NARODNA GLAZBALA NIZOZEMSKE, BELGIJE I FRANCUSKE

NIZOZEMSKA

Područje Nizozemske dijeli veći dio tradicijske (folklorne) baštine sa susjednim područjima
Belgije, Njemačke i Francuske. Karakteristično je i višestoljetno prožimanje s gradskom i
crkvenom umjetničkom glazbom. Vokalna tradicijska glazba male je dinamičke raznolikosti i
pretežno je jednoglasna. Instrumentalna tradicijska, ponajviše plesna glazba nije bila
zapisivana prije XVIII. st., a procvat je doživjela u drugoj polovici XIX. st. Najpoznatija su
nizozemska tradicijska glazbala flaute (od XII. st.), gajde (od XIII. st.) i bubnjići (od XV. st.),
a rabe se još i harmonika, violina, dulcimer, citra i dr.

Dulcimer

Dulcimer je vrsta gudačkog instrumenta. Postoji nekoliko vrsta dulcimera, a to su:

- čekićni dulcimer – slobodnostojeći, najčešće trapezoidni, s mnogim žicama koje se

udaraju čekićem. Nalazi se u mnogim kulturama, te svaka zemlja ima drugačiji naziv,
npr. u Tajlandu se naziva KHIM, u Indiji SANTOOR, i mnogi imaju različite sustave
za ugađanje. Smatra se da je jedan od preteča klavira.
- pleteni dulcimer – ima 3 ili 4 žice

Citra

Citra je žičani instrument u obliku pravokutne plitke kutije, na kojoj je po dužini razapeto 30-
45 žica. Žice se trzaju prstima i čeličnom trzalicom na palcu. Zvuk je tih, a sam instrument
nema većih izvođačkih mogućnosti.

BELGIJA

Belgija je rano urbanizirana, pa je narodna glazba bila pod snažnim utjecajem glazbene
kulture građanstva. Od sredine XIX. st. skupljaju se narodne pjesme, a narodni instrumentarij
rabi glazbala kao što su čegrtaljke, brunde, prirodni rogovi, okarine, poprečne flaute, gajde,
harmonike, citra. Belgijski narodni napjevi uglavnom su monodijski. Identificirana su dva
velika područja pjesmovnog repertoara: usmeno prenošena tradicija zbornog pjevanja i
zapisane solističke pjesme.

Čegrtaljka

Čegrtaljka pripada idiofonim instrumentima i to onima s neodređenom visinom tona. Drvena

čegrtaljka napravljena je od zupčaste osovine i dvije letvice učvršćene u pravokutni okvir. Po
zupčastom dijelu klize dva drvena jezička od kojih jedan nedostaje. Koriste se u crkvama na
Veliki petak.

Brunda
Brunda ima još nazive prda, lončani bas, ćupa, brundalo. To je ritmičko glazbalo koje je
najčešće zamjenjivalo bas. Brunda je obični glineni ćupna kojem je preko otvora navučen
životinjski mjehur ili koža. Na sredini tog mjehura ili kože je pričvršćen drveni štapić ili
trstika. Povlačenjem navlaženih prstiju (ili komadićem vlažne spužve ili tkanine) gore dolje
po štapiću dobije se interesantan, ritmički zvuk.

Okarina

Okarina je puhačko glazbalo duguljasta okruglog oblika koji podsjeća na ptičju glavu.

Najčešće se izrađuje od terakote (pečene gline) ili porculana. Pripada skupini labijalnih
svirala. Tonski opseg joj je uglavnom oktava (kod nekih novijih modela i decima), a relativno
je dublji ili viši zavisno od veličine samoga glazbala. Prebiranjem jagodicama prstiju po
rupicama dobiva se željeni ton, a glazbalo se pri tome pridržava palčevima.

Prirodni rog

Prirodni rog je predak modernog roga. Nema ventila, ali se može prilagoditi različitom ključu
umetanjem različitih cijevi. Na prirodnom rogu, koji nema uređaje za skraćenje ili produljenje
cijevi, izvedivi su, uz osnovni ton, prepuhavanjem samo tonovi parcijalnog niza.

