OSOBNOST UČITELJA I

RAZREDNA DISCIPLINA
Osobnost učitelja

-zadnjih nekoliko desetljeća napisano je preko 1000

radova koji se fokusiraju na neki aspekt učiteljske
osobnosti

 Osobne značajke su relativno stabilne karakteristike

koje utječu na ponašanje pojedinca na određeni način
(Gao i Liu, 2013).
Je li sposobnost stvaranja i održavanja discipline urođena ili
stečena karakteristika učitelja?

-Adeosun, Oni i Oladipo (2013, prema Norton, 2015) provode

istraživanje na uzorku od 3000 učiteljskih edukatora.
Prema izvješću navedenih autora 56,2% njih smatra da se učitelji
izgrađuju te da nisu rođeni kao izvrsni učitelji. Ova perspektiva
prvenstveno naglašava važnost profesionalne pripreme za učinkovito
poučavanje: izvrsni učitelji moraju se razvijati kroz visoko učinkovite
programske pripreme ili kroz učinkovite programe za profesionalni
rast i razvoj.
Na drugoj strani, 43,8% ispitanika vjeruje da se izvrsni učitelji rađaju
kao takvi i da to specifično svojstvo prirodno posjeduju.
Poželjne karakteristike dobrog učitelja:

 ugodnost
 poštenje
 pozitivan stav
 stručnost
 fleksibilnost
 objektivnost
 iskrenost
 odgovornost
 smisao za humor
 kreativnost
 spremnost priznavanja pogrešaka
 strpljenje, opraštanje, uvažavanje, visoka očekivanja, suosjećanje i
osjećaj pripadnosti
Nepoželjne karakteristike učitelja:

 introvertiranost
 nepovjerenje prema drugima
 emocionalna nestabilnost
 suzdržanost
 nebriga za učenike
Poželjne osobine i ponašanje učitelja

 Istraživanja upućuju na to kako postoje obrasci ponašanja

učitelja koji podižu kvalitetu odnosa učitelj – učenik.

 Kvalitetan odnos s učenicima imat će učitelj koji zahtijeva

poštivanje dogovorenih pravila, pozitivan je u odnosu s
učenicima, emocionalno je stabilan i zna kvalitetno
komunicirati.

 Dominantne crte ličnosti (otvorenost, srdačnost, iskrenost,

emocionalna stabilnost, pozitivnost) te uobičajeno ponašanje
učitelja u razredu utječu na motivaciju učenika.
 Dosljednost

-Kako bi kod učenika stvorio osjećaj sigurnosti i s njima

uspostavio stabilan odnos, učitelj mora biti dosljedan.
-Učenici moraju znati što učitelj od njih očekuje i što će
se dogoditi ako se to ne ostvari. Zato je vrlo važno
odnos temeljiti na jasnoći i dosljednosti.
 Pozitivnost

-Pozitivan pristup nije izolirani čin, nego sustavan način

reagiranja i ponašanja u različitim situacijama.

-Učitelj koji zna primijetiti pozitivne promjene, pohvaliti

učenike i ohrabriti ih doprinosi stvaranju ugodne klime
koja potiče učenje i razvoj učenika kao osobe.

-Dobro je da učitelj kod učenika uvijek nastoji pronaći

nešto pozitivno i to istaknuti. U tu je svrhu poželjno
koristiti pohvalu koja ne bi trebala biti izražavanje našega
mišljenja o učeniku, već priznavanje nekog učenikova
napora ili postignuća.
 Emocionalna stabilnost

-Učenici mogu prepoznati emocije svojih učitelja.

-Smirenost, čvrstoća i sigurnost neka su od obilježja

emocionalno zdrave i stabilne osobe koje će i u
situacijama doživljavanja negativnih emocija dominirati.

-Dobro je imati na umu kako u konfliktnim situacijama cilj

nije pobijediti učenika, već učeniku pomoći u
razumijevanju problematične situacije i popravljanju
ponašanja.
 Učinkovita komunikacija

-Iskrenost u odnosu i povjerenje moguće je steći jedino

komunikacijom. I jedno i drugo doprinosi stvaranju
pozitivnoga ozračja koje utječe i na sposobnost učenja i
na odrastanje učenika kao osobe.

-Ako komunikacija ne postoji, odnosno nije učinkovita,

razvija se osjećaj frustracije, nezadovoljstva i nesigurnosti.

Učitelji trebaju koristiti tzv. ja – poruke. One učenicima

daju priliku da razmisle o tome što je dobro, a što loše u
određenoj situaciji, za razliku od tzv. ti – poruka koje
izravno napadaju osobu.
 PRIMJER

JA poruka: Ugodno mi je i zadovoljna sam kada na satu

aktivno sudjelujete postavljajući pitanja, kao danas, jer mi
time dajete do znanja da razmišljate o iznesenim
informacijama.

TI poruka: Zaista niste sposobni ništa dobro napraviti.

Formula Ja poruke:

Kada ti ... (objektivan opis tuđeg ponašanja)

osjećam se ... (kako?)
zato jer ... (zašto? konkretni učinci)
pa bih ja ... (što želiš da se dogodi?)
 PRIMJER

Kad me prekidaš za vrijeme izlaganja to mi smeta jer time

ometaš i mene i druge dok radimo i stoga bih željela da,
ako nešto želiš reći, digneš ruku.
ili
Tvoj rad i prezentacija koju si imao/la čine me
ponosnom/zadovoljnom jer ukazuju na trud koji si
uložio/la u prikupljanje materijala i njegovu obradu. Kao
prostor za napredak vidim način izlaganja: prebrzo si
govorio/la.
 Primjeri jednostavnih ja poruka:

-Treba mi malo vremena da razmislim o tome.

-Ne slažem se s tobom i želio bih ti objasniti što
ja o toj stvari mislim.
-Cijenio bih kad bi ti taj posao dovršio do sutra
ujutro.
-Sviđa mi se način na koji si to obavio.
Kakvu povratnu informaciju biste radije
dobili?

Tvoja prezentacija je bila dobro

pripremljena. Međutim, trajala je
Pa zar ti nikad ništa ne
duže nego što smo se dogovorili.
možeš učiniti kako treba?
Sad nam se raspored poremetio.
Sad je cijeli raspored zbog
Daj molim te sljedeći put malo
tebe poremećen!
pripazi na to. Znam da si
sposoban dobro rasporediti
vrijeme, samo kad se malo
koncentriraš.
 Formuliranje jasnih poruka nije dovoljno.

 Najvažniji dio komunikacijskog procesa jest slušanje.

 Nije uvijek bitno nešto reći, već pokazati razumijevanje

onoga što nam netko (učenik) govori.

https://vimeo.com/146106973