AKADEMSKO PISMO

-skripta-

CITATI ILI NAVODI

Citiranje podrazumijeva od riječi do riječi navođenje tuđih dijelova teksta ili riječi koje se
mogu izvorno provjeriti.
Svrha citiranja je mnogostruka. Citiranjem se najčešće ilustrira neki problem riječima
kojima ga je već izložio neki autor od neosporna autoriteta na tome području. Citatom tako
možemo potvrditi vlastitu tezu o tom problemu, a također i služe za suprotstavljanje mislima
tuđih autora kako bi naši protuargumenti što bolje došli do izražaja.
Dva pravila citiranja – 1. citirati treba samo objavljene podatke, a neobjavljene podatke,
članke koji su u tisku, sažetke, teze treba izbjegavati. 2. svaki citat treba provjeriti prema
originalu prije nego li se rukopis pošalje u tisak.
Doslovno citirati – kada tekst o kojemu je riječ traži tumačenje ili komentar ili kada ga treba
ispraviti ili odbaciti, kada određeni tekst razjašnjava ili potvrđuje našu argumentaciju.
[...] – ako se u citatu ispušta koja riječ ili dio teksta, stavljamo tri točkice unutar uglatih
zagrada.
[sic!] – ukoliko je autor kojega citiramo napravio očitu pogriješku u odnosu na stil ili na
informaciju, u citatu treba prenijeti tu pogrješku, ali na nju treba upozoriti i to stavljajući
odmah iza riječi u kojoj se nalazi pogriješka u uglatu zagradu izraz sic! napisan masnim
slovima i u kurzivu.
[?] – ako se u citatu nalazi neka nerazumljiva riječ ili rečenica, na njih se može upozoriti
masnim upitnikom u uglatim zagradama.
[!] – ako čitateljevu pozornost želimo svratiti na određenu riječ ili rečenicu u citatu, iza njih
ćemo staviti uskličnik, masnim slovima u uglatim zagradama.
[istakao autor], [podvukao autor], [kurziv je naš] – ako citat nije napisan masnim slovima ili
kurzivom, a mi želimo istaknuti neki dio teksta ili riječ koju citiramo

BILJEŠKE
Pozivne bilješke (bilješka, fusnota, napomena, referencija, podnožak, podnožna napomena...)
– u njima treba naznačiti odakle smo uzeli citirani tekst kako bi čitatelj to mogao lako
provjeriti.
Vrste pozivnih bilješki – dokumentarne ili bibliografske napomene, eksplikativne napomene
i komparativne napomene
Dokumentarne ili bibliografske napomene – moraju precizno uputiti čitatelja na korišteni
bibliografski izvor.
Eksplikativne napomene – služe kao dopunska objašnjenja pojedinih dijelova izlaganja,
određenih podataka, informacija, stavova, činjenica ili spoznaja koji se nalaze u tekstu.
Komparativne napomene – služe za upućivanje čitatelja na neki drugi izvor koji obrađuje
istu ili sličnu problematiku.
Svrha pozivnih bilješki – da se naznače izvori i pruže bibliografske informacije, da se dadu
razjašnjenja koja su za sam tekst preteška, da se autoritetom drugoga potvrde vlastite teze ili
razlike, da se uputi čitatelja na druge autore i djela koja se bave istom ili sličnom
problematikom.
Načini citiranja – europski način i američki ili harvardski način pozivnih bilježaka i citiranja.