Poprečna flauta

Drvene poprečne flaute su se u Europi pojavile uglavnom u razdoblju od početka 18. st. do
ranog 19. st. Kao takav instrument, često su je nazivali baroknom flautom.

Gajde

Gajde su  su narodni drveni puhački instrumenti. Sastoje se od kožnate mješine u koju su

utaknuti dulac, prebiraljka i trubanj. Kroz dulac svirač puše, prebiraljkom izvodi melodiju, a
trubanj proizvodi samo jedan neprekidan ton. Grade se od plemenitog drveta
(javora, jasena, klena, trešnje, šljive ili oraha), koje se suši dvije godine na zraku, a potom na
dimu.

FRANCUSKA

Neki od francuskih tradicionalnih glazbala koji se najčešće upotrebljavaju su: cabrette,

cornemuse, tamburin, bombard.

Cabrette, Cornemuse

Cabrette i cornemuse su vrste gajdi u Francuskoj.

Tamburin

Tamburin je ručno glazbalo iz porodice udaraljki. Okruglog je oblika s kožom nategnutom

samo s jedne strane okvira, iako može biti i bez kože. Okvir je napravljen od drveta, plastike,
ili ponekad od metala, te sadrži proreze u kojima se nalaze metalne kružne pločice ili praporci
(zvončići, zvečke). Promjer obruča najčešće je do 50 centimetara. Svira se na način da se
glazbalom trese, udara o dlan, ili o tijelo izvođača.

NARODNA GLAZBALA –RUSIJA, UKRAJINA, POLJSKA

RUSIJA

Rusi su zbog dugotrajne mongolske okupacije bili svakako pod kulturnim utjecajem svojih
slavenskih susjeda, posebno Ukrajinaca i Bjelorusa, što se vidi i u materijalnoj i duhovnoj
kulturi. Poznata ruska glazbala imaju također različita podrijetla: balalajka, domra, gusle,
autentični ruski hurdi-gurdi, gudok, rožok, žalejka, svirelj, ložki, treščotka.

BALALAJKA

Balalajka je ruski narodni instrument. Ima trup (rezonantna kutija) trokutasta oblika od
jelovine, odulji uski vrat s prečnicima (dijatonski razmaci) koji završava s zatičištem, tri žice
od crijeva (iznimno od čelika) na donjem kraju trupa pričvršćene o dugme, preko "konja" i
vrata napete do zatika, trzaju se perom. Pojavila se oko 1700. Najprije je služila za pratnju
pjevanja i plesa, koncem 19. stoljeća postala glazbalo skupne svirke. Danas se gradi u šest
veličina (pikolo, prim, sekund, alt, bas, kontrabas).

DOMRA

Domra je ruski, bjeloruski i ukrajinski narodni gudački instrument s dugim vratom iz obitelji
lutnje s okruglim tijelom i tri ili četiri metalne žice. Instrument je izrađen u različitim
veličinama, uključujući piccolo, prima, alt, tenor, bas i kontrabas.

GUSLE

Gusle su narodno glazbalo južnog Balkana i susjedstva, s dinarskog prostora, po naravi

kordofono glazbalo s jednom ili dvjema strunama i gudalom. Zvuk se dobiva povlačenjem
gudala preko nategnutih struna. Izrađuju se od javorovog, orahovog ili jasenovog drva i to iz
cjepanice od jedne četvrtine stabla, koja se izdubi. Tako da su gusle zapravo izrađene iz samo
jednog komada drveta.

HURDY-GURDY

Hurdy-gurdy je gudački instrument koji proizvodi zvuk pomoću ručice okrenutog ružičastim
kotačićem koji se trlja o žice. Kotač funkcionira slično kao luk na violini, a pojedinačne note
na instrumentu zvuče slično onima na violini. Melodije se reproduciraju na tipkovnici koja
pritišće tangente - male klinove, tipično napravljene od drveta - protiv jedne ili više žica kako
bi promijenili visinu. Kao i većina drugih akustičnih gudačkih instrumenata, ima zvučnu
ploču i šuplju šupljinu kako bi se čula vibracija žica.

