – da godišnji prihod u državi članici premašuje prag od
7 milijuna Eura, da u poreznoj godini ima više od 100 000 korisnika u državi članici te da se u
poreznoj se godini između poduzeća i poslovnih korisnika sklopi više od 3000 poslovnih
ugovora za digitalne usluge. Nova pravila podrazumijevaju da se mijenja i način na koji se dobit
dodjeljuje državama članicama tako da će se bolje odražavati kako društva mogu stvoriti
vrijednost na internet. I naposljetku, novim se sustavom osigurava prava veza između mjesta
gdje je digitalna dobit ostvarena i mjesta gdje se oporezuje, što je i misao vodilja samog
prijedloga. Ovakva mjera bi se u nadolazećem vremenu mogla ugraditi u područje primjene
zajedničke konsolidirane osnovice poreza na dobit.
Drugi je prijedlog nastao kao odgovor na poziv nekoliko država članica da se osmisli
privremeno oporezivanje koje bi obuhvatilo osnovne digitalne aktivnosti koje se trenutačno u
Europskoj uniji uopće ne zahvaćaju porezima. Ukratko, tim drugim predloškom se utvrđuje
usklađen pristup Europske unije ka sustavu digitalnog oporezivanja kojim se podupire
jedinstveno digitalno tržište. Stoga će on zasigurno biti obuhvaćen međunarodnim raspravama
u cilju rješavanja tog pitanja na globalnoj razini. Ovim bi se privremenim porezom osiguralo
da aktivnosti koje se trenutačno ne oporezuju na djelotvoran način odmah počnu činiti redovne
prihode svim državama članicama. Taj bi porez bio koristan i u tome da se izbjegnu jednostrane
mjere za oporezivanje digitalnih aktivnosti u određenim državama članicama koje bi mogle
dovesti do raznovrsnih kombinacija rješenja na nacionalnoj razini, štetnih za europsko
jedinstveno tržište.

12
 Bitno je naglasiti da bi se sustav primjenjivao samo kao privremena mjera dok se ne
donese sveobuhvatna reforma s ugrađenim mehanizmima za smanjivanje mogućnosti
dvostrukog oporezivanja. Porez bi se primjenjivati na prihode od aktivnosti kod kojih korisnici
imaju važnu ulogu u stvaranju vrijednosti i koji se trenutačnim pravilima oporezivanja najteže
obuhvaćaju. Tu svakako spadaju prihodi ostvareni prodajom internetskog promidžbenog
prostora, digitalnim posredničkim aktivnostima kojima se korisnicima omogućuje interakcija s
drugim korisnicima i u okviru kojih se olakšava prodaja robe i usluga među njima, prodajom
podataka dobivenih na temelju informacija koje su dali sami korisnici.
Ovo rješenje pretpostavlja da prihode od poreza prikupljaju države članice u kojima se
korisnici nalaze, a pravila će se primjenjivati samo na društva s ukupnim godišnjim prihodima
na svjetskoj razini u iznosu od 750 milijuna Eura i prihodima na razini Europske unije u iznosu
od 50 milijuna Eura. Time bi se na jedan način osiguralo da manja novoosnovana poduzeća i
rastuća poduzeća i dalje budu rasterećena.

13
ZAKLJUČAK

Digitalizacija nesumnjivo donosi brojne koristi i mogućnosti, ali potrebno ju je i prilagoditi

postojećim pravilima i sustavima. Digitalna je ekonomija bez lažne skromnosti prepoznata i
označena kao važan izvor rasta za Europsku uniju, posebice s obzirom na korištenje visoke
razine istraživanja, inovacija i kvalificiranih kadrova. Regulatorne promjene za ovaj sektor,
dakle, moraju biti pažljivo osmišljene, kako bi osigurale njegov razvoj i ostvarivanje punog
potencijala unutar Europske unije. Porezna politika se treba usredotočiti na pružanje podrške
rastu digitalnog sektora unutar jedinstvenog tržišta. To znači poticanje povoljnog okruženja za
poslovanje i uklanjanje poreznih prepreka koje bi mogle obeshrabriti investicije i rast. S druge
strane, digitalni sektor treba zasigurno više doprinositi javnim financijama. Kao rezultat
trenutnog stanja, porezi koje plaćaju digitalne ekonomije često nisu u skladu s poslovanjem i
ostvarenom dobiti ovog sektora. Neprihvatljivo je koja se količina dobiti trenutačno ne
oporezuje. Ono što je sadašnja situacija nametnula, jest da se pod hitno pristupi
osuvremenjivanju poreznih pravila, na način da se uvede novo sveobuhvatno rješenje koje će
biti primjenjivo i u budućnosti digitalne ekonomije.

Digitalno gospodarstvo važna je prilika i za Hrvatski, jer je veliki izvor prihoda za

digitalna poduzeća. Međutim, ta situacija u kojoj svi dobivaju sa sobom donosi pravna i fiskalna
pitanja. Zakonodavstvo iz razdoblja prije interneta ne omogućuju državama članicama
oporezivanje digitalnih poduzeća koja djeluju u Europi ako imaju malu fizičku prisutnost ili je
uopće nemaju. Zato dolazi vrijeme za novi pravni standard, ali i privremeni porez za digitalne
aktivnosti.

14
LITERATURA

KNJIGE

Franjić, Marko. Digitalna ekonomija – Internet: budućnost poslovanja. Zagreb, Digimark,

1999.

ČASOPISI / ČLANCI

Bezić, Heri, Gašparin, Andrea, i Bagarić, Lidija. „Elektronička trgovina u malim i srednjim
poduzećima Republike Hrvatske.“, Ekonomski vjesnik, br.2 (2009): 266-281.
Slavulj Pavletić, Ana. „Posebni postupci oporezivanja PDV-om elektroničkih i
telekomunikacijskih te usluga radijskog i televizijskog emitiranja.″, Porezni vjesnik, br. 11
(2013): 70-82.

ZAKONI

Zakon o elektroničkoj trgovini. Narodne Novine, 2014, br. 30.

INTERNET:

European comission digital agenda, http://europa.eu/rapid/press-release_IP-18-4242_en.html,

(13.10.2018.)

European comission digital agenda, https://ec.europa.eu/commission/priorities/digital-single-

market_hr, (13.10.2018.)

Institut za javne financije, www.ijf.hr/upload/files/file/OP/42.pdf, (14.10.2018.).

United Nations specialized agency for information and communication technologies,

www.itu.int/net/pressoffice/press_releases/2014/23.aspx#.W1zDl9IzbIW, (12.10.2018.).

15