SVIRAČI NARODNIH MUZIČKIH INSTRUMENATA

Narodni svirači su bili nadareni pojedinci koje je karakteriziralo dobro poznavanje

narodne tradicije i sposobnost stvaranja i improviziranja postojećih melodija.

Omer Bikić (Maoča kod Brčkog, 1944.) je graditelj i svirač zurni i bubnjeva.
Bubnjeve je naučio sam svirati i to gledajući kako to rade drugi svirači. Danas se smatra
jednim od najboljih graditelja i svirača zurni i bubnjeva u Maoči i okolnim selima.

Braća Osman (Vlasenica, 1900.) i Derviš Sitarević (Vlasenica, 1911.) su bili svirači
zurni i bubnjeva. Naučili su svirati od svoga oca.

Todor Radak (Šipovo, 1896.) i Osman Mušić (Mahmića Selo kod Bosanske Krupe,
1897.) su primjer guslara i svirača na tamburi s dvije žice. Bili su veoma cijenjeni, a njihova
svirka je pratila pjevanje dugih, uglavnom epskih pjesama. Svirači nisu samo improvizirali i
dotjerivali već postojeće pjesme nego su bili veoma inovativni, pa su sastavljali i nove pjesme
koje je odlikovala aktuelnost tematike.

U posljednjih dvadesetak godina došlo je do značajnih društvenih promjena koje su,

između ostalog, ostavile trag na muzičku tradiciju. Danas možemo govoriti o tri kategorije
svirača narodnih muzičkih instrumenata.

Prvu kategoriju čine sredovječni i stariji svirači koji su autentični nosioci narodne
tradicije, a njihova sviračka praksa se temelji na znanjima stečenim usmenom predajom, te na
dugogodišnjem sviračkom iskustvu. Neki od takvih svirača su Omer Bikić, Ivo Petričević i
Luka Medar.

Ivo Petričević (Šćit, 1938.) je jedan od rijetkih svirača dvojnica u cijelom ramskom
kraju. Posljednjih desetak godina član je folklorne skupine koju je okupio fra Mato Topić,
gvardijan franjevačkog samostana u Šćitu.

Luka Medar (Sitnica, 1948.) je kao dječak naučio svirati tamburu s tri žice. Njegov
repertoar se sastoji od jednostavnih kola i pjesama lokalnog karaktera.

Drugu kategoriju čine svirači koji su dobri poznavatelji lokalne narodne tradicije i
uglavnom sviraju nekoliko različitih instrumenata. To su Mile Ćališ, Hasan Bikić i Marica
Filipović.
 Mile Ćališ (Podbor, 1962.) spada u skupinu narodnih svirača koji su potekli iz
tradicije. Svira diple, gusle i tamburicu. Na njegovom repertoaru su melodije narodnih igara.

Hasan Bikić (Rahić, 1963.) je uz oca Omera počeo svirati zurne i bubanj. No, kasnije
je naučio svirati i saz, šargiju i polusaz. U posljednje vrijeme je aktivnije počeo svirati bubanj
u ansamblu zurni i bubnjeva koji je okupio njegov otac Omer Bikić. Ansambl je izuzetno
popularan u cijeloj BiH.

Marica Filipović (Lug-Brankovići, 1965.) je jedna od rijetkih žena koje sviraju

narodni instrument. Samouka je sviračica dvojnica. Pored dvojnica, Marica pjeva uz tepsiju i
svira bugariju i šargiju. Predsjednica je lokalnog kulturno-umjetničkog društva.

U treću kategoriju spadaju svirači koji sviraju instrumente koji pripadaju njihovoj
lokalnoj tradiciji, ali su vremenom počeli svirati i instrumente koji ne pripadaju njihovoj
tradiciji. Najpoznatiji su vokalno-instrumentalni ansambli koji izvode dervenčanske/izvorne
pjesme.

Dervenčanske ili izvorne pjesme su narodni naziv za poseban oblik tradicionalnog

narodnog seoskog pjevanja koje se izvodi uz instrumentalnu pratnju. Naziv su dobile po
malom gradu Derventi koja se smatra centrom iz kojeg se širilo ovaj oblik narodnog
muziciranja. Izvođački ansambl su činila dva ili tri muškarca, pjevanje je bilo polifono – u
dva glasa uz pratnju šargije i violine. Način pjevanja se prenosio isključivo usmenom
predajom. Krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća,
dervenčanske/izvorne pjesme su postale veoma popularne u seoskim i manjim gradskim
sredinama Bosanske Posavine i sjeveroistočne Bosne. Počeli su se osnivati brojni
profesionalni ansambli koji su se sastojali od četiri do šest članova. Instrumentalna pratnja,
pored šargije i violine, često uključuje harmoniku, sintisajzer, električnu gitaru i bubanj. Niz
ansambala osnovala su braća, pa su po tome i dobili naziv Braća Begić, Braća Babajić, Braća
Geljić itd. Veći broj ansambala je u svom imenu imao i naziv mjesta ili regije iz koje potječe:
Žepački zvuci, Usorski izvori, Dobojski dukati, Plehanski odjeci itd. Popularnost
dervenčanskih/izvornih pjesama prešla je granice BiH.

Josipa Budim