GUDOK

Gudok je staro rus. nar. gudačko glazbalo, ovalna (rjeđe kruškolika) korpusa s izbočenim
dnom i ravnom gornjom daskom. Ima tri žice – jednu postavljenu poviše za izvođenje napjeva
i dvije donje bordunske ugođene u kvinti. Gudalo ima oblik kratka luka. Pri sviranju okomito
se oslanja na koljeno. Od gudoka različite veličine i udezbe oblikovani su sastavi za skupno
muziciranje. Gudokom su se služili profesionalni putujući glazbenici skomorohi.

ROŽOK

Rožok je narodna trublja (trumpet) napravljen od goveđeg roga ili brezove kore.

ŽALEJKA

Žalejka je klarinet ili rog s cijevi, najuobičajeniji autentični ruski puhački instrument.

SVIRELJ

Svirelj je stari narodni ruski puhački instrument. To je ruska zviždaljka ili flauta. U Staroj
Rusiji ovaj je instrument izrađen ili od šuplje trske ili od cilindričnih drvenih grana.
LOŽKI

Ložki su vrsta udaraljki, posebno ukrašenih drvenih žlica.

TREŠČOTKA

Treščotka su vrsta udaraljki, u stvari niz malenih pločica na uzici koje udaraju jedna u drugu
i klepeću.

UKRAJINA

Tradicionalna su folklorna glazbala žičani instrumenti bandura, kobza, zatim buben (sličan
defu), violina, basolja (tip violončela), harmonika, te puhačka glazbala sopilka, trembita, frula
i telenka.

BANDURA

Bandura je ukrajinski nacionalni žičani instrument, koji se kroz oblike poput lutnje te samog
instrumenta kobze, očuvao još od vremena srednjovjekovne države Kijevske Rusi. Današnji
oblik bandure se razvio krajem 19. stoljeća iz instrumenta kobze koji su često svirali
ukrajinski kozaci. Bandura se danas veže pretežito uz romanse, balade i slične oblike
glazbenih izvedbi, no prije je bandura bila vezana gotovo isključivo za povijesno epske
pjesme, u širem društvu poznatije kao «dume». Suvremena bandura ima četiri i pol oktave
ugrađene u g-duru. Instrument se gradi od nekoliko vrsti drveta: javora, bukve, kruške ili
klena. Instrument u jednoj mjeri nalikuje harfi i na sličan način zvuči.

KOBZA

Kobza, također zvana bandurka, ukrajinski je narodni glazbeni instrument iz obitelji lutnji.
Kobza ima vrat srednje duljine koji može ili ne mora biti vezan na prečnicama, koje su obično
napravljene od crijeva. Bila je jednostruka (ponekad i dvostruka), a žice su se dodirivale
vrhovima prstiju ili povremeno s plektrom koji smješten na srednjem prstu.
SOPILKA

Sopilka je puhačko glazbalo koje ima 6 do 10 rupa za prste.

TREMBITA

Trembita je puhačko glazbalo. To je rog izrađen od drveta. Cijev je izrađena od dugog

ravnog komada bora ili smrekekoji je podijeljen na dva dijela kako bi se izrezala jezgra.
Polovice su ponovno spojene i zatim omotane u kore breze ili kolutove.Trembita nema bočnih
otvora i stoga daje čisti prirodni harmonički niz otvorene cijevi.

TELENKA

Telenka je puhačko glazbalo. Njegova duljina je otprilike 35 do 40cm, iako mogu biti i do
60cm.

POLJSKA

Karakteristični poljski instrumentarij sastoji se od violine i gajdi za pratnju plesova, a vrlo su

raširene različite vrste drvenih flauta (npr. bazuna, ligawka, trombita, fujarki). Postoji pet
tipova gajdi (koziół, dudy, gajdy, koza, siesieńki), više vrsta basovskih gudačkih glazbala
(basetla) i udaraljki.

LIGAWKA

Ligawka je aerofoni poljski puhački instrument. Instrument u obliku zakrivljenog luka, dugog
preko 1 metra, napravljen od smreke ili johe.

TROMBITA

Trombita je narodni puhački instrument u obliku ravne cijevi, lagano savijen na kraju,
duljine do 4 metra, koristi se kao pastirska truba, koja proizvodi dubok, tih zvuk.
BASETLA

Basetla je poljski glazbeni instrument s malim mjerilom, nalik violončelu, obično srednje
veličine između violončela i kontrabasa. Ima od 2 do 4 žice.