EUROPSKI SUSTAV POZIVNIH BILJEŽAKA I CITIRANJA

Dva osnovna podsustava – europski podsustav pozivnih bilježaka ispod teksta (u podnožju
stranice) i europski podsustav pozivnih bilježaka u tekstu (u uglatoj zagradi).
Europski podsustav ispod teksta – upućivanje se čini arapskim brojem koji se stavlja na
koncu citata kao eksponent, a taj broj se ponovi u pozivnoj napomeni.
Citiranje knjiga – kada prvi put citiramo neku knjigu: PREZIME, ime: naslov djela, broj
knjige ili sveska, izdanje djela, mjesto izdanja, izdavač, godina izdanja, stranica s koje se
citira (ARALICA, Ivan: Konjanik, Zagreb, Mladost, 1990., str. 111./ZELENIKA, Ratko:
Metodika i tehnologija izrade znanstvenog i stručnog djela, četvrto izdanje, Rijeka,
Ekonomski fakultet u Rijeci, 2000., str. 487.)
- ako se ponavlja neko djelo od autora, tada pišemo: ARALICA, I.: nav. dj.. str. 65. ili
ARALICA, I.: op. cit., p. 65.
- ukoliko smo se služili s dvama ili više djela istoga autora, onda pišemo: ZELENIKA,
R.: Metodologija..., nav. dj.. str. 488.
Citiranje članaka - iz knjige: SUPIČIĆ, Ivan: «Humanizam i politika», u: BALABAN,
Stjepan (ur.): Kršćanstvo, Crkva i politika, Zagreb, CPSNC, 1999., str. 17.
- iz časopisa: KEŠINA, Ivan: «Evolucionizam u prosudbi Antuna Bauera», u:
Obnovljeni život, Zagreb, god. LIV (1999.), br. 2, str. 193.
- iz novina: VUKADIN, Milan: «Pao prvi snijeg», u: Slobodna Dalmacija, Split, 11.
prosinca 2002., str. 12.
Citiranje enciklopedija i leksikona – PREZIME, ime autora: «naziv odrednice ili natuknice
koju citiramo», u: Ime enciklopedije ili leksikona, mjesto izdanja, izdavač, broj sveska,
stranica (HAMM, Josip: «Archiv für slavische Philologie», u: Enciklopedija Jugoslavije,
Zagreb, Leksikografski zavod, 1958., sv. 3, str. 351.
Citiranje propisa – naziv propisa, «ime ili naziv službenog glasila», godina izdanja, broj
službenog glasila, članak (Zakon o visokim učilištima, «Narodne novine», 1993., 96, čl. 35.
Citiranje s interneta – ime autora (ako je poznato), «potpuni naslov dokumenta», naslov
rada u kurzivu (ako postoji), datum publiciranja i posljednjih prepravki, <potpunu
adresu/link>, (datum posjeta web stranici). («Povijest Hrvata: Hrvatski kralj Dmitar
Zvonimir», Kralj Dmitar Zvonimir, 15.10.2003., <link>, (17.1.2004.))

AMERIČKI ILI HARVARDSKI SUSTAV POZIVNIH BILJEŽAKA

ZELENIKA, Ratko (2000): Metodika i tehnologija izrade znanstvenog i stručnog djela,
četvrto izdanje, Rijeka, Ekonomski fakultet u Rijeci.

ZNANSTVENI ČLANCI
Vrste znanstvenih članaka – izvorni znanstveni članak, prethodno priopćenje, pregledni
članak, izlaganje sa znanstvenog skupa i stručni članak.
Izvorni znanstveni članak (Original scientific paper) – originalan znanstveni rad koji sadrži
nove, još neobjavljene rezultate izvornih znanstvenih istraživanja.
Prethodno priopćenje (Preliminary communication) – sažeto donosi nove, još neobjavljene
rezultate znanstvenih istraživanja čiji karakter zahtijeva objavljivanje, uz pretpostavku da će
se kasnije objaviti cjelovit rad.
Pregledni članak (Rewiew) – sadrži izvoran, sažet i kritičan prikaz određenoga područja
istraživanja ili jednoga njegova dijela u kojemu autor i sam aktivno sudjeluje.
Izlaganje sa znanstvenog skupa (Conference paper) – objavljuje se u obliku cjelovita članka
samo ako prije toga nije objelodanjeno u zborniku toga skupa.
Stručni članak (Professional paper) – sadrži korisne priloge iz određene struke i ne mora
predstavljati izvorna istraživanja. U njemu se obrađuje već poznato, opisano.

VRSTE PISANIH RADOVA NA VISOKIM UČILIŠTIMA

To su: referat ili izvješće, seminarski rad, diplomski rad, magistarski rad, doktorska
disertacija i habilitacijsko djelo.
Referat ili izvješće – najjednostavniji oblik pismenog rada studenta. Radi se o najnižoj
kategoriji znanstvenoga istraživanja čija je svrha šire i dublje upoznavanje s određenom
problematikom. (naslovna stranica, uvod, izlaganje tematike, zaključak, pozivne bilješke,
popis literature, prilozi)
Seminarski rad – samostalna stručna obrada određene teme koju izabere sam student ili
profesor. (naslovna stranica, sadržaj, uvod, izlaganje tematike, zaključak, literatura, prilozi)
Diplomski rad – samostalno, kvalitetno, stručno, pismeno djelo studenta u kojem pod
voditeljstvom mentora obrađuje određenu aktualnu stručnu temu. (naslov, sadržaj, predgovor,
uvod, izlaganje tematike, zaključak, literatura, popis ilustracija, popis priloga)
Magistarski rad – rad koji se radi nakon poslijediplomskog studija te treba sadržavati
rezultate istraživanja koji pridonose unaprjeđenju i razvoju znanosti te rješavanju aktualnih
problema iz određenoga znanstvenog područja.
Doktorska disertacija – znanstvena monografija koju piše student na završetku
poslijediplomskog studija. Njome doktorand dokazuje svoju sposobnost za znanstveni rad i
prikladnost da unaprjeđuje znanost.
Habilitacijsko djelo – znanstveno ili vrlo kvalitetno znanstvenostručno djelo, s pretežitim
elementima znanstvenoga djela, koje izrađuje kandidat nakon stjecanja doktora znanosti, a
svrha mu je da posluži kao dokaz o njegovoj sposobnosti da može držati predavanja kao
sveučilišni nastavnik.

BIBLIOGRAFIJA