SKANDINAVIJA

Velik dio skandinavske kulture može se pratiti sve do Vikinga, skupine skandinavskih
pomorskih gusara, trgovaca i pionira koji su se naselili u sjevernoj Europi u osmom stoljeću.
To uključuje identifikaciju zemlje sa ruralnom kulturom i seljaštvom, što se može vidjeti u
njihovim tradicionalnim nošnjama i narodnoj glazbi kojima se diče i danas. Folklor je dobro
uspostavljen i na njega su uvelike utjecale prirodne značajke.

Norveška folklorna glazba koncentrira se prvenstveno ne instrumentalnu glazbu. Vokalna

glazba zauzima manje važno mjesto, a u njoj su najveća skupina nabožne pjesme. Veći dio
starije vokalne baštine. Danas se rijetko izvodi, osim u pokretu oživljavanja tradicije. Glavni
zadatak instrumentalne glazbe je da se na nju pleše. Plesovi su obično izvođeni u parovima
iako postoje i solo plesovi ali su rijetki kao i plesovi predviđeni za izvođenje na ceremonijama
(vjenčanja, sprovodi itd.) Jedni i drugi napisani su u dvodobnim i trodobnim mjerama.

Najvažnije narodno glazbalo je Hardanger Fiddle iz sredine 17. st. Instrument je izgledom
skoro identičan violini, često po sebi ima izrezbarene različite ukrase i simbole, a čak su se
koristili komadi kostiju za ukrašavanje rubova instrumenta. Ima 4 žice kao i standardna
violina, ali neki primjerci imaju još 4 ili 5 žica ispod 4 postojeće te ih gudalo ne dodiruje
tijekom sviranja. Titranjem 4 glavne žice postiže se rezonacija ostalih.Ugađanje ovisi o
zahtjevima i o regiji u kojoj se svira. Snimljeno je više od 20 različitih ugađanja (A-D-A-E,
G-D-A-E, F-D-A-E). Tehnika sviranja zahtijeva manje vještine nego tehnika sviranja violine.
Prilikom sviranja zahvaćaju se 2 ili 3 žice jer je most relativno ravan za razliku od
violinskog.Nevelur- rog napravljen od brezine kore. Koristio se da zastraši predatore,
neprijatelje. Može se izvesti 10 tonova ljestvice i po sebi nema rupice. Lur- puhački
instrument- veliki rog, može biti ravan ili zakrivljen. Noviji tip je napravljen od drveta, a
stariji od bronce i može biti dugačak do 2 metra. Bukkehorn- rog napravljen od kozjih
rogova. Prije oblikovanja kao instrumenta, rog mora stajati 5-7 godina. Koristio se kao
signalni instrument ili za zastrašivanje na farmama životinja. Giga- vrsta lire, svira se
gudalom, popularna u Norveškoj, ali i u Engleskoj, Danskoj i na Islandu . Naziv dolazi od
stare vikinške riječi što znači vibrirati ili kretati se brzo. Vjeruje se da ovaj instrument više ne
postoji, ali postoje rekonstrukcije. Psalmodikon- žićani instrument veličine violončela sa
samo jednom žicom (najviše tri) nastao u Skandinaviji. Može se svirati gudalom i prstima, a
služio je kao zamjena za fiddle u sakralnoj glazbi jer crkva nije imala novaca za orgulje, a
fiddle se smatrao neprimjerenim. Izgleda kao dugačka „kutija” na kojoj su naznačena polja,
žice su napravljene od crijeva ili metala. Langeleik- žićani folklorni instrument (citra) . Ima
jednu žicu za sviranje melodije i do 8 otvorenih žica. Ispod melodijske žice nalazi se 7 polja
po oktavi koji formiraju dijatonsku ljestvicu . Ne može se lako svirati s ostalim instrumentima
jer ne može svirati kromatsku ljestvicu niti se lako ugađat.

ŠVEDSKA- Glazba je imala magično-kultno značenje, a od glazbala su se isto kao u

Norveškoj upotrebljavale razne klepetaljke, koštane flaute, životinjski rogovi i brončani lurovi
te žičana glazba tipa lire sa 6–7 žica. Låtfiol- je tip fiddlea nastao u Švedskoj koji ima 2 do 8
žica koje se nalaze ispod polja, ispod glavnih žica.Träskofiol- je tradicionalni švedski
instrument sastavljen od violinskog vrata i drvenog tijela. Švedska lutnja- žićani instrument
nastao od rane citre, s produženim vratom i par bas žica koje se nalaze izvan sviračkih polja.
Noviji oblik ima 6 žica koje se protežu iznad polja i još 4 izvan. Švedske gajde- izumrle do
sredine 20. st., ali su kasnije konstruirane po uzoru na gadje iz zapadne Švedske. Tijelo gajde
je znatno manje nego kod ostalih gajdi, što ne predstavlja problem jer je za sviranje potrebno
relativno malo zraka. Može postojati dvostruka rupa za ton C umjesto jedne. Jedna se može
pokriti npr. pčelinjim voskom da proizvodi ton C, a otkrivena rupa onda proizvodi ton
Cis.Rupa za ugađanje instrumenta koja se tradicionalno nalazi na donjoj strani može se
postaviti na gornju stranu i koristiti kao još jedna rupa za sviranje niskog D tona.
Nyckelharpa- Gudački-žičani instrument s tipkama/ ključevima utaknutim u vrat
instrumenta. Tonovi na nyckelharpi mijenjaju se pritiskom lijeve ruke na tipke ugrađene u
vrat instrumenta, a lijevom rukom se prelazi gudalom po žicama. Postoje 4 različite varijante
nyckelharpe koje se sviraju i danas, a razlikuju se po broju i razmještaju tipki, ključeva i žica i
obliku tijela instrumenta. Dominantni tip je tzv. kromatska nyckelharpa kojoj su prve 4 žice
od najviše prema najnižoj ugođene A1-C1-G . „Drone” C se koristi sam povremeno i 12
rezonantnih žica za svaki ton kromatske ljestvice.

FINSKA- Jouhikko- Finski tradicionalni oblik lire s 2 ili 3 žice od konjske dlake. Srednja
žica ili ako ima samo dvije žice, donja je „drone” žica. Ima raspon od 6 tonova, nema polja za
pritiskanje pa se svira pritiskom na samu žicu. Da bi se dodirnula melodijska žica, ruka se
umetne kroz otvor u ravnoj drvenoj ploči. Kantele-Finski tradicionalni žičani instrument iz
porodice citre čije su žice vezane uz samu ploču instrumenta i sviraju se horizontalno prstima.
U početku je imao samo 5 do 6 žica, a tijekom vremena broj je rastao pa je dosegao i brojku
od 30 žica. Mali kantele: tradicionalniji s manjim brojem žica, najduža žica je najudaljenija od
tijela svirača. Koncertni kantele: ima do 40 žica, najkraća žica je najudaljenija od tijela
svirača . Dok se svira, drži se u krilu ili na malom stolu .Tehnika sviranja je „čupanje” žica.

DANSKA-Najstarijim primjerima tradicijske folklorne glazbe u Danskoj smatraju se kitične

srednjovjekovne balade, među kojima prevladavaju viteške, povijesne, ratničke, mitske i
ljubavne teme. Do 18.st. u seoskoj su glazbenoj praksi popularni fedel, organistrum i gajde, a
od kraja 19. st. vodeće pozicije u danskoj folklornoglazbenoj praksi imaju violina i
harmonika. Plesna glazba se i danas njeguje unutar, folklornih društava diljem Danske).
Osnova su obično pjevačica (balade) i violinist . Instrumenti: fiddle, gig, harmonika, lur,
rogovi

ŠPANJOLSKA

Tradicionalna glazba u Španjolskoj- Unatoč postojanju ranijih zbirki glazbenog folklora,

sustavno proučavanje tradicionalne glazbe u Španjolskoj započelo je tek u XIX. st. Postoji
velik broj različitih vokalnih, instrumentalnih i plesnih tradicija, povezanih sa svakodnevnim
životom i ciklusom godišnjih svečanosti, sačuvanih dulje nego u drugim europskim
zemljama.Veliku raznolikost melodijske građe uvjetovalo je složeno podrijetlo španjolske
glazbene tradicije: veći je dio dursko-molski, ali znatan dio melodija otkriva vrlo stare slojeve
koji potječu iz grčko-rimskoga, perzijskoga, bizantskog, arapskog ili sjevernoafričkih
glazbeno-kulturnih krugova.Idiofona glazbala- Španjolska tradicijska glazba raspolaže
specifičnim i bogatim instrumentarijem. Među idiofonim glazbalima istaknuto mjesto
zauzimaju kastanjete, a rabi se i niz drugih glazbala iz te skupine tipa cimbala,zvona,
zvonaca , čegrtaljki i dr.Kastanjete- iako vezane prvenstveno za španjolski folklor,
udomaćene su i na širem mediteranskom prostoru, a u daljnjem porijeklu su također s istoka.
Dva izdubljena komada drveta, školjkastog oblika, vezuju se uzicom jedan za drugi i za prste
svirača koji ih pokretom šake ritmično udara jedan o drugi. U folkloru su vezane za
igru.Među membranofonim glazbalima rašireni su različiti tipovi i veličine
tamburina.Tamboril- Španjolski mali bubanj s dijametrom od oko 10 cm. Koristi se kako bi
upotpunio sviranje na flabiolu (drveni puhački instrument nalik fruli). Bubanj je pričvršćen
oko lakta lijeve ruke i desnom rukom se udara palicom „broqueta” ,dok se flabiol može svirati
u isto vrijeme lijevom rukom. Najvažnije je kordofono glazbalo u svim regijama gitara.
Široku uporabu imaju i lutnja (laúd) i vrsta mandoline (bandurria), a ograničenije se rabe i
violina, jednožična rebeka , psalterij.Barokna gitara- Gitare slične današnjima nastale su u
15. stoljeću, a njihova pradomovima bila je upravo Španjolska. U početku mali barokni
instrument s pet žica. Žice su mogle biti udvostručene kako bi proizvele snažniji zvuk. Nikad
se nije smatrala solo instrumentom. Klasična (Španjolska gitara)- Klasična gitara, poznata i
kao španjolska, sa šest pojedinačnih žica javlja se oko 1750. g. Prve tri žice su od najlona, dok
su tri zadnje od najlona omotanog tankom metalnom žicom. Vibriranje žica se pojačava u
rezonantnom šupljem tijelu gitare. Popularna za klasičnu, narodnu i flamenco glazbu. Lutnja-
glazbalo koje je došlu u Španjolsku u 14.st. Dolazi u više varijanti, kojima je zajednički
polukruškasti trbušasti rezonator s gornje strane zatvoren ravnom daščicom, na užem dijelu
produljenom u kratak vrat s unatrag povijenom plosnatom glavom s uređajem za
pričvršćivanje i napinjanje, time i za ugađanje žica. Broj žica varira, najčešće ih je jedanaest,
sve, osim prve, u parovima. Žice se trzaju prstima desne ruke, visina tonova mijenjala se
pritiskanjem žica prstima lijeve ruke o gornju plohu vrata (hvataljku) s 8–10 prečnica. U
“zlatnom vijeku” svojega trajanja (16. i 17. st )služila je za solističko i grupno sviranje, a
najčešće uz pratnju pjevača i izvođenje generalbasa.Među aerofonim glazbalima popularne
su gajde u mnogo oblika i varijanti. Gajde (gaita)- Narodni drveni puhački instrument. Gajde
su glazbalo koje se sastoji od štavljene kozje mješine te gajdunice, naška, roga, dulca i trubnja
koji su izrađeni od drveta. Unutar gajdi, u gajdunici i trubnju nalaze se piskovi s jednostrukim
udarnim jezičkom. U svirali (gajdunici) nalaze se dva piska. U trubnju ili bordunu nalazi se
jedan pisak koji daje osnovni, duboki ton gajdi.

NARODNA GLAZBALA

ŠVICARSKA

 ALPSKI ROG

Golemo drveno glazbalo izrađeno od smreke podsjeća na veliku lulu i naizgled je jednostavno
ali ne i praktično jer nema ventila, rupa ni tipki.
Svirač melodiju stvara isključivo vlastitom vještinom i snagom daha.
Instrument može proizvesti samo 12 prirodnih tonova te se na njemu ne mogu odsvirati sve
melodije ali ipak postoje skladbe napisane za alpski rog.
Rog se koristi i u svrhe dozivanja krava i stoke na širokim alpskim livadama.
U prošlosti se koristio za oglašavanje poziva u boj
Najstarije spominjanje alpskog roga je u dokumentima iz 1527. godine.
Održavaju se i posebni tradicionalni festivali u sviranju alpskog roga u Švicarskoj gdje dolaze
svirači iz cijeloga svijeta.

ŠVICARSKA I ITALIJA

 SOPILE

Puhački instrument koji je poznat u Švicarskoj kao ŠALMAJ te u Italiji u Abbuzzima gdje se
još zove PIFFERO.

Ima dupli jezičak izrađen iz trstike i konusna, čunjasta svirala izrađena od drveta.

Dijelovi su: pisak, špulet, prebiralica i krilo.

Postoje velike i male, debele i tanke te se uvijek sviraju u paru.

AUSTRIJA

Možda je najpoznatiji oblik austrijske narodne glazbe bečki schrammelmusik, koji kombinira
obje ruralne narodne pjesme i urbanu plesnu glazbu.Mnogi instrumenti koji se koriste u
austrijskim narodima koriste se za igranje schrammelmusika, a popularnost žanra je takva da
se većina austrijske narodne glazbe naziva schrammelmusik, bez obzira na točan početak.

 HARMONIKA (AUSTRIJA I NJEMAČKA)

Harmonika je dio narodne glazbe tijekom austrijske povijesti. Tradicionalno, svirači

harmonike su se okrenuli svirati u bilo kojem selu sezone ili festivala. Tipična austrijska
seoska obitelj imala bi harmoniku, dajući instrumentu veliku vrijednost austrijske narodne
kulture. U Alpama, osobito u Štajerskoj, harmonika je osobito popularna, što dovodi do
štajerske harmonike, tipa harmonika s gumbima. Instrument se reproducira komprimiranjem
ili širenjem mijeha tijekom pritiskanja tipki koje se nalaze s desne strane instrumenta i lijeve
strane na kojoj su dugmad, uzrokujući otvaranje paleta koje omogućuju protok zraka kroz
trake od mjedi ili čelika, koje se nazivaju jezičci te oni vibriraju kako bi proizveli zvuk unutar
tijela. Ventili na suprotnim jezičcima.U 20. stoljeću harmonika je počela prelaziti granicu u
folk-pop, pa čak i blues glazbu, uključenu u bečke blues bendove popularne 1930-ih i 1940-
ih. U međuvremenu, harmonika se danas svira u sklopu bečki schrammelmusik bendova i
austrijskih uličnih zabavljača.

 GITARA SA DVOSTRUKIM ŽICAMA I VRATOM

Bitan dio schrammel muzike je gitara dvostrukog vrata.To je gitara s dodatnim, odvojenim
vratom.Jedan vrat ima tendenciju da bude opremljen s dvanaest žica, a drugi će imati šest
žice.Učinak je da gitarist može udvostručiti glazbu koja se igra brzo prebacivanjem između
oba vrata omogućujući više raznolikosti glazbe.Iako su današnje gitare s dvostrukim
vratovima električne verzije koje populariziraju rock bendovi, austrijske dvostruke gitare
potječu iz korijena schrammelmusika u 19. stoljeću.

 KLARINET

Iako je klarinet vjerojatno najpoznatiji po svojoj ulozi u klasičnim, vojnim i jazz bendovima,
također je pronašao mjesto u nekim kulturama narodne glazbe u Europi, uključujući Austriju,
zahvaljujući svestranosti kao instrumentu. Klarinet je instrument koji se obično izrađuje od
tamnog drveta s metalnim ključevima. Razvijen je iz instrumenta s jednom cijevi.Klarinet se
može čuti u austrijskim narodnim bendovima uz harmoniku i dvostruku gitaru.
NJEMAČKA

 NJEMAČKI ROG

Njemački rog je napravljeni od cijevi, zamotan u svitke s proširenjim zvonom.U bendovima i

orkestrima se najčešće koriste tri vrste roga, druga dva budu Francuski rog i Bečki
rog. Njegova uporaba među profesionalnim sviračima postala je toliko univerzalna da se u
Francuskoj i Beču samo danas koristi bilo koja vrsta roga. Svirač koji svira njemački rog
naziva se igračem roga (ili rjeđe, hornist).Riječ "njemački" koristi se samo za razlikovanje
ovog instrumenta od sada rijetkih francuskih i bečkih instrumenata. Iako se izraz "francuski
rog" još uvijek koristi kolokvijalno na engleskom jeziku za bilo koji orkestralni rog
(njemački, francuski ili bečki), budući da su tridesetih godina prošlog stoljeća profesionalni
glazbenici i znanstvenici općenito izbjegavali taj pojam u korist pravog "roga". Bečki rogovi
se danas sviraju samo u Beču, a čine ih samo austrijske tvrtke. Njemački rogovi, za razliku
od toga, nisu svi njemački proizvođači.

 AKKORDOLIA (NJEMAČKA, AUSTRIJA)

Akkordolia je citra iz Njemačke i Austrije, koji se sastoji od duge kutije. Sa žicom pritišće

fretboard pritiskom tipki odozgo. Jedan red gumba mijenja melodiju, a drugi niz gumba može
promijeniti akord koji podržava melodiju.

 BOCK – BAGPIPE – GUSLE (NJEMAČKA, AUSTRIJA)

U Srednjoj Europi imaju razne varijante bocka , vrste vrećica (gusli), u modernim
državama Austrija, Njemačka, Poljska i Češka. Tradicija sviranja izdržala u 20. stoljeću,
prvenstveno u regijama Češke. Ime "Bock" (njemački za mužjak , tj muška koza) odnosi se na
uporabu kozjih koža u konstrukciji vrećice. 

 HUEMMELCHEN

Hümmelchen je vrsta malih Njemačkih gajdi. Riječ "hümmelchen" dolazi od njemačke

riječi hämeln što znači "trim". To se može odnositi na malu veličinu hümmelchen-a (gusli),
nalik na skraćenu verziju veće vrećice bocka. Druga eventualna etimologija dolazi od
riječi hummel ("bumble-bee"), što se odnosi na zujanje zvuka.

  NJEMAČKA LUTNJA

Lutnja gitara ili Njemačka lutnja je žičano glazbalo , uobičajeno u Njemačkoj od oko

1850.Instrument ima šest žica postavljenih na lutnju. Postoje mnogi  varijante sa 11
žica.Instrument je povezan s Wandervogelovim protukulturalnim pokretom u Njemačkoj u
prvoj polovici 20. stoljeća. Ime njemačke lutnje ponekad se također koristi za waldzither
(„šumska“ citra). Stjecanje statusa nacionalnog instrumenta ostvaruje početkom 20. stoljeća.

 STOESSEL LUTNJA

Stoessel lutnja ( njemački : Stössel-laute ) je gudački instrument kojej je izumio Georg Stössel

1914. u Kölnu (Köln), Njemačka. Njegove čelične žice su prstene ne stavljajući ruku oko
vrata, već preko kraja. U tu svrhu, većina Stössel luta ima vrlo kratke vratove. To je, zapravo,
hibrid između gudačkog instrumenta i citera.Instrument je bio vrlo popularan u Njemačkoj i
drugdje početkom 20. stoljeća. Često se koristi u njemačkim i austrijskim školama u
međuratnom razdoblju. Drugi svjetski rat okončao je proizvodnju, a instrument nikada nije
povratio svoju bivšu popularnost.

 WALDZITHER

Waldzither ( njemački: "šumska cita" ) je pleteni konopac iz Njemačke koji se pojavio oko

1900. godine u Thüringiji.To je vrsta citre koji ima devet čeličnih žica u pet
tečajeva. Različite vrste waldzither dolaze u različitim veličinama. Najčešći tip ima ugađanje
C3 * G3 G3 * C4 C4 * E4 E4 * G4 G4.Proizvođači waldzleya pokušali su ga uspostavit
kao nacionalni.instrument Njemačke u prvoj polovici 20. stoljeća, kada je bilo teško nabaviti i
priuštiti složenije instrumente.